UNIVERZITET U TUZLI

FARMACEUTSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD
PREDMET:DIZAJN I SINTEZA LIJEKOVA
TEMA: UMJETNI ZASLADJIVAČI,MALTITOL

Student:Hrustic Almedina Mentor: ass Taletovic Aida

1
 SADRŽAJ

1.Uvod ..................................................................................................................................................... 3
2.Ugljikohidrati ili šećeri .......................................................................................................................... 5
3.Zaslađivači ili sladila ............................................................................................................................. 6
3.1 Podjela sladila .................................................................................................................................... 7
3.2 Hemija umjetnih sladila ..................................................................................................................... 9
4.Šećerni alkoholi .................................................................................................................................. 11
5.Zasladjivaci kao aditivi u prehrambenim proizvodima ....................................................................... 12
6.Secer vs zasladjivac............................................................................................................................. 13
6.1 E-brojevi........................................................................................................................................... 14
6.2 Zamjenska sladila sa energetskom vrijednoscu .............................................................................. 15
7.Maltitol, E 965 .................................................................................................................................... 16
7.1 Fizicke osobine ................................................................................................................................ 17
7.2 Sinteza ............................................................................................................................................. 18
7.3 Primjena .......................................................................................................................................... 19
7.4 Konfekcijski proizvodi ...................................................................................................................... 20
7.5 Metabolizam.................................................................................................................................... 20
7.6 Lijekovi ............................................................................................................................................. 20
7.7 Ucinak maltitola na organizam ........................................................................................................ 21
8.Diabetes mellitus ................................................................................................................................ 23
9. Utjecaj umjetnih zasladjivaca na zdravlje.......................................................................................... 25
10.Sigurnost........................................................................................................................................... 28
11.Zakljucak ........................................................................................................................................... 29
12.Literatura .......................................................................................................................................... 30

2
1.Uvod

Šećer je neizostavan sastojak hrane koju konzumiramo, ali pretjerana konzumacija

šećera uzrokuje debljanje, pojavu karijesa, dijabetesa itd. Podizanjem svijesti o
opasnostima bijelog šećera, raste potrošnja zamjena za šećer, a na tržištu se nalazi
niz različitih umjetnih i prirodnih zaslađivača. Dugi niz godina znanstvenici
pokušavaju naći idealan zaslađivač koji bi izazivao osjet slatkoće kao i šećer, ali bez
kalorija i negativnih utjecaja na zdravlje koje ima bijeli šećer. Uz sve napore, idealan
zaslađivač ne postoji, ali postoji mnogo zamjena za šećer koje se uz pravilno
konzumiranje mogu sigurno koristiti. Različite studije ukazale su na opasnosti
umjetnih zaslađivača, ali je zaključak svih studija da je ključ korištenja umjetnih
zaslađivača umjerenost i količina. Ako se umjetni zaslađivači konzumiraju u
preporučenim količinama, nema opasnosti za zdravlje. Svakim danom su sve
popularniji prirodni zaslađivači kao zdravija alternativa šećeru i umjetnim
zaslađivačima. Prirodni zaslađivači imaju nižu kalorijsku vrijednost od šećera, te za
razliku od umjetnih zaslađivača sadrže vitamine i minerale što ih čini izrazito
nutritivno vrijednima. Iako zamjene za šećer mogu pomoći pri gubitku tjelesne mase,
važno je naglasiti da ne potiču promjenu životnih navika niti potiču na smanjen unos
hrane. Zaslađivači se koriste kao aditivi u hrani, zamjenjuju šećer u mnogim
proizvodima smanjene energijske vrijednosti.
Konzumacija prirodnog šećera bogatog kalorijama doprinosi mnogobrojnim
zdravstvenim rizicima među milijunima ljudi na svijetu. Neki od zdravstvenih rizika pri
pretjeranoj konzumacije šećera su nastanak zubnog karijesa, debljina, dijabetes
mellitus tipa 2, kardiovaskularne bolesti, moždani udar, bolesti jetre itd.

Epidemiji debljine u 21. stoljeću uvelike pridonosi prevelika konzumacija dodanih

šećera koje unosimo hranom, a da toga nismo ni svjesni. Dodane šećere
konzumiramo u gaziranim pićima, sladoledu, keksima, umacima.Indeks tjelesne
mase (Body mass indeks-BMI) je okvirni pokazatelj debljine i pretilosti. Prema
podacima SZO za 2008. godinu 1,5 milijardi odraslih ima prekomjernu tjelesnu masu,
od toga se preko 200 milijuna muškaraca i 300 milijuna žena smatra pretilim. U većini
se zemalja Europske regije prevalencija prekomjerne tjelesne težine i pretilosti
povećava u odraslih. Kao zamjena za šećer, u hrani i piću koriste se zaslađivači.
Unatrag nekoliko desetljeća znanstvenici se trude pronaći zamjenu za šećer koja bi
dala slatki okus hrani i piću, ali bez kalorija i zdravstvenih rizika koje nosi prirodni
šećer.

Moderna znanost je posebno usmjerena istraživanju umjetnih sladila, u svrhu

prevencije epidemije pretilosti u industrijaliziranim zemljama. Mnogobrojna umjetna
sladila koja dolaze na tržište imaju svojih prednosti, ali i dosta mana. Najveća
prednost je svakako isplativost jer se oni koriste u znatno manjim količinama od
stolnog šećera, pa je manja i potrošnja. Također igraju važnu ulogu u prevenciji
dijabetesa i očuvanju zdravlja zubi. Međutim, umjetna sladila povećavaju našu žudnju
za slatkom hranom, a s druge strane ne zadovoljavaju potrebe organizma za

3
ugljikohidratima što dovodi do pretjeranog unosa ostale hrane kako bi organizam
kompenzirao nedostatak ugljikohidrata. Tada dolazi do kontraefekta i povećanja
tjelesne mase. Više od 20 godina koristimo umjetna sladila da bismo unosili manje
kalorija, a ipak zadržali okus slatkoće. I koji je rezultat toga? Broj pretilih je sve veći, a
navika jedenja stolnog šećera nije se uvelike promijenila. Unošenje umjetnih sladila u
tijelo bi moglo biti potencijalno štetno te se doista postavlja i pitanje zašto ih
konzumiramo. Iako dosadašnja istraživanja nisu pokazala znatnije negativne
popratne pojave za naše zdravlje, teško je znati dugoročno gdje mogu „čučati“
molekule umjetnog sladila koje organizam ne prepoznaje, te kao moguća tempirana
bomba čekaju da eksplodiraju. Kako takva eksplozija može djelovati na naše
zdravlje, sada je teško reći . Upravo zato je važno biti informiran o kemiji umjetnih
sladila i o preporučenim dnevnim količinama. ADI (acceptable daily intake) se definira
kao količina tvari koja se sigurno može uzimati svakoga dana tijekom cijelog života,
bez negativnih posljedica na zdravlje. Svakodnevno se provode analize proizvoda
koje sadrže umjetna sladila kako bi se kontrolirala njihova primjena u industriji hrane i
zato je važno čitati deklaracije prije konzumacije hrane i pića. Cilj ovoga rada je
upoznati umjetna sladila s kemijskog aspekta, kao i njihovu primjenu u prehrambenim
proizvodima, posebno opisujući analizu bezalkoholnog dijetetskog pića HPLC
metodom kako bi se utvrdilo postojanje umjetnih sladila u uzorku

4
2.Ugljikohidrati ili šećeri

To su spojevi građeni od ugljikovodičnog lanca na kojem je vezano više hidroksilnih

skupina i po jedna aldehidna ili keto skupina. Termin ugljikohidrat je nastao pogrešno
jer se u početku smatralo da su spojevi s formulom Cn(H2O)n, tipičnom za
ugljikohidrate, zapravo hidrati ugljika. Danas se u skupinu ugljikohidrata ubrajaju i
spojevi koji odstupaju od ove formule (deoksi šećeri, amino šećeri.), ali ih
karakteriziraju reakcije tipične za ugljikohidrate. Po kemijskoj prirodi su polihidroksi
aldehidi i ketoni, a podijeliti se mogu na monosaharide, oligosaharide i polisaharide.
Monosaharidi su najjednostavniji ugljikohidrati i to su polihidroksi aldehidi (aldoze) ili
ketoni (ketoze) koji najčešće sadrže nerazgranati ugljikovodični lanac .
Najzastupljeniji monosaharid u prirodi je glukoza.

