Razvoj Ovčarstva U Funkciji Unapređenja Proizvodnje Autohtonih Sireva I Mesa

POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENI FAKULTET
UNIVERZITETA U SARAJEVU
Institut za ekonomiku poljoprivrede

i prehrambene industrije
RAZVOJ OVČARSTVA U FUNKCIJI

UNAPREĐENJA PROIZVODNJE
AUTOHTONIH SIREVA I MESA
Projekt
Izvještaj o radu za period 2007/2008. godine
Sarajevo, juni/lipanj 2008.

RAZVOJ OVČARSTVA U FUNKCIJI UNAPREĐENJA
PROIZVODNJE AUTOHTONIH SIREVA I MESA
Projekt
Izvještaj o radu za period 2007/2008. godine
2
S a d r ž a j
1. Prijava i administriranje u Projektu........................................................................ 6
2. Upravljanje i koordiniranje Projektom................................................................... 7

2.1. Aktivnosti na poslovima upravljanja Projektom................................................... 7
2.2. Aktivnosti na zadacima koordinacije Projektom.................................................. 7
3. Istraživačka struktura Projekta............................................................................... 9
4. Rad u pojedinačnim programima............................................................................. 10
Program 1- Planinski pašnjaci.................................................................................... 11

1. Uvod......................................................................................................................... 12
2. Šta su travnjaci i kako se dijele............................................................................... 13
3. Područje istraživanja................................................................................................ 14
4. Opis izvršenih istraživanja....................................................................................... 16
Program 2- Hranidba ovaca i proizvodnja krme......................................................... 20

1. Uvod......................................................................................................................... 21
2. Karakteristike ishrane ovaca u BiH.......................................................................... 21
3. Značaj pravilne ishrane ovaca................................................................................. 21
Program 3- Pasminsko unapređenje ovčarstva........................................................... 22

1. Opis izvršenih istraživanja....................................................................................... 23
1.1. Genetsko unapređenje Pramenke...................................................................... 23
2. Zaključak.................................................................................................................. 27
Program 4- Proizvodnja autohtonih sireva................................................................. 28

1. Uvod......................................................................................................................... 28
2. Autohtoni sirevi Bosne i Hercegovine..................................................................... 30
3. Ovčje mlijeko kao sirovina u izradi autohtonih sireva............................................. 32
4. Vlašićki - Travnički sir............................................................................................. 35
4.1. Historijat Vlašićkog - Travničkog sira.............................................................. 35
4.2. Područje proizvodnje Vlašićkog sira................................................................ 38
4.3. Tehnološki proces proizvodnje......................................................................... 40
4.4. Randman............................................................................................................ 43
4.5. Karakteristike i kvalitet Vlašićkog sira............................................................. 43
4.6. Fizičko-kemijska svojstva sira.......................................................................... 43
4.7. Mikrobiološki kvalitet sira................................................................................ 44
4.8. Greške sira......................................................................................................... 45
5. Livanjski sir.............................................................................................................. 46
5.1. Historijat Livanjskog sira.................................................................................. 46
5.2. Područje proizvodnje Livanjskog sira............................................................... 49
5.3. Tehnološki proces............................................................................................. 50
5.4. Randman............................................................................................................ 52
5.5. Karakteristike i kvalitet Livanjskog sira........................................................... 52
3
5.8. Greške sira........................................................................................................ 54
6. Sir iz mijeha............................................................................................................. 55
6.1. Historijat Sira iz mijeha..................................................................................... 55
6.2. Područje proizvodnje Sira iz mijeha................................................................. 56
6.4. Randman........................................................................................................... 59
6.5. Karakteristike i kvalitet sira.............................................................................. 59
6.8. Greške sira......................................................................................................... 61
7. Zaključak i nastavak rada na Programu................................................................... 61
7.1. Definiranje oznake zaštite................................................................................. 61
7.2. Definiranje imena sira....................................................................................... 61
7.3. Formiranje asocijacije – udruženja proizvođača............................................... 61
7.4. Definiranje područja proizvodnje..................................................................... 62
7.5. Specifikacija proizvoda..................................................................................... 62
7.6. Opis procesa proizvodnje.................................................................................. 62
7.7. Link (veza)........................................................................................................ 62
7.8. Etiketiranje proizvoda....................................................................................... 62
7.9. Utvrđivanje usklađenosti i kontrola.................................................................. 63
7.10. Apliciranje....................................................................................................... 63
Program 5- Proizvodnja mesnih proizvoda................................................................ 64

1. Pregled literature o proizvodnji mesnih proizvoda……………………………….. 65
1.1. Bosna i Hercegovina…………………………………………………………. 65
1.1.1. Klaonični pokazatelji................................................................................ 65
1.1.2. Randman mesa......................................................................................... 66
1.1.3. Ovčji proizvodi......................................................................................... 66
1.1.3.1. Suhomesnati proizvodi................................................................. 66
1.1.3.2. Jela od janjećeg - ovčjeg mesa..................................................... 66
1.2. Regija (okruženje)............................................................................................. 67
1.3. Internacionalna jela........................................................................................... 67
1.4. Proizvodnja mesnih proizvoda.......................................................................... 68
1.4.1. Ovčja stelja............................................................................................... 68
1.4.2. Ovčja pastrma........................................................................................... 68
1.4.3. Ovčja kaštradina....................................................................................... 69
1.4.4. Ovčji pršut................................................................................................ 69
2. Obilazak terena i odabir proizvođača....................................................................... 69
3. Rezultati rada - praćenje tehnološkog procesa
proizvodnje ovčje stelje............................................................................................ 70
3.1. Istraživanja na terenu........................................................................................ 70
3.3. Laboratorijska ispitivanja.................................................................................. 72
3.3.1. Senzorne osobine...................................................................................... 72
3.3.2. Kemijske osobine ovčje stelje.................................................................. 73
3.3.3. Mikrobiološka slika ovčje stelje............................................................... 73
3.3.4. Sadržaj teških metala u ovčjoj stelji......................................................... 73
4. Zaključci................................................................................................................... 74
4
Program 6- Ekonomika proizvodnje i marketing proizvoda...................................... 75
1. Uvod......................................................................................................................... 76
2. Izvori podataka i dobivanje informacija................................................................... 76
3. Opis zadatih i urađenih poslova............................................................................... 76
4. Dosadašnji trendovi u bih. ovčarstvu...................................................................... 77
5. Analiza stanja u ovčarstvu FBiH.............................................................................. 78
5.1. Kretanje brojnog stanja..................................................................................... 78
5.2. Tendencije u proizvodnji.................................................................................. 81
5.2.1. Proizvodnja mesa..................................................................................... 81
5.2.2. Proizvodnja mlijeka.................................................................................. 82
5.2.3. Proizvodnja vune...................................................................................... 84
5.3. Elementi tržišta i polazišta marketinga............................................................. 85
5.3.1. Elementi tržišta......................................................................................... 85
5.3.2. Polazišta za marketinška istraživanja....................................................... 87
6. Ekonomski pokazatelji ovčarske proizvodnje.......................................................... 87
7. Sadržaj budućih istraživanja..................................................................................... 90
Prilozi Programa 6........................................................................................................ 91
Program 7- Institucionalna infrastruktura................................................................... 100

1. Sadašnja institucionalna infrastruktura u FBiH....................................................... 100
1.1. Zakonska regulativa u poljoprivrednom
sektoru (sadašnje stanje).................................................................................... 101
1.2. Ključne upravno - administrativne ustanove
sektora poljoprivrede u BiH.............................................................................. 101
1.3. Ustavno pravni okviri i nadležnosti
FBiH u sektoru poljoprivrede............................................................................ 102
1.4. Nadležnosti FMPŠV-a....................................................................................... 102
1.5. Zakoni od utjecaja na oblast poljoprivrede u BiH............................................. 103
2. Upravne organizacije i njihove podrške za
pružanje usluga u poljoprivredi............................................................................... 104
Program 8- Kreditne linije.......................................................................................... 107

1. Analiza sadašnjeg stanja........................................................................................... 107
2. Aktivnosti u Programu............................................................................................. 108
5. Prikupljena i konsultirana literatura....................................................................... 110
5
1. PRIJAVA I ADMINISTRIRANJE
U PROJEKTU
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, u Dnevnom avazu 10.
jula/srpnja 2007. godine objavilo je javni poziv dostavljanja zahtjeva za projekte radi
ostvarivanja novčanih sredstava iz Programa ''Poticaji za poljoprivredu'' utvrđenih
budžetom/proračunom Federacije Bosne i Hercegovine za 2007. godinu. U predviđenim
budžetskim/proračunskim sredstvima našla su se i sredstva Poticaja za stručne projekte, među
kojima je bio naznačen i projekt;
Razvoj ovčarstva u funkciji unapređenja proizvodnje autohtonih sireva i mesa.

Nakon određenog vremena, dekanu Fakulteta je 16. 10. 2007. godine dostavljena obavijest br.
01-02-252-7/07, da je Komisija za ocjenu stručnih projekata Ministarstva isti u cijelosti
prihvatila i da će uslijediti uskoro potpisivanje ugovora.
Ugovor br. 02-4-14-323/07 između Ministarstva (Naručitelja posla) i Fakulteta (Izvršitelja
posla) zaključen je 26.10. 2007. godine u iznosu od 150.000 KM. Jedna polovina od tog iznosa
uplaćena je Fakultetu dana 07. 11. te godine.
6
2. UPRAVLJANJE I KOORDINIRANJE
PROJEKTOM
2.1. Aktivnosti na poslovima upravljanja
Projektom
U članu 4. Ugovora iskazana je obaveza Izvršitelja posla, da do 30.11.2007. godine dostavi
Izvještaj o urađenom dijelu rada i o utrošku sredstava, dok je sa usvojenjem aplikacije Projekta,
rok za okončanje 1. dijela (godine) rada u pojedinačnim programima označen kao april/ožujak
2008. godine. Mjesec maj/svibanj 2008. godine predviđen je za podnošenje pojedinačnih
izvještaja od strane voditelja programa, a kraj juna/lipnja, za njihov pregled od strane
Koordinacije Projekta, neophodnu redakciju tekstova te njihovo objedinjavanje i prosljeđivanje
Naručitelju Projekta.
Operativni dio upravljanja i rada na Projektu dogovoren je na sastancima imenovanog
koordinacijskog tijela, s tim što su se sva posebno važna pitanja u svojoj osnovi rješavala na
održavanim proširenim sastancima Koordinacije sa voditeljima pojedinačnih istraživačkih
programa.
Na institucionalnom planu, veoma dobra i hvale vrijedna suradnja ostvarena je sa dekanom
matične institucije - Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Mirsadom
Kurtovićem.
2.2. Aktivnosti na zadacima koordinacije

Projektom
Sa potpisivanjem Ugovora i uplatom avansa od strane Naručitelja posla, pristupilo se
pripremnim organizacijskim poslovima na radu Projekta, kao i planiranju istraživačkih
aktivnosti koje su uslijedile u ovom izvještajnom periodu. Prema odredbama Ugovora i
prihvaćenim terminima kod apliciranja Projekta, ovaj istraživački period definiran je vremenom
koje je počelo od kraja mjeseca oktobra/listopada prošle i završava sa krajem juna/lipnja ove
godine.
Organizacijski poslovi koji su tijekom izvještajnog vremena urađeni na Projektu sastoje se u
sljedećem:
održavanju sastanaka i konstituiranju koordinacijskog kolegija Projekta,
pripremi i zakazivanju sastanaka kolegija po pojedinim programima
Projekta,
identificiranju i izučavanju literature razvrstane po pojedinim programima
Projekta,
dogovorima o širenju istraživačkog prostora Projekta na ostale kantone u
kojima se uzgaja ovca pramenka, te
sačinjavanju i realiziranju plana posjeta resornim ministarstvima kantona,
radi uključenja njihovih proizvodnih i stručnih kapaciteta u
realizaciju Projekta.
Osim ovog što je upravo naznačeno, na održanim sastancima koordinacijskog kolegija,
planirano je da se u prvom dijelu raspoloživog vremena priđe realiziranju sljedećih aktivnosti:
7
konačnoj, detaljnoj razradi metodike po pojedinim programima Projekta,
pripremanju anketa i pisanju uputa za prikupljanje podataka na terenu,
odabiru kadrova i pripremanju njihove edukacije za prikupljanje
podataka na terenu,
odabiru proizvođača - farmera iz osnovnog skupa za uzorke po onim
kantonima u kojima će biti vršena konkretna istraživanja,
pribavljanju statističkih i ostalih sekundarnih podataka relevantnih za
ovcu pramenku u BiH,
pribavljanju statističkih i ostalih sekundarnih podataka vezanih za ovcu
pramenku u zemljama domaćeg okruženja,
uspostavi kontakata sa ciljem pribavljanja sekundarnih podataka kojima
raspolažu;
• Federalno ministarstvo poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva,
• ministarstva poljoprivrede/privrede u kantonima,
• privredne/gospodarske komore na obje institucionalne razine,
• poljoprivredne stručno-savjetodavne službe u kantonima,
• uzgojno-selekcijske službe,
• veterinarske stanice,
• zavodi za poljoprivredu/agropedologiju,
• poljoprivredne zadruge,
• udruženja poljoprivrednika,
• grupacije prerađivača hrane, te
• relevantne vladine i nevladine organizacije, i
prikupljanju elemenata za izradu operativnih programa Projekta
u predstojećim rokovima.
Uz ove aktivnosti, u okviru tradicionalne ''Pramenkine'' izložbe sireva koja se održala u
Mostaru, na savjetovanju o autohtonim sirevima, urađena je prezentacija Projekta; predstavljeni
su pojedinačni njegovi programi te sadržaj i ciljevi planiranih ukupnih istraživanja.
8
3. ISTRAŽIVAČKA STRUKTURA
PROJEKTA
Projekt čini niz od osam međusobno povezanih programa za ostvarenje navedenih razvojnih
ciljeva, s tim što je šesti po redu program razdijeljen na dva potprograma. Ciljevi, plan rada i
financijski proračuni svakog pojedinog programa posebno su definirani i dati unutar sadržaja
Projekta, kako bi ih se moglo ponuditi, uz cjelovito, i na izdvojeno financiranje potencijalnim
sponzorima.
Usvojeni naslovi pojedinačnih programa koji zorno slikaju cjelokupnu tematsku strukturu
Projekta i ukazuju na njegove odgovarajuće istraživačke sadržaje, predstavljeni su kako slijedi:
1. Planinski pašnjaci
2. Hranidba ovaca i proizvodnja krme
3. Pasminsko unapređenje ovčarstva
4. Proizvodnja autohtonih sireva
5. Proizvodnja mesnih proizvoda
6. Ekonomika proizvodnje i marketing proizvoda
6.1. Autohtoni ovčji sirevi
6.2. Autohtone mesne prerađevine
7. Institucionalna infrastruktura
8. Kreditne linije i fond za razvoj ovčarstva.
9
4. RAD U POJEDINAČNIM PROGRAMIMA
PROJEKTA
Rad u svakom od osam naznačenih pojedinačnih programa temeljio se na projektnim zadacima
kojima je obuhvaćeno ukupno vrijeme trajanja istraživanja te sadržaji istraživanja koji su
doneseni za 2007/2008. godinu. Nakon obavljenog pregleda i usuglašavanja sa voditeljima
istraživanja, daju se urađeni izvještaji o izvršenim istraživanjima po svakom pojedinačnom
programu kako slijedi.
10
Program 1
Planinski pašnjaci
♦ Sadržaj istraživanja
Sadržaj u ovoj fazi istraživanja čini analiza površina i produktivnosti (stvarne i potencijalne,
botanički sastav), načina sadašnjeg iskorištavanja travnjaka, te mogućnosti i načina unapređenja
proizvodnje krme i iskorištavanja travnjaka.
A. Obrazloženje programa istraživanja

Značaj prirodnih travnjaka je prvenstveno u obezbjeđenju kabaste krme za domaće životinje,
osobito preživare. Tome doprinosi činjenica da je zastupljenost prirodnih travnjaka u odnosu na
ukupne poljoprivredne površine u našoj zemlji iznosi oko 54%. Međutim, dok su travnjaci
Zapadne Europe visoko produktivni i obezbjeđuju hranu za 3 do 5 uslovnih grla po hektaru, kod
nas je potrebno 2 do 3 ha za jedno uslovno grlo. U uvjetima BiH imamo nisku produkciju krme
po jedinici površine, koja je uz to i lošeg kvaliteta.
Za razliku od Zapadne Europe, naša zemlja će morati početi brižljivije njegovati svoje
travnjake, u većoj mjeri uvesti pašni način iskorištavanja travnjaka, kao i kvalitetniji način
konzerviranja krme. Uvođenje rotacione ispaše i siliranja prvog otkosa travnjaka uveliko bi
doprinjelo kvalitetu ishrane i produktivnosti travnjaka mjereno u mlijeku i mesu. Pri tom je
potrebno učiniti dodatne napore kako ove mjere ne bi uticale negativno na biljno bogatstvo koje
ovi prostori posjeduju i koje treba očuvati. Cilj je proizvesti veće količine kvalitetne kabaste
krme i bolje iskorištavati prirodne travnjake, proizvesti zdravu hranu i pri tom očuvati biljno
bogatstvo i zdrav okoliš.
B. Područja istraživanja
Početna istraživanja su obavljena na prostorima Srednjebosanskog Kantona, i to na područjima
planina Vranica, Rostovo i Vlašić, uz kratka zadržavanja na područjima općina Fojnica,
Kiseljak, Busovača, Bugojno, Jajce, Gornji Vakuf i Travnik.
C. Ciljevi Programa
Ciljevi Programa istraživanja postavljeni su kako slijedi;
1. utvrđivanje primarne i sekundarne vrijednosti travnjaka,
2. podizanje produktivnosti travnjaka,
3. poboljšanje botaničkog sastava travnjaka u cilju poboljšanja
kvaliteta krme,
4. očuvanje fitodiverziteta travnjaka sa izraženim biljnim
bogatstvom,
5. uvođenje efikasnijeg načina iskorištavanja travnjaka (pašno-kosni
sistem i rotaciona ispaša),
6. uvođenje spremanja silaže za ishranu ovaca za proizvodnju mesa;
spremanje kvalitetnog sijena za zimski period,
7. utvrđivanje značaja travnjaka u održivom ovčarstvu brdskog i
planinskog područja,
11
8. utvrđivanje razlika u proizvodnosti ovaca pri različitim načinima
ispaše i botaničkog sastava travnjaka, i
9. potenciranje i pozicioniranje travnjaka u ruralnom razvoju,
seoskom turizmu i turističkoj privredi.
D. Metode rada
U radu se koriste sljedeće metode;
1. terenski rad - obilazak i registracija travnjaka po vrijednosti i botaničkom sastavu, radi
poduzimanja daljih mjera,
2. sumiranje dosadašnjih rezultata rada na poznavanju kvaliteta travnjaka, utjecaju raznih
tehničkih i agrotehničkih mjera na botanički sastav i produktivnost travnjaka (preko
domaćih i stranih, za slične uvjete, izvora literature),
3. rad na obrazovanju poljoprivrednih proizvođača (seminari, workshop, radionica),
4. rad sa stručnim službama - za njihovo intenzivnije i efikasnije uključivanje u
unapređenju proizvodnje na travnjacima, i
5. demonstracioni ogledi-očigledni načini unapređenja proizvodnje - uz aktivno učešće
poljoprivrednika i stručnih službi.
1. Uvod
Prirodni travnjaci kao jedan od zelenih dijelova naše zemlje igraju izuzetnu ulogu u životu ljudi
na neposredan i posredan način. Neposredno, ove površine imaju ogroman utjecaj na formiranje
povoljne i poželjne okoline za ljudsku egzistenciju, jer su filter za vodu i utiču pozitivno na
raspoloženje ljudi.
Ispod travnjaka teče najbolja voda, jer je ispiranje azota i drugih zagađivača 10 puta manje
ispod travnjačkih površina u odnosu na ispiranje pod ratarskim kulturama. Lijepi, čisti i
njegovani travnjaci su izvor kisika za pluća, ugodni su za oko i dušu, te kao takvi nesporno u
svijetu služe u rekreativne i sportske svrhe. Na taj način oni jesu, ili mogu biti značajan element
turističke privrede. Posredno, preko hrane za domaće životinje, oni su izvor mlijeka i mesa,
nezaobilaznih namimica u ishrani ljudi.
Prirodni travnjaci čuvaju zemljište od erozije, te i na taj način doprinose očuvanju okoliša.
Zahvaljujući botaničkom sastavu, kao odrazu prilika u kome je formiran, prirodni travnjaci
mogu biti putokaz pri poduzimanju različitih tehničkih, agrotehničkih i drugih mjera u
planiranju iskorištavanja zemljišta.
Ipak u sadašnjoj situaciji značaj prirodnih travnjaka je prvenstveno u obezbjeđenju kabaste
krme za domaće životinje i osobito preživare. Tome doprinosi činjenica da je zastupljenost
prirodnih travnjaka u odnosu na ukupne poljoprivredne površine u našoj zemlji zaista velika
(54 %).
Dok su travnjaci Zapadne Europe visoko produktivni i obezbjeđuju hranu za 3 do 5 uslovnih
grla po hektaru, dotle je za jedno uslovno grlo kod nas potrebno 2 do 3 ha. Dok su travnjaci
zapadne Europe gnojeni sa 300-400 kg/ ha N, dotle naši travnjaci često nisu godinama uopće
gnojeni. Posljedica toga je da u zapadnoj Europi imaju problem zagađenosti zemljišta i jako
reduciran broj biljnih vrsta po jedinici površine travnjaka.
U uvjetima BiH imamo nisku produkciju krme po jedinici površine, koja je uz to i lošeg
kvaliteta, ali i zavidno biljno bogatstvo odnosno veliki broj biljnih vrsta, od kojih su neke
posebno vrijedne i svojstveno samo ovim prostorima, rijetke ili čak ugrožene vrste.
12
Zapadna Europa je već učinila prve korake u smanjenju primjene N na travnjacima u cilju
smanjenja rizika od zagađivanja i povećanja biodiverziteta travnjaka (Wilkins i Vidrih, 2000).
Razlika u vrijednosti (dodatna vrijednost u novom načinu) će se tražiti u načinu ishrane stoke i
iskorištavanju travnjaka u njoj.
Naime, već je ustanovljeno da mlijeko i meso stoke držane i hranjene zelenom krmom na
travnjaku (bez koncentrata), sadrži povoljniji odnos nekih masnih kiselina, čime je smanjen
rizik od koronarnih oboljenja. Linolenska kiselina se smatra antikancerogenom, i ima indicija
da je višestruko više zastupljena u mlijeku i mesu životinja hranjenih na travnjaku. Probirljivo
europsko tržište će sve više tražiti ovakve proizvode, koji su skuplji, a moći će se lakše prodati
nego oni iz konvencionalne proizvodnje.
Za razliku od zapadne Europe, naša zemlja će morati početi brižljivije njegovati svoje
travnjake, pa između ostalog i gnojiti, ali i u većoj mjeri uvesti racionalniji - pašni način
iskorištavanja travnjaka, kao i kvalitetniji način konzerviranja krme - u vidu silaže, koja je za
sada gotovo nepoznat pojam (kada je u pitanju krma sa travnjaka). Uvođenje rotacione ispaše i
siliranja prvog otkosa travnjaka uveliko bi doprinjelo kvalitetu ishrane i produktivnosti
travnjaka mjereno u mlijeku i mesu.
Gnojidbi prirodnih travnjaka je nesumnjivo potrebno posvetiti više pažnje, kao i kosidbi u
ranijim fazama razvoja biljaka, kako bi se ostvarivali veći prinosi i bolji kvalitet travne mase,
odnosno veći prinosi hranjiva. Pri tom je potrebno učiniti dodatne napore kako ove mjere ne bi
uticale osobito negativno na biljno bogatstvo koje ovi prostori posjeduju i koje treba očuvati.
Mudrim prilazom iskorištavanju prirodnih travnjaka dosadašnje slabosti treba pretvoriti u
prednosti. Cilj je proizvesti veće količine kvalitetne kabaste krme i bolje iskorištavati prirodne
travnjake, proizvesti zdravu hranu i pri tom očuvati biljno bogatstvo i zdrav okoliš. Cilj je
ambiciozan, ali nije neostvariv.
2. Šta su travnjaci i kako

se dijele
Prirodni travnjaci su biljne zajednice (fitocenoze, odnosno to su organizovani, a ne slučajni
skupovi biljaka) u čijem sastavu često dominiraju trave, ali značajan dio njihovog sastava čine
tzv. zeljanice (veliki broj vrlo različitih širokolisnih vrsta). Naročito vrijedan sastojak prirodnih
travnjaka su leguminoze. One su glavni nosilac kvaliteta krme sa travnjaka, ali su rijetko
zastupljene sa većim procentom. U travnjacima se također sreću travolike biljke, vrste koje po
izgledu dosta liče na trave, ali su u ishrani stoke praktično bezvrijedne. Iako travnjake
prvenstveno obrašćuje zeljasti travni pokrivač, u njihovom sastavu a naročito u sklopu slabo
njegovanih travnjaka, se sreću: žbunje, grmlje i rijetko drveće.
Šoštarić-Pisačić, (1973) definira travnjake sa stanovišta obezbjeđenja krme kao površine koje
trajno ili kroz duži period godina obrašćuje tratina, tj. manje više gusti sklop velikog broja
različitih biljnih vrsta, kojima je zajednička osobina da su prilagođene košnji ili paši.
S obzirom na ekološke uvjete, travnjaci se dijele na apsolutne i fakultativne (Šoštarić-Pisačić,
1967). Apsolutni travnjaci su nastali uslijed nepovoljnih uvjeta, kao što su velika nadmorska
visina, kamenitost, nedostatak vlage i sl. Površine ovih travnjaka ne mogu biti pretvorene u
oranice, niti se mogu koristiti na neki drugi način u poljoprivredi.
Fakultativni travnjaci su površine koje se koriste kao travnjaci, ali se po potrebi mogu
pretvoriti u oranične površine za gajenje drugih ratarskih kultura.
Prema načinu postanka travnjaci se dijele na primarne i sekundarne (Ocokoljić i sur, 1983).
13
Primarni travnjaci su nastali kao primarna vegetacija na nekom staništu uslijed nepovoljnih
uvjeta, kao što su velika nadmorska visina, nepovoljni klimatski uvjeti, plitko tlo i sl. Primarni
travnjaci se ujedno mogu smatrati i apsolutnim.
Sekundarni travnjaci se još često nazivaju i antropogenim jer su nastali pod utjecajem čovjeka,
prvenstveno sječom šuma i kasnijim zalivađivanjem (zatravljivanjem). Oni mogu biti korišteni
kao travnjaci, ali i biti pretvarani u oranice i korišteni na drugi način. Većina sadašnjih
travnjaka su zapravo sekundarni travnjaci.
Osim prirodni, travnjaci mogu biti i sijani, često još u praksi nazivani vještački, nastali sjetvom
smjesa trava i djetelina na oranicama. Prema dužini korištenja ovi travnjaci mogu biti
kratkotrajni i dugotrajni u zavisnosti od uvjeta gajenja, namjene i načina korištenja.
3. Područje istraživanja
Travnjaci zauzimaju više od polovine ukupne poljoprivredne površine Bosne i Hercegovine, te
su stoga najvažniji izvor kabaste stočne hrane za goveda i ovce. Iako ekološki poželjan,
ekstenzivan način korištenja travnjaka (kosidba i spremanje sijena u fazi zametanja pa čak i
sazrijevanja sjemena kod pojedinih vrsta, trajna ispaša, bez primjene gnojiva) rezultira niskim
prinosom krme slabog kvaliteta. Na takvom načinu eksploatacije travnjaka, ne može se
zasnivati održiva stočarska proizvodnja. U cilju ostvarivanja većih prinosa krme uz istovremeno
dobijanje krme boljeg kvaliteta, ali i očuvanja biodiverziteta te zdravog okoliša, eksploataciju
travnjaka treba popravljati samo u određenoj mjeri. Naime, izuzetno intenzivan način
iskorištavanja travnjaka ima za posljedicu ne samo zagađenje okoline, nego maksimalno
reducira broj biljnih vrsta travnjaka i biljno bogatstvo, uopće. Budući da je biljno bogatstvo
prednost Bosne i Hercegovine, kao i drugih zemalja Jugoistočne Europe, potrebno je iznaći
optimalne načine iskorištavanja travnjaka u cilju očuvanja navedene prednosti.
U Federaciji BiH se pod livadama nalazi 260.039 ha, od čega je, npr., u 2004. godini, pokošeno
tek 138.795 ha, što je zaista poražavajuće. Prinosi od 1,5 t/ha su jednako poražavajući. Razloge
niskih prinosa treba tražiti u izostanku bilo kakve agortehnike i njege travnjaka (u većini
slučajeva).
Većina livada, kako i statistika kaže, je pokošena, a pokošena je kasno u ljeto, kada se sijeno
može spremiti bez problema sa kišom. To dalje implicira loš kvalitet krme i to iz tri razloga:
kasne kosidbe, lošeg botaničkog sastava travnjaka i spremanja sijena na zemlji.
Brojna istraživanja ukazuju da prinosi travnjaka na boljim površinama sa kvalitetnijim
zemljištem i uz odgovarajuću agrotehniku, mogu dostići 12 do 14 t/ha. Vlastita (Alibegović-
Grbić i sur., 2004) istraživanja livada brdskog područja, uz primjenu samo 80 kg/ha azota,
pokazala su povećanje prinosa sa 6,05 na 11,30 t/ha, pri kasnijoj kosidbi, odnosno od 2.55 na
4.91 t/ha, dok je na sadržaj i prinos proteina jako uticalo vrijeme kosidbe s obzirom na fazu
razvoja biljaka pri kosidbi. Iako je prinos suhe mase pri ranijoj kosidbi bio značajno niži, prinos
proteina je bio značajno viši pri ranijoj u odnosu na kasniju kosidbu - značeći da je mnogo bolje
kositi travnjake ranije, bez obzira što će dobivena masa krme biti manja.
Kvalitet biljne mase sa travnjaka osim od vremena kosidbe veoma zavisi od botaničkog sastava.
Batinica (1953), Romašev i Akhlamova (1965), Brüner (1966), Klapp (1971), Mijatović
(1971) i drugi autori ukazuju da je floristički sastav prirodnih travnjaka (livada i pašnjaka)
pokazatelj njihove proizvodne vrijednosti i kvaliteta.
Botanički sastav travnjaka je veoma vezan za tip tla, njegovu reakciju i dubinu supostrata. U
istraživanjima (Alibegović-Grbić i Čustović, 2002), po botaničkom sastavu su se veoma
razlikovale površine travnjaka na dubljem tlu kisele reakcije, od onog neutralne a posebno od
14
onog koji se razvio na skeletnom sa krečnjačkom podlogom. Na plićem tlu sa krečnjačkom
podlogom nađene su vrlo vrijedne vrste iz roda Orchis i Ophrys, kao što su Orchis pallens,
Orchis simia, Orchis purpurea, Ophrys apifera, Ophrys insectifera, Ophrys sphecodes, ali je
prinos takvog travnjaka nizak.
Veće prinose bi mogao dati travnjak na dubljem tlu, kisele reakcije ali mu je brojnost vrsta
znatno suženija. Najviše kvalitetnijih vrsta sa stanovišta proizvodnje krme ustanovljeno je na
smeđem tlu neutralne reakcije, gdje su se s vremenom i poduzetim mjerama, proširile Avena
elatior, Festuca pratensis, Trifolium medium i pratense, Dactylis glomerata itd. Pri istim
ekološkim uvjetima na promjenu botaničkog sastava mogu značajno utjecati selektivna kosidba,
paljenje izumrlih ostataka poslije zimskog perioda, te naravno ishrana (gnojenje) travnog
pokrivača.
U proizvodnji krme livada i pašnjaka se stoga često široko koristi metod regulisanja florističkog
sastava, koji se ustvari svodi na uništavanje i potiskivanje nepoželjnih vrsta, a potenciranje
boljih vrsta trava i leguminoza. To su prije svega metodi različitog načina gnojenja i
iskorištavanja travnjaka. Prema ispitivanjima Šoštarića-Pisačića i Kovačevića (1968) i
Mijatovića (1971) upotreba većih doza azotnih gnojiva i manjih količina PK gnojiva
(N180P60K60; N240P60K60), jako podstiče razvoj trava, smanjuje zastupljenost leguminoza te
potencira loše vrste zeljanica (korove) na livadama i pašnjacima.
Ako se međutim želi sačuvati određeni botanički sastav potrebno je mnogo umijeća, znanja i
truda da bi se pojedine vrste očuvale, ili neke od posebnog interesa proširile.
PK gnojiva povoljno utječu na povećanja sadržaja leguminoza u travnjaku (uz povećanje od 12
do 30%) zavisno od autora, navode Ocokoljić i sur. (1983), u odnosu na negnojene ili gnojene
sa NPK gnojivima.
Kako najkvalitetniji dio travnjaka čine leguminoze, kojem su najčešće neznatno zastupljene ili
im je zastupljenost ograničena kvalitetom tla, načinom iskorištavanja i načinom gnojenja, to je
potrebno odgovarajućim načinom gnojenja i iskorištavanja podsticati razvoj leguminoza kao
najkvalitetnijeg dijela sastava travnjaka. Ovo tim prije jer su rezultati ispitivanja Batinice
(1953), Sarića (1964), Đorđevića i Mijatovića (1965), Šoštarića-Pisačića i Kovačevića
(1968), Karačića (1968), Mijatovića (1973), Milošević i Stefanović (1988) pokazali da loše
vrste vlatastih trava i korovi učestvuju u prinosu prirodnih travnjaka sa 50-80%. To znači da
polovina otpada na korove i druge malo vrijedne biljke.
Računa se da svako povećanje leguminoza za 10% u travnjaku, u sijenu povećava sadržaj
proteina za 1%. Poželjno je, kako ističe Šoštarić-Pisačić i Kovačević (1968), da njihovo učešće
u zajednici bude 15-20%.
Stošić i sur. (2004) potvrđuju značaj fosfora u produkciji biljne mase, uz konstataciju da - ako
na travnjacima ima leguminoza, fosforna gnojiva, sama ili u kombinaciji sa kalijumovim
doprinose povećanju njihovog učešća. Povećanje prinosa pri tom u apsolutnom iznosu nije
veliko. Veće količine fosfornih gnojiva utiču na povećanje prinosa samo u slučaju da u
travnjaku postoji značajna zastupljenost leguminoza, navode citirani autori, pri čemu travnjaci
postižu najmanji prinos pri PK tretmanu ako nema leguminoza, a ako ih ima najmanji prinos se
postiže pri NK tretmanu.
Lazarević i sur. (2004) zaključuju da se gnojenjem brdsko planinskog travnjaka
Danthonietum calycinae uvećava produkcija za 80 do 120 %; da na gnojenim parcelama
dominiraju trave (preko 60%), uz najveću zastupljenost Agrostis vulgaris; da su na gnojenim
parcelama potisnute legumnoze i biljke iz ostalih familija (uvjetno nazvane korovima). Kvalitet
biljne mase je zavisio od nivoa gnojenja, stadija razvoja biljaka pri kosidbi i otkosa. Pri kosidbi
15
u ranijoj fazi razvoja biljaka više proteina je sadržavala masa parcelica gnojenim većom dozom
gnojiva (prije svega azota), kvalitetnija je biljna masa košena u ranijoj fazi razvoja biljaka
(vlatanju).
Generalno, pоtrebe travnjaka u hranivima su izražene narоčitо pri intenzivnоm gaјenju i
iskоrišćavanju. Za јedinicu prinоsa krme travnjaci trоše različite kоličine makrоhranjiva, u
zavisnоsti оd flоrističkоg sastava, načina i vremena iskоrišćavanja travnjaka.
Pоtrоšnja pојedinih hraniva se mijenja pо fazama razvića. U kasniјim fazama izraženiјa јe
pоtrоšnja kaliјuma i fоsfоra za fоrmiranje јedinice prinоsa, dоk јe u raniјim fazama razvојa više
pоtreban azоt.
Primjena organskih gnojiva ima i meliоrativnu ulоgu pri gnojenju prirоdnih travnjaka, naravno
izraženiјu u оdnоsu na mineralna gnojiva. Meliоrativna ulоga оrganskih gnojiva dоlazi više dо
izražaјa kоd brdskih i planinskih u оdnоsu na dоlinskо-niziјske travnjake. Ona naročito dolazi
dо izražaјa na zemljištima manje plоdnоsti (kiselim, zaslanjenim), na kојima se nalaze travnjaci
u fazi degradaciјe (planinski).
Za produktivnost travnjaka, kao i botanički sastav jednako je veoma značajan način
iskorištavanja, jer pretjerana ispaša, naročito ako je uz to i trajna, vodi iscrpljivanju kvalitetnih
vrsta i njihovom nestajanju iz travnjaka, pri čemu se potom šire loše i bezvrijedne vrste koje u
nekim slučajevima mogu biti interesantne sa stanovišta fitodiverziteta. Sa stanovišta
produktivnosti travnjaka i kvaliteta krme koja se dobiva sa travnjaka najsvrsishodniji način
iskorištavanja bi bio rotaciona ispaša (Alibegović-Grbić, 2004) i pašno-košni sistem, pri čemu
se uvijek dio površina iskorištava i osim ispašom i kosidbom.
Od ukupno raspoloživih 414.000 ha pašnjaka u Federaciji BiH iskorištavano je u 2004. samo
163.053 ili 39%. Iako se pašnjaci nalaze na najlošijim zemljištima, ipak je prinos od samo 0,6
t/ha previše mali.
Veći dio površina boljih pašnjaka se koristi veoma ekstenzivno, trajnom ispašom, bez ikakve
njege, bez gnojenja i slično. Stoga im je travni pokrivač botanički gledano loš, a često i veoma
prorijeđen, a to vodi degradaciji - odnošenju zemljišta ispiranjem i pogoršanju sveukupne
situacije.
Uz adekvatnije iskorištavanje i brižljiviju njegu, kao što se iz prethodnog izlaganja može
sagledati, dobar dio pašnjaka bi mogao biti pretvoren u površine koje bi se mogle intenzivnije
iskorištavati.
Pašnjaci na skeletnim tlima i tako imaju prorijeđen travni pokrivač, što uz dalje loše gazdovanje
doprinosi daljnjem i trajnijem pogoršanju tih površina pretvarajući ih u trajne kamenjare.
4. Opis izvršenih istraživanja

Kako je već rečeno, početna istraživanja su obavljena na prostorima Srednjebosanskog kantona
i to na područjima planina Vranica, Rostovo i Vlašić, uz kratka zadržavanja na područjima
općina Fojnica, Kiseljak, Busovača, Bugojno, Jajce, Gornji Vakuf i Travnik.
Postojeća situacija travnjaka je veoma različita, zavisno od nadmorske visine, tipova tla i načina
iskorištavanja. Na planini Rostovo, npr. dominiraju travnjaci tvrdače, vrlo gustog pokrivača, u
kome dominira tvrdača sa veoma malim brojem drugih vrsta (Alibegovic-Grbić i sur., 2008).
Prinosi krme sa ovog travnjaka su veoma mali, a kvalitet krme u ishrani ovaca također je veoma
mali. Iz pregleda travnjaka moglo se vidjeti da se ti travnjaci koriste povremeno ispašom ili
kose u kasnoj fazi razvoja biljaka što doprinosi širenju tvrdače i daljem potiskivanju
kvalitetnijih biljnih vrsta. Na dijelu površina se moglo primijetiti da se tvrdača, kao takozvani
16
«hladni kserofit» povukla zahvaljujući intenzivnijem gnojenju organskim gnojivima i reklo bi
se posebno torenju.
Slika 1 Tvrdača na Rostovu Slika 2 Travnjak tvrdače

S obzirom da se tvrdača javlja na dubljem tlu na kiseloj podlozi ili tlu iz koga su isprane baze,
to bi se ovi travnjaci mogli pravilnim iskorištavanjem i njegom pretvoriti u mnogo kvalitetnije
travnjake, koji bi uz to bili produktivniji a biljna masa boljeg kvaliteta (mnogo hranjivija u
ishrani ovaca).
Slika 3 Jastučasti biljni pokrivač na vrhu Vlašića

Područje Vlašića je veoma raznorodno po botaničkom sastavu, produktivnosti i kvalitetu biljne
mase. Iz dosadašnjeg pregleda može se zaključiti da su na Vlašiću zastupljeni od vlažnih
travnjaka sa dosta nekvalitetne biljne mase do suhih travnjaka, sa veoma niskim biljnim
pokrivačem, od onih sa dosta trava i zeljanica do dijelova sa vrlo kvalitetnim biljnim
pokrivačem koji bi mogli dati značajne količine veoma kvalitetne krme uz organizovano
korištenje i poticanje farmera na intenzivniju ovčarsku proizvodnju.
Slika 4 Produktivnija livada tipa Slika 5 Prorijeđen travni

Brometum na nižem području Vlašića pokrivač na krečnjaku
17
Planina Vranica, dio površina koji je obiđen također ima dosta tvrdače, ali i drugih vrsta koje
se pojavljuju kao njeni prateći elementi što znači da i dijelovi ove planine mogu proizvesti više
krme i više proizvoda ovčarstva nego je to sada slučaj.
Livanjski Kanton posjeduje ogromne površine prirodnih travnjaka, (kako ih se u našoj zemlji
naziva pašnjacima) u odnosu na ukupne poljoprivredne površine, (preko 80% ukupnih površina
pod travnjacima). Obiđen je dio površina Kupresa, Livanjskog, Duvanjskog te Glamočkog
polja, planine Cincar. Situacija sa botaničkim sastavom i produktivnošću travnjaka je vrlo
raznorodna, kako zbog nebrige i nekorištenja travnjaka još od doba socijalizma, a sada naročito
nakon povlačenja stanovništva i napuštanja čak i oraničnih površina. Sigurno je da bi trebalo
napraviti detaljniji uvid u tekuću situaciju stanja i produktivnosti travnjaka, ali je očito da bi se
sistematskim korišćenjem, boljim načinom iskorištavanja i primjenom barem nekih mjera
njege, proizvodnja krme i njen kvalitet mogli značajno popraviti. To bi omogućilo znatno
povećanu proizvodnju u ovčarstvu, ali uz veći interes farmera za proizvodnju - a zahvaljujući
recimo mogućnosti bolje realizacije mlijeka, mesa, sira ili mesnih prerađevina na domaćem ili
ino tržištu.
Slika 6 Cincar i detalj botaničkog sastava travnjaka na Cincaru
Slika 7 Duvanjsko polje - vlažniji travnjak

