Gringos & Laura

Gringos & Laura

Knjige.club 2
 Gringos & Laura

Naslov izvornika
Sidney Sheldon’s
THE SILENT WIDOW

Copyright © 2018 by Sheldon Family Limited Partnership,

successor to the rights, and interests of Sidney Sheldon

Knjige.club 3
 Gringos & Laura

Prijevod Vesna Valenčić

Knjige.club 4
 Gringos & Laura

PROLOG

- Ne! Ne, molim vas! Ne mogu...

Starčeve su se oči raširile od užasa dok je zurio u bušilicu i napinjao konopce koji su ga
sputavali. Zamišljao je kako spiralno metalno svrdlo probija njegovo meso i mrvi mu kosti dok ga
pribijaju na drvenu gredu.
Dok ga razapinju.
Zasigurno znaju da ima novca za vraćanje duga? Dat će im što žele - sve što žele! Mrtav im nije
od koristi. Koliko se dugo već nalazi u skladištu? Danima? Ili samo satima? Povremeno je gubio
svijest između premlaćivanja pa je izgubio pojam o vremenu, svjestan samo bolova u svome tijelu.
Bolne opekline na koži, tankoj i naboranoj od starosti, poput krep-papira. Slomljena rebra, otekline
na očima i usnama. Sićušni rezovi britvom po genitalijama. Mučili su ga i ponižavali na sve zamislive
sadističke načine dok je mlada žena bešćutno stajala u kutu i snimala svojim mobitelom. Odvratna
kučka. Nju je najviše mrzio, više nego svoje mučitelje. Činilo se da dolaze do vrhunca, neke vrste
grandiozne završnice bušilicom. Barem je on stvarao taj dojam. Njihov šef. Kolovođa u ovom cirkusu
užasa.
Čovjek smeđih očiju.
Utjelovljenje vraga.
- Molim vas!
Starčevi su se jecaji pretvorili u vriskove kad su njegovi mučitelji uključili bušilicu, nasmijano
je dodavali jedan drugome i povećavali broj okretaja.
- Sve ću napraviti! Bože, ne! - Topla rijeka tekućeg izmeta izletjela je iz njegovih crijeva i tekla
mu niz drhtave noge.
Čovjek smeđih očiju samo se nasmiješio.
- Što kažeš? - rugao mu se i manikiranu ruku primaknuo uhu. - Žalim, prijatelju, ne čujem te
od buke bušilice.
Promatrao je dok su njegovi ljudi izvršavali upute, kao uvijek uzbuđen preklinjanjem,
krikovima i krvlju, te na koncu tišinom, kad predstava završi. Uzbuđivala ga je i mlada žena koja je,
radi njegova zadovoljstva, poslušno sve to snimala, kako joj je naredio. Radije je ubijao žene. Ali
okončavanje života, bilo kojeg života, najmoćnija je droga. Ultimativni dokaz moći. Izmučeni je
starac, koji beživotno visi s grede ispred njega, nekoć bio bogat i moćan. Moćniji od njega. Ili je
barem tako mislio.
No pogledaj ga sada. Poput trupla u klaonici.
- Hoćemo li ga skinuti, šefe? - upita jedan od razbijača.
- Ne. - Muškarac smeđih očiju koraknuo je naprijed. - Ostavite ga ondje. - Iz unutarnjeg je džepa
jakne izvadio snop novčanica do sto dolara i silovito ih nagurao u mrtvačeva usta.
Glupi starac ništa nije razumio.
Nikad se nije radilo o novcu...

Knjige.club 5
Gringos & Laura

Knjige.club 6
 Gringos & Laura

DR. NIKKI ROBERTS

Brentwood, Los Angeles
12. svibnja, 23 sata

U Los Angelesu u svibnju nikad ne pada kiša, pa me iznenadila rosulja na mojim golim
rukama. Posljednje iznenađenje što ću ga doživjeti na ovom svijetu. Ali to je u redu. Naučila sam
mrziti iznenađenja. Naše dvorište prekrasno izgleda, bujno i zeleno. Stojim ispod magnolije koju je
Doug posadio u proljeće, samo mjesec dana prije nesreće. Nesreća. Moram prestati rabiti tu riječ.
Sad znam da smrt moga muža nije bila slučajnost. Večer kad je Doug imao sudar na 405 i živ izgorio
u svojoj voljenoj Tesli: to je bio početak.
Mada to tada nisam znala. U ono vrijeme ništa nisam znala.
Pištolj u mojoj ruci, Luger kalibra devet milimetara, doima se malenim i bezopasnim, kao
igračka. Čovjek koji mi ga je prodao opisao ga je riječima »ljupki pištolj za ženu«, kao da kupujem
naušnice ili svileni šal. Već sam se jednom pokušala ubiti, odmah nakon Dougove... kad je umro.
Popila sam tablete, više nego dovoljno, ali nisam imala sreće. Našla me moja domaćica, Rita, i
nazvala 911. Ovog će puta biti drukčije. Moja će igračka obaviti posao.
Ne bojim se smrti. Nikad se nisam bojala, premda sam kao psihologinja liječila brojne pacijente
koji se boje. To je na koncu pitanje kontrole. Straha od nepoznatog. Ono što kanim učiniti smatram
konačnim činom kontrole. Pravi je užitak napustiti svijet pod vlastitim uvjetima.
Nema svatko tu priliku.
Previše je ljudi umrlo zbog mene. Večeras je još jedan dobar, pošten čovjek izgubio život.
Čovjek koji mi je bio drag. Čovjek kojemu sam ja bila draga. Ovo se ne smije nastaviti. Moram to
okončati.
Kiša jače pada. Obrišem ruku o traperice da mogu čvršće stisnuti pištolj. Ovoga puta ne
smije biti greške. Podignem pištolj do sljepoočnice i okrenem se, gledam kuću što smo je Doug i ja
zajedno izgradili. Bijele daske, »imanje« na istočnoj obali, prekrasno osvijetljeno, romantičan
balkon ispred glavne spavaće sobe s kojeg se pruža pogled sve do oceana. Naš dom iz snova. Još dok
smo imali snove. Prije nego su ih zamijenile samo noćne more.
Zatvorim oči i vidim njihova lica, jedno po jedno, kao u kaleidoskopu.
Oni koje sam voljela: Doug. Anne.
Oni koje sam mogla voljeti: Lou. Nikad nećemo znati što je moglo biti.
Oni koje sam iznevjerila: Lisa. Trey. Derek.
Neopisivo mi je žao.
Moja je posljednja misao za one koje sam mrzila.
Vi znate tko ste. Trunite u paklu.
Počnem plakati. Znam da je ovo pogrešno. Željela bih da postoji drugi način.
Ali želje nikad ništa ne rješavaju.

Knjige.club 7
 Gringos & Laura

CHARLOTTE
Deset godina ranije...

Charlotte Clancy osjećala je kako joj topli ljetni povjetarac miluje kožu, kao i drhtaj
uzbuđenja. Dijelom seksualno uzbuđenje, dijelom sreća i dijelom nepoznat ushit činjenja nečega
zabranjenoga. Nečega zločestoga. Čak opasnoga.
Charlotte inače nije zločesti tip. U svojih je osamnaest godina uvijek bila odlikašica u
srednjoj školi u San Diegu, gdje je najveća nevolja u koju se ikad uvalila bila dopuštanje prijateljici
da napravi šalabahter na temelju njezina rada o drevnim meksičkim civilizacijama. Charlotte je
obožavala Meksiko - povijest, jezik, hranu. Doslovce je morala preklinjati roditelje za dopuštenje da
ljeto provede u Mexico Cityu kao au pair djevojka.
- Ne znam, Charlie - skeptično je rekao njezin tata. Tucker Clancy bio je vatrogasac i đakon u
episkopalnoj crkvi, ugledan i konzervativan obiteljski čovjek bez premca. - Čuju se priče. Ondje
ima otmica. I bande koje trguju drogom... čitaš o odsijecanju glava i bogzna kakvim drugim
strahotama.
- To je istina, tata - usprotivila se Charlotte. - Ali takve se stvari događaju samo u određenim
dijelovima Meksika. Ne ondje kamo ja želim ići. Doista moraš biti oprezan u Salvadoru i Kolumbiji. A
ta agencija, American Au Pairs International, AAPI, oni su poznati po sigurnosti. Kao, nula
incidenata u dvanaest godina koliko ondje rade.
Tucker Clancy je s ponosom slušao kako njegova jedinica vješto pregovara. Jedno se može reći
za Charlie: ništa ne radi napola. Kao obično, ovladala je svim činjenicama i brojkama. Ona je
veoma razumna djevojka.
No na koncu je Charlotteina majka, Mary, prevagnula na njezinu stranu.
- I ja sam nervozna, dušo - Mary je jednog petka rekla Tuckeru uz večeru u Steak'n'Shakeu. -
Ali ne mislim da bi naše bojazni trebale sputavati Charlie. Ujesen će biti na fakultetu, živjet će sama i
sve će odluke sama donositi. Treba joj malo neovisnosti.
- Fakultet je u Ohiou - rekao je Charlottein tata. - Ondje ljudima ne odsijecaju glave.
Mary se namrštila. - Pa, Charlie kaže da to ne rade ni u Mexico Cityu. Žena u au pair
agenciji doista me umirila. Obitelj koju su joj namijenili zvuči divno. Roditelji su odvjetnici, žive na
fenomenalnom imanju...
- Ma daj, Tucker. Pusti djevojku da malo živi.
Taj se razgovor vodio prije tri mjeseca. Charlotte je u Meksiku već dva mjeseca i, čovječe, doista
je živjela. Popušila je svoj prvi džoint, prvi se put napila, prvi je put prevarila svoga dečka. (Jedva je
to vjerovala, čak i kad je sebi govorila.) Zaljubila se u oženjena muškarca.
Nije se radilo o tati u obitelji Encerrito gdje je radila. To bi bilo jeftino i neukusno. Osim
toga, Charlotte je njezina šefica, señora Encerrito, doista draga i ne bi joj to priredila. To ne znači da
je ono što radi u redu. Znala je da je pogrešno upustiti se u ljubavnu vezu. Zapravo, gore je nego

Knjige.club 8
 Gringos & Laura

pogrešno. To je grijeh, smrtni grijeh. Charlotte potječe iz ugledne »crkvene« obitelji, a tu nema
mnogo prostora za vrdanje kad je riječ o moralu, osobito seksualnom moralu. Isto tako, nije baš da
ju nije briga. Jest, itekako, osjeća krivnju i sve to. Ali ništa od toga nije važno. Ne kad je on ondje. Kad
uđe u prostoriju, kad pogleda Charlotte, kad izgovori njezino ime, čak i kad njegov glas čuje preko
telefona, sve ostalo nestane. Njezin oprez, vrijednosti, strah i kajanje. Paf. Nestalo. A kad je odvede u
krevet i s njom vodi ljubav? Nebesa. Nema riječi kojima bi se opisalo blaženstvo, apsolutna ekstaza.
Charlotte je mnogo puta imala spolne odnose s Toddom, ali nikad ovako. Charlotte Clancy nikad, ni
u svojim najluđim maštarijama, nije vjerovala da seks može biti tako divan. Dakle, neće ići u raj?
Vrlo važno. Ima raj ovdje i on se zove... Ššššš. Hihotala se u sebi. Ne smije glasno izgovoriti njegovo
ime. Nikada. Nikome.
- Ovo što imamo je tajna, cara - govorio joj je svaki put kad su vodili ljubav. - Nikad nitko
ne smije saznati. Razumiješ?
Charlotte je razumjela. On je oženjen, mnogo je stariji i važan je čovjek. Njihova veza mora biti
diskretna. Međutim, nije razumjela sve njegove druge tajne. Tajanstveni »sastanci« na koje odlazi
usred noći i aktovke krcate američkih dolara koje daje lokalnom šefu policije, što je vidjela u
jednom od otmjenih hotela u gradu.
- Možeš mi reći, znaš - koketno bi mu šapnula na uho u krevetu. - Znam čuvati tajnu.
Samo... želim znati sve o tebi. Želim biti dio tvoga života koliko god je to moguće. Silno te volim!
Uvijek bi se nasmiješio, poljubio je te uvjeravao da i on nju voli, a njezine male izljeve smatra
»dražesnima - poput tebe«. No nikad joj ništa nije povjerio. - To je radi tvoje sigurnosti - rekao
bi, ubacujući uzbudljiv element opasnosti u ionako uzbudljivu situaciju.
Ukratko rečeno, Charlotte Clancy uživala je kao nikad u životu.
Večeras će biti još bolje, najbolje dosad.
Slijedeći upute na zemljovidu što joj ga je dao - tako romantično! - izišla je iz automobila i
pješice krenula kroz polja kukuruza prema rijeci.
Prije nekoliko večeri upustila se u golem rizik. Slijedila ga je Nissanom što joj ga je bračni
par Encerrito dao na korištenje, ugašenih svjetala da je ne opazi, ni sto metara iza njega. Vidljivost
je bila loša na izlokanim cestama, zapravo običnim stazama kamo je skrenuo kad su izišli iz grada.
Počela je paničariti i pitati se kako će se uspjeti vratiti ako ga nekako izgubi iz vida, ali je staza tada
stigla do skrivene čistine između stabala i on se zaustavio. Razabrala je redove polukružnih šupa,
poput divovskih raspolovljenih, cijevi. Unutra su ljudi radili za stolovima osvijetljenim starinskim
petrolejkama pa se iz svake šupe širio blagi sjaj. Charlotte je promatrala kako njezin ljubavnik hoda
od šupe do šupe i nadzire rad. Sve je to bilo veoma fascinantno, ali s mjesta gdje je parkirala
Charlotte nije vidjela što ti ljudi zapravo rade. Sa smjelošću za koju do toga trenutka nije ni znala da
je ima, izišla je iz automobila i zaputila se do šupe gdje je bio on. Stigla je na desetak metara od vrata
kad su pred nju iskočila dva muškarca naoružana strojnicama.
Charlotte je tako glasno vrisnula da su je zacijelo čuli u gradu. - Ne pucajte! Molim vas!
Njezin se ljubavnik okrenuo s izrazom šoka i gnjeva na licu. No to se brzo pretvorilo u
smiješak, a potom u smijeh.
- Cara! - popustljivo se nasmijao. - Ti si me slijedila?
- Ja... željela sam znati - zamuckivala je Charlotte, a duge su joj se noge tresle pri pogledu na
puške. - Ništa mi nisi govorio.

Knjige.club 9
 Gringos & Laura

Pokazao je ljudima neka je propuste, raširio ruke i čvrsto je zagrlio. - Nikad ne bih očekivao da
si za to sposobna - smiješio se i raskuštrao Charlotteinu kosu kao da je neposlušan, ali dražestan
psić. - Ti si hrabra cura, eh? Vidim da sam te podcijenio.
Charlotte se nadimala od ponosa i olakšanja. Nije se naljutio. Bio je zadovoljan! Dobro je
postupila kad je riskirala, pokazala mu da je više od budalaste cure, od neke au pair djevojke s
kojom ima ljetnu avanturu.
- Dođi. - Uzeo ju je za ruku. - Kad si već ovdje, dopusti da ti pokažem.
Tada je sve vidjela, sve što čini njegovo carstvo.
Kokain.
Charlotte je i sama riječ zvučala opasno, poput nečega iz epizode Poroci Miamija. Nikad u
životu nisu joj ponudili kokain, nikad ga nije čak ni vidjela. A sad je ovdje, u središtu oluje, doista
gleda kako se ta tvar proizvodi. Bilo je fascinantno, a on joj je ponosno sve pokazivao, kao da je to
bilo koja tvornica ili tvrtka koju je stvorio. Također je bilo iznimno komplicirano.
U jednoj se šupi suho lišće koke mljelo i posipalo vapnom prije nego se strojem za lagano
prskanje navlažilo vodom. Odande se mješavina nosila u drugu šupu i stavljala u divovske bačve
nalik miješalicama betona u koje se dodavao kerozin. Treća je šupa bila »tvornica za ekstrakciju«
gdje se kokain najprije odvajao od lišća i potom podvrgnuo kompliciranom procesu grijanja,
filtriranja, tiještenja, cijeđenja i miješanja sa sumpornom kiselinom prije prebacivanja u sljedeću
šupu. Ondje se na koncu pojavljivala gumasta, žuta kruta tvar koju je nazvao »koka pastom«. Pastu
su zatim nosili u šupu za pročišćavanje gdje se miješala s razrijeđenim amonijakom i filtrirala da se
dobije kokain hidroklorid.
Charlotte je cijelo vrijeme slušala i kimala. Držala ga je za ruku i ponašala se kao da je cijeli taj
doživljaj posve normalan, nešto što je cijelo vrijeme radila u San Diegu.
- Jesi li šokirana? - pitao ju je po završetku obilaska. - Želiš li me još uvijek, sad kad znaš da sam
kriminalac? - Smiješio se dok je to pomalo ironično izgovarao. No to je istina, mislila je Charlotte.
On jest kriminalac.
- Uvijek ću te željeti - rekla mu je i s obožavanjem se zagledala u njegove hipnotičke oči. Tada ju
je odveo do svog automobila i vodio s njom ljubav, strastvenije nego ikad ranije. Potom je
polako vozio natrag u grad, a Charlotte ga je slijedila.