Primarna uloga ugljikohidrata je osiguravanje energije organizmu (1 g ugljikohidrata =

4 kcal = 17kJ/g). Također ulaze u sastav stanica, krvi i tkivnih tekućina, pohranjuju
energiju u obliku jetrenog i mišićnog glikogena što je od iznimne važnosti za
regulaciju razine glukoze u krvi, neophodni su za pravilan rad CNS-a jer hipoglikemija
oštećuje mozak, sudjeluju u sintezi neesencijalnih aminokiselina, prekursori su
važnih spojeva u organizmu (nukleinske kiseline), važni su za imunološki sustav
organizma te igraju veliku ulogu u sprječavanju dehidracije organizma (vežu vodu na
sebe, zadržavaju elektrolite)

Monosaharidi i oligosaharidi te njihovi odgovarajući alkoholi imaju slatki okus.

Najvažniji zaslađivači su saharoza, škrobni sirup (smjesa glukoze, maltoze i malto-
oligosaharida) i glukoza. Važni su i invertni šećer (nastao hidrolizom saharoze),
kukuruzni sirup s visokim sadržajem fruktoze, fruktoza, laktoza i šećerni alkoholi
(sorbitol, manitol i ksilitol). Šećeri se razlikuju po kvaliteti i intenzitetu slatkog okusa.
Za razliku od drugih šećera, saharoza ima ugodan okus i pri visokim
koncentracijama. Intenzitet slatkog okusa u pravilu opada porastom duljine
oligosaharidnog lanca . Intenzitet okusa može se opisati određivanjem praga
prepoznavanja slatkog okusa ili usporedbom s referentnom tvari. Najčešće se kao
referentna tvar koristi saharoza.

5
3.Zaslađivači ili sladila

Zaslađivači ili sladila su tvari koje se dodaju hrani i pićima u svrhu nadopunjavanja
i/ili stvaranja slatkog okusa. Zbog epidemije pretilosti u industrijaliziranim zemljama
raste interes za prehranom s ograničenim unosom kalorija, odnosno sa smanjenim
unosom šećera. Za razliku od šećera (saharoze) imaju nižu energetsku, odnosno
kalorijsku vrijednost te su korisni svakome tko želi izbjeći šećer, a razlozi za
izbjegavanje šećera su brojni – dijabetes, zdravlje zubi, gubitak kilograma, probavne
bolesti (Chronova bolest), te cijena jer su umjetni zaslađivači puno isplativiji .

Očito postoje mnoge prednosti povezane sa upotrebom umjetnih sladila. Iako za

nešto što je dobiveno sintetskim putem nikada sa 100%-tnom sigurnošću ne možemo
potvrditi zdravstvenu sigurnost za zdravlje. Nedavna studija na Sveučilištu Purdue
dokazala su da nisu sve prednosti uporabe umjetnih sladila takve kakvim ih ljudi
smatraju. U ovim studijima, štakore su hranili dvjema različitim dijetama. Jedna
skupina štakora je hranjena jogurtom koji je zaslađen saharinom, a druga skupina
jogurtom zaslađenim glukozom. Rezultati bi trebali ići u korist saharina, međutim
dogodilo se obrnuto. Grupa štakora hranjena jogurtom zaslađenim sa saharinom
znatno više je dobila na težini. Nije razumljivo zašto se to dogodilo, ali su onda
znanstvenici predložili da se toj grupi štakora ponudi nešto slatko i budući da nisu
imali ugljikohidrata, ovi štakori su jeli više druge dostupne hrane. S druge strane,
štakori hranjeni jogurtom zaslađenim glukozom imali su dostupne ugljikohidrate i nisu
jeli tako puno drugu hranu. Prerano je zaključiti da se ove studije mogu primijeniti i na
ljude, ali je svakako za zamisliti se . Zaslađivači obuhvaćaju:

 Zamjene za šećer - tvari slične slatkoće kao saharoza s približnom ili nižom
kalorijskom vrijednošću u odnosu na istu količinu. Metabolički put razgradnje u
organizmu se razlikuje od saharoze, a izvorno su sastojci biljaka ili se proizvode iz
prirodnih sirovina

 Umjetna sladila - proizvode se sintetskim putem ili se nalaze u biljkama, a nekoliko

su desetaka do stotina puta slađi od šećera i imaju zanemarivu kalorijsku vrijednost

6
3.1 Podjela sladila

Sladila možemo podijeliti u hranjiva i nehranjiva sladila, te umjetna i prirodna sladila.

 Hranjiva sladila – sladila koja uzeta u potrebnoj količini za zaslađivanje jela i/ili pića
daju energetsku vrijednost koju treba uzeti u obzir. To su svi monosaharidi i
disaharidi. Među njima se ističu glukoza i fruktoza kao monosaharidi, te saharoza kao
disaharid. Valja spomenuti dekstrozu, te sorbitol, manitol i ksilitol.

 Nehranjiva sladila – sladila koja primjenom u hrani i/ili pićima nemaju nikakvu
energetsku vrijednost i ne podižu razinu glukoze u krvi, a imaju široku primjenu kao
tvari za zaslađivanje. To su: saharin, ciklamat, aspartam, thaumatin, acesulfam-K,
steviozid i glicirizin. U preporučenim dnevnim količinama (ADI) su neškodljiva, a u
većim količinama određena sladila mogu biti toksična i štetna .

Svi umjetni zaslađivači otkriveni su slučajno i nemaju veze s molekulom šećera nego
su sintetički pripravci. Početni napori bili su usmjereni prema kreiranju umjetnih
zaslađivača tako da se kopiraju karakteristike molekula šećera koje bi potakle okus
slatkoće, ali su ti pokusi bili neuspješni. Današnji umjetni zaslađivači mogu se vezati
na iste receptore na okusnim pupoljcima kao i šećer, te tako pokrenuti osjet slatkoće.
Veći dio umjetnih zaslađivača su nusprodukti kemijskih eksperimenata koji su
istraživali druge problematike. Umjetni zaslađivači su popularni jer gotovo i nemaju
kalorije i potrebna je izrazito mala količina u odnosu na šećer. Koriste se u
industrijskoj proizvodnji namirnica i u kućanstvu. Oni su do nekoliko puta slađi od
šećera. Uključuju saharin, ciklamat, aspartam, acesulfam, neotamei sakrulozu. Sva
ova umjetna sladila možemo naći na tržištu i odobrena su od američke FDA (Food
and Drug Administration), osim ciklamata koji je zabranjen u Americi, a koristi se u
Europi i Kanadi. Prihvatljivi dnevni unos (engleski; Acceptable daily intake- ADI) je
količina supstance koja se može sigurno konzumirati svakog dana tokom cijelog
života. Određuje se dijeljenjem najviše doze tvari, koja nema štetnog učinka na
pokusne životinje, s tzv. Sigurnosnim faktorom 100. U ovoj jedinici se izražava
preporučljiv dnevni unos umjetnih zaslađivača
Saharin je do sada najjeftinije i najraširenije umjetno sladilo na svijetu, 300-700 puta
je slađi od šećera. Nema nikakvu energijsku vrijednost, a često se rabe u kombinaciji
s ostalim umjetnim sladilima. Procijenjen unos hranom je 50 mg, dok je ADI 300 mg.
Nedostatak zaslađivača starije generacije (saharin, ciklamati) je naknadni metalni
okus u ustima, te činjenica da se na visokim temperaturama razgrađuju (znači ne
mogu se koristiti pri kuhanju i pečenju).
Ciklamat je otkriven 1940. godine. Samo je 30 puta slađi od šećera. Koristio se sve

7
do 1969. u dijetama dijabetičara i pretilih do studije koja je sugerirala povezanost
ciklamata i raka bubrega. Iako kasnije niti jedna studija nije potvrdila te rezultate,
ciklamat nije odobren u Americi, dok je u 50 zemalja u svijetu odobren za korištenje u
Americi.
Aspartam je otkriven slučajno 1981. godine. Aspartam je sintetički peptid, u svom
sastavu ima prirodnu aminokiselinsku vezu (fenilalanina i asparaginske kiseline), 200
puta je slađi od šećera s kalorijskom vrijednošću gotovo ravnom nuli. Nakon
unošenja u organizmu se razgrađuje na prirodne spojeve fenilalanin i asparaginsku
kiselinu, koje nastaju i nakon razgradnje mesa, graha, graška, boba i jaja. Sadrži
fenilalanin pa ga ne smiju konzumirati osobe oboljele od fenilketonurije.
Fenilketonurija je nasljedna metabolička bolest koja dovodi do neuroloških problema i
teškog poremećaja u razvoju kada se liječenje ne započne veoma rano. Bolest je
uzrokovana nedostatkom enzima fenilalanin-hidroksilaze, koji pretvara aminokiselinu
fenilalanin u tirozin. Zbog toga dolazi do nagomilavanja fenilalanina koji štetno djeluje
na centralni živčani sustav. Aspartam nalazimo u gotovo svim proizvodima s
natpisom “bez šećera” prije svega u “light” osvježavajućim pićima pa i u žvakaćim
gumama (fenilalanin), dijetetskih napicima, “light” jogurtima i slično. Procijenjen unos
hranom je<300 mg, a ADI iznosi 3000 jedinica.