Farmeri bi u tom slučaju zasigurno bili više zainteresirani za sopstvenu edukaciju i mogućnosti
povećanja proizvodnje i kvaliteta krme kao nezamjenljive komponente rentabilne ovčarske
proizvodnje.
Tuzlanski Kanton
Obiđen je i pregledan dio površina planine Konjuh, te općina Živinice, Gračanica, Doboj Istok.
Travnjaci ovog Kantona su nešto kvalitetniji, kako po ekološkim prilikama tako i po
botaničkom sastavu.
18
Slika 8 Brdska livada, sa detaljem nešto povoljnijeg botaničkog sastava.
Uz bolje iskorištavanje i njegu, značajan dio travnjaka bi mogao biti mnogo produktivniji a
dobivena krma boljeg kvaliteta za jeftiniju stočarsku proizvodnju.
19
Program 2
Hranidba ovaca i proizvodnja krme
Sadržaj istraživanja u ovom programu obuhvatio je obrazloženje programa ishrane ovaca,
određivanje područja istraživanja i odabiranje mikrolokaliteta istraživanja
A. Obrazloženje programa
istraživanja
Kako bi se što uspješnije realizirao program ishrane, prikupljena su relevantna domaća i strana
istraživanja vezana za kvalitet i hranjivu vrijednost krme prirodnih travnjaka. Posebno su
prikupljana istraživanja vezana za kapacitet prirodnih travnjaka u ishrani ovaca. Važan segment
je utjecaj paše i obroka na količinu i kvalitet proizvedenog ovčjeg mlijeka i mesa.
B. Ciljevi programa
U istraživanom periodu definirani su ciljevi koji direktno utiču na kvantitet i kvalitet
proizvedenog mlijeka i mesa (dati u programu za period 2008.godina)
C. Metode rada
Cjelokupna metodika istraživanja usklađena je sa međunarodnim standardima iz oblasti koja je
predmet istraživanja.
D. Područja istraživanja
BiH raspolaže sa relativno velikom površinom prirodnih travanja pogodnih za ishranu malih
preživara. Kako je projekt vezan samo za FBiH, tako su određeni i lokaliteti na kojima se
tradicionalno proizvode autohtoni proizvodi iz mlijeka i mesa malih preživara.
Za istraživanja su odabrani lokaliteti kako slijedi.
Područje Centralne Bosne
Na ovom području izabrani su Turbe, Travnik, Guča Gora, područje Zenice, Šiprage, Blatnica,
Mrkonjić. To su prostori na kojima se tradicionalno proizvodi Vlašički/Travnički sir.
Područje Livna
Glede ovog područja, izabrani su Livanjsko polje, Krug, Veliki i Mali Cincar, dio Golije,
Malovan, dio Duvanjskog polja i dio Glamoča. To su prostori koji tradicionalno proizvode
Livanjski sir.
Područje Hercegovine
Izabrani su prostori Hercegovine koji tradicionalno proizvode Mješinski sir.
Na svim lokalitetima u postupku je odabir mikrolokaliteta, tradicionalno iskorištavanih
napasanjem ovaca. Na svakom od njih, u toku vegetacijske sezone, ispitat će se:
prinosi zelene mase, i
kvaliteta zelene mase.
20
1. Uvod
U BiH, zahvaljujući primjeni suvremenih uzgojno-selekcijskih metoda i tehničko-tehnoloških
rješenja, u nekim granama stočarstva (peradarstvo i svinjarstvo) postignuti su zadovoljavajući
rezultati intenzifikaciji i povećanju proizvodnje animalnih proizvoda. Kod preživara, s obzirom
na njihovu specifičnost u građi probavnih organa, a time i određene posebnosti u metabolizmu i
iskorištavanju hranjivih materija, ostvareni su znatno manji efekti.
To se posebno odnosi na ovčarsku proizvodnju, gdje je, izuzev pojedinačnih pokušaja
rješavanja proizvodno-tehnoloških standarda, izostao kontinuirani rad na njenom unapređenju.
Do sada je BiH malo učinila na efikasnijem iskorištavanju postojećih kapaciteta u ovčarstvu. To
je rezultat, da je stanje u ovoj grani nezadovoljavajuće i da je potrebno kontinuirano i
organizirano raditi na podizanju njenih proizvodno-ekonomskih pokazatelja.
2. Karakteristike ishrane
ovaca u BiH
Fond ovaca u BiH lociran je pretežno u brdsko-planinskom regionu. U ovom predjelu
dominiraju pašnjaci i livade, čiju podlogu čine plitka kamenita zemljišta, koja su zahvaćena
većim procesom degradacije i erozije, te skoro bez ikakvih ulaganja i intervencija u poboljšanju
njihovog kvaliteta i prinosa. Stoga je prinos na ovim površinama nizak i u prosjeku iznosi 1.400
kg/ha sijena, a naročito je mali u sušnim godinama. Pored niskih prinosa, hranjiva vrijednost im
je niska zbog nepostojanja sistema iskorištavanja, što dobrim dijelom umanjuje ukupnu
vrijednost krmiva brdsko-planinskog područja.
Pored navedenog, košnjom i neracionalnom ispašom izvlače se iz zemljišta velike količine
minerala. To već duži niz godina ukupno umanjuje proizvodne potencijale bih. prirodnih
travnjaka, a time i ovčarstva.
Gledano u cjelini krma koja se koristi za ishranu domaće ovce je lošeg kvaliteta, što je rezultat
odsustva primjene odgovarajućih zootehničkih i agrotehničkih mjera.
3. Značaj pravilne ishrane

ovaca
Pravilna ishrana je osnovni preduvjet racionalnog iskorištavanja postojećih proizvodnih
kapaciteta u ovčarstvu.
Njen osnovni zadatak se sastoji u što potpunijem zadovoljavanju potreba ovaca u energiji,
proteinima, mineralnim tvarima, vitaminima i drugim biološki aktivnim materijama. Ishrana
ovaca treba da se zasniva na iskorištavanju travnjaka i upotrebi što kvalitetnije voluminozne
krme. Samo na taj način mogu se ostvariti odgovarajući proizvodni rezultati, uz očuvanje
normalnog zdravstvenog stanja i reprodukcije.
Potrebe ovaca u energiji i hranjivim materijama su različite, i zavisne su od fiziološkog stanja.
U prosjeku, odnos voluminozne i koncentrirane krme u obroku ovaca je 95:5% u korist ove
prve, što ne isključuje mogućnost da u pojedinim periodima ishrane zastupljenost voluminozne
krme bude i 100%.
Izbalansiran obrok u praktičnoj ishrani je bitan uvjet ekonomične ovčarske proizvodnje.
Pravilno izbalansiran obrok u energiji, proteinima i drugim bitnim hranjivim materijama,
ključni je preduvjet potpunog iskorištavanja proizvodnih mogućnosti grla (proizvodnja mlijeka,
prirast tjelesne mase i vune).
21
Program 3
Pasminsko unapređenje ovčarstva
Sadržaj istraživanja u ovom programu obuhvatio je terenska snimanja proizvodnog sustava
(livestock production system) i biološko-proizvodnih parametara sojeva pramenke na području
djelovanja Projekta, usporedbu s podacima iz literature, osposobljavanje stručnjaka
poljoprivredne službe te prikupljanje i sređivanje podataka iz literature.
A/ Područje rada
Područje rada u Programu je genetsko poboljšanje proizvodnih svojstava pramenke i njihovo
usmjeravanje prema većoj produkciji mesa ili mlijeka.
B/ Ciljevi Programa
Postavljeni ciljevi Programa su;
• unapređenje proizvodnih svojstava pramenke sa ciljem veće plodnosti i više proizvodnje
janjećeg mesa, i
• sinkronizacija estrusa i planirano janjenje ovaca na obiteljskom gospodarstvu s
tempiranim janjenjem i plasmanom na tržište.
C/ Planirane aktivnosti
Planirane aktivnosti istraživanja za 2008. godinu (01.05. – 31.12.2008) postavljene su kako
slijedi;
o održavanje okruglog stola na temu ''Pramenka u BiH'' sa izlaganjima stručnjaka iz
ovčarstva s područja BiH i susjednih zemalja,
o prikupljanje podataka na terenu o uzgajivačima ovaca (brojno stanje i pasminska
pripadnost) za HNK, SBK i ZHK, i
o identifikacija oglednih farmi za provođenje projekta (najmanje 4 farme).
D/ Metoda rada
Dati su osnovni principi i načini izazivanja estrusa te uvjeti koji su neophodni za uspješnu
sinkronizaciju. Dat je model za obiteljsko gospodarstvo koje se bavi proizvodnjom janjećeg
mesa i uzgoj do plasmana na tržište. Navedeni su preparati i načini apliciranja te sustav
oplemenjivanja ovaca.
E/ Područje istraživanja
Program je primjenjiv i održava se na području Rakitno-Posušje. Veterinarska ekipa već
nekoliko godina sprovodi uspješno ove zahvate u zemaljskom uzgoju i nema problema da se
ovaj posao proširi na ostala područja FBiH u obiteljskim gospodarstvima u zemaljskom uzgoju.
22
1. Opis izvršenih istraživanja
1.1. Genetsko unapređenje Pramenke Program u ovom svom dijelu, s obzirom na područje,
obuhvata Vlašićki, Kupreški i Humski soj Pramenke. Da se dođe do postavljenog cilja u ovom
dijelu Programa, na razini tima istraživanja sačinjen je Plan istraživanja koji nalaže da se urade
aktivnosti čije navođenje slijedi;
1. napraviti inventarizaciju stada, tipova, proizvodnje, vlasnika i dr. u HNK, ZHK, HBK i
SBK, pa potom na svim ostalim kantonima u kojima postoji ovca Pramenka,
2. razraditi projekt stvaranja dva tipa-soja proizvodnje (mliječni i mesni);
a. mliječni - selekcija u sojevima na veću proizvodnju mlijeka.
b. mesni – manji format, veća plodnost bez muže,
3. realizirati Projekt sinkronizacije estrusa,
4. uraditi prijedlog za dvije ili više oglednih farmi (potpomoći ih) sve ovce označene -
markirane
5. napraviti DNK analizu za ova tri soja kao eventualne mogućnosti priznavanja kao
pasmine, i
6. ostalo (rok 3 – 4 godine).
Inicijalni sastanak za program ''Genetsko unapređenje Pramenke'', koji se odvija u sklopu
projekta ''Razvoj ovčarstva u funkciji unapređenja proizvodnje autohtonih sireva i mesa'' održan
je u Mostaru 4.12.2007. godine. Na sastanku je zaključeno kako slijedi;
Inventarizacija bi trebala obuhvatiti snimanje stanja na terenu sa što većom tačnosti i sigurnosti,
a uključila bi brojno stanje ovaca, vlasničku strukturu, broj domaćinstava, razloge uzgoja,
ekonomski parametri i niz drugih saznanja. Dogovoreno je da se osim predložena tri soja uzme
i četvrti soj – Privorski soj pramenke, a da se pri inventarizaciji ostavi mogućnost utvrđivanja
još dodatnih sojeva, kao i mogućnost priznavanja sojeva u pasmine nakon obavljenih
molekularno-genetskih analiza. Također je dogovoreno da se Vlašićki soj zove Dubski kao i u
literaturi autora prije 30 i više godina. Osim četiri navedena kantona, dogovoreno je da se u
projekt uključe i ZDK, USK, BPK TK i KS.
Za sastavljanje anketnog listića za inventarizacju predložen je tim u sastavu;
• Prof.dr. Stanko Ivanković – Agronomski fakultet Mostar,
• doc.dr. Vedad Šakić – Veterinarski fakultet Sarajevo te
• doc.dr. Muhamed Brka – Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Sarajevo.
Imenovani će nakon usuglašavanja anketnog listića isti dostaviti uredima za poljoprivredu po

kantonima na usuglašavanje i eventualnu doradu. Nakon toga će se prići formiranju timova za
provođenje ankete. Anketu će po dogovoru provoditi kantonalni uredi za poljoprivredu uz
suradnju ostalih institucija učesnica projekta, a početak ankete bi trebao biti siječanj/januar
2008. godine.
Tim koji će sastavljati anketni list će uz to odraditi i uputstva s fotografijama u boji za
prepoznavanje pojedinog soja (4 navedena soja) – DETEKCIJA, kako bi ljudi iz kantona koji
budu radili anketu mogli prepoznati pojedini soj bez ikakvih nejasnoća. Poslije provedene
ankete, ukoliko bude potrebno, odradit će se tipizacija ostalih sojeva za koje se utvrdi
postojanje.
23
Projekt bi trebao ići u smjeru inventarizacija-baza podataka-prijedlog oglednih farmi-ciljano
potpisivanje ugovora s farmerima.
Predloženo je i usvojeno da uzgoj i selekcija idu u dva smjera i to sa Dubskim i Privorskim
sojem u selekciji na povećanje mlijeka uz zadržavanje svih ostalih specifičnosti tih sojeva, a da
Humski i Kupreški soj idu u selekciji na povećanje mesnatosti, također uz zadržavanje
specifičnih obilježja (okus, miris, kemijski sastav i sl.).
Ogledne farme bi trebale biti kod pouzdanih i povjerenih ljudi koji bi bili ogledalo projekta, te
ne bih kočili nastojanja istraživanja, a sve s ciljem što bližeg približavanja uzgajivačima na
način da ih se zainteresira i dobrovoljno privuče za učešće u daljnjem radu Programa genetskog
unapređenja pramenke.
Odabir oglednih farmi će se obaviti nakon provedene ankete i detaljne analize stanja, a
usvojeno je da to budu maksimalno dvije farme ili jedna, što će ovisiti od sredstava i stanja na
terenu. 1 Na oglednim farmama uzgoj i selekcija će se obavljati pod nadzorom stručnjaka prema
planiranome u Projektu. Sve ovce koje budu na oglednim farmama će biti u dobrom psiho-
fizičkom stanju, gdje će biti adekvatna zdravstvena zaštita i hranidba kao i smještajni uvjeti, a
isto tako i markirane (najboljim načinom – bolus), umatičene u evidenciju i sve ostalo
pripadajuće. Upisnik kreće s početkom 2008. godine na nivou općina u sklopu odgovarajućeg
pilot projekta gdje će sve ovce, stada i gospodarstva biti upisani u evidenciju.
Usvojeno je da nakon obavljene ankete i detektiranih sojeva (eventualno dodatnih osim
predložena 4 soja) da se uzmu uzorci za molekularno genetske analize kako bi se moglo
pristupiti podnošenju zahtjeva za priznavanjem tih sojeva kao pasmina, a po uzoru na zapadne
zemlje.
Zadužen je rukovodilac Projekta da sa suradnicima da pod hitno kontaktira i održi sastanke s
resornim kantonalnim ministarstvima u cilju upoznavanja, dobijanja podrške i provedbe ovog
projekta od strane ministarstava. 2
Sinkronizacija spolnog ciklusa i planirano
janjenje kod šiljegica i ovaca
Iako ovce spadaju u sezonski poliestrične životinje, najčešće se priplođavaju krajem ljeta i s
jeseni tj. od 8-og do 10-og mjeseca u godini. Rjeđe se oplođuju od 4-og do 6-og mjeseca.
Spolni ciklus kod ovce traje od 16 do 18 dana. Spolni žar ili mrkanje (estrus) traje od 24 do 30
sati i nije naročito uočljiv, osim što je ovca mirna, nema posebnih znakova. Ovcu u doba
mrkanja pronalaze ovnovi ''probači'' (ovnovi lošijeg genetskoga potencijala), koji nose pregače
s bojom da ovcu koja se mrče markiraju, a da je ne mogu oploditi. Ovce koje dopuštaju
opasivanje ili skok sigurno se mrču, dok one koje bježe i ne dozvoljavaju zaskakivanje se ne
mrču. Ovcu treba osjemeniti ili opasati od 12 do 20 sati nakon prvih znakova mrkanja. Ako se
ovca mrče dulje vremena, sjemeniti ju treba svaka 24 sata. Kod prirodne oplodnje na 30 do 35
ovaca dolazi jedan ovan. Ovce se ne mrču u vrijeme sisanja janjaca.
Sinkronizacija estrusa kod ovaca sprovodi se u cilju skraćivanja sezone parenja i perioda
janjenja ovaca, što u ovčarskoj proizvodnji ima ekonomski i zoohigijenski značaj. Kod duljega
perioda janjenja objekti se više zaprljaju (pod mokar od plodne vode i krvi, te sve to zahtjeva
pranje vimena, češće mijenjanje stelje). Sinkronizacija estrusa u ovaca postiže se primjenom
hormona (progesterona i gonadotropina) i može se koristiti u sezoni i van sezone parenja.
Sinkronizacija estrusa kod ovaca postiže se vaginalnim spužvicama (CHRONO-GEST,
1
Taj broj će se vjerojatno uvećati sa pristupanjem drugih kantona Projektu, što je u toku.
2
Ovaj zadatak u cijelosti je urađen i to tako da su održani sastanci sa ministrima svih kantona osim Posavskog i
dobijeni pristanci o pristupanju Projektu.
24
Inervet), koje se pomoću aplikatora umetnu duboko u rodilju. Spužvice su valjkastog oblika
veličine 3 x 4 cm i natopljene sintetiziranim progesteronom.
Cijeli postupak radi se u rukavicama. Sam postupak aplikacije ide tako da pomagač podigne
obje zadnje noge ovce, rep makne u stranu, zatim tehničar dezinficira s 65% alkoholom ili
nekim drugim dezinficijensom kao ''plastiseptan'', regiju vulve i aplikator sa spužvicom umetne
duboko u rodilju. Dobro je spužvicu prije umetanja natopiti dezinficijensom, da se izbjegne
lijepljenje spužvice za stjenku rodilje. Za vrijeme držanja spužvice u rodilji, progesteron se
postepeno resorbira preko sluzokože rodilje i koči estrus. Preko ''feed back'' povratne sprege
mehanizma u hipofizi, dolazi do jačega izlučivanja gonadnotropnoga hormona koji počne jako
djelovati odmah nakon vađenja spužvice iz rodilje. Rezultat toga djelovanja je masovna pojava
estrusa kod ovaca.
Broj i dinamiku sinkroniziranih ovaca, planira se ovisno o broju ovnova, ako se radi prirodna
oplodnja. Kod ovaca i šiljegica u sezoni parenja, spužvica se vadi 14-ti dan, kod ovaca van
sezone parenja nakon 12-og dana. Spužvice se ne apliciraju životinjama koje su pobacile ili
imale vaginalni iscjedak, dok se proces ne sanira. Spužvice se lako vade povlačenjem konca
koji visi, a za koji su spužvice privezane. Izvađene spužvice se neškodljivo uklanjaju
spaljivanjem i zakopavanjem. Isti dan nakon vađenja spužvica iz rodilja, ovcama se aplicira i/m
(u mišić) gonadotropni hormon (FOLLIGON-Inervet). Ovaj hormon pojačava estrus i stimulira
ovulaciju. Vađenje spužvica i aplikacija hormona se također radi u rukavicama. Doza po ovci u
sezoni parenja iznosi od 400 do 600 I.J., a van sezone parenja iznosi od 400 do 700 I.J. Nakon
i/m aplikacije hormona, ovce spojiti s ovnovima za 48 sati. Ako se radi o nekoliko grupa ovaca
treba planirati pripust jedne grupe svaka od 3 do 4 dana za vrijeme sezone parenja, a svakih od
8 do10 dana van sezone.
Za 2 do 7 dana nakon injekcije gonadotropina u 90 do 100% ovaca javi se spolni žar (estrus).
Budući da su u kratkom vremenu ostale gravidne, ovce će se nakon 5 mjeseci (od 140 do 150
dana) i ojanjiti u razmaku od 7 do 10 dana. Bitno je da ovce budu u dobroj kondiciji. Potrebno
ih je kvalitetno hraniti 1 tjedan prije spužvica i 3 tjedna nakon parenja. Šiljegice moraju imati
70% tjelesne mase odrasle ovce, ako se s njima planira sinkronizacija. Izbjegavati stresna stanja
4 tjedna nakon parenja (vakcinacija, antiparazitska terapija, promjena mjesta ili hrane). Ovce i
ovnove bi trebalo najkasnije mjesec i pol dana prije parenja antiparazitski tretirati. Svakako bi
trebalo cijepiti ovce prve godine dvokratno, a idućih godina jednokratno u zadnjoj trećini
graviditeta protiv ''enterotoksemije'', tako da zadnje cijepljenje bude barem 2 do 3 tjedna prije
janjenja.
Dobro je da gravidne ovce budu što više na ispaši i suncu. Izbjegavati ispašu u hladnim i
kišovitim danima, kao i transport ovaca u zadnjem mjesecu graviditeta. Potrebno je osigurati
boksove za prihvat ovaca s janjcima, planirati da će biti dosta blizanaca, tronjaka (bilo je čak i
četveronjaka) te osigurati kante za dojenje. U razvijenim ovčarskim zemljama, ultrazvučnim
pregledom već nakon 2 mjeseca od oplodnje sortiraju se sinkronizirane ovce po broju plodova,
te se režim i količina hrane prilagodi istima.
Kada počne janjenje, vrlo bitno je imati iskusne ovčare, koji znaju pomoći kod janjenja
pogotovo kod šiljegica. Mora se voditi svakodnevnu evidenciju o janjenju i zapisivati sve
korisne informacije i markirati ojanjene janjce. Bitno je da ojanjeno janje prvi dan dobije tri
puta po 50 ml kolostruma. Dobro je višak kolostruma zamrznuti, u slučaju da ovca majka nema
mlijeka u prvim danima. Nadohranjivanje janjaca se može raditi s kravljim mlijekom.
25
Ogledna sinkronizacija estrusa i planirano
janjenje ovaca i šiljegica
Na farmi od 200 ovaca na području Rakitno-Posušje postavljen je ogled na sinkronizaciji
estrusa i planiranog janjenja ovaca sa ciljem proizvodnje janjaca, bez korištenja mlijeka za
preradu.
Prema metodici napravljen je plan sinkronizacije estrusa i prirodne oplodnje ovaca kako slijedi;
1. polovinom 4-og mjeseca sinkronizacija, janjenje 10 mjeseci.
2. u 12 mjeseci prirodna oplodnja bez sinkronizacije, u 6 mjeseci janjenje.
3. u 9 mjeseci sinkronizacija, u 2 mjeseca janjenje.
Spužvice su stavljane od 10. 04-og u po 30 ovaca u razmaku četiri dana i to:
APLIKACIJA VAĐENJE SPAJANJE S OČEKIVANO

SPUŽVICA SPUŽVICA OVNOVIMA JANJENJE
+ HORMON
10.04……………………..22.04…………………23.04………………..24.09.
14.04……………………..26.04…………………27.04………………..28.09.
21.04……………………..03.05…………………04.05………………..05.10.
25.04……………………..07.05…………………08.05………………..09.10.
29.04………………..........11.05…………………12.05………………..13.10.
03.05……………………..15.05…………..……..16.05………………..17.10.
07.05……………………..19.05……………..…..20.05………………..21.10.
Svaka grupa ovaca je markirana bojom, i to drugom bojom i na drugim mjestima, radi
pravilnoga redoslijeda vađenja spužvica i spajanja sa ovnovima;
• grupa od 10.04. označena je crvenim sprejem na glavi
• grupa od 14.04. označena je crvenom bojom na grebenu
• grupa od 21.04. označena je crvenom bojom na sapima
• grupa od 25.04. označena je plavom na glavi i tako dalje.
Ovce bi se trebale početi janjiti po 30 komada od 24.09 do 21.10. mjeseca. Ovdje treba istaknuti
da je vrlo važno imati dobru ekipu za janjenje, koja je na raspolaganju 24 sata dnevno. Ako se o
svemu ne vodi računa, gubici u toku janjenja su do 20%, budući da bde dosta bliznadi, tronjaka
čak i četronjaka. Onda slijedi odhrana janjaca, gdje će se bliznad te tronjci ili četronjci morati
umjetno othranjivati na kante s kravljim ili umjetnim mlijekom. Prvi dani su vrlo bitni, pa ako
su janjci slabiji, treba ih hraniti bocom.
Poslije sinkronizacije u 4-tom mjesecu i janjenja u 10-om mjesecu većina ovaca će se oploditi
bez spužvica u periodu od kraja 11-og mjeseca do kraja 12-og mjeseca. Janjenje onda dolazi u 6
mjeseci, a procedura je ista. Ponovno stavljanje spužvica slijedi u 9-tom mjesecu. Bitno je
istaknuti i to da je ovo izvedivo kod dobre i kvalitetne prehrane ovaca.
Ovdje su formirane grupe od po 30 ovaca, i to zbog broja ovnova. Za 30 ovaca trebalo bi biti
barem 10 ovnova, s tim da se dva ovna uvijek drže u rezervi. Kod sinkronizacije treba računati
da jedan ovan ide na četiri ovce dnevno. Ukoliko ima više ovnova, mogu se formirati grupe od
po 50 ovaca. U tom slučaju se skraćuje period janjenja, ali za to treba dosta prostora, odnosno
boksova.
26
2. Zaključak
Sinkronizacija ovaca je potrebna, ali u stadima dobre kondicije i zdravlja (bez zaraznih bolesti),
slobodnih od parazitoza, imunih na enterotoksemiju, te sa osiguranom kvalitetnom hranom i
smještajem, mogućnošću ispaše i vrlo bitnim ljudskim faktorom koji ovaj posao radi s puno
znanja i ljubavi. Ukoliko veći dio navedenih zahtjeva nije osigurano, sinkronizirane ovce će biti
samo žive hodajuće matrice, bez očekivanog rezultata.
27
Program 4
Proizvodnja autohtonih sireva
Sadržaj istraživanja podrazumijeva;
• prikupljanje podataka o Vlašičkom, Livanjskom i Mješinskom
siru, koji se odnose na lokalitete i početke proizvodnje,
• izvornost, tehnologije, fizičko-kemijski, mikrobiološki i
senzorni kvalitet,
• definiranje područja autohtone proizvodnje sireva, i
• pravljenje karata autohtone proizvodnje sireva.
A. Područje rada
Programom rada obuhvaćeno je područje proizvodnje Vlašičkog, Livanjskog i Mješinskog sira
u Federaciji BiH.
Livanjski sir se proizvodi na području Livanjskog, Kupreškog i Duvanjskog polja, planine
Cincar te okolnih planina.
Proizvodnja Vlašičkog sira obuhvata područje planine Vlašić, dok se Mješinski sir proizvodi u
Hercegovini.
B. Ciljevi Programa
U Programu su postavljeni sljedeći ciljevi;
• utvrđivanje područja proizvodnje istraživanih sireva,
• donošenje standarda za Travnički, Vlašički i Mješinski sir,
• proizvodnja sireva standardnog kvaliteta,
• osnivanje udruženja proizvođača autohtonih sireva, i
• priprema aplikacije za zaštitu zemljopisnog porijekla.
C. Metode rada
Metodika istraživanja usklađena je sa međunarodnim standardima iz oblasti koje su predmet
istraživanja.
1. Uvod
Prepoznavši mogućnosti pretvaranja tradicionalnih ovčjih sireva i mesnih proizvoda u
kvalitetne proizvode zaštićenog zemljopisnog porijekla (u smislu propisa i prakse Europske
unije), inicijatori Projekta ''Razvoj ovčarstva u funkciji unapređenja proizvodnje autohtonih
sireva i mesa'' su predložili da se posebna pažnja posveti održivom razvoju proizvodnje ovčjih
sireva i proizvoda od mesa – kao mogućnostima upošljavanja i povećanja dohotka domaćeg
stanovništva.
28
Generalni cilj Programa 4 - Proizvodnja autohtonih sireva - je pomoć udruženjima proizvođača
sira u pripremi aplikacije za zaštitu zemljopisnog porijekla najkvalitetnijih autohtonih sireva na
nacionalnom nivou, i njihov snažan prodor na domaće i međunarodno tržište. Tradicionalni
način proizvodnje ovih sireva od sirovog mlijeka uz dodatak samo sirila, ostao je gotovo
nepromijenjen do danas. Međutim, preduvjet za pokretanje postupka njihove zaštite je detaljno
istraživanje tih sireva. Rad na pripremi aplikacije za zaštitu zemljopisnog porijekla je složen i
dugotrajan proces, kojeg udruženja proizvođača nisu u mogućnosti sami obaviti.
Kriteriji za dobivanje oznake originalnosti (PDO), zemljopisnog porijekla (PGI) ili
tradicionalnog ugleda hrane (TSG) su definirani na europskom nivou propisima EU 2081/92 i
2082/92. Zaštita i poticanje proizvodnje poljoprivrednih proizvoda i hrane na tradicionalan
način uslijedili su nakon usvajanja predložene nove agrikulturne politike zemalja članica EU.
Ovakvom politikom se želi stimulirati određeni vid ekstenzivne poljoprivredne proizvodnje
koja doprinosi očuvanju okoliša, zaštiti biološke raznolikosti i zaštiti ruralnih područja. Takav
pristup omogućava i potrošaču jednostavnije prepoznavanje specifičnosti određenog proizvoda.
U BiH je u toku donošenje Pravilnika o oznakama originalnosti i oznakama zemljopisnog
porijekla hrane, te Pravilnika o oznakama tradicionalnog ugleda hrane. Ovim pravilnicima će se
uskladiti nacionalni kriteriji zaštite poljoprivrednih proizvoda i hrane sa europskim kriterijima.
Stoga će BiH na nacionalnom i europskom nivou moći zaštititi jedino proizvode za koje može
dokazati kvalitet nastao zajedničkim djelovanjem čovjeka i prirode određene regije.
Oznaku zemljopisnog porijekla mogu ostvariti sirevi čiji je kvalitet uvjetovan tradicijom
proizvodnje kroz određeno vremensko razdoblje u tačno određenoj zemljopisnoj regiji i/ili
kraju. Naime, klima, vrsta tla, položaj, prirodna vegetacija, vrsta kultiviranog bilja određene
regije (kraja), te način držanja i pasmina životinja uvjetuju razlike između sireva iste vrste. Uz
to, tradicija i iskustvo koji se prenose sa generacije na generaciju, presudni su u priznavanju
zaštite sira. Proizvođači za svoj sir mogu zatražiti zaštitu autohtonosti jedino ako je ispunjena
većina sljedećih zahtjeva: da se sir proizvodio u prošlosti, da se i danas proizvodi na isti način,
da se vještina izrade i znanje prenose s generacije na generaciju, da je proizvodnja mlijeka i sira
organizirana u tačno definiranoj regiji/kraju (ograničene veličine), da je sir karakterističan za
regiju/kraj u kojoj se proizvodi, da ima svoju originalnost i autentičnost, da su specifične
(tipične) karakteristike sira uvjetovane autohtonošću pasmine, da je okus sira određen
prirodnim načinom hranjenja, biljnim pokrovom pašnjaka, te da je mlijeko od vlastitih životinja
i/ili poznatog porijekla. Pojam jedinstveni ili tradicionalan način proizvodnje, koji je također
jedan od presudnih kriterija u priznavanju zaštite, podrazumijeva: proizvodnju sira uglavnom
od sirovog mlijeka, korištenje prirodne i/ili autohtone mikrobne kulture, prirodne uvjete zrenja,
jedinstven oblik i/ili posebne dodatke u siru, uglavnom ručnu izradu, te druge specifičnosti po
kojima se dotični sir razlikuje od sireva proizvedenih u drugim zemljopisnim regijama
(Document of European Commission, 2004).
Neovisno o kriterijima koji vrijede za stjecanje prava zaštite, sir na tržištu mora udovoljavati
propisanoj legislativi, te zahtjevima o zdravstvenoj ispravnosti proizvoda. Osnovni principi u
legislativi i higijenskim normativima za namirnice definirani su ED Propisima /178/2000 i
93/43/CEE i Zakonom o hrani (Službeni glasnik BiH br. 50/04). ED Propisom 941711EC i
92/46/EC, te Pravilnikom o kvalitetu sirovog mlijeka, Pravilnikom o mlijeku i mliječnim
proizvodima i Pravilnikom o mikrobiološkoj ispravnosti (izrada u toku), propisani su higijenski
standardi u proizvodnji sirovog mlijeka i mliječnih proizvoda proizvedenih od sirovog mlijeka.
Zaštita vlastitih proizvođača ujedno znači i ruralni razvitak u smislu uvođenja različitih modela
proizvodnje, aktivno uključivanje svih sudionika u distributivni lanac i očuvanje tradicije
proizvodnje sira za naredne generacije. Važnost zaštite autohtonih sireva ogleda se i u zaštiti
potrošača, koji time dobivaju potpunu informaciju o proizvodu uz garanciju kvaliteta i
autentičnosti. Osim toga jednom, od Europskog povjerenstva (The European Committee)
29
registrovan sir, znači da je zaštićen u svim EU zemljama, da mu je zaštićeno ime i da je zaštićen
od zloupotrebe.
2. Autohtoni sirevi Bosne i Hercegovine

S obzirom da su potrošači danas sve više svjesni značaja ishrane i njenog učinka na zdravlje i
kvalitet života stvaraju se dodatni zahtjevi za širom lepezom kvalitetnih prehrambenih
proizvoda među kojima sir igra važnu ulogu. U odnosu na mlijeko, on sadrži veću količinu
proteina i masti, a posebno je značajan po visokom sadržaju kalcijuma. Pored kvantitativnih
promjena na komponentama mlijeka, u siru se, tokom zrenja, dešavaju i složeni biokemijski
procesi pri kojima se pojedini sastojci znatno mijenjaju i razlažu na prostije komponente, što
omogućava lakše varenje i bolju resorpciju u ljudskom organizmu. Stoga, danas sir predstavlja
važnu namirnicu u ishrani ljudi ali sve više ima i širi značaj predstavljajući kulturno i
tradicionalno ogledalo neke zemlje. Svi sirevi autohtoni za neko područje predstavljaju blago
neke zemlje i njenu kulturnu baštinu. Oni čine važno obilježje nekog naroda i zemlje i
pokazatelj su opšte i tehničke kulture.
Proizvodnja i konzumiranje sira datira unazad nekoliko hiljada godina što ga čini jednom od
najstarijih namirnica. Hstorijski razvoj sirarstva se kretao od prvih početaka proizvodnje, u
primitivnim uvjetima, do prave industrijske ekspanzije, tako da proizvodnja sira u mnogim
državama predstavlja važnu privrednu granu. Kroz vijekove, proizvodnja sira se raširila i
doživjela razne modifikacije tako da danas prema nekim autorima postoji preko 1.000 vrsta
sireva, a prema drugima i više. Vremenom su, u pojedinim regionima i zemljama, nastale
brojne autohtone vrste sireva. Od prvobitne primitivne prerade mlijeka, razvojem tehnologije,
usavršavali su se postupci, a proizvodnja modernizovala ali su sirevi zadržali svoj prvobitni
naziv i postali materijalno blago zemlje. Najveći broj sireva nosi ime po svom porijeklu ali je
čest slučaj da su pojedini gradovi i regioni postali poznati po sirevima koji nose njihovo ime. U
vremenu razvoja proizvodnje hrane, tradicionalna proizvodnja autohtonih mliječnih proizvoda,
a posebno sireva, dobija sve veći značaj.
Proizvodnja autohtonih mliječnih proizvoda u Bosni i Hercegovini sačuvana je stoljećima,
uprkos brojnim ratovima, raseljavanju i učestalim migracijama stanovništva u gradove. Ovi
proizvodi odlikuju se velikom raznolikošću. Neki od njih su poznati još od najdavnijih
vremena. Evlija Čelebija (1996) u svom djelu Putopisi iz 1660. godine spominje da je, pored
ostalih jela i pića, u Sarajevu na glasu sir od surutke i surutka od kozjeg mlijeka. Na Kupresu je
jeo kajmak, jogurt i sir, a u Banjaluci jogurt i glasovito kozje mlijeko i surutku. Autohtoni
mliječni proizvodi nisu imali veće robno značenje. Pretežno su se trošili u domaćinstvu, kao
namirnice na koje je seosko stanovništvo tradicionalno naviklo. Preko ljeta se više trošilo
mlijeko i surutka, a mliječni proizvodi su se ostavljali za zimu (bijeli mrs). Dobra domaćica
morala je potrošnju tako rasporediti da ''doteče starog do novog'' Mlijeko se nigdje nije
prodavalo, a od mliječnih proizvoda samo ono što je bilo proizvedeno za tržište, pretežno Maslo
i Kajmak (Rađenović, 1948).
Među najstarije autohtone sireve Bosne i Hercegovine spada sir Tarenik (Tucanik, Tučenik,
Čabrenik), koji se čuvao u kačicama. Proizvodio se u planinskom dijelu srednje Bosne. Sličan
ovom, ali se spremao u mješine je Mješinski sir. I on se proizvodio od davnina na području
Hercegovine, ali i dijelu Bosanske krajine. Od preostale sirutke nakon sirenja ova dva sira,
najčešće se pravio albuminski sir Urda (Hurda, Bjelava, Bilava), a od Urde Urdenjaci
(Hurdenjaci, Zarice). Preko dva milenija na području Bosne i Hercegovine pravili su se sirevi,
čija je tehnologija slična tehnologiji Kačkavalja. To su Presukača i Gužvaš (Učkuraš).
Presukača je poznata još od rimskih vremena, te pripada onoj vrstu sireva, koje je opisao
Columella (35-45 godina prije nove ere) pod imenom ''caseus manu pressus'', jer se pravi
gužvanjem rukama. U srednjoj Bosni takav sir zovu Gužvaš ili Učkuraš. U autohtone sireve
30
ubrajaju se i tvrdi sir iz zapadne Bosne poznat pod nazivom Sirac, koji se pravi od cijelog
mlijeka i Basa. Basa se sirila u krajevima koji gravitiraju Lici. U nekim krajevima se od
kravljeg mlijeka pravio Mladi sir. U 15. stoljeću donijeli su španski Jevreji u Bosnu tehnologiju
sira Kaškavala, čija je tehnologija također slična Kačkavalju. Sirio se od ovčjeg mlijeka sve do
pred II Svjetski rat na planinama oko Sarajeva, a za potrebe jevrejskog stanovništva Sarajeva.
Oblikovao se u hljepčiće (bez kalupa) teške ½ do ¾ kg. Od prije oko 150 godina, proizvodi se
Vlašićki sir, po tehnologiji koju su donijeli Vlasi, stočari iz krajeva preko Drine. U vrijeme
Austro-ugarske uprave u okolini Livna počeo se proizvoditi Livanjski sir. U vrijeme između
dva svjetska rata u Trapistima pored Banjaluke proizvodio se sir Trapist. Proizvodnja svih
spomenutih sireva (osim Trapista) bila je rasprostranjena u planinskim i brdskim krajevima
Bosne i Hercegovine, te je usko povezana s planinskim gospodarstvom. Isto tako je povezana s
planinskim gospodarstvom i proizvodnja Kajmaka, koji se redovno prerađivao u Maslo. Od
mlaćenice, preostale nakon metenja Masla, pravila se Bjelava (sir od mlaćenice) (Zdanovski,
1956).
U seoskim domaćinstvima se i danas proizvodi niz autohtonih sireva kao što su: Livanjski sir,
Vlašićki sir, Mješinski sir, Masni sir, Vareni sir, Kalenderovački sir, Posni sir ili Torotan,
Svježi kiseli sir, Sušeni kiseli sir, Tvrdi kozji sir iz ulja, Bijeli kozji sir, Zajednica, Urda ili
Hurda, Zarice itd. Pored navedenih vrsta sireva u Bosni i Hercegovini se proizvode još neki
autohtoni mliječni proizvodi, na primjer Kajmak, Maslo i Ovčja varenika. Međutim, veliki broj
autohtonih mliječnih proizvoda je ili potpuno zaboravljen, ili se proizvode sporadično i u malim
količinama (Presukača, Krajiški sir, Sirac, Basa, Zimsko kiselo mlijeko i drugi).
Karakteristično je da se proizvodnja i potrošnja ovih proizvoda odvija, još uvijek, dobrim
dijelom u samim seljačkim domaćinstvima. Tehnologija većine ovih sireva je jednostavna,
prilagođena skromnim uvjetima domaćinstva, a proizvodni postupak nije pretrpio značajnije
promjene u odnosu na prvobitni način proizvodnje. Zemljopisni uvjeti i bogati planinski
pašnjaci su doprinijeli da, pored sireva od kravljeg mlijeka, značajan udio čine i ovčji sirevi.
Komunikacijska izolovanost udaljenih brdsko-planinskih područja je učinila da je proizvodnja
ostajala često ''zatvorena" u pojedinim područjima.
Zaštita originalnosti i zemljopisnog porijekla ima specifičan značaj kada su u pitanju autohtoni
sirevi. Svako pojedino područje i svaki sir proizveden na određenom području karakterizira niz
posebnosti kao: vegetacija, klima, vrste biljaka u uzgoju, ishrana, pašnjaci, vrsta mlijeka i rasni
sastav stoke, način proizvodnje, te konačno specifična tradicija i običaji lokalne populacije.
Skup ovih nabrojanih posebnosti karakterizira neki sir napravljen u određenom području.
Autohtoni sirevi su značajan tržišni artikl ali su godinama predstavljali i značajan segment u
ishrani stanovništva. Suočeni sa opasnošću od iščezavanja i gubljenja u masovnoj industrijskoj
proizvodnji, tradicionalni sirevi su u mnogim zemljama zaštićeni, u čemu neke zemlje, kao
Francuska i Italija imaju dugogodišnju tradiciju.
Zaštita proizvoda nudi niz prednosti za one proizvođače koji sudjeluju u tome. Ostvaruje se
veća dobit jer zaštićeni proizvodi imaju veću cijenu na tržištu. S druge strane sve je veći broj
potrošača koji su spremni platiti višu cijenu za proizvode koji imaju visoki kvalitet kao i za
proizvode koji dolaze iz tačno određenog područja i koji imaju kontrolirano porijeklo i oznaku
tradicionalnosti.
Prepoznavši mogućnosti pretvaranja tradicionalnih ovčjih sireva Bosne i Hercegovine u
kvalitetne proizvode zaštićenog zemljopisnog porijekla projektom ''Razvoj ovčarstva u funkciji
unapređenja proizvodnje autohtonih sireva i mesa'' u okviru programa 4 ''Proizvodnja
autohtonih sireva'' predloženo je da se posebna pažnja posveti našim najznačajnijim autohtonim
sirevima od ovčjeg mlijeka, Livanjskom, Vlašićkom i Mješinskom.
31
Slika 1 Mapa regionalne rasprostranjenosti autohtonih mliječnih
proizvoda u BiH (Dozet i sur., 1974., 1996.)
Rezultati mnogih ispitivanja pokazuju da naši tradicionalni sirevi proizvedeni u domaćinstvima
imaju veoma različit kvalitet. Najčešći uzroci ovakvoj pojavi su nestandardna proizvodnja koja
se ogleda u različitom kvalitetu i vrsti mlijeka, načinu proizvodnje, uvjetima zrenja i
skladištenja, kao i higijenskom nivou proizvodnje i prerade mlijeka. Radom na ovom Programu
utvrdila bi se područja proizvodnje, odredili bi se standardi za sirovinu, tehnologiju
proizvodnje, zrenje, čuvanje i pakovanje ispitivanih vrsta sireva. Uz temeljitu edukaciju
proizvođača trebala bi se postići proizvodnja sireva tipičnih svojstava i standardnog kvaliteta u
skladu sa suvremenim zahtjevima tržišta, što bi na kraju rezultiralo očuvanjem tradicionalne
proizvodnje i zaštitom zemljopisnog porijekla, osnivanjem udruženje proizvođača autohtonih
sireva, većom ponudom kvalitetnih sireva na domaćem i stranom tržištu i povećanjem
zaposlenosti i dohotka u seoskim domaćinstvima.
3. Ovčje mlijeko kao sirovina u izradi

autohtonih sireva
Ovčje mlijeko se na prostorima Bosne i Hercegovine koristilo uglavnom za preradu u različite
autohtone mliječne proizvode. Obzirom da se tradicionalno uzgaja domaća pramenka, podaci
koji su navedeni odnose se na mlijeko ove rase.
Poznato je da laktacija ovaca i količina mlijeka proizvedena u laktaciji zavisi od rase, ishrane,
klimatskih uvjeta, načina držanja, zdravlja muznih životinja i još nekih drugih faktora.
Zdanovski (1954) navodi podatak da bosanska pramenka daje oko 70 litara mlijeka u toku
laktacije, a u boljim uzgojima (Privor) oko 85 litara. Ako se toj količini doda ono što podoji
janje, onda je to oko 115 litara mlijeka. U ogledima vršenim 1950. godine na Fakultetskom
oglednom dobru Slatina istraživana je mliječnost 18 ovaca porijeklom sa Vlašića (Dub), iz
32
Privora i Kupreškog polja (Mihal, 1954). Mliječnost se kretala od 69,2 do 158,2, a u prosjeku
je iznosila 119,5 kg. Dužina laktacije je bila u prosjeku 157 dana. Prema istraživanjima
Končara (1952) kupreški uzgoj bosanske pramenke daje u laktaciji 99,7 kg mlijeka sa
maksimumom od 163,74 kg, uz trajanje laktacije od 121 do 155 dana. Grbavac (2000) za
kupreški soj pramenke navodi količina mlijeka od 93,8 litara (laktacija 151 dan), dok za
stolački soj količinu od 40-45 litara mlijeka nakon odbijanja janjadi.
Ovčje mlijeko je za oko 50% bogatije suhom materijom nego kravlje. Ovo je prije svega
posljedica većeg sadržaja masti i bjelančevina. Stoga je ovčje mlijeko sa tehnološkog aspekta
vrlo pogodno za preradu, posebno u sireve, jer se postiže daleko veći randman. Sadržaj
pojedinih sastojaka ovčjeg mlijeka dosta varira u zavisnosti od rase, načina ishrane, klimatskih
uvjeta, a posebno velik utjecaj ima period laktacije. Sadržaj ukupne suhe materije, bjelančevina
i masti najmanji je na početku muznog perioda, a najveći pri kraju. Količina mliječnog šećera
opada sa laktacijom. Za mast ovčjeg mlijeka karakterističan je veći sadržaj isparljivih masnih
kiselina, kaprilne i kaprinske, što mu daje specifičan okus i miris. Oko 80 % beta-karotina u
ovčjem mlijeku transformirano je u vitamin A, što mlijeku i proizvodima od ovčjeg mlijeka
daje karakterističnu bijelu boju. Kiselost tek pomuženog ovčjeg mlijeka se kreće u granicama
od 8 - 10 0SH. Veća prirodna kiselost kod ovčjeg mlijeka je rezultat većeg sadržaja kazeina i
mineralnih materija. Na kiselost utiče i broj mikroorganizama. Kako je kod muže ovaca teško
primijeniti sve higijenske mjere, mlijeko sadrži veći broj mikroorganizama, što utiče na brži
rast kiselosti. U našoj literaturi ima dosta podataka o sastavu i svojstvima mlijeka pramenke
(tabela 1).
Tabela 1 Sastav i svojstva mlijeka pramenke sa područja Bosne i Hercegovine
Pokazatelji u % Br. Suha Mast Bjelančevine Mineralne Specifična Kiselost

uzor. materija materije težina u SHº
Autori
Zdanovski, 1954. 18 15,09-22,18 5,1-9,8 - - 1,0330-1,0382 -

Zdanovski i sur., 76 14,27-23,05 2,60-11,20 4,07-10,84 0,716-1,416 1,0340-1,0410 -
1966.
Dozet, 1957. 6 18,07 7,60 - - 1,0359 -
Dozet, 1963. 28 18,44 7,358 - - 1,0374 -
Dozet, 1966. 52 17,74 5,53 6,16 0,913 1,0380 -
Dozet, 1969. 76 18,76 7,31 5,98 0,926 1,0370 -
Dozet, 1970. 30 14,27-21,36 2,9-9,6 4,07-7,11 0,716-1,00 - -
Dozet i sur., 1974.
- područje A 170 14,78-23,04 2,60-11,20 3,64-8,12 0,568-1,160 1,0340-1,0430 8,2-14,6
- područje B 29 15,08-23,06 4,00-10,80 4,01-7,11 0,688-1,580 1,0360-1,0400 -
- područje C 85 14,07-19,51 2,10-8,10 3,73-5,76 0,900-1,076 1,0340-1,0420 4,7-11,3
Dozet i sur., 1981. 5 17,94 6,72 5,721 0,967 1,0356 -
Dozet i sur., 1996. 76 18,76 9,31 5,98 0,930 1,0370 -
Bijeljac, 2004. - 19,37 7,40 6,17 0,880 1,0340 -1,0360 8 - 10
Dozet, 2004.
- Vlašić - 18,35 7,03 5,85 0,950 - -
- Livno, Glamoč - 18,90 8,10 5,75 0,890 - -
U autohtonoj tehnologiji vezanoj za individualna domaćinstva, gdje se mlijeko odmah iz muže

prerađuje, ne postoji problem sabiranja i hlađenja mlijeka, ali ostaje problem obezbjeđenja
mlijeka besprijekornog mikrobiološkog kvaliteta. Mikroorganizmi u mlijeko dospijevaju sa
33
vimena, tijela životinje, posuđa za mužu, zraka i mehaničke nečistoće koja tokom muže dospije
u mlijeko. Posebnu pažnju treba obratiti na zdravlje životinja. Kod bolesnih životinja može doći
do izmjene sastava i količine mlijeka. Takvo mlijeko ima loš tehnološki kvalitet i teško se
prerađuje. Ako su životinje oboljele od zoonoza, s obzirom da se u domaćinstvima sirevi
proizvode od svježeg mlijeka, postoji opasnost da se bolest prenese na ljude. Za higijensku
proizvodnju mlijeka veoma je važna čistoća životinje. Sa prljavih ovaca u mlijeko za vrijeme
muže mogu upadati čestice mehaničke nečistoće. Sa ovim česticama u mlijeko dospijevaju
mikroorganizmi, koji dovode do kvarenja mlijeka. Za vrijeme kišnih dana, kada se ovce muzu
napolju niz vunu se cijedi voda i dospijeva u mlijeko, što dovodi do još veće zagađenosti
mlijeka. Higijenski uvjeti proizvodnje sira u domaćinstvima nisu zadovoljavajući. Prostorije
koje se koriste za proizvodnju sira ne ispunjavaju ni minimalne higijenske zahtjeve za
proizvodnju, a koriste se i u druge svrhe (podrumi, skladišta i sl.). Mali broj proizvođača
proizvodi i čuva sir u za to uređenom prostoru. Ovome treba dodati i problem nedostatak vode
u planinskim područjima, gdje su ovce ljeti na ispaši i gdje se prerađuje mlijeko. Posuđe, koje
se koristi prilikom muže i prerade mlijeka, ukoliko nije dobro oprano, najveći je kontaminent
mlijeka.
Pri proizvodnji sireva u domaćinstvima mlijeko se odmah iz muže cijedi, ukoliko je potrebno
lagano dogrijava i podsirava. Zato je vrlo važno da je pri proizvodnji sira mlijeko čisto i
kvalitetno, dobiveno od zdravih grla, bez kolostruma, antibiotika, nepoželjnih mikroorganizama
i sl. Broj i vrsta mikroorganizama prisutnih u sirovom mlijeku određena je sezonom,
higijenskim uvjetima proizvodnje i ishranom. Tako, ovisno o djelovanju pojedinih faktora,
ukupan broj mikroorganizama u svježe pomuženom mlijeku može biti od svega nekoliko
hiljada, do više od 10 milijona. Dominantnu populaciju u svježem mlijeku uglavnom čine
Micrococcus, Streptococcus, Lactococcus i Corynebacterium spp. te zanemariv broj ostalih
Gram-pozitivnih i Gram-negativnih bakterija. U većini slučajeva, mikroorganizmi - uzročnici
kvarenja mlijeka i mliječnih proizvoda za ljude su neškodljiva grupa mikroorganizama.
Međutim, prisustvo tih mikroorganizama u većoj ili manjoj mjeri uvijek umanjuje kvalitet
proizvoda. Iz mlijeka i mliječnih proizvoda najčešće izolirani uzročnici kvarenja su Gram-
negativne bakterije Pseudomonas spp. i koliformni organizmi, zatim Gram-pozitivne sporogene
bakterije, Bacillus i Clostridium spp., korinebakterije te kvasci i plijesni (Samaržija i sur.,
2007).
Koliformne bakterije su česti kontaminenti sirovog mlijeka. Njihovo prisustvo u mlijeku

indicira na fekalnu kontaminaciju te kontaminaciju zemljom i vodom. Kada su koliformne
bakterije prisute u velikom broju uzrokuju pogrešku izgleda i okusa mlijeka i mliječnih
proizvoda radi stvaranja gasa i povećanja kiselosti. Tipični predstavnici te skupine bakterija su
Escherichia, Enterobacter, Citrobacter, Klebsiella, Proteus i Serratia spp. Kako neke vrste
koliformnih bakterija pripadaju skupini enteropatogenih bakterija, njihovo prisustvo u sirovom
mlijeku je potencijalno opasno i za zdravlje čovjeka (Obradović i Radin, 2006).
Mlijeko se može smatrati glavnim i osnovnim izvorom mikroorganizama u sirevima. Pri

podsiravanju i odvajanu surutke iz gruša, jedan dio mikroorganizama iz mlijeka prelazi u
surutku, a veći broj ostaje u grušu. Kada se govori o mikroorganizama u siru treba naročito
imati u vidu bakterije iz grupe Coli-aerogenes, zatim bakterije koje izazivaju buternu
fermentaciju, i bakterije trovače hrane (Stević, 1962).
Teško je očekivati da mlijeko sa velikim brojem mikroorganizama doprinese dobrom kvalitetu