Nakon toga, nije joj se javio gotovo cijeli tjedan. Počela je paničariti da se nešto dogodilo, da
je odlučio prekinuti s njom, ali je jutros konačno stigla njegova poruka: Nedostajala si mi,
cara. Nađimo se ovdje u 19, napisao je. Poslao joj je link na zemljovid i pisane upute. Imam
iznenađenje za tebe!
Charlotteino se srce nadimalo. Ranije joj nikad nije napisao nešto takvo. Nedostajala si mi.
To uopće nije njegov stil. Kao ni maleni zemljovidi i romantična iznenađenja. Nešto se među njima
promijenilo otkako je saznala istinu. Sad me gleda kao sebi ravnu. Kao partnericu.
Prožeo ju je osjećaj dubokog zadovoljstva. Dakle, to je ljubav.
Stigla je gotovo do mjesta sastanka, tako udaljenog i izoliranog da se ondje ništa ne može
nalaziti. Možda je pripremio piknik, mislila je Charlotte. Zamislila je mekanu deku, a na njoj
srebrnina i kristal, te kablići šampanjca na ledu. Mogla je zamisliti da on to radi. Privatno, ali
raskošno. Drukčije, posebno, kakav je on. Sad je bila sigurna da je njezina budućnost uz tog čovjeka,
unatoč njegovoj ženi, razlici u godinama i opasnim stvarima kojima je zarađivao za život. Još nije

Knjige.club 10
 Gringos & Laura

točno znala kako će doći do te budućnosti. Kako će ikad pomiriti svoje roditelje s tim svojim novim
životom što ga je našla. No vjerovala je da će nekako uspjeti. Ona je Charlotte Clancy, hrabra
Charlotte. On ju je podcijenio, ali samo zato što je ona podcijenila sebe.
Mogu biti što god želim.
Frederique nije razumjela. - Ne idi, Charlotte. Ili barem ne idi sama - preklinjala ju je
prijateljica kad joj je Charlotte pokazala »tajni« zemljovid. Frederique Zidane također je au pair
djevojka, i Charlotteina jedina bliska prijateljica u Mexico Cityu. Znala je za Charlotteina starijeg,
oženjenog momka, ali ne dovoljno da bi shvatila tko je on ili čime se bavi. - Ta mjesta nisu sigurna ni
danju, a kamoli noću. To znaju svi koji ovdje žive. On to sigurno zna.
- Ne budi takva kukavica - hihotala se Charlotte. - Bit ću dobro.
No Frederique se nije smijala. - Ondje ima razbojnika. Ozbiljno govorim. Ljude pljačkaju,
otimaju, ubijaju. Ljudi nestanu.
- Pa, ja neću nestati - žustro je odgovorila Charlotte.
- A to znaš jer...?
- Jer neću biti sama - reče Charlotte. - On će biti ondje, zar ne? On će me štititi.
To je bio zadnji razgovor što su ga vodile Frederique Zidane i Charlotte Clancy.

Knjige.club 11
 Gringos & Laura

LISA

- Dakle, Lisa. Kako ste proveli tjedan?

Dr. Nikki Roberts sjedila je u izlizanu naslonjaču od crne kože i toplo se smiješila pacijentici.
Lisa Flannagan. Dvadeset osam godina. Bivši model i dugogodišnja ljubavnica Williea Badena,
milijardera sedamdesetih godina i vlasnika LA Ramsa. Oporavlja se od ovisnosti o Vicodinu.
Narcisoidna.
- Prilično dobro, zapravo - Lisa joj je uzvratila smiješak, spojila dlanove i nagnula se naprijed
u malom naklonu zahvalnosti. - Namaste. Doista sam se pomirila s raskidom od Williea. Kao,
nalazim se na svijetlome mjestu, znate?
- Sjajno. - Nikki je ohrabrujuće kimnula. Kišne su kapi udarale o prozor. Ovo je posljednja
terapija za taj dan, hvala Bogu. Samo želi ići kući. Isključiti se. Pustiti da je kiša uspava.
- Znam, točno? - Lisa se ozarila. - Vaš mi je savjet na prošloj terapiji uvelike pomogao.
Lisa često tako govori: klišeji i uskličnici, kao tinejdžerka koja je progutala svoju prvu knjigu
o samopomoći i sad se smatra »duhovnom osobom«. Kao psihologinja, i to veoma uspješna, Nikki ne
osuđuje. Samo promatra i nudi tehnike koje će pacijentu pomoći da promijeni štetna ponašanja
i prekine destruktivne cikluse.
No kao osoba, to je drukčija priča.
Kao osoba, itekako osuđuje.
Lisa Flannagan iskorištava. Uništava obitelj. Ubija bebe. Drolja.
Zavalivši se na previše mekanu kauču dr. Roberts, Lisa Flannagan otvorila je svoje srce.
- Iselila sam iz stana - ponosno reče. - Doista jesam.
Bože, kako dobar osjećaj! Takvo olakšanje, doći nekamo gdje je netko doista vidi i razumije, te
jednostavno sve izbaciti iz sebe.
- Willie je bio, kao, u šoku. Razbjesnio se pa sam mislila da će me udariti. Vrištao je i
vikao, razbijao stvari.
- Je li vam prijetio? - upita Nikki.
- O, da. Svakako. »Ne možeš mi to raditi. Ja te posjedujem. Uništit ću te. Ti si ništa bez
mene!« Sve to. No bila sam super smirena. Rekla sam, kao: »Ne, dušo. Moraš razumjeti. To je nešto
što moram napraviti za sebe. Kao, imam dvadeset osam godina, znaš? Nisam dijete.«
Lisa se radovala terapiji srijedom uvečer u raskošnim uredima dr. Roberts u Century Cityu
onako kako se nekoć radovala uzimanju Vicodina, ili ševi s jednim od Willievih krupnih crnih igrača
u stanu u Beverly Hillsu što joj ga je prije dvije godine kupio. Tada nije shvaćala kakvu kontrolu
Willie želi nad njome. Kao da je pokušava kupiti ili nešto takvo. Dr. Roberts otvorila joj je oči po tom
pitanju.

Knjige.club 12
 Gringos & Laura

Također je pomogla Lisi da shvati koliko ima unutarnje snage. Kao, odbacivanje tableta bio je
velik uspjeh. Willie je platio Lisin račun u Promises, ali Lisa je pristala ići na odvikavanje, Lisa je
promijenila vlastiti život.
Ja sam dobra osoba.
Ako sam se ostavila droge, mogu ostaviti i Williea Badena.
Zadržat će stan, naravno. Odnosno, prodat će ga i zadržati novac. Isto vrijedi za ogrlicu od
safira i dijamanata iz Cartiera koju joj je Willie kupio za dvadeset peti rođendan. Novi su počeci
sasvim u redu, ali Lisa Flannagan neće izići iz osmogodišnje veze s milijarderom kao siromašna
žena. To bi bilo krajnje glupo. Osim toga, nije baš da Willie treba taj novac. Također je postupila
odgovorno i pobacila njegovo dijete, nije ga zadržala i do kraja života zahtijevala alimentaciju, što bi
napravila većina djevojaka. Lisa je smatrala da se ona i njezin oženjeni ljubavnik, nakon što Willie
prebrodi početni udarac svome ponosu, mogu rastati kao prijatelji.
Dok je govorila, pijuckajući vodu od krastavca iz vrča na stoliću za kavu, Lisa Flannagan
povremeno je krišom pogledavala ženu koja joj je sjedila sučelice, terapeutkinju na koju se oslanjala
i gotovo je smatrala prijateljicom.
Dr. Nikki Roberts.
Kakav je njezin život izvan ovih ureda?
Zahvaljujući Googleu, Lisa je već znala osnovne činjenice: dr. Nicola Roberts, rođena Hammond,
trideset osam godina. Diplomirala na Sveučilištu Columbia i potom otišla na poslijediplomski
studij psihologije na UCLA-i, te stažirala u Medicinskom centru Ronald Reagan.
Lisa se pitala je li dr. Roberts ondje upoznala svoga muža, dr. Douglasa Robertsa,
neurokirurga i specijalista za moždane poremećaje povezane s ovisnostima. Nažalost, nije mogla
pitati. Osobna pitanja terapeutkinji protivna su pravilima.
No Lisa je znala da je muž dr. Roberts prošle godine poginuo u prometnoj nesreći, otprilike u
vrijeme kad je ona počela dolaziti na terapiju. LA Times izvještavao je o njegovoj smrti zato što je,
po svemu sudeći, Doug Roberts bio divan čovjek. Poznat u dobrotvornim krugovima L.A.-
a, neumorno je radio na pomaganju gradskim ovisnicima, ma gdje ih našao, od siromašnih četvrti
do zdanja u Bel Airu.
Bizarna je pomisao da je pribrana, privlačna, profesionalna žena sučelice Lisi, brineta s
frizurom sličnoj Lisinoj, vitka tijela i inteligentnih zelenih očiju, zapravo ožalošćena udovica. Njezin
je nutarnji život zacijelo potpuno kaotičan.
Jadna dr. Roberts, mislila je Lisa. Nadam se da ona ima s kim razgovarati.
Zaslužuje da bude sretna.
- Bojim se da je naše vrijeme isteklo, Lisa.
Blag, umirujući glas terapeutkinje prekinuo je Lisino razmišljanje. Pogledala je uru na zidu.
- Zaboga, imate pravo. Ludo je kako ovdje vrijeme brzo prolazi. Ne mislite li, dr. Roberts?
Nikki se diplomatski nasmiješila. - Katkad.
Lisa Flannagan je ustala da ode.
- Zar nemate ogrtač? - upita Nikki. - Vani pljušti.
- Stvarno? - Lisa nije opazila kako kiša udara o prozore.

Knjige.club 13
 Gringos & Laura

Na sebi je imala sićušnu denim suknju koja joj je jedva pokrivala vrh bedara i majicu bez
rukava na čijoj je prednjoj strani pisalo »ALL YOU NEED IS LOVE«. Jedva bi pokrila dječja prsa, a
kamoli Lisine bujne grudi.
- Promoćit će vas do kostiju - reče Nikki Ustala je i posegnula za vlastitim kišnim ogrtačem,
obješenim na vratima. - Evo. Uzmite moj.
Lisa je oklijevala - Zar vama ne treba?
Nikki je odmahnula glavom. - Parkirala sam dolje. Dizalom mogu stići točno do
automobila. Vratit ćete mi ga kad se sljedeći put vidimo.
- Pa, ako ste sigurni. - Široko se smiješeći, Lisa je uzela ogrtač. - To je veoma ljubazno od vas,
dr. Roberts Stvarno.
Stisnula je pruženu ruku psihologinje. Po takvim se sitnim gestama dr. Roberts razlikovala od
drugih terapeuta. Ona se time ne bavi radi novca. Stalo joj je do mene.

U uličici iza Central Plaza Medical Buildinga bilo je hladno, mokro i mračno. Noge su ga
boljelo od dugotrajnog čučanja. Koža mu je gorjela, kao i grlo. Svaki se udah doimao kao grgljanje
britvi, svaka kišna kap kao kiselina, sićušan vreli bodež koji siječe njegove istrošene živce. Kad ovo
završi, dobit će ono što mu treba. Bolove, nezamislive bolove, zamijenit će predivna ekstaza. Neće
dugo trajati, ali to nije važno Ništa ne traje dugo.
Ulice Century Citya pune su vozila, ali skliski su pločnici prazni. Nitko ne hoda u L A-u, osobito
ne po kiši.
No ona hoda. Obično.
Katkad.
Hoće li večeras izići?
Iziđi, iziđi, gdje god se nalaziš!
Pojavila se. Naglo. Previše naglo. Nije bio spreman.
Srce mu je počelo lupati.
Vezala je pojas ogrtača i sagnula glavu na kiši. Bez kišobrana. Brzo je hodala prolazeći kraj
ulaza u uličicu.
- Upomoć! - Pokušao je viknuti, ali mu je glas bio hrapav. Hoće li ga čuti? Mora ga čuti! -
Pomozite mi!
Lisa Flannagan se okrenula. Vidjela je nekoga, muškarca, ili možda dječaka - bio je sićušan -
skutrena kraj kanti za smeće.
- Molim vas! - opet je doviknuo. - Zovite 911. Netko me napao nožem.
- Zaboga! - Lisa je izvadila mobitel i krenula prema njemu, već tipkajući brojeve. - Što se
dogodilo? Jeste li dobro?
Čovjek se presamitio i držao se za trbuh. Zacijelo su mu tu žarili nož. Čučnula je kraj njega.
Imao je mokru kapuljaču koja mu je skrivala lice i kosu.
- Hitna službe, koga trebate?
- Policiju - Lisa je rekla u mobitel. - I hitnu pomoć. - Lagano je dotaknula klimavu glavu. -
Ne paničarite. Pomoć stiže. Gdje ste ozlijeđeni?

Knjige.club 14
 Gringos & Laura

Podigao je glavu i nacerio se. Lisa je osjetila poriv na povraćanje. Lice ispod kapuljače nije
bilo ljudsko. Lice čudovišta, zeleno i trulo, trake mesa doslovce odvojene od kostiju i obješene,
poput kore nekog pokvarenog voća. Otvorila je usta da vrisne, ali nikakav zvuk nije izišao.
- Gospođo, možete li mi dati svoju lokaciju?
Prepoznao je užas u njezinim očima dok je otvorenih usta čučala nad njime. I dalje se cereći,
zario je oštricu duboko u njezin trbuh i zavrnuo. O, tada je vrisnula! Glasno, prodorno i
prestravljeno. Izvukao je nož i opet ga zario, tako snažno da je njegova šaka slijedila oštricu u
njezinu nutrinu, u nešto toplo, vlažno i primamljivo.
- Gospođo, čujete li me? Gospođo? Što se zbiva? Možete li mi reći gdje ste?

Dr. Nikki Roberts opustila se uz mekanu kožu na sjedalu automobila Mercedes X-Class i čekala
da se otvore garažna vrata.
Ako joj promet dopusti, za dvadeset minuta bit će kod kuće u Brentwoodu. Očekivala ju je
još jedna duga prazna večer, ali će je ispuniti televizijskim programom, bocom Newtonova Merlota
i Ambiena. Zaspat će i to će proći. Sve će proći.
Nikki se osjećala krivom. Za današnje je terapije s Lisom bila samo napola ondje. Možda i
manje od toga. To nije pošteno, sviđala joj se pacijentica ili ne.
Garažna su se vrata mučno polako otvarala.
Nikki je krenula naprijed, prema uličici.

Vrata. Garažna vrata!

Lisa je čula škripanje mehaničkog uređaja i poznati zvuk motora. Krv je kuljala iz njezina
trbuha i prsa. Nije curila, već je lijevala, kao mlijeko iz vrča. Nije se mogla maknuti. Nije mogla ustati
ili pobjeći.
Mogla je jedino vrištati, što je i činila, uvijek iznova, svaki put kad je čudovište zarilo nož u
njezine ruke, grudi i bedra. Više ju čak nije pokušavao ubiti. Barem ne brzo. Poigravao se njome, kao
mačka mišem, uživajući u agoniji što je izaziva dok kida njezino savršeno tijelo, komadić po
komadić.
Motor je postao glasniji. U Lisinu se srcu javila nada.
Netko dolazi. Možda dr. Roberts? Molim te, Bože, neka me vidi!
Udahnula je i vrisnula, zasigurno najglasniji vrisak ikad. Čula je grgljanje vlastite krvi u grlu i
činilo joj se da će joj oči iskočiti iz duplji. Farovi su prešli preko nje i čudovišta, osvijetlili ih
poput reflektora na pozornici.
Ubadanje je prestalo.
Motor je utihnuo.
Lisa je jecala od olakšanja. Vidjela me! Čula je kako nož pada na tlo. Osjećala je kako joj se
puls usporava i čekala da njezin napadač pobjegne, ili da se otvore vrata automobila.
Prolazile su sekunde. Dvije. Pet. Deset...
Ništa se nije dogodilo.
Čekaj... što se zbiva?
Motor automobila opet se upalio.

Knjige.club 15
 Gringos & Laura

Ne!
Farovi su osvijetlili uličicu.
NE! Molim te! Ovdje sam! MOLIM TE!
Nikkiin je srebrni Mercedes klizio uličicom, prošao kraj njih i polako skrenuo u ulicu.
Trule, ljuskave šake straga su se stisnule oko Lisina vrata. Pred očima joj je bljesnula oštrica,
već skliska od njezine krvi.
- Gdje smo stali?
Posljednji zvuk što ga je Lisa Flannagan čula bio je smijeh čudovišta.

Knjige.club 16
 Gringos & Laura

Carter Berkeley III. spustio je pogled na skupo manikirane nokte i odolio iskušenju da ih
grize. Kojega vraga radi ovdje? Trebao bi razgovarati s policijom, a ne s prokletom terapeutkinjom.
Tada se podsjetio da mu policija nije htjela pomoći. Policija mu nije vjerovala. Nitko mu
nije vjerovao.
Carter je pomislio na dva naoružana tjelohranitelja koji ga čekaju u predvorju i pokušao se
bolje osjećati. Nije djelovalo. Zatim je pokušao terapeutkinju zamisliti nagu. To jest djelovalo,
barem nakratko. Dr. Nikki Roberts duboko je senzualna žena. Carter je zamislio njezinu usku sivu
suknju gurnutu oko bokova i uštogljenu bijelu bluzu rastrganu. Zamislio ju je...
- Carter? Jeste li ovdje?
Trgnuo se na njezin glas, porumenio i zatim se namrštio. Izrazito uspješan investicijski
bankar, naočit, obrazovan i bogat, Carter je navikao da ljudi skaču na njegove naredbe i hitaju kako
bi mu ispunili svaku želju. Osobito žene. Nije mu se sviđalo da ga proziva kao zločesta školarca.
- Opet mi ispričajte što mislite da ste sinoć vidjeli - reče dr. Roberts.
- Ne »mislim« da sam nešto vidio - prasnu
Carter. - Znam što sam vidio, u redu? Nisam lud. - Prstima je uzrujano prošao kroz gustu plavu
kosu.
- Nisam rekla da jeste. - Njezin je glas bio smiren. - No čak i zdravi ljudi katkad mogu
pogriješiti, zar ne? Znam da često griješim.
- Da, pa, ja ne griješim - zareza Carter.
Isuse. Svi će požalili kad bude mrtav. Kad ga ti gadovi na koncu dohvate, objese ga električnim
kabelom i ubiju batinama u nekoj tamnici bogu iza leđa. Svi će požaliti što ga nisu slušali: policija,
dr. Roberts, svi oni.