8
3.2 Hemija umjetnih sladila

Potreba za slatkom hranom postoji otkad je i čovjeka. Ona nastaje kao posljedica
nedostatka određenih nutrijenata (ugljikohidrata → energije) ili zbog toga što se
prilikom konzumiranja slatke hrane oslobađa hormon serotonin koji nas čini sretnima
i zadovoljnima. Razna istraživanja su pokazala kako je slatki okus zapravo genetski i
evolucijski uvjetovan. Djeca čim probaju nešto slatko (npr. sladoled, čokoladu) lako
postanu „ovisna“ i stalno žele konzumirati slatko, dok na primjer slani okus teško
raspoznaju sve do svoje 4. godine . Naša žudnja za šećerom, bilo da ga dodajemo u
hranu ili piće, je zapanjujuća. Čak i kad odaberemo hranu za koju smatramo da ne
sadrži puno šećera, mi zapravo unosimo velike količine šećera jer pregled na
nutritivne tablice koje se nalaze na proizvodima i popis sastojaka će otkriti da je šećer
jedan od glavnih sastojaka . Paradoksalno je to da ljudi koliko god su opsjednuti
potrebom za dijetama, toliko su i opsjednuti potrebom za šećerima u prehrani. Kao
rezultat toga uslijedila je potraga za nekaloričnom zamjenom za prirodni šećer, što
danas u svijetu predstavlja multimilijunski posao . Kako bi osjetili slatki okus,
molekula za slatko se mora uklopiti u okusni pupoljak na jeziku gdje živčani impuls
može prenijeti poruku slatkoće od jezika do mozga . Poznato je da se spojevi sa
slatkim okusom povezuju s odgovarajućim receptorom vodikovim vezama između
kisele i bazične funkcionalne skupine spoja i odgovarajućih skupina na molekuli
receptora, a vezanju pridonosi i optimalno smještena hidrofobna skupina. Predloženo
je postojanje hidrofobnog utora na receptoru sa bar osam aminokiselina koje su
uključene u formiranje veznog utora s komplementarnim funkcionalnim skupinama za
vezanje spoja sa slatkim svojstvima . Zbog sinergističkog efekta često smjese slatkih
spojeva pokazuju viši intenzitet slatkog okusa od zbroja djelujućih komponenti .

Slika 1

Hidrofobni vezni utor za vezanje spoja sa slatkim svojstvima(J. M. Berg, J. L. Tymoczko, L. Stryer, Biochemistry,
5. izd., W. H. Freeman and Company, New York 2002)

9
Međutim, neće svi prirodni šećeri izazvati jednak živčani odgovor. Neki šećeri, kao
što je glukoza, imaju relativno blagokus, a drugi, kao što je fruktoza, izazivaju jako
sladakokus. Fruktoza ustvari ima slađiokus nego stolni šećer ili saharoza. Osim toga,
sposobnost da se percipiraju slatke tvari je individualna. Odnos između percipirane
slatkoće i molekularne strukture sladila je vrlo kompliciran i prilično slabo
razumljiv.Još se traže odgovarajući spojevi za ovu upotrebu,a potraga je
komplicirana zbog još potpuno nerazjašnjenog odnosa između strukture spoja i
intenziteta slatkog okusa, sve viših sigurnosnih kriterija i zahtjeva kao što su
odgovarajuća topljivost, stabilnost i čistoća okusa .Najčešće korišteni zaslađivač je
naravno stolni šećer ilisaharoza.Saharoza je disaharid koji se sastoji od jedinice
glukoze i jedinice fruktoze povezanih α-1,2-glikozidnom vezom. Saharoza je
pročišćena i kristalizirana iz sirupa koji je ekstrahiran iz biljaka kaošto je šećerna
trska ili šećerna repa. Hidroliza saharoze daje nam jednu molekulu D-fruktoze i jednu
molekulu D-glukoze. Ova hidroliza je katalizirana pomoću enzima invertaze i kao
produkt nastaje smjesa poznata kao invertni šećer. Hidroliza saharoze se naziva
inverzija jer daje ekvimolarne količine glukoze i fruktoze, te se zakretanje
polariziranog svijetla mijenja od pozitivnog, u otopini saharoze do negativnog, u
otopini invertnog šećera. Do te promjene dolazi jer je negativno zakretanje fruktoze
više od pozitivnog zakretanja glukoze. Invertni šećer je nešto slađi od saharoze zbog
prisutnosti slobodne fruktoze.Medje sastavljen uglavnom od invertnog šećera što je
razlog da je tako slatkog okusa.

10
4.Šećerni alkoholi

Secerni alkoholi ili polioli (maltitol, manitol, sorbitol, ksilitol) su ugljikohidrati koji se
prirodno nalaze u određenom voću i povrću, no mogu biti i sintetizirani. Ime šećernog
alkohola izvodi se iz imena šećera zamjenomnjegovogsufiksa -oza ili -uloza sufiksom
-itol. Manje su slatkoće od šećera, a pripadaju skupini nutritivnih sladila jer imaju
kalorijsku vrijednost,koja je jednaka ili manja od kalorijske vrijednosti saharoze.Za
razliku od umjetnih sladila, šećerni alkoholi podižu razinu glukoze u krvi, no kako ih
organizam ne apsorbira u potpunosti njihov je utjecaj na podizanje glukoze u krvi
manjeg intenziteta u usporedbi sa saharozom. Koriste se kao zamjena za šećer u
dijetetskim pripravcima, za smanjenje aktiviteta vode u hrani sa„srednjim sadržajem
vlage“, kao omekšivači, inhibitori kristalizacije te za poboljšanje karakteristika
rehidratacije dehidratizirane hrane.Šećerni alkoholi se mogu naći u raznim
proizvodima kao što su žvakaće gume, paste za zube, čokolade i slatkiši, a ti
proizvodi često nose upozorenje o njihovom mogućem laksativnom djelovanju.
Ukoliko se konzumiraju u velikim količinama mogu uzrokovati nadimanje, plinove u
crijevima i proljev.

Slika 2. Vrste zasladjivača i šecernih alakohola

11
5.Zasladjivaci kao aditivi u prehrambenim proizvodima

Prehrambeni aditivi su tvari poznatog kemijskog sastava, koji se ne konzumiraju kao

hrana niti su tipičan sastojak hrane, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaju
se namirnicama prilikom proizvodnje, pripreme, prerade. Koriste se za produljivanje
trajnosti i za poboljšanje okusa, mirisa ili konzistencije proizvoda. Aditivi su označeni
E - brojem, opće prihvaćenom oznakom u EU i ostalom dijelu svijeta, radi lakšeg
označavanja i prepoznavanja te kao potvrda toksikološke evaluacije i klasifikacije
pojedinog aditiva.

Aditivi se klasificiraju po funkciji u ove skupine :

• bojila E100 – E199

• konzervansi E200 – E299

• antioksidansi, regulatori kiselosti E300 – E399

• tvari za zgrušavanje, stabilizatori, emulgatori E400 – E499

• tvari za sprečavanje zgrudnjavanja E500 – E599

• pojačivači okusa E600 – E699

• antibiotici E700 – E799

• razno (tvari za postizanje klizavosti, poliranje, potisni plinovi, arome i enzimi9) E900

– E999

• dodatni kemijski spojevi E1000 – E1999

Aditivi u skupini tvari za zaslađivanje obuhvaćaju zamjene za šećer i umjetna sladila,

a uhrani stvaraju sladak okus. Tu spadaju npr. acesulfam-K (E950), aspartam
(E951),ciklaminska kiselina (E952), saharin (E954), taumatin (E957) i neohesperidin
DC (E959).

Zamjene za šećer su npr. sorbitol (E420), manitol (E421), izomalt (E953), neotame
(E961),maltitol (E965), laktitol (E966) i ksilitol (E967). Zamjenjuju šećer u mnogim
proizvodima smanjene energetske vrijednosti . U konvencionalnoj proizvodnji hrane
dopušteno je koristiti 300 aditiva, dok se u organskoj proizvodnji hrane koristi 30
aditiva. Pravilnik o prehrambenim aditivima (NN, 62/2010.) u RH dopušta i regulira
upotrebu 317 aditiva označena E-brojem koji su prema učincima u hrani svrstani u
različite kategorije. Dozvoljena je upotreba 15 aditiva u funkciji zaslađivača (NN,
46/07). Većina aditiva ne utječe štetno na zdravlje, a oni koji mogu biti opasni za
zdravlje moraju se po važećim propisima koristiti u ograničenim količinama.