sira. Veliki broj mikroorganizama u mlijeku utiče na pogoršanje organoleptičkih svojstava sira,
posebno okusa i mirisa (Rašić i sur., 1973).
34
4. Vlašićki - Travnički sir
4.1. Historijat Vlašićkog - Travničkog sira 3
Bitan utjecaj u razvoju stočarstva BiH, a time i u preradi mlijeka, kroz historiju imali su narodi
koji su živjeli na ovim prostorima, u prvom redu Iliri, Sloveni i Vlasi. Nedostatak historijskih
podataka otežava detaljnije opise prvih proizvođača i prerađivača. Međutim, neupitan značaj u
razvoju stočarstva i mljekarstva ovih prostora su imali stočari nomadi - Vlasi. Još u srednjem
vijeku stočari sa dinarskih planina u toku zimskog perioda su nomadili u dalmatinsko primorje,
dolinu Neretve i u Posavinu. Njihovo nomađenje se bilježi kako u Srednjem vijeku, tako i
nakon dolaska Turaka. Za vrijeme turske vladavine nepostojanje granica je omogućavalo
stočarima Crne Gore, Raške i Novog Pazara da zimi nomade u bosansku Posavinu i Semberiju.
Aneksijom Bosne i Hercegovine od strane Austo-Ugarske (1878) onemogućen je dolazak dijela
stočara nomada izvan granica BiH. U ovome periodu bosanski stočari nastavljaju prelaziti
Savu, a dalmatinski dolaziti na bosanske planine, pošto su i Slavonija i Dalmacija bile pod
upravom Austo-Ugarske (Popović, 1962).
Postoje različite pretpostavke kada je i odakle prenesena tehnologija prerade mlijeka u
salamurni sir. Međutim, na osnovu dosadašnjih istraživanja, velika je vjerojatnost da su
tehnologiju bijelih salamurnih sireva na prostor BiH donijeli stočari-nomadi sa istoka, odnosno
sa područja Peštera i Sjenice (Bijeljac i Sarić, 2005). Prvi pisani dokument o proizvodnji sira
na planini Vlašić je dao botaničar Sendtner 1848. godine. On opisuje proizvodnju ''Vlašićkog
sira'' u jednoj stočarskoj kolibi, koji se proizvodi u sirnom kotlu tehnologijom sličnom kao sir u
Julijskim Alpama, te da ovaj okrugli sir spada u grupu tvrdih alpskih sireva ali nešto lošijeg
kvaliteta (Sendtner, 1848). Na osnovu ovih navoda može se konstatirati da se u ovom periodu
nije proizvodio bijeli salamurni sir.
Tačno vrijeme početka proizvodnje bijelog salamurnog sira na planini Vlašić nije moguće sa
sigurnošću utvrditi. Vrlo bitnu ulogu u tome ima studija koju je Leopold Adametz publikovao
1892. godine, pod nazivom ''Über den Trafniker oder Arnautkäse auf den hochweiden der
Vlašić-planina''. U ovoj opsežnoj studiji Adametz po prvi put opisuje glavno područje
proizvodnje sira na planini Vlašić (pod nazivom sira Trafniker, Vlasich, Arnautkäse), koji se
proizvodi iz čisto ovčjeg ili miješanog ovčjeg i kozjeg mlijeka. Također navodi prvobitno ime
ovoga mliječnog proizvoda ''Arnautski sir'' nazvan po Arnautima, koji su nastanjivali područje
turskog Sandžaka - Novi Pazar, a ljeti bi nomadili na Vlašić, te sa sobom donijeli drugačije
načine prerade mlijeka. Tako su već sredinom 19. vijeka za ovaj sir, pored naziva Arnautski, u
upotrebi bila i imena Travnički i Vlašićki sir (Adametz, 1892).
O porijeklu Vlašićkog sira vrlo je bitan iskaz starog sirara Maksima Davidovića, koji je 1927.
godine imao 90 godina, a radio je kao sirar na Vlašiću punih 60 godina. On je tvrdio da su
ovakav sir prvi počeli na Vlašiću proizvoditi Arnauti naseljeni u Travniku i Banja Luci 1853.
godine. Prema njegovim navodima Arnauti su kao i drugi kupovali ovce i izgonili ih na Vlašić.
To su bili, po njegovom iskazu, Arnaut Kosta Kasabaša, kod koga je Davidović bio u službi, i
neki Jovanče iz Banja Luke, a poslije njega osoba po imenu Mitko (Filipović, 1927).
Ako se uzme u obzir da prvi zapisi Sendtner-a iz 1848. godine ne spominju proizvodnju bijelog
salamurnog sira, ovakvi iskazi Davidovića o početku proizvodnje Vlašićkog sira čine se sasvim
realnim. Filipović, u istom radu iz 1927. godine, iznosi navode Jure Budimlića koji spominje
Grka-Cincara Steriju koji je sredinom 19. vijeka sirio novi sir na Vlašiću. Prerada mlijeka u
bijeli salamurni sir na Vlašiću širila se postepeno. Adametz navodi primjer nekih proizvođača iz
okruga Kotor Varoš kao što su: Jusuf Kovačević (sa 120 muznih ovaca), Lazar Milić, Jovo
Savanović i Ragib Palić (sa po 50 muznih ovaca), koji su u svojim kolibama do tog perioda
3
Naziv Vlašićki ili Travnički sir korišten je izvorno, prema citiranim autorima.
35
tradicionalno proizvodili Maslo, a tek od oko 1890. godine su prešli na proizvodnju Vlašićkog
sira. U istoj studiji on opisuje tehnologiju ovoga sira kod proizvođača Huse Šuhrića iz
Davornica (područje Kruševo Brdo), koji je za proizvodnju koristio mlijeko 50 muznih ovaca i
10 koza. Autor je ukazao na nedostatke i nepotpuno izmuzanje životinja tokom muže, koja se
na otvorenom obavljala dva puta dnevno. Od pomuženih životinja (50 ovaca i 10 koza),
dobiveno je 35 litara mlijeka koje se odmah sipalo u drveni sud za zasiravanje, i dodavala jedna
šolja (50-60 ml) vlastito proizvedene ''maje'', odnosno sirila. Zasiravanje je uobičajeno trajalo
od 75 do 90 minuta, a u slučaju da se produži na 2 sata, pripremala se nova maja. Koagulacija je
trajala sve dok se iznad gruša ne pojavi zelena surutka. Tada se gruš djelomično usitnjavao i
nasipao pomoću drvenog ili limenog suda u krpe ručno napravljene od ovčje vune. Tako
napunjene vunene kese su se vješale na drvene prečke, na kojima se obavljalo cijeđenje u
trajanju od 7 do 8 sati. Nakon što se masa dobro ocijedila, vadila se iz kesa i ručno formirala u
loptu koja se zatim pritišćući ravnala. Tako oblikovana gruda se odmah, ili nakon izvjesnog
vremena sušenja površine sira na zraku stavljala u drvene kace. Sirna gruda u kaci se
raspoređivala i pritiskala tako da nije ostajalo praznog prostora, te se posipala šakom soli.
Surutka, izdvojena pod utjecajem soli, prekrivala je površinu sira, na koju se stavljalo ''dance''
sa kamenom, pri čemu se postepeno povećavalo opterećenje. Prema mišljenju nekih
proizvođača sir je bio zreo već nakon 14 dana, međutim nije dobio pikantan i izražen okus u
ovako kratkom vremenskom periodu zrenja. Zanimljivo je autorovo opažanje da oštar okus sira
nastupa, ako je nedovoljno surutke na površini sira. Utjecaj soli na zrenje sira proizvođači su
dobro poznavali, te da nedovoljno soljenje sirne mase dovodi do jakog i gorkog okusa sira.
Sirne kace za zrenje i transport zrelog sira kretale su se od 20 do 50 oka (tj. 25,3 do 63 kg).
Zreo Travnički sir imao je suhu, donekle mrvičastu strukturu sa izraženim slanim okusom.
Na Vlašiću su dominirali sitni proizvođači, mada se u radu spominje i jedan veći proizvođač,
Adam Adamović, čije stado je činilo 550 muznih ovaca u sezoni 1891. godine, kada je proizveo
63 velike kace (u prosjeku 60 kg) i 10 malih kaca (u prosjeku 10 kg) sira. Što znači da je u
periodu ispaše koja je trajala u prosjeku od 75 do 80 dana, proizveo oko 4.080 kg sira, ili
preračunato po svakoj ovci, 7,4 kg. Ukupan broj muznih ovaca na Vlašiću za istu godinu je
procijenjen na oko 30.000 grla, sa godišnjom proizvodnjom od 225.600 kg sira.
U cilju poboljšanja kvaliteta i produženja roka upotrebe sira proizvedenog na Vlašiću,
Bosanska Vlada poziva 1888. godine majstora sirara po imenu Jochann Laszlo. On je trebao da
domaće ljude praktično obuči proizvodnji kvalitetnijeg sira, pri čemu je prioritetni zadatak bio
uvođenje novih vrsta sira i načina konzerviranja. U tu svrhu je izgrađena 1889. godine mala
eksperimentalna sirara u blizini kolibe Adamovića. Mada je postignut dogovor i sa ostalim
proizvođačima, izuzev Adamovića, podrška u mlijeku za eksperimentalnu siraru je izostala.
Tako je sirara morala biti zatvorena sredinom augusta iste godine. Laszlo je pokušao sa
uvođenjem novih tipova sira kao što su: okrugli, meki, u formi cigle i Liptauer sira, ali bez
nekog značajnijeg uspjeha. Adametz u svom radu iznosi neshvatanje za ovakav neracionalni
pokušaj komercijalne proizvodnje Lipatuer sira, pošto je za isti tip sira ili za sir Brinza bilo
potrebno 50 do 60% više mlijeka nego za Vlašićki. Liptauer sir se izvjesno vrijeme proizvodio
u ograničenim količinama, a glavni kupci ovoga proizvoda su bili Austro-ugari koji su živjeli u
Bosni (Adametz, 1892). Da su Adametz-ove procjene ukupnog broja ovaca na Vlašiću bile
realne može se konstatirati na osnovu rezultata popisa brojnog stanja stoke iz 1879. i 1895.
godine (tabela 2) (Die landwirtschaft BIH, 1899).
Tabela 2 Rezultati popisa brojnog stanja stoke u Općini Travnik
1879. 26.538 36.767 22.474
1895. 25.035 Vrsta stoke
61.903 22.053
Godina Krave Ovce Koze
36
Na osnovu rezultata prikazanih u tabeli, uočljivo je gotovo identično brojno stanje krava i koza
od 1879. do 1895. godine, dok je broj ovaca skoro udvostručen. Na osnovu ovoga se može
pretpostaviti da je bilo povećanje proizvodnje ovčjeg mlijeka i sira. Razlozi ovakvog povećanja
broja ovaca na Vlašiću u periodu od pet godina mogli bi biti, sa jedne strane strategija Austro-
ugarske uprave u razvoju ovčarstva, a sa druge strane, izgradnja pruge Lašva - Travnik 1893.
godine, koja je u znatnoj mjeri olakšala transport sira sa planine.
Na osnovu podataka iz 1922. godine, na planini Vlašić boravilo je od 15.000 do 20.000 ovaca,
sa proizvodnjom od oko 100.000 kg Travničkog sira (Savić, 1922/23). Uzrok tako rapidnog
pada u odnosu na 1895. godinu, nije objašnjen.
Filipović u svome radu iz 1927. godine opisuje tehnologiju i ekonomsku isplativost proizvodnje
sira na planini Vlašić. Kao uže područje proizvodnje sira navodi: ''Vlašić sa zapadnim i
istočnim obroncima, do Travnika, na sjeveru je najvažnije područje selo Imljani, odatle se
proteže prema sjeveroistoku, preko Vrbanje, prema Usori''.
Na osnovu rezultata popisa stočnog fonda iz 1935. godine na Vlašiću je bilo registrirano 24.987
ovaca, dok je taj broj 1939. godine dostigao 34.968, što nesumnjivo ukazuje na ponovni
oporavak ovčarstva na ovome području. Mada su većinu proizvođača Travničkog sira činili
sitni stočari, treba naglasiti i bitnu ulogu dvadesetak većih stočara, takozvanih đelepdžija. Oni
su u isto vrijeme bili i proizvođači i trgovci, te su gotovo u potpunosti upravljali trgovinom sira
u Travniku. Neke od poznatih đelepdžija bile su porodice Alaupovići, Zec, Baškarad i drugi
(Dozet, 1963).
U radu, pod naslovom ''Travnički sir'' iz 1942. godine, Nikola Zdanovski detaljno opisuje
tehnologiju i kemijski sastav ovoga sira. Za područje proizvodnje uopćeno navodi: planinu
Vlašić, okolinu Travnika, Vranicu, Bitovinju, okolinu Jajca, kao i druge krajeve srednje Bosne.
Međutim ističe da među najbolje sireve te vrste, spada Vlašićki sir koji se proizvodi isključivo
od ovčjeg mlijeka. Ovaj sir proizvode posebno obučeni sirari, koje nazivaju stopanice (bugarska
riječ za gospodaricu, domaćicu). Uz opis tehnologije autor ukazuje na neophodnost
standardizacije ovoga proizvoda, kao preduvjeta za postizanje dobre cijene sira. Poredeći
kvalitet sira, proizvedenog od strane krupnijih stočara (đelepdžija) i sitnijih proizvođača, autor
konstatira neophodnost popravke kvaliteta kod malih proizvođača (Zdanovski, 1942).
Nakon II Svjetskog rata u razvoju stočarstva i sirarstva na Vlašiću bitnu ulogu imaju
poljoprivredne zadruge od koji su najznačajnije: Guča Gora, Dub, Mehurić, Turbe i dr.
Međutim, njihova uloga se primarno svodila na otkup Travničkog sira od privatnih
proizvođača. Poljoprivredno dobro ''Vlašić'' iz Travnika, kao bitan generator razvoja stočarstva,
imalo je na planini Vlašić 1957. godine oko 5.000 ovaca, što je iznosilo od 8 do 10% ukupne
proizvodnje (13,4 tone) Travničkog sira (Dozet, 1963).
Od šezdesetih godina prošlog vijeka uposlenici Poljoprivrednog fakulteta Sarajevo, predvođeni
prof. Dozet intenzivno su radili na izučavanju Travničkog sira. Istraživanja su obuhvatila
autohtonu tehnologiju, područje proizvodnje, kvalitet, mogućnost prilagođavanja industrijskim
uvjetima proizvodnje, novi način pakovanja, te distribuciju pojedinih sastojaka mlijeka u sir,
kao bitnog parametra ekonomičnosti proizvodnje. Obavljene su mnogobrojne edukacije i izdate
dvije brošure za proizvođače Travničkog sira. Pokušalo se i sa kontrolom kvaliteta (SIMEX –
združeno poduzeće Sarajevo, slika 2) (Dozet 1963, 1969, 1970, 1977, 1987; Dozet i sur. 1968,
1972, 1977, 1980, 1981, 1983, 1985).
U ovome periodu dolazi do značajnijeg razvoja ovčarstva i proizvodnje sira. Na osnovu
ispitivanja šireg područja proizvodnje Travničkog sira, provedenih u periodu od 1969. do 1973.
godine, koje pripada općinama Travnik, Skender Vakuf, Kotor Varoš, Jajce, Zenica i Teslić
37
Slika 2 Etiketa Travničkog sira sa oznakama otkupnih stanica
ukupan broju ovaca je bio 93.670, od čega su 70% činile plotkinje u eksploataciji. Prosječna
proizvodnja tih grla kretala se od 55 do 60 litara mlijeka u laktaciji, a preračunato na količinu
proizvedenog sira po ovci iznosila je oko 13 kg, dok je ukupna godišnja proizvodnja bila oko
85 vagona sira. Treba naglasiti značaj radnih organizacija, kao značajnog nosioca razvoja
poljoprivrede, koje su se bavile i otkupom sira od primarnih proizvođača. Ukupan plasman sira
na tržište ostvaren u navedenom periodu preko pojedinih radnih organizacija iznosio je:
Poljoprivredno-veterinarska zadruga Travnik 51,08%, Stanica za unapređenje poljoprivrede u
Zenici 9,13%, Zemljoradnička zadruga Blatnica 16,40%, Zemljoradnička zadruga Šiprage
5,22%, Zemljoradnička zadruga Skender Vakuf 9,92% i Trgovinsko poduzeće ''Trgocentar'' u
Jajcu 8,25%. Na privredni značaj ovčarstva za ovo područje ukazuje podatak koji govori da ova
proizvodnja angažira oko 7.500 lica, a 27,31% stanovništva direktno ili indirektno egzistira od
ovčarstva (Tahirović, 1974).
Za isto područje u 1981. godini broj ovaca je iznosio 130.331 (Statistički bilten, 1982).
Otkupljena količina sira u 1986. godini od strane otkupnih stanica iznosila je 830.999 kg, a ovaj
broj nije obuhvatao količine koje su se plasirale preko nakupaca ili direktne prodaje na
pijacama. U ovome periodu primjetno je smanjenje proizvodnje čistog ovčjeg sira, a povećanje
proizvodnje sira od miješanog kravljeg mlijeka, ovčjeg i kozjeg, a nerijetko i od samog kravljeg
mlijeka. Ovakva situacija je dovela do povećanja ukupne količine proizvedenog sira, ali i
smanjenja kvaliteta sira koji se deklariran kao Travnički sir (Dozet i sur., 1988).
Početkom devedesetih broj ovaca na području planine Vlašić iznosio je 140.000 grla, ali je
uslijed ratnih dejstava taj broj znatno smanjen. Broj ovaca nakon 1995. godine u BiH bio je
manji za 40%, dok je taj broj u Federaciji BiH smanjen za čak 75% u odnosu na prijeratni
period (Ured za veterinarstvo BiH, 2003).
Mada se proizvodnja tradicionalnog sira uspjela održati na području Vlašića, nestandardizirana
proizvodnja, neujednačen kvalitet, kao i pojava zoonoza posljednjih godina ukazuje na
neophodnost ozbiljnijeg pristupa ovom problemu, kako od strane proizvođača, tako i državnih
institucija sa ciljem opstanka ovoga proizvoda.
4.2. Područje proizvodnje Vlašićkog sira

Kao glavno područje proizvodnje Vlašićkog sira navodi Adametz još 1892. godine planinu
Vlašić (Adametz, 1892). On navodi i primjer nekih proizvođača iz okruga Kotor Varoš. U istoj
studiji opisuje tehnologiju ovoga sira kod proizvođača iz Davornica (područje Kruševo Brda).
Kao područje proizvodnje ovog sira Filipović (1927) navodi: ''Vlašić sa zapadnim i istočnim
obroncima, onda donekle nizina Travnika; na sjeveru je najvažnije područje sela Imljani, pa
odatle ide prema sjeveroistoku, preko Vrbanje, prema Usori, do tešanjskog kotara. Zatim se siri
ovaj sir i malo na Vranici, onda nešto oko Šuice, na putu Bugojno-Livno. Tako imamo dva
velika rejona: vlašićko-imljanski i vranički, te malu oazu Šuicu''. U drugim područjima se
Vlašićki sir tada nije proizvodio.
38
Slika 3 Područje proizvodnje Vlašićkog sira
Prema Popoviću (1930, 1931 1932, 1933, 1934, 1935i 1937), koji je tridesetih godina prošlog
stoljeća istraživao život ovčara na bosansko-hercegovačkim planinama, u tom periodu se
proizvodio posni sir iza skidanja Kajmaka ili rijetko Masni sir. Sir je na području Hercegovine
spreman u mješine, a na Vranici, Zecu, Matorcu, Bitovnji, Šćitu, Ljubuši, Raduši i drugim
bosanskim planinama u kace. Autor opisuje proizvodnju ovog sira, koji su nazivali Tvrdi sir,
Tučenik ili Tucanik: ''Čim pomiješaju sirište sa mlijekom i ono se prosiri, ocijede surutku, a sir
meću u suđe da se ocijedi. Kasnije ga iscijede još jače pritiskajući ga drvenim kašikama. Obični
posni sir skupljaju najprije u manje kace, a kada se one napune, prenose ga u veće kace. Kada
ga vade u veće kace, onda vele da ''natiru sir''. Taj izraz dolazi otuda što sir iz manjih kačica
vade i taru između dlanova, da bi ga što jače izmrvili. Kad ovaj sir zbijaju u veće kačice služe
se drvenim maljem, koji zovu tokmak. Natirući i zbijajući sir dobro ga sole. Kada sir dobro
nabiju u kacu, onda ga pritisnu teškim kamenom i zaliju surutkom. Surutku često obnavljaju i
nadolijevaju''.
Nikola Zdanovski (1942) kao područje proizvodnje Vlašićkog sira uopšteno navodi: planinu
Vlašić, okolinu Travnika, Vranicu, Bitovnju, okolinu Jajca, kao i druge krajeve srednje Bosne.
Međutim ističe da među najbolje sireve te vrste, spada Vlašićki sir koji se proizvodi isključivo
od ovčjeg mlijeka. Prema Dozet (1957) Travnički sir se proizvodi na području Vlašić planine i
u predjelima koji joj gravitiraju. To su dijelovi bivših srezova jajačkog, banjalučkog,
kotorvaroškog, zeničkog i teslićkog. Područje proizvodnje Travničkog sira zauzima veliko
prostranstvo planinskih pašnjaka (Dozet i sur., 1975). Ono se proteže od planine Vlašić, koja se
izdiže iznad Travnika, Turbeta i Guče gore, sa centralnim pašnjacima na Galici i Kraljici.
Visoravan sa pašnjacima produžava se prema Korićanima i Imljanima. Prema sjeveru sir se
proizvodi do Skender Vakufa i Kotor Varoši, zatim prema Borju, Jezeru i Blatnici, na zapadu
do Mrkonjića, a na istoku na pašnjacima Gluve Bukovice i pašnjacima iznad Zenice. Prema
istim autorima salamurni sir se proizvodi i na planinama Vranica, Zec, Matorac i Bitovnja, na
Hrbljinama iznad Kupresa, na teritoriji općine Konjic, pod Vran planinom, na području
Boračkog jezera i Nevesinjskog polja.
39
Bijeli sir - tipa Travničkog ne proizvodi se samo na planini Vlašiću, nego na mnogo širem
prostranstvu (Dozet 1963). Od Vlašića, kao središta, širi se proizvodnja u sva bliža planinska
područja. To šire područje proizvodnje Travničkog sira daleko zaostaje za proizvodnjom na
planini Vlašiću, pa bi se moglo reći da ponekad više šteti originalnom Vlašićkom siru nego što
pomaže njegovoj popularnosti i stjecanju ugleda na tržištu. Isti autor (1959, 1960) navodi da je
na planinama Zecu, Matorcu i Bitovnji počeo da se proizvodi Travnički sir. Blizina Vlašića i
dobar plasman Travničkog sira na tržištu ponukao je pojedine proizvođače da napuste stari
način prerade mlijeka i da se upute na proizvodnju punomasnog sira tipa Travničkog, jer se
mlijeko kroz Travnički sir unovčava bolje nego kroz Kajmak i Posni sir. Postupak je uglavnom
prenesen sa Vlašića, ali je tu uprošten i nepravilan, te se dobivaju sirevi većinom slabijeg
kvaliteta u poređenju sa originalnim Travničkim sirom.
Na osnovu podataka u literaturi može se konstatirati da se Vlašićki sir počeo proizvoditi na
planini Vlašić, ali se vremenom proizvodnja širila i na druga područja. Međutim, pravo
područje proizvodnje Vlašićkog sira može se odrediti već po njegovom nazivu. Svi ostali sirevi
nastali na bazi autohtone tehnologije Vlašićkog sira pripadaju grupi bijelih salamurnih sireva,
kao i Vlašićki sir, ali moraju nositi neko drugo ime jer se ne proizvode na Vlašiću. Kao primjer
mogu poslužiti proizvođači sira iz Repovaca (općina Konjic) koji svoj sir nazivaju Repovački
sir, iako je nastao na osnovi tehnologije Vlašićkog sira.
Na osnovu obilaska terena, razgovora sa proizvođačima sira i podataka iz literature područje
proizvodnje autohtonog Vlašićkog sira obuhvatilo bi širi prostor Vlašićkog masiva. Sa sjeverne
strane ovo područje prostire se od Vrbasa, obuhvata Čemernicu, Agino selo, Viševice i
Vrbanjce. Granica se dalje pruža preko Uzlomac planine i padinama Borje, obuhvatajući
Maslovare i Komušinu, sve do Kamenice, gdje savija prema jugu preko Manjače (Mahnjača)
obuhvatajući Željezno polje, Topčića polje, Orahovačko polje i izlazi na Vrandučku klisuru i
rijeku Bosnu. Od južnog dijela Vrandučke klisure granica skreće prema zapadu obuhvatajući
Guču goru, područje Travnika, Turbeta, dijela Komara i Donji Vakuf. Od Donjeg Vakufa
granica se proteže dolinom Vrbasa sve do Čemernice.
Područje proizvodnje je određeno u širim granicama od područja na kojem se proizvodi sir, jer
su uzeti u obzir i pašnjaci na kojima ovce borave preko ljeta, kao i livade koje se koriste za
spremanje sijena. Kod zaštite zemljopisnog porijekla animalnih proizvoda moraju se uzeti u
obzir i područja na kojima stoka pase i na kojima se priprema krma.
4.3. Tehnološki proces proizvodnje
Istraživanjem autohtone tehnologije Vlašićkog sira bavio se niz autora. U tabeli 3 navedeni su
rezultati nekolicine istraživača, koji su godinama radili na ovoj problematici. Sumirajući sve
navedene parametre može se odrediti prosječna tehnologija autohtonog Vlašićkog sira po
fazama tehnološkog procesa. Sir se, po originalnoj tehnologiji, proizvodi na sljedeći način:
Sirovina. Sirovina. Za proizvodnju Vlašićkog sira koristi se svježe ovčje mlijeko i usirava se po
pravilu odmah iza jutarnje i večernje muže.
Usiravanje mlijeka. Vrijeme usiravanja zavisi od niza faktora, naročito od jačine sirila i
temperature mlijeka, a traje od 1 do 2, pa i do 3 sata. Temperatura mlijeka prilikom usiravanja
je od 28 do 30 Cº. Odmjerena količina sirila razblaži se sa mlakom vodom i sipa u mlijeko uz
miješanje (oko 1 minut), kako bi se sirilo što bolje rasporedilo po ukupnoj količini mlijeka.
Podsireno mlijeko se pokrije da se njegova površina ne hladi. Za podsiravanje se na Vlašiću
koristilo kupovno tekuće sirilo od tvrtke »Alfa separator« iz Beča. Prije toga su sirari sami
pravili ''maju''. Prema tvrdnjama sirara, sir podsiren domaćom majom bio je bolji i ukusniji od
sira napravljenog pomoću tvorničkog sirila (Zdanovski, 1942). Mlijeko se ostavi da miruje dok
usiravanje ne bude gotovo. Kraj faze usiravanja određuje se na osnovu čvrstoće gruša. Gruš se
prstom odmakne od stijenke kazana. Ako je dovoljno čvrst, lijepo se lomi i ne rasipa se.
40
Obrada gruša. Kada gruš postigne određenu čvrstinu reže se na kocke veličine oko 10 cm i
ostavi da miruje dok se ne počne izdvajati surutka, koja mora biti bistra i zeleno-žute boje.
Izdvajanje surutke traje od 30 do 60 minuta. Tek tada se pristupa cijeđenju gruša.
Cijeđenje sira. Cijeđenje sira vrši se u platnenim kesama ili sirarskim krpama, koje se okače na
prečku i slobodno vise. Gruš se sirarskom kašikom ili većom kutlačom prenosi u kese pažljivo,
bez razbijanja. Prenošenje gruša mora biti polagano i ujednačeno, kako bi surutka ravnomjerno
otjecala. Na taj način dobije se sir bez surutkinih gnijezda. Sir se cijedi bez pritiska, pod
vlastitom težinom. Tokom prenošenja gruša povremeno se pomaže oticanje surutke laganim
naizmjeničnim podizanjem stranica kese kako bi se spriječilo stvaranje kore na sirnoj masi, koja
onemogućava izdvajanje surutke. Kada je cjelokupna količina gruša prebačena u kese, nastavlja
se sa cijeđenjem, sve dok se ne formira sirna gruda na čijoj površini nema izdvojene surutke.
Ova faza tehnološkog procesa je veoma važna i od nje zavisi kvalitet sira. Od nje zavisi hoće li
u siru ostati suviše surutke, koja kasnije dovodi do povećane kiselosti i hoće li čestice sirnog
tijesta biti dobro spojene. Ukoliko se ubrzava cijeđenje i vrši pritisak na sirnu grudu, dobiti će
se sir suviše suhog tijesta, a randman će biti lošiji. Oblikovanje okrugle forme sirne grude
postiže se podvezivanjem kese i to tako da kesa čvrsto naliježe na sirnu grudu. Cijeđenje se
nastavlja narednih 5 do 6 sati, ali može trajati i duže što zavisi od temperature i čvrstoće gruša,
a posebno od načina cijeđenja.
Tabela 3 Autohtona tehnologija Vlašićkog sira prema raznim autorima
Autori Bijeljac i Sarić, 2005. Dozet, 1963., 2004. Zdanovski, 1942.,
1966.
Pokazatelji
Sirovina sveže ovčje mlijeko sveže ovčje mlijeko sveže ovčje mlijeko
Temperature u tehnološkom procesu Cº
- usiravanje 28 - 30 28 - 30 28 - 30
- gruš pred rezanje 25 - 27 25 - 27 -
Trajanje tehnološkog procesa
- usiravanje (minuta) 60 - 120 55 - 120 60 - 180
- rezanje gruša i izdvajanje surutke (min.) 30 - 60 20 - 60 30 - 60
- cijeđenje (sati) 6 - 10 5-6 3-5
Tehnološke karakteristike
- rezanje gruša na kocke (cm) 10 - 12 oko 10 oko 5
- boja izdvojene surutke zeleno-žuta, zeleno-žuta, zeleno-žuta,
- izgled i konzistencija gruša čvrst, oštrog loma čvrst, oštrog loma čvrst, oštrog loma
Način cijeđenja
- stavljanje gruša u krpe i pomaganje do formiranja grude bez do formiranja grude do formiranja grude bez
cijeđenja izdvojene surutke, bez izdvojene surutke, izdvojene surutke,
- oblikovanje grude podvezivanjem podvezivanjem podvezivanjem
- stajanje izrezanog sira (min.) oko 30 30 - 60 30 - 60
Soljenje sira
- prilikom slaganja u kacu, sloj po sloj 5% 5% -
Zrenje sira
- bez salamure 1 do 2 dana 1 do 2 dana oko 12 sati
- u salamuri 30 i više dana 1 do 2 mjeseca 30 dana
- temperatura zrenja Cº 12 - 15 13 - 15 -
Randman i litraža
- za 1 kg zrelog sira troši se u prosjeku 4 litre mlijeka 4 - 4,7 litara mlijeka 3,3 - 5 litara mlijeka
- od 100 litara mlijeka dobije se 25 kg sira 21 - 25 kg sira 20 - 30
Rezanje sirne grude. Nakon završenog cijeđenja, kese se skidaju sa nosača i sirna gruda
pažljivo vadi. Slijedi faza rezanja specifična za Vlašićki sir (slika 4). Sirna gruda se reže prvo
na pola, a onda svaka polovina na tri jednaka dijela. Na taj način dobiju se kriške
karakterističnog, zaobljenog oblika koje se mogu lijepo složiti u kačicu.
41
Slika 4 Rezanje sirne grude
Površina kriški mora biti sjajna bez surutkinih gnijezda. Iz izrezanog sira izdvoji se još jedan
dio zaostale surutke. Izdvajanje surutke traje od 1/2 do 1 sata (slika 5).
Slaganje sira u kacu. Kriške sira slažu se u kačice lagano i bez nabijanja, ali tako da između
njih ne ostaje slobodan prostor. Ovo je moguće zahvaljujući specifičnom obliku kriški (slika 6).
Svaki složeni sloj soli se posebno. Optimalna količina soli je 5% od ukupne količine sira. Ako
je sir suviše mekan ili sa većim brojem rupica, količinu soli se može povećati na 7%. Sol je
dobar konzervans, a istovremeno će iz sira izdvojiti suvišnu surutku.
Slika 5 Stajanje izrezanog sira
Slika 6 Slaganje sira u kačice

Napunjena kačica ostavi se jedan do dva dana bez opterećenja, kako bi sol prodrla u sirno
tijesto. Zatim se na površinu sira stavlja ''dance'' i optereti se kamenjem, radi prešanja. Sir se
stajanjem sliježe zbog otpuštanja surutke. Zato se, u toku 10 do 15 dana, vrši ''površavanje''
kačica. Dodaju se novi slojevi sira da bi kačice bile pune do vrha. Kod ''površavanja'' koristi se
najčešće sir iste starosti. Obično se jedna kačica sira istog datuma proizvodnje koristi za
popunjavanje ostalih. Ukoliko u kačici nema dovoljno izdvojene surutke, dolijeva se prokuhana
slana voda ili surutka. Optimalna količina soli je 10 do 15%. Uobičajeni način pakovanja
Vlašićkog sira je u drvene kačice od smrče. Njihova veličina zavisi od obima proizvodnje i
potražnje na tržištu. Mogu se koristiti kačice od 5, 10, 20, 40 i 50 kilograma.
Zrenje sira. Sir odmah nakon proizvodnje nema senzorne osobine zrelog sira. Ova svojstva sir
dobiva tokom zrenja, koje traje najmanje 1 do 2 mjeseca. Zrenje Vlašićkog sira odvija se u
dvije faze. Prva faza je aerobno zrenje u trajanju od 1 do 2 dana, kada sir stoji bez salamure. U
ovoj fazi intenzivno djeluju mliječno-kiseli mikroorganizmi, koji mliječni šećer prevode u
42
mliječnu kiselinu. Druga faza je anaerobno zrenje, koje se odvija bez prisustva zraka, jer se sir
nalazi u salamuri ili surutki. Odsustvo zraka i povećani pritisak ne dozvoljavaju razmekšavanje
sira. U ovoj fazi zrenja djeluju anaerobne bakterije koje razgrađuju bjelančevine i mast sira. Za
zrenje sira moraju se obezbijediti odgovarajući uvjeti. Temperatura prostorije za zrenje mora
biti od 13 do 15 Cº. Sir se u toku zrenja i čuvanja njeguje. Na površini salamure stvara se,
djelovanjem mikroorganizama, sivo-bijeli sloj ili ''sirni cvijet''. Na početku ova pojava je mnogo
intenzivnija nego u daljem toku zrenja. Zato se u početku sir pere i čisti 1 do 2 puta sedmično, a
kasnije svakih 10 do 15 dana. Ukoliko se sir ne njeguje redovno dolazi do bržeg razlaganja
bjelančevina i masti, pa gubi na kvalitetu.
Skladištenje sira. Nakon završenog zrenja sir se čuva u skladištu. Završetak zrenja treba
shvatiti uvjetno, jer se ne može tačno odrediti vremenski period za koji sir postigne zrelost.
Zrenje se nastavlja i u toku skladištenja, i radi toga se mora voditi računa o uvjetima prostora u
kome se čuva sir. Temperatura mora biti nešto niža od temperature zrenja kako bi se donekle
zaustavili procesi razgradnje sastojaka sira. Relativna vlaga treba biti između 70 i 80%, da ne bi
došlo do većeg kaliranja sira u toku skladištenja. Dovoljna količina vlage može se postići
polijevanjem vode po podu skladišta.
Transport sira. Pred transport sira surutka se izlijeva, a ''dance'' dobro fiksira. Prilikom
transporta se mora voditi računa o odgovarajućim uvjetima. Visoke temperature u toku
transporta izazivaju kvarenje, dok temperature ispod -5 Cº dovode do zamrzavanja sira.
Odmrznuti sir ima mrvičastu strukturu i raspada se.
4.4. Randman
Randman, odnosno količina sira koja se dobije od 100 litara mlijeka zavisi od nekoliko faktora.
Najvažniji je period laktacije kod ovaca jer je direktno vezan za sadržaj suhe materije mlijeka.
Isto tako je važna pravilna primjena tehnološkog procesa u proizvodnji sira (temperature i
trajanje pojedinih faza), od čega zavisi izdvajanje surutke i prelazak masti i bjelančevina
mlijeka u siru. Prema Dozet (1957) randman Vlašićkog sira proizvedenog u julu bio je 30,3 (3,3
litre mlijeka za 1kg sira), a u septembru 41,6 (2,4 litre mlijeka za 1kg sira). Isti autor (1970) je,
ispitujući randman Vlašićkog sira, utvrdio da se od prvog do zadnjeg mjeseca laktacije kretao
od 27,60 (mart) do 38,15 (septembar). Smatra se, međutim, da se u prosjeku dobije oko 25 kg
sira od 100 litara mlijeka (Bijeljac i Sarić, 2005.; Zdanovski 1952.).
4.5. Karakteristike i kvalitet Vlašićkog sira
Vlašićki sir spada u grupu bijelih mekih sireva koji zriju u salamuri. Autohtono se proizvodi od
ovčjeg mlijeka. Kriške sira moraju biti lijepog oblika, očuvane površine, bez tragova ispiranja,
odnosno rezanja, težine od 0,5 do 0,75 kilograma. Boja sira je bijela, karakteristična za sir od
ovčjeg mlijeka. Konzistencija mora biti čvrsta, ali ne suviše tvrda. Na presjeku je sirno tijesto
zbijeno sa malim brojem šupljika nepravilnog oblika. Okus je tipičan za sireve od ovčjeg
mlijeka i mliječno-kiseo. Miris je, također, tipičan za proizvode od ovčjeg mlijeka. Tokom
dugogodišnjeg rada na Vlašićkom siru Dozet i sur. (1975, 1976, 1981, 1985) su utvrdili česta
odstupanja jedne ili više ovih karakteristika. Nailazilo se na sve moguće nepravilnosti u veličini
i obliku kriški. Najčešće pogreške su bile one na presjeku i u konzistenciji.
4.6. Fizičko-kemijska svojstva sira
Ispitivanja, obavljena na velikom broju uzoraka sira proizvedenog od ovčjeg mlijeka sa
područja Vlašića (tabela 4), pokazuju da prema sadržaju vlage Vlašićki sir spada u meke sireve
(preko 50% vlage), iako je u nekim ranijim istraživanjima konstatiran niži procent (Filipović,
1927; Zdanovski, 1942; Dozet, 1957).
43
Tabela 5 Kemijski sastav Vlašićkog sira prema raznim autorima
Autori Bijeljac i Sarić, 2005. Dozet, 1963., 2004. Zdanovski, 1942.,

1966.
Pokazatelji
Sirovina sveže ovčje mlijeko sveže ovčje mlijeko sveže ovčje mlijeko
Temperature u tehnološkom procesu Cº
- usiravanje 28 - 30 28 - 30 28 - 30
- gruš pred rezanje 25 - 27 25 - 27 -
Trajanje tehnološkog procesa
- usiravanje (minuta) 60 - 120 55 - 120 60 - 180
- rezanje gruša i izdvajanje surutke (min.) 30 - 60 20 - 60 30 - 60
- cijeđenje (sati) 6 - 10 5-6 3-5
Tehnološke karakteristike
- rezanje gruša na kocke (cm) 10 - 12 oko 10 oko 5
- boja izdvojene surutke zeleno-žuta, zeleno-žuta, zeleno-žuta,
- izgled i konzistencija gruša čvrst, oštrog loma čvrst, oštrog loma čvrst, oštrog loma
Način cijeđenja
- stavljanje gruša u krpe i pomaganje do formiranja grude bez do formiranja grude do formiranja grude bez
cijeđenja izdvojene surutke, bez izdvojene surutke, izdvojene surutke,
- oblikovanje grude podvezivanjem podvezivanjem podvezivanjem
- stajanje izrezanog sira (min.) oko 30 30 - 60 30 - 60
Soljenje sira
- prilikom slaganja u kacu, sloj po sloj 5% 5% -
Zrenje sira
- bez salamure 1 do 2 dana 1 do 2 dana oko 12 sati
- u salamuri 30 i više dana 1 do 2 mjeseca 30 dana
- temperatura zrenja Cº 12 - 15 13 - 15 -
Randman i litraža
- za 1 kg zrelog sira troši se u prosjeku 4 litre mlijeka 4 - 4,7 litara mlijeka 3,3 - 5 litara mlijeka
- od 100 litara mlijeka dobije se 25 kg sira 21 - 25 kg sira 20 - 30
Prema sadržaju masti u suhoj materiji, sirevi spadaju u punomasne (preko 50% masti u SM) i
masne (preko 45% masti u SM). Količina soli u siru nije prelazila 5% osim u jednom slučaju
(8,4%) i kretala se od 2,20 do 4,85%. Ono što ovom siru daje visoku prehrambenu vrijednost je
sadržaj bjelančevina, koji se kretao u rasponu od 18,60 do 20,69%, bez velikih variranja. Na
osnovu dosta ujednačenog sastava sira, kroz duži vremenski period i od različitih proizvođača,
može se zaključiti da je proizvodnja dosta standardna. Karakteristično je da se svi proizvođači
drže uglavnom jednog načina proizvodnje, a sir rade isključivo na osnovu dugogodišnjeg
iskustva koje se prenosi s koljena na koljeno.
4.7. Mikrobiološki kvalitet sira
Način proizvodnje Vlašićkog sira je vrlo jednostavan, često primitivan, a higijenski uvjeti
dobivanja i postupka s mlijekom, kao i proizvodnja sira nisu uvijek na dovoljnoj visini, te se
kod jednog dijela proizvedenog sira razvija nepoželjna mikroflora, koja štetno djeluje na
kvalitet proizvoda (Dozet, 1963). U dostupnoj literaturi ima malo podataka o mikrobiološkom
kvalitetu Vlašićkog sira. Zdanovski (1942) navodi rezultate mikrobiološke analize 5 uzoraka
Vlašićkog sira. Broj mikroorganizama u 1 g sira bio je: 16.500.000, 1.200.000, 1.030.000,
716.000 i 976.666. Pored toga, kako autor navodi ''iz pretraženih uzoraka su izolirani koki,
pripadnici Subtilis mesentericus grupe i Saccharomycesa. Pripadnici grupe Coli aerogenes u
pretraženim uzorcima nisu bili ustanovljeni''.
Dozet i sur. (1985) navode rezultate mikrobiološke analize jednog uzorka Vlašićkog sira i
salamure (tabela 6). Na osnovu rezultata utvrđeno je da sir odgovara uvjetima koje propisuje
Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu bakteriološke ispravnosti (Sl. list SFRJ br. 2/80) i
da je mikroflora prisutna u siru i salamuri tipična za Vlašićki sir.
44
Slika 7 Izgled Vlašićkog sira na presjeku
4.8. Greške sira
Najčešća greška kod Vlašićkog sira je rano šupljikanje. Javlja se u prvim danima zrenja. Na
presjeku kriške imaju mnogo sitnih šupljika, a u ekstremnim slučajevima podsjeća na spužvu
(slika 8). Sirno tijesto je krto i lako se lomi. Sirevi su redovno lošeg okusa, te neugodnog
kiselog mirisa. Ova pojava ukazuje na nizak nivo higijene u toku muže i pripreme mlijeka za
usiravanje, a u nekim slučajevima može biti rezultat korištenja loše krme. Uzročnik su
koliformne bakterije, koje stvaraju gasove zbog čega i dolazi do pojave velikog broja šupljika u
siru. Pored ranog, može doći do pojave kasnog šupljikanja. Na presjeku kriške vidljive su
velike šupljike ispunjene surutkom. Ovakav sir je izrazito lošeg kvaliteta i ponekad nije za
upotrebu.
Slika 8 Rano šupljikanje sira

Kako se Vlašićki sir proizvodi od svježeg mlijeka, proizvođači ovaj problem rješavaju
dodavanjem veće količine soli. Međutim, suviše velika količina soli, dodana da se preduprijedi
šupljikanje, dovodi do pojave drugih grešaka. Sir može biti gorak i suviše slan, a sirno tijesto
tvrdo i nezrelo, jer so zaustavlja fermentativne procese. Nizak postotak soli u siru pogoduje
razvoju nepoželjne mikroflore, koja dovodi do stvaranja lojavog okusa i mirisa na trulež.
Ovakav sir je mekan i raspada se.
Česta pojava su greške u konzistenciji. Sir je suviše tvrd i mrvi se. Uzrok može biti: previsoka
kiselost mlijeka pred sirenje, suviše jako cijeđenje gruša, visoke temperature zrenja i velik
postotak soli.
45
Tabela 6 Broj mikroorganizama u autohtonom Vlašićkom siru
Greške okusa i mirisa najčešće su posljedica nepravilnog zrenja. Kiseo okus javlja se na
početku zrenja ukoliko je temperatura podruma visoka, ili ako se sir proizvodi od prekiselog
mlijeka. U kasnijim fazama zrenja kiselost nestaje. Gorak okus može nastati, ako se usiravanje
obavlja na niskim temperaturama, ako se koristi sirilo ili sol lošeg kvaliteta, ili u slučaju lošeg
mikrobiološkog kvaliteta mlijeka. Greške u mirisu najčešće su uzrokovane prisustvom
nepoželjnih mikroorganizama. Sir može poprimiti stran, atipičan miris, ako se u prostoru za
zrenje i skladištenje drži i druga roba.
Sve navedene greške mogu se izbjeći ukoliko se sir proizvodi od kvalitetnog i higijenski
ispravnog mlijeka, ako se pridržava propisane tehnologije, uvjeta zrenja i skladištenja.
Slika 9 Unutrašnji izgled kolibe na Vlašiću
5. Livanjski sir
5.1. Historijat Livanjskog sira
Livanjski sir spada u grupu tvrdih sireva. Tradicionalno se proizvodi od mješavine ovčjeg i
kravljeg mlijeka u različitim omjerima ali se kao najbolji omjer ovčjeg i kravljeg mlijeka
preporučuje 80:20 (Bijeljac i Sarić, 2005). Ovo je bazirano na nekim ranijim istraživanjima
(Franjić, 1983) gdje udio kravljeg mlijeka niti u jednom slučaju nije prelazio 20%. Najnovijim
istraživanjima je utvrđeno da se danas koriste različiti omjeri mješavine ova dva mlijeka.
46
U livanjskom kraju su se pravili mliječni proizvodi - Kiselo mlijeko, Kajmak, Maslo, te ''Trveni
sir'' ili ''Trvenjak'' (od obranog mlijeka), ''Tvornjak'' (sir od kuhanog mlijeka formiran u tvorilu)
i ''Belava” (Manđeralo, 1999). Zaokret i početak proizvodnje livanjskog sira se dešava za
vrijeme Austro-ugarske. Početak proizvodnje se vezuje za osnivanje Zemaljske poljoprivredne
stanice (Stočne ili Gospodarske stanice) u Livnu koju je, pored već postojećih stanica u Gacku,
Modriči, Ilidži (Butmir) i Nevesinju osnovala Zemaljska Vlada u Sarajevu (Kirin i sur., 2003;
Kutle, 1996; Franjić, 1983). Osnivanje ove stanice, prema nekim autorima (Manđeralo, 1999;
Kirin i sur., 2003; Marijan, 2005; Franjić, 1983) pada u 1886. godinu dok drugi navode kao
godinu osnivanja 1888. (Filjak i Baković, 1974; Kutle, 1996; Sarić, 2002; Bijeljac i Sarić,
2005). Sirarski majstori iz Švajcarske su uveli proizvodnju ovčjeg tvrdog sira. Kod toga su, kao
uzor imali francuski (švajcarski) tvrdi sir Gruyére. Po tome je ovaj sir nazivan “švajcarski sir”.
Ubrzo je bio prihvaćen od mnogih potrošača pa su se mnogi ovčari tog kraja odlučili za njegovu
proizvodnju. Švajcarski sirari su tada održavali i tečajeve za proizvodnju ovog sira što je
pomoglo širenju tehnologije (Filjak i Baković, 1974). U poljoprivrednoj školi, koja je
osnovana u sastavu ogledne stanice, lokalno stanovništvo se podučavalo proizvodnji sira. Ovdje
su vršili podučavanje i proizvodili sir ugledni sirari tog vremena iz Francuske, Švajcarske i
Češke (Karlo Oksner, Felix Lacombe, Rikard Berger) (Manđeralo, 1999). Ipak, najznačajniju
ulogu je imao Francuz, Cyprian Jaillet, koji je u Livno stigao na samom kraju 19. vijeka i koji
je ubrzo postao ugledan građanin Livna. Pod njegovim nadzorom počinje proizvodnja sira
Roquefort i Vollkäse, a kasnije Feta, Liptauer, Camembert itd. (Gromilić, 2006). Sir tipa
Roquefort se čuvao u jednoj prirodnoj pećini u masivu Crvenica iznad Dumana jer je tu bila
temperatura pogodna za razvoj plijesni. Koliko je proizvedeni sir bio kvalitetan govori podatak
da je na izložbi u Budimpešti 1896. godine bio krunisan sa “Grossenmilleniums medalle” kao
proizvod jednakovrijedan originalnom (Kirin i sur., 2003; Zdanovski, 1967). Vremenom se
odustalo od proizvodnje Roquefort sira, tako da se od 1905. godine uglavnom proizvodi
Livanjski sir tzv. Vollkäse (punomasni) koji je bio osobito tražen na tržištu monarhije
(Manđeralo, 1996). Pored Livanjskog, od svih vrsta, duže se zadržala samo proizvodnja sira
Trapista na planinskoj stanici na Kruzima (Manđeralo, 1996; Marijan, 2005).
Sve aktivnosti na proizvodnji i obuci u proizvodnji sira su se odvijale u sirani koja se nalazila u
sastavu Zemaljske poljoprivredne stanice i u kojoj se prerađivalo uglavnom ovčje mlijeko
proizvedeno u okolnim selima i na planinskom dobru na Kruzima ispod planine Cincar (Kirin i
sur., 2003). U sklopu mljekare (sirane) su se nalazile i prostorije za soljenje i podrum za zrenje
sira (Zdanovski, 1967). Kako navodi Manđeralo (1999): ''u livanjskim sirarama (i onoj na
stanici u gradu i onoj na Begovači pod Cincarom) počinju se praviti sirevi koje traži prostrano
tržište širom Carevine (Roquefort, Vollkäse, Feta, Liptovec ili Liptauer, Camembert, Trapist,
Herve...)''. Stručnjaci sirari iz inostranstva su obučili niz lokalnih mladića svim vještinama
proizvodnje sira, pa je od tih vremena Stočna stanica u svojim sirarama imala potreban broj
stručno osposobljenih majstora-sirara.
Na osnovu ovih literaturnih podataka može se pretpostaviti da se podaci odnose na dvije sirane:
siranu u Livnu i siranu na Begovači, lociranu između planina Krug i Cincar, te da je
proizvodnja sira nekih 15 godina bila orijentirana na majstore-sirare Zemaljske poljoprivredne
stanice. Već početkom 20. stoljeća, po ugledu na sirare Stočne stanice poduzetni ljudi počinju
osnivati privatne sirare. Prvu je utemeljio livanjski pekar Anto Tadić, 1903. godine. Pošto je bio
prvi, Zemaljska Vlada mu je na početku dala osnovnu opremu i besplatno jednog sirara za prvu
godinu. Pet godina nakon toga, on je osnovao svoju siraru sa svojim opremom i vlastitim
majstorom-sirarom, proizveo je oko 3 tone sira, kojeg je tražilo tržište iz Dalmacije, Rijeke,
Trsta, Sarajeva, Mostara i drugih gradova (Manđeralo, 1999).
Nakon I Svjetskog rata mnogi se u livanjskom kraju orijentiraju na proizvodnju sira za tržište
(Manđeralo, 1999). Zabilježeno je preko 20 sirara 1933. godine u Livnu i okolini, od kojih su
se opet isticale sirare Banovinske stočne (nekada Zemaljske) stanice u Livnu i na Cincar
47
planini, koje su prve počele sa proizvodnjom sira. Stanica je radila i druge vrste sireva ali je
prednost imao Livanjski sir, naročito od ovčjeg mlijeka. I dalje se u stanici vršilo obrazovanje
stanovništva i organizirali tečajevi u proizvodnji sira (Balić, 1933). Nekolicina povratnika iz
Amerike i zapadnoeuropskih država odlučila je investirati u proizvodnju sira (Manđeralo,
1999). Po nekim procjenama, proizvodnja Livanjskog sira je u tom periodu iznosila 20-30
vagona godišnje na cijelom području proizvodnje, dok se pretpostavlja da je na užem području
Livna proizvodnja bila na nivou od oko 5 vagona godišnje (Balić, 1933; Zdanovski, 1947;
Filjak i Baković, 1974; anon. 1943). U periodu između dva svjetska rata sir se najviše
prodavao u Splitu, a počeo se izvoziti u Belgiju, Francusku, Izrael i Južnu Ameriku (Filjak i
Baković, 1974).
Poslije II Svjetskog rata Stanica je obnovljena, preuzete su neke privatne sirare i nastalo je
Poljoprivredno državno dobro ''Ante Zoro Kelava'' koje je tada proizvodilo oko 1 vagon
Livanjskog sira godišnje (slika 10). I dalje su značajnu ulogu igrale privatne sirare pa se ukupna
godišnja proizvodnja kretala od 4 do 5 vagona sira (Filjak i Baković, 1974). Po drugim
podacima u ovom periodu je Poljoprivredno dobro proizvodila i do 3 vagona ovčjeg sira
godišnje (Manđeralo, 1999). Od 1953. godine proizvodnja Livanjskog sira je bila u opadanju
čemu je doprinijela djelomična preorijentacija na proizvodnju bijelog sira (feta) ali je to u
periodu 1955-1956. godina obustavljeno (Filjak i Baković, 1974). Tvrdi Livanjski sir od
ovčjeg mlijeka se tada izvozio čak u Egipat, Englesku i Ameriku (Manđeralo, 1999).
Zdanovski (1956) navodi podatak da se te godine izvezlo oko 10 vagona Livanjskog sira u
krajeve izvan Livna. Broj ovaca na poljoprivrednim dobrima se postepeno smanjivao, a time se
i gasila proizvodnja sira u društvenom sektoru. Posljednja godina proizvodnje je bila 1968.
godina (Krišto, 1998). Poljoprivredno dobro Livno je 1969. godine prestalo sa radom u
ovčarstvu (Franjić, 1983). Iste godine je u suradnji sa zagrebačkom mljekarom organiziran
otkup mlijeka na području Livna i Tomislavgrada. Od 1970. godine pogon ''Zagrebačke
mljekare'' u Livnu proizvodi godišnje 10-15 vagona sira (Filjak i Baković, 1974). Početni
otkup je iznosio oko 700 litara dnevno da bi u 1976. godini dostigao 17.000 litara dnevno
(Krišto, 1998). Ova mljekara je u početku proizvodila sir od miješanog mlijeka, s tim da je
obično omjer bio 50:50 ali je ponekad količina ovčjeg mlijeka bila i manja (Filjak i Baković,
1974). Najveća promjena je bila prelazak s ovčjeg na kravlje mlijeko, odnosno na njihovu
mješavinu, a kasnije i na gotovo isključivo sirenje kravljeg mlijeka. Dalja važna promjena je
bila uvođenje modernih sirarskih postrojenja i postupaka (npr. pasterizacije mlijeka za sirenje),
upotreba čistih mljekarskih starter kultura, te drugih savremenih pomagala (Marijan, 2005).
Posljednja novina je uvođenje procesa baktofugiranja. Mljekara je do 1990. godine egzistirala
kao pogon Zagrebačke mljekare kada je raspadom RO “Agro-Livno” oformljena DP Mljekara.
Nakon toga, mljekara je ušla u sastav bjelovarske ''Sirele'' odnosno LURA Group, da bi kasnije
bila kupljena od strane dvojice poduzetnika u čijem se 100%-tnom vlasništvu nalazi i danas.
Današnja industrijska proizvodnja Livanjskog sira bazira se uglavnom na kravljem, a samo
sporadično na ovčjem mlijeku (Kutle, 1996). Značajan segment, ne toliko po količini
proizvedenog sira, već po činjenici da ga rade na tradicionalan način od sirovog ovčjeg ili
miješanog ovčjeg i kravljeg mlijeka, čini proizvodnja sira od strane ovčara. Ovaj segment, iako
se gubi, još uvijek opstaje pa danas postoji oko 30 proizvođača Livanjskog sira uglavnom
lociranih u okolini Livna čiji su preci većinom i radili taj sir. Oprema koju posjeduju je
skromna ali su dva pogona već renovirana i trenutno se radi na modernizaciji još pet malih
pogona. Pored mljekare Livno, postoje još dvije relativno manje privatne mljekare. Mljekara
Puđa pravi Livanjski sir od pasteriziranog kravljeg mlijeka, dok mljekara Suša koristi sirovo
kravlje mlijeko. Obje imaju izgled modernih sirara.
Može se konstatirati da su u formiranju Livanjskog sira djelovali utjecaji iz različitih zemalja,
kao što su Češka, Francuska, Grčka i Švajcarska. Po tehnologiji bi se moglo zaključiti da je
dominantan utjecaj u formiranju ovog tipa sira imala Švajcarska. Sagledavajući dublje
48
tehnološki postupak u proizvodnji Livanjskog sira ne bi se mogla prihvatiti teorija da je on
nastao od švajcarskog sira Gruyére pošto se ovaj razlikuje u nekoliko značajnih momenata.
Bliže istini bi mogla biti teorija da on vodi porijeklo od švajcarskog planinskog sira koji također
ima dogrijavanje do 48 Cº kao i Livanjski sir. Naime, Gruyére ima višu temperaturu
dogrijavanja sirnog zrna, a značajnu ulogu igra površinska mikroflora (''maža'' Brevibacterium
linens) kao i propionska fermentacija što sve nema kod Livanjskog sira. Tipovi planinskih
sireva u Švajcarskoj, Njemačkoj, Austriji su različiti pa neki nemaju, a mnogi imaju površinski
sloj. Moguće je također da je u doba nastanka Livanjskog sira izvorni sir imao površinsku
''mažu'' ali kako tada nije bilo komercijalnih kultura, prenošenjem tehnologije u Livno se nije
prenijela i mikroflora koja je vladala u zrionama Švajcarske, pa je nastali sir imao samo
uobičajenu površinsku plijesan ali ne i ''mažu''. Slična teorija bi mogla važiti i za Trapist čija
preteča Port du Salut također ima površinsku ''mažu'' ali ne i Trapist. Tradicionalni Livanjski sir
koji se proizvodi kod malih proizvođača danas izrazito varira u kvalitetu i mikroflori, dok je
tehnologija prilično ustaljena. Proizvodnja opada zbog problema u proizvodnji ali i plasmanu,
tako da je neophodan napor da se ova tehnologija zaštiti i sačuva na način koji će dati dobro
organiziranu, suvremenu i prilično standardiziranu proizvodnju manjih kapaciteta koja će biti
profitabilna i donositi korist proizvođaču.
Slika 10 Etiketa livanjskog sira (Dozet i Filjak, 1953.)