Nikki se nagnula naprijed dok je njezin pacijent govorio o nekakvoj teoriji zavjere o kojoj je
pričao otkako je prvi put došao k njoj, prije više od godinu dana. Carter Berkeley vjeruje da na njega
vrebaju nepoznati ubojice. Nikad nije ponudio razlog za to, a još manje dokaze, osim maštarija
svoga briljantna, ali izmučena uma. Ipak, premda ga je Nikki vodila mnogim logičkim putevima,
Carterovi su paranoični strahovi ostali. Zapravo su se pogoršavali Prošli je tjedan ozbiljno
obavijestio Nikki da je Trey Raymond, drag momak koji vodi njezin ured i radi na recepciji u
Century Plaza, »špijun koji radi za Meksikance«.
- Ne možete mu vjerovati. Što doista znate o Treyu, dr. Roberts?
- Što vi znate o njemu, Carter? - Nikki je odgovorila protupitanjem.
- Dovoljno. Znam dovoljno - zagonetno je izjavio Carter. Mada opet nije dao nikakve dokaze
koji bi to potvrdili
Ne pomažem mu, žalosno je mislila Nikki. Možda mu čak pogoršavam stanje. Zašto sam uopće
ovdje?

Knjige.club 17
 Gringos & Laura

Znala je odgovor na to, duboko u sebi. Ovdje je - na poslu, u svom uredu, prima pacijente -
zato što nema gdje drugdje biti. Nigdje drugdje osim kod kuće, sama, bez Douga, bez odgovora. Ta je
mogućnost posve nepodnošljiva.
Nepodnošljiva...
Riječ je vratila Nikki u prošlost.
Prošla je tek godina dana, ali se doimalo kao cijeli život.
Doug joj se smiješio preko stola u restoranu Luigi’s i gutao špagete sa školjkama kao da
tjednima nije jeo. Govorio je kao navijen, što je uvijek radio kad su bili zajedno.
- »To je nepodnošljivo.« Što ljudi uopće misle kada to kažu? - Doug je pitao Nikki. - Moji
mi pacijenti to stalno govore: »Nepodnošljivo je, doktore. Ne mogu to podnijeti.« Kao da imaju
alternativu.
Nikki i Doug Roberts bili su u braku sedam godina, a zajedno gotovo tri puta više. No
užitak njihova zajedništva, razgovora te dijeljenja osjećaja i doživljaja, nikad nije izblijedio. Nijedan
izlazak na ručak s Dougom nije bio dosadan.
- Valjda govore metaforički - primijetila je Nikki poigravajući se svojom salatom od rakova.
Hrana kod Luigia je slasna, ali čak su i salate zasitne. Doug se možda ne može udebljati, ali otkako
je navršila trideset osmu, Nikki je morala paziti na svoju liniju. Nema ničega gorega od pomisli da
si možda napokon trudna, a zatim shvatiti da je tvoj zaobljeni trbuh zapravo ružno salo.
- Zapravo misle da to ne žele podnositi. To boli. Nemoj zaboraviti, govorimo o očajnim
ovisnicima.
- Imaš pravo. - Doug je kimnuo i pojeo ostatak tjestenine prije nego je posegnuo za
košaricom kruha. - Valjda me to katkad frustrira. Zato što, na kraju dana, sve doista jest crno-bijelo.
Želiš li se oporaviti ili ne? Želiš li umrijeti ili ne? To je sve. To je izbor.
Nekome sa strane, Doug Roberts mogao je zvučati bešćutno u odnosu na svoje pacijente
ovisnike, ali Nikki je znala da to sigurno nije. Danas je dojurio da se nađe s njom na ručku ravno iz
najnovije klinike za ovisnike koju je sa svojim dobrim prijateljem s fakulteta, Haddonom Defoeom,
pokretao u Veniceu. Pomaganje najokorjelijim, najbespomoćnijim ovisnicima L.A.-a postalo je strast
Douga Robertsa, njegovo životno djelo.
- U svakom slučaju, dosta o meni. - S ljubavlju je pogledao Nikki. - Kakvo je bilo tvoje jutro,
srce? Jesi li napravila još jedan test?
- Još nisam. - Nikki se zagledala u ostatke svoje hrane. - Možda večeras.
- Zašto ne sada? - pitao je Doug.
- Zato. Ako bude negativan i ja se osjećam usrano, to bi moglo omesti moj rad s
popodnevnim klijentima - rekla je Nikki.
Doug je posegnuo preko stola i stisnuo joj ruku. - Mogao bi biti pozitivan, dušo. Nema razloga
da ne bude.
- Aha - Nikki se usiljeno nasmiješila. - Nema razloga.
Samo što je bio negativan prošlih šest puta. Sa svakim mjesecom koji prolazi moja su jajašca
starija i slabija. Neki okrutni bog ondje vani, neka zlobna sila izvan naše kontrole, kao da ne dopušta
da budemo roditelji.

Knjige.club 18
 Gringos & Laura

Na kraju krajeva, ona i Doug imali su sve ostalo. Divan brak pun ljubavi. Imetak. Status.
Važne, korisne karijere. Sjajne prijatelje. Sjajnu obitelj. U kojem bi to svijetu zavrijedili djecu, kao i
sve navedeno?
- Volim te, Nik - tiho je rekao Doug.
- I ja tebe volim.
- Dogodit će se. Još imamo vremena. Mnogo vremena.
Tako je, mislila je Nikki. Još imamo vremena.
- Dr. Roberts? - Carter Berkeley zvučao je razdraženo. - Jeste li me uopće slušali?
- Naravno. - Nikki je poslušno ponovila sve što je njezin klijent upravo rekao. Odavno je
svladala vještinu »površnog slušanja«, koristeći mozak za multitasking. U ovom je slučaju
memorirala Carterove riječi dok se istodobno fokusirala na nešto drugo. Doug ju je naučio tom
triku.
Zašto se čini da se sve vraća na Douga?
- Dakle, gotovo nam je isteklo vrijeme, pa predlažem da završimo vježbom usredotočene
svjesnosti.
- Nikki je rekla Carteru, vješto preuzevši kontrolu.
- Ako biste stopala stavili ravno na pod...
Nakon što je Carter Berkeley otišao, Nikki je izišla u predvorje.
Trey Raymond, njezin pomoćnik, voditelj ureda i općenito desna ruka, unosio je nove podatke
u dosjee pacijenata. Premda toga više nije bilo mnogo. Nakon Dougove smrti pacijenti su napuštali
Nikki kao štakori koji bježe s broda koji tone. Možda su mislili da je njezina patnja zarazna. Ili da će
zbog vlastita gubitka biti manje fokusirana, manje učinkovita kao terapeutkinja. Možda su u tome
imali pravo. Bez obzira na razlog, Nikki sad ima samo četiri stalna klijenta, za razliku od dvadeset
prije godinu dana.
Jasno, posljednja četiri pacijenta su najočajniji, oni koji ju jednostavno ne mogu pustiti.
Carter Berkeley, paranoični bankar, koji dolazi jednom tjedno.
Lisa Flannagan, ljubavnica koja se zavarava, dolazi dvaput na tjedan.
Anne Bateman, nesigurna violinistica, dolazi na terapiju gotovo svakoga dana. Terapeutski, to
je previše, no kao mnogim ljudima, Nikki je bilo teško odbiti mladu i lijepu Anne. Zapravo, Nikki je
zabrinjavalo koliko često razmišlja o Anne, te kako joj pacijentica postaje važna.
I na koncu, tu je Lana Grey, glumica, koja redovito kasni s plaćanjem računa za terapiju, ako ih
uopće plati. Jadna izgubljena Lana. Nekoć prosječna televizijska zvijezda, sad je gotovo
zaboravljena i na granici bankrota.
- Lana nije vaša klijentica - Trey je često govorio Nikki. - Klijenti plaćaju. Ona je vaš
dobrotvorni slučaj. Vaš izgubljeni slučaj.
- O, stvarno? Moj izgubljeni slučaj. - Nikki bi se nasmiješila. - Što si onda ti, pitam se?
- Ja! - Trey bi se nacerio. - O, ja sam svetac zaštitnik izgubljenih slučajeva. Jer me se ne
možete riješiti, doktorice. Neprestano se vraćam.
Na to bi Nikki odgovorila da ga se ne želi riješiti. Da ne zna kako bi se snašla bez njega. Oboje
je bilo točno, ali ne zato što joj je trebao voditelj ureda. Trey je zapravo bio posljednja veza s
njezinim mužem. Doug je pomogao Treyu, pokupio ga s ulice i promijenio mu život. Isto je tijekom

Knjige.club 19
 Gringos & Laura

godina napravio za nebrojene druge ljude. No Trey je iz nekog razloga drukčiji. Doug ga je volio kao
sina.
Sina kojega mu ja nisam uspjela dati...
Kad je završio s unošenjem podataka, Trey je iskosa pogledao Nikki. - Idete li kući, doktorice?
- Namjeravala sam. - Nikki je oklijevala, tražeći razloge da ostane. - Trebaš li me zbog nečega?
- Ne. - Mladić se nasmiješio i jaki bijeli zubi bljesnuli su na njegovu tamnom licu. - Sve je
pod kontrolom.
- Jesi li siguran?
- Posve - reče Trey. - Nazvat ću vas ako nešto iskrsne.

Kad je izišla na ulicu, Nikki je škiljila. Sunce ju je zaslijepilo, blještavo na vedrom

kalifornijskom nebu nakon jučerašnje neočekivane kiše.
Nikki je nekoć voljela kišu, ali sad je mrzi. Podsjeća je na Douga, na muku, patnju i bijes - Bože,
kakav bijes - koji se nikad ne mogu isprati. Zamišljala je kako kotači njegove Tesle klize po autocesti.
Njegovu paniku dok juri prema svjetlima nadolazećeg prometa. Nikki je zamišljala kako Doug
mahnito pritišće beskorisnu kočnicu. Je li vrištao? Nadam se da je vrištao.
Koliko je Nikki znala, ona i Doug su do toga dana živjeli u sretnu braku. Blaženo sretni.
Očito je pogriješila. Toga se dana sve razotkrilo. Nestali su dim i zrcala, a ona je zurila u
sirovu istinu. Ružnu istinu.
Sad je Doug mrtav i ona je sama, njezin je život beskonačna noćna mora pitanja bez odgovora i
»što ako«. Prije nesreće, Nikki ne bi vjerovala da je moguće nekoga toliko voljeti i toliko mrziti, a da
ti istodobno neopisivo nedostaje. No sad je tu, utapa se u sve tri emocije, bori se samo da preživi
dan.
Našla je utjehu u svom poslu, do određene mjere. Ali ponekad, kao Douga njegovi
ovisnici, Nikki su njezini pacijenti toliko frustrirali da ih je poželjela uhvatiti za šiju i prodrmati, kao
što terijer čini sa štakorom.
Preboli to, zaboga.
PRESTANI CENDRATI!
Nikad nije bila takva. Netolerantna. Superiorna. Sklona osuđivanju.
Tuga ju je promijenila.
Lisa Flannagan dokaz je tome. Nikki ne odobrava Lisu. Njezin život, njezine odluke. Pozitivna je
strana ta da se Lisa istinski želi promijeniti, za razliku od Cartera Berkeleya. Premda je, također za
razliku od Cartera, ona glupa i intelektualno posve zakinuta, pa je nastojanje da joj ukaže
na najjednostavniju korelaciju između njezina ponašanja, misli i emocija slično pokušaju da se
štakora nauči matematiku. Je li frustriranost toliko deprimirala Nikki nakon sinoćnje terapije s
Lisom? Ili nešto drugo? Možda je to bila zavist. Zavist spram Lisina pozitivna stava. Njezine sreće,
nade u budućnost. Nada je nešto što Nikki Roberts više nema, u bilo kojem području svoga života.
Nakon sinoćnje terapije izišla je u kišnu uličicu tako uzrujana da je morala zaustaviti automobil
kako bi se pribrala. Zatim je otišla kući, sama popila cijelu bocu vina (što se ovih dana redovito
događa) i srušila se u krevet, previše iscrpljena da bi plakala. Za divno čudo, spavala je dobro i
duboko, a probudila se jutros tek u devet. Osjećala je mučninu, ali se već mjesecima nije tako dobro
odmorila.

Knjige.club 20
 Gringos & Laura

Spavanje je učinilo čuda za njezino raspoloženje, nosilo ju je kroz jutro na minivalu euforije,
sve do naporne terapije s Carterom Berkeleyom. To ju je opet potištilo. No sad kad je završilo,
nastojala se vratiti u ranije dobro raspoloženje.
Stigavši kući, izula je cipele i uključila televizijske vijesti prije nego je potrčala na kat da se
preodjene. Premda je to patetično, Nikki je otkrila da zvukovi televizora ili radija umanjuju njezin
osjećaj usamljenosti, osobito uvečer. U spavaćoj je sobi skinula profesionalnu odjeću psihologinje -
suknju, bluzu, sako - te navukla kratke hlače i tenisice. Nikki je odlučila da će večeras trčati na plaži.
Već cijelu vječnost nije to radila, mnogo prije Dougove nesreće. Tada, u drugom životu, trčanje kraj
oceana činilo ju je sretnom. Osjećala se slobodno. Blaženo. Danas nije očekivala te osjećaje. No
izlazak i kretanje sigurno su bolji od motanja po kući. Na kraju krajeva, ako Lisa Flannagan s
lobotomijom može napraviti korak naprijed u svomu razmaženu, egocentričnu životu, onda može i
ona.
Spikerov je glas monotono govorio u pozadini kad se Nikki vratila u prizemlje. Napola se
uključila.
- Danas popodne pronađeno je tijelo mlade žene, djelomice skriveno u grmlju blizu
autoceste 10 - govorio je spiker. - Prvi izvještaji kažu da je žrtva, bjelkinja kasnih dvadesetih godina,
zadobila višestruke ubode nožem, možda je čak mučena.
Je li to Nikki umislila, ili se spiker doista zadržava na mučnim detaljima?
- Policija kaže da su ozljede na ženinu licu tako teške da još nije obavljena formalna
identifikacija.
Nikki se lecnula i uzela bocu vode iz hladnjaka. Kriste. Ondje vani doista ima psihopata.
- Slijede sportske vijesti. Neugodna situacija za LA Ramse...
Nikki se isključila. Otvorila je vrata i istrčala na još uvijek dnevnu svjetlost večeri.

Gotovo je stigla do Sunset Boulevarda kad je zazvonio njezin mobitel. Stala je i javila se,
dašćući.
- Halo?
Zvao je Trey. Plakao je, tako je silovito jecao da ga je teško razumjela. Nikki je ušla u ulogu
liječnice.
- Pokušaj disati, dušo. Uspori.
Začula su se dva duga, drhtava udisaja.
- Dobro - reče Nikki. - Možeš li mi sad reći što se dogodilo?
- Lisa! - izlanuo je Trey. - Lisa Flannagan.
Trey je uvijek bio slab na Lisu. Nikki je to vidjela.
Način na koji je zurio u nju dok je hodala do toaletnih prostorija, plah smiješak koji bi joj
uputio svaki put kad bi došla platiti terapiju.
- Što je s Lisom? - blago upita Nikki. - Ma o čemu se radilo, sigurno ne može biti toliko loše,
Trey.
- Mrtva je! - jecao je Trey.
Nikki je u ušima čula tihu zvonjavu. Promatrala je promet kao u snu.
- Kako to misliš?

Knjige.club 21
 Gringos & Laura

- Mislim da je mrtva. Ubijena! - Trey je nekontrolirano plakao. - Čuo sam u vijestima.

Nikki su popustila koljena. Jučer je vidjela Lisu. Bila je živa i zdrava, puna planova za
budućnost. Ovo ne može biti točno. - Jesi li siguran?
- Posve. Bože, doktorice, grozno. Neki ju je bolesnik razrezao na komade! Bacio ju je uz
autocestu.
Nikki se zgranula. Vijesti što ih je ranije čula! O mladoj ženi ostavljenoj kraj autoceste. To je
bila Lisa?
- Dr. Roberts? Dr. Roberts, jeste li još ondje?
Treyov je glas cvilio iz slušalice, ali Nikki nije odgovorila.
Krivnja je poput pauka gmizala kroz nju. Dok je ona zavidjela Lisi na nadi i mladosti, dok ju je
ona osuđivala, Lisu je netko... O, Bože.
Nastojala je ne razmišljati o tome, ali mozak su joj zatrpali zastrašujući prizori.
- Sutra ćemo razgovarati, Trey - promuklo je rekla i prekinula vezu.
Počela je nova noćna mora.