12
6.Secer vs zasladjivac

Što je bolje koristiti u prehrani – šećer ili umjetna sladila? Glavna je razlika između
šećera i umjetnih sladila to što je šećer prehrambena namirnica, a sladila dodaci
prehrani bez značajne kalorijske vrijednost.
Šećer, sam po sebi, nije štetan za organizam, no on je visokokalorična namirnica i
ako se ne unosi u razumnim količinama, suvišne kalorije talože se u masnom tkivu.
Šećer, također, uzrokuje karijes, a prekomjerne količine stvaraju podlogu za mnoga
druga oboljenja.Mnogi stručnjaci – endokrinolozi, nutricionisti i drugi – upozoravaju
kako je dodavanje sladila u hranu i piće jedini način da hrana zadrži sladak okus, a
da pritom ima smanjenu kalorijsku vrijednost.
Uz to, sladila preveniraju nastanak karijesa, a imaju i pozitivnu ulogu u promjeni
prehrambenih navika osoba sa šećernom bolešću, te pretilih osoba.
Koliko je ta promjena navika važna govore nevjerojatne brojke prema kojima će u
sljedeća dva desetljeća oboljelih od dijabetesa biti više od 550 milijuna, kao i podatak
da na svijetu ima milijardu odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, a više
od 300 milijuna ih je pretilo.
S druge strane, umjetna sladila – sintetička, a i neka prirodnog porijekla – prati loš
glas, vezuje ih se uz različite zdravstvene poremećaje, čak i nastanak karcinoma.
Rezultati istraživanja dovode u pitanje tezu da se uzimanjem umjetnih sladila
smanjuje unos kalorijskih vrijednosti, među ostalim i jednostravnim efektom
konzumenata kako, ako su ‘uštedjeli’ na kalorijama unoseći sladila, mogu pojesti
malo više torte.
Uzimanje sladila se, zatim, vezuje uz smanjenje osjeta okusa kod uzimanja druge
hrane. No, one najozbiljnije optužbe odnose se na odobravanje umjetnih sladila za
upotrebu iako su studije koje su isključivale vezu sladila i nastanka raka rađene na
puno manjim količinama sladila nego što ih ljudi uzimaju.
Neke studije pokazuju iznenađujuće rezultate prema kojima sladila možda pomažu
kontrolirati unos kalorija, ali utječu na razvoj dijabetesa. Istraživači Znanstvenog
instituta Weizmann u Izraelu radili su eksperimente na miševima i manjoj skupini
ljudi te otkrili da umjetni zaslađivači mogu poremetiti bakterijsku floru u
crijevima, što dovodi do porasta razine šećera u krvi.

13
6.1 E-brojevi

Najkorištenija sladila u Europi odobrena kao zaslađivači su acesulfam K, aspartam,

ciklamat, saharin, sukraloza i steviol-glikozidi, označeni i svojim E-brojevima.
Zagrebačka Udruga za demokratsko društvo u okviru svog projekta Savjetovalište za
E- brojeve tiskala je knjižicu “Što se krije iza E-brojeva?”

Autorica Dade Lerotić i Ivane Vinković Vrček, a prema podacima iz te brošure, prva
četiri od ovdje navedenih šest zaslađivača na popisu su opasnih za zdravlje, s tim što
se zaslađivači s oznakama E950, E951 i E 954 - svrstavaju u deset najopasnijih
aditiva.
Za sve njih se, kako se navodi u brošuri, “pokazalo se da uzrokuju rak kod životinja i
povećavaju izglede za pojavu raka kod ljudi”.
Navedeno je i kako “postoji mogućnost da organizam na konzumiranje sladila reagira
povećanim apetitom, a postoje i dokazi da dolazi do povećane potrebe za
ugljikohidratima. Zbog toga redovita upotreba sladila može dovesti do debljanja”.

Slika 3. E brojevi

14
6.2 Zamjenska sladila sa energetskom vrijednoscu

Fruktoza ili voćni šećer ima energijsku vrijednost jednog grama kao i konzumni
šećer (4 kcal/g). Može se uzimati u manjim količinama u više obroka do ukupno 50
g dnevno. Veće količine odjednom dovode do proljeva. U osoba sa šećernom
bolešću zamjena konzumnog šećera ili škroba u obroku fruktozom, proizvest će
manji postprandijalni porast glikemije, međutim vrijednost ovog učinka umanjena je
činjenicom da fruktoza može nepovoljno utjecati na masnoće u krvi. Zbog toga se
korištenje fruktoze kao zamjenskog sladila ne preporuča u prehrani osoba sa
šećernom bolešću. Međutim, to nije razlog osobama sa šećernom bolešću
preporučiti izbjegavanje prirodnih izvora fruktoze iz voća, povrća ili drugih
namirnica. Fruktoza iz ovih namirnica čini tek nekih 3 do 4% ukupnog dnevnog unosa
energije.

Sorbitol, Xylitol, Maltit i Izomaltit (polivalentni alkoholi, polioli, alkoholni šećeri)

imaju manju energijsku vrijednost (2,4 kcal/g), a njihov dnevni unos ne smije prijeći
30 grama. Veće količine mogu izazvati jake proljeve, posebno u djece. Njihova
uporaba kao zamjenskih sladila smanjuje rizik od nastanka zubnog karijesa.
Alkoholni šećeri izazivaju manji porast postprandijalne glikemije u odnosu na šećer ili
škrob. Pri računanju ugljikohidrata, ukupnu količinu ugljikohidrata u obroku (ili
serviranju hrane) treba umanjiti za polovinu količine prisutnih alkoholnih šećera ako je
njihova količina ≥5 g. Treba naglasiti da nema nikakve potvrde da uobičajene količine
ovih sladila u prehrani značajno utječu na smanjenje glikemije, dnevnog energijskog
unosa i tjelesne težine.

Pri kupnji dobro obratite pažnju na deklarcije namirnica koje nose oznaku
"bez šećera", jer se često u popisu sastojaka mogu naći alkoholni šećeri.
Obratite pažnju na riječi manitol, maltitol, laktitol, sorbitol, xylitol, glycerol,
izomaltit.

Sladila bez energijske vrijednosti

Saharin je termostabilan i može ga se kuhati i peći. Slađi je 300 puta u odnosu na

konzumni šećer. Preporučena dnevna količina je 10 tableta.
Ciklamati su 30 puta slađi od šećera, a u kombinaciji sa saharinom poznat je
proizvod Natreen, kojega je također moguće kuhati. Preporučena dnevna doza za
Natreen je 10 tableta.
Acesulfam K se često kombinira s drugim sladilima zbog svoga gorkog okusa. Slađi
je 200 puta od šećera. Preporučena količina je 15 mg po kilogramu tjelesne težine.
Aspartam je bjelančevina i ne smije ga se kuhati, jer se kuhanjem raspada i gubi
slatkoću. Slađi je od šećera 180 puta. Preporučena dnevna doza je do 155 tableta.
Sladila koja sadrže aspartam mogu se na tržištu naći u obliku tableta i posipa.
Sukraloza je slađa od šećera 600 - 1 000 puta, a dobiva se složenim postupkom
kloriranja šećera. Najviše se koristi u gumama za žvakanje i u raznim proizvodima za
pečenje.
Stevija je prirodno sladilo s okusom šećera dobiveno iz listova biljke stevije, a koje je
200 do 400 puta slađe od konzumnog šećera. Stevija je postojana na toplinu.

15
7.Maltitol, E 965

Maltitol je hidrogenizirana maltoza i spada u poliole/šećerne alkohole.Prvi oblici

maltitola su bili niske čistoće i bili su dostupni samo u obliku sirupa.1940. godine je
proizveden čvrsti maltitol u vidu bijele amorfne supstance.Tada su proizvedeni oblici
veće čistoće i počele su se koristiti u Japanu.Obzirom da su ovi oblici bili vrlo
higroskopni i teško se prevodili u praškasti oblik maltitol se najčešće koristio u vidu
vodenog rastvora iako je kao takav bio zabranjen.Tek 1981.godine proizveden je
nehigroskopni kristalni prašak koji se i danas koristi.

16
7.1 Fizicke osobine

Struktura maltitola(alfa(1,4)glukozilsorbitola) potvrđena je u studiju nuklearne

magnetne rezonance i infracrvene absorcije kao kristalni polihidroksilni alkohol
dobiven katalitičkom hidrogenacijom maltoze odnosno disaharid koji se sastoji od
dvije jedinice glukoze povezane alfa 1,4 vezom.

Kristalografske studije su također pokazale da je molekulska struktura maltitola

potpuno proširena konformacija bez intramolekulski vodikovih veza,svih 9 OH grupa
su uključene u intermolekulske vodikove veze.