5.2. Područje proizvodnje Livanjskog sira
Na osnovu obilaska terena i anketiranja ovčara i proizvođača Livanjskog sira određeno je
okvirno područje proizvodnje (slika 11). Područje proizvodnje je određeno u širim granicama
od područja na kojem se proizvodi sir, jer su uzeti u obzir i pašnjaci na kojima ovce borave
preko ljeta, kao i livade koje se koriste za spremanje sijena. Kod zaštite zemljopisnog porijekla
animalnih proizvoda moraju se uzeti u obzir i područja na kojima stoka pase i na kojima se
priprema krma.
Područje obuhvata čitavo Livanjsko polje. Na jugo-zapadu se prostire do granice sa Hrvatskom,
a na zapadu do granice sa općinom Bosansko Grahovo. Granica područja ide dalje prema
sjeveru preko planine Golije i obuhvata dio Glamočkog polja sa selima Skucani, Staro selo,
Vidimlije, Kopić, Dolac i Dragnić. Od Glamočkog polja dalje, granica područja proizvodnje na
sjeveru zahvata dio planine Slovinj, Veliki i Mali Cincar i Krug, te se spušta na Gornji
Malovan. Sa istočne strane obuhvata područje Šujice (Borova glava) do planine Ljubuše, spušta
se prema Tomislavgradu (zahvatajući Eminovo selo, Stipaniće i Prisoje), izlazi na obalu
Buškog jezera i ide obalom do granice sa Livanjskim kantonom.
49
Slika 11 Područje proizvodnje Livanjskog sira
5.3. Tehnološki proces
Istraživanjem proizvodnje Livanjskog sira bavio se niz autora. U tabeli 7 navedeni su rezultati
nekolicine istraživača, koji su godinama radili na ovoj problematici. Na osnovu ovih podataka
može se odrediti prosječna tehnologija autohtonog Livanjskog sira po fazama tehnološkog
procesa. Prema originalnoj tehnologiji proizvodnja sira se odvijala na sljedeći način:
Sirovina. Sir se proizvodi uvečer i ujutro, odmah iza muže, od svježeg mlijeka. Rijetko se
proizvodi samo od ovčjeg mlijeka, većinom se koristi mješavina ovčjeg i kravljeg mlijeka u
omjeru 80:20 (prema kazivanju starih proizvođača sira to je bila mješavina mlijeka od sto ovaca
i jedne krave), čime se postiže bolja aroma sira.
Usiravanje mlijeka. Vrijeme usiravanja zavisno je od niza faktora, naročito od jačine sirila i
temperature mlijeka, je oko 50 minuta. Temperatura mlijeka prilikom usiravanja je u većini
slučajeva od 31 do 33 Cº. U proizvodnji Livanjskog sira koristilo se industrijsko sirilo u prahu,
koje je bilo obogaćeno čistim kulturama. Sirilo se pripremalo na osnovu upute sa pakovanja.
Odmjerena količina razblaži se sa malo mlake vode i sipa u mlijeko uz miješanje. Mlijeko se
ostavljalo da miruje sve dok gruš nije postigao odgovarajuću čvrstoću.
Obrada gruša. Površinski sloj gruša se okreće pomoću sirarske kašike, a zatim se gruš reže na
kocke veličine oko 8 cm i ostavljao da miruje, dok se ne počne izdvajati surutka. Tek tada se
pristupa slijedećoj fazi proizvodnje sira, sitnjenju gruša. Sirarskom harfom gruš se pažljivo sitni
do veličine zrna kukuruza ili pšenice, pazeći pritom da sirna zrna budu ujednačene veličine.
Zatim slijedi faza dogrijavanja i sušenja zrna. Temperatura se polagano podiže na 45 do 50 Cº u
50
toku 30 do 40 minuta uz stalno miješanje. Sušenje je završeno kada se zrna trljanjem u ruci
odvajaju jedna od drugih. Tada se prestaje sa miješanjem i čeka da se sirna masa slegne.
Kalupljenje. Cijeđenje Livanjskog sira obavlja se u limenim kalupima u koje se postavljaju
sirarske krpe. Dio surutke odvaja se iz kazana i polijeva po sirarskom stolu sa kalupima da se
zagriju. Zatim se sirna masa vadi iz kazana zajedno sa preostalom surutkom i ravnomjerno
nalijeva u kalupe. Kada su kalupi napunjeni, krpe se pažljivo zatežu oko sirne mase i na nju
postavljali drveni krugovi.
Tabela 7 Autohtona tehnologija Livanjskog sira
Autori Bijeljac i Sarić, Dozet i sur., Zdanovski, Franjić, Filjak i Dozet, Sarić i Bijeljac,
Pokazatelji 2005. 2003.
1996. 1947. i 1962. 1983. 1953.
Sirovina ovčje, miješano ovčje, miješano ovčje, miješano ovčje, miješano ovčje, miješano ovčje, miješano
ovčje i kravlje ovčje i kravlje ovčje i kravlje ovčje i kravlje ovčje i kravlje ovčje i kravlje
Period usiravanja jutro, večer jutro, večer jutro, večer jutro, večer jutro, večer jutro, večer
Temperature u
tehnološkom procesu ºC
- usiravanje 31 - 33 31 – 33 32 - 33 33 - 34 31 31 - 38
- dogrijavanje 46 - 48 48 - 49 45 - 48 46 - 50 48 - 49 42 - 47
Trajanje tehnološkog
procesa (min.)
- usiravanje 25 - 75 45 – 125 45 - 55 60 - 90 45 - 60 25 - 75
- rezanje gruša i 10 - 30 10 – 25 - 5-6 - 2 - 30
izdvajanje surutke
- sitnjenje gruša 2-5 - - 5 - 2-5
- odmaranje zrna 7 - 25 - - - - 7 - 25
- grijanje i obrada 30 - 40 30 – 42 - 30 - 35 55 - 90 0 - 35
- slijeganje 1 - 20 - - - - 1 - 20
- stavljanje sirne 7 - 16 7 - 16 - 6 - 10 - 1 - 15
mase u kalupe
- stajanje u kalupu 60 - 70 - - 8 - 10 15 - 16 0 - 180
bez pritiska
- presovanje (sati) 22 - 24 8-9 12 - 24 10 - 11 10 - 14 22 - 24
- soljenje (dana) 2-3 3-4 2-3 1-2 3-4 2-5
- zrenje (dana) 45 - 60 45 - 60 45 - 60 18 - 112 45 - 60 30 - 60
Tehnološke
karakteristike
- izgled i čvrst, oštrog čvrst, oštrog čvrst, oštrog čvrst, oštrog čvrst, oštrog čvrst, oštrog
konzistencija gruša loma loma loma loma loma loma
- rezanje gruša na
kocke (cm ) 8 - 10 - 5-8 - - -
- boja izdvojene zeleno-žuta zeleno-žuta zeleno-žuta zeleno-žuta zeleno-žuta zeleno-žuta
surutke
- dimenzije sirnog zrna zrna pšenice zrna pšenice zrna pšenice zrna pšenice zrna pšenice zrna pšenice
Način cijeđenja
- u kalupima na bez i sa bez i sa bez i sa bez i sa bez i sa bez i sa
Stolu pritiskom, pritiskom, pritiskom, pritiskom, pritiskom, pritiskom,
- pod presom postepeno postepeno postepeno postepeno postepeno postepeno
povećavanje povećavanje povećavanje povećavanje povećavanje povećavanje
pritiska pritiska pritiska pritiska pritiska pritiska
Soljenje sira
- salamura 25 % 25% 25% 25% 25% 25%
Zrenje sira
- temperatura 12 - 15 - 12 - 15 - 12 - 15 -
podruma 0C
- relativna vlaga % oko 95 - oko 95 - oko 95 -
Randman i litraža
- za 1 kg sira troši se 5-6 litara 4,8-5,6 litara 5,26 litara 5,2- 7 litara 5,1-5,6 litara -
- od 100 litara 17-20 kg sira 7,8-20,5 kg 19 kg sira 17,4 – 19,2 kg 17,7-19 kg sira
mlijeka dobije se sira sira -
Presovanje. Ukalupljeni sir stoji na stolu oko 1 sat. Desetak minuta se cijedi pod vlastitom
težinom, a nakon toga se lagano optereti. Zatim se mijenjaju krpe i sir stavlja pod presu
(pritisak 4 do 6 kilograma po 1 kilogramu sira). Pritisak se postepeno povećava, da bi na kraju
iznosio najviše od 8 do 10 kilograma po 1 kilogramu sira. Ukoliko je potrebno odrežu se
51
neravne ivice kako bi kolut sira imao lijep oblik. Tokom prešanja mijenjaju se krpe i sir se
okreće u kalupu. Zamjena krpa je u početku češća, a pri kraju prešanja se mijenjaju svakih
nekoliko sati. Prešanje traje od 10 do 24 sata, zatim se sirevi vade iz kalupa i krpa.
Soljenje. Soljenje Livanjskog sira obavlja se u 25% salamuri. Traje 2 do 4 dana, zavisno od
veličine kolutova sira. Sirevi se svaki dan okreću, a oni koji su na površini posipaju se solju. Na
ovaj način nadoknađuje se u salamuri količina soli koja prelazi u sir. Jako je važan kvalitet
salamure, posebno mikrobiološki, pa se s vremena na vrijeme mijenja. Nakon soljenja sirevi se
ostavljaju jedan dan na zračnom i suhom mjestu da se osuše.
Zrenje i čuvanje. Zrenje sireva se obavlja u podrumima pri temperaturi od 12 – 15 Cº, a
ponekada i višoj. Relativna vlaga, koja se kreće oko 95%, postiže se polijevanjem vode po podu
podruma. Ako je vlaga niža povećava se postotak kaliranja, jer sir gubi vodu. Prosječno
kaliranje kod Livanjskog sira je od 10 - 12% u periodu zrenja od 2 mjeseca. Sirevi se na
policama u podrumu svaki dan okreću kako bi se ravnomjerno formirala kora. Tokom zrenja
sirevi se moraju njegovati. Pri pojavi plijesni na površini sira treba je odmah ukloniti brisanjem
ili četkanjem, zavisno od faze zrenja, odnosno tvrdoće sira. Pranje zrelih sireva vrši se svakih 1-
2 dana slanom vodom.
Iako se na osnovu podataka iz tabele 7 može zaključiti da postoje izražene varijacije
tehnoloških parametara kod proizvodnje Livanjskog sira, vidljiva je tendencija približno istih
vrijednosti kod najvažnijih tehnoloških parametara. To se posebno odnosi na temperaturu i
vrijeme sirenja, veličinu sirnog zrna, temperaturu i vrijeme sušenja sirnog zrna, vrijeme
prešanja, odnosno vrijeme i parametre soljenja i zrenja sira.
5.4. Randman
Prema podacima navedenim u tabeli 7 za proizvodnju 1 kg Livanjskog sira troši se od 4,86 do
5,60 litara mlijeka, ili od 100 litara mlijeka dobije se od 17 – 20 kg sira. Ova variranja u
randmanu i litraži uvjetovana su pretežno kvalitetom i porijeklom sirovine, jer se koristi
miješano kravlje i ovčje mlijeko u raznim omjerima.
5.5. Karakteristike i kvalitet Livanjskog sira
Livanjski sir spada u grupu tvrdih sireva. Cilindričnog je oblika, težine od 2 do 2,5 kilograma.
Kora ne smije imati tragove krpe, mora biti ravna, dobro njegovana i slamnato žute boje. Na
presjeku sir mora imati, ne preveliki broj okruglih, pravilno raspoređenih rupice srednje
veličine (slika 12). Sirno tijesto je žućkaste boje. Konzistencija mora biti čvrsta, ali ne suviše
tvrda. Okus je umjereno slan, pikantan, tipičan za sireve od ovčjeg mlijeka. Miris je, također,
tipičan za proizvode od ovčjeg mlijeka. Na žalost, rijetki su sirevi kod kojih su izražene sve
navedene osobine, većinom su sa odstupanjem jedne ili više ovih karakteristika (Filjak i
Baković, 1974). Najčešće pogreške su one na presjeku. Nailazi se na sve moguće nepravilnosti
u veličini, obliku i rasporedu rupica, sa većim i manjim pukotinama kao i ''slijepih'' sireva kod
istih proizvođača. Okus također varira, ali ne u potpunoj korelaciji sa izgledom presjeka.
Uočena su i odstupanja dimenzijama i masi sireva.

Livanjski sir proizvodi se od ovčjeg i kravljeg mlijeka miješanog u različitim omjerima. Pri
tome uvjeti rada, kao i pojedine faze tehnološkog procesa variraju od domaćinstva do
domaćinstva. Sve ovo ima za posljedicu neujednačenost kvaliteta sira u pogledu fizičko-
kemijskih svojstava, što se može vidjeti iz tabele 8, u kojoj su navedeni rezultati istraživanja
autora koji su se bavili ovom problematikom.
52
Tabela 8 Kemijski sastav autohtonog Livanjskog sira prema raznim autorima
Pokazatelji u % Br. Vlaga Suha Mast Mast u Proteini Mineral Kuhinj.

uzor. materija suhoj ne sol
Autori materiji materije
Zdanovski i sur., 1966. 33 33,81 66,19 33,16 47,61 23,64 - 2,15

Filjak i Baković, 1974. 51 32,78-34,21 65,76-77,22 32,50-33,37 50,01-50,22 26,79-27,49 - 2,26-2,28
Filjak i Dozet, 1953. 9 30,18-36,60 63,40-69,72 23,50-40,00 36,37-69,36 22,09-34,32 - 1,56-3,22
Baković, 1963. - 32,86 67,12 32,50 50,01 27,49 - 2,28
Dozet i sur., 1981. 10 27,26 72,74 37,35 51,27 30,08 4,99 2,31
13 36,48 63,52 31,39 49,43 27,55 4,48 1,69
Franjić, 1983. 10 32,57 67,43 34,65 51,34 28,19 4,61 3,45
Dozet i sur., 1996. 72 36,09 63,91 34,88 52,35 27,34 4,58 1,95
Kutle, 1996. - 39,33 60,67 27,30 44,90 25,8 5,24 3,40
Bijeljac i Sarić, 2005. 179 33,59 66,41 33,54 50,50 28,40 4,21 2,43
Sarić i Bijeljac, 2003. 10 21,00-34,70 65,30-79,00 31,50-43,00 48,24-56,46 24,16-30,64 0,45-1,04 4,91-7,24

U dostupnoj literaturi nisu nađeni podaci o mikrobiološkom kvalitetu Livanjskog sira. Kao
primjer mogu poslužiti rezultati istraživanja na tvrdom siru proizvedenom od ovčjeg mlijeka u
sirarama Benkovac, Filip-Jakov, Poljica i Škabrnja. Urađena je mikrobiološka analiza deset
uzoraka sira 5., 30., 90., i 150. dana nakon izrade. Određen je ukupan broj mikroorganizama/g,
vjerojatan broj Coli aerogenes i približan broj Coli indologenih bakterija. Rezultati su
prikazani u narednoj tabeli. Iz rezultata analiza se vidi da je sa starenjem sira ukupan broj
mikroorganizama i mikroorganizama iz grupe Coli postepeno opadao (Miletić, 1960). Za
pretpostaviti je da bi slična mikrobiološka slika bila i kod Livanjskog sira jer se za proizvodnju
koristila identična sirovina (svježe ovčje mlijeko).
Tabela 9 Mikroflora tvrdih ovčjih sireva
Broj mikroorg. Starost sira u danima

u 1g sira
5 30 90 150
Ukupan broj min. 310.000.000 29.000.000 1.820.000 730.000
maks. 2.050.000.000 550.000.000 102.000.000 85.000.000
Vjerovatan broj Coli min. 70.000 130 0 0
aerogenes maks. 250.000.000 6.000.000 60.000 25
Približan broj Coli min. 10.000 10 0 0
indologenes maks. 100.000.000 1.000.000 10.000 10
Slika 12 Presjek koluta i vanjski izgled Livanjskog sira (Franjić 1983.)

53
5.8. Greške sira
Neodgovarajući uvjeti tokom proizvodnje, zrenja i skladištenja, a i nepravilna njega za vrijeme
zrenja mogu uzrokovati mnoge neželjene pojave i ozbiljne mane sira. Mnoge od ovih mana sira
nastaju i radi lošeg higijenskog kvaliteta mlijeka. Dugogodišnjim istraživanjem uočene su
naredne greške kod Livanjskog sira.
Slika 13 Suviše izražena fermentacija
Krto, drobljivo i kredasto tijesto javlja se kod upotrebe prekiselog mlijeka, suviše dugog
usiravanja, previsoke temperature dogrijavanja i sušenja sirne mase. Žilavo, gumasto i pretvrdo
tijesto nastaje kada se koristi prevelika količina sirila, ako je kiselost suviše niska, previsoka
temperatura dogrijavanja ili slabo miješanje gruša i slabo izražena mliječno-kisela fermentacija.
Slika 14 Pucanje sirnog tijesta
Meko, mazavo tijesto javlja se ako u sirnom tijestu zaostane suviše surutke, kod suviše niske
kiselosti sira, preniske temperature usiravanja, suviše hladne salamure i premale količine sirila.
Do pucanja sireva dolazi kod prekiselog sirnog tijesta, premale količine kalcija i vode u siru,
promjene temperature za vrijeme zrenja sa niže na višu, previsoke temperature usiravanja,
promaje i niske relativne vlage u prostoru za zrenje.
Gorak okus sira može poticati od stočne hrane, neodgovarajuće kiselosti mlijeka, prisustva
psihrofilnih mikroorganizama, suviše jakog i preranog soljenja, preniske temperature zrenja,
prevelike količine sirila, slabe higijene koja omogućava razvoj koliformnih mikroorganizama i
prisustvo kvasaca. Sapunjav okus sira javlja se u prisustvu malog broja mliječno-kiselih i većeg
broja nepoželjnih mikroorganizama koji uzrokuju alkalnu reakciju.
Rano nadimanje sira nastaje zbog infekcije koliformnim mikroorganizmima u lošim
higijenskim uvjetima. Kasno nadimanje sira izazivaju klostridije koje često potiču iz silaže
lošeg kvaliteta. Bijela i siva gnjiloća sira javlja se nakon 2 do 3 mjeseca zrenja, a uzrokovana je
prisustvom proteolitičkih bakterija.
54
6. Sir iz mijeha
6.1. Historijat Sira iz mijeha
Proizvodnja Sira iz mijeha karakteristična je za čitavo područje Hercegovine, pa i nekih drugih
dijelova bivše Jugoslavije (Dalmatinska Zagora, Srbija i Crna Gora). Uz male razlike, po istoj
se tehnologiji proizvode sirevi od kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka, ili njihove mješavine.
Koristi se i punomasno i obrano mlijeko. Zrenje se obavlja u ovčjim ili kozjim mješinama. Na
taj način je stvoren čitav niz varijeteta sa različitim nazivima (Sir iz mija, Mješinski sir, Mišni
sir) zavisno od područja proizvodnje (Bijeljac, 2004).
Nema tačnih podataka kada se sir počeo proizvoditi i spremati u mješine. Poznato je, međutim,
da su još Tračani i Iliri napasali ovce po pašnjacima Dinare, pa vjerojatno još iz tog doba
datiraju i prvi počeci spremanja sira u mješine. Mješina je, naime, vrlo prikladna oprema za
transport sira, ali i drugih proizvoda. S druge strane značajnu je ulogu imao i nedostatak
prikladnog drveta za izradu opreme za spremanje i transport sira (Milin, 1969). Koliko je
proizvodnja Sira iz mijeha stara (Fabijanić-Filipović, 1977) vidi se na osnovu podataka iz
1379. godine (cit. Kovačević, 1961) koji kažu da, ako bosansko domaće stanovništvo ne
donese u Dubrovnik mesa i sira, u Dubrovniku nema ni mesa ni sira. Isto se vidi i iz podataka
(cit. Skarić, 1931) u kojima se kaže da je do kraja 16. vijeka Dubrovniku iz Hercegovine
darovana stoka u neograničenim količinama, pa i sir u mješinama u količinama do 800 kg.
Prema Muliću (2004) u srednjovjekovnoj bosanskoj državi stoka se iz Donje Hercegovine
(Humina) i Dalmacije izgonila na planinske pašnjake u župe Zagorje, Kom, Neretva,
Komarnica i Piva. U vrijeme ljetnih mjeseci na planine su dogonjene na hiljade ovaca i goveda
radi ispaše. Planinski pašnjaci bili su uređeni i svaki je stočar imao tačno određeno mjesto na
određenoj planini i svoju kolibu u određenoj mahali. Tu se vršilo janjenje ovaca, proizvodilo se
ovčje i janjeće meso, čuveni ovčji punomasni sir Torotan i Kajmak-Skorup. Sir i Kajmak
spremani su u mješine od ovčje kože i na konjima ili magarcima dopremani na hercegovačke
trgove. Isti autor navodi da se 1585. godine smanjio broj ovaca i koza u posjedu Vlaha na svega
428.600. Međutim, bez obzira na to, bila je to značajna osnovica za proizvodnju mesa, mlijeka,
sira (Torotana), kajmaka (Skorupana), koža i vune. U srednjem vijeku su značajnu ulogu
odigrali vlaški katuni gdje su se najviše gajile ovce jer su za njih postojali najbolji prirodni
uvjeti. Zna se da su Vlasi imali velika stada koza i naročito ovaca. Stoga nije čudno da su u
autohtonim mliječnim proizvodima značajno zastupljeni sirevi od ovčjeg mlijeka. Zahvaljujući
prisustvu velikih površina planinskih pašnjaka, stočarstvo je u Hercegovini bilo jako razvijeno,
a kod sitne stoke se temeljilo na polunomadskom stočarenju. Za korištenje planinskih pašnjaka,
stočari su plaćali travarinu (pašarinu), koja se davala najviše u ovcama i siru, a prihodi od nje
išli su u oblasni proračun. Najstariji vlaški zakon u turskom tekstu, u defteru za braničevski
subašluk iz 1487/8. godine, o davanju jednog katuna sandžak-begu (jedan šator, jedan sir, tri
konopca, šest ulara, jedna mješina sira i jedan ovan) pokazuje da je to ranije morao biti poklon
od katuna, odnosno od starješine katuna (Đurđev, 1963).
Prema Popoviću (1963) glavni mliječni proizvodi bosansko-hercegovačkih stočara isti su kao i
kod stočara iz drugih područja Jugoslavije. To su klasični proizvodi starih balkanskih stočara,
kojima su oni trgovali. U odnosima bosanskih vladara i feudalaca sa Dubrovnikom ovi su
proizvodi zajedno sa stokom igrali važnu ulogu bilo kao roba bilo kao darovi. Nekada se na
planini od glavnih proizvoda spremao samo Posni sir, Kajmak i Maslo. Sir, Kajmak i Maslo u
Hercegovini se većinom ostavljalo u mjehove, a u Bosni u drvene kačice. Fabijanić-Filipović
(1977) je istraživala, u predjelima Rakitnog i Površi (zapadna i istočna Hercegovina), ishranu
stanovništava do I svjetskog rata, između dva rata i promjene iza II Svjetskog rata. Osnova
ishrane u Površi i Rakitnom od najstarijih vremena činili su animalni proizvodi, i to ne toliko
meso koliko ''bijeli mrs''. Sir iz miha (Rakitno) ili Sir iz mješine (Površ) proizvodio se ne samo
za domaću upotrebu nego i za tržište. Iz Rakitnog je nošen na prodaju u Imotski i u Posušje, a iz
55
Površi u Trebinje i Dubrovnik. Isti autor (1983) je utvrdio, ispitujući ishranu stanovništva u
selima Gornje i Donje Drežnice, da se od davnina na ovom području proizvodio Sir iz mijeha.
Na isti način je rađen sir od kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka. Posni sir je rađen od mlijeka iz
skidanja Kajmaka, a masni sir od ''jomuže'' (nekuhanog mlijeka). Prema Popoviću (1932, 1933,
1934, 1935), koji je istraživao život ovčara na planinama Bjelašnici, Treskavici, Prenju, Vranu,
Čabulji, Maloj Čvrsnici, Čvrsnici, Plasi i Muharnici, na svim ljetnim stanovima proizvodio se
posni ovčji Sir iz mijeha, od mlijeka koje ostaje iza skidanja Kajmaka. Nekada su ga pravili i od
''cijelog'' mlijeka. Kanaet (1955) je opisao isti način proizvodnje Sira iz mijeha na području
Podveležja. Bajčetić (1955) ističe Donju Hercegovinu (srezovi Mostar, Stolac, Čapljina,
Ljubuški) kako po broju stoke, koja se izgoni na planinske pašnjake, tako i po čvrstoj
ekonomskoj vezanosti svojih (matičnih) gospodarstava s planinskim masivima na bosansko-
hercegovačkoj granici. Ta veza između hercegovačkih gospodarstava i udaljenih planinskih
pašnjaka uspostavljena je još prije nekoliko stotina godina. Od stočarskih proizvoda
najznačajnije mjesto pripada mliječnim proizvodima i to Maslu i Siru iz mijeha. Način prerade
mlijeka sličan je na svim hercegovačkim planinama. Na planinama se proizvodi ''mrs'' za
domaću potrošnju i neznatno za tržište (Mostar, Dubrovnik).
Zdanovski i sur. (1966) ističu da je prerada mlijeka u Mješinski sir usko je povezana sa
proizvodnjom Kajmaka. Izrađuje se od obranog i djelomično obranog mlijeka, poslije
proizvodnje Kajmaka, a poznat je pod nazivom Mješinski vareni sir. Ponekad se izrađuje i od
cijelog nekuhanog mlijeka i naziva se cijeli Mješinski sir. Ovi sirevi se ističu originalnom
tehnologijom, ali nemaju veće robno značenje, nego se pretežno održavaju u naturalnom
seljačkom gospodarstvu kao namirnice, na koje je seljačka porodica tradicionalno navikla. Na
ovim prostorima se proizvode od davnina, i zato ih možemo smatrati autohtonim proizvodima
Bosne i Hercegovine. U Hercegovini prave ''pretrti sir'' koji sire i od cijelog mlijeka. Ako se
''pretrti sir'' pravi u planini, smještaju ga u ovčje mješine, okrenute ''dlačnom'' stranom unutra, a
''mezgrovnom van'' i nazivaju ga Sirom iz mješine. Gotovo posvuda ga izrađuju na sličan način
(Zdanovski, 1947, 1956). Dozet i sur. (1963) su ispitivali mliječne proizvode na području
Hercegovine (Čapljina, Gabela, Nevesinje (Morine), Berkovići, Trebinje, Lastva, Bileća i
Gacko. Gotovo cijelo obuhvaćeno područje je uglavnom stočarsko. Većina domaćinstava šalje
sitnu i jalovu stoku na ispašu u toku ljetnih mjeseci na planinske pašnjake Bosne i Hercegovine
(Zelengoru, Visočicu, Bjelašnicu, Treskavicu i druge planine). Mliječni proizvodi na ovom
području izrađuju se većinom u toku ljetne sezone i predstavljaju tipičan primjer proizvodnje
"bijelog mrsa«, od kojeg zavisi zimska prehrana stanovništva. Glavni mliječni proizvodi,
tradicionalni za ovo područje su Kajmak, Mješinski sir i Presukača.
6.2. Područje proizvodnje Sira iz mijeha
Sir iz mijeha ili Mješinski sir se stotinama godina proizvodio u planinskim područjima Bosne i
Hercegovine, Dalmatinske Zagore, Srbije i Crne Gore. U Bosni i Hercegovini proizvodnja je
obuhvatala čitavo područje Hercegovine (Popović 1932, 1933, 1934, 1935; Bajčetić, 1955), ali
kako navodi Dozet (1962) i južni dio Bosanske krajine (Bosansko Grahovo, Drvar, Bosanski
Petrovac). Na prostranim pašnjacima planine Cincara i okolnih planina, te na kraškim poljima,
Livanjskom, Glamočkom i Duvanjskom, poljoprivredna proizvodnja je dobrim dijelom bila
usmjerena na stočarstvo, na proizvodnju mlijeka i Livanjskog sira.
Tradicionalno ta su područja ranije proizvodila Sirac, Kajmak i Mješinski sir. Ova proizvodnja
se zadržala i danas u krajnjim sjeverozapadnim dijelovima Glamočkog polja. (Dozet i sur.,
1996).
Na osnovu podataka iz literature određeno je područje proizvodnje Sira iz mijeha, koje se
prostire sa istočne strane do granice sa Crnom Gorom, a sa južne strane do granice sa
Hrvatskom. Sa sjeverne strane obuhvata područje Nevesinja, Konjica, Prozor-Rame i Kupresa.
56
Na zapadnoj strani je obuhvaćeno Livanjsko i Kupreško polje (slika 13). Na području
Glamočkog polja, Bosanskog Grahova, Bosanskog Petrovca i Drvara Sir iz mijeha se već dugo
godina ne proizvodi i njegova je tehnologija potpuno zaboravljena.
Ovo je u grubim crtama određeno područje proizvodnje Sira iz mijeha. Detaljni podaci dobit će
se obilaskom terena u narednoj godini istraživanja.
Slika 13 Područje proizvodnje Sira iz mijeha

O standardnoj autohtonoj tehnologiji ovog sira teško je govoriti, jer se, zavisno od područja
proizvodnje, način izrade sira u nekim fazama tehnološkog procesa razlikuje. Prema Popoviću
(1928, 1932, 1933, 1935), koji je obilazeći hercegovačke planine bilježio način proizvodnje
Sira iz mijeha, mlijeko se iza skidanja Kajmaka sipa u kotao i stavi na vatru, da se ugrije na 28-
30 Cº. Temperatura mlijeka obično se određuje stavljanjem prsta u mlijeko, pa ''ako prst mogu
držati, drži se da je dovoljno toplo za sirenje''. Tako ugrijano mlijeko zakiseli se sa sirištem.
Mlijeko se nakon 20-30 minuta usiri. Kada je gruš dovoljno čvrst, promiješa se i razbije paljom,
pa se čeka dok se surutka ne izdvoji na površinu. Onda se sipa gruš zajedno sa surutkom u
škipove, koji se malo nagnu da surutka može otjecati. U nekim krajevima se sir cijedi u
platnenim kesama. Čim se surutka ocijedi stavljaju se komadi sira u ''sirnu kacu''. Kada je kaca
puna, sir se vadi iz kace, drobi, soli, stavlja u mjehove i dobro zbija drvenim maljem koji se
naziva mečka. Sir mora biti dobro zbijen, a mijeh dobro zavezan da u njega ne bi ulazio zrak,
jer se u njegovom prisustvu kvari. Za sir obično upotrebljavaju ovčji mijeh. Punomasni sir se
proizvodi od cijelog mlijeka na isti način. Na isti način tehnologiju Sira iz mijeha opisuju
Filipović (1938), Zdanovski (1947), Kanaet (1955), Fabijanić-Filipović (1977)
Dozet i sur., (1963) i Zdanovski i sur. (1966) navode nešto drugačiju tehnologiju Sira iz
mijeha koji se proizvodi na cijelom području Hercegovine. Mlijeko se smlači i podsiri u većini
slučajeva domaćim sirilom. Nakon usirivanja, gruš se lagano zagrijava i formira na dnu posude
sirna gruda, surutka se zatim odlije a sirna gruda stavlja u krpu i pritisne kamenom. Nakon 2-6
sati cijeđenja vadi se iz krpe, lomi ili reže u kocke, soli i drži neko vrijeme u posudama da
57
prođe sol u sir i da se iscijedi zaostala surutka. Nakon što se prosuši, sir se zbija u mješinu gdje
se može čuvati i do 12 mjeseci.
"Suvi" ili punomasni Mješinski sir proizvodi se na području Hercegovine od svježe pomuženog
mlijeka odmah iza muže. Sirenje traje dok se ne formira čvrst, dobar gruš. Razrezani gruš se
obrađuje u toploj surutki, do dobivanja grude na dnu posude. Gruda se oblikuje, stavlja u
sirarske krpe, kalupe i optereti. Sirna pogača se reže, sitni, soli i sir stavlja u mješinu. Tehnika
rada je veoma slična kao pri proizvodnji varenih posnih sireva (Dozet i sur., 1996).
Neki proizvođači pune mješine sirom, a da ga prethodno ne mrve već ga režu u kriške
(Zdanovski, 1947). Nakon što je mlijeko podsireno, i podsirevina usitnjena, te sirna gruda
izvađena iz posude gdje se sirilo, ona se, radi cijeđenja, stavlja u krpu i optereti kamenom, te se
pod njim nalazi 10-12 sati, dok iz nje pomalo teče sirutka. Poslije toga se gruda suši na polici 1-
2 dana, a onda se reže u sitne kriške. Zatim se kriške slažu u mješinu sloj po sloj, a svaki sloj se
dobro posoli. Svaki sloj sira se dobro nabije, tako da sir postane jednolična usitnjena masa, koja
potpuno ispunjava mijeh.
Slika 14 Prešanje grude
Prema Bajčetiću (1955) mlijeko se podgrije na nešto višu temperaturu (od 32 do 42 Cº) i
podsirava domaćim sirilom. Sirila se dodaje toliko, da se nakon 30 minuta mlijeko usiri. Od
gruša se formira sirna gruda, koja se vadi u škrip, cijedi 24 sata, obično uz pritiskanje. Potom se
sir, u grudama mase od 2 do 3 kg, slaže u kacu zapremine 40-60 litara. Kada se kaca napuni, sir
se istresa u kotao, gdje se rukama sitni i dodaje mu se oko 10 % soli (na 50 kg sira 5 kg soli).
Sir se sprema u mješine i zbija "mečkom" (drvenim maljem). Takav je sir posan i vrlo slan, a
pri upotrebi suh i tvrd.
Sirovina. Sir iz mijeha proizvodi se od obranog ili punomasnog kravljeg, ovčjeg i kozjeg
mlijeka, i od mješavine kravljeg i ovčjeg ili kravljeg i kozjeg mlijeka. Spremanje u mješine čini
ga bitno drugačijim od ostalih ovčjih sireva.
Usiravanje, obrada gruša i cijeđenje. Na osnovu svih navedenih tehnologija Sira iz mijeha
može se zaključiti da postoje dvije osnovne varijante:
1. Prema podacima starijeg datuma uglavnom se proizvodio posni Sir iz mijeha od kuhanog
mlijeka iza skidanja Kajmaka. Rijetko se proizvodio sir od svježeg cijelog mlijeka.
Temperatura mlijeka pred podsiravanje bila je oko 30 Cº, nekada i viša. Mlijeko se
podsiravalo domaćim sirilom u količini koja je bila dovoljna da se grušanje završi za pola
sata. Gruš se razbijao rukom ili kutlačom, pa se čekalo dok se surutka ne izdvoji na
površinu. Zatim se sipao gruš zajedno sa surutkom u škipove, koji su malo nagnuti da
surutka može otjecati. U nekim krajevima se sir cijedio u platnenim kesama. Čim se surutka
58
ocijedila, ostavljeni su komadi sira u kacu, dok se ne nakupi količina dovoljna za jedan
mijeh.
2. Podaci novijeg datuma (1960 – 1970. godina) pokazuju da se u Hercegovini proizvodio Sir
iz mijeha na nešto drugačiji način. Naime, nakon usiravanja gruš se rezao (neki proizvođači
su sitnili gruš do veličine zrna kukuruza radi bržeg izdvajanja surutke), lagano zagrijavao i
skupljao rukama do formiranja sirne grude na dnu posude. Sirna gruda se stavljala u krpu i
pritiskala kamenom 2-6 sati da se iscijedi preostala surutka. Nakon cijeđenja sir se vadio se
iz krpe, lomio ili rezao na kocke, solio i držao neko vrijeme u posudama da upije so i da se
iscijedi zaostala surutka.
Zrenje sira. Kako je već navedeno sir se sakuplja dok ne bude dovoljna količina za jedan mijeh.
Ovakav postupak predstavlja fazu aerobnog zrenja koja traje nekoliko dana. U tom periodu
intenzivno djeluju mliječno-kiseli mikroorganizmi koji mliječni šećer prevode u mliječnu
kiselinu. Istovremeno se iz sira izdvaja preostala surutka.
Kada se prikupi dovoljna količina sira počinje se sa punjenjem pripremljenog mijeha. Sir se
lomi i mrvi, stavlja u mijeh, sloj po sloj, i soli. Količina soli u zrelom siru treba biti od 3 do 5%.
Prilikom punjenja mijeha mora se voditi računa da se sir dobro nabije, tako da ne ostanu
prostori ispunjeni zrakom. Prisustvo zraka će dovesti do kvarenja sira. Dobrim dijelom kvalitet
zrelog sira zavisi od toga kako je mijeh napunjen.
Zrenje sira traje od 2 do 3 mjeseca. Odvija se u anaerobnim uvjetima, bez prisustva zraka. U
ovoj fazi djeluju anaerobne bakterije koje dovode do razgradnje bjelančevina i masti sira. Za
proces zrenja se moraju obezbijediti odgovarajući uvjeti. Temperatura prostorije za zrenje mora
biti od 13 do 15 ºC. Tokom zrenja mijeh se njeguje. U početku se mijeh sa sirom svaki dan
okreće i nožem čisti površina, a po potrebi i pere. Kod starijeg sira okretanje se vrši svaka 2 do
3 dana, dok kod zrelog svakih 5 dana.
Prije nego što se mijeh počne puniti sirom mora se pripremiti. Za čuvanje sira koriste se janjeći
mjehovi koji su dobro oprani, obrijani i osušeni. Pred upotrebu osušeni mijeh se drži u mlakoj
vodi oko pola sata da omekša. Zavežu se dobro svi otvori osim vratnog. Zatim se mijeh napuše
da se provjeri ima li šupljina. Nožem se očisti vanjska površina i spali nad plamenom ostatak
dlaka. Mijeh se ispuše, dobro opere i ostavi na vjetru da se izrači. Nakon toga se u mijeh sipa
malo bijelog vina ili rakije loze, dobro protrese i ostatak izlije. Ovako pripremljen mijeh puni
se sirom kroz vratni otvor. Otvori od prednjih nogu su odvezani dok se mijeh puni. Kada je
mijeh napunjen stavlja se sol na površinu sira i svi otvori čvrsto zavežu.
Skladištenje sira. Nakon završenog zrenja sir se čuva u skladištu. Posebnu pažnju treba obratiti
na temperaturu i relativnu vlagu. Temperatura skladišta mora biti niža od temperature zrenja, a
relativna vlaga između 70 i 80%. Dobro uskladišten sir može se čuvati i do 12 mjeseci.
6.4. Randman
Randman Sira iz mijeha teško je odrediti obzirom da se proizvodi od obranog, djelomično
obranog, punomasnog mlijeka i različitih mješavina ovčjeg kozjeg i kravljeg mlijeka. Za
punomasni sir od ovčjeg mlijeka randman je 12-15, a za sir od obranog ovčjeg mlijeka je od 12-
14 kilograma (Zdanovski, 1947, 1962).
6.5. Karakteristike i kvalitet sira
Sir iz mijeha spada u grupu polu-tvrdih i tvrdih sireva. Čuva se u mješinama. Sirno tijesto je
bijele do žućkaste boje. Konzistencija mora biti čvrsta, ali ne suviše tvrda. Kada se izvadi iz
mješine sir je suh i u grudicama. Okus je umjereno slan, pikantan, tipičan za sireve od ovčjeg,
kravljeg ili kozjeg mlijeka. Miris je, također, tipičan, zavisno od vrste mlijeka od koje je sir
59
proizveden. Pored toga u toku zrenja u mješini sir poprimi karakterističan okus i miris, koje
neki potrošači izuzetno cijene.
Prosječan kemijski sastav punomasnog i posnog Sira iz mijeha prema raznim autorima prikazan
je u tabelama 10 i 11. Sadržaj vlage kod većine uzoraka zrelog punomasnog Sira iz mijeha je u
granicama propisanim za tvrde sireve (35-40%).
Slika 15 Zreli punomasni Sir iz mijeha

Kod nekih uzoraka je vlaga bila nešto viša, (Grbavac, 2000), dok je kod uzoraka sira, čiji
sastav navode Dozet (1996) i Zdanovski (1966), izuzetno niska.
Tabela 10 Kemijski sastav autohtonog punomasnog Sira iz mijeha

Autori Bijeljac i Sarić, Dozet, 1996. Zdanovski i sur., Grbavac, 2000.
2005. 1966.
Sastojci sira u %
vlaga > 40,00 21,02 17,00-27,60 36,00-47,80
mast - 39,50 28,00-48,00 25,20-37,30
mast u suhoj materiji 45 - 55 49,54 38,67-57,83 41,78-63,93
ukupne bjelančevine 25 -35 31,17 29,45-33,97 15,37-28,14
mineralne materije 4-7 7,08 3,44-9,85 3,07-6,20
sol 3-5 5,44 2,22-8,66 2,09-5,46
mliječna kiselina 0,7 – 0,9 0,85 0,590-1,375 -
Prema sadržaju vlage većina ovih sireva pripada grupi polu-tvrdih sireva (sadržaj vlage od 40-
50%). Sadržaj masti u suhoj materiji je dosta nizak i kreće se od 4 do 35%, zavisno od toga do
koje mjere je mlijeko za proizvodnju sira obrano.
Tabela 11 Kemijski sastav autohtonog Sira iz mijeha proizvedenog od obranog mlijeka
Autori Bijeljac i Dozet i Zdanovski, Dozet i Dozet i Dozet i
Sarić, 2005. sur., 1963. 1962. Stanišić, sat., 1976. sur.,
Sastojci sira u % 1962. 1980.
vlaga > 50,0 53,68 44,00 51,82 60,58 51,90
mast - 6,7 7,53 17,00 6,80 9,26
mast u suhoj materiji 4 - 25 14,57 12,55 35,28 16,10 19,25
ukupne bjelančevine 20 - 40 33,72 36,7 28,97 27,53 33,35
mineralne materije 4-7 4,52 - 2,79 3,52 4,44
sol 3-5 3,36 8,07 0,80 2,68 3,02
mliječna kiselina 0,5 - 0,9 0,10 - 0,220 0,759 0,801
60
Mikrobiološka slika Sira iz mijeha ista je kao i kod drugih autohtonih sireva koji se proizvode
od svježeg mlijeka. Milin (1969) je proveo mikrobiološku analizu 20 uzoraka Sira iz mijeha iz
okoline Knina. Ukupni broj mikroorganizama iznosio je 2xl05/g do 3,5xl08/g odnosno
prosječno 7xl07/g. Dokazano je prisustvo Escherichia coli u jednom (5%), Proteus vulgaris u
jednom (5%) i Streptococcus feacalis u četiri (20%) pretražena uzorka sira. Prema navedenom
šest uzoraka sira nije zadovoljilo, iako su svi uzorci bili organoleptički besprijekorni. U
magistarskom radu Grbavac (2000) navodi rezultate mikrobiološke analize Sira iz mijeha sa
područja zapadne Hercegovine. Od 25 ispitanih uzoraka 16% zbog prisustva Escherichia coli i
4% zbog prisustva kvasaca i plijesni ne zadovoljavaju odredbe Pravilnika o mikrobiološkim
standardima za namirnice (NN RH 46/94). Autor konstatira da je prisustvo ovih
mikroorganizama u Siru iz mijeha znak loših higijenskih uvjeta njegove proizvodnje. Prisustvo
Salmonella spp. i Staphilococcus aureus nije utvrđeno.
6.8. Greške sira
Neodgovarajući uvjeti tokom proizvodnje, zrenja i čuvanja, a i nepravilna njege mješine za
vrijeme zrenja mogu uzrokovati neželjene pojave, ozbiljne mane, pa čak i kvarenje sira.
Gorak okus sira može poticati od stočne hrane, neodgovarajuće kiselosti mlijeka, prisustva
psihrofilnih mikroorganizama, prevelike količine dodate soli, preniske temperature zrenja,
prevelike količine sirila i slabe higijene što omogućava razvoj koliformnih mikroorganizama.
Sapunjav okus sira javlja se u prisustvu malog broja mliječno-kiselih ili većeg broja nepoželjnih
mikroorganizama koji uzrokuju alkalnu reakciju. Oštar (paljiv) okus ukazuje na užeglost
(razlaganje) mliječne masti, u slučajevima kada se sir čuva na previsokoj temperaturi duže
vrijeme. U siru se može pojaviti plijesan radi prisustva zraka, ako sir nije dobro nabijen ili
mješina dobro zatvorena.
7. Zaključak i nastavak rada na Programu