Knjige.club 22
 Gringos & Laura

- Tražimo dr. Roberts. Dr. Nicola Roberts. Dakle, sinko, to je jednostavno pitanje. Je li ovdje ili
nije?
Dva su se policajca prijeteći nadvila nad stol Treya Raymonda. Odnosno, Trey je imao dojam
prijetnje. S druge strane, oni su policajci, a Trey je crnac i bivši diler kristalnog meta iz
Westmonta, »Doline smrti« južnog L.A.-a, pa njih trojica nikad neće biti prijatelji.
- Sad ima pacijenta.
Jedan od policajaca, niži, deblji i stariji, vlažnih bijelih usana sličnih ličinkama, prezirno je
promatrao Treya.
- Ondje? - pitao je i glavom pokazao vrata Nikkina ureda.
Nije nosio odoru i Treyu nije pokazao značku. Ni drugi to nije učinio, kad smo već kod toga.
No govorio je s jasnim autoritetom policajca. Treyu nije palo na pamet da ga išta pita.
- Da, ondje unutra - potvrdio je Trey. - No kao što sam rekao, dr. Roberts ima pacijenta. Ne
smije se ometati tijekom terapije.
- Ma je li? - Debeli se policajac ratoborno nasmiješio i krenuo k vratima.
- Pusti, Mick. - Njegov mu je viši, mlađi i privlačniji partner stavio ruku na rame. - Možemo
pričekati.
- Pričekati? - Ličinka Usne izgledao je bijesno, ali ga je partner ignorirao. Nasmiješio se Treyu
i sjeo na kauč od talijanske kože u čekaonici. Podigavši primjerak časopisa Psychology
Today, nehajno je pitao: - Pedeset minuta, zar ne? Toliko traje jedna terapija? Sjećam se iz vremena
kad me žena ostavila.
- Koja? - podrugljivo će Ličinka Usne, očito nezadovoljan što ga je partner »obuzdao«
u Treyovoj nazočnosti.
- Sve - osmjehnuo se njegov partner. - Svaki sam put bio u komi.
Ličinka Usne nije mu uzvratio smiješak, ali je sjeo. Spustio je poveću stražnjicu u naslonjač
i očito bjesnio u sebi. Trey je tijekom odrastanja sreo mnogo pripadnika LAPD-a sličnih njemu:
naprašiti rasisti, klipani koji se drže one »plavci su važni« te najprije pucaju, a kasnije razmišljaju. Ili
ne. Tip je mogao imati svastiku tetoviranu na čelu, toliko su jasno vidjele njegove predrasude.
Koliko je Trey znao, njegov je partner možda jednako pokvaren, ali je bolje obrazovan i to uspješnije
skriva. Možda misli da će više dobiti od dr. Roberts ako bude ljubazan prema njezinu osoblju?
Trey Raymond vjerovao je da je mnogo naučio tijekom rada u ovom uredu.
- Koliko još? - oštro je pitao Ličinka Usne i mrko pogledao uru na zidu, kao da je ona kriva za
njegovu nestrpljivost.
- Terapija završava za petnaest minuta - reče Trey. Zaključio je da se policija došla raspitati o
Lisi, zbog čega se još gore osjećao. Obuzela ga je mučnina pri pomisli da će ovi glupani čeprkati
po Lisinu privatnom životu kao strvinari po truplu.

Knjige.club 23
 Gringos & Laura

Trey je tijekom odrastanja vidio mnogo smrti. I mnogo umorstava, ali to je bilo drukčije. To su
bile pucnjave, nasilje među bandama, što je bila životna činjenica ondje gdje je Trey odrastao.
Tužno, svakako. Ali ne šokantno.
Ne ovako. Lisa nije bila dio toga svijeta. Bila je bjelkinja, bogata i lijepa, dio bijelog, bogatog i
lijepog svijeta gdje se ne događaju takva sranja. Dr. Roberts potječe iz istoga svijeta. Trey ne
potječe, ali ga je prije svoje smrti uključio muž dr. Roberts, Doug. Više nego uključio. Prigrlio. Kao
sina.
Ovi kujini sinovi ovdje nemaju što tražiti, ne smiju svoj mračan svijet donositi u ovu ljepotu.
- Želite li nešto popiti? - Trey je ponudio uljudnijem policajcu.
- Ne, hvala.
- Meni možeš donijeti kolu - rekao je debeli, ne podigavši pogled s mobitela. Neizgovoreni
»mali« visio je u zraku.
Trey je stisnuo šake ispod stola. Želio je odbiti, reći čovjeku da im je ponestalo. No uključio
se duboko usađeni instinkt za preživljavanje. Ne zajebavaj se s policijom. Barem ne licem u lice.

Anne Bateman je u Nikkiinu uredu prekrižila vitke noge ispod duge suknje od lana. Svi su
njezini pokreti graciozni, promišljeni i pribrani. Kao balerina, s divljenjem pomisli Nikki. Noćas je
opet sanjala o Anne, snovi koji nisu otvoreno erotski, ali svakako sadrže nešto opsesivno, nešto
voajersko. Možda se virtuozna violinistica ne razlikuje previše od balerine, mislila je Nikki. Ma o čemu
se radilo, činilo se da Anne pleše kroza život na melodiju neke nutarnje glazbe, neke rapsodije što ju
je sama stvorila.
- Ona je bila vaša pacijentica, nije li? Kao ja - upita Anne.
- Znate da vam to ne mogu reći - blago će Nikki.
Kao svi ostali, Anne je u televizijskim vijestima vidjela mučne izvještaje o umorstvu Lise
Flannagan. Uzrujali su je pa je željela o tome razgovarati, jasno.
- Ne morate mi reći - tiho je rekla zureći u svoje krilo. - Znam. Često smo se mimoilazile u
hodniku. Jadna žena.
- Da - reče Nikki. I sama se loše osjećala. Lisa je bila puna nade tijekom zadnje terapije,
fokusirana na svoju budućnost. No pokazalo se da ta budućnost ne postoji.
Sad je prekasno da se pomogne Lisi Flannagan. No Nikki još može pomoći Anne
Bateman. Prekrasnoj, zamamnoj Anne. Zapravo, Nikki je osjećala da je Anne jedina pacijentica kojoj
doista pomaže. Darovita violinistica u Filharmoniji L.A.-a, Anne je sa svojih dvadeset šest godina već
ostvarila veličanstven uspjeh. Premda na neke načine djetinjasta, na druge je već stekla životno
iskustvo mnogo starije osobe. Kao tinejdžerica, putovala je i svirala diljem svijeta, a zatim se mlada
udala za veoma bogatog, karizmatičnog i mnogo starijega muškarca.
Anne je privlačna djevojka, slična sićušnoj krhkoj lutki. Sramežljiva i krotka u svakodnevnim
razgovorima, Anne se s violinom u ruci pretvara u mahnitu strastvenu ženu, posve izgubljenu u
vlastitu talentu. Dok je na pozornici, njezina koža poput alabastera i krupne oči boje čokolade, kao
i žestina njezina sviranja, privlače mnoge muškarce. No njezin ju je muž opsesivno osvajao. Nakon
vjenčanja, odnio ju je na svoje golemo imanje kao princezu iz bajke, obasipao je darovima, odjećom,
pažnjom i obožavanjem, rijetko je puštajući od sebe.

Knjige.club 24
 Gringos & Laura

Trebala je ogromna hrabrost da ga Anne ostavi i vrati se u svoj rodni Los Angeles. Nije se
radilo o tome da ga ne voli. No premlada se udala, promijenila se i njezina ju je glazba dozivala, a
zov je iz dana u dan bio sve uporniji. Raspad braka naveo je Anne da počne odlaziti terapeutu pa su
ona i Nikki brzo uspostavile čvrstu vezu. Anne se tijekom protekla tri mjeseca uvelike oslanjala na
Nikkiinu podršku i savjete, gotovo u svim aspektima svog života.
- Ne smijete se bojati - reče joj Nikki. - Užasno je to što se dogodilo Lisi, ali to nema nikakve
veze s vama. Nemojte to povezivati sa sobom. Činjenica da ste je katkad ovdje vidjeli ništa ne znači.
To ne povezuje vas dvije.
- Ne. - Anne se plaho nasmiješila. - Imate pravo. Baš sam budalasta.
- Niste budalasti - reče Nikki. - Smrt je traumatičan događaj. Osobito nasilna smrt. No vi još
uvijek procesuirate vlastitu traumu, Anne. Samo kažem da ne preuzimate tuđu.
Njihovo je vrijeme isteklo. Nikki je nevoljko otvorila vrata da isprati Anne na hodnik. Većina se
pacijenata rukuje s Nikki po završetku terapije, ali Anne je uvijek zagrli i čvrsto stisne, kao dijete
koje ostavlja majku pred ulazom u školu. To je zapravo previše intimna gesta, neprikladna između
pacijentice i terapeutkinje, ali Nikki nije imala srca to prekinuti. Istina je da joj je godilo Anneino
oslanjanje na nju. Godilo joj je sve povezano s Anne Bateman.
Međutim, Nikki se ukočila kad ju je Anne ovoga puta zagrlila.
Dva nepoznata muškarca hodala su prema njoj iz čekaonice, pozorno promatrajući.
Hitro se izvukavši iz Anneina zagrljaja, Nikki je ispratila pacijenticu prije nego se okrenula
dvojici muškaraca.
- Mogu li vam pomoći? - kratko upita.
Mlađi od dvojice uljudno joj je pružio ruku.
- Detektiv Lou Goodman, LAPD. Ovo je moj partner, detektiv Mick Johnson.
Nikki se rukovala s Goodmanom. - Zacijelo ste ovdje zbog Lise? Strahota. - Pružila je ruku i
njegovu partneru, ali se niski krupni čovjek ljutito odmaknuo.
- Ne ovdje - nepristojno je dreknuo i iskosa s nepovjerenjem pogledao Treya. - U vašem uredu.
Nikki se narogušila. Koji je njegov problem? Imala je neodređeni osjećaj da ga je već
negdje vidjela, ali nije znala gdje. - Dobro - žustro je rekla i obojicu uvela u svoj ured. Ponudila im je
stolice i zatvorila vrata.

Trey je u čekaonici čekao zvuk njihova razgovora prije nego je podigao slušalicu.
- Ovdje su dva policajca! - šapnuo je u telefon. Bio je na rubu suza. - Što da radim? Bojim
se, čovječe.
Glas na drugoj strani linije počeo je govoriti. Trey je slušao i kimao, nastojeći se smiriti.
Oni ne znaju.
Nitko ne zna. Budi miran.

Detektiv Mick Johnson gledao je i slušao dok je dr. Nikki Roberts odgovarala na pitanja
njegova partnera.
Kad je Nikki zadnji put vidjela Lisu Flannagan?
Onoga dana kad je umrla.

Knjige.club 25
 Gringos & Laura

Je li Lisa nešto spomenula na toj terapiji, ili na prijašnjim terapijama, da joj netko prijeti ili se
boji za vlastitu sigurnost?
Ne.
Zna li Nikki za nekoga tko bi imao razloga izabrati Lisu kao metu ili je ozlijediti?
Ne.
Goodman je sva pitanja uljudno postavljao i bez komentara prihvaćao Nikkiine kratke
odgovore. Svaki je zapisao u svoju bilježnicu, poput školarca koji bilježi učiteljičine riječi.
Johnson je promatrao s tihim neodobravanjem. Nije vjerovao Nikki i nije mu se sviđala.
Arogantna ga se kučka uopće ne sjeća! Ali on se sjeća nje. Zauvijek ju je zapamtio. Dok ju je sad
promatrao, pribranu i opreznu, kako miče blistavu tamnu kosu iz očiju dok razgovara s
Goodmanom, osjećao je kako mu gnjev nagriza nutrinu.
- Dr. Roberts, možda ste bili posljednja osoba, ako se izuzme njezin ubojica, koja je
gospođicu Flannagan vidjela živu - govorio je Goodman. Nagnut naprijed na stolici, pozorno je
promatrao Nikki koja ga je očito opčinila. - Od vitalne je važnosti da shvatimo sve što možemo o
onome što se točno dogodilo, u ovom uredu i nakon što je otišla.
- To mi je jasno, detektive - reče Nikki. - Samo nisam sigurna što bih mogla dodati. Terapija je
bila pozitivna, kako sam vam rekla. Lisa se doimala sretnom. Prekinula je sa svojim momkom...
- Momkom? Mislite na njezinog starog ljubavnika - umiješa se Johnson. - Williea Badena?
To su bile prve riječi što ih je gnjevni čovjek izustio otkako je sjeo. Jasno se osjećala
podrugljivost u njegovu glasu. Pomisao na lijepu mladu djevojku koja pruža seksualne usluge
pokvarenu starcu kakav je Baden očito ga je uzbuđivala, ili barem zabavljala.
- Da - bezizražajno će Nikki.
- No da budemo jasni, ona nije imala »momka«. Spavala je s bogatim starcem, tuđim mužem,
radi njegova novca - insistirao je Johnson. Goodman ga je ljutito pogledao, a Nikki užasnuto. -
Zapravo je bila otmjena kurva. Nije li tako?
- Ne znam zašto je bila s njim. Nije na meni da osuđujem svoje klijente, detektive - hladno je
odgovorila Nikki, potiskujući gnušanje spram besramna seksizma toga čovjeka. - Samo znam da mi
je one večeri na terapiji Lisa rekla da je poduzela korake da ostavi Williea. Činilo se da je time
zadovoljna. Rekla bih da je odavde otišla u sretnom raspoloženju, puna nade.
- Je li se namjeravala s nekim sastati nakon terapije? Možda s nekim prijateljem? Je li netko
došao po nju? - upita Goodman i mrko pogleda Johnsona.
- Ne - reče Nikki. - Sama je otišla. Obično automobilom dolazi na terapije, ali u srijedu nije imala
automobil.
Dva su policajca razmijenila poglede.
- Znate li zašto nije?
Nikki je odmahnula glavom. - Ne. Žalim. Sjećam se samo zato što je padala kiša, a rekla mi je
da odlazi pješice pa sam joj posudila svoj kišni ogrtač.
Nakratko zaboravivši na svoj gnjev, detektiv Johnson se naglo uspravio. - Nosila je ogrtač
kad je otišla?
- Da - reče Nikki.
- Možete li opisati ogrtač, dr. Roberts? Sa što više detalja.

Knjige.club 26
 Gringos & Laura

Nikki mu je udovoljila. Kišni je ogrtač bio sasvim običan, ali obojicu kao da je fascinirao.
- Hvala vam, dr. Roberts - reče Goodman, toplo se smiješeći. - To su veoma korisne informacije.
- Imao je poseban način govorenja, opazila je Nikki. Vrstu laskava mikrofokusiranja koji u
sugovorniku stvara osjećaj da je jedina osoba u prostoriji. Nije bilo baš očijukanje, ali ni daleko od
toga.
Suprotno tome, njegov partner uopće nije imao šarma. Prije nego su otišli, ispalio je još
nekoliko pitanja i nijednom nije zahvalio. No čak se i on, Johnson, doimao uzbuđenim kad je
spomenula kišni ogrtač. Zar je doista toliko važan?
Kad su otišli, Trey je pokucao na Nikkiina vrata.
- Žao mi je, doktorice. Nisam znao što da radim - tjeskobno joj je rekao. - Znao sam da ne
biste željeli da vam prekinu terapiju, ali mislim da se starijemu nije sviđalo što su morali čekati.
Nikki mu je umirujuće dotaknula rame. - Sve je u redu, Trey. Dobro si postupio. Kako se ti
osjećaš? Znam da ti je Lisa bila draga.
- Dobro sam, valjda - smućeno je progunđao. - Želim reći, tužan sam. Šokiran.
- I ja - reče Nikki.
- Bila je jako lijepa.
- Da. Istina.
- U ovakvim trenucima poželim da je dr. Douglas ovdje - izlanu Trey. - Znate?
Nikki je izgledala izmučeno. Trey je oborio glavu.
- Oprostite, doktorice. Nisam to trebao reći. Ne vama.
- Naravno da to možeš reći, Trey - ljubazno će Nikki. - Nedostaje ti. I meni nedostaje. Ne
želim da Dougovo ime smatraš tabuom. On bi to mrzio.
Kasnije, nakon što je Trey otišao kući, Nikki je dugo sama sjedila u uredu i razmišljala.
Razmišljala je o Dougu i kako bi on shvatio sve ovo.
Razmišljala je o Lisi, o njezinoj užasnoj smrti.
Razmišljala je o gnjevnom detektivu, Johnsonu: Bila je kurva, spavala je s tuđim mužem.
Nikki je razumjela gnjev. Nakon Dougove smrti, stalno je uz nju.
Posegnula je u džep i izvadila posjetnicu koju joj je dao drugi detektiv. Onaj uljudni. Detektiv
Lou Goodman.
Lou.
Pitala se koliko će vremena proći prije nego joj se opet javi.