Maltitol pokazuje neznatan efekat hladjenja u ustima s obzirom na entalpiju otopine

koja iznosi 23kj/kg koja je bliska entalpiji saharoze i puno je manja nego kod ostalih
ugljikohidrata:

Xilitol 153 kj/kg

Manitol 121 kj/kg

Sorbitol 111 kj/kg

Izomalt 39 kj/kg

Dextroza 104,6 kj/kg

Kao i ostali polioli maltitol nema reducirajuće grupe i neće se podvrgnuti Maillardovoj
reakciji gdje neki šećeri proizvode obojene karamel spojeve u prisustvu aminogrupa
ili proteina.

Maltitol ima slatkoću od 85-95% saharoze što ga čini sladjim od ostalih poliola osim
xilitola.

17
7.2 Sinteza

Kao i kod drugih polihidroksilnih alkohola(sorbitol,manitol,xilitol)maltitol se proizvodi

katalitičkom hidrogenacijom prekursora,u ovom slučaju maltoze.

Otopina škroba se ukapljuje u pastu sa ekvivalentom niske dekstroze i potom se

hidrolizira enzimski u maltozni sirup koji nakon pročišćavanja i koncentrovanja
podliježe hidrogenaciju uz katalizator.

Katalizator je nikl ili neki drugi prelazni metal.

Nakon dodatnih koraka prečišćavanja uklone se početni materijali i katalizator,

rastvor se koncentrira u sirup i onda slijedi kristalizacija.

Maltitol može sadržavati tragove ili niske koncentracije sorbitola maltotriitola te više
hidrogenizirane oligosaharide

Trenutno postoje dva tipa kristalnog praška na tržištu sa sadržajem maltitola od

92,5% i 98% koji se proizvode i dostupni su svuda u svijetu.

18
7.3 Primjena

Maltitol ima mnoge povoljne fizičke i hemijske osobine te se koristi kao :

-kao bijeli kristalni prašak

-Slatkoća slična šećeru

-Nema veliku kalorijsku vrijednost

-Nije kariogen

-mogu ga koristiti dijabetičari

-nehigroskopan

-termostabilan

-zamjena za masti

-koristi se i u nekim farmaceutskim pripravcima

Ovaj zaslađivač koristi se u izradi hrane i pića, kao zamena za standardni šećer, jer
je jednako sladak (oko 90%), ali sadrži manje kalorija. Ima ukus sličan saharozi.
Sadrži svega 2,1 kaloriju po gramu, za razliku od običnog šešćera, koji sadrži do 4
kalorije po gramu. Uz namirnice, neki lijekovi i sredstva za njegu kože sadrže ovaj
alkohol. Maltitol se koristi i u izradi žvakaćih guma i bombona, jer im on daju
osvežavajući ukus mente.Aktivno se koristi u medicini u proizvodnji sirupa protiv
kašlja. Također se koristi u proizvodnji vitamina za djecu, i bombona za liječenje
bolesti grla.U prehrambenoj industriji se koristi kao univerzalna zamjena za šećer.
Zbog smanjenog sadržaja kalorija i relativno niskog glikemijskog indeksa, dodaje se
mnogim prehrambenim i dijabetičnim namirnicama.

19
7.4 Konfekcijski proizvodi

Zastupljen u žvakama,čokoladama,bombonama

Prije pojave maltitola proizvodnja čokolade bez šećera nailazila je na teškoće zbog
nedostatka poliola sa fizičkim hemijskim i organoleptičkim osobinama saharoze.

Maltitol je bezvodan kristalni oblik,nehigroskopan visokog tališta i stabilnosti te

omogućuje zamjenu saharoze u mnogim visokokvalitetnim prehrambenim
proizvodima.

Maltitol se također može koristiti kao djelimična ili potpuna zamjena masne
komponetne u hrani jer daje kremast okus hrani.Nema osobinu hladjena u ustima
kao što je slučaj kod sorbitola.

Može se kombinovati sa drugim alternativnim zaslađivačima.

7.5 Metabolizam

Metabolizam maltitola obično počinje njegovom hidrolizom u monosaharide glukozu i

sorbitol.Iako hidroliza neće biti potpuna ako se uzmu veće doze glukoza i sorbitol se
ipak transportuje u krv.Sorbitol se konvertuje u fruktozu koja se onda iskorištava u
procesu glikolize.

7.6 Lijekovi
Maltitol se zbog svoje sličnosti sa saharozom može koristiti u sirupima, kao i
plastifikator u želatinskim kapsulama, te kao omekšivač i hidratant. Maltitol je
niskokaloričan dodatak, s malo ili nimalo utjecaja na šećer u krvi, i stoga ga koriste
dijabetičari. Aditiv za hranu E965 koristi se za izradu tableta, jer ima niski sadržaj
kalorija, ali visoku slatkoću, također daje tvrdu prevlaku, slično saharozi.

Najcesce je prisutan u sirupima za djecu te pastilama za grlo kao sto su septolete.

20
7.7 Ucinak maltitola na organizam

Kod mnogih poliola, narocito kod sorbitola i manitola, kao i maltitola,velike kolicine
mogu imati laksativni efekat. Razlog tome je vjerovatno nekariogenost ovih materija.
Ako ti polioli nisu lako fermentirani oralnim mikroorganizmima, to je zato sto mikrobi
ne posjeduju adekvatne kolicine potrebnih enizima ili njihovi postojeci enzimi nisu
aktivni na polioloskim supstratima.
Na isti nacin djelovanje enzima u digestivnom sistemu bit ce oslabljeno.
Hidroliza maltitola na glukozu i sorbitol je znatno sporija u odnosu na hidrolizu
maltoze. U skladu s tim, enzimi koji se nalaze u vanjskom dijelu crijevne resice
mozda nemaju dovoljno vremena da zavrse hidrolizu prije prelaska sadrzaja u debelo
crijevo, gdje je ravnoteza vode i bikarbonata u tom slucaju narusena. Sorbitol se
apsorbuje sporo pasivnom difuzijom, dok se glukoza transportuje aktivnim
transportom.Osim sto ugljikohidrati nose osmotski vezanu vodu u debelo crijevo,
mikrobioloska fermentacija ovih poliola stvara veliki broj osmotski aktivnih
komponenti. Prekomjerna apsorpcija vode u debelom crijevu uzrokuje laksaciju.
Maltitol je manje laksivan u odnosu na sorbitol iz dva razloga : jer su disaharidi manje
osmotski aktivni i zbog toga sto polovinu maltitola sacinjava glukoza , koja se
neposredno nakon hidrolize apsorbuje. Laksacija uzrokovana maltitolom desava se
samo ako osoba unese 100g /dan.

Najveci problem kod maltitola jeste sto ima znatno veci glikemijski indeks u odnosu na ostale
zasladjivace i treba biti vrlo oprezan s njim, to vazi za dijabeticare te za zdrave osobe .

21
Posljedice koristenja maltitola su:

1.dijareja

Zbog njegovog laksativnog učinka, to je zaslađivač čija bi potrošnja uvijek trebala biti
umjerena. Stoga će razina maltitola s obzirom na njegovu potrošnju ovisiti o dobi
osobe. Stoga nije preporučljivo da djeca konzumiraju više od 15 grama dnevno, dok
se kod odraslih osoba dijareja može pojaviti na 50 grama dnevno (osobito kod nekih
ljudi).Drugi izvori, kao što suEuropean Journal of Clinical Nutrition, naglasavaju da se
proljev može pojaviti kao posljedica dnevne potrošnje od 60 do 90 grama u odraslih.

2.Bol u želucu
Redovita konzumacija hrane s maltitolom može uzrokovati bolove u trbuhu

3.Plinovi i nadutost:

Kada konzumiramo maltitol, hidrolizira se u glukozu i sorbitol. Ako uzmemo u obzir

da se glukoza lako apsorbira, ali dio sorbitola nije apsorbovan, uobičajeno je da ona
također uzrokuje plin i nadutost.

Stoga, kao što vidimo, njegova potrošnja bi uvijek trebala biti umjerena, a trebalo bi
izbjegavati pretjeranu potrošnju kako bi se izbjegli mogući rizici i neželjene
nuspojave.

4.Kancerogenost
Brojne studije koje su ispitivale akutne, subakutne, kronične i subhronične
toksičnosti, kancerogene, mutagene i teratogene aktivnosti maltitola nisu pokazali
nikakve štetne učinke

4.Kariogenost

Karijes nastaje dugotrajnim izlaganje zubne cakline kiselini. Dextran,glavna

komponeta plaka je proizvedena od strane mikroorganizama kao što je s.mutans koji
uzrokuje adherenciju organizama na zube.Metabolistanjem šećera i škroba pomoću
ovih mikroorganizama dolazi do stvaranja kiselina koji u prevelikoj količini uništavaju
zubnu caklinu.Oralne bakterije ne metabolišu poliole kao sorbitol,manitol,maltitol
stoga nema ni proizvodnje ove razarajuće kiseline.Istraživanja su pokazala da
maltitol nije kariogen jer ima veću PH vrijednost.

