Predmetni nastavnik:Doc.dr. Lejla Šebić-Zuhrić Studenti: Grupa: A-2 Purišić Elmer Lukhodžić Emir Uvod Aerobika, kao grupni fitness program od svojih je početaka krajem 70-ih godina do danas i dalje vrlo popularna osobito među ženskom populacijom (Francis, 1991. ). Nekadašnje nizanje kretnih struktura bez plana, stručnog rada i znanstvenog pristupa u aerobici je davno prošlo. Prekomjerna opterećenja neprimjerena psihofizičkim sposobnostima prosječnog rekreativca zamjenili su stručno programirani treninzi tačno definisanih parametara i metodskih postupaka prilagođeni grupi s kojom se radi (Cotton, 1996. ).
Osmišljeno je mnoštvo raznovrsnih programa koji u svojoj osnovi obilježja
pojedinaca s naglaskom na poboljšanje antropoloških obilježja pojedinaca s naglaskom na poboljšanje zdravstvenog i tjelesnog fitnesa, te izbjegavanje kontraindiciranih vježbi i kretnji. Metode vježbanja i proučavanja u aerobiku usko su povezane i međusobno isprepletene. Točno definirana struktura sata i njezini dijelovi nadovezuju se jedan na drugoga bez pauza čime se, uz dobro izabrane metode poučavanja, omogućuje ravnomjeran tijek treninga. Koreografija u aerobiku Koreografija u aerobici treba biti sredstvo kojim se postiže cilj, a nikako ne svrha sama sebi ili demonstracija instruktorovih mogućnosti na štetu vježbača.
Cilj koreografije je smislenim kretnjama i koracima oblikovanim u manje ili
veće cjeline koje se ponavljaju u određenom odnosu i redosljedu zadržati vježbače u predviđenoj trening zoni, a sve uz pratnju glazbe posebno snimljene za potrebe provođenja aerobnih programa. Sadržaj aerobne koreografije čine prirodni oblici kretanja, plesni koraci, specifični koraci vezani uz određeni program, te raznovrsni pokreti rukama uobličeni u logične kretne strukture koje se višestrukko ponavljaju prateći zakonitosti glazbene strukture. Oblik i strukturu koreografije čini redosljed kretnji i njihov stil, logičnost prijelaza iz koraka u korak, te sklopovi raznovrsnih dijelova objedinjenih u jedinstvenu cjelinu. Metode poučavanja koreografije u aerobiku Metode poučavanja koreografije u aerobiku provode se tačno utvrđenim postupcima i principima sljedeći tri osnovna pravila: 1) od poznatog prema nepoznatom; 2) od lakšeg prema težem; 3) od jednostavnog prema složenijem ( Podvorac i Špehar, 2001.)
Gotovo je nemoguće istom metodom pokušati razraditi cijelu koreografiju
već se koristi ona metoda koja bolje odgovara savladavanju svakog pojedinog dijela. Također je moguće jednu cjelinu razraditi različitim metodama na više jednako dobrih načina. Koju metodu upotrijebiti i kada, ovisi prvenstveno o cilju koji se želi postići, iskustvu i znanju voditelja, ali i o mogućnostima i znanju vježbača. Važno je da metodski postupci omoguće vježbačima usvajanje koreografije bez posebnog intelektualnog napora uz istovremeno kontinuirano zadržavanje u predviđenoj trening zoni. Da bi vježbanje i poučavanje bilo uspješno provedeno izuzetno je važna komunikacija između instruktora i vježbača.
Zadaća instruktora nije samo «odraditi» predviđeni sat već motivirati
svakog pojedinca u grupi na ulaganje maksimalnog napora u savladavanje predviđenih zadataka. Također treba poticati upsješnu i pozitivnu komunikaciju između samih vježbača te očekivati, primati i uvažavati njihove povratne ingoramcije. Sve osobe prijenos informacija ne doživljavaju jednako, te je instruktorova zadača da cijelo vrijeme jednako, koristi kombinaciju verbalne ( izrečene riječi) i vizualne komunikacije ( boja glasa, izraz lica, pokreti i držanje tijela, geste, kontakt očima i sl.). Vizualna komunikacija često govori više od riječi, a specifični znakovi i goeste iskazani u pravo vrijeme intenziviraju verbalnu komunikaciju ( Brajša, 1994.). Metode poučavanja koreografije u aerobici stalno se dopunjuju i nadograđuju. Razvijeni su metodski posupci koji omogućuju uspješno zajedničko vježbanje i tzv. Multi-level grupama ( heterogene grupe različitih mogućnosti i znanja), te bolje i preciznije doziranje volumena opterećenja. Osnovna oblikovanja koreografije u aerobici je stvaranje blokova koji uvijek prate zakononitosti glazbe, mogu biti različitog trajanja, ali najčešće su trajanja velike muzičke rečenice ( 32 dobe). Metode poučavanja koreografije u aerobiku mogu se podijeliti na: Metode slobodnog stila, Strukturirane metode, Metode ponavljanja kombinacija, Metode koje nije dobro koristiti. Nekad i danas Nekada popularni «jazzercise» danas je zamenio dance aerobik, i to kao plesni aerobik sa elementima modernog plesa i kao aerobik sa elementima orijentalnog plesa, koji je zaista izuzetno popularan u posljednje vrijeme. Plesni aerobik prati muzika koja olakšava savladavanje napornih vježbi. Struktura treningaje slična kao kod klasičnog aerobika i sastoji se od zagrijavanja(5-10 minuta), aerobnog dijela treninga(20-40 minuta) koji sadrži elemente modernog ili orjentalnog plesa i na kraju, slijedi obavezno istezanje(10 minuta). Ovakav trening se takođe može upotpuniti vježbama u parteru za jačanje mišića pojedinih ragija. Plesni aerobik sagorijeva masti i doprinosi gipkosti mišića, pri tome utiče na kardiovaskularni sistem I pojačava kondiciju. Ova vrsta aerobika je izuzetno dinamična i zanimljiva jer daje slobodu kombinovanja elemenata plesa i skokova, pa uz maštovitost instruktora vježbanja nikada neće biti monotono. Step aerobik
Step aerobik je koreografski trening sa mnogo koračanja i gibanja, što daje
takođe, formu plesu, ali se sve vrijeme koristi platforma za «penjanje». Platforma se može prilagoditi na nekoliko različitih visina, što omogućava rad vježbačima različite utreniranosti. Trening se sastoji iz više vrsta koraka koji se mogu kombinovati sa radom ruku i uz dodatna malo opterećenje dvoručnih tegova, pa osim izdržljivosti i sagorievanja kalorija, radi se i na tonusu mišića. Postoji veliko interesovanje za ovu vrstu aerobika, koju bodibilderi koriste kao kardio-trening. Tae bo aerobik sadrži kombinaciju udaraca i tehnika iz različitih borilačkih vještina i aerobika. Ovaj trening je praćen muzikom koja nam daje ritam za rad, a pri tome i olakšava naporne vježbe. Nakon aerobnog dijela treninga, mogu se raditi vježbe u parteru za tonizaciju trbušnih mišića.