Sumejja Keško

PRIRODA U POEZIJI NASIHE KAPIDŽIĆ-HADŽIĆ

Nasiha Kapidžić-Hadžić (Banja Luka, 6. decembar 1932 – Sarajevo, 22. septembar 1995.)
bila je bosanskohercegovačka pjesnikinja, prozni pisac i urednica. Osnovnu i srednju školu
završila je u rodnom gradu i diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
U početku je radila kao profesor u banjalučkoj gimnaziji, a zatim je bila urednik u
Obrazovnom i Dječijem programu Radija Sarajevo. Potom je prešla u Izdavačko preduzeće
"Veselin Masleša" gdje je, do penzionisanja, bila urednik edicije za djecu i omladinu.

Nasiha Kapidžić-Hadžić je pisala poeziju za djecu, poetsko-prozne zapise i dramske tekstove.

Njeni pjesnički i prozni radovi uvršteni su u niz antologija i čitanki za osmogodišnje škole.
Zastupljena je izborom iz pjesničkog opusa u školskoj lektiri.

Poezija
Maskenbal u šumi, pjesme, 1962.
Vezeni most, pjesme, 1965.
Od zmaja do viteza, antologija, 1970, 1981.
Skrivena priča, pjesme, 1971.
Poslanica tiha, pjesme, 1972.
Od tvog grada do mog grada, pjesme, 1975.
Šare mog šešira
Liliput, pjesme, 1977.
Lete, lete laste, pjesme, 1981.
Vrbaska uspavanka, pjesme, 1981.

Proza
Kad si bila mala, proza, 1973.
San o livadici, radio-igra za djecu, 1974.
Glas djetinjstva, radio-igra za djecu, 1975.
Događaj u Loncipunumu, radio-igra za djecu, 1977.
Glas djetinjstva (mala dječja pozornica) drama, 1978.
Dječija pozornica, 1982.
Pjetlić,svraka i proljeće.
Jedna od najpoznatijih zbiraka pjesama bosanskohercegovačke pjesnikinje Nasihe
Kapidžić-Hadžić, “Vezeni most”, sastoji se od 32 pjesme različitih tematika i dužina. Ove
pjesme prožete su biljnim i životinjskim motivima, i zbog toga imaju neku posebnu ljepotu.
Pjesme u zbirci opisuju razne krajolike, bilo da se radi o kući:
Svakoga jutra prozore naše
umije pljuskom kiše;
onda ih mekim, toplim krajičkom
sunčevog plašta briše.
bilo da se radi o prostoru vani:
U gnijezdo svako zaviri brižno,
šapatom probudi ptice;
u travu sjedne, pa vješto
suče zelene njene žice.
U naramku na trg odnese
crvene tulipane,
a onda đake vodi u šetnju
pod rascvjetane grane.
Jedan od glavnih motiva koji se pojavljuju u pjesmama je cvijeće, što možemo vidjeti u
nasovima pjesama: Cvijetni ćilim, Cvijeće, Vaze i cvijeće, Tri ciklame.
Analiza pjesama:

KOZJA ĆUPRIJA
 
Kroz duboki klanac
mala rijeka protiče;
bučno se oglašava,
o kamenje spotiče.
Na njoj samo jedan most;
čudno propet, kriv.
Priča kaže: – Nekada,
on je bio živ.
Priča kaže: – Nekada,
 u vremena stara,
divokoze dvije
sišle s kamenjara.
A kada su plitku
rijeku prijeći htjele,
na istom se mjestu
rogovima splele.
U koštac se hvatale,
napregle svu moć;
iskrama iz rogova
zapalile noć.
Godinama tako
na rijeci se borile,
a jednog se dana
u kamen pretvorile.
To je Kozja ćuprija,
to je mostić kriv,
za koji se priča
da je bio živ.
Tema ove pjesme je legenda o postanku mosta. U ovoj pjesmi susrećemo razne motive kao
što su klanac, rijeka, kamenje, most, divokoze i kamen. Kozja ćuprija je most za koji se
govori da je nekada bio živ. Navodno su dvije divokoze tamo šetale, a kad su htjele preći
plitku rijeku, tamo su se splele rogovima. Uprkos trudu, nisu se uspjele izbaviti. Nakon
nekoliko godina borbe, jednog su se dana pretvorile u kamen te je tako nastala Kozja
ćuprija.

DRENKIN PUT
 
Prije nego šumu drevnu
obraduje zora bijela,
 škripnu vrata na kolibi
lugarevoj ispod jela.
 
Zeke znaju da to Drenka,
sitna kao cvjetić s grane,
u daleku školu hita
preko šume uspavane.
 
Sva pretrne kad list sušne,
uplaši je vjetra dah,
kad ptičica krilom lupne,
obuzme je nemir, strah.
 
Jednog dana sjajni svitac
saznao za Drenkin put
i rekao; "Poklanjam joj
svoj fenjerić žut.
 
Ne žalim ga, jer je Drenka
najvredniji đak;
nek slobodno odsad ide
kroz šumu i mrak..."
Motivi u ovoj pjesmi su šuma, zora, koliba, list, ptica i Drenka, a tema je Drenkin put do
škole. Drenka, koja stanuje u lugarevoj kolibi, žuri u školu kroz uspavanu šumu i svega ju je
strah. Stanovnicima šume je bilo žao Drenke pa joj je svitac poklonio fenjer kako bi mirno
mogla kroz mrak ići do škole.
 SVITANJE
 
Vozimo se pokraj njiva,
a svanjiva.
Svjetiljke u magli žmire;
sa danom se mire.
Evo, već smo prepoznali
bagremove na obali...
Polja cvijećem izatkana...
Zora rana...
Mak usamljen kraj nas minu;
sunce sinu.
Tema ove pjesme je svitanje, a motivi koji se spominju su svjetiljke, bagremi, cvijeće, mak i
zora. Na slikovit način pjesnikinja opisuje svitanje i možemo se zamisliti u tom autu koje
prolazi kroz taj predio i osjetiti tu ljepotu svitanja.