22
8.Diabetes mellitus

Zato što se maltitol hidrolizira i apsorbira sporije od saharoze ili glukoze , maltitol se
koristi u dijabetesnoj prehrani.
Unos maltitola ne povecava znatno nivo glukoze u krvi , bez obzira radi li se o
osobama s diabetesom ili zdravim osobama. Pacijenti s diabetesom se trebaju
posavjetovati sa lijecnikom te u skladu sa svojim potrebama uzeti zasladjivac koji im
najbolje odgovara. Maltitol se smatra sigurnom alternativom šećera, ali postoje neke
mjere opreza koje biste trebali znati. Maltitol se nalazi u mnogim proizvodima bez
šećera, ali osobe s dijabetesom trebaju znati da je to ugljikohidrat. To znači da još
uvijek ima glikemijski indeks. Iako nije tako visok kao šećer, još uvijek ima učinak na
glukozu u krvi.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), više od 346 milijuna ljudi diljem
svijeta pati oddijabetesa, a najrašireniji je dijabetes tipa 2.

Tip 2 - najčešći oblik bolesti, od kojeg boluje 90 do 95% oboljelih, a karakterizira ga

dovoljna količina inzulina, ali su stanice na periferiji otporne na njegovo djelovanje.
Ovi bolesnici godinama pojačano luče inzulin, da bi postepeno došlo do iscrpljivanja
gušterače, smanjenog izlučivanja inzulina pa sve do potpunog prestanka lučenja. Na
kraju i mnogi među njima moraju primati inzulin. Od ovog tipa bolesti obolijevaju
odrasli (nažalost, zadnje vrijeme i djeca) s obiteljskom anamnezom za šećernu
bolest, obično osobe koje su slabo fizički aktivne, s viškom kilograma koji jedu dosta
"brze" hrane, puno ugljikohidrata (osobito u obliku slatkiša i slatkih sokova), puno
masnoća i puno mesa, a malo svježeg voća i povrća. Ovaj oblik bolesti javlja se
najčešće u okviru tzv. "metaboličkog sindroma", što znači da uz debljinu oko pasa,
ovi bolesnici imaju poremećaj metabolizma masnoća, povišen krvni tlak, poremećenu
funkciju unutrašnjeg sloja krvnih žila, povećanu sklonost zgrušavanju krvi, povišene
upalne markere i dr. Sve je to vezanu uz istu genetsku sklonost i pogrešan način
života, osobito pogrešnu prehranu..

Povratak na zdravu tjelesnu težinu za dijabetičare je još važniji zbog toga što
pomažeublažitirizik od zdravstvenih problema poput visokog krvnog tlaka i
kardiovaskularnih bolesti kakvom su izloženi.Organizacije kao što su Američka
udruga dijabetičara i Dijabetes UKističu kako proizvodi zaslađeni niskokaloričnim
zaslađivačima mogu pomoći ublažiti žudnju za slatkim, a pritom ne ugrožavaju razine
glukoze u krvi.

Također savjetuju dijabetičarima da provjere ukupni sastav proizvode i utvrde sadrži

li neke druge glikemijske sastojke, ali i da vode računa o stvarnom broju kalorija koje
unose.

23
Slika 4. Glikemijski indeks, slatkoca i broj kalorija kod vjestackih zasladjivaca

24
9. Utjecaj umjetnih zasladjivaca na zdravlje

Dobre strane umjetnih zaslađivača su da utječu na smanjenje tjelesne težine jer

gotovo i nemaju kalorija pa se ljudima koji žele smanjiti tjelesnu težinusugerira da
koriste zaslađivače umjestobijelog šećera. Ključ njihove upotrebe je količina, moraju
se koristiti u dozvoljenim dnevnim količinama kako ne bi imali negativan utjecaj na
zdravlje jer novija istraživanja ukazuju na mogućnost debljanja kod upotrebe
prevelike količine zaslađivača. Zaslađivači mogu biti korisni i kod dijabetičara,
preporučuju se kao zamjena za šećer jer ne povisuju glukozu u krvi. Umjetni
zaslađivači ne uzrokuju karijes pa im je to još jedna prednost u odnosu na šećer. Iako
je stav nadležnih institucija o umjetnim sladilima da se radi o bezopasnim
molekulama ako se potrošači drže preporuka, pod povećalom su znanstvenika i
potrošača već desetljećima. Zabrinutost oko sigurnosti saharinapojavila se prije više
odtrideset godina, kada su provedena istraživanja koja su utvrdila da iznimno visoke
doze saharina (ekvivalent stotina limenki sokova zaslađenih saharinom unesenih
dnevno tijekom cijelog životakod ljudi) povećavaju rizik od pojave karcinoma mjehura
u štakora(Chowaniec & Hicks 1979). Kasnije studije dokazale su da normalne
količine saharina ne uzrokuju karcinom kod miševa, majmuna i ljudi (Zurlo& Squire
1998).Saharin je dugo bio pod povećalom javnosti, a hrana koja je sadržavala
saharin morala je imati etiketu na kojoj je pisalo:„upotreba ovog proizvoda može biti
štetna po vaše zdravlje“ ili „sadrži saharin za koji se smatra da uzrokuje rak kod
laboratorijskih životinja.“ Ovo je upozorenjeukinuto od američke FDA-e 2001. godine
tako da se saharin ne dovodi u direktnu povezanost s rakom kod ljudi.Saharin kod
pojedinaca može izazvati alergijsku reakciju jer je derivat O-toluen sulfonamida pa
uzrokuje križnu alergijsku reakciju sa sulfonamidima. Simptomi i znakovi
preosjetljivosti su glavobolja, teško disanje, osip na koži i proljev. Zbog ovih spoznaja
preporučuje se izbjegavanje unosa saharina djeci i trudnicama.Saharin djeluje na
jetru tako da povisuje koncentracije jetrenih enzima (alanintransaminaza,aspartat
transaminaza, gama glutamiltransferaza) što je dokazano studijom na starijoj ženi
koja je obrađivana radi kroničnog umora,a uzimala je tri lijeka i imala povišene
jetrene enzime, kada su ukinuta dva lijeka iz terapije koja su sadržavala saharin
jetreni testovi su se normalizirali (Negroet al.1994).
Umjetna sladila također potiču debljanje, naime slatki okus signalizira organizmu da
će primiti mnogo kalorija pa se probavni sustavza to priprema. Kada se to ne dogodi,
organizam može postati rezistentan na taj signal te poticati pohranjivanje masti i
debljanje. Različite studijepokazale su da se ciklamatiu crijevima pod utjecajem
bakterijske flore razgrađuju do cikloheksamina koji su karcinogeni i uzrokovali su rak
mokraćnog mjehura i bubrega kod štakora. Daljnjim istraživanjima nije potvrđena
veza između ciklamata i nastanka tumora kod ljudi te se čini da je mehanizam
nastanka tumora zbog ciklamata specifičan za životinje. Pod sumnjom da uzrokuju
neplodnost napravljeno je istraživanje utjecaja ciklamata na testikularnu atrofijuna
ljudskim dobrovoljcima te nije dokazana nikakva povezanost neplodnostisa
povišenom koncentracijom ciklamata i cikloheksamina kod ljudi (Serra-
Majemetal.2003). Iako se ciklamatepovezivalo sahipertenzijom i tahikardijom studija
na dobrovoljcima je pokazala da koncentracija ciklamata i cikloheksamina ne utječe
nanjihov nastanak (Busset al. 1992).Danas se u globalu smatra da ciklamatinisu
opasni za ljudsko zdravlje ako se konzumiraju u preporučenim količinama, odobreni
su u 55 zemalja svijeta, ali su još uvijek zabranjeni u Americi.Aspartamje krivac za
više od 75% negativnih pritužbi na prehrambene aditive, koje prijavljuje Američka
organizacija za hranu i lijekove. Mnoge od tih pritužbi su vrlo ozbiljne, kao epileptični