Knjige.club 27
 Gringos & Laura

Medicinska istražiteljica Jenny Foyle pokrila je tijelo Lise Flannagan i obratila pozornost na
dva detektiva. Ranih pedesetih godina, kratke i neuredne prosijede kose, krupna tijela i
nenašminkana lica, Jenny nije nikakva ljepotica. ali je pametna, intuitivna, jetko duhovita i
zapanjujuće vješta u svom poslu.
- Dakle, kažeš da ju je ubila samo jedna od tih ubodnih rana? - upita Mick Johnson.
- Ubod u srce. Da - potvrdi Jenny. - Sve su druge površinske. Trebale su raniti, nanijeti bol,
ali ne ubiti.
Lou Goodman uzdigao je njegovanu obrvu. - Svih osamdeset osam?
Jenny je uzdahnula. - Nažalost.
Većini je ljudi Lou Goodman simpatičniji od njegova partnera, zacijelo zato što je Lou naočit i
šarmantan te, za razliku od Micka Johnsona, rijetko kad izgleda kao da bi te najradije tresnuo šakom
u lice. No to ne vrijedi za Jenny Foyle. Šarm detektiva Goodmana na nju ne djeluje. Irkinja iz
New Yorka, Jenny je uvijek bila slaba na detektiva Johnsona. Istina, nema šarma i nije lijep kao
slika. No Jenny se sviđaju uvijek zamrljane košulje krupna čovjeka, njegov grub smisao za šalu i
njegova izravnost. U gradu gdje je stil važniji od suštine, te u policiji gdje je politička korektnost
prešla svaku mjeru, Mick je za medicinsku istražiteljicu uvijek bio dašak svježeg zraka.
- Dakle, netko ju je mučio? - upita Mick. - Zapravo to govoriš?
- Baš to govorim - reče Jenny. - Netko ju je mučio. Bila je onesposobljena, vjerojatno od
strave kao i fizičkih ozljeda. Zatim je premještena. I kasnije, ubijena. Tada je opet premještena do
mjesta gdje je ostavljena.
Trenutak su šutjeli i promatrali pokriveno tijelo koje je nekoć bilo Lisa Flannagan. Prelijepa
mlada djevojka pred kojom je bio cijeli život pretvorena je u iskasapljeno truplo.
Goodman je prvi prekinuo tišinu. - Sigurna si u vrijeme?
- Jesam.
- Zato što...?
- Zato što brzina zacjeljivanja jasno pokazuje da je fatalna rana nastala nekoliko sati nakon
prvih ozljeda. I zato što količina krvi na poprištu, premda znatna, nije kompatibilna s mogućnošću
da je žrtva ondje dobila udarac u srce - mirno odgovori Jenny.
- Nije bilo seksualnog napada? - upita Goodman.
Jenny odmahnu glavom. - Ne.
- I nije se borila? - tiho upita Johnson.
- Pa - Jenny je skinula rukavice i dopustila si osmijeh. - Isprva sam mislila da se uopće
nije borila. Prestravljena, kako sam rekla. No pri samom kraju pregleda našla sam sićušan,
doista sićušan, uzorak tkiva ispod njezina nokta.
Johnson se namršti. - Zašto tako sićušan? - upita. - Ako ga je ogrebla dok se borila za život, zar
ne bi bilo više toga?

Knjige.club 28
 Gringos & Laura

- Bilo bi, svakako. - Jenny se šire nasmiješila. - Zato mislim da su joj nokti odrezani i prsti
oribani. Nakon smrti.
- Isuse. - Goodman se lecnuo.
- Ali nešto mu je promaknulo? - vedro upita Johnson. - Sreća za nas.
- Nadam se da će biti - reče Jenny. - Kao što sam rekla, uzorak je sićušan. Također je... čudan.
Oba su muškarca čekala da objasni.
- Stanice nisu slične ničemu što sam ranije vidjela. Kao da potječu od trula mesa.
Goodman je uzdigao obrvu. - Trula?
- Da, trula. - Jenny nelagodno pročisti grlo. - Od nečega... nekoga... mrtvoga.
Detektiv Johnson stisnu oči. - Misliš da je tu curu ubio mrtav tip?
- Ne - bezizražajno će Jenny. - To bi bilo nemoguće.
- Što nam onda govoriš? - upita Goodman.
- Samo da su stanice koje sam našla neobične. I ne mogu jamčiti da će kvaliteta ili
kvantiteta onoga što sam našla ispod tog nokta dati DNK prikladan za uspoređivanje s mogućim
sumnjivcem.
- Možda je naš ubojica zombi. - Mick Johnson nestašno laktom gurnu istražiteljicu. - Živi su
mrtvaci među nama!
Jenny se nasmijala. - Rekla bih da si ti dokaz toga, Mickey. Javit ću vam kad budem imala
nešto više, ali to je zasad sve, momci. Čuvajte se.
Stajali su ispred mrtvozornikova ureda u Boyle Heightsu i u tišini razmatrali bizarno otkriće
patologinje. Johnsonova primjedba o zombijima očito je bila šala. No kako je točno Lisa Flannagan
završila s tkivom mrtvaca pod noktima?
Shvativši da netko mora nešto reći, Goodman se pokušao usredotočiti na činjenice.
- Dakle, tražimo tri poprišta - primijeti. - Mučenje. Umorstvo. Odbacivanje.
- Aha - Johnson kimnu. - Tri poprišta.
- Valjda ćemo se najprije time pozabaviti.
- Valjda - složi se Johnson.
Mnogo ga je toga iritiralo na uglađenu, mladu, ambicioznu partneru. No Mick Johnson morao
je priznati da Lou Goodman ima precizan um, čak i u najluđim okolnostima.
Već su bili u automobilu i kanili krenuti kad je Jenny Foyle istrčala iz zgrade i divlje im mahala.
Johnson je spustio staklo na prozoru. - Zar si nešto zaboravila? Što još imaš za nas,
Jenny? Tragove vampirskih zuba na njezinu vratu? - našalio se.
- Ha, ha. - Dašćući od napora, patologinja je u Johnsonovu ruku gurnula list papira. –
- Čini se da vam se posrećilo, Mick. Upravo su stigli rezultati DNK analize. Pokazalo se da tvoj
zombi ima ime.

Knjige.club 29
 Gringos & Laura

Lou Goodman sam je vozio u Pacific Palisades. On i Johnson davno su se složili da će u

slučajevima ubojstva podijeliti zaduženja. Goodman je uvijek preuzimao bogate, obrazovane tipove
visoke klase, a Johnson se bavio »nižim klasama«, kako je Lou samo napola u šali zvao svjedoke iz
radničkih redova. Sustav nije savršeno funkcionirao. Johnson je bio sjajan sa siromašnim bijelcima,
a tijekom godina u odjelu za droge razvio je dobar radni odnos u nekima od grubljih zajednica
Amerikanaca latinskog porijekla. No on je LAPD stare škole kad je riječ o crnačkim područjima. Ne
sviđaju mu se, kao ni on njima.
To je problem.
Ali ne današnji problem.
Današnji ide u bogatu bjelačku zajednicu Pacific Palisades. Široke ulice i zdanja od više
milijuna dolara izrazito su Lou Goodmanov teritorij. Tu je u svom elementu.
»Skrenite desno u Capri Drive«, naredio je Google Maps. Goodman je poslušao i vozio
kraj nevjerojatno raskošnih imanja. »Imanje« je prečesto korištena riječ među trgovcima
nekretninama u L.A.-u, ali te su kuće ono pravo: palače s deset, petnaest ih dvadeset soba, vijugavi
kolni prilazi i ide oko njegovane okućnice. Sluškinje u odorama, sve latinskog porijekla, pojavljivale
su se na sporednim ulazima, neke su šetale pse, druge su iznosile smeće ili davale upute
dostavljačima. Goodman je vidio kako u jednu kuću dostavljaju golem buket cvijeća, a u drugu pun
kombi balona s helijem i natpisom »Ryan ima 9 godina!«
Blago Ryanu. Goodman se prisjetio vlastita devetog rođendana, izleta do klizališta u White
Plainsu prijateljem Marcom. To je bio krasan dan. Jedan od posljednjih posve sretnih dana njegova
djetinjstva, prije nego je njegov otac bankrotirao i obitelj Goodman naglo je tonula u siromaštvo i
bijedu. Do desetog rođendana Loua Goodmana njegov je otac umro. Ali više nikad o tome ne
razmišlja. Naučio sjećati se samo lijepih vremena, sretnih trenutaka. Također je rano shvatio da ti
novac ne može uvijek kupiti sreću, ali manjak novca uvijek donosi bijedu. Louov je otac jedva
razumio što je pravo bogatstvo. Greg Goodman smatrao se bogatim dok posjedovao tvrtku, kuću s
garažom i veliko stražnje dvorište. Uništio ga je gubitak tih skromnih uspjeha.
Njegov je sin drukčiji. Lou Goodman jako dobro zna što je pravo bogatstvo, te kakve bi strahote
ljudi učinili da ga steknu i zadrže.
»Vaša je destinacija pred vama«, veselo ga je izvijestio Google. »Stigli ste!«
Netko je sigurno stigao, pomisli Goodman zureći u golemo zdanje u grčkom stilu na adresi
Capri drive 19772, odnosno rezidenciju Grolsch.
Tijekom duge vožnje iz Boyle Heightsa ovlaš je očitao podatke o obitelji: Nathan Grolsch
obogatio se još u 1980-ima, baveći se otpadom. Ostavio je prvu ženu i dvije kćeri, a u pedesetima se
ponovno oženio jedva punoljetnom pobjednicom na natječaju ljepote po imenu Frances Denton.
Nathan i Frances imaju jednoga sina, Brandona. Momak je prije tri dana navršio devetnaest godina,
istoga dana kad je ubijena Lisa Flannagan.
Ako je vjerovati DNK analizi Jenny Foyle, Brandon Grolsch je svoj veliki dan proveo
kasapeći Lisu Flannagan, a potom je tijelo bacio kraj autoceste, kao smeće. Ili to, ili je netko drugi

Knjige.club 30
 Gringos & Laura

pod Lisine nokte uspio ubaciti djeliće Brandonova tkiva, što je malo vjerojatno, ma kako Goodman
na to gledao.
Goodman je pritisnuo gumb na uređaju kraj goleme kapije. Dva su ga kamena lava
bezizražajno promatrala s mramornih stupova desno i lijevo.
- Da? - iz zvučnika se začuo ženski glas.
- Dobar dan. - Goodman je pročistio grlo. - Ja sam detektiv Louis Goodman iz policije
Los Angelesa. Ovdje sam radi Brandona Grolscha.
- Samo trenutak, molim vas. - Žena je imala meksički naglasak. Vjerojatno domaćica. Goodman
je čuo pucketanje i potom dugotrajnu tišinu. Kanio je opet pozvoniti kad je kapija odjednom
oživjela, otvorila se te razotkrila kuću i vrtove u svom njihovom sjaju.
Zaputio se kamenom popločanim kolnim prilazom, prošao kraj raskošne mramorne fontane i
popeo se stubama do ulaznih vrata. S obje strane nalazile su se masline u loncima, a iznad
ulaza svjetlucala je antikna brončana lampa. Mjesto je više izgledalo kao otmjeni hotel nego
privatna rezidencija, možda manji Ritz Carlton ili Four Seasons.
- Uđite, molim vas.
Domaćica, doista Meksikanka, povela ga je kroz predvorje obasjano svjetlošću do malena
dnevnog boravka. Goodman pogleda naokolo. Namještaj je pretjerano ženstven - bijele sofe,
svijetloružičaste draperije, jastuci s cvjetnim uzorkom i krem prekrivači s resama. Velika vaza
svježih božura ukrašava inače prazan stolić za kavu, zapaljena svijeća širi slatkast miris.
- Gospođa Grolsch brzo će doći. Mogu li vam donijeti čaj?
- Ne, gracias - Goodman se nasmiješi. Uskoro će sina ove obitelji uhititi pod sumnjom za
umorstvo. Nije se činilo ispravnim da istodobno pije njihov čaj. - Je li Brandon kod kuće?
Domaćica nervozno obori pogled. - Gospođa Grolsch dolazi - promrmljala je i izišla iz sobe
prije nego je Goodman uspio još nešto pitati. Vrata su se opet otvorila nekoliko minuta kasnije.
- Detektive? Oprostite što ste čekali. Ja sam Fran Grolsch.
Žena pred njim uopće nije bila ono što je Goodman očekivao. Punašna i zapuštena, naduta lica i
otečenih očiju tipičnih za ovisnike o tabletama, Frances Grolsch ne podsjeća na privlačnu bivšu
kraljicu ljepote čije se slike mogu naći na Googleu. Na sebi je imala zamrljanu Juicy Couture trenirku
koja joj je visjela na stražnjici, a prorijeđenu masnu kosu učvrstila je jeftinom elastičnom gumicom.
Ako bi je Goodman morao opisati jednom riječju, ta bi riječ bila poražena. Čak je i njezin glas zvučao
iscrpljeno i svaku je riječ produljila - jaa saam Fraaaan - kao da je preteško prijeći na sljedeću.
- Ovdje ste zbog Braaaandona? - Skljokala se na jedan od kauča.
- Točno. Je li vaš sin kod kuće, gospođo Grolsch? - upita Goodman.
- Neeee. - Frances Grolsch zatvori oči i više ništa ne reče. Ova žena treba pomoć, pomisli
Goodman.
- Znate li kad će se vratiti?
Otvorila je oči, ali nije odgovorila.
- Gospođo?
Goodmana je obuzela nelagoda kad je Frances Grolsch otvorila usta i ispustila dugi tihi cvilež,
grozan životinjski zvuk koji je trajao i trajao, te postajao sve glasniji. Goodman je čuo tresak vrata u
hodniku i približavanje teških koraka. Potom su se vrata širom otvorila i ljutito je ušao visok
postariji muškarac u tamnu odijelu.
Knjige.club 31
 Gringos & Laura

- Koji ti je vrag, Franny? Umukni! Zvučiš kao prokleta sirena za uzbunu. Pokušavam raditi. -
Okrenuvši se Goodmanu, stariji čovjek dreknu: - Zašto ona plače? I tko ste vi, dovraga?
Goodman je pokazao svoju značku. Čovjek ju je proučio, nimalo impresioniran.
- Ubojstva? - namrštio se. - Tko je umro? Franny, rekao sam da UMUKNEŠ! - zaurlao je na svoju
ženu koja je plačući istrčala iz prostorije.
- Nathan Grolsch, vjerujem? - reče Goodman trudeći se preuzeti kontrolu nad situacijom.
Što nije lako uz tako naprasita čovjeka.
- Jasno da sam ja Nathan Grolsch - otresao se stariji čovjek. - Pitanje je, tko ste, dovraga, vi?
Goodman je opet podigao značku.
- Pa? Zašto ste ovdje? - hladno upita Grolsch.
- Ja sam zauzet čovjek, znate.
- Moram razgovarati s vašim sinom, Brandonom.
Grolsch zakoluta očima. - Je li zato cmizdrila?
Kimnuo je prema vratima kroz koja je njegova žena pobjegla. - Pitali ste je za Brandona?
- Gospodine Grolsch, znate li gdje je vaš sin? - naglašeno upita Goodman. Počeo ga je iritirati
čovjekov stav. - Mlada je žena brutalno ubijena i vašeg sina moramo eliminirati iz istrage.
- Pa, to ne bi trebalo biti teško - bezizražajno će Brandonov otac. - Brandon je mrtav.
Goodman se trgnuo. - Oprostite?
- Nigdje nije zabilježena Brandonova smrt, ili čak njegov nestanak.
- Predozirao se - suhoparno će Nathan Grolsch. - Njegova je majka prije otprilike osam
mjeseci dobila pismo »prijatelja« koji je tome svjedočio pravi prijatelj, eh? Fran to još nije prihvatila.
Misli da će Brandon jednoga dana ući u kuću, kao izgubljeni sin. - Posprdno je puhnuo kroz nos.
- Prije osam mjeseci primili ste vijest da je vaš sin umro od predoziranja, ali nije vam palo
na pamet da nekoga obavijestite? - s nevjericom će Goodman.
- O čemu smo trebali obavijestiti? - Nathan Grolsch slegnu ramenima. - Nije bilo tijela,
nikakva dokaza. Gledajte, moj je sin bio ovisnik, u redu? Beskorisna, lažljiva, bijedna ništarija.
Odbacio je svoj život zbog droge. To je početak i kraj priče. Brandon je za mene umro mnogo prije
toga pisma.
Opa, pomisli Goodman. Kakav sjajan tip. Uz takva oca, nikakvo čudo da je mali otkačio.
- Ima li gospođa Grolsch to pismo?
- Ne. Spalio sam ga. - Čovjekove su blijede oči inatljivo zasjale. - Ona kučka Valentina Baden,
koja svuda zabada nos, uopće ga nije smjela pokazati Fran. Morala je znati da će je uništiti. Za sve
je bilo bolje toga se riješiti. Zaključiti cijelo jadno poglavlje.
Goodman je brzo razmišljao. - Valentina Baden? Mislite, žena Williea Badena?
- Točno - progunđa Grolsch. - Vodi nekakvu dobrotvornu organizaciju za nestalu djecu.
Valjda je Fran u nekom trenutku zaključila da je Brandon »nestao« i Valentina se zasigurno
umiješala. U svakom slučaju, ona joj je dala pismo. Dakle, Brandona možete slobodno »eliminirati«
iz istrage.
- Bojim se da nije baš tako jednostavno, gospodine Grolsch - reče Goodman, zadovoljan što je
izazvao izraz duboke razdraženosti na čovjekovu licu. - Imamo DNK dokaze koji izravno