Kako je već navedeno u Izvještaju, priprema aplikacije za zaštitu zemljopisnog porijekla hrane
je dugotrajan i složen proces koji zahtijeva istraživački rad, što udruženja proizvođača sireva
nisu u mogućnosti obaviti samostalno. Aplikacijom moraju biti obuhvaćene aktivnosti kako
slijedi.
7.1. Definiranje oznake zaštite
Na osnovu zahtjeva koji se moraju ispuniti za zaštitu prehrambenih proizvoda (PDO, PGI i
TSG) treba odrediti za koju će se oznaku aplicirati. Obzirom na uvjete koje treba ispuniti realno
je tražiti zaštitu zemljopisnog porijekla. Oznaka zemljopisnog porijekla je naziv područja ili
neki drugi znak koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potiče iz određenog zemljopisnog
područja, te da posjeduje određen kvalitet i svojstva koji se pripisuju tom porijeklu. Kod zaštite
zemljopisnog porijekla postoji mogućnost da se jedan od procesa npr. pakiranje odvija van
granica zaštićene regije. Oznakom zemljopisnog porijekla (PGI) mogu se zaštititi sirevi pod
uvjetom da se postupak proizvodnje, prerade ili pripreme proizvoda odvija u mjestu porijekla.
Time su svojstva proizvoda uvjetovana podnebljem, tlom, vegetacijom, i djelovanjem čovjeka
na posebnost načina proizvodnje i primjenu tradicionalnih postupaka i vještina.
7.2. Definiranje imena sira
Mora se definirati ime sira tako da uz naziv stoji ime lokaliteta (npr. Hercegovački sir iz
mijeha). Sir iz mijeha je generičko ime za vrstu sira i ne može se pod tim nazivom zaštititi.
Imena Vlašićkog i Livanjskog sira tačno pokazuju područje proizvodnje.
61
7.3. Formiranje asocijacije – udruženja proizvođača
Samo asocijacija proizvođača ima pravo aplicirati na zaštitu proizvoda. Pravo na korištenje
oznake o zaštiti zemljopisnog porijekla, u tom slučaju, imaju samo članovi udruženja. Drugi
proizvođači mogu proizvoditi sir, ali se on prodaje bez oznake zaštite. Udruženju se mogu
priključiti novi članovi pod uvjetom da ispoštuju sve zahtjeve u pogledu proizvodnje. Veoma
važan segment je edukacija proizvođača o higijenskoj proizvodnji i preradi, obzirom da se sir
proizvodi od nepasteriziranog mlijeka.
7.4. Definiranje područja proizvodnje
Uz opis karakteristika sira za priznavanje autentičnosti presudno značenje imaju kriteriji koji
objedinjuju historijsku i zemljopisnu dimenziju (Document of European Commission, 2004).
Potrebno je navesti historijat sira, početke njegove proizvodnje (uz priloženu dokumentaciju) i
eventualne promjene u proizvodnji ukoliko postoje. Pripremiti zemljopisnu kartu lokaliteta
proizvodnje sira sa tačno definiranim granicama i opisom područja unutar kojeg se odvija
proizvodnja.
7.5. Specifikacija proizvoda
Opisati karakteristike proizvoda (fizičke, kemijske, mikrobiološke i senzorne). Potrebno je
obići teren, prikupiti i analizirati uzorke sireva radi definiranja njegovih karakteristika. Svrha
istraživanja sira je dvojaka: a) opisati osobine sira na temelju mikrobioloških, kemijskih,
biokemijskih i senzornih svojstva i b) utvrditi posebnosti tog sira (ukoliko postoje) koje su
nužne za zaštitu prema nacionalnim i europskim kriterijima.
7.6. Opis procesa proizvodnje.
Ovdje se stavlja akcent na specifične detalje koji kvalitativno i tradicionalno čine sir posebnim.
Obavezno je snimanje autohtone tehnologije kod proizvođača sira i priprema standardne
tehnologije prema kojoj će se proizvoditi zaštićeni sir. Također je obavezna i standardizacija
sirovine.
7.7. Link (veza)
U ovom dijelu se moraju navesti svi elementi koji daju specifičnost proizvodu i objasniti zbog
čega je proizvod specifičan za to područje. Pored toga što je proizvodnja sira tradicionalna za
neko područje moraju se navesti sve karakteristike regije koje su doprinijele specifičnosti
proizvoda (nadmorska visina, biljni pokrivač i sl.).
Navesti tačno rasu ovaca od čijeg se mlijeka autohtono proizvodi sir. Uz ovo navesti: a) uvjete
držanja ljeti i zimi, b) ishranu u toku čitave godine, opis i mjesto muže, c) izvore mlijeka
(mlijeko vlastitih i/ili ovaca poznatog porijekla) i dodatne specifičnosti. Na osnovu postavljenih
ciljeva nužno je utvrditi i proizvodne osobine životinja, te kvalitet mlijeka. Za utvrđivanje
kvaliteta mlijeka od kojeg se proizvodi sir potrebno je ispitati utjecaj stada, stadija i redoslijeda
laktacija, kao i kvalitet mlijeka individualnih grla, zbirnog mlijeka i mlijeka neposredno prije
sirenja. Pored toga mora se utvrditi količinu proizvedenog mlijeka po ovci tokom laktacije kako
bi se tačno procijenila količine sira koju može proizvesti jedan proizvođač.
Na osnovu fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških analiza ovčjeg mlijeka treba procijeniti: a)
kemijski sastav mlijeka tokom laktacije koji direktno utiče na kemijski sastav sira, b)
maksimalno dopušten nivo bakteriološke kontaminiranosti mlijeka izražen ukupnim brojem
bakterija iznad koje se sirovo mlijeko ne smije koristiti u proizvodnji sira, i c) učestalost
obvezne kontrole mlijeka na prisutnost patogenih mikroorganizama radi zdravstvene sigurnosti
proizvoda.
62
7.8. Etiketiranje proizvoda
Ukoliko proizvođači imaju specifične zahtjeve za etiketiranjem i pakiranjem, tada je potrebno
detaljno opisati i taj proces. Treba dati prijedlog pakiranja, etikete i deklaracije.
7.9. Utvrđivanje usklađenosti i kontrola
Izabrano certifikacijsko tijelo utvrđuje usklađenost proizvodnje, prerade i samog prehrambenog
proizvoda sa specifikacijom i provodi kontrolu.
7.10. Apliciranje
Postupak za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla pokreće se zahtjevom koji se podnosi
Agenciji za sigurnost hrane. Samo za one proizvode, koji su registrirani na nacionalnom nivou,
može se podnijeti zahtjev za registraciju na nivou EU.
U prvoj godini (2007/08), s obzirom na zahtjeve koji se postavljaju pri pripremi aplikacije za
zaštitu zemljopisnog porijekla, urađena su sljedeća istraživanja:
1. na osnovu podataka iz literature i obilaska terena, definirano je područje proizvodnje
Vlašićkog, Livanjskog i Sira iz mijeha,
2. prema podacima iz literature utvrđeni su
• kvalitet mlijeka pramenke,
• autohtona tehnologija po kojoj su se proizvodili istraživani sirevi,
• fizikalna, kemijska i senzorna svojstva sireva kroz duži niz godina.
U narednoj godini istraživanja bi obuhvatila snimanje sadašnjeg načina proizvodnje autohtonih
sireva kroz:
1. prikupljanje podataka o kvalitetu, načinu proizvodnje, zrenju, čuvanju i pakiranju
Vlašičkog, Livanjskog i Mješinskog sira,
2. ocjenu kvaliteta istraživanih sireva (analize uzoraka sira prikupljenih od proizvođača,
ocjene na izložbama, sajmovima i javnim ocjenjivanjima),
3. ispitivanje fizičko-kemijskog, mikrobiološkog i senzornog kvaliteta sireva,
4. ispitivanje fizičko-kemijskog i mikrobiološkog kvaliteta mlijeka, i
5. prikupljanje podataka o rasnom sastavu i proizvodnji mlijeka, načinu ishrane i sastavu
hrane (koordinacija sa Programima Pasminsko unapređenje ovčarstva, Planinski
pašnjaci, te Hranidba ovaca i proizvodnja krme).
63
Program 5
Proizvodnja mesnih proizvoda
• pregled raspoložive literature,
• obilazak terena - kantona (Zeničko-dobojski, Unsko-sanski, Srednjebosanski,
Kanton 10, Hercegovačko-neretvanski, Tuzlanski, Kanton Sarajevo i Zapadno-
hercegovački),
• odabir uzgajivača i prerađivača ovčjeg mesa, i
• zaključivanje ugovora sa uzgajivačima-prerađivačima.
A. Područje rada
Program obuhvata ona područja Federacije Bosne i Hercegovine gdje se uzgaja ovca pramenka
u većem broju, i napose dijelove tih područja gdje se vrši proizvodnja ovčjih mesnih proizvoda.
Naime, nakon obilaska ZDK, USK, HNK, ZHK, SBK, SK, TK i Kantona 10, vrši se izbor
područja gdje će se pratiti tehnološki proces proizvodnje autohtonih ovčjih mesnih proizvoda.
B. Ciljevi Programa
Obzirom da u dostupnoj literaturi postoji jako malo podataka o tehnološkom procesu
proizvodnje i prerade ovčjeg mesa, a naročito autohtonih pasmina (pramenka), predmet
istraživanja je usmjeren na stvaranje pisane dokumentacije o proizvodnji i kvalitetu ovčje stelje,
sudžuka, kao i drugih proizvoda dobivenih preradom ovog mesa.
Također, predviđeno je praćenje uzgojnih i klaoničnih parametara autohtone pramenke u svrhu
utvrđivanja osnovnih karakteristika njenog mesa i prijedloga standarda prerađevina dobivenih
od tog mesa.
Tehnološki proces prerade mesa autohtonih pasmina ovaca nije dovoljno opisan u dostupnoj
literaturi. Navedena istraživanja će značajno doprinijeti utvrđivanju tehnologije i standarda kod
prerade ovog mesa.
C. Metode rada
Istraživanja se temelje na odabranoj metodici čiji opis u najkraćim navodima obuhvata;
• tehnološki proces proizvodnje stelje i sudžuka pratit će se od izbora sirovine, preko
klanja, otkoštavanja, soljenja, sušenja i dimljenja,
• tehnološki proces proizvodnje konzervi od ovčjeg mesa pratit će se od klanja
životinje, rasijecanja i usitnjavanja mesa te pripreme i dodavanja aditiva, do
punjenja i termičke obrade konzervi,
• senzorne analize stelje radit će se po prijedlogu istraživača, jer nisu regulirane
normativnim aktima,
• senzorne analize sudžuka i konzervi radit će se po već postojećim ocjenjivačkim
kriterijima,
• kemijske analize dobivenih proizvoda obavit će se standardnim metodama,
64
• mikrobiološka analiza dobijenih proizvoda obaviće se na prisustvo (Salmonella
vrste, Koagulaza poz. Stafilokoke, Sulfitoreducirajuće klostridije, Proteus vrste, i
Escherishia coli, Koliformne bakterije, Lipolitičke bakterije, ukupan broj
mikroorganizama i broj kvasaca i plijesni), i
• obavit će se statistička obrada podataka i izvršiti prezentacija rezultata.
1. Pregled literature o proizvodnji

mesnih proizvoda
U domaćoj, regionalnoj i internacionalnoj literaturi nađeno je veoma malo podataka u kojima se
govori ili pak spominju ovčji mesni proizvodi.
1.1. Bosna i Hercegovina
U ishrani stanovništva brdsko-planinskih područja Bosne i Hercegovine, a posebno Istočne i
Srednje Bosne, Hercegovine i šireg područja Visokog, ovčje i janjeće meso zauzima posebno
mjesto.
U našoj zemlji, nažalost, broj ovaca je značajno smanjen. Brojnim stanjem, proizvodnošću i
kvalitetom proizvoda ne možemo biti zadovoljni. Ovčarstvo kao grana nije organizovano na
savremen način, te je još uvijek, uslijed slabog pasminskog sastava, niska proizvodnja mesa,
mlijeka i vune.
Na prostorima bivše države dominirala je proizvodnja mesa. To potvrđuju nalazi Joksimovića i
Čauševića (1981), gdje se konstatuje da je meso učestvovalo sa 75,07, dok je mlijeko
zastupljeno sa 20,91, a vuna sa svega 4,02%.
I u Bosni i Hercegovini, a posebno Federaciji BiH, je još više izražena mesna komponenta, tako
da je po procjenama stručnjaka naučno-stručnih institucija, još više izražena mesna komponenta
(Smajić, 1991). Ipak je proizvodnja janjećeg i ovčjeg mesa mala ako se uporedi s proizvodnjom
drugih zemalja (Njemačka, Irska i dr.). Treba naglasiti da je relativno mala proizvodnja,
naročito janjećeg mesa, rezultat klanja mlade janjadi, i to u prosječnoj težini od oko 25 kg, te se
time, na nacionalnom planu, gube značajne količine mesa i financijskih sredstava.
Također, treba istaći da je učešće janjećeg mesa ipak skromno u ukupnoj potrošnji mesa u
Bosni i Hercegovini.
Ovčje, odnosno janjeće meso po vrijednosti dolazi na prvo mjesto. Janjeće meso predstavlja
važan izvor kvalitetne proteinske hrane. Karakteriše se standardnim kvalitetom i u odnosu na
druga mesa (goveđe i svinjsko) znatno je bogatije vitaminima i mineralnim materijama, a
naročito vitaminom A i grupom vitamina B, te željezom i fosforom (Smajić, 1991).
Historijske navike stanovništva ovih područja, također, u velikoj mjeri utiču na potrošnju
janjećeg – ovčjeg mesa. U Bosni i Hercegovini najčešće se koristi meso za pečenje na ražnju u
vidu cijelih trupova i za potrebe Kurbana (sječenje na manje komade od oko 0,5 kg).
1.1.1. Klaonični pokazatelji
Tjelesna težina grla pred klanje najviše utječe na količinu dobivenog mesa. Veća proizvodnost
mesa postiže se primjenom različitih uzgojnih metoda (Čaušević i sur., 1974).
Rast mlade janjadi u mnogome zavisi od njihove porodne težine (Čaušević i sur., 1976). Na
prinos i kvalitet mesa utiču, pored ostalog, starost i tjelesna težina grla pred klanje (Smajić,
1991).
65
Starosna granica pri kojoj se vrši odbiće janjadi od majki utiče na postizanje raznih efekata u
odgoju janjadi (Kajtaz i sur., 1972).
Količina i kvalitet dobijenog mesa u mnogome zavise od načina ishrane (Gradaščević i sur.,
1974).
1.1.2. Randman mesa
Randman mesa je vrlo važan faktor kojim se utvrđuje količina dobivenog mesa po izvršenom
klanju svake životinje. On predstavlja odnos mase ohlađenog trupa i tjelesne težine životinje
pred klanje.
U pogledu randmanskih vrijednosti mesa domaće pramenke ističemo slijedeća istraživanja.
Čaušević i sur. (1974) ustanovili su randman mesa glamočke pramenke – 44,98%, Palian i
sur. (1964) kupreške pramenke – 46,87%, Palian i sur. (1967) vlašićke pramenke – 49,12%,
Smajić (1988) kupreške pramenke – 44,83%, Smajić (1991) kupreške pramenke – 47,91%.
1.1.3. Ovčji proizvodi
1.1.3.1. Suhomesnati proizvodi
Postojeći asortiman suhomesnatih proizvoda je veoma skroman. U njemu su najvažniji
proizvodi pod nazivima stelja, pastrma, pršuta i kaštradina.
Za proizvodnju suhomesnatih proizvoda koriste se izlučene ovce iz daljeg priploda (škart), koje
su u odgovarajućem stepenu utovljene, kao i u malom broju škartirani ovnovi. Najveći broj ovih
životinja se kolje u jesenjem i zimskom periodu, i to uglavnom u domaćinstvima, dok relativno
mali broj dolazi na liniju klanja komunalnih ili zanatskih klaonica (Čaušević i sur., 1984).
Tehnologija proizvodnje stelje i pastrme je različita u pojedinim krajevima. Te razlike se
očituju u prvom redu u načinu potpunog ili djelomičnog iskoštavanja, dužine suhog soljenja ili
salamurenja, te načinom i dužinom sušenja, kao i upotrebom različitih vrsta drveta za sušenje i
dimljenje (Smajić, 1987).
1.1.3.2. Jela od janjećeg - ovčjeg mesa
U našoj zemlji postoji veliki broj jela od janjećeg - ovčjeg mesa. Nema podataka od kada datira
proizvodnja raznih jela od ove vrste mesa. Navodimo najvažnija jela od janjećeg – ovčjeg mesa,
koja se u BiH pripremaju na različite načine:
− Janjeće pečenje, − Bosanska musaka od janjećeg mesa,
− Pečeni janjeći but, − Rolada od janjetine,
− Glavuša, − Janjeći gulaš,
− Zaporci, − Sarma od janjećeg mesa,
− Ražnjići od janjećeg mesa, − Varivo od ovčetine - janjetina sa
raznim prilozima (grah, kupus, buranija
i dr.),
− Sarajevski ćevapi (ovčje i goveđe − Janjeća koljenica sa povrćem,
meso),
− Banjalučki ćevapi (ovčje i goveđe − Janjeća supa sa povrćem,
meso),
− Burek od janjećeg mesa, − Riža sa janjetinom,
− Janjeći kotleti na žaru, − Paprikaš od janjećeg mesa i
− Janjetina ispod saća, − dr.
66
1.2. Regija (okruženje)
Iz dostupne literature pronađena su slijedeća jela od janjećeg - ovčjeg mesa u susjednim
zemljama.
Hrvatska
Janjeće pečenje, Pašticada na paški način,
Janjeći pečeni but, Janjetina sa bižima,
Janjeći ražnjići, Janjetina u mlijeku,
Janjeće pečenje s filetima slanih Aromatična janjeća rolada,
srdela,
Janjeća prsa nadjevena s jabukama, Janjetina na drugačiji način – sa
sojom,
Uskršnja janjetina, Janjetina s umakom od mente,
Janjeće pečenje u umaku, Janjetina u marinadi od limuna i
meda i
Pohovani janjeći kotleti, dr.
Kruna od janjetine,
Janjeći but sa začinima,
Srbija
Suha ovčetina, Ragu čorbe od janjećeg mesa,
Užička ovčja pršuta, Janjetina ispod sača,
Ovčja pastrma i stelja, Nadjevena janjetina,
Janjetina na pari i varenici, Janjeći but sa prelivom od ribizli,
Janjeće pečenje, Janjeća kapama,
Janjeći brodet, Janjetina sa senfom,
Ovčja kobasica, Janjetina iz rasola i
Janjeći ražnjići sa sosom od jogurta, dr.
Crna Gora
Janjeće pečenje, Kupus s ovčjim mesom,
Janjeći ražnjići, Pilav s janjećim mesom,
Ovčja stelja, Rižota od goveđeg mesa,
Janjeći čop, Janjetina složenac,
Perkelti od janjećeg mesa, Janjetina u mlijeku i
Janjetina na pari, dr.
Sarma u janjećoj maramici,
1.3. Internacionalna jela

Na internet stranicama pronađen je veliki broj internacionalnih jela od janjećeg - ovčjeg mesa.
Navode se ovdje samo neka:
Makedonija – Janjetina s peršunom,
Slovenija – Janjeće pečenje s bundevom,
Australija – Janjetina na australski način,
Francuska – Janjeća rolada s krompirom,
Irska – Irska janjetina i Irski složenac,
Italija – Janjetina s maslinama,
Turska – Janjetina u zemički, Janjetina u tijestu, Krzatme,
Danska – Janjeće frikadele,
Meksiko – Meksička pita s janjećim mesom,
Grčka – Janjeće pečenje na grčki način,
67
Afganistan – Janjeće okruglice u umaku,
Maroko – Morocco janjetina.
1.4. Proizvodnja mesnih proizvoda

U dostupnoj literaturi naše zemlje i regiona pronašli smo osnovne podatke u proizvodnji ovčjih
mesnih proizvoda. Ističemo proizvodne karakteristike za četiri ovčja mesna proizvoda i to:
stelje, pastrme, kaštradine i pršuta.
1.4.1. Ovčja stelja
Joksimović i sur. (1983) opisuju obradu trupova u proizvodnji stelje, kako slijedi. Kada se
obave uobičajene operacije klanja i hlađenja, trupovi se rasijecaju samo sa trbušne strane, i to
tako da se uzdužnim rezom razdvajaju karlične kosti i presječe grudna kost. Zatim se trupovi
''otvaraju'' radi odstranjivanja bubrega, karličnog loja, dijela bubrežnog loja i ostataka
dijafragme.
Pošto je završena naprijed opisana obrada trupa kao cjeline, pristupa se odvajanju plećke na taj
način što se presijeca prirodna mišićna veza sa trupom. Zatim se odstranjuju kosti trupa na
način da se
prvo presijecaju sva rebra u predjelu kičmenog stuba (s jedne i s druge strane).
Zatim se rebra izdvajaju, a međurebarna muskulatura ostavlja kao sastavni dio mesa stelje;
grudna kost se u potpunosti izdvaja iz trupa, a
kičmeni stub, zajedno sa kostima karlice, izdvaja se kao jedna cjelina,
To se čini tako da se trup ne razdvoji na polutke; pri ovakvoj obradi na kičmenom stubu i
kostima karlice ostaje izvjesna količina mesa, odnosno dobivaju se tzv. ''mesnate kosti'' koje se
mogu preraditi (soljenjem, dimljenjem i sušenjem) u posebne proizvode, ili se sa njih odvaja
meso i koristi za izradu kobasica ili u neke druge svrhe;
butovi i plećke ostaju, također, u sastavu stelje, ali se izdvajaju određene kosti; iz butova
se izdvajaju butne kosti i kosti koljenice, pri čemu u sastavu mesa stelje ostaju dijelovi
kostiju koljenice u dužini od 5 cm, zajedno sa ahilovim tetivama koje služe za vješanje
stelje tokom sušenja i skladištenja; iz plećki se odstranjuju sve kosti (lopatice, ramene
kosti i kosti podlaktice), osim dijelova kostiju podlaktice u dužini od 5 cm koje, također,
služe za vješanje proizvoda tokom sušenja i skladištenja;
sa butova se odvaja i grupa mišića, tzv. šol; ovaj, unutrašnji, dio buta (šol) koristi se za
izradu ovčje pršute.
Iz ovako datog prikaza vidi se da se pri izradi ovčje stelje koriste cjeli trupovi ovaca (osim
unutrašnjeg dijela buta - šola) sa pripadajućim uraslim masnim i vezivnim tkivom, iz koga su
izdvojene kosti sa izuzetkom dijelova koljenice i podlaktice u dužini do 5 cm.
Soljenje mesa za stelju - Suhim postupkom utrljava se oko 8% soli u odnosu na masu mesa.
Uz najmanje jedno prevrtanje i cijeđenje soka, meso na ovaj način posoljeno ostaje u posudama
oko 2 nedjelje.
Odsoljavanje se vrši u protoku hladne vode, a nakon toga meso se vješa na štapove i cijedi 3 do
5 časova. Dimljenje i sušenje obavlja se na sličan način kao pri preradi u kaštradinu.
1.4.2. Ovčja pastrma
Džinleski (1969) je opisao obradu trupa u proizvodnji pastrme, tako što se vršila nakon
hlađenja od 24 do 48 sati. Svaki trup obrađuju dva radnika. Obrada počinje postavljanjem
68
ovčjeg trupa u dorzolumbalni položaj i ''odljepljivanjem'' prednjih ekstremiteta. Specijalnom
sjekiricom (ili oštrom satarom) rasijeca se trup po sternumu i simfizi, te oslobađa grudna,
odnosno karlična šupljina. Odmjerenim udarcima sjekiricom otvara se kičmeni stub po cijeloj
dužini i, što je moguće bolje, odstranjuje kičmena moždina (stari, iskusni kasapi obično kažu da
je to mjesto gdje se pastrma kvari, ukoliko soljenje nije izvedeno dobro). Zatim se oštrim
nožem zasijeca vrh grudi (prva dva rebra), sa obje strane sve do kičmenog stuba, pravi džep sa
unutrašnje strane i prebacuje kranijalno prema vratu. Zahvatom noža od medijalne, počevši sa
m. gracilisom, ka laterainoj strani buta (zahvatajući sve mišiće toga područja), dopirući do
femura, otvara se taj dio i pravi džep. Potom se otvaraju rameni, lakatni, koksalni i koljeni
zglobovi. Sjekiricom se poprečno lome rebra i kičmeni stub na nekoliko mjesta. Ako se podigne
ovčji trup, nakon opisane obrade, izgleda kao list papira, odnosno kao razapeta koža.
1.4.3. Ovčja kaštradina
Za izradu ovog proizvoda koriste se tovljeni muški kastrati i jalove ovce starosti od 1 do 5
godina. Omamljivanje, iskrvarenje, skidanje kože i druge operacije obrade trupova (uključujući
i hlađenje) obavljaju se na uobičajeni način. Posle završenog hlađenja trupovi se duž kičmenog
stuba rasijecaju na dvije polovine, a svaka polutka na tri dijela: but, plećku i treći dio koji se u
Dalmaciji označava kao ''kora''.
Soljenje se vrši utrljavanjem oko 8% morske soli (može i kuhinjska so) u odnosu na masu
komada mesa. Odmah poslije utrljavanja soli komadi se slažu u plastične kade (ili druge,
odgovarajuće posude), i to prvo butovi i plećke i najzad ''kora''. Meso se u ovim posudama drži
tri nedjelje i za to vrijeme se obavi prosoljavanje do centralnih slojeva komada. Poželjno je da
se u toku ovog procesa izvrši najmanje jedno prevrtanje komada mesa i da se iz posuda izbaci
otpušteni mesni sok.
Ispiranje se vrši hladnom vodom i nakon cijeđenja meso se prenosi u pušnicu (Joksimović, i
Joksimović 1983).
1.4.4. Ovčji pršut
Za ovaj proizvod koji se priprema u našoj zemlji i mnogim dijelovima regiona, koristi se
kvalitetno meso krupnih planinskih ovaca. Koriste se dijelovi trupa masivnije muskulature, a
pršut se oblikuje u komade različite veličine i oblika. Soli se na isti način kao i meso goveda i
dovoljno je da stoji nasoljeno pet dana. Prije dimljenja meso se ne odsoljava. Dimi se hladnim
dimom 20-tak dana. Važno je napomenuti da se i pored maksimalnog skidanja loja s mesa
strogo mora paziti na temperaturu u pušnici, koje ne smije da pređe preko 10 °C, jer bi u
suprotnom proizvod izgubio prijatan miris i ukus. Tokom dimljenja i sušenja proizvod izgubi
oko 30% prvobitne težine.
2. Obilazak terena i odabir

proizvođača
U periodu mart-april izvršen je obilazak četiri kantona (Unsko-sanski, Zeničko-dobojski,
Kanton 10 i Hercegovačko-neretvanski). U Unsko-sanskom kantonu, na prostoru Bihaća
odabran je proizvođač i dogovorena suradnja, dok je obilazak Zeničko-dobojskog kantona vršen
po preporuci vlasnika mesnih industrija iz Tešnja i Visokog, te domaćina sa tržnica na području
grada Sarajeva. U Zeničko-dobojskom kantonu, na prostoru Visokog dogovorena je suradnja u
proizvodnji dvije ovčje stelje. Na području Kantona 10 obišli smo dva farmera koji uzgajaju
više od 100 ovaca i dogovorili proizvodnju po jednu stelju. U navedenom periodu obišli smo i
dio Hercegovačko-neretvanskog kantona i izvršili anketiranje proizvođača, koji bi mogli biti
potencijalni proizvođači ovčjih mesnih proizvoda. Međutim, od priliva sredstava zavisi dogovor
i saglasnost proizvođača za uvid u praćenje i uzorkovanje prerađevina.
69
U narednom periodu dogovorena je proizvodnja ovčje stelje kod pet (5) proizvođača, a na
preporuku kantonalnih ministarstava, poljoprivrednih zavoda i udruženja poljoprivrednika. Tri
su kriterija bila odlučna u izboru proizvođača:
1. prvi kriterij odnosio se na brojno stanje ovaca i tradiciju proizvodnje mliječnih i
mesnih proizvoda.
2. pristanak farmera – proizvođača za kompletno praćenje proizvodnje ovčje stelje od
izbora grla pa do klanja, vaganja i snimanja kompletnog tehnološkog procesa
proizvodnje i
3. suglasnost za uzorkovanje dijela ovčje stelje (trorebarnog isječka) za laboratorijske
analize (naime, uzimanjem dugog leđnog mišića – trorebarnog isječka, ovčja stelja
gubi izgled gotovog proizvoda ''razapete kože'' i kao takva ne može se iznijeti na
tržište, već u pojedinim dijelovima).
3. Rezultati rada - praćenje tehnološkog procesa

proizvodnje ovčje stelje
3.1. Istraživanja na terenu
Na području Unsko-sanskog kantona kod odabranog proizvođača praćene su dvije životinje u
proizvodnji ovčje stelje.
Slika 1 Grlo A Slika 2 Grlo B
U tabeli 1 prikazane su klaonične vrijednosti ovaca, a obuhvatile su težine pred klanje trupa,
kostiju, sirove stelje, težinu utrošene soli, te težinu stelje nakon prosoljavanja, dimljenja i
sušenja do gotove stelje za čuvanje ili tržište.
Tabela 1 Klaonične vrijednosti ovaca u proizvodnji stelje
T e ž i n a u kg Grlo A Grlo B
1. Pred klanje 63,00 62,33

2. Trupa 28,38 27,05
3. Ohlađenog trupa 27,97 26,57
4. Kostiju 5,50 5,27
5. Sirove stelje 15,70 14,83
6. Utrošene soli 3,07 2,97
7. Stelje nakon prosoljavanja 15,30 14,55
8. Stelje nakon dimljenja i sušenja 10,90 10,47
9. Stelje nakon hlađenja 11,17 10,63
70
Snimljen je tehnološki proces proizvodnje stelje, pri čemu su ustanovljeni svi programom
definisani pokazatelji, od klanja do gotovog proizvoda.
Izvršeno je uzorkovanje uzoraka od dvije ovčje stelje, a uzeti su trorebarni isječci dugog leđnog
mišića (Musculus longissimus dorsi – MLD).
MLD predstavlja reprezentativni prikaz kvaliteta mesa cijelog trupa.
Slika 3 Trorebarni isječak
Na terenu su utvrđeni i fizički parametri gotovog proizvoda (sl. 4 i 5), a prikazani su u tabeli 2.
Slika 4 Dužina ovčje stelje Slika 5 Širina stelje
Tabela 2 Fizičke osobine ovčje stelje
P o k a z a t e lj i u cm Grlo A Grlo B
1. Dužina stelje (vrat - korijen repa) 85,00 83,33

2. Širina stelje (grudni dio) 74,67 75,33
3. Širina stelje (slabine) 68,00 67,33
4. Širina stelje (but) 76,33 71,33
5. Debljina stelje (butni dio) 24,67 28,37
6. Debljina stelje (trorebarni) 23,47 26,58
7. Debljina stelje (rebra) 13,00 10,55
Tehnološki proces proizvodnje ovčje stelje prikazan je u tabeli 3.
71
Tabela 3 Tehnološki proces proizvodnje ovčje stelje
Operacije Postupak
1. Klanje i iskrvarenje Obavlja se na klasičan (košer) način, bez prethodnog

omamljivanja životinja.
2. Odvajanje kože Ručno
3. Otvaranje trupa Ručno nožem
4. Evisceracija Vađenje unutrašnjeg sadržaja, bez odvajanja bubrežnog masnog
tkiva.
5. Hlađenje trupa Na temperature od +4 do +6 ˚C 24 sata.
6. Otkoštavanje Odvajanje kostiju od mesa.
7. Skidanje obrezina Odvaja se bubrežno masno tkivo, tanjenje butnog dijela kako bi
se prosoljavanje i dimljenje obavili u potpunosti, te odvajanje
zareza nastalih prilikom otkoštavanja.
8. Solenje Suho solenje - ručnim utrljavanjem kuhinjske soli sa ili bez
dodataka (u ovisnosti od proizvođača).
9. Prosoljavanje Od 7 do 21 dan, u ovisnosti od proizvođača.
10. Priprema za pušnicu Stavljanje na štapove i razapinjanje stelje kratkim letvicama,
kako bi cijela površina stelje bila izložena dimu, te se tako
spriječilo eventualno užegnuće gotovog proizvoda.
11. Sušenje Traje oko 24 sata od unošenje stelje u pušnicu, bez dimljenja.
12. Dimljenje Uglavnom traje od 7-15 dana u ovisnosti od proizvođača
13. Skladištenje i zrenje Ukoliko odmah ne ide na tržište, stelja se čuva na temperaturi od
gotovog proizvoda +4 do +6 ˚C, pri čemu se u sljedećih sedam do 10 dana formira
konačna aroma gotovog proizvoda.
3.3. Laboratorijska ispitivanja

Laboratorijska ispitivanja obuhvatila su senzorne, kemijske i mikrobiološke osobine, te sadržaj
teških metala u uzorcima ovčje stelje.
Senzorne i kemijske osobine utvrđene su u laboratoriji za tehnologiju mesa, ribe, jaja, gotove
hrane i ishrane Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu, dok su mikrobiološka
ispitivanja i sadržaj teških metala utvrđeni u laboratoriji KJP ''Veterinarska stanica'' Sarajevo.
3.3.1. Senzorne osobine
Senzorno ispitivanje je vršilo pet osoba, a ocjenjivani su vanjski izgled, boja, konzistencija,
izgled presjeka, miris i okus. Za senzorno ispitivanje korišteni su testovi poređenja i prvenstva.
Svakoj osobini pojedinačno je dodjeljivan odgovarajući broj bodova.
Tabela 4 Senzorna ocjena uzoraka stelje
Max. Bodovi %
Svojstvo uzoraka
broj bodova Grlo A Grlo B Grlo A Grlo B
1. Vanjski izgled 3 2,61 2,69 87,04 89,81

2. Boja 2 1,81 1,97 90,28 98,61
3. Konzistencija 3 2,44 2,50 81,48 83,33
4. Izgled presjeka 4 3,14 3,31 78,47 82,64
5. Miris 3 2,81 2,67 93,52 88,89
6. Okus 5 4,25 4,06 85,00 81,11
72
Ispitivani uzorci ovčje stelje imali su zadovoljavajuće senzorne osobine. Najmanju ocjenu
dobio je izgled presjeka kod uzorka A (3,14 bodova) ili 78,47% od maksimalne moguće ocjene.
Konzistencija je osobina stelje koja je dobila približne ocjene kod oba proizvođača 2,44 i 2,50
bodova tj, 81,48 i 83,33% od maksimalne ocjene. Boja stelje je osobina sa najvećom ocjenom
1,81 i 1,97 bodova, ili 90,28 i 98,61%.
3.3.2. Kemijske osobine ovčje stelje

Kemijska analiza obuhvatila je određivanje sadržaja vode (vlage), masti, proteina i pepela.
Tabela 5 Kemijski sastav gotove stelje
P o k a z a t e lj i, % Grlo A Grlo B
1. Vlaga 33,65 34,28

2. Mast 33,79 34,04
3. Proteini 21,65 21,05
4. Pepeo 11,09 11,48
Sadržaj vlage u proizvodima je iznosio 33,65 i 34,28, masti 33,79 i 34,04%, pepela 11,09 i
11,48%. Ispitivani uzorci stelje sadržavali su 25,05 i 21,65% proteina, kao najvrjednijeg
sastojka gotovog proizvoda. Iz tabele 5 uviđa se velika homogenost u kemijskom sastavu kod
oba proizvođača.
3.3.3. Mikrobiološka slika ovčje stelje
Pravilnikom o uvjetima u pogledu mikrobiološke ispravnosti kojima moraju odgovarati životne
namirnice u prometu (Sl. list RBiH 2/92) regulisano je da sve vrste suhomesnatih proizvoda
(gdje spada i ovčja stelja) ne smiju sadržavati u 0,1 g/ml Escherichia coli, Proteus vrste,
Koagulaza pozitivne stafilokoke, Sulfitoredukujuće klostridije, a Salmonella vrste u 25 g/ml.
Na preporuku istraživačkog tima, da bi se dobila kvalitetnija mikrobiološka slika ovčje stelje,
obrađivane su Aerobne mezofilne bakterije, Aerobne sporofilne bakterije; kvasci i plijesni u 1
g/ml.
Tabela 6 Mikrobiološka slika trorebarnog isječka ovčje stelje
P o k a z a t e lj i Grlo a Grlo b
1. Salmonella vrste u 25 g neg. neg.

2. Aerobne mezof. bact. u 1 g 160 10
3. Aerobne spor. bact. u 1 g neg. 200
4. Sulfitoredukujuće klostridije u 0,1 g neg. neg.
5. Escherichia coli u 0,1 g neg. neg.
6. Proteus vrste u 0,1 g neg. neg.
7. Koagulaza poz. stafilokoke u 0,1 g neg. neg.
8. Kvasci i plijesni u 1 g neg. 20
Mikrobiološka slika oba uzorka odgovara odredbama Pravilnika, te se može zaključiti da su

higijensko-sanitarni uvjeti u toku proizvodnje ovčje stelje bili zadovoljavajući.
3.3.4. Sadržaj teških metala u ovčjoj stelji
Prema Pravilniku (Sl. list RBiH 2/92) pod pojmom ''otrovne materije'' podrazumijevaju se:
olovo, kadmij, živa, cink, kalaj, arsen, bakar, željezo i drugi toksični metali i nemetali. Na
preporuku istraživačkog tima, da bi se dobila potpunija slika kvaliteta ovčje stelje sa
zdravstvenog aspekta, određeno je šest teških metala.
73
Tabela 7 Sadržaj teških metala u uzorcima stelje
P o k a z a t e lj i Grlo A Grlo B
1. Pepeo (%) 11,92 11,88

2. Željezo - Fe (mg/kg) 33,33 39,67
3. Cink - Zn (mg/kg) 80,00 47,33
4. Bakar - Cu (mg/kg) 1,33 1,77
5. Kadmij - Cd (mg/kg) <0,05 <0,05
6. Olovo - Pb (mg/kg) <0,50 <0,50
Najtoksičniji teški metali u mesu i proizvodima od mesa su živa, olovo i kadmij. Iz tabele 7 je
vidljivo da u ispitanim uzorcima ovčje stelje nisu prisutni živa i kadmij. Sadržaj olova se kretao
ispod 0,50 mg/kg. Dobiveni rezultati zadovoljavaju zahtjeve Pravilnika u pogledu sadržaja
teških metala.
4. Zaključci
Na osnovu dostupne literature i informacija na web stranicama interneta, obilazaka četiri
kantona, te praćenja tehnologije proizvodnje ovčje stelje kod dva proizvođača na području
Unsko-sanskog kantona, i laboratorijskih analiza, mogu se izvesti zaključci koji slijede.
1. U našoj zemlji postoji jako malo podataka o tehnološkom procesu proizvodnje i
kvalitetu ovčjih i mesnih proizvoda.
2. Dosadašnja i buduća istraživanja ovog programa biće usmjerena na stvaranje pisane
dokumentacije o proizvodnji i kvalitetu autohtonih ovčjih mesnih proizvoda.
3. Proizvođači na području Unsko-sanskog kantona ovčje proizvode od mesa spravljaju
po vlastitom nahođenju. Ni jedan od proizvođača ovih proizvoda ne posjeduje
tehnologiju proizvodnje u pisanoj formi. Naime, privatni proizvođači kao uvježbani
degustatori vlastitih proizvoda memorišu, ali ne zapisuju kvalitet i trajanje faza
održavaju autohtonu proizvodnju.
4. Tehnološki proces proizvodnje ovčje stelje kod oba izabrana proizvođača na
području Unsko-sanskog kantona karakterišu identični nazivi i trajanje pojedinih
faza proizvodnje.
5. Dobiveni rezultati senzorne analize, kemijskog sastava, sadržaja teških metala i
mikrobiološke slike uzetih uzoraka, ukazuju da tehnološki procesi koje primjenjuju
odabrani proizvođači, obezbjeđuju stelju dobrog kvaliteta.
6. Postojeći pravilnici o kvalitetu suhomesnatih proizvoda ne tretiraju osnovne
pokazatelje kemijskog sastava, već samo senzorne osobine, četiri teška metala i pet
mikroorganizama.
7. U pogledu sadržaja teških metala i utvrđene mikroflore, ispitani uzorci ovčje stelje
odgovarali su odredbama postojećih pravilnika.
8. Smatramo da će nastavak istraživanja doprinijeti potpunijem sagledavanju
proizvodnje i kvaliteta suhomesnatih proizvoda od ovčjeg mesa.
74
Program 6
Ekonomika proizvodnje i marketing proizvoda

Podprogrami
6.1. Autohtoni ovčji sirevi

6.2. Autohtone mesne prerađevine
Istražuju se svi elementi koji doprinose iznalaženju optimalnog tipa obiteljskog gospodarenja u
ovčarstvu, usmjerenom prema proizvodnji mlijeka ili mesa. Sa ekonomskih aspekata, istražuju
se veličine - modeli stada, potrebe za krmnim usjevima, potrebna ulaganja u nastambe, te
ulaganja u prerađivačke kapacitete i drugu infrastrukturu.
Izučavaju se ekonomski pogodni sustavi proizvodnje i prerade proizvoda, istražuje tržište i
iznalaze prijedlozi za uspostavljanje marketinga i menadžmenta u poslovanju ovčarskih
mliječnih i mesnih gospodarstava.
A. Područje rada
Program rada obuhvaća područja proizvodnje autohtonih sireva (Vlašićkog sira, Livanjskog sira
i Sira iz mijeha) te autohtonih mesnih prerađevina (Sudžuke, Ovčje pečenice, Sušene plahte -
stelje, Ovčje pršute i ostalog) u Federaciji BiH. Slijedeći da su na ovim područjima putem
prethodnih istraživačkih programa nađeni autohtoni proizvodi, stavljeno je u zadatak da se
izvrše njihova planirana ekonomska i marketinška istraživanja.
B. Ciljevi Programa
Program ima za cilj da se izvrši uvid u postojeće stanje i korištenje raspoloživih resursa u
proizvodnji autohtonih ovčjih sireva i mesnih prerađevina, te utvrde dugoročne proizvodne
mogućnosti i procijene kretanja tražnje na domaćem i vanjskom tržištu. Na taj način doći će se
do dokumentacionih podloga za utvrđivanje ekonomike proizvodnje i prerade ovčjeg mlijeka i
mesa, te njihovog značaja na socijalni i ekonomski položaj poljoprivrednih gospodarstava, pa i
šire. U tome će uključivanje marketinga ovih proizvoda odigrati ključnu ulogu i dati veliki
doprinos u jačanju konkurentnosti proizvođača - ovčara na tržištu.
Također, potrebno je iznaći modele održivog razvitka postojećih proizvođača (ovčara), bolje
korištenje resursa i zaposlenost, osigurati porast ove proizvodnje i njene ponude, postići više i
stabilnije cijene, potaknuti izvoz, dati doprinos vanjskotrgovinskoj bilanci zemlje, te motivirati i
druge stanovnike sela da se bave ovom proizvodnjom.
C. Metode rada
Rad u oba podprograma zasniva se na istraživačkoj metodici koja uključuje kalkulativnu
metodu, metode prognoziranja tražnje te ankete i desk istraživanja po standardnim znanstvenim
metodama.
75
1. Uvod
Projekt pod nazivom Razvoj ovčarstva u funkciji unapređenja proizvodnje autohtonih sireva i
mesa u FBiH je veoma složen jer se sastoji iz osam međusobno povezanih programa koji čine
cjelinu za ostvarivanje navedenih razvojnih ciljeva. Posebno definirani pojedinačni programi
dobro su osmišljeni segmenti datog projekta koji detaljno obuhvataju i svestrano sagledavaju
predviđena istraživanja. Njegov sastavni dio je i program 6. Ekonomika proizvodnje i
marketing proizvoda sa svojim jasno definiranim ciljem istraživanja i planom rada.
2. Izvori podataka i dobivanje

informacija
Za realizaciju postavljenih ciljeva Programa koriste se odgovarajuće metode za prikupljanje
relevantnih podataka i njihovu obradu radi istraživanja definirane tematike. Za dobivanje
podataka na raspolaganju stoje sljedeći izvori:
• statističke publikacije Federalnog zavoda za statistiku i
Agencije za statistiku BiH,
• statističke publikacije međunarodnog nivoa,
• dokumentacija Federalnog ministarstva poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva,
• dokumentacija kantona,
• anketirana poljoprivrednih gospodarstava,
• intervjui znanstvenika, poduzetnika, stručnjaka, političara,
• neformalni razgovori u svim stvorenim prigodama,
• dokumentacija veterinarskih stanica,
• dokumentacija poljoprivredne stručno-savjetodavne službe
• dokumentacija uzgojno-selekcijske službe,
• dokumentacija poljoprivrednih zavoda,
• dokumentacija poljoprivrednih udruženja, i
• dokumentacija grupacija prerađivača.
Važno je napomenuti da je ovo prva od ukupno četiri predviđene godine istraživanja, te se zbog
toga intenzivno nastavlja raditi na formiranju dokumentacione osnove iz velikog broja različitih
izvora za konačne rezultate Programa. Svi podaci po odgovarajućoj metodici podvrgavaju se
analitičkoj obradi, kako bi se dobile odgovarajuće informacije.
3. Opis zadatih i urađenih

poslova
Od trenutka potpisivanja ugovora i isplate određenog iznosa financijskih sredstava do maja
2008. godine, u Programu 6 na planu istraživanja poduzete su kontinuirane aktivnosti. Prema
stupnju završenosti preuzetih poslova radi realizacije postavljenih ciljeva, svi zadaci bi se mogli
grupisati u tri skupine. To su:
a. završeni poslovi,
b. započeti poslovi čija je realizacija u toku, i
c. poslovi koji će uslijediti u preostalom vijeku Projekta.
U grupu poslova koji su urađeni do podnošenja ovog izvještaja, svrstane su sljedeće aktivnosti:
1. održan je određeni broj sastanaka rukovodioca Projekta sa rukovodiocima
programa na kojima su bliže dogovoreni poslovi i njihova koordinacija,
76
2. rukovodilac Programa je formirao radni tim i održao sastanke sa njim, bliže
precizirao njihove obaveze i rokove,
3. urađen je tekst ankete za snimanje odabranih ovčarskih poljoprivrednih
gospodarstava,
4. izvršen je izbor i stručna osposobljenost anketara,
5. izvršena je organizacija rada za sprovođenje ankete na području četiri kantona
(SBK, HNK, ZHK K-10), a to je sadašnje područje udruge ''Pramenka'',
6. prikupljeni su statistički podaci o brojnom stanju ovaca, te proizvodnji ovčjeg
mlijeka i vune po kantonima u FBiH,
7. preliminarno su utvrđeni prihodi i troškovi uzgoja ovaca za odabrane modele
gospodarstava od 50, 100 i 250 ovaca u stadu, i
8. utvrđeni su učinci mjera poticaja u ovčarstvu FBiH za pomenute modele
ovčarskih gazdinstava.
Urađena anketa po kojoj se snimaju ovčarska poljoprivredna gospodarstva, data je u prilogu

ovog izvještaja. Stručnjaci fakulteta iz Sarajeva i Mostara su izvršili stručno osposobljavanje
anketara za rad na terenu. Najveći broj njih je iz udruge ''Pramenka'' sa područja pomenuta
četiri kantona, pa je, s obzirom na širenje Projekta prema ukupnoj FBiH, planiran dodatni broj
anketara i za još neke kantone.
4. Dosadašnji trendovi u bih.

ovčarstvu
Zemljišni resursi sa bogatstvom prirodnih travnjaka, te stoljetna tradicija i raspoloživost radnom
snagom, za sva minula vremenima držali su ovčarstvo sa visokim rangom važnosti u bih.
poljoprivrednoj proizvodnji. U svemu tome, domaća genetika i klima uspostavili su Pramenku
kao jedinu ovcu koja je izdržala brojne dosadašnje pokušaje njene zamjene nekom drugom
pasminom i održali čvrstu proizvodnu spregu domaćih ljudi, planinaca-ovčara sa ovom životno
vitalnom i sojevima bogatom životinjom.
Bez obzira na visoku proizvodnu i društvenu važnost, ni u ovoj proizvodnji, kao, uostalom, u
cijeloj prijeratnoj poljoprivredi, od državne politike nije dovoljno prepoznavan značaj
obiteljskog ovčarstva u ukupnom gospodarstvu zemlje. Također, parcijalni i povremeni
pokušaji kompenziranja takve nedovoljne brige, nisu dali adekvatne rezultate kod uzgoja ove
životinje ni na državnim imanjima, što je, sve skupa, proizvelo snažne stalne silazne tokove ove
proizvodnje u svim desetljećima prijeratne BiH (tabela 1).
Tabela 1 Broj ovaca prema popisima stoke u BiH
Godina popisa 1971 1981 1991 Indeks