25
napadi, napadi panike, halucinacije, glavobolje i sl. Molekula aspartama se sastoji od
metanola, aspartične kiseline i fenilalanina. Zbog prisutnosti fenilalanina konzumacija
je zabranjena kod ljudi oboljelih od fenilketonurije. Količina metanola u tijelu ne bi
trebala prelaziti 7,8mg na dan. Jedna litra pića, koje je zaslađeno aspartamom
(bezalkoholna gazirna pića, ledeni čajevi, napitci za dijabetičare) sadrži oko 56mg
metanola. Osobe koje konzumiraju više proizvoda sa aspartamom unesu 250mg
etanola dnevno u tijelo, što 32 puta prelazi preporučenu granicu. Istraživanje
provedenona laboratorijskim životinjama ukazalo je napovezanost između
unosaaspartama i povećanogrizikaod razvoja karcinoma. Iako su u studiji ispitivane
iznimno
16visoke količine aspartama, koje je nemoguće unijeti tijekom cijelog životnog vijeka,
ova je studija prilično odjeknula u javnosti (Soffrittiet al. 2010).Glavobolja je jedna od
najčešćih nuspojavapovezanih s upotrebom aspartama ali se rijetko javlja nakon
samo jedne doze. Randomizirani klinički pokus na ljudima dokazao je da duža
upotreba veće količine aspartama može uzrokovati glavobolju, sudionici pokusa su
kroz četiri tjedna dobivali 1200 mg aspartaman dnevno, čime je povećana
učestalostglavobolja (Van denEedenet al.1994).Studija na pacijentima s dijagnozom
značajne depresije, u usporedbi s zdravim volonterima, je pokazala da je upotreba
aspartama od 30 mg/kg kroz sedam dana, kod pacijenatas navedenim poremećajem,
uzrokovala glavobolje, nervozu, slabost, neusklađenost pamćenja, promjene
temperamenta i depresiju. Iako nije dokazano da je aspartam glavni krivac za sve
napisano, zaključak je da bi osobe koje boluju od depresije trebale konzumirati
aspartamrjeđe i u manjim količinama (Waltonet al.1993).Nakon rigoroznih analiza
različitih studija provedenih na životinjskim i ljudskim modelima o učinku aspartama
na zdravlje, referentna institucija za sigurnost hrane, European Food Safety Authority
(EFSA) donijela je konačan zaključak o njegovu svakodnevnom unosu. EFSA je
zaključila kako je aspartam siguran za korištenje ako se unosi do 40 mg/kg tjelesne
mase dnevno odnosno do propisane vrijednosti prihvatljivog dnevnog
unosa.Stručnjaci tvrdeda se pri tom unosu ne povećava rizik od karcinoma, oštećenja
funkcije mozga, živčanog sustava ili utječe na ponašanje odraslih i djece kao što su
ukazivale neke dosadašnje studije.Iako je i acesulfambio predmet mnogih
istraživanja, odobren je od strane FDA i nadležnih tijela Europske unije kao siguran
zaslađivač za ljudsko zdravlje. Neke od prijavljivanih nuspojava su mučnina,
glavobolja, promjene raspoloženja, problemi s vidom, no smatra se da njihova pojava
nije povezana samo sa acesulfamom.Neotamje zaslađivač koji u svojoj strukturi
sadrži fenilalanin pa ga oboljeli od fenilketonurije ne smiju konzumirati. Još uvijek nije
u širokoj upotrebi iako ima okus kao šećer, koristi se u malim količinama i može se
kombinirati sad drugim sladilima. Oko sigurnosti neotama često se lome koplja,
studije koje govore da je neotam siguran često su financirane od strane same
industrije, dok kritičari govore i različitim opasnostima prilikom konzumacije neotama i
zahtijevaju neovisne studije kako bi se dokazala prava istina.

Sakruloza je jedan od najsigurnijih zaslađivača i svega nekoliko istraživanjaje

pokušalo dokazati nuspojave korištenja. Ne postoje duge studije koje bi ispitivale
nuspojave korištenja, provedeno je kratko istraživanje na štakorima kojim je dokazao

26
navisoke koncentracije sakruloze dovode do smanjenja timusa te povećanja jetre i
bubrega (Mannet al. 2000).Drugo istraživanje na štakorima pokazalo je da korištenje
sakruloze u visokim koncentracijama kroz 12 tjedana smanjuje količinu laktobacila u
crijevima, povisuje fekalni pH i koncentraciju proteina koji ograničavaju biodostupnost
peroralno uzetih lijekova (Abou-Doniaaet al. 2008). Studije ukazujuda upotreba
zaslađivača ne utječe na prehrambene navike da ne navodi na veću ili manju
konzumaciju hrane(Andersonet al.2012).Zaslađivači mogu pomoći pri mršavljenju, ali
samo uz povećanu tjelesnu aktivnost te usvajanje zdravih prehrambenih navika.Ako
se koriste u preporučenim količinama, svi dozvoljeni zaslađivači sigurni su za
konzumaciju kod djece i trudnicama

27
10.Sigurnost

Američka Administracija hrane i lekova proglasila je ovaj alkohol kao generalno

sigurnimsastojkom u prehrabrenoj industriji. Dakle, za većinu ljudi, maltitol je
bezbijedan, ali i ovdje postojeizuzeci.
Budući da se ova supstanca ne razlaže u potpunosti, kod nekih ljudi može da
izazovenadimanje, gasove i dijareju. Iz tog razloga, namirnice koje sadrže preko 50
grama maltitola ili drugih šećernih alkohola imaju upozorenje da mogu izazvati
laksastivna dejstva.
Kod nekih ljudi i najmanji unos ovog alkoholnog šećera uzrokuje probleme, kao što je
krčanje creva i nadutost. Ukoliko konzumirate namirnice “bez šećera” nekoliko dana i
imate ove simptome, to znači da vam maltitol ne godi i izbegavajte ovu vrstu
hrane.Važno je napomenuti i to da je maltitol bezbijedan za osobe koje imaju
dijabetes.Dnevna stopa maltitola iznosi 90 grama.Međutim, vrlo je popularan i nalazi
se u mnogim proizvodima. Postoji pravi rizik prekoračenja te stope. Stoga, u mnogim
zemljama paketi s maltitolom pokazuju ne samo njegov sadržaj nego i nuspojave od
predoziranja.

U zemljama bivšeg SSSR-a nema takve norme, a možda čak ni ne znate o korištenju
ove šećerne nadomjestaka. Na primjer, u mnogim proizvodima s natpisom "Bez
šećera" u stvari postoji maltitol. A ako je često dijetetski proizvod, onda s velikom
vjerojatnošću ćete dobiti pretjeranu količinu ove tvari.

Kada koristimo prirodni maltitol, ne smijemo zaboraviti da za razliku od umjetnih

zaslađivača, on ipak sadrži kalorije i ugljikohidrate. I njegov GI varira od 25 do 56. 25-
35 u prahu, i 50-55 u sirupu. Ovi pokazatelji su mnogo veći od onih fruktoze,
sorbitola, ksilitola i drugih prirodnih šećernih nadomjestaka. Maltitol je ovlašten u
mnogim zemljama svijeta. Ako se uzimaju vece doze od preporucene moze izazvati
razne posljedice:

 Gutanje maltitola u tijelu izaziva proizvodnju inzulina. To može negativno

utjecati na stanje osoba s povećanom proizvodnjom hormona.
 Treba uzeti u obzir relativno visok kalorijski sadržaj sladila i visok glikemički
indeks kod šećerne bolesti.
 U velikim količinama, maltitol ima laksativni učinak. Ovo mnogi proizvođači čak
ističu na pakiranju svojih proizvoda.
 Suprotno popularnom mišljenju, uporaba proizvoda s E965 u sastavu može
izazvati brz dobitak težine. Naravno, ako ga aktivno koristite
 Glikemički indeks (GI) maltitola je također prilično velik i ovisi o obliku
otpuštanja.

 Puder GI je od 25 do 35 jedinica.
 U sirupu GI je 50 do 56 jedinica.