Knjige.club 32
 Gringos & Laura

povezuju Brandona sa žrtvom. Kao što ste rekli, nemate nikakav dokaz da je vaš sin mrtav. Nema
tijela. Nakon što ste spalili pismo, nema ni potvrde. Osim vaše riječi.
Goodman je tonom jasno pokazao koliko vjeruje Nathanu Grolschu na riječ.
- Kako se zove mrtva djevojka? - uzdahnuo je Nathan Grolsch.
- Lisa Flannagan.
- Nikad čuo. - Grolsch je slegnuo ramenima.
- Bila je ljubavnica Williea Badena - odbrusi Goodman. - Između ostaloga. Malen svijet, nije li?
Licem Nathana Grolscha preletio je izraz iznenađenja, ali se brzo pribrao. - Nije baš tako malen.
- Koliko sam čuo, Baden je spavao s pola zgodnih djevojaka u L.A.-u. Njegova se žena zacijelo
zato bavi dobrotvornim radom, kako bi joj to skrenulo pozornost. Gledajte, žao mi je, detektive, ali
doista vam ne mogu pomoći. Moj je sin mrtav, željeli vi to vjerovati ili ne.
- Bez obzira na to, moram znati kad ste ga točno zadnji put vidjeli - uporno će Goodman. - Tko
su bili njegovi prijatelji. Njegovi dileri. Gdje se zadržavao.
- Ne znam ništa od toga - prasnuo je Nathan Grolsch. - Vjerujem da se njegova majka
sjeća nekih ništarija s kojima se družio - nevoljko doda. - Možete nju pitati, mada zasigurno vidite,
detektive, da Frances u ovo doba dana nije u svom najboljem izdanju. Ako biste me ispričali, moram
se preodjenuti. Moj trener skvoša uskoro bi trebao stići.
Nathan Grolsch tada je izišao iz prostorije, bez pozdrava ili rukovanja.
Goodman je mudro odvojio nekoliko trenutaka da se pribere prije nego je izišao na hodnik i
zaustavio domaćicu.
- Odvedite me u Brandonovu sobu.
Vidio je ženinu paniku dok je pogledom tražila gospodina Grolscha, bojeći se udovoljiti bez
njegova dopuštenja. Goodman joj je pokazao svoju značku i ponovio zahtjev, tonom jasno
pokazujući da to nije molba. Nevoljko ga je odvela na kat i glavom pokazala određena vrata, a potom
brzo pobjegla.
Goodman je ušao u veliku, vedro uređenu dječačku sobu. Osjetio je istinsku tugu. Ovdje ima
mnogo topline, mnogo nevinosti i nade, tragova sretna djeteta kakvo je Brandon Grolsch
nekoć sigurno bio, prije nego mu je droga ukrala budućnost. Stolica u obliku nogometne lopte.
Posteri Lamborghinia na zidovima. Trofeji, za plivanje i karate, između knjiga o junacima
Nacionalne lige američkog nogometa i svemirskim istraživanjima. Divovski »B« jastuk na uzglavlju
Pottery Ban kreveta.
Gdje je sve pošlo po zlu?
Goodman se okrenuo na zvuk iza sebe. Brandonova majka, očiju crvenih od plača, tjeskobno je
stajala na vratima.
- Je li Brandon imao kompjutor? Ili mobitel? - upita Goodman.
Kimnula je. - Oboje. Nekoć. Ali ih je prodao, mnogo prije nego je otišao. Znate kako je
kada djeca imaju problema.
Goodman je kimnuo. Znao je kako je to.
Frances Grolsch tupo je gledala po sobi svoga sina.
- Možda je nabavio drugi mobitel... valjda jest.
- Gospođo Grolsch, vaš muž vjeruje da je Brandon mrtav. Kaže da ste dobili pismo...

Knjige.club 33
 Gringos & Laura

- Ne znamo! - ustvrdila je Frances. Kršila je prste pred sobom, poput nekoga tko pokušava
ižmikati posljednje kapi vode iz kuhinjske krpe. - Pismo nije bilo potpisano ili nešto takvo. Možda je
to bila greška.
- Ali postojalo je pismo?
Nesretno je kimnula.
- Koje vam je predala gospođa Baden?
Još jedno kimanje. Zatim, lucidnije nego ranije: - Mogao bi biti mrtav, detektive. Znam to.
Nisam glupa. Običavao me zvati dva, tri, četiri puta tjedno, ma u kakvu stanju bio. Prošlog su ljeta
pozivi prestali, tek tako. - Oči su joj se ispunile suzama. - Dok to ne bude izvan svake sumnje, dok ne
budem sto posto sigurna, ne mogu se posve odreći nade. Razumijete, zar ne?
- Razumijem - uvjeravao ju je Goodman. - Upravo je zato toliko važno da saznamo što se
dogodilo Brandonu, gospođo Grolsch. Mi moramo znati radi istrage. I vi morate znati, ovako ili
onako. Točno?
Žustro je kimnula.
- Ima li drugih odraslih osoba kojima se mogao obratiti nakon što je otišao od kuće? Kad vas
je prestao zvati. Učitelj u školi? Savjetnik? Možda liječnik?
Frances Grolsch izmučeno je uzdahnula. - Brandon nije volio učitelje. Imao je mnogo terapeuta,
ali ne znam bi li se obratio nekome od njih.
Goodmanu je odjednom nešto palo na pamet.
- Je li ikad odlazio terapeutkinji po imenu dr. Nicola Roberts?
Frances je nabrala čelo i kratko razmišljala. Zatim je zatvorila oči, kao da je to za nju previše, te
odmahnula glavom. - Ne vjerujem. Ne sjećam se tog imena. - Pogledala je Goodmana i
odjednom pitala. - O čemu je vaša istraga? Je li Brandon u nevolji, detektive?
Goodman je zurio u tu slomljenu usamljenu ženu, s naprasitim mužem, koja baulja ovim
raskošnim zatvorom. Vjerujem da je Brandon već veoma dugo u nevolji, pomisli.
- Još ništa sigurno ne znamo, gospođo – glasno je rekao, izvadio posjetnicu i utisnuo je u
njezinu ljepljivu šaku. - No ako se ičega sjetite, ičega što bi moglo pomoći, molim vas, nazovite me.
- Hmmm - smušeno će Frances Grolsch.
Goodman se zaputio do svog automobila. Ovaj je posjet unio malo svjetla u slučaj. On i
Johnson očito moraju razgovarati s gospodinom i gospođom Baden, i to što prije. No dok je vozio
natrag, osjećao je žmarce na leđima jer ga je najviše opterećivao toksičan ugođaj u kućanstvu
Grolsch.
Siroti Brandon.
Takve obitelji često stvaraju čudovišta.
Nikakva količina novca ne može biti kompenzacija za tmuran život bez ljubavi.
Dok je prolazio susjednu kuću okićenu rođendanskim balonima, nesvjesno se pomolio za
devetogodišnjeg Ryana.
Sretno, momče. Mislim da će ti sreća trebati.

Knjige.club 34
 Gringos & Laura

- Treyvon? Trey!
Glas Marshe Raymond odzvanjao je hodnikom bijedne prizemnice u Denker Avenue. Marsha
je prije dvije godine uselila ovamo sa sinom Treyom i majkom Corettom, nakon što je njihov
prijašnji dom spaljen. Hooveri, jedna od najgorih bandi u Westmontu, noću su bacili Molotovljev
koktel kroz prozor Marshe Raymond. Bez ikakva razloga. Nije bilo svađe ili zle krvi. Samo se
dogodilo.
To je općenito bilo loše razdoblje, onda kad se Treyvon još drogirao i dilao da zaradi za svoju
ovisnost. Otad se dogodilo mnogo dobroga. Preselili su u ovu kuću. Trey se oslobodio droge.
Zaposlio se. Raymondi na tome mogu zahvaliti dr. Douglasu, pokoj mu duši, i njegovoj lijepoj ženi
Nikki. Katkad su, mislila je Marsha, doista zagonetni putovi Gospoda.
- TREY! - viknula je kako bi je čuo uz glasnu glazbu. - Imaš posjet! Iziđi odande.
Haddon Defoe stajao je u hodniku i smiješio se dok je gledao Treyovu impozantnu majku
kako maršira u sinovu sobu i izvlači momka. Trey Raymond uistinu je prešao dug put otkako ga
je Haddon upoznao na klinici za rehabilitaciju. S Dougom. I ne samo Trey. Cijela obitelj. U ono je
vrijeme momak bio očajan ovisnik divljih očiju, mršav poput kostura, tijela prekrivena
ranama. Imao je napadaje, sve što ide uz ovisnost. Nitko bolje od Haddona ne zna kako mogu
zakazati pokušaji intervencije, osobito s klincima iz paklenih rupa poput Westmonta, okorjelim
ovisnicima kakav je bio Treyvon Raymond. No povremeno ipak sve dobro ispadne. Ovo je jedan od
tih rijetkih slučajeva.
- Hej, čovječe! - Haddon je pozdravio Treya kad ga je mama izgurala na hodnik. - Kako si?
- Dobro, čovječe - ponosno će Trey. - Dobro mi ide. Nisam vas očekivao.
- Bio sam u susjedstvu.
Haddon je namignuo pa su se obojica nasmijali. Westmont nije susjedstvo kroz koje »prolazi«
čovjek kakav je Haddon Defoe. Haddon i Trey imaju istu boju kože, ali potječu iz veoma drukčijih
svjetova. Haddon je odrastao u Brentwoodu, sin liječnika i profesorice povijesti na UCLA-i. Crni
klinci na klinici Roberts-Defoe u Veniceu dali su mu nadimak »Obama«, što je ukazivalo na njegov
obrazovan, privilegiran odgoj i izrazito bjelačke ukuse, uključujući strast prema klasičnoj baroknoj
glazbi i opsjednutost nijemim filmovima iz 1920-ih. Nema ničega što Haddon Defoe ne zna o
Charlieu Chaplinu, ali nema pojma o Tupacovim stihovima. S druge strane, Trey je plod tinejdžerske
veze svoje neukrotive majke, Marshe Raymond, i nitkova po imenu Billy James koji je odavno nestao
iz njihovih života. Trey je vjerovao da je ili u zatvoru ili mrtav.
- Ozbiljno, dr. Defoe, je li sve u redu? - Trey upita Haddona i odvede ga u sićušni dnevni
boravak. - Zašto ste ovdje?
Haddon je spustio ruku na momkovo rame. - Sve je u redu, Trey. Samo sam želio provjeriti
kako si, to je sve. Znam da bi Doug to želio.
Trey je zahvalno kimnuo. Doug Roberts bio je nešto najbliže ocu što je u životu imao. Užasno
mu nedostaje. Haddon Defoe bio je doktorov najbolji prijatelj, što ga u Treyovim očima čini
počasnim članom obitelji.

Knjige.club 35
 Gringos & Laura

- Kako ide na poslu? Kako je Nikki? - upita Haddon.

- Mislite, nakon umorstva?
Haddon se zbunio. - Kakvog umorstva?
- Ozbiljno? - Trey se namrštio. - Niste čuli? Zar ne gledate vijesti, čovječe? - Trey mu je
ispričao što se dogodilo Lisi Flannagan, kao i o posjetu detektiva.
- Lisa je bila pacijentica dr. Roberts.
- To nije djevojka koju su našli kraj autoceste? Ljubavnica Williea Badena? - zapanjeno
upita Haddon.
- Bila je mnogo više od toga - defanzivno će Trey. - Lisa je bila divna osoba. Doista.
Policajci misle da ju je dr. Roberts možda posljednja vidjela živu. Osim ubojice, jasno.
- Jasno. - Haddon kao da se izgubio u mislima. - Kakvi su bili? - upita.
- Tko?
- Detektivi koji su došli u Nikkiin ured.
- O - reče Trey. - Znate. Policajci. Jedan se činio u redu, valjda. Ali njegov je partner nizak i
debeo Irac. Opak. I rasist. To mu se vidjelo u očima.
Haddon Dafoe kimnu, još razmišljajući.
- Kako je Nikki to podnijela? Je li bila bliska s tom djevojkom?
Trey slegnu ramenima. - Ne znam. Ne osobito, valjda. Čini se da je dr. Roberts dobro. Želim
reći, tužna je. Svi su tužni. To je šok.
- Kladim se - reče Haddon.
Još su nekoliko minuta čavrljali prije nego je Haddon otišao, odbivši sve Marshine pokušaje
da ga zadrži na večeri. - Imamo mnogo - uvjeravala ga je. - Ma dajte, dr. Defoe. Gdje morate biti?
- U svom uredu, bojim se. - Haddon se skrušeno nasmiješio. - Nemate pojma koliko me još
papirologije večeras očekuje.
To je bila laž. Baš kao i Marshina tvrdnja da može nahraniti još jedna usta. Čak i uz
Treyovu plaću, obitelj jedva krpa kraj s krajem, što je Haddon znao.
- To je dobar čovjek - primijeti Treyova baka Coretta. Dovukla se iz stražnjega dvorišta na
vrijeme da vidi kako dr. Defoe odlazi u svom otmjenom električnom automobilu. - Nemaš
pojma koliko sreće imaš, Treyvone.
- Imam, bako. - Trey je poljubio staričino tjeme. - Vjeruj mi. Imam.
Ljubazno je od Haddona što je svratio da ga vidi.
Pažljivo.
No mali je dio Treya istodobno osjećao sumnju. Zašto je izabrao ovu večer da dođe čak do
Westmonta? Doug Roberts mrtav je već godinu dana i nikad ranije nije »svratio«. I čemu sva
ona pitanja o Nikki i policiji? Je li uistinu slučajnost da ga je dr. Defoe posjetio tako brzo nakon
iznenadne smrti Lise Flannagan? I zar doista nije znao za to umorstvo?
Trey je napunio tanjur krilcima El Pollo Loco i nastojao potisnuti iracionalne strahove.
Postajem paranoičan. Što bi Haddon Defoe uopće mogao znati? Njegov je mobitel zazujao nekoliko
minuta kasnije. Ukočio se kad je pročitao poruku.

Knjige.club 36
 Gringos & Laura

- Što je bilo, dušo? - upita Marsha Raymond. Nakon godina Treyove ovisnosti, naučila je
poput jastreba paziti na sinove reakcije.
- Ništa. - Nasmiješio se.
- Siguran si?
Kimnuo je i spremio mobitel. - Samo posao. Nešto sam zaboravio napraviti.
Trey je nakon večere oprao suđe i iznio smeće. Važno je držati se uobičajene rutine, ne
izgledati kao da mu se žuri. Znao je da će se njegova mama zabrinuti ako se išta čini čudnim. Tek
nakon što je kuhinja bila čista, uzeo je jaknu, što je ležernije mogao.
- Idem van - reče Marshi.
Instinktivno je stisnula oči. - Kamo van? - Trey se više od dvije godine ne drogira, ali »idem
van« još izaziva strah. Zacijelo će uvijek biti tako.
- Samo prošetati, mama. - Poljubio joj je obraz.
- Prošetati? U našem prekrasnom susjedstvu? - Uzdigla je obrvu.
Trey se tiho nasmijao. - Trebaju mi cigarete. Ovo je bio ludi dan, znaš? Brzo ću se vratiti.
- Dobro, dušo. - Marsha se silom opustila. On je ipak odrastao čovjek. Ne može pratiti svaki
njegov pokret. - Čuvaj se.
- Hoću, mama.

***

Svježi večernji povjetarac nije godio Treyu dok je hodao niz Denker Avenue. Bio je napet
poput žice na gitari, spreman svakog trenutka puknuti.
Čekao je dok nije skrenuo iza ugla, izvan vidokruga kuće, i tada izvadio mobitel te ponovno
pročitao poruku:
»Za 1 sat budi na uglu Vermont Avenue i 135. ulice.«
Samo je to pisalo. No bilo je dovoljno. Trey je znao tko je poslao poruku i što znači. Želio je
plakati, ali suze nisu dolazile. Za to je prekasno.
Vidio je ugao, četrdesetak metara dalje. Osim dvije pijane kurve naslonjene na zid
prodavaonice, vladala je pustoš.
Njegov je mobitel opet zazujao. MMS. Ovoga puta slika.
Trey ju je otvorio i osjetio kako mu se žuč penje u grlo. Ženski torzo, ono što je od njega ostalo,
prekriven ubodnim ranama. Njezine su gole grudi groteskno rasječene, poput kokoši spremne za
nadjev.
Lisa? Ili netko drugi, netko nov? Druga žrtva?
Ispod slike bila je jedna riječ. »Požuri.«
Trey je počeo trčati. Stigao je do mjesta sastanka, zadihan, ali ondje nije bilo nikoga.
Ni automobila, ni ljudi, ničega. Samo su kurve sjedite uz kolnik. Trey je čučnuo do njih i jednu
prodrmao za rame.
- Je li netko bio ovdje? Jeste li vidjeli da ranije ovdje netko čeka?

Knjige.club 37
 Gringos & Laura

Djevojka ga je tupo pogledala. Zjenice su joj se raširile. Trey je pokušao s njezinom napola
komatoznom prijateljicom. - Molim te! - Čuo je očaj u glasu i to ga je prestrašilo.
- Tražim nekoga. To mi je važno.
Druga se djevojka odjednom uspravila, poput auta kojemu su upravo zamijenili baterije.
- Gdje si ga našao, šećeru! - nacerila se. - Iza.
Trey se okrenuo, baš na vrijeme da na prsima čuje pucketanje elektrošokera. Bol je bila
neopisiva. Pao je unatrag i glavom tresnuo o beton, a zatim se sve zacrnilo.