Broj ovaca 1.892.317 1.773.984 1.276.383 67
Izvor; RZS, Prvi rezultati za stočni fond po naseljenim mjestima, SB 221.
Ako se zanemari raniji međuratni period, koji nije bio ništa drugo nego istosmjerna negativna
prethodnica svog kasnijeg vremenskog nastavka, može se konstatirati da je ovčarstvo kroz tri
minula desetljeća prijeratne BiH imalo stalnu i veoma izraženu silaznu putanju. Na taj način
ova gospodarska grana skoro je prepolovila svoj brojčani izgled i od nekadašnje značajne
djelatnosti dospjela u raskorak sa napuštenim resursnim mogućnostima i narastajućim
gospodarskim potrebama zemlje.
77
Tabela 2 Broj ovaca po republikama bivše Jugoslavije (Stanje 15. 1. 1991)
U 000
Kategorija BiH C. Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija Svega
Ovce 1.317 487 753 2.297 20 2.557 7.431
Udio u % 17,7 6,6 10,1 30,9 0,3 34,4 100,0
Ovce za priplod 963 407 585 1.613 12 1.881 5.461
Udio u % 17,6 7,5 10,7 29,5 0,2 34,5 100,0
Izvor; SGJ 1991.
Sa takvim stanjem već dobro unazađenog ovčjeg fonda, BiH je, u odnosu na ostale republike
tadašnje bivše zajedničke države, dočekala 1991. godinu na trećem mjestu, odnosno odmah iza
Srbije i Makedonije.
Minuli rat dodatno je unazadio ovu proizvodnju i posebno u FBiH sveo broj njenih životinja na
znatno niži nivo nego je bio prije započinjanja rata. Značajno je konstatirati da njeno okruženje
i danas ima vrlo značajan fond ovaca, koji se za Srbiju i Crnu Goru (2004) iskazuje sa 1.838
hiljada grla, za Hrvatsku (2002) sa 580 hiljada, te Sloveniju (2003), čije se ovčarstvo u zadnjim
godinama skokovito uspinje (!), sa nepunih 106 hiljada jedinki.
5. Analiza stanja u ovčarstvu FBiH

5.1. Kretanje brojnog stanja
Prikupljeni statistički podaci za vremensku seriju od šest godina (2001-2006) u FBiH su
omogućili da se utvrdi ukupno brojno stanje ovaca i po kategorijama, ukupna proizvodnja
ovčjeg mlijeka i proizvodnja po muženoj ovci, te proizvodnja vune ukupno i po striženoj ovci.
Prema zvaničnim statističkim podacima kojima se prikazuje serija od zadnjih šest godina, broj
ovaca u FBiH raste, da bi, sa visokim indeksom od 168, dostigao 545,3 hiljade jedinki u 2006.
godini (tabela 3). Gledajući tu, 2006. godinu, u konstatiranom ukupnom stadu od 545,
sa 414,5 hiljada grla i udjelom od 76% dominiraju priplodne ovce,
dok veći ostatak od 93,2 hiljade ili 17,1% grla čine janjad i šilježad, te
sa 37,6 hiljada grla ili 6,9%, ovnovi i jalove ovce.
U naznačenoj tabeli dati su podaci o brojnom stanju ovaca i za cijelu obuhvaćenu vremensku
seriju, što je poslužilo kao motiv i za neka, sasvim stručna zapažanja.
Tabela 3 Stanje broja ovaca u FBiH prema kategorijama
(31. decembar 2001-2006.)
Godine Kategorije stada
Ukupno Janjad i Ovce za Ovnovi i
šilježad priplod jalove ovce
2001. 323.945 56.596 240.069 27.280
2002. 375.082 66.750 275.929 32.403
2003. 456.704 88.346 332.199 36.159
2004. 506.622 98.745 369.622 38.255
2005. 506.964 85.360 386.251 35.353
2006. 545.356 93.147 414.568 37.641
Indeks 168,3 164,6 172,7 138,0
Učešće u % (2006) 100,0 17,1 76,0 6,9
Izvor: -SG FBiH 2007., str.131.
-Vlastita izračunavanja
Radi se o učešću pojedinih kategorija u ukupnom registriranom stadu ovaca na području FBiH,
iz kojeg se, kad je u pitanju 2006. godina, vidi:
78
a. da su janjad i šilježad za 2,9% manje zastupljena od potrebnog broja
za remont stada,
koji je Zakonom o amortizaciji za priplodne ovce
propisao stopu od 20%, i
b. da postoji relativno visok udio ovnova i jalovih ovaca u
ukupnom broju grla, od 6,9%.
Prema proizvodnim normativima, jedan ovan dolazi na 25 priplodnih ovaca (4%), a u
iskazanim podacima ovnovi i jalove ovce zajedno imaju udio od 9,1% u broju priplodnih ovaca.
Nema relevantnog podatka, ali ako se pođe od pretpostavke da je odgovarajući broj ovnova za
priplodne ovce 4%, onda bi razliku od 5,1% trebale da čine jalove ovce (9,1% - 4%). Podaci o
udjelu pojedinih kategorija ovaca u FBiH prikazani su na grafikonu koji slijedi.
Ovce prem a kategorijam a u FBiH (31.decem bar 2006.)
Ovnovi i jalove ovce Janjad i šilježad

7% 17%
Ovce za priplod
76%
Kada se posmatra brojno stanje ovaca u FBiH za 2006. godinu po kantonima kakvo je
prikazano u tabeli 4, dođe se do spoznaja da:
• najviše grla sa 108 hiljada (20%) ima u ZDK, zatim 96,2 hiljade (18%)
u USK, pa 88,2 hiljade (16%) u SBK te 78,6 hiljada (15%) u HNK,
• u razinu sa nižom brojnom zastupljenosti spadaju TK sa 63 hiljade
(12%), K-10 sa 42,2 hiljade (8%), te KS sa 36,2 hiljade (7%), dok
• najmanje ovaca imaju BPK sa 15,5 hiljada (3%), ZHK sa 13,1 hiljadom
(2%), te PK sa 655 grla (0,1%).
Tabela 4 Broj ovaca po kantonima u FBiH za 2006. godinu
Broj grla Udio u%

Kantoni Ukupna Priplodna Ukupna Priplodna
USK 96.193 66.208 18 16
PK 655 327 0 0
TK 63.020 43.342 12 10
ZDK 107.984 84.461 20 21
BPK 15.470 12.800 3 3
SBK 88.190 71.930 16 17
HNK 78.561 63.508 15 15
ZHK 13.134 10.535 2 3
KS 36.175 24.698 7 6
K-10 42.224 38.016 8 9
Ukupno 4 541.606 415.825 100 100
Izvor: -FZS, Kantoni u brojkama, 2007.
4
Ukupan broj ovaca po kantonima je manji za 3.750 grla od podatka datog za FBiH (545.356).
79
Sa odgovarajućim odstojanjima i njima dosta simetričnom strukturom, također je utvrđeno
brojno stanje i raspoloživih ovaca za priplod po kantonima.
Grafički prikaz udjela pojedinih kantona u ukupnom brojnom stanju ovaca Federacije BiH na
dan 31. decembar 2006. godine ima sljedeći izgled.
Učešće kantona u broju ovaca F BiH za 2006.godinu
KS K-10 USK
ZHK7% 8% 18% KP
2%
HNK 0%TK
15% 12%
SBK BPK ZDK

16% 3% 19%
Obnova i razvoj ovčarstva u posljeratnom vremenu bili su različiti na pojedinim prostorima

FBiH. To ilustriraju podaci kakvi su o broju ovaca za posljednjih šest godina registrirani po
njenim pojedinim kantonima (tabela 5).
Tabela 5 Brojno stanje ovaca po kantonima u FBiH
Kantoni 2001 2002 2003 2004 2005 2006 Indeks
2006/01.
A/ Ukupan broj ovaca
USK 50.221 63.721 76.861 92.876 96.606 96.193 192
PK 450 580 560 561 653 655 146
TK 27.385 35.407 52.265 52.935 56.275 63.020 230
ZDK 52.526 63.480 93.463 100.338 98.852 107.984 206
BPK 14.364 14.500 15.005 16.065 16.020 15.470 108
SBK 56.846 85.766 78.325 83.850 86.660 88.190 155
HNK 59.830 71.481 73.541 77.680 74.222 78.561 131
ZHK 17.577 13.250 12.355 12.803 12.955 13.134 75
KS 18.126 19.277 24.879 28.564 31.801 36.175 199
K-10 26.620 27.620 29.450 40.990 42.920 42.224 159
FBiH 323.945 395.082 456.704 506.622 516.964 541.606 167
B/ Broj priplodnih ovaca
USK 39.250 47.444 50.975 62.149 65.360 66.208 169
PK 288 343 333 332 327 327 114
TK 19.173 24.152 33.786 33.895 36.003 43.342 226
ZDK 33.842 43.367 66.684 70.513 74.443 84.461 250
BPK 12.450 12.517 12.683 13.315 13.550 12.800 103
SBK 42.851 52.357 62.892 68.413 71.570 71.930 168
HNK 47.635 53.986 56.486 59.970 56.820 63.508 133
ZHK 14.090 10.640 9.920 10.089 10.357 10.535 75
KS 12.950 12.253 16.157 18.837 21.141 24.698 191
K-10 17.540 18.870 22.280 32.109 36.680 38.016 217
FBiH 240.069 275.929 332.199 369.622 386.251 415.825 173
U % od uk. 74,1 69,8 72,7 73,0 74,7 76,9 -
Izvor: -FZS, Kantoni u brojkama, 2006. i 2007.

Trendovi koji su se iskazali kod kretanja brojnog stanja ovaca po kantonima FBiH, za
vremenski period od proteklih šest godina (2001-2006), bili su vrlo različiti. Njihov pregled,
kakav je prikazan u naznačenoj tabeli, ukazao je na sljedeće;
u ovom periodu, broj ovaca, promatrajući cijelu FBiH, povećao se sa
323,9 hiljada grla na 541,6 hiljada, odnosno za 67%,
80
najveći rast ovčarstva, mjeren ukupnim brojem grla, ostvario se u TK
sa 130%, u ZDK sa 106%, u KS sa 99% te u USK sa 92%,
u grupu kantona sa nižom i niskom stopom rasta broja ovaca spadaju
K-10 sa 59%, SBK sa 55%, i HNK sa 31%,
BPK se sa 8% rasta našao na začelju sa onim prostorima koji pokazuju
da ovčarstvo tek traži motive za vlastiti budući razvoj,
prostor u kojemu se bilježi čak i pad broja ovaca u odnosu na ranije
stanje je ZHK sa indeksom 75, te
sa konstatiranim malim fondom ovaca, PK i dalje ostaje izvan jačeg
ineteresa poljoprivrednika za ovu granu djelatnosti, mada je kod njega
nađen značajno visok indeks rasta broja ove vrste životinja od 146.
Broj priplodnih ovaca u odnosu na ukupan broj grla ove vrste stoke, kretao se u intervalu od
74,1 do 76,9%, što odaje jednu lošu, pa i ekstenzivnu strukturu stada, kakvu treba unapređivati
u narednom periodu.
5.2. Tendencije u proizvodnji
Ovčarstvo je djelatnost koja uzgajivačima ove vrste stoke daje meso, mlijeko i vunu, kao tri, za
ljudsku populaciju, uzuzetno važna proizvoda. Pri tome se vlasnicima stada nude različite
mogućnosti usmjeravanja proizvodnje prema većem ili manjem preferiranju mesa ili mlijeka,
što, uz genetske usmjerenosti, ovisi o nekoliko važnih ekonomskih i socioloških činitelja.
5.2.1. Proizvodnja mesa
Ovčje i janjeće meso proizvod je koji u ishrani stanovništva mnogih dijelova svijeta ispunjava
važnu ulogu. Važnu ulogu u tome ispunila je selekcija sa genetskim usmjerenjem ove životinje
prema mesnim tipovima ovaca, ali su njeni rezultati, uglavnom iz objektivnih razloga, mimoišli
našu zemlju, ali nam nisu uskratili ni mogućnost niti obavezu da to isto učinimo sa biološkim
potencijalom koje i sami imamo.
Osnovu za proizvodnju mesa bilo koje vrste stoke u svakoj zemlji trebalo bi da čini vlastiti
raspoloživi stočni fond. Kakav i koliki ovčarski mesni potencijal ima danas FBiH može se
cijeniti samo na temeljima znanja o brojnom stanju ove vrste stoke, pri čemu nedostaju potrebni
parametri iz kojih bi proizišao račun o godišnjoj proizvodnji ovčjeg i janjećeg mesa u našem
entitetu. Ono što zvanična statistika danas, uz broj po pojedinim vrstama i kategorijama stoke,
prati, jesu rezultati klanja u klaonicama i dobivanje mesa na toj osnovi, kako je to prikazano u
tabeli 6.
Iz danih podataka može se konstatirati da FBiH, sudeći prema 2006. godini, putem klaonica
proizvodi oko 1.765 tona ovčjeg mesa, od čega 852 tone (48,3%) mesa janjadi i 913 tona
(51,7%) od starijih kategorija ove vrste stoke. Ta proizvodnja dobivena je od oko 99 hiljada
ovaca, u čemu su janjad učestvovala sa 60 hiljada ili 60,6%, a ostale kategorije sa 39 hiljada
grla ili 39,4%.
U predstavljenom računu obuhvaćene su samo životinje u proizvodnji te njihovo klanje u
državnim i privatnim klaonicama, što znači da je izostavljeno klanje koje je obavljeno na
poljoprivrednim gospodarstvima. Prema metodici, ako se ovim količinama doda klanje na
gospodarstvima i količine mesa koje se izvoze, trebala bi se dobiti ukupna proizvodnja mesa u
zemlji. Da se ovaj račun korektno i sa što više tačnosti uradi, ostaje zadatak koji će se izvršiti u
nastavku ovih istraživanja.
81
Tabela 6 Klanje ovaca u klaonicama i dobiveno meso1
Godina Ukupno Janjad Ostalo
A/ Zaklano u 000 grla
2000 83 61 22
2001 72 52 20
2002 85 61 24
2003 88 62 26
2004 80 51 29
2005 92 62 30
2006 99 60 39
Indeks 119 98 177
B/ Prosječna neto težina kg/grlu
2000 16 13 21
2001 14 12 21
2002 15 13 22
2003 15 13 22
2004 16 13 21
2005 17 14 22
2006 18 14 23
Indeks 112 108 109
C/ Proizvedena neto težina mesa u tonama
2000 1.271 822 449
2001 1.014 617 397
2002 1.298 767 531
2003 1.355 787 568
2004 1.294 685 609
2005 1.535 888 647
2006 1.765 852 913
Indeks 139 104 203
Izvor: - SG BiH 1992.
-SG FBiH 2005.
5.2.2. Proizvodnja mlijeka

Iz statističkih evidencija dobiveni su podaci o proizvodnji ovčjeg mlijeka po kantonima i u
FBiH za odabrani vremenski period od već naznačenih šest godina (tabela 7). U tom vremenu
ukupna proizvodnja mlijeka u FBiH uvećala se sa 7,9 na 12,3 mil. litara ili za 54 indeksna
poena, što nije bilo srazmjerno
ni ostvarenom povećanju ukupnog broja ovaca od 68%,
niti povećanom broju priplodnih ovaca od 73% u istom
posmatranom periodu.
Tabela 7 Proizvodnja ovčjeg mlijeka po kantonima u FBiH
Kantoni Proizvodnja u 000 lit Po ovci u lit

2001 2002 2003 2004 2005 2006 Indeks 2001 2002 2003 2004 2005 2006 Indeks
USK 483 481 847 975 1.064 1.091 226 42 41 37 37 38 38 90
PK 1 0 1 - - - - 36 36 36 - - - -
TK 319 398 409 408 437 552 173 31 31 32 32 31 31 100
ZDK 1.064 1.334 1.847 2.093 2.202 2.457 231 49 45 43 47 48 49 100
BPK 19 13 53 60 53 53 278 9 8 30 30 68 30 333
SBK 2.887 2.954 3.508 3.805 4.154 4.047 140 60 59 58 58 61 61 102
HNK 1.721 1.921 1.818 2.040 2.064 2.131 124 42 45 41 45 46 43 102
ZHK 142 176 140 164 168 172 123 16 24 22 24 24 24 150
KS 246 236 257 379 37 399 162 24 31 26 28 32 32 133
K-10 1.108 1.046 996 1.230 1.118 1.365 123 68 64 62 60 65 75 110
FBiH 7.990 8.559 9.876 11.154 11.297 12.267 154 47 48 45 47 47 49 104
Izvor: -FZS, Kantoni u brojkama, 2006
To praktično znači, da registrirana proizvodnja namuženog mlijeka nije bila u korelaciji sa

onom koju su uistinu davale ovce, nego je ona značajnim dijelom završavala kao izravna hrana
janjadi, i to, prije svega, one koja je bila usmjerena prema tovu i realizaciji na tržištu. U
82
zadnjim godinama svoj negativni učinak, posebice u mliječnom dijelu ovčarstva, donijela je
bruceloza, što se, uz inače stalno nezainteresiran odnos mljekarske industrije prema ovčjem
mlijeku, negativno odražavalo na poželjno veći napredak ovog dijela ovčarstva.
Ako se imaju u vidu prethodne napomene, i uz uvažavanje same ''prirode'' bih. ovčarske
proizvodnje sa njenim tradicijskim regionalnim usmjerenjima na proizvodnju tovne janjadi
(mesa) s jedne, ili pak mlijeka (sira) s druge strane, onda je lakše pojasniti kretanje i
oblikovanje konačnih, uglavnom divergentnih obima dobivanog mlijeka po kantonima u
odnosu na raspoloživi broj ovaca u njima. Kako ti odnosi izgledaju prema stanju u 2006. godini,
vidi se u tabeli 8.
Tabela 8 Broj ovaca i proizvodnja mlijeka po kantonima FBiH u 2006. godini
Kantoni Broj ovaca Proizvodnja mlijeka

Broj Udi u % U 000 lit Udio u %
USK 96.193 17,8 1.091 8.9
PK 655 0,1 - -
TK 63.020 11,6 552 4,5
ZDK 107.984 19,9 2.457 20,0
BPK 15.470 2,9 53 0,4
SBK 88.190 16,3 4.047 33,0
HNK 78.561 14,5 2.131 17,4
ZHK 13.134 2,4 172 1,4
KS 36.175 6,7 399 3,3
K-10 42.224 7,8 1.365 11,1
FBiH 541.606 100 12.267 100
Izvor: -Vlastita izračunavanja
Na predstavljeni način lako se mogu determinirati oni kantoni kod kojih, uz broj raspoloživih
ovaca, stoje i odgovarajuće proizvedene količine mlijeka i obrnuto, kantoni kod kojih je ta
proizvodnja u manjku. Stoga, gledajući FBiH kao cjelinu, izdvajaju se kantoni u kojima udio
broja ovaca pozitivno korespondira sa udjelom njihove proizvodnje mlijeka, pa su to;
1. ZDK sa udjelom ovaca od 19,9% i proizvodnjom mlijeka od 20%,
2. SBK sa udjelom ovaca od 16,3% i proizvodnjom mlijeka od 33%,
3. HNK sa udjelom ovaca od 14,5% i proizvodnjom mlijeka od 17,4%, te
4. K-10 sa udjelom ovaca od 7,8% i proizvodnjom mlijeka od 11,1%.
Ako se detaljnije posmatra samo posljednja godina uzete vremenske serije, lako se može
primijetiti da SBK proizvodi najviše, i to jednu trećinu (34%) fbh. mlijeka, iako ima udio u
broju ovaca od svega 16%. Postoji dosta sličnosti i kod K-10 koji u proizvodnji mlijeka
učestvuje sa 11%, a ima učešće u broju ovaca FBiH od samo 8%.
Nasuprot ovih, tipično ''mljekarskih'' područja ovčarstva FBiH, izdvajaju se i ona kod kojih je
proizvodnja mlijeka podređena proizvodnji janjećeg mesa. Iz tog odnosa proističu labave ili
nikakve veze između raspoloživog broja ovaca i proizvodnje mlijeka na tim prostorima, pa su
to kantoni koji slijede;
1. USK sa udjelom ovaca od 17,8% i proizvodnjom mlijeka od 8,9%,
2. TK sa udjelom ovaca od 11,6% i proizvodnjom mlijeka od 4,5%,
3. KS sa udjelom ovaca od 6,7% i proizvodnjom mlijeka od 3,3%,
4. BPK sa udjelom ovaca od 2,9% i proizvodnjom mlijeka od 0,4%,
5. ZHK sa udjelom ovaca od 2,4% i proizvodnjom mlijeka od 1,4%, i
6. PK sa udjelom ovaca od 0,1 i neregistriranom proizvodnjom mlijeka.
83
Učešće kantona u proizvodnji ovčjeg m lijeka u FBiH
(2006)
K-10 USK TK
KS
11,1% 8,9% 4,5% BPK
3,3%
HNK 0,4%
ZHK
17,4%
1,4%
PK
0,1%
ZDK
20,0%
SBK
33,0%
Za razliku od dva prethodno naznačena kantona koji imaju visoku proizvodnju mlijeka u
odnosu na broj ovaca, u USK je sasvim obrnut slučaj. Ovaj kanton daje svega 9% proizvodnje
ovčjeg mlijeka, a u ukupnom broju ovaca FBiH učestvuje sa cijelih 18%. Slična situacija je i sa
ostalim kantonima koji su svoje mjesto našli u navedenoj drugoj grupi.
Treba očekivati da se u narednom periodu značajnije poveća ukupna proizvodnja mlijeka
domaćih ovaca, čemu će svakako doprinijeti i genetska poboljšanja njihovog domaćeg sastava,
što i jeste jedan od ciljnih zadataka poduzetih istraživanja.
5.2.3. Proizvodnja vune
Vuna je sporedni, mada ne i beznačajan proizvod ovčarstva, pa su podaci i o toj proizvodnji po
kantonima FBiH dati u tabeli 9. Oni pokazuju da se obim proizvodnje tog, u našim uvjetima
zanemarenog proizvoda, uvećao u posmatranom periodu za dosta visokih 69 indeksnih poena, i
da to uvećanje korespondira sa rastom ukupnog broja ovaca u FBiH od 67%.
Tabela 9 Proizvodnja vune u FBiH po kantonima
Kantoni Proizvodnja u tonama Po ovci u kg

2001 2002 2003 2004 2005 2006 Indeks 2001 2002 2003 2004 2005 2006 Indeks
USK 108 123 147 164 176 171 158 2,6 2,5 2,5 2,4 2,3 2,3 88
PK 1 1 0 30 1 0 100 1,5 1,6 3,0 3,0 2,5 3,0 200
TK 27 37 56 56 59 71 263 1,6 1,7 1,7 1,6 1,7 1,7 106
ZDK 53 66 99 130 125 139 262 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 1,5 100
BPK 29 29 28 33 29 30 103 2,2 2,2 2,0 2,3 2,0 2,1 95
SBK 90 106 111 128 133 136 151 1,7 1,8 1,6 1,7 1,7 1,7 100
HNK 62 82 79 64 69 80 129 1,2 1,3 1,2 1,2 1,1 1,1 92
ZHK 15 14 9 11 10 11 73 0,9 1,2 1,0 1,0 1,0 1,0 111
KS 24 28 31 37 40 46 192 1,5 1,7 1,5 1,5 1,6 1,6 107
K-10 41 42 41 59 50 77 188 1,8 1,8 1,6 1,7 1,7 2,0 111
FBiH 450 528 601 712 692 761 169 1,7 1,7 1,7 1,7 1,7 1,7 100
Izvor: -FZS, Kantoni u brojkama, 2006
Podaci u prethodnoj tabeli pokazuju da prosječna proizvodnja vune po ovci u FBiH iznosi
svega 1,7 kg, i da se ona nije promijenila u svih proteklih šest godina. Podaci također pokazuju
da u toj proizvodnji postoje značajne razlike po kantonima;
• na prvom mjestu po ukupnoj proizvodnji vune je USK sa 171
tonom, a slijede ga ZDK sa 139 i SBK sa 136 tona,
• najbolje rezultate proizvodnje po grlu sa 3 kg ima PK, sa
2,3 kg USK i sa 2,1 kg BPK, te
• najmanje vune sa 1,0 i 1,1 kg po grlu daju ovce ZHK i HNK,
jer su one po eksterijeru i najsitnije.
84
Postoje problemi nedostatka tržišta za ovaj proizvod. Oni se generiraju iz lošeg kvaliteta
vlakana kakve ima Pramenka, ali i nedostatka prerađivačkih kapaciteta za preradu, sa kojima bi
se to pitanje trajno riješilo.
5.3. Elementi tržišta i polazišta

marketinga
5.3.1. Elementi tržišta
Značaj pojedinih grana stočarstva određen je njihovim proizvodnim obimima, dostignutom
proizvodnosti, učešćem tržišnosti, te slijedom njihovih udjela u ukupnoj vrijednosti stočarske
proizvodnje. Kako sa ovim pokazateljima u ukupnom fbih. stočarstvu stoji proizvodnja ovčjeg
mesa i mlijeka, prikazano je na sljedećem grafikonu.
V rije d no st p o je d inih sto č nih p ro izv o d nji u %

(p ro sje k 2 0 0 1 /2 0 0 3 )
M e so t e la di
1 0 ,3 % 9% M e so jun adi
13 % M e so o st . go v e da
1 ,7 %
1 ,9 % M e so sv in ja
M e so o v a c a
5 ,5 % M e so p e r adi
M lije k o k r av lje
2 ,3 %
M lije k o o v č je
4 8,9 % 7 ,4 %
Ja ja
Sa sadašnjim niskim udjelima od 2,3% za meso i 1,9% za mlijeko, ovčarstvo bi moglo postati
značajnom granom u oblikovanju vrijednosti poljoprivredne proizvodnje FBiH. U svojoj
organizaciono-tehnološkoj cjelini ta proizvodnja je održiva, jer ima zatvoren tehnološki proces
u granicama BiH;
neovisna je o inputima sa strane, što nemaju ostale stočarske grane.
Mada je poslije rata ovčarstvo doživjelo vidan oporavak, sadašnja proizvodnja ovčjeg mesa od
2,0 kg po stanovniku više je nego niska. Stoga domaća nezadovoljena tražnja (janjad) i
nekadašnja tradicija izvoza iskazuju snažne potrebe za dalja uvećanja.
Tek sasvim mali dio domaće tražnje za ovčjim mesom u FBiH podmiruje se iz registriranih,
otkupnih kanala plasmana, o čemu svjedoče nisku obimi otkupljenih količina ovaca i šilježadi,
kao i janjadi do 6 mjeseci starosti (tabela 10).
Tabela 10 Prodate i otkupljene količine ovčjih proizvoda u FBiH
U tonama
Proizvodi 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Ovce i šilježad 1 1 - - 1 - 0 10 12 26 22
Janjad do 6 mjeseci - - - 1 0 1 1 36 81 74 98
Svega 117 279 768 982 647 403 366 796 1.249 1.243 1.193
Stoka za priplod 13 11 40 11 7 88 86 - 17 3 7
Sve vrste stoke 13O 290 808 993 654 491 452 763 1.266 1.246 1.200
Mlijeko ovčije 22
Sirevi (tvrdi i masni) 6 2 30 70 112 135 159 250 316 300 216
Ostali mlj. proizvodi 222
Izvor: -SGFBiH 2000-2007

-SB Statistički podaci o privrdnim i drugim kretanjima 1999-2007.
Jednak je slučaj sa ovčjim mlijekom za kojeg domaće mljekare ne pokazuju skoro nikakav
interes, te u manjoj mjeri i sa sirevima, čije količine nije moguće odvojiti od onih u kojima je
sadržano mlijeko krava.
85
Tabela 11 Vrijednost prodaje i otkupa ovčjih proizvoda u FBiH
U 000 KM
Proizvodi 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Ovce i šilježad 10 9 - - 4 - 1 45 33 87 83
Janjad do 6 mjeseci - - - 6 2 5 8 218 349 306 404
Sve vrste stoke 615 1.049 3.275 2.737 1.809 1.464 1.451 2.902 4.013 4.431 4.396
Ovč. i janj. suha koža 9 - 1 3 - - - 3 - - -
Izvor: SGFBiH 2000 - 2007.
Vrijednosti koje su dobivali proizvođači ovčjih proizvoda iz otkupnih kanala plasmana

adekvatne su njihovim skromnim predavanim količinama, i približni su tek 10-im dijelovima
iznosa koje su poljoprivrednici – stočari ostvarivali od prodavanih ostalih, većinom govedarskih
proizvoda. Glavni uzroci takvim odnosima poljoprivrednika prema signalima koji su stizali iz
otkupa, nalaze se u niskim prodajnim (kupovnim) cijenama (tabela 12).
Tabela 12 Cijene u prodaji i otkupu ovčjih proizvoda u FBiH
U KM/kg
Proizvodi 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006
Ovce i šilježad 10,00 9,00 - - 4,00 - - 4,50 2,75 3,34 3,77
Janjad do 6 mj. - - - 6,00 - 5,00 8,00 6,06 4,31 4.14 4,12
Ovčija i janj. koža 1,80 - 1,00 3,00 - - - - -
Izvor: SGFBiH 2000 - 2007.
Te cijene tokom cijelog proteklog vremena nisu imale bilo kakav stabilan tok, da bi u zadnjim
godinama iskazale i trend snažnog pada. Takvo loše stanje na domaćem tržištu u najvećoj mjeri
bilo je poticano iz vana, odakle je dolazio visoko subvencioniran i nerijetko dampinški uvoz
ovaca, a u zadnjim godinama i ovčjeg mesa (tabela 13).
Tabela 13 Vrijednost uvezenih i izvezenih ovčjih proizvoda u FBiH
U 000 KM
Proizvodi 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 Indeks
Uvoz
Ovce i koze, žive 4.216 5.302 7.475 4.185 999 2.877 - 68
Meso ovčje ili kozje 13 258 11 1.225 1.429 1.899 - 14.498
Svega 4.229 5.560 7.486 5.410 2.428 4.776 -
Izvoz
Sir i skuta 1.519 2.640 2.496 3.998 5.498 5.314 5.086 335
Izvor; VTK BiH
Izvoz živih ovaca i napose janjadi, prije rata je važio kao dobar odgovor postojećoj tražnji na
vanjskim regionalnim tržištima, pa je to praksa koju je nemoguće ponovo započeti bez snažnih
domaćih proizvodnih viškova. Proizvodi koji su donekle vratili izgubljeno na tim tržištima su
samo sirevi, u kojima značajan udio ima i ovčje mlijeko.
Put do vanjskih tržišta ovčjih proizvoda znatno će biti otežan, ukoliko se sadašnja visoka
domaća potražnja za njima ne bude snažnije podmirivala jednako takvom domaćom ponudom i
tako poboljšavao negativan bilans kakav vlada u ovom dijelu poljoprivredne proizvodnje
(tabela 14).
Tabela 14 Bilans proizvodnje i potrošnje pojedinih vrsta mesa u FBiH
Proizvodi Proizvodnja 2001/03 Potrošnja 2003 Podmi-
Raspoloživa Po stanovniku Ukupno Po Bilans renje
u tonama u kg u tonama stanovniku (+-) u%
u kg/lit
Goveđe meso 11.810 5,1 30.173 13,0 -18.363 39,1
Ovč. i koz. meso 1.248 0,5 11.605 5,0 -10.357 10,7
Svinjsko meso 3.157 1,4 16.247 7,0 -13.090 19,4
Živinsko meso 6.050 2,6 23.210 10,0 -17.160 26,0
Napomena: Rađeno na temelju broja prisutnih stanovnika od 2.321 hiljade u 2003. godini.
Izvor; Strategija razvoja poljoprivredeFBiH (2006-2010)
86
Taj bilans sada je visoko nepovoljan, jer on pokazuje da se sa proizvodnjom samo ovčjeg i
kozjeg mesa koju u ovom segmentu stočarstva i ukupne poljoprivrede ima FBiH, podmiruje tek
10% potreba potrošnje domaćeg stanovništva.
5.3.2. Polazišta za marketinška

istraživanja
Istraživanja marketinga sa njihovim svim primjenjenim sadržajima uslijedit će nakon što
programi 4 i 5 dadnu konačnu listu autohtonih proizvoda koje će BiH/FBiH proizvoditi na bazi
ovčjeg mesa i mlijeka.
Poznato je da potencijalno tržište za janjad i ovčje sireve postoji, ali postoje i sljedeća
ograničenja (1-3);
1. Jako je otežan izvoz u Hrvatsku i onemogućen u EU.
2. Izostaju ozbiljniji napori proizvođača sira da standardiziraju
ovaj svoj proizvod prema;
a. zahtjevima stranog tržišta, i
b. propisima zemalja uvoznica.
3. Postoji trajan, visok i nekontroliran uvoz janjadi
BiH je značajan uvoznik mliječnih proizvoda; u 2006. godini taj uvoz realiziran je sa 51,5
hiljada tona raznih artikala, zašto je plaćeno 99,9 miliona KM. U istoj godini izvoz iz ovog
sektora ostvaren je sa 29,5 miliona KM, što je manje od uvoza za 3,4 puta. Razloga za
dominaciju uvoznih nad domaćim mliječnim proizvodima na našem tržištu ima nekoliko i oni
će biti obrazloženi u drugom dijelu ovih istraživanja.
S obzirom na prognoze EU o budućem rastu potrošnje sira na njihovom području i strukturu
sadašnje proizvodnje u kojoj na ovčje mlijeko otpada samo 1,9%, treba računati da bi se tu
mogle stvoriti dodatne mogućnosti za plasman ovčjih mliječnih proizvoda iz naše zemlje. To
poziva na dalji i mnogo brži razvoj domaćeg ovčarstva nego do sada, kako bi se iskoristile
izvozne mogućnosti koje se pružaju na tom planu. Da se dostigne takav jedan cilj, domaća
industrija mlijeka trebat će značajno poboljšati svoje proizvodne programe i učiniti dodatna
unapređenja u pakiranju, dizajniranju i posebice na promoviranju proizvoda.
Njen konačni marketinški koncept nije i ne može biti doveden u pitanje, pa se njemu treba
opredijeliti svaki subjekt iz primarne koliko i iz prerađivačke sfere sektora. Taj koncept u ovim
istraživanja bit će izučavan putem mikrosistema marketinga kod vodećih proizvođača
fokusiranih mliječnih i mesnih prerađevina.
Ulazi tog mikrosistema su proizvod, cijene, promocija i distribucija, poznati na engleskom kao
koncept ''4P’’ i on će u istraživanjima biti dopunjen sa pristupom koji na istom jeziku slovi kao
''4C'' i označava elemente koji predstavljaju vrijednost za kupca, trošak proizvoda, pogodnost za
kupca te komunikaciju između prodavaca i kupaca. Dalju i sa prethodnim vezanu dopunu
marketinških istraživanja, predstavljat će segmentiranje tržišta, identifikacija ciljnih tržišta i
pozicioniranje u odnosu na konkurentske proizvode.
6. Ekonomski pokazatelji ovčarske

proizvodnje
Skoro sva dosadašnja istraživanja u oblasti ekonomike pojedinih stočnih grana i napose
ovčarstva, vezana su za prijeratno razdoblje, tako da snažnijih izučavanja ove važne oblasti
nakon rata u BiH skoro i da nema. Što se ovog programa tiče, izučavanja ekonomike ovčarske
87
proizvodnje i marketinga njenih proizvoda, u prvoj godini rada usmjerena su prema iznalaženju
modela poljoprivrednih gospodarstava od 250 i 100 ovaca, uz njihovo što brže uvođenje u
praksu. Istraživanjima će biti obuhvaćeni sljedeći pokazatelji ili oblasti;
a. vrijednost proizvodnje ovčjeg mlijeka,
b. vrijednost proizvodnje janjadi za tržište i za remont
stada - živa mjera,
c. proizvodnja mlijeka i mesa po ovci,
d. troškovi proizvodnje mlijeka i mesa,
e. cijena koštanja proizvodnje mlijeka i mesa, živa mjera,
f. ostvareni dohodak na gospodarstvu,
g. ekonomičnost proizvodnje,
h. rentabilnost proizvodnje,
i. proizvodnja ovčjih proizvoda po stanovniku FBiH,
j. potrošnja ovčjih proizvoda po stanovniku FBiH, i
k. marketing u proizvodnji i plasmanu ovčjih proizvoda.
Posmatrana dva modela gospodarstava od 250 i 100 ovaca izabrana su na osnovu dominantne
zastupljene ovčarske proizvodnje na gospodarstvu. To je resursima prilagođena proizvodnja,
orijentirana ka robnoj razini, te održiva na osnovu tehničko-tehnoloških normativa i
ekonomskih pokazatelja za sadašnje uvjete u FBiH. Najvažniji pokazatelji takve jedne
proizvodnje dati su u sljedećoj tabeli.
Tabela 9 Osnovni ekonomski pokazatelji u ovčarskoj proizvodnji FBiH
A. Modeli gospodarstva Iznos u KM Ekonomičnost Rentabilnost

Prihodi Troškovi Dobit proizvodnje proizvodnje
1. Od 250 ovaca 63.107 49.305 13.802 1,28 28,0
2. Od 100 ovaca 25.746 22.700 3.046 1,13 13,4
B. Po ovci
1. U stadu od 250 ovaca 252,43 197,22 55,21
2.U stadu od 100 ovaca 257,46 227,00 30,46
C. Cijena koštanja
1. Model 250 ovaca
9po litri mlijeka 0,75 0,59 0,16
9 po kg janjeta ž. m. 8,00 6,25 1,75
2. Model 100 ovaca

9 po litri mlijeka 0,75 0,66 0,09
9 po kg janjeta ž. m. 8,00 7,05 0,95
Iz datih podataka vidljivo je da je model gospodarstava od 250 ovaca u stadu dohodovniji od

onog sa 100 grla. Glavni razlozi za takve pokazatelje dominantno su u većoj proizvodnosti rada
kod stada ovaca prihvaćenog kao normativ za ovu proizvodnju kod nas i u svijetu, te manjih
troškova usluga po grlu i boljeg korištenja resursa.
Drugi model gospodarstava od 100 ovaca u stadu, po ekonomskim pokazateljima je nešto iznad
granične vrijednost prihvatljive po parametrima održivosti, jer obezbjeđuje godišnji profit od
3.046 KM. Pri tome treba napomenuti da je to za bih. uvjete prihvatljivo, jer, pored malog
iznosa pozitivnog financijskog rezultata, osigurava i godišnju punu zaposlenost za jednog
radnika te dobro korištenje resursa.
Po pokazatelju akumulativnosti, to bi za sadašnje uvjete privređivanja bila donja granica
prihvatljivog modela ovčarskog gospodarstva. Ali, treba znati da velika nezaposlenost u FBiH,
88
odnosno BiH, uz općenito nizak životni standard građana, tjera poljoprivredne proizvođače da
se bave i proizvodnjom koja pokriva varijabilne troškove uz određeni dio koji ostaje kao
naknada, tj. bez punog pokrića svih troškova. Kao dokaz da je to tako, jeste postojanje
uzgajanja ovaca na gospodarstvima FBiH u stadima od 50 i manje grla, a u govedarstvu sticanje
prihoda i sa 1-3 krave po farmi itd.
Po vrijednosti proizvoda u formiranju ukupnog prihoda gospodarstava sa uzgojem stada ovaca
od 250 grla na prvom mjestu je proizvodnja janjadi (meso živa mjera) sa 59% ostvarivog
prihoda. Ostali sporedni proizvodi (izlučene ovce, vuna i stajnjak) sa učešćem od 20%, zajedno
su na drugom mjestu. Na trećem mjestu po vrijednosti je proizvodnja mlijeka sa 13% i na kraju
dolaze poticaji sa 8%. Treba ovdje napomenuti da su u istraživanoj 2007. godini poticaji
povećani i njihov udio u odnosu na prethodne godine, jer je iznos poticaja za ovčje i kozje
mlijeko sa 0,14 promijenjen na 0,25 KM po litri. 5 Prikaz strukture prihoda ovčarskog
gospodarstva od 250 grla u stadu za 2007. godinu dat je na sljedećem grafikonu.
Struktura ukupnog prihoda uzgoja 250 ovaca na

gazdinstvu F BiH
Podsticaji
8%
Ostalo
20%
Janjad
Mlijeko 59%
13%
Zahvaljujući povećanju poticaja na mlijeko, prvi model ima pozitivnu razliku između
obezbijeđene prodajne cijene mlijeka i cijene koštanja po litri od 0,16 KM, a drugi model samo
0,09 KM. Da nisu nastale promjene u tom poticaju u prošloj godini, cijena koštanja bi bila veća
od prodajne cijene ovčjeg mlijeka za 0,02 KM.
Najveći dio prihoda ovčarska gospodarstva ostvaruju iz uzgoja janjadi pa dati modeli
dominantno ostvaruju iskazanu dobit kod mlijeka na razlici između njegove prodajne cijene i
cijene koštanja.
Pri istim cijenama veća profitabilnost bi se postigla boljom organizacijom farmera, odnosno
stvaranjem zadruga i dohodovnim (horizontalnim i vertikalnim) povezivanjem od proizvođača,
prerađivača i trgovine, pa sve do potrošača. Osim toga, nepovoljni su uvjeti u sektoru
financiranja, koju dodatno otežava komplicirana procedura uz još teže zadaće oko
obezbjeđivanja garancija.
Na ekonomski položaj ovčarske proizvodnje presudan utjecaj ima proizvodnost po grlu i
mlijeka i mesa. Da ti rezultati nisu na potrebnoj visini ukazuje sljedeći primjer;
proizvodnja mlijeka po ovci u FBiH iznosi 45-49 litara (2001-2006),
a u Njemačkoj 264 litra po grlu,
proizvodnja mesa po ovci u FBiH je 12 kg, s tim što je za date modele
nešto viša (14,5),
a u EU je 21 kg po grlu.
5
Za IV kvartal 2007. i I-III kvartal 2008. godine, premija za ovčje i kozje mlijeko određena je u visini od 0,30
KM po litri (SN FBiH br. 13/08. od 19. 3. 2008).
89
Te razlike proizlaze iz genetskog potencijala ovaca, primijenjenih zootehničkih mjera te
osiguranja općih uvjeta i marketinga.
Važno je naglasiti da svi ekonomski pokazatelji dani u prethodnoj tabeli i u kalkulacijama
kakve stoje u prilozima, imaju preliminarnu vrijednost, jer su dobiveni jednogodišnjim
posmatranjem ovčarskih gospodarstava i sa predstavljena samo dva modela.
7. Sadržaj budućih istraživanja

U narednim godinama istraživanja u okviru ovog programa će se raditi na reprezentativnim
uzorcima obogaćenim sa više modela. Pored toga, dobiveni rezultati istraživanja drugih
programa u okviru ukupnog projekta (posebno se tu misli na programe 2.4. Proizvodnja
autohtonih sireva i 2.5. Proizvodnja mesnih proizvoda) će dati podloge, bliža lokacijska
određenja, konačne proizvodne orijentacije, te definitivan izbor autohtonih proizvoda od
mlijeka i mesa koji će biti predmet detaljnih ekonomskih i marketinških uobličavanja. Na
temeljima ovakvih generalnih zadataka, u skupini poslova koji su u toku realizacije ili će tek
biti uspostavljeni, mogu se nabrojati sljedeći;
1. anketiranje ovčarskih gospodarstava,
2. određivanje pasminskog sastava ovaca,
3. proizvodna orijentacija uzgajivača ovaca za proizvodnju mlijeka,
mesa ili mlijeka i mesa,
4. veličina stada i njihova prostorna rasprostranjenost,
5. ekonomski održivi i u praksi prisutni modeli gospodarstava,
6. zdravstveno stanje ovaca,
7. umatičenost,
8. način uzgoja (stacionarni ili nomadski),
9. dominantan način ishrane (sijeno ili sijeno i koncentrat),
10. opremljenost gospodarstva sa privrednim objektima i opremom,
11. glavni proizvodi ovčarstva i način plasmana njihovog proizvoda,
12. zastupljenost autohtone proizvodnje sira i prerađevina od mesa,
13. obrazovanje i spol voditelja gospodarstava,
14. radna snaga (vlastita ili angažirana),
15. prisustvo i rad stručnih poljoprivrednih službi,
16. zdravstveno stanje stoke i primjena mjera zoohigijene,
17. postojanje i organizacija farmera,
18. ekonomska pogodnost (razvijenost infrastrukture i dr), i
19. marketinška istraživanja svih obuhvaćenih proizvoda ili
grupa proizvoda.
Osim pobrojanih aktivnosti koje su u započetoj fazi, planiraju se i poslovi koji će biti rađeni u
narednim godinama vijeka istraživanja ukupnog projekta i ovog programa. Tu se misli na
davanje prijedloga rješenja u stručnom osposobljavanju farmera, oblicima organiziranja i
dohodovnog povezivanja, mjera ekonomske naravi i poljoprivredne politike, donošenja
zakonske i institucionalne regulative, ito sve sa ciljem stvaranja većeg dohotka, boljeg
standarda poljoprivrednika, te snažnijeg korištenja resursa i zaštite životne sredine.
90
Prilozi Programa 6
Prilog 1 Broj ovaca po republikama bivše Jugoslavije (Stanje 15. 1. 1991)

U 000
Kategorija BiH C. Gora Hrvatska Makedonija Slovenija Srbija Svega
Ovce 1.317 487 753 2.297 20 2.557 7.431
Udio u % 17,7 6,6 10,1 30,9 0,3 34,4 100,0
Ovce za priplod 963 407 585 1.613 12 1.881 5.461
Udio u % 17,6 7,5 10,7 29,5 0,2 34,5 100,0
Izvor; SGJ 1991.
Prilog 2 Broj ovaca u BiH po procjenama (sa stanjem 15. januara)

U 000
Godine Ukupno Janjad i šilježad Ovce za Ovnovi i
do 1 godine priplod jalove ovce
1961 2.150 598 1.393 159
1971 1.947 431 1.332 184
1981 1.383 260 1.012 111
1985 1.508 278 1.107 123
1986 1.498 286 1.095 117
1987 1.496 268 1.101 127
1988 1.432 250 1.069 113
1989 1.355 227 1.016 112
1990 1.319 244 969 106
1991 1.317 247 963 107
Indeks 1981/1971 71 60 76 60
Indeks 1991/1981 95 95 95 96
Indeks 1991/1971 68 57 72 58
Izvor; SGBiH 1962-1992.
91
Prilog 3 Broj ovaca u općinama BiH po popisima
1971., 1981. i 1991. godine
O p i s 1971 1981 1991 Indeks
Ukupno BiH 1.892.317 1.773.984 1.276.383 67
SARAJEVO 60.964 72.758 63.965 105
Sarajevo Centar 586 778 1.427 243
Hadžići 5.935 3.248 2.704 46
Ilidža 1.319 1.681 1.854 140
Ilijaš 10.993 13.825 13.803 126
Novi Grad 479 1.000 939 196
Novo Sarajevo 593 933 805 136
Stari Grad 2.731 4.261 3.182 116
Pale 19.389 27.227 25.100 129
Trnovo 17.764 18.378 11.832 67
Vogošća 1.175 1.427 2.319 197
Banovići 3.107 1.688 1.950 63
Banja Luka 53.670 61.392 41.184 77
Bihać 16.224 15.867 11.027 68
Bijeljina 13.227 7.735 8.799 66
Bileća 33.392 29.461 19.243 58
B. Dubica 11.749 9.568 4.844 41
B. Gradiška 7.741 5.360 5.304 68
B. Krupa 40.937 40.241 24.706 60
B. Brod 1.087 888 749 69
B. Novi 18.222 18.937 9.757 54
B. Petrovac 55.102 37.206 28.627 52
B. Šamac 857 221 444 52
B. Grahovo 14.447 18.506 14.309 99
Bratunac 14.819 12.133 10.924 74
Brčko 4.955 2.689 1.635 33
Breza 1.874 2.903 3.613 193
Bugojno 10.058 11.449 9.232 92
Busovača 4.183 3.349 2.324 56
Cazin 13.770 11.012 11.146 81
Čajniće 16.626 16.900 13.464 81
Čapljina 19.095 13.119 7.355 39
Čelinac 9.848 8.504 5.996 61
Čitluk 16.186 11.269 6.101 38
Derventa 3.500 2.723 3.247 93
Doboj 6.877 5.270 4.423 64
D. Vakuf 8.710 5.374 4.658 53
Foča 67.782 72.517 50.542 75
Fojnica 8.061 5.500 4.605 57
Gacko 64.166 51.887 41.829 65
Glamoč 52.300 57.817 41.928 80
Goražde 28.298 30.341 23.438 83
G. Vakuf 11.050 11.459 8.385 76
Gračanica 5.491 4.556 3.903 71
Gradačac 6.854 5.153 5.410 79
Grude 8.561 6.440 4.108 48
H. Pijesak 11.430 13.324 11.264 98
Jablanica 5.953 3.246 1.617 27
Jajce 13.284 13.281 11.032 83
Kakanj 6.852 5.530 6.607 96
Kalesija 5.999 3.957 3.668 61
Kalinovik 36.775 33.167 19.713 54
Kiseljak 3.170 3.008 3.254 103
Kladanj 7.665 7.522 6.825 89
Ključ 30.227 37.434 26.239 87
Konjic 47.904 42.509 27.315 57
K. Varoš 21.862 19.458 15.092 69
Kreševo 2.379 2.096 1.832 77
6
Kupres 21.749 23.597 … ….
Laktaši 6.047 6.386 4.257 70
Lištica 10.658 5.546 2.947 28
Livno 25.769 23.847 19.753 77
Lopare 9.768 7.310 6.095 62
Lukavac 5.927 3.143 2.276 38
Ljubinje 25.055 15.263 8.037 32
Ljubuški 17.039 16.019 10.938 64
Maglaj 6.217 4.319 3.245 52
Modriča 4.448 3.848 3.046 68
Mostar 63.920 62.435 29.952 47
M. Grad 40.110 34.336 25.074 63
Neum 19.938 15.423 8.594 43
Nevesinje 58.413 64.904 42.160 72
Odžak 1.184 683 744 63
Olovo 12.144 14.353 15.391 127
Orašje 842 118 243 29
Posušje 15.442 8.980 3.883 25
Prijedor 24.645 25.156 21.165 86
Prnjavor 9.544 9.676 7.911 54
Prozor-Rama 14.746 12.195 9.077 62
N. Travnik 5.581 3.012 2.922 52
Rogatica 46.368 58.457 40.841 88
Rudo 14.302 16.113 12.710 89
S. Most 36.234 38.982 26.902 74
S. Vakuf 34.814 27.870 20.094 58
Sokolac 52.902 54.871 41.463 78
Srbac 1.870 1.421 2.107 113
Srebrenica 27.622 25.519 20.558 74
Srebrenik 2.454 1.651 1.482 60
Stolac 64.339 54.027 32.674 51
Šekovići 15.978 17.229 13.385 84
Šipovo 15.732 18.354 14.311 91
Teslić 22.879 21.138 17.048 75
Tešanj 2.163 1.626 2.051 95
Drvar 19.402 20.925 12.717 66
Tomislavgrad 45.250 29.353 16.346 36
Travnik 41.067 39.585 31.902 78
Trebinje 29.271 19.668 8.998 31
Tuzla 1.571 1.052 1.078 69
Ugljevik 5.266 3.363 2.840 54
Vareš 9.143 11.744 12.080 132
V. Kladuša 12.190 14.439 11.269 92
Visoko 3.406 4.305 5.714 168
Višegrad 17.031 17.526 13.645 80
Vitez 2.746 1.395 1.605 58
Vlasenica 27.254 26.074 20.205 74
Zavidovići 6.209 5.758 4.535 73
Zenica 8.592 8.999 8.462 98
Zvornik 14.376 11.863 10.146 71
Žepće 1.903 1.815 2.813 148
Živinice 3.507 1.589 1.060 30
Ukupno 1.892.317 1.773.984 1.276.383 67
Izvor; RZS Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava

1991., Prvi rezultati za stočni fond po naseljenim mjestima, SB 221.
6
Bez podataka za općinu Kupres.
92
Prilog 4 Kalkulacija uzgoja ovaca (model 250 grla)
Elementi Jedinica Količina Cijena Iznos
mjere u KM u KM
A. Prihodi
1. Janjad za prodaju kg 2.768 8 22.144
2. Janjad za remont stada – šiljžice kg 2.090 7 14.630
3.Mlijeko l 16.150 0,50 8.075
4.Vuna kg 400 2 800
5. Stajnjak t 50 50 2.500
6. Izlučene ovce kg 2.250 4 9.000
7. Poticaji za mlijeko l 16.150 0,25 4.038
8. Poticaji za umatičeni podmladak grla 55 20 1.100
Svega 63.107
B. Troškovi
1.Sijeno za ovce i janjad t 92 180 16.560
2. Zelena masa za ovce t 405 5 2.025
3.Koncentrat za ovce t 13 650 8.450
4. Koncentrat za janjad t 0,7 900 630
5. Uginuće ovaca kg 585 4 2.340
6. Dešugiranje 450
7. Vakcina antraks i šuštavac 1.250
8. Ljudski rad 13.500
9. Energija i gorivo 500
10. Amortizacija objekata i opreme 600
11. Tekuće održavanje 300
12. Troškovi financiranja 1.300
13. Ostalo nepredviđeno 1.400
Svega 49.305
C. Dobit 13.802
D. Ekonomičnost proizvodnje 1,28
E. Rentabilnost 28,00
F. Cijena koštanja; a. litre mlijeka 0,59
b. kg janjeta ž.m. 6,25
E l e m e n t i proizvodnje
A/ Pokazatelji uzgoja B/ Pokazatelji ishrane
1. Porođajna težina janjeta 3 kg B/1 Ishrana ovaca
2. Prodajna težina janjeta 16 kg
3. Prosječan prirast 0,217 kg/dan 1. Sijeno zimski period 2 kg/dana
4. Period ishrane janjadi 60 dana 2. Zelena masa (ispaša) 9 kg/dan
5. Broj janjadi po ovci godišnje 1,2 janjeta 3. Koncentrat 0,15 kg/dan
6. Mlijeka po ovci godišnje 85 litara
7. Muženih ovaca u ukupnom broju 76 % B/2 Ishrana janjadi
8. Količina vune po ovci godišnje 1,6 kg
9. Izlučena ovca - živa mjera 45 kg 1. Mlijeko za janje 0,8 l/dan
10. Vrijednost izlučene ovce 180 KM 2. Koncentrat 0,1 kg/dan
11. Vrijednost dviske 280 KM 3. Sijeno 0,2 kg/dan
12. Životni vijek ovce 5 godina
13. Uginuće ovaca 5%
93
Prilog 5 Kalkulacija uzgoja ovaca (model 100 grla)
Elementi Jedinica Količina Cijena Iznos
mjere u KM
A. Prihodi
1. Janjad za prodaju kg 1.207 8 9.656
2. Janjad za remont stada (dviske) kg 800 7 5.600
3.Mlijeko l 6.840 0,50 3.420
4.Vuna kg 180 2 360
5. Stajnjak t 20 50 1.000
6. Izlučene ovce kg 900 4 3.600
7. Poticaji za mlijeko l 6.840 0,25 1.710
8. Poticaji za umatičeni podmladak grla 20 20 400
Svega 25.746
B. Troškovi
1.Sijeno za ovce i janjad t 37 180 6.660
2. Zelena masa za ovce-paša t 162 5 810
3.Koncentrat za ovce t 5,4 650 3.510
4. Koncentrat za janjad t 0,3 900 270
5.Uginuće ovaca kg 225 4 900
6. Dešugiranje 200
7. Vakcina antraks i šuštavac 500
8. Ljudski rad 7.800
9. Energija i gorivo 250
10. Amortizacija objekata i opreme 300
11. Tekuće održavanje 150
12. Troškovi financiranja 650
13. Ostalo nepredviđeno 700
Svega 22.700
C. Dobit 3.046
D. Ekonomičnost proizvodnje 1,13
E. Rentabilnost 13,42
F. Cijena koštanja a) litra mlijeka 0,66
b) kg janjeta ž.m. 7,05
E l e m e n t i proizvodnje
A/ Pokazatelji uzgoja B/ Pokazatelji ishrane
14. Porođajna težina janjeta 3 kg B/1 Ishrana ovaca
15. Prodajna težina janjeta 17 kg
16. Prosječan prirast 0,233 kg/dan 4. Sijeno zimski period 2 kg/dana
17. Period ishrane janjadi 60 dana 5. Zelena masa (ispaša) 9 kg/dan
18. Broj janjadi po ovci godišnje 1,2 janjeta 6. Koncentrat 0,15 kg/dan
19. Mlijeka po ovci godišnje 90 litara
20. Muženih ovaca u ukupnom broju 76 % B/2 Ishrana janjadi
21. Količina vune po ovci godišnje 1,8 kg
22. Izlučena ovca - živa mjera 45 kg 1. Mlijeko za janje 0,8 l/dan
23. Vrijednost izlučene ovce 180 KM 2. Koncentrat 0,1 kg/dan
24. Vrijednost dviske 280 KM 3. Sijeno 0,2 kg/dan
25. Životni vijek ovce 5 godina
26. Uginuće ovaca 5%
94
Prilog 6 Klanje ovaca u klaonicama i dobiveno meso1
Godina Ukupno Janjad Ostalo
A/ Zaklano u 000 grla
2000 83 61 22
2001 72 52 20
2002 85 61 24
2003 88 62 26
2004 80 51 29
2005 92 62 30
2006 99 60 39
Indeks 119 98 177
B/ Prosječna bruto težina u kg /grlo
2000 30 26 41
2001 27 22 40
2002 30 24 43
2003 30 25 42
2004 - - -
2005 - - -
2006 - - -
Indeks - - -
C/ Prosječna neto težina kg/grlu
2000 16 13 21
2001 14 12 21
2002 15 13 22
2003 15 13 22
2004 16 13 21
2005 17 14 22
2006 18 14 23
Indeks 112 108 109
D/ Proizvedena neto težina mesa u tonama
2000 1.271 822 449
2001 1.014 617 397
2002 1.298 767 531
2003 1.355 787 568
2004 1.294 685 609
2005 1.535 888 647
2006 1.765 852 913
Indeks 139 104 203
1
Obuhvaćene su samo životinje u proizvodnji te njihovo klanje u državnim i privatni klaonicama-bez
klanja na gospodarstvima. Prema metodici, ako se ovim količinama dodaja klanje na gospodarstvima
i količine mesa one koje su izvezene, dobiva se ukupna proizvodnja mesa u zemlji.
Izvor: - SG BiH 1992.
-SG FBiH 2005.
95
Prilog 7
UPITNIK ZA
POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO
IME I PREZIME: ______________________________
NAZIV GOSPODARSTVA/GAZDINSTVA ______________________________
Vrsta životinje: OVCE

I. OPĆI PODACI O NOSITELJU I ČLANOVIMA PG
Ime i prezime nositelja PG
Adresa:
Grad / općina/opština
Telefon
Kanton
MIBPG (iz Upisnika):
Datum i godina rođenja
a. poljoprivrednik
b. poljoprivrednik - porezni obveznik
Pravni status (zaokružiti)
c. obrtnik
d. pravna osoba (zadruga, d.o.o., d.d.)
a. nezavršena osnovna škola
b. završena osnovna škola
c. srednja škola (navesti koja) ________________________
Podaci o obrazovanju (zaokružiti) d. viša škola (navesti koja) __________________________
e. fakultet (navesti koji) ____________________________
- magisterij
- doktorat
Završeni stručni tečajevi i seminari
___________________________________________________
(navesti koji):
___________________________________________________
a. u radnom odnosu
Status:(zaokružiti) b. nezaposlen
c. umirovljenik
Podaci o članovima OPG-a i zajedničkog domaćinstva

a) Broj radno aktivnih članova (razdvojiti stalno i povremeno zaposlene u obavljanju poljoprivredne
djelatnosti) i godine njihova rođenja
Stalno zaposleni Povremeno zaposleni

1._____________________________________ 1.________________________________________
2._____________________________________ 2.________________________________________
3._____________________________________ 3.________________________________________
4._____________________________________ 4.________________________________________
5._____________________________________ 5.________________________________________
6._____________________________________ 6.________________________________________
7._____________________________________ 7.________________________________________
8._____________________________________ 8.________________________________________
96
b) Broj uzdržavanih članova i godine njihova rođenja
1.______________________________________ 6.__________________________________________
2.______________________________________ 7.__________________________________________
3.______________________________________ 8.__________________________________________
4.______________________________________ 9.__________________________________________
5.______________________________________ 10._________________________________________
c) Maloljetni članovi (djeca) i godine njihova rođenja
1.______________________________________ 6.__________________________________________
2.______________________________________ 7.__________________________________________
3.______________________________________ 8.__________________________________________
4.______________________________________ 9.__________________________________________
5.______________________________________ 10._________________________________________
Za obrtnike i pravne osobe
a/ Broj stalnih zaposlenika:
b/ Broj sezonskih zaposlenika:
II. STANJE GOSPODARSTVA
1. OPIS POSTOJEĆIH OBJEKATA:

a/ Staja
- tip:
1. ČVRSTI OBJEKT 2. DRVENI OBJEKT 3. OSTALO ___________________
- veličina (dimenzije) _________________________________________
- kapacitet (komada)__________________________________________
- popis postojeće opreme u staji _________________________________
- infrastruktura (ceste, struja, voda, odvodnja otpadnih voda, mljekarnica, itd):
b/ Ostali prateći objekti

- sjenik (dimenzije)____________________________________
- silosi (kapacitet u m3)_________________________________
- ostali objekti u funkciji farme(npr. skladišta)_____________________________________

____________________________________________________________________________
2. POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE U HA: 1ha = 100 ar, 1ar = 100m² 10ar = 1000m²
1 dunum = 1000m²
Kategorija zemljišta (stvarno korištenje) Vlastito U najmu Koncesija
oranice i vrtovi
livade
pašnjaci
neplodno
šume
ostalo
UKUPNO
97
Ukupan broj parcela poljoprivrednog zemljišta
3. POLJOPRIVREDNA MEHANIZACIJA
VRSTA GODINA TIP/SNAGA BROJ

PROIZVODNJE
4. STOČNI FOND
PASMINA SOJ BROJ
Kategorija stoke
Ovce
Ovce za priplod (silježad-dvizice)

Ovnovi za priplod
Janjad do 6 mjes. za tov
Janjad do 6 mjes. za priplod
UKUPNO
5. PODACI O PROIZVODNJI
Vrsta proizvodnje Količina Vrijednost

(KM)
1. Ukupno proizvedeno janjaca u prethodnoj godini
2. Broj isporučenih janjaca u prethodnoj godini za daljnji tov
4. Ostala proizvodnja
1. Prosječna plodnost po ovci godišnje (%) /

2. Prosječna porodna tjelesna masa janjaca (kg/janje) /
6. GOSPODARSKA INFRASTRUKTURA (zaokružiti)
Prometna povezanost 1- asfalt 2- makadam 3 - poljski put

Električna energija 1 - 220 V 2 - 380 V 3 - bez struje
Voda 1 - vodovod 2 - bunar 3 - Kišnica
Plinovod Da Ne
98
III. OSTALO
1. POSTOJEĆA KREDITNA ZADUŽENJA
Početak
Iznos Rok Banka / Financijska
Vrsta kredita / namjena otplate
(KM) otplate institucija
(godina)
2. Dosadašnja suradnja sa stručnim službama u poljoprivredi (navesti kojim)
3. Spremnost na pohađanje jednodnevnih i višednevnih stručnih predavanja, seminara i trening

tečajeva u sklopu provođenja Operativnog programa razvitka proizvodnje ovaca u Federaciji
Bosne i Hercegovine?
DA NE
4. Članstvo u udrugama, zadrugama i ostalim organizacijama (navesti)
5. Dosadašnja iskustva i problemi u proizvodnji ovaca, razvoju ovčarstva i dr. što želite istaknuti
*Svojim potpisom proizvođač jamči tačnost i istinitost navedenih podataka.
U ___________________, _______________ godine

Potpis proizvođača
----------------------------------
99
Program 7
Institucionalna infrastruktura
Poljoprivredni sustav stvara se i funkcionira putem donesenih zakona i na njihovim temeljima
izgrađenih institucija. Poljoprivredi i proizvodnji hrane u cjelini potrebne su brojne institucije
čiji je značaj srazmjeran nivou njihove rangiranosti, počevši od općine pa preko kantona i
entiteta, do države kao vrhovnog autoriteta vlasti. Svakako da su najvažnije one koje imaju
državni – krovni karakter, jer se samo putem njih može osigurati dobro funkcioniranje
ekonomije zemlje unutar i izvan njenih granica. Sadržaj ovog programa je sagledavanje i
analiza do sada osnovanih i konstatiranje nedostajućih institucija, i napose onih koje su
relevantne za funkcioniranje jedne dosta specifične proizvodnje kakva je ovčarstvo.
A. Područje rada
Cjelokupni projekt ima veoma složenu sadržajnu programsku strukturu sa vrlo prepletenim i
često podudarnim područjem istraživanja. Područje istraživanja ovog programa prostorno
obuhvata najšire područje cijele zemlje sa utjecajima koji se od institucija očekuju i izvan
njenih granica. U vertikalnom smislu, područje rada su institucije i njihove funkcionalne zadaće
od općinskih pa do međunarodnih i svjetskih razina.
B. Ciljevi Programa
Proizvodnja hrane može se odvijati samo uz odgovarajuću zakonsku i institucionalnu podršku
svih čimbenika koji u njenom lancu imaju odgovarajuće obaveze i dužnosti. Problem je što
neke važne institucije u ovom sektoru još nisu formirane, dok se kod onih koje postoje, kriju
značajne rezerve za unapređenje njihovog rada. Sve one trebaju se nalaziti na zajedničkom
zadatku s ciljem da se poljoprivredi kao gospodarskoj djelatnosti osigura skladno i učinkovito
djelovanje, i to kako unutar zemlje tako i izvan njenih granica, Pitanje je tim složenije što je uprava
nad poljoprivrednim sektorom data mnogim razinama bh. vlasti. Što se FBiH tiče, ona se odvija
na četiri administrativne adrese; državnoj, entitetskoj, kantonalnoj i općinskoj. Stoga je i cilj
ovog programa da ponudi potrebna institucionalna rješenja kako bi ovčarska proizvodnja te
prerada i plasman njenih proizvoda funkcionirala na tržišno konkurentan i ekonomki održiv
način.
1. Sadašnja institucionalna
infrastruktura u FBiH
Bosna i Hercegovina je država nastala Daytonskim mirovnim sporazumom 1995. godine.
Sastoji se iz Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko BiH koji je uspostavljen 1999.
godine. Bosna i Hercegovina nema jedinstvenog zakona o poljoprivredi (što bi bilo logično), pa
većina nadležnosti vezana za poljoprivredni sektor pripada entitetima.
Nadležnosti date institucijama BiH koje imaju utjecaj na poljoprivredni sektor su:
• vanjska politika i zaključivanje
međunarodnih ugovora,
• vanjskotrgovinska politika i
• carinska politika.
100
Nadležnosti koje nisu isključivo povjerene BiH pripadaju entitetima, a Brčko Distrikt djeluje
kao posebna administrativna jedinica.
Državne institucije uređuju međunarodne odnose, međunarodnu trgovinu poljoprivrednih
proizvoda, stvaranje jedinstvenog ekonomskog tržišta, graničnu kontrola u oblasti veterinarstva,
zaštite bilja i sigurnosti hrane, te koordinaciju djelatnosti sa entitetskim ministarstvima
poljoprivrede.
1.1. Zakonska regulativa u poljoprivrednom
sektoru (sadašnje stanje)
Bosna i Hercegovina je po ustavnom uređenju suvremena država sa decentraliziranom
političkom i administrativnom strukturom te izrazito specifičnim i kompleksnim ustavnim
uređenjem. Ustvari, čitav bih. društveni sistem je reguliran sa trinaest Ustava, dok je u Brčko
distriktu organizacija vlasti uređena Statutom.
Državnim ustavom je izvršena podjela nadležnosti između institucija u BiH i entiteta. Institucije
BiH imaju značajan utjecaj u sektoru poljoprivrede, a posebno u segmentima koji slijede;
• vanjska politika i zaključivanje međunarodnih ugovora,
• vanjskotrgovinska politika,
• carinska politika (tarife, prelevmani i zaštita domaće
proizvodnje),
• odnosi sa međunarodnim organizacijama i institucijama
iz domena vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,
• utvrđivanje jedinstvenog ekonomskog tržišta,
• kontrola roba i usluga pri izvozu i uvozu, te
• zaštita potrošača i konkurencija.
Nadležnosti koje nisu povjerene institucijama BiH pripadaju entitetima. Što se Federacije BiH
tiče, temeljnim Zakonom o poljoprivredi definirani su okviri i mehanizmi za uspostavu njenih
institucionalnih struktura, što treba dovesti do uzdizanja konkurentnosti, podizanja kvalitete
poljoprivrednih proizvoda, te pripreme za njeno uključivanje u međunarodne integracije.
1.2. Ključne upravno - administrativne ustanove
sektora poljoprivrede u BiH
Kako je već rečeno, administrativno upravni poslovi u BiH po važnosti za sektoru, dati su u
nadležnost odgovarajućim institucijama, i to od vrha države, pa do općina kao osnovnih
administrativno-političkih jedinica.
Shodno prethodnom, na iskazanim nivoima danas u BiH postoje i djeluju organi uprave i
institucije kako slijedi.
A/ Državni nivo;
1. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,
2. Ured za veterinarstvo BiH,
3. Agencija za identifikaciju životinja, i
4. Uprava za zaštitu bilja.
B/ Nivo Federacije BiH;

1. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva,
101
2. Federalni zavod za agropedologiju Sarajevo,
3. Federalni agromediteranski zavod Mostar,
4. Federalni zavod za poljoprivredu Sarajevo.
C/ Nivo kantona;
1. šest ministarstava poljoprivrede, šumarstava i vodoprivrede,
2. četiri ministarstva privrede,
3. kantonalni zavodi za poljoprivredu,
4. kantonalni zavodi za veterinarstvo.
D/ Nivo općina;
• odjeljenja za privredu u 80 općina Federacije BiH.
1.3. Ustavno pravni okviri i nadležnosti

FBiH u sektoru poljoprivrede
U Federaciji BiH, vrhovnu nadležnost u sektoru poljoprivrede ima Federalno ministarstvo
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (formirano u veljači 1996. godine) i deset kantonalnih
ministarstva koja su sukladno zakonskim propisima zadužena za oblast poljoprivrede. Sada ovo
ministarstvo u svojoj strukturi ima i sektor prehrambene industrije.
Ustav Federacije BiH je usvojen 1994. godine, nakon čega je dopunjen brojnim amandmanima.
Uvažavajući činjenicu da se u Federaciji nalazi deset kantona, izvršena je podjela nadležnosti u
članku III Ustava FBiH na sljedeći način:
• isključiva nadležnost FBiH je uređenje ekonomske politike, uključujući
planiranje i obnovu kao i politiku korištenja zemljišta, i
• zajedničke nadležnosti Federacije BiH i kantona se, između ostalog,
odnose na korištenje prirodnih resursa, politiku zaštite okoliša i turizam.
Ustavom je određeno da se ove nadležnosti mogu ostvariti zajednički ili odvojeno (mogu ih
ostvariti kantoni uz koordinaciju federalne vlasti). Važno je naglasiti da federalne vlasti i
kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih oblasti.
Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu eksplicitno date federalnoj vlasti. Oni mogu prenijeti
svoja ovlaštenja na općine ili gradove na svojoj teritoriji ili na federalnu vlast. Za sada je u
praksi rijetka pojava delegiranja nadležnosti od kantona na općinu.
Poljoprivredna administracija u općinama FBiH je brojno mala, jer su kantonalne
poljoprivredne administracije srazmjerno velike, između ostalog i zbog preuzimanja
inspekcijskih poslova sa općinskih nivoa.
1.4. Nadležnosti FMPŠV-a
U FBiH je na snazi visoki stupanj decentralizacije, koji omogućava da pojedinačni nivoi vlasti
imaju veliku nezavisnost i u većini se primjenjuje supstitucijski princip jer Federalno
ministarstvo nije jedino nadležno za poljoprivredni sektor, budući ovlasti dijeli sa deset
kantonalnih ministarstava.
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je u skladu sa zakonskim
propisima nadležno za upravne, stručne i druge poslove iz nadležnosti FBiH, koji se odnose na
zaštitu i korištenje poljoprivrednog bilja i proizvoda, uzročnika bolesti, štetočina i korova,
zdravstvenu zaštitu životinja, kontrolu zdravstvene ispravnosti sirovog mesa, ribe, mlijeka i
102
jaja, te stočne hrane, uzgoja i eksploatacije šuma, izvora vode i drugih oblasti zakonom
propisanih. Kao i inspekcijski nadzor u oblasti poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, te i sve
druge poslove uređene zakonom.
1.5. Zakoni od utjecaja na oblast

poljoprivrede u BiH
U proteklom vremenu na nivou BiH doneseni su sljedeći zakoni koji se odnose na poljoprivredu
i proizvodnju hrane u cjelini. To su;
1. Zakon o carinskoj tarifi BiH
2. Zakon o vanjskotrgovinskoj politici
3. Zakon o zaštiti potrošača BiH
4. Zakon o koncesijama BiH
5. Zakon o veterinarstvu u BiH
6. Zakon o nadzoru kvaliteta određenih
proizvoda pri uvozu i izvozu
7. Zakon o hrani
8. Zakon o zaštiti zdravlja biljaka
9. Zakon o sustavu neizravnog
oporezivanja u BiH
10. Zakon o sjemenu i sadnom materijalu
11. Zakon o mineralnim gnojivima
12. Zakon o zaštiti novih sorti poljoprivrednog
bilja
13. Zakon o fito-farmaceutskim sredstvima
14. Zakon o zadrugama
15. Zakon o akcizama u BiH
16. Zakon o porezu na dodanu vrijednost
17. Zakon o vinu.
Zakon o poljoprivredi je krovni poljoprivredni zakon (Lex generalis) koga BiH nema i pitanje
je kada će ga imati. Tek krajem 2007. godine Federacija BiH donijela je taj zakon, dok
Republika Srpska ima usvojen takav zakon o poljoprivredi, koji je na snazi od polovice 2006.
godine.
Brojni primjeri poljoprivrednih zakonodavstava drugih eu. zemalja pokazuju da se tu radi o
legislativi koja se odnosi na mjere agrarne politike, bilo tržišne ili strukturne, te financiranje
njihove institucionalne i druge logistike.
S obzirom na namjere i pripreme BiH za ulazak u WTO te u budućnosti i u EU, nužno je i
potrebno prilagoditi zakonodavstvo naše zemlje zakonodavstvu ove asocijacije i propisima iz
„Bijele knjige“. Ne smije se zaboraviti da je Europska komisija planirala utrošiti jedan milijun
eura jačanju poljoprivredne uprave na državnom, bih. nivou. Stoga je od velikog značaja to što
je, uz RS, i FBiH donijela svoj zakon o poljoprivredi, kako bi se približila mogućnostima
korištenja tih sredstava.
Analizirajući poljoprivredno zakonodavstvo zemalja EU, iz njega se jasno vide ciljevi, zadaci i
cjelokupna zakonska legislativa koja je temeljena na jednoobraznim kriterijima sukladno
zakonodavstvu EU. Stoga sve buduće zemlje iz regije koje žele ući u EU moraju ih se strogo
pridržavati. U tom pogledu BiH preostaje da slijedi put Slovenije i Hrvatske. Veoma je
značajno da je navedenu zakonsku legislativu Hrvatska već uskladila sa procedurama i
standardima WTO-a, posebno u djelu poticajne politike, pa valja ta rješenja preslikati i u BiH.
103
Očekuje se da zakon o poljoprivredi koji je usvojen u FBiH uz ostalu postojeću legislativu,
ubrza ulazak BiH i WTO i EU.
2. Upravne organizacije i njihove podrške za

pružanje usluga u poljoprivredi
Institucionalna podrška poljoprivredi obuhvaća djelovanje organa državne, federalne i
kantonalne uprave, jedinica lokalne samouprave, te različitog oblika stručnog i interesnog
povezivanja poljoprivrednih gospodarstava.
Upravne organizacije – zavodi i agencije za pružanje usluga u poljoprivredi obavljaju stručne i
upravne poslove koji se odnose na poljoprivrednu stručno-savjetodavnu službu, uzgojno
selekcijski i reprodukcijski rad u stočarstvu, sjemenarstvo i rasadničarstvo, zaštitu bilja,
vinogradarstvo i voćarstvo, povrćarstvo, poljoprivredno zemljište i poljoprivrednu
mehanizaciju, te poljoprivredno knjigovodstvo i sl.
Upravne organizacije osnivaju Vlada Federacije BiH, Vlada Republike Srpske i kantonalne
vlade posebnim zakonom.
Sadašnje stanje u ovoj oblasti je raznoliko, sa nepotpunom i neadekvatnom primjenom, lošim
organizacijskim rješenjima, nefunkcionalno, pa po svemu tome neučinkovito i skupo.
Izučavajući ovu problematiku u članicama EU kao i u zemljama koje čekaju prijem u ovu
asocijaciju, ova materija u ovom programu je do u detalje razrađena, jasno strukturirana, te
jednostavno i profesionalno organizirana. U ovoj analizi, uvažavajući sadašnje stanje u zemlji
kao i pomoć koja će se učiniti donošenjem zakona o poljoprivredi, ovu materiju će se uskladiti
sa zakonskom legislativom EU-a i kao takvu prezentirati.
Agronomska komora FBiH
Radi očuvanja, unapređenja i zaštite interesa poljoprivredne profesije, agronomski stručnjaci se
udružuju u Agronomsku komoru kao svoju interesnu strukturnu asocijaciju, što je predviđeno
Zakonom o poljoprivredi FBiH. Statutom Komore, a u skladu sa zakonskim propisima, pobliže
se uređuje njena organizacija i djelokrug rada te upravljanja i funkcioniranja.
Agronomska komora treba obavljati sljedeće poslove:
• osigurava uvjete za zadovoljavanje stručnih potreba poljoprivrednih
stručnjaka,
• organizira usuglašene nastupe poljoprivrednih stručnjaka prema
organima vlasti i institucijama,
• planira, prati i organizira stručna usavršavanja diplomiranih
stručnjaka poljoprivrede,
• pruža stručnu podršku i priprema propise iz oblasti agrara,
• surađuje u postupku oblikovanja programa studiranja i stručnog
usavršavanja,
• daje mišljenje federalnom ministarstvu poljoprivrede u postupku
registracije fizičkih i pravnih lica za obavljanje poslova privatne
stručno-savjetodavne službe, te
• obavlja druge poslove predviđene statutom.
104
Poljoprivredna stručno-savjetodavna
služba
Temeljna zadaća poljoprivredne stručno-savjetodavne službe je tehničko i tehnološko
unapređenje obiteljskih gospodarstava i pružanje stručne pomoći poljoprivrednicima u cilju
povećanja dobiti iz poljoprivrede i dopunskih djelatnosti na gospodarstvima. Poljoprivrednu
stručno - savjetodavnu djelatnost treba organizirati kao javnu i privatnu službu.
Javnu poljoprivrednu stručno-savjetodavnu službu obavljaju federalna, kantonalne i općinske
službe.
Privatnu poljoprivrednu stručno-savjetodavnu službu mogu obavljati pravna i fizička lica koja
su upisana u registre za obavljanje takve djelatnosti i koja ispunjavaju uvjete kakve propisuje
Federalno ministarstvo poljoprivrede.
Poljoprivredna stručno - savjetodavna djelatnost obuhvaća:
1. davanje stručnih poljoprivrednih savjeta za konvencionalnu
i ekološku proizvodnju,
2. prikaz, odnosno demonstriranje novih tehnika i tehnologija,
3. primjenu novih znanstvenih dostignuća u praksi,
4. pružanje stručne pomoći poljoprivrednim gospodarstvima
u realizaciji novčane potpore u poljoprivredi,
5. izradu programa boljeg gospodarskog korištenja zemljišta,
6. osposobljavanje poljoprivrednika za vođenje knjigovodstva
i izradu kalkulacija proizvodnje na njihovim gospodarstvima,
7. očuvanje ekološke ravnoteže u poljoprivredi i na selu,
8. unapređenje seoskog turizma i uspostavu dodatnih djelatnosti
na gospodarstvima,
9. stručnu pomoć u osnivanju različitih oblika udruživanja
poljoprivrednika, i
10. usmjeravanja u razvoju sela i cjelokupnog ruralnog područja.
Vijeće za istraživanje u poljoprivredi
i ruralnom području
Ovo vijeće imalo bi nadležnosti nad analiziranjem poljoprivredne politike i uvjeta financijskog
istraživanja u poljoprivredi. Vijeće bi određivalo prioritete i kriterije, te analiziralo prijavljene
projekte iz oblasti agrara i pratilo njihovu realizaciju.
Udruženja poljoprivrednika
Federalnim zakonom o udruživanju građana je omogućeno osnivanje različitih udruženja u cilju
interesnog povezivanja. Na ovaj način omogućeno je unapređenje, zaštita i predstavljanje
poljoprivrednih gospodarstava kao i poljoprivrednih proizvođača. U interesu bržeg razvitka
poljoprivrede FBiH, kao i prilagođavanja obiteljskih gospodarstava tržnim uvjetima, donešenim
Zakonom o poljoprivredi stekla se mogućnost osnivanja poljoprivredne komore kao
samostalne stručne poslovne organizacije sa zadaćom da se izravno uključuje u kreiranje i
ostvarivanje mjera agrarne politike, zaštite i zastupanja vlastitih interesa poljoprivrednika kao
proizvođača, kao i u unapređenju konkurentnosti domaćih poljoprivrednih proizvoda.
Poljoprivredni informativni centar
Poljoprivredni informativni centar treba da djeluje kao informativni sustav Federalnog
ministarstva koji vrši poslove;
105
1. prikupljanja i sistematizacije gospodarskih, tržišnih i niza drugih podataka te
dobivanje informacija i propisanih evidencija iz djelokruga državnih organa,
federalne i kantonalne uprave, kao i jedinica lokalne samouprave, ustanova i
sl. koje su od važnosti za poljoprivredu,
2. prikupljanja tržišnih informacija u sektoru poljoprivrede za javnu upotrebu,
3. prikupljanja i objavljivanja općih podataka i svih vrsta informacija u
poljoprivredi za javnu upotrebu, i
4. razmjene podataka i informacija s nadležnim inostranim institucijama,
ustanovama i poljoprivrednim službama.
Federalno vijeće za poljoprivredu
i ruralno područje
U Vladi Federacije ovo vijeće bi bilo stručno i savjetodavno tijelo sa sljedećim obavezama:
1. prati izradu i provođenje poljoprivredne strategije,
2. prati izradu i ocjenjuje „Zeleni izvještaj“ o stanju
poljoprivrede Federacije BiH, i
3. daje mišljenje na prijedloge državnih i federalnih
propisa i međunarodnih sporazuma iz oblasti
poljoprivrede.
Federalno vijeće za poljoprivredu i ruralno područje sačinjavaju predstavnici iz:
• Agronomske komore,
• Federalnog zadružnog saveza,
• Udruženja poljoprivrednika,
• visokoobrazovnih institucija,
• znanstveno stručnih ustanova,
• zavoda koji se bave poljoprivredom,
selom i ruralnim područjima i
• Privredne komore federacije BiH.
Uloga ovoga vijeća je višestruka. Provedba aktualne federalne poljoprivredne strategije je
obaveza Vlade, s tim što se trebaju vršiti pripreme i za novi takav dokument, kad za to dođe
vrijeme. Sve prijedloge u tom smislu priprema resorno ministarstvo, a realizira ih preko
ekspertne grupe koju ono samo imenuje. Sličan je postupak predviđen i za Godišnji izvještaj o
stanju poljoprivrede u Federaciji BiH u prethodnoj godini (tzv. Zeleni izvještaj).
Radi se o dva važna dokumenta za poljoprivredu, u kojima se ne odražavaju samo interesi
poljoprivrednih proizvođača, već i drugih skupina kao što su prerađivači, distributeri i trgovci,
te, konačno, potrošači poljoprivrednih proizvoda. Iz tih razloga veoma je važno da ti interesi
budu izraženi preko jednog jedinstvenog stručnog tijela Vlade kao što je ovo.
106
Program 8
Kreditne linije
A. Područje rada
Dva temeljna uvjeta za pokretanje gospodarskog razvitka znanje su i novac. Novac se može
tražiti u domaćim izvorima ili u stranim ulaganjima, dok se do znanja dolazi preferiranjem
znanosti i struke, kao temeljnih razvojnih pretpostavki. Rad u okviru ovog programa bavi se
pitanjem iznalaženja najpovoljnijih mogućnosti za dobivanje financijskih sredstava u ovčarskoj
proizvodnji te preradi i plasmanu ovčjih proizvoda.
B. Ciljevi Programa
Ako jedna zemlja nema dovoljno vlastitih financijskih sredstava, prisiljena je tražiti zajmove
izvana. Da bi to provela u praksu, ona mora biti privlačna za strana ulaganja. Do tih ulaganja
dolazi se kroz gradnju dobre investicijske klime, i eliminiranje investicijskog rizika za ulagače.
Cilj kojeg treba da postignu istraživanja u ovom programu jeste iznalaženje povoljnih načina
financiranja koji bi farmerima ovčarima, pa potom prerađivačima ovčjih proizvoda omogućili
veći obim proizvodnje i konkurentan položaj na domaćem i vanjskom tržištu.
1. Analiza sadašnjeg stanja

Bih. poljoprivredna proizvodnja i sektor hrane u cjelini do sada je imao na raspolaganju razne
mogućnosti za dobivanje kreditnih sredstava. Za proteklo poratno razdoblje tih mogućnosti
može se imenovati čak desetak, i to sa različitim financijskim limitima i uglavnom nepovoljnim
uvjetima korištenja. Sa vremenom od zadnjih 5-6 godina, zahvaljujući projektima MZ, počele
su pristizati nešto povoljnije, ali obimom sredstava i brojem korisnika, uglavnom limitirane
mogućnosti poljoprivrednog kreditiranja. To su ciljani kreditni paketi koji se daju kao podrške
integriranju tržišta, te potpore agrobiznisu, poljoprivrednicima i sl. 7 Uz njih, aktualni su krediti
Svjetske banke za razvitak male komercijalne poljoprivrede po najpovoljnijim IDA uvjetima, 8
zatim krediti EBRD-a namijenjeni financiranju malih i srednjih poduzeća, te stambeno
kreditiranje fizičkih osoba. 9
Od sredine 2002. godine, značajniji pomak napravljen je i sa paketima državnih novčanih
poticaja (na razini federacije i kantona), u kojima su svoje mjesto našle i subvencionirane
kamate na pozajmljena sredstva, ali sa promjenljivim uvjetima. 10 Ipak, generalno na tržištu
poljoprivrednih kredita i dalje su dominirali i danas vladaju investicioni krediti sa visokom
kamatom koja u prosjeku iznosi 8 - 10 %, što je za poljoprivredu neupotrebljivo.
U sredstvima koja su se tijekom kasnijih godina poslijeratnog vremena u Federaciji BiH
realizirala kao ukupne investicije, poljoprivreda je učestvovala sa opadajućim udjelom koji je
7
Takav se projekt menadžmenta od strane IDA sa 14 milijuna USD koji bi se u razdoblju 2003-2008. godine treba
realizirati u okolini Čapljine i Trebinja.
8
I ti krediti krajnjim korisnicima plasiraju se putem komercijalnih banaka i mikrokreditnih organizacija, što čini
upitnim njihovu prihvatljivost za korisnike.
9
Rok otplate ovih kredita je pet godina, razdoblje počeka šest mjeseci, a kamatna stopa 8-10 %.
10
SN FBiH, br. 30/2002.
107
stigao na razinu od 4,1%. 11 Sa takvim stanjem kojemu se mogu dodati nešto pristupačniji
krediti za sektor prerađivačke industrije, mogu se konstatirati dosta uski okviri u kojima se do
sada financirao poljoprivredni sektor.
Sa vremenom od zadnje 3-4 godine, zahvaljujući projektima MZ, počele su pristizati nešto
povoljnije, ali obimom sredstava i brojem korisnika uglavnom ograničene mogućnosti
poljoprivrednog kreditiranja. To su ciljani kreditni paketi za brojne mjere i projekte integriranja
tržišta, te potpore agrobiznisu, podrške poljoprivrednicima i sl. 12 Uz njih, aktualni su krediti
WB za razvitak male komercijalne poljoprivrede po najpovoljnijim IDA uvjetima, 13 krediti
EBRD namijenjeni financiranju malih i srednjih poduzeća, te stambeno kreditiranje fizičkih
osoba. 14 Dalji značajniji pomak napravljen je i sa paketima državnih novčanih poticaja (na
razini federacije i kantona) od sredine 2002. godine, u kojima su svoje mjesto našle i
subvencionirane kamate na pozajmljena sredstva u razini iznad 4%. 15
Poljoprivrednom politikom koja se našla na značajno ''bržem'' putu od ranijeg, taj udio spušten
je u 2007. godini na uistinu prihvatljivu razinu subvencija iznad 2% kamata za korisnike, da bi
se taj regres u 2008. godini pozicionirao na čvrstih 2% od ugovorene kamate ma kolika ona
bila, ali uz dosta visoko učešće države u investicionoj masi za korisnika od 25%.
Dalja, i za sada konačna poticajna novina u kreditiranju predstavlja tek potpisani Protokol
Federalnog ministarstva poljoprivrede sa Investicijskom bankom FBiH o angažiranju značajnih
sredstava koja će biti uložena u poljoprivredu pri kamatnoj stopi za korisnike od 4%.
2. Aktivnosti u Programu
Rad na programu u 2007/2008. godini odvijao se u više njegovih segmenata. To je činjeno u
vezi sa ciljevima kojima se traži iznalaženje rješenja za dugoročno kreditiranje razvoja
ovčarstva i proizvodnje autohtonih ovčjih proizvoda na širokom području Federacije BiH.
Izvršene su aktivnosti čije navođenje slijedi.
• Obavljeni su određeni razgovori o mogućnosti financiranja Projekta i iznalaženja
mogućnosti kako uključiti što veći broj zainteresiranih subjekata i pojedinaca.
• Identificirani i evidentirani su glavni proizvođači te udruge proizvođača i zadruge koje

proizvode ovčje autohtone mliječne proizvode.
• Izvršen je uvid u stanje dosadašnjih ulaganja u proizvodnju ovčjih pozvoda sa
procjenom njihovog mogućeg budućeg kretanja.
• Uspostavljeni su kontakti sa Uredom FAO u Rimu i dogovoreni radni sastanci u cilju
zajedničkog sudjelovanja u Projektu.
• Obavljeni su razgovori sa predstavnicima određenih općina i kantona.
• Otpočele su aktivnosti na izradi prijedloga osnivanja i načina funkcioniranja Fonda za
razvoj ovčarstva, te nacrta statuta i drugih njegovih osnivačkih akata.
11
Izračunato iz SG FBiH.
12
Takav je projekt menadžmenta od strane IDA sa 14 milijuna USD koji bi se u razdoblju 2003-2008. godine
trebao realizirati u okolini Čapljine i Trebinja.
13
Međutim, i ti krediti krajnjim korisnicima u entitetima bit će plasirani putem komercijalnih banaka i
mikrokreditnih organizacija, što opet upitnim postavlja krajnje učinke dobivenih IDA uvjeta.
14
Rok otplate ovih kredita je pet godina, razdoblje počeka šest mjeseci, a kamatna stopa 8-10%.
15
SN FBiH, br. 30/2002.
108
• Obavljeni su i drugi poslovi na iznalaženju optimalnih mogućnosti financiranja i
procjene potrebnih sredstava.
109
Prikupljena i konsultirana literatura
Prikupljen je dio inače bogate literature iz područja bioloških, tehnoloških i ekonomskih
aspekata ovčarske proizvodnje u nas i u svijetu.
Program 1 – Planinski pašnjaci

1. Alibegović-Grbić, Senija., Čivić, H. (2003): Effect of N-fertilization and stage of growth on
the dry matter and protein yields of grassland. Grassland science in Europe, 8: 160-162.
2. Alibegović-Grbić, Senija., Erić, P., Vučković, S., Ćupina, B., Dubljević, R., Ivanovski, P.,
Prentović,Tatjana, Gatarić, Đ., Nedović B. (2005): Unapređenje proizvodnje krme na
travnjacima. Sarajevo.
3. Alibegović-Grbić, S. (1998): Iskorištavanje i njega travnjaka. Poljoprivredni informator br. 6.
Tešanj.
4. Alibegović-Grbić, S. (1998): Dobra livada – Šta je to i kako je steći. Poljoprivredni informator
br. 7. Tešanj.
5. Alibegović-Grbić, S., Čustović, H. (2002): Some Measurement in Changing Botanical
Composition and Increasing of Biodiversity on Grasslands. Grassland Science in Europe, Vol. 7.
6. Alibegović-Grbić, S. (2004): Ispaša u sistemu proizvodnje i iskorištavanja krme. Radovi
Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu br. 54/2.
7. Alibegovic-Grbic, S., Bezdrob, M., Murtić, S. (2008): Botanical composition of mat-grass
(Nardus stricta) grassland communities. Grassland Science in Europe, Vol. 11.
8. Batinica, D., Alibegović-Grbić, S. (1985): Mogućnost povećanja prinosa planinskih travnjaka
sjetvom travno-djetelinskih smjesa. V Jugoslovenski simpozij o krmnom bilju. Banja Luka.
9. Batinica, D. (1953): Poljoprivredna istraživanja brdskih i dolinskih livada i pašnjaka Gorskog
Kotara. Radovi Poljoprivredno-šimarskog fakulteta, Sarajevo, II, 2-3: 3-52.
10. Batinica, D., Bugarski, Đ., Lulo, M. (1977): Livade i pašnjaci, načini iskorišćavanja i mjere
unapređenja. NIP “Zadrugar”. Sarajevo.
11. Đorđević, V., Mijatović, M. (1965): Uticaj gnojiva na produktivnost, botanički sastav i kvalitet
sena livada tipa Nardetum strictae. Arhiv za poljoprivredne nauke br. 59.
12. Gericke, S. (1960): 10 pitanja o gnojidbi livada (prevod V. Mandekić). Commerce. Ljubljana.
13. Grzyb, S. (1974): Production posibilities of grassland of differing humidity as related to greater
rates of fertilization and utilitization. XII Int. Grasslands Congres Moscow. 1: II.
14. Kovačević, J. (1971): Poljoprivredna fitocenologija. Nakladni zavod znanje. Zagreb.
15. Leskošek, M. (1981): Potencijal prirodnih travnjaka u SR Sloveniji ostvarljivi gnojenjem.
Zemljište i biljka. Beograd.
16. Mijatović, M. (1970): Intenziviranje proizvodnje travne mase na brdskim i planinskim prirodim
livadama i pašnjacima upotrebom mineralnih gnojiva. Agrohemija. Beograd.
17. Mijatović, M. (1971): Primena mineralnih gnojiva na livadama i pašnjacima brdsko-
plasnionskog područja. Poljoprivreda. Beograd.
18. Mijatović, M. (1971): Primena mineralnih gnojiva na livadama i pašnjacima brdsko-planinskog
područja. Poljoprivreda. Beograd.
19. Mijatović, M., Pavešić-Popović, Jasna (1972): Promena florističkog sastava prirodne livade
tipa Agrostidetum vulgare uticajem mineralnih gnojiva. Agrohemija.
20. Mijatović, M. (1973): Gnojenje i korovi brdsko-planinskih prirodnih travnjaka. Jugoslovenski
simpozijum o borbi protiv korova u brdsko-planinskim područjima. Sarajevo.
21. Ocokoljić, Stojanka, Mijatović, M., Čolić, D., Bošnjak, D., Milošević, P. (1983): Prirodni i
sejani travnjaci (proizvodnja i iskorišćavanje). Nolit. Bograd.
110
22. Radojević, D., Stošić, M., Mladenović, R. (1973): Uticaj mineralnih gnojiva na florističke
promene prirodnih travnjaka u brdsko-planinskom području. Jugoslovenski simpozijum o borbi
protiv korova u brdsko-planinskim područjima. Sarajevo.
23. Radojević, D. (1975): Uticaj organskih i mineralnih gnojiva i kreča na proizvodnost pašnjaka
biljne zajednice Nardetum strictae. II Jugoslovenski simpozijum o krmnom bilju. Ohrid.
24. Sarić, O. (1964): Uticaj jednokratnog gnojenja na petogodišnji prinos i kvalitet sijena prirodne
livade u Gacku. Radovi Poljoprivrednog fakulteta Sarajevo.
25. Šoštarić-Pisačić, K., Kovačević, J. (1968): Travnjačka flora i njena poljoprivredna vrijednost.
Nakladni zavod znanje. Zagreb.
26. Vučković, S. (1999): Кrmno bilje. Institut za istraživanja u poljoprivredi ''Srbija''.
Program 2 – Hranidba ovaca i proizvodnja krme

1. Antunović, Z., Bukvić, Gordana, Štajner, Z., Antunović, Manda, Rastija, D. (2001);
Dinamika kakvoće pregonskih pašnjaka i utjecaj na neke biokemijske pokazatelje u krvi ovaca.
Krmiva 43/6. Zagreb.
2. Antunović, Z., Bukvić, Gordana., Štajner, Z., Antunović, Manda., Rastija, D. (2002);
Dinamika koncentracije minerala na pregonskim pašnjacima i njen utjecaj na pregonskih
pašnjaka i utjecaj na mineralne pokazatelje u krvi ovaca. Krmiva 44/5. Zagreb.
3. Muratović S., Džomba E, Selak V., Čengić Senada, Crnkić Ć., Hodžić H. (2004): Krmna
baza i ishrana ovaca u Bosni i Hercegovini. XI Međunarodno savjetovanje Krmiva 2004.
Opatija.
Program 3 – Pasminsko unapređenje ovčarstva

1. Podžo, M. (1999): Umjetno osjemenjivanje goveda, ovaca i koza. Veterinarski fakultet
Sarajevo.
2. Miljković, V. (1987): Porodiljstvo, sterilitet i umjetno osjemenjavanje domaćih životinja,
Veterinarski fakultet Beograd.
3. Intervet vademecum (2005)
4. Veterinarski priručnik Sveučilišta u Zagrebu (1988)
5. Jelić, M., Barišić, S. (?): Osobna praksa u sinkronizaciji ovaca. Veterinarska stanica Rakitno -
Vrpolje d.o.o.
Program 4 – Proizvodnja autohtonih sireva