28
11.Zakljucak

Danas postoji niz različitih sladila, većina nije naišla na široku upotrebu jer ne
zadovoljava kriterije idealnog zaslađivača.Podizanjem svijesti o opasnostima bijelog
šećera, raste potrošnja zamjena za šećer, a na tržištu se nalazi niz različitih umjetnih
i prirodnih zaslađivača.Dostupnost različitih sigurnih zaslađivača na tržištu je
privilegija potrošačajer omogućava odabir zaslađivača prema individualnim
potrebama i željama. Najveća ponuda zaslađivača svakako je u trgovinama organske
hrane, ali su cijene tamo najviše. Cijena ne garantira kvalitetu, a u izboru zaslađivača
najveću ulogu imaju potrebe potrošača i njihova informiranost. Kako bi bili sigurni
dasekupujezdravi proizvod važno je čitati deklaracije proizvoda i podatke o
podrijetlu.Idealno sladilo ne postoji, sva navedena sladila imaju prednosti i
nedostatke. Ključ korištenja sladila je umjerenost. Još je slavni kemičar iz srednjega
vijeka Paracelsus rekao: „Svaka tvar može biti otrov, sve ovisi o dozi“. Ova izjava
vrijedi i za zaslađivače.Moderno tržište sve se više okreće traženju idealnog
prirodnog sladila, te su zadnjih desetak godina sve popularnija sladila poput stevije,
agavinog sirupa i javorovog sirupa. Iako zaslađivači mogu pomoći pri gubitku tjelesne
mase, oni nisu čarobni štapić za mršavljenje jer potrošača ne potiču na smanjenje
unosa hrane niti promjenu životnih navika

29
12.Literatura

1. MJ Wolfrom et al. Melibiotol and maltitol. J Am Chem Soc 62:2553–2555, 1940.

2. T Hiraiwa. Free-flowing maltitol, Japan, Kokai 74-110,620. Chem Abstr 82–
171360, 1975.
3. M Hirao, H Hijiya, T Miyaka, Anhydrous crystals of maltitol and the whole crystalline
hydrogenated starch hydrolysate mixture solid containing the crystals, and process
for the production and use thereof, U.S. Patent 4, 408,041, 1983.
4. Towa Chemical Industry. technical literature.
5. Anonymous. Industrial applications of malbit. Confectionery Production (Dec.):
741–743, 1988.
6. I Fabry. Malbit and its applications in the food industry. In: TH Grenby, ed. Developments
in Sweeteners—3. London and New York: Elsevier-Applied Science Publishers,
1987, pp 83–108.
7. AI Bakal, S Nanbu, T Muraoka. Foodstuffs containing maltitol as sweetener or fat
replacement. European Patent 039299 B1, 1993.
294 Kato and Moskowitz
8. KJ Klacik, WV Vink, PR Fronczkowski. Sorbitol containing hard candy. U.S. Patent
4,452,825, 1984.
9. BK Dwivedi. Food products for special dietary needs. In: BK Dwivedi, ed. Low
Calorie and Special Dietary Foods. CRC Press, West Palm Beach, FL, 1978, pp 1–
22.
10. SC Ziesentiz, G Siebert. Polyols and other bulk sweeteners. In: TH Grenby, ed.
Developments in Sweeteners–3. London and New York: Elsevier-Applied Science
Publishers, 1987, pp 109–149.
11. HAB Linke. Sweeteners and dental health: The influence of sugar substitutes on
oral microorganisms. In TH Grenby, ed. Developments in Sweeteners—3. London
and New York: Elsevier-Applied Science Publishers, 1987, pp 151–188.
12. R Havenaar. Dental advantages of some bulk sweeteners in laboratory animal trials.
In: TH Grenby, ed. Developments in Sweeteners—3. London and New York: Elsevier-
Applied Science Publishers, 1987, pp 189–211.
13. T Imfeld. Identification of low caries risk dietary components. In: HM Myers, ed.
Monographs in Oral Science. Vol. 11. Basel: Karger, 1983, pp 117.
14. T Imfeld, HR Muhlemann. Evaluation of sugar substitutes in preventing cariology.
J Prev Dent 4:8, 1977.
15. T Imfeld, HR Muhlemann. Cariogenicity and acidogenicity of food, confectionery
and beverages. Pharm Ther Dent 3:53, 1978.
16. BG Bibby, J Fu. Changes in plaque pH in vitro by sweeteners. J Dent Res 64(9):
1130, 1985.
17. K Matsuoka. On the possibility of maltitol and lactitol and SE-58 as non-cariogenic
polysaccharides. Nihon Univ Dent J 49:334, 1975.
18. R Firestone, R Schmid, HR Muhlemann. The effects of topical applications of sugar
substitutes on the incidence of caries and bacterial agglomerate formation in rats.
Caries Res 14:324, 1980.
19. T Imfeld, F Lutz. Malbit, ein zahnfreundlicher Zuckeraustauschstoff. Swiss Dent 6:
44, 1985.
20. J Rundgen, T Koulourides, T Encson. Contribution of maltitol and Lycasin to
experimental
enamel demineralization in the human mouth. Caries Res 14:67, 1980.

30
21. DC Abelson. The effects of hydrogenated starch hydrolysate on plaque pH in vivo.
Clin Prev Dent 11(2):21, 1989.
22. U.S. Food and Drug Administration. Food Labeling: Health Claims; Sugar Alcohols
and Dental Caries, Final Rule. Federal Register, Vol. 61 No. 165:43433, August 23,
1996.
23. Towa Chemical Industry GRAS Affirmation Petition to the U.S. Food and Drug
Administration for maltitol, 1986.
24. N Koizumi, M Fujii, R Ninomiya, Y Inoue, T Kagawa, T Tsukamoto. Studies on
transient laxation effects of sorbitol and maltitol 1: Estimation of 50% effective dose
and maximum non-effective dose. Chemosphere 12(1):45, 1983.
25. PJ Sicard, and Y Lebot. From Lycasin to crystalline maltitol: A new series of
versatile sweeteners. Presented at the International Conference on Sweeteners-
Carbohydrate and Low Calorie, September 22–25, 1988, Los Angeles, California.
Sponsored by the American Chemical Society.
26. H Atsuji, S Asano, S Hayashi. A study on the metabolism of maltitol, a disaccharide
Maltitol 295
alcohol. Unpublished report from Keio University, Japan. Submitted to WHO by
ANIC S.p.A., 1982.
27. K Nishikawa. Variations in blood and urine sugar values with oral administration
of maltitol, unpublished report from Nishikawa Hospital, Tadera, Japan, Submitted
to WHO by ANIC S.p.A, 1982.
28. Takeuchi, M Yamashita. Clinical test results of a disaccharide alcohol (maltitol).
Eiyo to Shokuryo (Nutrition and Food) 25:170, 1972.
29. T Yamakubi. Malbit, a new sweetener and its applications for diabetics. Proceedings
of the 14th Congress of the Japanese Society of Diabetics, April 3–4, 1971.
30. M Kamoi, Y Shimiza, M Kawauchi, Y Fuji, Y Kikuchi, S Mizukawa, H Yoshioka,
M Kibata, A study on the metabolism of maltitol (clinical study). J Jap Diab Soc
18:451, 1975.
31. Toxicological evaluation of certain food additives and contaminants. Prepared by
the 29th Meeting of the Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives.
June 3–12, 1985, Geneva, Switzerland. Published by Cambridge University Press
on behalf of WHO, 1987, pp 179–206.
32. KC Ellwood. Methods available to estimate the energy values of sugar alcohols.
Am J Clin Nutr 62:1169S–1174S, 1995.
33. European Economic Community Council. Council Directive: Nutrition labeling for
foodstuffs. Off. J. Eur. Communities No. L276/41, 1990.
34. Japanese Ministry of Health and Welfare, Evaluation of the energy value of indigestible
carbohydrates in special nutritive foods. Official Notice of Japanese Ministry
of Health and Welfare, no. Ei-shin 71. Tokyo, 1991.
35. RC Gelardi. The evaluation of the metabolizable energy of polyols used as food
ingredients. Presentation for the LSRO Expert Panel on the metabolizable energy
of polyols, June 16, 1992.
36. Life Sciences Research Office. In: JM Talbot, SA Anderson, KD Fisher, eds. The
Evaluation of the Energy of Certain Sugar Alcohols Use as Food Ingredients. Prepared
for the Calorie Control Council, Atlanta, Georgia, Federation of American
Societies for Experimental Biology, Bethesda, MD, 1994.
37. T Oku. Caloric evaluation of reduced-energy bulking sweeteners. In: DR Romsos,
J Himms-Hagen, M Suzuki, eds. Obesity: Dietary Factors and Control. Tokyo, Japan:
Japan Sci Soc Press, 1991, pp 169–180.
38. JP Felber, L Tappy, D Vouillamoz, JP Randin, E Jequier. Comparative study of

31
maltitol and sucrose by means of continuous indirect calorimetry. J Parenter Enteral
Nutr 11:250–254, 1987.
39. Twenty-fourth report of Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives.
Rome, 1980. WHO Technical Report Series, No. 653, 1980.
40. Y Shimomura, et al. Dietary maltitol decreases the incidence of 1,2-dimethylhydrazine-
induced cecum and proximal colon tumors in rats. J Nutr 128(3):536–540,
1998.
41. Twenty-seventh report of Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives.
Geneva, 1983. WHO Technical Report Series, No. 696, 1983.
42. Commission of the European Communities. Reports of the Scientific Committee for
Food Concerning Sweeteners. Sixteenth Series. Report EUR 10210 EN. Office of
Official Publications of the European Communities, Luxembourg, 1985

43.https://portalosuma.com/2017/02/09/10-opasnih-e-sastojaka-koje-treba-
izbjegavati/prikaz_zaslona/
44.https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/11624/Kako-sprijeciti-razvoj-secerne-
bolesti.html

32
33
34