Knjige.club 38
 Gringos & Laura

- Dva para.
Lou Goodman spustio je svoje desetke i osmice na stol. Mick Johnson, njegov partner, obožavao
je poker. Goodman je naučio igrati kako bi se pokušao povezati sa starijim čovjekom. Zasad nije
djelovalo, ali Goodman je nastavio pokušavati.
- Skala. - Johnson se samodopadno nasmiješio i izložio skalu od šest do deset. - Znači da ti
plaćaš doručak.
A ti ćeš dobiti srčani udar, prijatelju, pomislio je Goodman dok je gledao kako je njegov
partner navalio na drugu golemu porciju palačinki natopljenih sirupom i slatkim vrhnjem,
specijalitet Denny’sa.
Dva su detektiva zajedno izišli iz postaje kako bi usporedili svoj napredak, ili manjak napretka,
u slučaju umorstva Lise Flannagan. Njezin bivši ljubavnik, bogati vlasnik Ramsa Willie Baden, još
se nije vratio iz svoga ljetnikovca u Cabo San Lucasu. Prikladno, bio je u Meksiku one večeri kad je
Lisa ubijena, na odmoru sa svojom odanom patničkom ženom Valentinom. Bračni tim nedvojbeno
kani ostati ondje dok se ne stiša medijska buka oko njegove i Lisine ljubavne veze. Goodman je
Johnsonu rekao za vezu između Valentine Baden i Frances, majke Brandona Grolscha. No posjet
Valentininoj dobrotvornoj ustanovi nije im dao ništa korisno, pa detektivima nije preostalo ništa
drugo nego čekati da se bračni par Baden vrati.
U međuvremenu, Johnson nije imao sreće s obitelji mrtve djevojke (nema braće i sestara, oba
roditelja preminula, teta u Renou koja Lisu nije vidjela svoje šeste godine). Ni Goodman nije
napredovao u pokušaju da utvrdi je li Brandon Grolsch živ ili mrtav, a kamoli kako je njegov DNK
dospio pod Lisin nokat. Jednako kao svojim roditeljima, Brandon se osam mjeseci nije javio nikome
od starih prijatelja ili prijateljica. Goodmanovi pozivi raznim centrima za rehabilitaciju i pomaganje
gdje se Brandon u prošlosti liječio također nisu dali rezultata. Mada se ni u čemu nije želio složiti
s Grolschom, činilo se sve vjerojatnijim da je Brandon doista mrtav. Nažalost, »vjerojatno« je
dovoljno dobro.
Jedini drugi trag što su ga uspjeli naći pokazao se beznačajnim. Bilo je mnogo uzbuđenja kad
je jedan od tehničara pronašao dijelove Lisine odjeće uz cestu blizu mjesta gdje je bačeno tijelo. No
kad stigli laboratorijski izvještaji, bili su neuvjerljivi. Neobično jaka kiša u vrijeme Lisine smrti
isprala svaki upotrebljivi trag DNK. Ostale su im samo male stanice ispod nokta. Dosad nije
pronađen kišni ogrtač dr. Roberts, onaj za koji je tvrdila ga je posudila Lisi one večeri kad je
ubijena, ali ni oružje umorstva.
Sve u svemu, nije baš trijumfalan početak.
- Ne vjerujem onoj psihologinji - primijetio je, kao svaki put kad su raspravljali o slučaju.
Odgurnuo je karte i trpao palačinke u usta.
Mislim da bismo s njom opet trebali razgovarati.
Goodman se namrštio. Johnsonova sve veća opsjednutost i antipatija prema dr. Nikki
Roberts, lijepoj žrtvinoj terapeutkinji, obeshrabrivala ga je gotovo kao i manjak dokaza.
- Opet s njom razgovarati i što joj reći? - ozlojeđeno upita.

Knjige.club 39
 Gringos & Laura

- Možemo zatražiti njezine bilješke - promrmlja Johnson i stavi još vrhnja na palačinke. - S
terapije. O žrtvi.
- To ne možemo bez naloga - reče Goodman. - Odnos liječnik-pacijent je povjerljiv.
Johnson posprdno frknu nosom. - Ona nije liječnica! Ona je prokleta šarlatanka. Ta žena
školovana je za medicinu otprilike kao one koje gataju iz tarot karata na plaži u Veniceu.
- To jednostavno nije točno, Mick - odgovori Goodman. - Ne razumijem zašto je toliko mrziš.
- Ti ne možeš razumjeti - promrmlja debeli detektiv.
- Što bi to trebalo značiti? - upita Goodman.
- Privlačna je - jednostavno će Johnson. - Tebi se sviđaju privlačne žene.
- A tebi se ne sviđaju?
Goodman je odgurnuo svoju hladnu kavu. Gadilo mu se sve u Denny’su. Nije razumio
zašto mnogi njegovi kolege obožavaju to mjesto. - U svakom slučaju - nastavi - nije važno je li
privlačna ili ne. Stvar je u tome da nema nikakve veze s ovim.
Ona nam samo odvlači pozornost. Moramo se usredotočiti na razgovor s Badenima i moramo
naći Brandona Grolscha.
Johnson je nešto neodređeno progunđao. Zvonjava njegova mobitela prekinula je tišinu.
- Halo?
Goodman ga je promatrao kako polako spušta vilicu i prestaje jesti. Napeto je slušao ono što
je netko govorio na drugoj strani linije. Nakon, činilo se, cijele vječnosti otresito je rekao: -
Dobro. Odmah krećemo. - Tada je prekinuo vezu.
- Što je to bilo? - upita Goodman.
- Sjećaš se Treyvona Raymonda? - reče Johnson odgurnuvši svoju stolicu. - Onog crnog balavca
iz ureda dr. Roberts.
- Na prijamnom pultu? Svakako - reče Goodman. - Što s njim?
- Netko ga je našao bačena oko sedamsto metara od mjesta gdje je ubojica ostavio Lisu
Flannagan. Nagoga. Brojne ubodne rane, uključujući jednu u srce.
- Sranje. - Goodman je polako ispustio zrak. - Dakle, imamo serijskog ubojicu.
- Ne još, nemamo. - Johnson je ustao i gegao se do vrata.
- Kako to misliš? - upita Goodman.
- Treyvon Raymond još je živ.

Knjige.club 40
 Gringos & Laura

10

Bolnica Cedars-Sinai u središtu West Hollywooda uvijek je bila sinonim za slavu i glamur,
Frank Sinatra i River Phoenix ondje su umrli, ondje su se rodila djeca Michaela Jacksona, a
Britney Spears primljena je na psihijatrijski odjel nakon što je doživjela živčani slom i obrijala glavu.
Međutim, Cedars je također bolnica kojoj gravitira središte grada te ima najaktivniji hitni trakt
u L.A.-u. Obični su građani svakodnevno dolazili nakon prometnih nesreća ili predoziranja,
vozila hitne pomoći iskrcavala su svakojake ljudske tragedije, od opeklina preko rana vatrenim
oružjem do žrtava silovanja i obiteljskog zlostavljanja. Ondje se također može naći neke od najboljih
kirurga i specijalista u gradu. Jedan od njih, sitan i uljudan Iranac po imenu dr. Robert Rhamatian
upravo je završio operaciju na Treyu Raymondu - na onome što je od njega ostalo - kad su stigli
Goodman i Johnson.
- Kad možemo s njim razgovarati? - Goodmanu zabrinuto upita kirurga. - Od vitalne je važnosti
da čujemo što zna.
Dr. Rhamatian izmučeno je uzdahnuo. Bio je iscrpljen nakon šest mučnih sati u operacijskoj
Sali, nimalo raspoložen za dva nametljiva policajca i njihove zahtjeve.
- Mislim da ne razumijete, detektive - rekao je sa strpljivošću koju nije osjećao. -
Gospodin Raymond u teškom je stanju. Sad je pod jakim sedativima i zato izgleda tako spokojno.
Operacija je uspjela, koliko je to bilo moguće, ali njegova je lijeva klijetka jako oštećena.
Goodman ga je zbunjeno gledao.
- Uboden je u srce - pojasni kirurg. - Napravili smo sve što smo mogli, ali uopće nisam siguran
da će preživjeti.
- Što je dodatni razlog da s njim razgovaramo - grubo će Johnson. - Možete li ga probuditi?
- Ne. - Kirurg je s gnušanjem pogledao oznojena policajca u košulji zamrljanoj sirupom. - Ne
mogu.
- Je li išta rekao prije operacije? - upita Goodman nadajući se da će od liječnika dobiti nešto
korisno prije nego ga Johnson potpuno iznervira. - Je li u bilo kojem trenutku bio svjestan? Žao mi je
što vršim pritisak, dr. Rhamatian. No mislimo da je osoba koja je to učinila Treyvonu
Raymondu prije nekoliko dana ubila mladu ženu. Ako je Treyvon vidio napadača, ili se ičega sjeća,
izrazito je važno da nam to kažete.
- Razumijem - reče kirurg. - No bojim se da ne znam što se dogodilo prije operacije. Morate
razgovarati s bolničarima koji su ga doveli. Pribavit ću vam njihova imena. Hej! - Okrenuo se i
mrko pogledao Johnsona koji je pokušao otvoriti vrata bolničke sobe. - Što vam pada na pamet,
dovraga?
Ne smijete onamo.
- O, mislim da ćete vidjeti da smijem - nepristojno će Johnson. - Postavit ću tom momku
nekoliko pitanja dok je još živ da može odgovoriti, sviđalo se to vama ili ne.
- Rekao sam vam, pod sedativima je. Neće vas čuti.
- Onda mu to neće smetati, zar ne? - reče Johnson. - Gledajte, doktore, vi ste svoj posao obavili.
Sad je vrijeme da mi obavimo svoj.

Knjige.club 41
 Gringos & Laura

Dr. Rhamatian pogleda Goodmana kao da želi reći: Zar ne možete nešto učiniti?
- Žao mi je - progunđa Goodman. Ali nije spriječio svoga partnera kad je otvorio vrata i ušao u
sobu.
- I meni - gnjevno će kirurg. - Radi momkove dobrobiti. Ovo je nasilje.
Ljutito se udaljio, zacijelo po pojačanje. Goodman je žurno slijedio Johnsona u sobu.
- Zar baš moraš biti takav klipan? - upita Johnsona. - Čovjek nam je pomagao.
- Ne, nije. - Johnson nije podigao pogled s kreveta gdje je Trey Raymond nepomično ležao.
Njegova su se zavojima omotana prsa dizala i spuštala u sporom ravnomjernom ritmu, uz
pomoć aparata koji je izgledao kao križanac između rekvizita za znanstvenofantastični film iz 1960-
ih i čistača za bazene, a imao je čak i valovite cijevi. Njegove ruke, vrat i obrazi bili su prekriveni
ranama od noža, baš kao i Lisini, a lice mu je bilo neprepoznatljivo. Nikakvo čudo što je
ubojica mislio da je mrtav.
- Momak umire, Lou - reče Johnson. - Čak i ti to vidiš. Sad ili nikad.
- Znam - mračno će Goodman. - Ali...
Prekinulo ga je Johnsonovo glasno pljeskanje. Debelim je šakama udarao nekoliko
centimetara iznad Treyova bezizražajnog lica.
- Probudi se! - viknuo je. - Reci nam tko ti je to napravio. TREY!
- Mick, ma daj...
- Rekao sam, PROBUDI SE, KLIPANE! - urlao je Johnson. - Otvori te PROKLETE OČI!
- Isuse Kriste. - Zgrabivši ga za ramena, Goodman je povukao Johnsona natrag. -
Prestani, ostavi ga na miru. Koji ti je vrag?
Johnson se okrenuo i nakratko izgledao kao da će partnera tresnuti šakom u lice. No prije nego
je imao priliku, Trey je iznenada otvorio oči i panično vrisnuo.
- Ne znam! - viknuo je, a ruke su mu se divlje trzale. - Molim vas! O, Bože! NE ZNAM! -
Bacakao je glavu s jedne na drugu stranu. Opet je vrisnuo i tada se grozno grgljanje začulo iz dubine
njegova grla. Čak se i Johnson uspaničio. Jedan je aparat počeo ispuštati kratke zvukove i u sobu je
dotrčalo nekoliko medicinskih sestara i liječnika. Trey se opustio na krevetu i više nije reagirao.
- Tko vas je pustio ovamo? - jedan je stažist viknuo na Goodmana i Johnsona. - Ovamo smije
samo medicinsko osoblje. Van!
Johnson je oklijevao, ali samo trenutak. Slijedio je Goodmana van.
Goodman se na hodniku okomio na njega. - Što je to bilo, zaboga? Mogu nas tužiti! Što ako
momkova obitelj uloži prigovor?
Johnson se nasmijao. - Pa što? - U njegovim se riječima jasno čuo rasizam. Neizgovorena
implikacija da nitko neće slušati nekoga poput Marshe Raymond, siromašne, crne, samohrane
majke iz Westmonta. Ne prvi put, Goodman je osjetio istinsku antipatiju prema čovjeku s kojim je
primoran raditi.
- Kamo ideš? - doviknuo je za Johnsonom koji se već zaputio do izlaza.
- U postaju - reče Johnson. - Momak očito neće preživjeti, pa je taj brod otplovio. Ipak, barem
smo u nešto sigurni.
- Jesmo?

Knjige.club 42
 Gringos & Laura

- Naravno. Ubojica je isti. Ako Trey umre, to su dvije žrtve za manje od tjedan dana, obje
napadnute i ostavljene na posve isti način.
- U redu - reče Goodman. Nije bio siguran zašto se čini da ta očita činjenica toliko raduje
njegova partnera.
- Dakle, reci mi - objasni Johnson. - Tko je jedina osoba povezana s obje žrtve?
Odjednom je shvatio.
Goodmanu je to bilo teško priznati, ali Johnson ovoga puta ima pravo.
Koliko oni znaju, Lisa Flannagan i Trey Raymond imaju samo jedno zajedničko.
Oboje su bili bliski s dr. Nikki Roberts.

Knjige.club 43
 Gringos & Laura

11

Nikki Roberts se ranije tog jutra naglo uspravila u krevetu i hvatala dah. Znojem natopljena
majica zalijepila joj se za tijelo. Tresla se i drhtala kao da su je upravo izvukli iz ledene vode. Ura na
noćnom ormariću pokazivala je 4:52. Umorno se opet spustila na jastuke.
Isti ju je san već mjesecima mučio, ili neka njegova varijanta. Doug je bio u opasnosti, uskoro će
umrijeti, vrištao je i preklinjao Nikki da mu pomogne. Ali nije mu pomogla i on je umro, a sve je
to njezina krivnja. Katkad se utapao, a ona je stajala na plaži i promatrala, puštajući da se
dogodi. Katkad je bio u automobilu koji je izmaknuo konzoli, a Nikki je držala nekakav daljinski koji
može aktivirati kočnice, ali ga nije htjela upotrijebiti. U noćašnjoj su verziji hodali stazom duž vrha
klisure u Big Suru i Doug je nekako izgubio ravnotežu i kliznuo preko ruba. Pružao je ruku Nikki i
preklinjao je da ga povuče na sigurno. No ovoga puta, umjesto da jednostavno odbije ili ga ignorira,
odvojila je njegove prste, jedan po jedan, s kamena za koji se držao i gurnula ga u smrt, gledajući
kako pada na stijene daleko dolje. Ona ga je ubila. Najgori dio sna bio je da joj je taj čin ostavio
osjećaj uhićenja, goleme moći.
Nekoliko sati kasnije, Nikki se našla s prijateljicom Gretchen Adler na kasnom doručku u
Melrose Avenue.
- Opet sam imala onaj san - rekla je kad su dvije žene sjele u kafiću Glorious Greens.
- San o Dougu? - upita Gretchen.
Nikki kimnu. - Samo što je ovoga puta bilo još gore.
Nikki je prepričavala svoju najnoviju noćnu moru dok je kraj njih čekao naočit konobar.
Nikki je naručila poširana jaja, tost i kavu s mlijekom, a Gretchen je izabrala nimalo privlačan frape
od kelja i cikle te zdjelu nečega što sadrži žitarice s klicama. Gretchen je Nikkiina najstarija
prijateljica - poznaju se od srednje škole - i veoma draga osoba, ali se veći dio života bori s viškom
kilograma. Koliko je Nikki vidjela, rijetko je kad uspjela smršaviti, ali je uvijek govorila o ovoj ili onoj
novoj dijeti. Trenutno je to sirovo povrće.
- Izgledaš iscrpljeno - primijeti Gretchen. - Znaš, ako imaš problema sa spavanjem, doista bi
trebala razmisliti o veganskoj ishrani, ili barem da uvečer zadnje pojedeš nešto sirovo. Što si
sinoć večerala?
- Hamburger - reče Nikki.
- Eto vidiš - zadovoljno će Gretchen dokazavši svoje. - Crveno meso. To je najgore za noćne
more.
- Je li?
- Da. Osim sira. Zaboga, nisi valjda pojela cheeseburger, je li? - zgranuto će Gretchen.
Nikki se nasmijala i priznala da jest, ali da zapravo ne smatra da je njezina ishrana kriva
za noćne more.
- Pa, što onda misliš da je razlog? - upita Gretchen.
- Ne znam - reče Nikki. - Možda krivnja?