1. Adametz, L. (1892): Über den Trafniker-oder Arnautenkäse und dessenHerstellung auf den
Hochweiden der Vlasić-planina. S. 4 – Bremen.
2. Adametz, L. (1892): Über den gegenwärtigen Zustand des Molkereiwesens in Bosnien-
Herzegovina. Abt. III. Berlin.
3. Andrić, J., Batulić, J., Brkan, B., Domaćinović, V., Lukač-Havranek, Jasmina, Moslavac,
S., Ričković, M., Sinković, K., Škrbić, N. (2003): Sir – tradicija i običaji. Pučko otvoreno
sveučilište. Zagreb.
4. Anon. (1943): Livanjski sir. Mljekarstvo – prilog gospodarskog lista br. 2. Zagreb.
5. Bajčetić, B. (1955): Prerada mlijeka na hercegovačkim planinama. Mljekarstvo br. 5/6. Zagreb.
6. Bajčetić, B. (1955): Prilog pitanju korišćenja hercegovačkih planinskih pašnjaka. Poljoprivredni
pregled br. 6.
7. Bajčetić, B. (1959): Planinsko gazdovanje donje Hercegovine. Disertacija. Poljoprivredni
fakultet Sarajevo.
111
8. Baković, D. (1963): Kemijski sastav i hranjiva vrijednost dalmatinskih ovčjih sireva.
Mljekarstvo br. 1. Zagreb.
9. Balić, M. (1933): Livanjski sir. Poljoprivrednik, 5/1933 (64).
10. Bijeljac, Ssonja (2003): Travnički sir. Udruga Pramenka. Sarajevo.
11. Bijeljac, Sonja (2004): Livanjski sir. Udruga Pramenka. Mostar.
12. Bijeljac, Sonja (2004): Sir iz mijeha. Udruga Pramenka. Mostar.
13. Bijeljac, Sonja, Sarić, Z. (2005): Autohtoni mliječni proizvodi sa osnovama sirarstva.
Univerzitet u Sarajevu. Sarajevo.
14. Cvijić, J. (1902): Antropogeografski problemi Balkanskog poluostrva. SKA, Naselja knj. I.
Beograd.
15. Cvijić, J. (1931): Balkansko poluostrvo i južnoslavenske zemlje. Beograd.
16. Cvijić, J. (1987): Antropogeografski spisi. Sabrana dela, knjiga 4, tom I. Beograd.
17. Čelebi, E. (1996): Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Biblioteka Kulturno nasljeđe,
Publishing. Sarajevo.
18. Dedijer, J. (1909): Stočarske zone u planinama dinarske sisteme. SKA, Srp. etn. zbornik, knj.
XII. Beograd.
19. Dozet, Natalija, Filjak, Dubravka (1956): Prerada mlijeka u Bosanskoj Krajini. Poljoprivredni
pregled br. 5/3. Sarajevo.
20. Dozet, Natalija (1957): Neka ispitivanja na travničkom siru. Radovi Poljoprivrednog fakulteta
Sarajevo br. 8, god. VI.
21. Dozet, Natalija (1959): Proizvodnja i prerada mlijeka na planini Matorcu i Zecu. Mljekarstvo
br. 4. Zagreb.
22. Dozet, Natalija (1960): Mljekarska proizvodnja na planini Bitovnji. Mljekarstvo br. 10. Zagreb.
23. Dozet, Natalija, Stanišić, M. (1962): Prilog poznavanju mliječnih proizvoda zapadnog dijela
Bosne. Mljekarstvo br. 2. Zagreb.
24. Dozet, Natalija (1962): Mliječni proizvodi na području istočne Bosne. Mljekarstvo br. 3.
Zagreb.
25. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Jovanović, Slavojka, Džalto, Zora (1963): Prilog poznavanju
mliječnih proizvoda Hercegovine. Mljekarstvo br. 1. Zagreb.
26. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Jovanović, Slavojka, Džalto, Zora (1963): Prilog poznavanju
mliječnih proizvoda Hercegovine (nastavak). Mljekarstvo br. 2. Zagreb.
27. Dozet, Natalija (1963): Prilog poznavanju proizvodnje bijelih mekih sireva na području Bosne i
Hercegovine. Disertacija. Sarajevo.
28. Dozet, Natalija (1963): Soljenje mlijeka u proizvodnji travničkog sira. Mljekarstvo br. 11-12.
Zagreb.
29. Dozet, Natalija (1963): Prilog poznavanju proizvodnje bijelih mekih sireva na području Bosne i
Hercegovine. Radovi Poljoprivrednog fakulteta Sarajevo br. 12.
30. Dozet, Natalija (1966): Sastav i svojstva ovčjeg mlijeka na području proizvodnje travničkog
sira. Mljekarstvo br. 4. Zagreb.
31. Dozet, Natalija (1967): Prilog izučavanju pakovanja travničkog sira u limenke. Mljekarstvo br.
3. Zagreb.
32. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Jovanović, Slavojka, Džalto, Zora (1968): Ogledi sa
primjenom savremenih tehnoloških metoda u procesu proizvodnje travničkog sira. Zbornik
radova. Institut za poljoprivredno istraživanje sv 4. Sarajevo.
33. Dozet, Natalija (1969): Ogledi na aromatizaciji travničkog sira. Mljekarstvo br. 3. Zagreb.
112
34. Dozet, Natalija (1969): Autohtoni travnički sir i ogledi na usavršavanju njegove tehnologije.
35. Dozet, Natalija (1970): Proizvodnja travničkog sira. Posebni otisak, stručna biblioteka Simex.
Sarajevo.
36. Dozet, Natalija (1970): Uticaj kvaliteta mlijeka na randman proizvodnje travničkog sira.
37. Dozet, Natalija, Stanišić, M. (1970): Izučavanje standardizacije travničkog sira u okviru
problema standardizacije sireva uopšte. Mljekarstvo br. 12. Zagreb.
38. Dozet, Natalija, Bajčetić, B., Stanišić, M. (1971): Tendences in production and manufactur of
ewe's milk in Yugoslavia. IDF Seminar, Madrid.
39. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja, Jurišić, T. (1973): Izučavanje uticaja načina
pakovanja na kvalitet sira. Mljekarstvo br. 9. Zagreb.
40. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Jurišić, T., Parijez, S., Sumenić, Sonja (1974): Detail packs of
white soft cheese in plastic foil. XIX internacionalni mljekarski kongres. Zbornik radova. New
Delhi.
41. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Parijez, S., Sumenić, Sonja (1974): Tendencije u proizvodnji
autohtonih mliječnih proizvoda u Bosni i Hercegovini. Mljekarstvo br. 8. Zagreb.
42. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1974): Izučavanje novih tipova sireva na bazi
autohtone tehnologije. Mljekarstvo br. 10. Zagreb.
43. Dozet. Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja, Parijez, S. (1974): Kvalitet ovčjeg i kozjeg
mlijeka na brdsko-planinskom području. Poljoprivredno znanstvena smotra sv. 31/41. Zagreb.
44. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1974): Izučavanje kvaliteta autohtonog
livanjskog sira. Mljekarstvo br. 7. Zagreb.
45. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Parijez, S., Sumenić, Sonja (1974): Tendencije u proizvodnji
autohtonih mliječnih proizvoda u Bosni i Hercegovini. Mljekarstvo br. 8. Zagreb.
46. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1974): Izučavanje novih tipova sireva na bazi
autohtone tehnologije. Mljekarstvo br. 10. Zagreb.
47. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1975): Sastav, kvalitet i proizvodnja mlijeka na
brdsko-planinskom području. Mljekarstvo br. 10. Zagreb.
48. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1975): Osvajanje tehnološkog postupka za
proizvodnju novih tipova ovčjih sireva. Elaborat. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
49. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1976): Izučavanje tehnologije i kvalitetnih
vrijednosti autohtonih mliječnih proizvoda. Elaborat. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
50. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1976): Osvajanje tehnološkog postupka za
proizvodnju novih tipova ovčjih sireva. Elaborat. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
51. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1976): Ispitivanje suhe materije mlijeka raznih
rasa goveda. Elaborat. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
52. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Sumenić, Sonja (1976): Ispitivanje proizvodnje, primarne
obrade i kvaliteta mlijeka na društvenom sektoru i kod individualnih proizvođača. Elaborat.
Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
53. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1977): Izučavanje kvaliteta i pakovanja bijelog
salamurnog sira. Radovi Poljoprivrednog fakulteta br. 28. Sarajevo.
54. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja, Mihal, L. (1977): Ispitivanje kravljeg i ovčjeg
mlijeka na brdsko-planinskom području kao osnovnoj sirovini u preradi. Elaborat.
55. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1978): Standardizacija mlijeka u proizvodnji
sira. Mljekarstvo 7. Zagreb.
113
56. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1978): Komparativna ispitivanja novih
tehnoloških zahvata u proizvodnji salamurnih sireva. Mljekarstvo br. 4. Zagreb.
57. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1979): Uticaj kravljeg i ovčjeg mlijeka na
kvalitet sira. Mljekarstvo br. 4. Zagreb.
58. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1979): Kvalitetna vrijednost mlijeka i mliječnih
proizvoda brdsko-planinskog područja BiH. Mljekarstvo br. 1. Zagreb.
59. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1979): Ispitivanje tehnološkog kvaliteta ovčjeg
mlijeka. Mljekarstvo br. 8. Zagreb.
60. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja, Medan, N. (1980): Mogućnost iskorištavanja
mlijeka na brdsko-planinskom području Hercegovine. Mljekarstvo br. 2. Zagreb.
61. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Milanović, A., Bijeljac, Sonja (1980): Promjene sastava i
svojstava mlijeka pod uticajem spoljnih faktora i primarne obrade mlijeka. Elaborat.
62. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Perović, M., Bijeljac, Sonja (1981): Izučavanje tehnologije
konzerviranja i kvalitetnih vrijednosti mliječnih proizvoda malih gospodarstava brdsko-
planinskog područja BiH. Makroprojekt: Meso-mlijeko. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
63. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Perović, M., Bijeljac, Sonja (1981): Izučavanje tehnologije,
konzerviranja i kvalitetnih vrijednosti mliječnih proizvoda malih gospodarstava brdsko-
planinskog područja Bosne i Hercegovine. Elaborat. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
64. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1982): Uticaj niskih temperatura na održivost
sira. Mljekarstvo br. 6. Zagreb.
65. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1983): Ispitivanje bijelog sira – tipa travničkog.
66. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja, Perović, M. (1983): Randman proizvodnje
sireva u tipu travničkog i livanjskog sira. Zbornik Biotehniške fakultete. Ljubljana.
67. Dozet, Naralija, Stanišić, M., Perović, M., Bijeljac, Sonja (1983): Uticaj hlađenja mlijeka i
mliječnih proizvoda na kvalitet i dužinu čuvanja u savremenim i nepovoljnim tehnološkim
uslovima. Elaborat. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
68. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja, Perović, M. (1985): Ispitivanje tehnologije
bijelog sira-tipa travničkog. Mljekarstvo br. 5. Zagreb.
69. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Perović, M., Milanović, A., Bijeljac, Sonja, Čaklovica, F.
(1985): Istraživanje tehnologije proizvodnje bijelog sira. Makroprojekt: Meso-mlijeko.
70. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1985): Kvalitet mlijeka i mliječnih proizvoda na
tržištu. Seminar za permanentno obrazovanje poljoprivrednih stručnjaka, Zbornik radova.
Neum.
71. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1987): Prerada ovčjeg i kozjeg mlijeka.
Savjetovanje na temu: Ovčije i kozje mljekarstvo. Vlašić.
72. Dozet, Natalija, Stanišić, M., Bijeljac, Sonja (1983): Kvalitet i energetska vrijednost
autohtonih mliječnih proizvoda. Zbornik IRI. Mostar.
73. Dozet, Natalija (1987): Proizvodnja bijelog sira-sirevi u tipu travničkog. Posebna publikacija
NIRO Zadrugar. Sarajevo.
74. Dozet, Natalija (1991): Komparativni pregled autohtonih mliječnih proizvoda brdsko-
planinskog područja Jugoslavije. Ekonomika poljoprivrede, vol. 38, br. 6, 7, 8. Beograd.
75. Dozet, Natalija, Vujičić, I. (1995): Klasifikacija i kvalitet autohtonih mliječnih proizvoda
prema međunarodnim normativima. Savetovnje: Kvalitet proizvoda animalnog porekla u svetlu
novih propisa. Beograd.
114
76. Dozet, Natalija, Puđa, P., Maćej, O., Jovanović, Snežana, Mikuljanac, A. (1995):
Autochtonous Jugoslav ewes and goat's dairy products from Dinara Mountain system. Limin,
Creete Grees.
77. Dozet, Natalija, Adžić, N., Stanišić, M., Živić, N., (1996): Autohtoni mliječni proizvodi.
Poljoprivredni institut Podgorica, SILMIR. Beograd.
78. Dozet, Natalija, Maćej, O., Ostojić, M., Jovanović, Snežana (1996): Unapređenje
proizvodnje i standardizacija bijelih sireva u salamuri na malim gospodarstvima. Savjetovanje -
Obnova i razvoj poljoprivredne proizvodnje Republike Srpske. Banja Luka.
79. Dozet, Natalija, Maćej, O., Živić, N., Jovanović, Snežana, Adžić, Z. (1997): Potencijali
brdsko-planinskog područja za proizvodnju kvalitetnih i geografski zaštićenih mliječnih
proizvoda. Zbornik izvoda radova. Prolom Banja.
80. Dozet, Natalija, Maćej, O., Jovanović, Snežana (1998): Potencijali proizvodnje i razvoja
vlašićkog sira. V savjetovanje agronoma Republike Srpske. Teslić.
81. Dozet, Natalija, Maćej, O., Jovanović, Snežana (1998): Geografska zaštita izvornih mliječnih
proizvoda, III jugoslovenski simpozijum prehrambene tehnologije. Zbornik radova sv. IV:
Tehnologija mleka. Beograd.
82. Dozet, Natalija (1999): Vlašićki sir. Poljoprivredni kalendar. Banja Luka.
83. Dozet, Natalija, Maćej, O., Jovanović, Snežana (2000): Proizvodnja mliječnih prerađevina u
uslovima brdsko-planinskog područja. Prehrambena industrija - Mleko i mlečni proizvodi br. 3-
4. Novi Sad.
84. Dozet, Natalija (2001): Prerada ovčjeg i kozjeg mlijeka. Elaborat. Vlada Republike Srpske.
Consseco Institut. Bijeljina.
85. Dozet, Natalija, Maćej, O., Jovanović, Snežana (2002): Mogućnosti brdsko-planinskog
područja za proizvodnju mliječnih proizvoda sa posebnim osvrtom na ovčije mljekarstvo.
Biotehnologija u stočarstvu Vol 18, br. 5-6. Beograd - Zemun.
86. Dozet, Natalija (2004): Travnički-vlašićki sir - sirevi u salamuri. Poljoprivredni fakultet
Istočno Sarajevo.
87. Dozet, Natalija, Jovanović, Snežana, Maćej, O. (2006): Autohtoni beli sirevi u salamuri:
Sirevi u salamuri-mjesto i značaj u sirarstvu. Poljoprivredni fakultet Beograd-Zemun.
88. Đurić, M. Đ. (1906): Naši mlečni proizvodi. Težak sv. 32 i 33. Beograd.
89. Đurđev, B. (1963): Teritorijalizacija katunske organizacije do kraja XV veka. Simpozijum o
srednjovjekovnom katunu. Knjiga 1. Sarajevo.
90. Filipović-Fabijanić, Radmila (1978): Narodna ishrana u predelima Površ i Rakitno u istočnoj i
zapadnoj Hercegovini. Poseban otisak. Glasnik Zemaljskog muzeja BiH sv. 32. Sarajevo.
91. Filipović-Fabijanić, Radmila (1983): Narodna ishrana u Drežnici. Glasnik Zemaljskog muzeja
BiH sv. 38. Sarajevo.
92. Filipović, S. (1927): Planina Vlašić i mljekarstvo na njoj. Glasnik Ministarstva poljoprivrede i
voda br. 18-19. Sarajevo.
93. Filipović, S. (1938): Dinarske planine - paša i mljekarstvo na njima. Zagreb.
94. Filipović, S. (1954): Društvene i običajno-pravne ustanove u Rami. Glasnik Zemaljskog muzeja
sv. IX. Sarajevo.
95. Filipović, S. (1954): Katuni u našoj istoriografiji. Simpozijum o srednjovjekovnom katunu.
Knjiga 1. Sarajevo.
96. Filipović, S. (1963): Struktura i organizacija srednjovjekovnog katuna. Simpozijum o
97. Filjak, Dubravka, Dozet, Natalija (1953): O proizvodnji livanjskog sira. Mljekarstvo br. 4.
Sarajevo.
115
98. Filjak, Dubravka, Baković, D. (1974): Livanjski sir. Memorijalni simpozijum posvećen
akademiku prof. dr Nikoli Zdanovskom na temu "Aktuelni problemi razvitka poljoprivrede
brdsko-planinskog područja". Jajce.
99. Franjić, B. (1983): Livanjski sir. Magistarski rad. Sarajevo.
100. Grbavac, J. (2000): Istraživanje proizvodnje i kakvoće sira iz mješine pod nazivom Ovčji
planinski sir iz Zapadne Hercegovine. Magistarski rad. Veterinarski fakultet Zagreb.
101. Gromilić, H. (2006): Saga o livanjskom siru. Dn. list Oslobođenje, 25.08.2006. 23.
102. Hadžibegić, H. (1960): Porez na sitnu stoku i korištenje ispaša. Prilozi za orijentalnu filologiju,
VIII-IX. Orijentalni institut Sarajevo.
103. IDF standard (1995): Milk and milk products - Guidance on sampling. Volume 50 C.
104. IDF standard (1997): Dairy Starter Cultures of LAB. Standard of Identity. Volume 149A.
105. IDF standard (1997): Sensory evalution of Dairy products by scoring reference method.
Volume 99 C.
106. Ilančić, D. (1931): Prerada mlijeka u području Gacka (Hercegovina). Mljekarstvo br. 11.
Zagreb.
107. Joksimović, J. (1977): Osnovi kontrole i upravljanja kvalitetom u proizvodnji hrane. Beograd.
108. Kanaet, T. (1955): Podveležje i Podvelešci. Naučno društvo BiH – Djela, knj. VI. Sarajevo.
109. Karanović, M. (1925): Pounje u Bosanskoj Krajini. SKA. Srp. etn. zbornik, knj. XXXV.
Beograd.
110. Karanović, M. (1930): Sanička župa u Bosanskoj Krajini. SKA. Srp. etn. zbornik, knj. XLVI.
Beograd.
111. Kirin, S., Marijan, Ž., Mihaljević, D. (2003): Livanjski sir. Mljekarstvo br. 4. Zagreb.
112. Končar, L. (1952): Mliječnost kupreške ovce. Veterinaria br. 3-4. Sarajevo.
113. Krišto, A. (1998): Kvaliteta mlijeka za proizvodnju sira u mljekari Livno. Diplomski rad.
114. Krstić, Đ. (1957): Socijalno-ekonomski problem sela planinskog masiva Vranice. Pregled br. 9.
Sarajevo.
115. Kutle, M. (1996): Proizvodnja Livanjskog sira. Diplomski rad. Zagreb.
116. Lukač-Havranek, Jasmina (1995): Autohtoni sirevi Hrvatske. Mljekarstvo br. 1. Zagreb.
117. Manđeralo, S. (1996): Kutija za čuvanje vremena. Svjetlo riječi. Livno.
118. Manđeralo, S. (1999): Zlatne ruke. Prilozi proučavanju prošlosti livanjskoga kraja. Svjetlo
riječi. Sarajevo.
119. Marijan, Ž. (2005): Kakvoća livanjskog sira proizvodnje livanjske mljekare. Magistarski rad.
Veterinarski fakultet Zagreb.
120. Matutinović, S., Rako, A., Kalit, S., Havranek, Jasmina (2007): Značaj tradicijskih sireva s
posebnim osvrtom na Lećevački sir. Mljekarstvo br. 1. Zagreb.
121. Mihal, L. (1954): Prilog poznavanju mliječnosti i kakvoće mlijeka srednjobosanske,
sjeničkopešterske pramenke i njemačke oplemenjene (virtemberške) rase ovaca. Radovi
poljoprivredno-šumarskog fakulteta br. 4-5. Sarajevo.
122. Miletić, Silvija (1960): Prilog poznavanju mikroflore tvrdih ovčijih sireva Dalmacije.
Publikacije Jugoslovenskog mikrobiološkog društva br. 1. Zagreb.
123. Milojević, B. (1923): Kupreško, Vukovsko, Ravno i Glamočko polje. SKA. Srp. etn. zbornik,
knj. XXV. Beograd.
124. Mulić, J. (2004): Hercegovina. Prvi dio: Feudalna oblast srednjovjekovne bosanske države.
Muzej Hercegovine. Mostar - Sarajevo.
116
125. Mulić, J. (2004): Hercegovina. Drugi dio: Vojna i upravna jedinica osmanskog carstva. Muzej
Hercegovine. Mostar - Sarajevo.
126. Obradović, D., Radin, D. (2006): Autohtoni beli sirevi u salamuri: Mikroflora autohtonih belih
sireva. Poljoprivredni fakultet Beograd - Zemun.
127. Pejić, M. O. (1956): Mlekarstvo. II deo. Tehnologija mlečnih proizvoda. Naučna knjiga.
Beograd.
128. Perišić, I. (1940): Prilozi o čobanovanju na Šator-planini. Narodni etnološki muzej u Zagrebu.
Etnografska istraživanja i građa II.
129. Petrović, Đ. (1988): O siru u srednjovekovnom Dubrovniku. Historijski glasnik br. 1-2.
Beograd.
130. Popović, Đ. C. (1961): Privreda Livanjskog polja. Glasnik Zemaljskog muzeja sv. XV-XVI.
Sarajevo.
131. Popović, Đ. C. (1962): Privreda. Glasnik Zemaljskog muzeja sv. XVII. Sarajevo.
132. Popović, Đ. C. (1963): Stočarska kretanja u Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja
sv. XVIII. Sarajevo.
133. Popović, Đ. C. (1964): Privreda. Glasnik Zemaljskog muzeja sv. XIX. Sarajevo.
134. Popović, J. (1928): Ljetni stanovi (katuni) na Zelengori. Glasnik Zemaljskog muzeja sv. 1.
Sarajevo.
135. Popović, J. (1930): Ljetni stanovi na planinama Vranici, Matorcu i Šćitu. Glasnik Zemaljskog
muzeja sv. XLII. Sarajevo.
136. Popović, J. (1931): Ljetni stanovi na planinama Vranici, Zec planini i planini Bitovnji. Glasnik
Zemaljskog muzeja sv. XLIII. Sarajevo.
137. Popović, J. (1932): Ljetni stanovi (mahale) na planini Bjelašnici. Glasnik Zemaljskog muzeja
XLIV, sv. za prirodne nauke. Sarajevo.
138. Popović, J. (1933): Ljetni stanovi na planini Visočici. Glasnik Zemaljskog muzeja sv. XLX.
Sarajevo.
139. Popović, J. (1933): Ljetni stanovi (mahale) na planini Treskavici. Glasnik Zemaljskog muzeja
sv. XLV. Sarajevo.
140. Popović, J. (1934): Ljetni stanovi (staje) na Prenj-planini. Glasnik Zemaljskog muzeja sv.
XLIV. Sarajevo.
141. Popović, J. (1935): Ljetni stanovi na planinama Plasi, Muharnici i Čvrsnici. Glasnik
Zemaljskog muzeja sv. XLVII. Sarajevo.
142. Popović, J. (1935): Ljetni stanovi na planinama Vranu, Čabulji i Maloj Čvrsnici. Glasnik
Zemaljskog muzeja sv. XLVIII. Sarajevo.
143. Popović, J. (1935): Planinski pašnjaci na bosansko-hercegovačkim planinama. Agronomski
glasnik sv. 8-9. Beograd.
144. Popović, J. (1937): Ljetni stanovi na planinama Raduši i Ljubuši. Glasnik Zemaljskog muzeja
sv. XLIX. Sarajevo.
145. Popović, J. (1928-1939): Bosansko-hercegovački planinski stanovi. Glasnik zemaljskog
muzeja, Sarajevo.
146. Pravilnik o kvalitetu mlijeka, proizvoda od mlijeka, sirila i čistih kultura. Sl. list SFRJ br.
51/82.
147. Pravilnik o uslovima u pogledu mikrobiološke ispravnosti kojima moraju odgovarati
životne namirnice u prometu. Sl. list SFRJ br. 45/83.
148. Pravilnik o mlijeku, proizvodima od mlijeka i starter kulturama(nacrt). Agencija za
sigurnost hrane.
117
149. Pravilnik o oznakama originalnosti i oznakama geografskog porijekla hrane (nacrt).
Agencija za sigurnost hrane.
150. Pravilnik o oznakama tradicionalnog ugleda hrane (nacrt). Agencija za sigurnost hrane.
151. Puhan, Z. (2004): Očuvanje bogatstva asortimana autohtonih mliječnih proizvoda u Europi –
izazov za praksu i znanost. 36. Hrvatski simpozij mljekarskih stručnjaka sa međunarodnim
učešćem. Zbornik sažetaka. Lovran.
152. Rađenović, P. (1925): Bjelajsko polje i Bravsko. SKA. Srp. etn. zbornik, knj. XXXV. Beograd.
153. Rađenović, P. (1948): Unac. SAN, Srp. etn. zbornik, knj. LVI. Beograd.
154. Sabadoš, D. (1960): Problemi planinskog sirarstva. Mljekarstvo br. 10. Zagreb.
155. Samaržija, Dubravka, Podoreški, Marijana, Sikora, Sanja, Skelin, Andrea, Pogačić, T.
(2007): Mikroorganizmi-uzročnici kvarenja mlijeka i mliječnih proizvoda. Mljekarstvo br. 4.
Zagreb.
156. Sarić, Z. (2002): Izučavanje biokemijskih promjena tokom tehnološkog procesa kod tipova
livanjskog i travničkog sira. Disertacija. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
157. Sarić Z., Bijeljac, Sonja (2003): Tradicionalna proizvodnja Livanjskog sira kao osnova za
industrijsku proizvodnju. Jugoslovenski mlekarski simpozijum: Savremeni trendovi u
mlekarstvu. Zbornik radova. Zlatibor.
158. Sarić, Z., Bijeljac, Sonja (2003): Autohtoni sirevi Bosne i Hercegovine. Mljekarstvo br. 2.
Zagreb.
159. Savić, M. (1922/23): Naša industrija i zanati. Naša mlekarska industrija i izvoz njenih
proizvoda. Ministarstva trgovine i industrije deo I. Sarajevo.
160. Scott, R. (1981): Cheesemaking Practice. Ed. Appl. Sci. Pub. Ltd.
161. Sendtner, O. (1848): Reisen nach Bosnien, Von einem botanischen Reisenden, Das Ausland,
XXI Jahrg., No 194. Stuttgart und Tubingen.
162. Skarić, V. (1937): Župa Zemljanik i Stara nahija Zmijanje. Glasnik zemaljskog muzeja sv.
XLIX. Sarajevo.
163. Skok, P. (1917): Češka knjiga o vlaškom pravu. Glasnik zemaljskog muzeja sv. XXIX.
Sarajevo.
164. Solak, Amela (2004): Proizvodnja i komercijalizacija sireva u Francuskoj. Diplomski rad.
165. Stanišić, M., Bijeljac, Sonja, Čopić, Č., Gutić, M., Terzić, Amarela, Glogovac, D.,
Jovanović, Snežana, Sarić, Z., Dozet, Natalija (1990): Izučavanje tehnologije i kvalitetnih
vrijednosti mliječnih proizvoda brdsko-planinskog područja Bosne i Hercegovine kao osnove za
industrijsku preradu i proširenje asortimana. Elaborat. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
166. Stojanović, LJ. (1906): Vlaški sir. Bosansko-hercegovački težak br. 6.
167. Tahirović, N. (1974): Neka iskustva vezana za proizvodnju i plasman travničkog sira.
Memoraijalni simpozijum dr Nikola Zdanovski. Jajce.
168. Trifunovski, J. (1963): Geografske karakteristike srednjovekovnih katuna. Simpozijum o
169. Trojanović, S. (1896): Starinska srpska jela i pića (deo: Beli smok). SKA. Srpski etnografski
zbornik. Beograd.
170. Ured za veterinarstvo BiH (2003): Animal genetic resource in Bosnia and Herzegovina.
171. Zakon o zdravstvenoj ispravnosti životnih namirnica i predmeta opšte upotrebe. Sl. list
SFRJ br. 53/91.
172. Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga.
Narodne novine br. 173/03. Hrvatska.
173. Zdanovski, N. (1942): Travnički sir. Poseban separat, Zagreb.
118
174. Zdanovski, N. (1943): Bosanski sir u kačicama. Mljekarstvo br.1. Zagreb.
175. Zdanovski, N. (1947): Ovčje mljekarstvo. Poljoprivredni nakladni zavod. Zagreb.
176. Zdanovski, N. (1952): Opskrba vodom u planinskom stočarstvu. Veterinaria br. 3/4. Sarajevo.
177. Zdanovski, N. (1954): Iskorišćivanje ovaca kombinirane proizvodnje. Veterinaria br. 2.
Sarajevo.
178. Zdanovski, N. (1956): Mliječni proizvodi u NR Bosni i Hercegovini. Mljekarstvo br. 7-8.
Zagreb.
179. Zdanovski, N. (1967): Naši tvrdi ovčji sirevi. Mljekarstvo br. 9. Zagreb.
180. Zdanovski, N. (1962): Mljekarstvo. Univerzitet u Sarajevu.
181. Zdanovski, N., Dozet, Natalija, Stanišić, M., Jovanović, Slavojka, Džalto, Zora (1966):
Izučavanje tehnologije i mehanizacije najvažnijih domaćih sireva. Elaborat. Poljoprivredni
fakultet Sarajevo.
182. Zdanovski, N., Dozet, N., Stanišić, M. (1970): Izučavanje kvalitetnih vrijednosti autohtonih
mliječnih proizvoda na području istočne Bosne. Mljekarstvo br. 12. Zagreb.
183. Zdanovski, N., Dozet, Natalija, Stanišić, M. (1972): Izučavanje tehnologije i ispitivanje
kvalitetnih vrijednosti autohtonih mliječnih proizvoda na području istočne Bosne. Elaborat.
184. Zubić, N. (1986): Geografske osnove i mogućnosti uzgoja stoke kao glavne grane privredne
djelatnosti u kupreškom kraju. Geografski pregled sv. 28-29. Sarajevo.
185. Živković, Ž. (1963): Hemijske promene u salamuri za vreme zrenja belog mekog sira. Arhiv za
poljoprivredne nauke sv. 51. Beograd.
Program 5 – Proizvodnja mesnih proizvoda

1. Joksimović, J., Čaušević, Z. (1981): Ocena stanja u proizvodnji ovčijeg mesa i kriterijumi
kvaliteta. Kvalitet mesa i standardizacija. Jugoinspekt. Velika Plana.
2. Smajić, A. (1991): Klaonične vrijednosti i kvalitet mesa utovljene janjadi četiri pasminska tipa.
Doktorska disertacija. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
3. Čaušević, Z., Jovanović, D., Vuković, Slavka (1974): Povećanje proizvodnje mesa
kombinacijskim križanjem visokoplodnih mesnih pasmina ovaca. Poljoprivredno znanstvena
smotra 31,41. Zagreb.
4. Kajtaz, I., Hadžiosmanović, A., Vuković, Slavka, Marković,B., Čaušević, Z. (1972): Tov
rano odlučene janjadi raznih pasminskih tipova. II. Jugoslovenska međunarodna konferencija za
stočarstvo. Zbornik radova. Bled.
5. Gradaščević, H., Čaušević, Z., Vuković, Stana, Hadžihalilović, H. (1974): Izučavanje
mogućnosti industrijskog tova rano odlučene janjadi uz korištenje soje i kukuruza kao osnovnih
hraniva. Poljoprivredno znanstvena smotra 31,41. Zagreb.
6. Palian, B., Jovanović, D., Čanković, N. (1964): Pašni tov janjadi na PD Kupres uz različitu
tehniku prihranjivanja sa dodatkom i bez dodatka ureje u dopunskom obroku koncentrata.
Stočarstvo br. 1-2. Zagreb.
7. Palian, B., Markotić, B. (1967): Pokusi tova odlučene janjadi u godini 1959. na PD Gvozno i
PD Kupres. Stočarstvo br. 1-2. Zagreb.
8. Smajić, A. (1988): Prilog poznavanju klaoničnih vrijednosti i kvaliteta mesa utovljene janjadi
pramenke i F1 križanaca pramenke sa virtemberškim ovnovima. Magistarski rad. Poljoprivredni
fakultet Sarajevo.
9. Čaušević, Z., Milanović, A., Glogovac, Ž., Lelek, M. (1987): Prilog poznavanju proizvodnje
sudžuka. Radovi poljoprivrednog fakulteta. Sarajevo.
10. Smajić, A. (1984): Tehnologija proizvodnje suhomesnatih proizvoda sa posebnim osvrtom na
proizvodnju goveđeg pršuta. NIRO Zadrugar. Sarajevo.
119
11. Joksimović, J., Joksimović, Zorica (1983): Tehnologija suhomesnatih proizvoda i kobasica.
Beograd.
12. Smajić, A. (1990): Proizvodnja sudžuka u domaćinstvu. NIRO Zadrugar. Sarajevo.
13. Smajić, A. (1999): Tehnologija mesa. Poljoprivredni fakultet Sarajevo.
14. Džinleski, B. (1969): Ovčija pastrma u ishrani stanovništva. Tehnologija mesa br. 6. Beograd.
15. Internet izvori iz susjednih zemalja, regiona i drugih zemalja.
Program 6 - Ekonomika proizvodnje i marketing

1. Bajramović, S. (2000); Alpski model organizacije seljačkih gospodarstava i mogućnosti
njihove primjene u planinskim rejonima Bosne i Hercegovine. Doktorska disertacija.
Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Sarajevu. Sarajevo.
2. Bogućanin, H., Selak, V. (1998); Nacionalni program proizvodnje hrane u FBiH. Specijalni
program za osiguranje hrane (SPFS). Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu
(FAO). Sarajevo.
3. Bojanec, Š. (2001); Konkurenčnost kmetijske in prehranske proizvodnje v Sloveniji. 1.
konferenca DAES, Učinki reforme slovenske kmetijske politike. Ljubljana.
4. Božić, M. (1999); WTO i hrvatska poljoprivreda. Stočarstvo. Br. 53. Zagreb.
5. Cerić, Seadeta (1999); Poljoprivreda u vanjskotrgovinskoj politici BiH, Poljoprivreda i selo u
novim u slovima. Okrugli sto. Bosna i Hercegovina–mogućnosti i perspektive razvoja. Sarajevo.
6. Colman, D. Yang, T. (1993); Principles of agricultural economics. Newcastle. Cambridge.
University Press.
7. Ćićić, M. (1999-b); Tržište potrošaća: Ponašanje potrošača i proces odlučivanja u kupovini (U
okviru knjige – Grupa autora; Osnovi marketinga. Dom štampe. Zenica.)
8. Dibb, S., Simkin, L., Pride, W.M., Ferrell, O.C. (1995); Marketing. Mate. Zagreb.
9. Erjavec, E., Rednak, M., Volk, Tina, Cundrom, T., Markeš, Marija (1997); Slovensko
kmetijstvo in Europska unija (EU in skupna kmetijska politika). Kmečki glas. Ljubljana.
10. Erjavec, E., Rednak, M., Majcen, B., Volk, Tina (1998); Slovensko kmetijstvo in trgovinski
sporazum Cefta. Ministrstvo za kmetijstvo, gozdarstvo in prehrano. Ljubljana.
11. Erjavec, E., Kavčić, S., Juvančić, L., Kuhar, A. (1998/1999); Uvod v agrarno ekonomiko in
politiko, Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za zotehniko, Ljubljana.
12. Ivanković, M., Bojnec, Š., Kolega, A., Selak, V. (2006); Ekonomska i društvena uloga
poljoprivrede u Federaciji Bosne i Hercegovine. Društvena istraživanja. Br. 4-5 (84-85). Institut
društvenih znanosti Ivo Pilar. Zagreb.
13. Ivelja, V. (2004); Analiza konkurencije na tržištu mesnih prerađevina u Hercegovini.
Znanstveni glasnik. Br. 15. Sveučilište u Mostar. Mostar.
14. Ivelja, V. (2006); Potrošačke preferencije u potražnji mesnih prerađevina na tržištu
Hercegovine. Znanstveni glasnik. Br. 17. Sveučilište u Mostar. Mostar.
15. Kolektiv autora (1991); Drušveni cilj X, TO 7. Ekonomika agrara. Fond za nauku BiH.
Sarajevo.
16. Kolektiv autora (2001); Strategija razvitka poljoprivrede Županije Središnja Bosna (2001-
2010). Koordinator V., Selak. Poljoprivredni fakultet Sarajevo-Agronomski institut Mostar.
Travnik.
17. Kolega, A., Božić, M. (1992); Izvoz poljoprivrednih proizvoda Republike Hrvatske.
Poljoprivredna znanstvena smotra. Zagreb.
18. Kolega, A. (1994); Tržništvo poljodjelskih proizvoda. Nakladni zavod Globus. Zagreb.
120
19. Kolega, A., Radman, Marija (1999); Primjeri povezivanja obiteljskih gospodarstava na tržištu
poljodjeljskih proizvoda. Gospodarske smjernice razvitka hrvatskog poljodjeljstva. Zbornik
priopćenja. Hrvatsko agronomsko društvo. Zagreb.
20. Kolega, A., Kovačić, D. (1999); Uspješna prodaja. Tržništvo d.o.o. Zagreb.
21. Kovačević, Z., Kurtović, E., Važić, B., Tošić, Olivera (2002); ''Priručnik za upravljanje
farmom''.Drugo izdanje. Matićgraf. Banja Luka.
22. Mulić, J., Selak, V., Bogućanin, H., Nikolić, Aleksandra, Sarić, Dragana, Bajramović, S.
(1998): Reconstruction of Agrarian Systems in Translation Economies, a Comparative Analysis
of Albania and B&H. PHARE-ACE Project, University of Bologna – Faculty of Agriculture,
University of Sarajevo, Sarajevo.
23. Mušanović, A., Šesto, M. (2004); Prilog poznavanju odnosa potrošača prema mlijeku kao
prehrambenom proizvodu. Radovi Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu. Br. 54/1.
Poljoprivredni fakultet. Sarajevo.
24. Pehar, J. (2006); Ruralni razvoj i turizam. Znanstveni glasnik. Br. 17. Sveučilište u
Mostaru. Mostar.
25. Petrač, B., Zmaić, K., Tolušić, Z., Deže, Jadranka (2001); Tržišnost mlijeka u republici
Hrvatskoj. Poljoprivreda. Br. 1. Osijek.
26. Republika Slovenija, Ministrstvo za kmetijstvo, gozdarstvo in prehrano, Uprava
Republike Slovenije za pospeševanje kmetijstva (1998); Katalog kalkulacij za načrtovanje
gospodarenja na kmetijah v Slovenija.
27. Sabitović, M. (1999): Neki aspekti razvoja poljoprivrede, Okrugli stol; Poljoprivreda i selo u
novim uslovima, Programski odbor projekta BiH-mogućnosti i perspektive.
28. Selak, V. Bogućanin, H., Kasapović, Sadžida 2000: Zadrugarstvo u Hercegovačko-
neretvanskom kantonu – mogući načini organizacije. Poljoprivredni fakultet Sarajevo, Sarajevo.
29. Selak, V., Kolega, A., Bogućanin, H., Pavličević, J., Ivanković, M., Kasapović, Sadžida
(2002): Zaštita i podsticanje poljoprivredne proizvodnje u Federaciji Bosne i Hercegovine,
Agronomski glasnik, 3-4/2002., Zagreb.
30. Selak, V., Bogućanin, H., Kolega, A., Bajramović, S., Ljubić, D., Nikolić, Aleksandra,
Kasapović, Sadžida, Sarić, Dragana, Falan, V. (2003): Tržište mlijeka i uloga obiteljskih
gospodarstava u njegovom razvitku. Prvi Simpozijum poljoprivrede, veterinarstva i šumarstva
“Strategija razvoja domaće proizvodnje”, Neum – Agronomski glasnik, Br. 6/2003. Zagreb.
31. Salak, V., Bogućanin H., Ljubić, D. (2006); Poljoprivreda i obrazovanje u BiH.
Znanstveni glasnik. Br. 17. Sveučilište u Mostaru. Mostar.
32. Šuman, Ž. (1999); Neki aspekti globalne trgovine poljoprivrednim proizvodima na pragu 21.
stoljeća. Logotip. Mostar-Široki Brijeg.
33. Šuman, Ž. (2001); WTO na milenijskoj prekretnici: Seattle i nakon njega. Mostar.
34. Šuman, Ž. (2002); Međunarodna trgovina poljoprivrednim proizvodima i globalizacija na pragu
21. stoljeća. Znanstveni glasnik. Sveučilište u Mostaru. Br. 12.
35. Tadić, M. (1998); Poljoprivreda u BiH. Znanstveni glasnik. Br. 5-6. Mostar.
36. Tihi, B. i sur. (2003); Istraživanje marketinga. Dom Štampe. Zenica.
37. Tim autora (voditelj Selak, V.) (2001); Strategija razvoja poljoprivrede Srednjobosanskog
kantona 2001-2010. Poljoprivredni fakultet Sarajevo i Poljoprivredni institut Mostar.
38. Tim autora (voditelj Selak, V.) (2004); Strategija razvoja poljoprivrede Hercegovačko-
neretvanskog kantona (2004-2010). Poljoprivredni fakultet Sarajevo i Poljoprivredni institut
Mostar.
39. Tim autora (voditelj Selak, V.) (2005); Strategija razvoja poljoprivrede općine Prozor-Rama
(2005-2010). Općina Prozor - Rama.
121
40. Tim autora (voditelj Selak, V.) (2006); Srednjoročna strategija razvitka poljoprivrednog
sektora u Federaciji BiH (2006-2010). FMPVŠ. Sarajevo.
41. Tim autora (voditelj Selak, V.) (2007); Strategija razvitka poljoprivrede u Hercegbosanskoj
županiji (2007-2011). ŽMPVŠ.
42. Trninić, V. (1998); Prirodni i društveni gospodarski čimbenici poljoprivrede i proizvodnje
hrane. Znanstveni glasnik. Sveučilište u Mostaru. Br. 5-6.
43. Žimbrek, T., Grgić, I., Tratnik, M., Franić, R. (1994); Agrarna politika u Hrvatskoj u
području cijena i subvencija. Poljoprivredne aktualnosti. Zagreb.
Program 7 – Institucionalna infrastruktura

1. Ministarstvo pravde BiH (2004); Funkcionalni pregled poljoprivrednog sektora u Bosni i
Hercegovini. Sarajevo.
2. FMPVŠ (2006); Srednjoročna strategija razvitka poljoprivrednog sektora u Federaciji BiH
(2006-2010). Sarajevo.
3. FMPVŠ (2007); Zakon o poljoprivredi Federacije BiH. SN FBiH. Br. 88/07.Sarajevo.
Program 8 – Kreditne linije

1. Čaušević, F. (2001): Zaposlenost i privatizacija, Lekcije (ne)naučene u BiH, MULLER,
Sarajevo.
2. FIB (2001): Šta vam nudi Investicijska banka Federacije BiH, Juni/lipanj 2001., Sarajevo.
3. Green, A. (2001): Financijske usluge u BiH (džepni vodić za mala i srednja preduzeća),
Projekat ¨Sredstva brzog djelovanja¨, Sarajevo.
4. Ognjenović Dragana, Selak, V., Bogućanin, H., Bajramović, S., Nikolić Aleksandra (2005);
Izvori i uslovi finansiranja investicija u proizvodnji jagodastog voća. Simpozij. Dani jagodastog
voća. Ćelić.
5. Selak V., Bogućanin H., Bajramović S., Nikolić A., Ljubić D., Sarić D., Kasapović S., Falan
V. (2002): Neki okviri prilagodbe bosansko-hercegovačke poljoprivrede europskim
integracijama, Naučno-stručno savjetovanje, Gradačac.
6. Selak V., Bogućanin H., Ljubić D., Bajramović S., Kasapović Sadžida, Nikolić Aleksandra,
Sarić Dragana., Falan V. (2004); Krweditiranje kao činitelj razvitka poljoprivrede u Federaciji
BiH. Radovi Poljoprivrednog fakulteta. Br. 54/2 2004. Sarajevo.
7. Stojanov, D. (2001): Bosna i Hercegovina od 1995.: Tranzicija i rekonstrukcija privrede,
Lekcije (ne)naučene u BiH, MULLER, Sarajevo.
8. Šerbo, M. (2000): Kreditna politika u agraru, Naučno-stručno savjetovanje, Gradačac.
9. Vukmirica, V. (1996): Ekonomiks i državni menadžment, ZZUNS, Beograd.
122

Razvoj Ovčarstva U Funkciji Unapređenja Proizvodnje Autohtonih Sireva I Mesa

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Razvoj Ovčarstva U Funkciji Unapređenja Proizvodnje Autohtonih Sireva I Mesa

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENI FAKULTET

Institut za ekonomiku poljoprivrede

RAZVOJ OVČARSTVA U FUNKCIJI

Izvještaj o radu za period 2007/2008. godine

Sarajevo, juni/lipanj 2008.

Izvještaj o radu za period 2007/2008. godine

1. Prijava i administriranje u Projektu........................................................................ 6

2. Upravljanje i koordiniranje Projektom................................................................... 7

3. Istraživačka struktura Projekta............................................................................... 9

4. Rad u pojedinačnim programima............................................................................. 10

Program 1- Planinski pašnjaci.................................................................................... 11

Program 2- Hranidba ovaca i proizvodnja krme......................................................... 20

Program 3- Pasminsko unapređenje ovčarstva........................................................... 22

Program 4- Proizvodnja autohtonih sireva................................................................. 28

Program 5- Proizvodnja mesnih proizvoda................................................................ 64

Program 7- Institucionalna infrastruktura................................................................... 100

Program 8- Kreditne linije.......................................................................................... 107

5. Prikupljena i konsultirana literatura....................................................................... 110

Razvoj ovčarstva u funkciji unapređenja proizvodnje autohtonih sireva i mesa.

2.2. Aktivnosti na zadacima koordinacije

A. Obrazloženje programa istraživanja

2. Šta su travnjaci i kako

4. Opis izvršenih istraživanja

Slika 1 Tvrdača na Rostovu Slika 2 Travnjak tvrdače

Slika 3 Jastučasti biljni pokrivač na vrhu Vlašića

Slika 4 Produktivnija livada tipa Slika 5 Prorijeđen travni

Slika 6 Cincar i detalj botaničkog sastava travnjaka na Cincaru

Slika 7 Duvanjsko polje - vlažniji travnjak

Hranidba ovaca i proizvodnja krme

3. Značaj pravilne ishrane

Pasminsko unapređenje ovčarstva

Imenovani će nakon usuglašavanja anketnog listića isti dostaviti uredima za poljoprivredu po

APLIKACIJA VAĐENJE SPAJANJE S OČEKIVANO

Proizvodnja autohtonih sireva

2. Autohtoni sirevi Bosne i Hercegovine

3. Ovčje mlijeko kao sirovina u izradi

Tabela 1 Sastav i svojstva mlijeka pramenke sa područja Bosne i Hercegovine

Pokazatelji u % Br. Suha Mast Bjelančevine Mineralne Specifična Kiselost

Zdanovski, 1954. 18 15,09-22,18 5,1-9,8 - - 1,0330-1,0382 -

U autohtonoj tehnologiji vezanoj za individualna domaćinstva, gdje se mlijeko odmah iz muže

Koliformne bakterije su česti kontaminenti sirovog mlijeka. Njihovo prisustvo u mlijeku

Mlijeko se može smatrati glavnim i osnovnim izvorom mikroorganizama u sirevima. Pri

Teško je očekivati da mlijeko sa velikim brojem mikroorganizama doprinese dobrom kvalitetu

4.2. Područje proizvodnje Vlašićkog sira

Slika 5 Stajanje izrezanog sira

Slika 6 Slaganje sira u kačice

Autori Bijeljac i Sarić, 2005. Dozet, 1963., 2004. Zdanovski, 1942.,

Slika 8 Rano šupljikanje sira

Slika 9 Unutrašnji izgled kolibe na Vlašiću

Slika 10 Etiketa livanjskog sira (Dozet i Filjak, 1953.)

5.6. Fizičko-kemijska svojstva sira

Pokazatelji u % Br. Vlaga Suha Mast Mast u Proteini Mineral Kuhinj.

Zdanovski i sur., 1966. 33 33,81 66,19 33,16 47,61 23,64 - 2,15

5.7. Mikrobiološki kvalitet sira

Broj mikroorg. Starost sira u danima

Slika 12 Presjek koluta i vanjski izgled Livanjskog sira (Franjić 1983.)

Slika 13 Suviše izražena fermentacija

Slika 14 Pucanje sirnog tijesta

Slika 13 Područje proizvodnje Sira iz mijeha

Slika 14 Prešanje grude

Slika 15 Zreli punomasni Sir iz mijeha

Tabela 10 Kemijski sastav autohtonog punomasnog Sira iz mijeha

7. Zaključak i nastavak rada na Programu