Knjige.club 44
 Gringos & Laura

Gretchen se nije slagala. - Gluposti. Zbog čega bi trebala osjećati krivnju? Dougova je smrt bila
nesreća.
- Znam.
- Bila si mu divna žena, Nikki.
- Divna, neplodna žena - žalosno će Nikki.
Gretchen se namrštila. - Ma daj. Tebi je to smetalo daleko više nego Dougu.
Je li to istina? Nikki se više nije sjećala.
- Onda je možda gnjev - reče. - Možda sam još prokleto bijesna na njega, pa moja podsvijest
pokušava ublažiti pritisak tako što me tjera da u mašti sadistički ubijem svog već mrtvog muža?
- Znaš li što ja mislim? - reče Gretchen. - Mislim da ste svi vi psiholozi puni sranja. To je san.
Ništa ne znači. Želim reći, Kriste, Nik, pod golemim si stresom. Nikakvo čudo da je tvoja
podsvijest podivljala. Treba ti malo razonode.
- Kao na primjer? - umorno upita Nikki.
- Pa - Gretchen se zavjerenički nagnula naprijed. - Zacijelo si pratila sve one priče o tvojoj
jadnoj ubijenoj pacijentici i Willieu Badenu?
Posegnuvši ispod stola do svoje torbe, Gretchen je izvadila najnoviji primjerak časopisa US
Weekly. Paparazzi su snimili vlasnika Ramsa na plaži u Mekssiku. Izgledao je trbušasto i staro kraj
glamuroznih snimaka Lise Flannagan iz vremena kad je bila model. Uz te fotografije i tri stranice
teksta o vezi Williea i Lise, ispod naslova »Badenova izdaja«, bilo je i nekoliko slika Valentine
Baden, Whlieeve žene.
Nikki ih je pomno proučavala. Gospođa Baden privlačna je žena za svoju dob, zacijelo je u
ranim šezdesetima. Vitka i elegantna, uredno ošišane sivo-plave kose. No istodobno na svim
fotografijama paparazza izgleda oronulo i progonjeno, skriva se iza saronga i prevelikih sunčanih
naočala.
Gledajući članak, Nikki je ljutito odmahnula glavom. - Sirota žena. Zašto je ne ostave na miru?
Gretchen slegnu ramenima. - Nikoga ne ostavljaju na miru. To znaš. I ma što drugo Valentina
Baden jest, nije sirota.
- Znaš na što sam mislila - reče Nikki.
- Znam, ali mislim da i u tome griješiš - reče Gretchen. - Rekla bih da je ona dosad već
navikla na njegove preljube. Nije baš da je ubijena djevojka bila prva.
- Gad - ispod glasa progunđa Nikki.
- Možda imaju »dogovor«? - našali se Gretchen - Koliko mi znamo, Valentina možda ima niz
mladih ljubavnika.
- Ne budi lakovjerna - obrecnu se Nikki. - To rade muškarci. Ovo je njegovo sranje, ne njezino.
Gretchen se lecnula na Nikkiin gnjev, odjednom usijan. Na kraju krajeva, nijedna od njih
osobno ne poznaje bračni par Baden. Ovo je samo trač, nešto u čemu bi stara Nikki uživala. Prije
nego joj je Dougova smrt oduzela svu radost.
- Katkad te ne razumijem - tiho primijeti.
- Kako to misliš? - upita Nikki.

Knjige.club 45
 Gringos & Laura

- Mislila sam da će te ogorčiti to što se mediji fokusiraju na Williea Badena i preljub, a ne

na umorstvo. Želim reći, tvoja je jadna pacijentica mrtva. Ne bi li to trebala biti priča? No čini se da
te više zabrinjava Badenova žena, koja nije mrtva, i tko zna na što je pristala!
- Nitko ne pristaje na izdaju - hladno će Nikki.
- Osim toga, Lisa Flannagan je mrtva. Više joj ništa ne može nauditi. Za razliku od Valentine
Baden. - Bijesno je prstom udarala po časopisu. - Želim reći, ona je jedina nedužna u tome. Lisa nije
bila nedužna! Vjeruj mi, poznavala sam tu djevojku. Bila je sebična, lažljiva i narcisoidna. Spavala je
s mužem druge žene radi novca.
Gretchen je šutjela, ali ju je obuzela duboka nelagoda, što se ovih dana često događa kad je
riječ o Nikki. Još od one grozne noći kad je Doug poginuo, Gretchen je gledala kako Nikki prelazi iz
tuge u gnjev i natrag. Promijenile su je okolnosti Daugove smrti. Postala je bezosjećajnija.
Hladnija. Manje sklona opraštanju. Gretchen se nadala da je promjena privremena.
- Pa, ako te to tješi, Valentina Baden zacijelo je izdržljivija no što ti misliš - reče u pokušaju
da malo popravi raspoloženje. - Prije nego se udala za Williea Badena, bila je u braku s nekim
financijerom i dobro ga očistila kad su se razveli.
- Stvarno? - Nikki je to zaintrigiralo. Zasad je očito potrošila svoj gnjev. Po tko zna koji
put, čudila se kako dobro Gretchen zna tračeve o poznatim osobama. - Odakle znaš sve to?
- Čitam - reče Gretchen. - Valentina je zapravo imala nevjerojatan život. Odrasla je u Mexico
Cityu, a kad je bila tinejdžerica, njezina je mlađa sestra nstala i više je nikad nisu vidjeli. Možeš li
zamisliti? Davala je intervjue o tome, kako je obitelj vjerovala da je sestra mrtva, ali nikad nisu bili
sigurni. Je li bila silovana, ili oteta, ili što joj se dogodilo.
- Kako grozno - iskreno će Nikki. - To je morala biti tortura.
- Valentina nikad nije imala djece - nastavi Gretchen - ali je novcem svoga muža
pokrenula dobrotvornu ustanovu za pomaganje obiteljima nestale djece. Sjećaš se slučaja Clancy?
Nikki je razmislila. Clancy. Ime joj je bilo neodređeno poznato.
- Mlada američka au pair djevojka nestala je dok je radila u Mexico Cityu - reče Gretchen. -
Vjerojatno je otad prošlo već deset godina.
Nikki se u mislima vratila unatrag. - Sjećam se! Mislim da sam vidjela njezina oca na televiziji.
Nije li bio vatrogasac ili slično?
- Točno - reče Gretchen. - Pa, novac Valentine Baden doveo ga je na televiziju i skrenuo
pozornost javnosti na potragu za njegovom kćeri. Mislim da je Valentina osjećala osobnu vezu s tim
slučajem zbog onoga u Mexico Cityu i njezine sestre. Charlotte, tako se zvala djevojka. Charlotte
Clancy.
- Jesu li je ikad našli?
Gretchen odmahnu glavom. - Nikada. Bilo je kao da se ponavlja slučaj Valentinine sestre.
Ništa se nije znalo. Samo kažem da je žena Williea Badena proživjela mnogo strašnije stvari od
ovoga. Ja žalim tvoju ubijenu pacijenticu. Tako mlada!
- Bila je mlada - smekšala se Nikki. - I znaš, nastojala je poboljšati svoj život. Nije da mi
nije užasno zbog Lise...
- Misliš li da ju je Willie dao ukloniti? - bez daha upita Gretchen. - Znaš, platio nekome da je
ubije?

Knjige.club 46
 Gringos & Laura

Nikki je zatvorila časopis i nasmijala se. - Opet si previše gledala Obitelj Soprano, Gretch.
»Platio«?
Ozbiljno govorim! - pobuni se Gretchen. - Želim reći, dovoljno je bogat, točno? Kladim se da
poznaje one koji poznaju prave ljude.
Nikki odmahne glavom. - Willie to nije učinio. Među njima je već bilo gotovo. Mada ga je
razbjesnio njezin odlazak - zamišljeno reče. Sjetila se Lisinih gotovo usputnih primjedbi na
posljednjoj terapiji o tome kako je Baden razbijao porculan i prijetio kad je rekla da ga ostavlja.
- Vidiš? - Gretchen se zagrijala za temu. - Imao je motiv.
Nikki odmahne glavom. - Ne vjerujem da je to bio Willie Baden. U tom je trenutku bio
povrijeđen njegov ponos. Nitko ne voli kad ga napucaju. No nisam stekla osjećaj da ga se Lisa boji.
- Možda se trebala bojati? - reče Gretchen. Pa ako to nije bio Willie, što ti misliš tko je
počinitelj?
Nikki je čudno napeta izraza lica trenutak promatrala prijateljicu. - Nemam pojma - na koncu
reče. - Zašto se čini da svi misle da bih ja trebala znati tko je ubio Lisu Flannagan?
Gretchen slegne ramenima. - Ti si bila njezina terapeutkinja.
- Pacijenti nam ne govore baš sve, znaš. Sigurna sam da jedan od detektiva koji istražuju taj
slučaj misli da mu nešto tajim.
Gretchen se namršti. - Zašto bi to mislio?
- Tko zna? - reče Nikki i zahvali konobaru koji je pred nju stavio poširana jaja. - On je
čudan čovjek, pun testosterona i bijesa. Očito me mrzi.
Nije to baš rekao, ali ne bih se iznenadila da smatra sumnjivom.
- Ne budi smiješna! - reče Gretchen.
- No je li to smiješno? - rastreseno će Nikki. - Ipak sam je ja zadnja vidjela živu.
- Pa da, ali...
- Svi imamo svoje mračne strane. Nemoj zaboraviti da sam proteklu noć svog voljenog muža
gurnula s klisure u smrt. I to mi se sviđalo. - Nikki je zastala i zatim se široko nasmiješila.
Gretchen je odahnula.
U redu. To je bila šala. Ona se šali.
Crni humor dobro je poznat način nošenja s tugom. Gretchen nije terapeutkinja, ali čak i ona to
zna. Ipak, ovih joj je dana zabrinjavajuće teško shvatiti Nikki. Šala ili ne, nešto s njom nije u redu, a
to nešto se pogoršava.
Ovo umorstvo, povrh svega ostaloga, očito je pojačalo stres pod kojim se nalazi. Još jedan
udarac i Nikki bi se mogla posve raspasti, zabrinuto je mislila Gretchen.
Što prije uhvate manijaka koji je to napravio, to bolje.

Knjige.club 47
 Gringos & Laura

12

Bilo je pet popodne kad je Haddon Defoe stigao u bolnicu. Popeo se dizalom na četvrti kat,
prošao kliniku za ovisnike gdje je radio dva dana tjedno, te žurio hodnikom nadajući se da nije
zakasnio. No kad su ga medicinske sestre uputile do prostorije za savjetovanje obitelji, obuzela ga je
potištenost. To je moglo značiti samo jedno.
Suzama obliveno lice Marshe Raymond odmah je potvrdilo Haddonove najgore strahove.
- Nema ga više, dr. Defoe. - Treyova je majka odmahnula glavom. Donja joj je usna drhtala. -
Prije petnaestak minuta. Sjedila sam ondje s njim, držala ga za ruku, i njegovo je srce odjednom
prestalo kucati. Nije izustio nijednu riječ nakon što je policija jutros otišla. Nisu ni trebali doći, rekao
je liječnik.
Haddon je instinktivno zagrlio uplakanu ženu. Glavom su mu divlje jurile misli. Sve je to bilo
previše. Marsha ga je nazvala prije samo sat i pol i zbrkano mu ispričala da je Treya netko oteo,
ozlijedio ga nožem i sad je u bolnici. Preklinjala ga je neka dođe. Vozio je do Cedarsa što je brže
mogao, a misli su mu skakale od Treya preko onoga što se moglo dogoditi do njegova starog
prijatelja Douga Robertsa koji je momka volio kao sina. Što bi Doug mislio o svemu ovome? Sad je
Haddon ovdje, ali je zakasnio. Trey Raymond je mrtav. Ali nije umro prije nego je došla policija,
ispitivala ga, prkosila liječnikovim uputama. Sve je to gadna zbrka.
- Ima preko pedeset rana od noža! - plakala je Marsha. Izvukla se iz Haddonova zagrljaja i
spustila se u naslonjač. - Proboli su mu srce, skinuli ga i ostavili kraj ceste. Sigurno su mislili da
je mrtav.
Da, pomisli Haddon. Sigurno su to mislili.
- Tko bi to napravio, doktore Defoe? Tko bi to napravio mome djetetu?
- Ne znam, Marsha - tiho će Haddon. - Silno mi je žao.
- Ne želim žaljenje. - Žena je naglo podigla glavu, a oči su joj plamtjele od gnjeva. - Želim
znati ZAŠTO. Želim znati TKO. Moj Trey nikad nikome nije naudio, doktore. Griješio je u prošlosti, to
svi znamo. Ali bio je čist. Bio je dobar dečko. Imao je nov život, lijepu budućnost! Dr. Roberts... -
Glas joj se slomio i suze su opet potekle. Nije završila misao.
- Jesu li vam policajci išta rekli? - blago upita Haddon.
Marsha je smućeno odmahnula glavom.
- Zna li Nik... dr. Roberts?
Još jedno odmahivanje glavom. - Nitko ne zna. Samo vi. Vi ste prvi. Još se nije ni ohladio,
doktore!
Medicinska sestra za vezu s obitelji pojavila se na vratima kad je jecanje opet počelo, ali joj je
Haddon mahnuo neka ode. - Ja sam obiteljski prijatelj, sestro. Sam ću se s ovim nositi.
- Želite li da ja razgovaram s policijom, Marsha? I javim Nikki što se dogodilo?
Marsha Raymond rupčićem je obrisala oči i kimnula. - Hvala vam - šmrcala je. - Bila bih vam
zahvalna na tome. Moram se vratiti majci. Kod kuće čeka vijesti. I zatim, valjda... organizirati...?

Knjige.club 48
 Gringos & Laura

- Ne opterećujte se time - odmah će Haddon. - Pustite da se ja time pozabavim. Razgovarat ću s

policijom pa ćemo vidjeti što dalje. Vi se samo usredotočite na Corettu. Doista mi je strašno
žao, Marsha. Bio je poseban momak.
Majka Treya Raymonda zahvalno se nasmiješila kroza suze.
- Vi ste dobar čovjek, dr. Defoe. Hvala što ste došli.
- Nema na čemu. - Haddon ju je opet zagrlio. - Nazovite me ako vam išta zatreba.

Čim je izišla iz tuš-kabine, Nikki je čula zvono na ulaznim vratima. Kosu je omotala
ručnikom, kao turbanom, navukla Dougov prevelik ogrtač od frotira što ga je još katkad nosila u
trenucima potrebe da osjeti bliskost s njim, te potrčala dolje.
- Haddone! Kakvo ugodno iznenađenje.
Iznenadila se kad je ugledala Dougova staroga prijatelja i bivšega partnera. Mada su ostali u
vezi povremeno se sastajali na kavi, Haddon Defoe nije bio u kući od dana Dougova sprovoda.
Možda je to samo plod njezine mašte, ali Nikki je uvijek osjećala određenu napetost kad bi srela
Haddona, kao da je nelagodno u njezinu društvu otkako nema Douga. No danas se na njegovu
napetu licu jasno svidjelo da ga muči nešto drugo.
- Zdravo, Nikki. - Pročistio je grlo. - Smijem li ući?
- Naravno. - Povela ga je u kuhinju, uznemirena njegovim neobično formalnim držanjem. - Je li
sve u redu, Haddone? Ne izgledaš dobro.
- Bojim se da imam strašne vijesti - mrko reče.
- Želio sam da to čuješ od mene prije nego te policija kontaktira, što zacijelo hoće. Nikki, bojim
se da je Trey Raymond mrtav.
Nikki je šutjela. Ispružila je ruku i naslonila se na kuhinjski otok, a zatim se polako spustila
na barski stolac. Osjećala je malaksalost.
Nemoguće da se to događa. Ne valjda i Trey?
- Što se dogodilo? - na koncu upita hrapavim i suhim glasom.
- Pa... - Haddon je izbjegavao njezin pogled. Gledao je u pod, kroz prozore, svuda osim u Nikki.
- Ne znam pojedinosti. Došao sam ovamo ravno iz bolnice. Nažalost, čini se da je ubijen.
Proboden, mnogo puta, uz fatalnu ranu u srce.
Nikki je odmahnula glavom. Ne. Sigurno je došlo do greške.
- Pronađen je nag kraj autoceste. Veoma blizu mjesta gdje...
- Nemoj to reći - prekinula ga je Nikki odmahujući glavom kao da želi poništiti groznu istinu.
Molim te, ne mogu. Nemoguće. Ne opet.
Haddon joj je prišao. Dougovu je ženu uvijek potajno smatrao zamamnom. Privlačila ga je
rijetka kombinacija snage i ranjivosti, njezina ambicioznost zajedno s određenom vrstom jake
potrebitosti. Prirodno, Nikki je uvijek trebala Douga, ne Haddona. Douga, koji zapravo nikad nije
shvatio kakav dragulj ima. No Douga sad nema, a Haddon je ovdje, kao i Nikki. Koža joj je još vlažna
od tuširanja, u tamnim joj očima blistaju suze...
Ispružio je ruku da je dotakne, utješi, ali se trgnula unatrag kao da je on zvečarka.
- Što još znaš? - upita. - Sve mi reci.

Knjige.club 49
 Gringos & Laura

Haddon raširi ruke. - Znaš isto što i ja. Kao što kažem, došao sam ravno iz bolnice. Bio je živ
kad su ga našli i mislim da su se nadali...
Prestao je govoriti. Sirota je Nikki problijedjela od šoka.
- Zašto? - upita. - Zašto bi itko želio nauditi takvomu momku? Ne shvaćam.
- Nitko ne razumije. Zasad - reče Haddon. - Marsha Raymond me zamolila da umjesto nje
razgovaram s policijom. Sad idem onamo. Nadajmo se da ću tada više znati. Užasno mi je žao, Nikki.
Okomila se na njega, iracionalno bijesna. - Zašto je tebi žao?
Preobrazba je bila trenutna i potpuna, kao Jekyll i Hyde. Od zaprepaštenja, Haddon nije odmah
odgovorio. - Samo sam mislio... već si mnogo pretrpjela - reče i porumeni. - Znam da ste ti i
Doug voljeli Treya kao sina. Zabrinut sam za tebe, to je sve. Mogu li nekoga nazvati? Ne želim te
ostaviti samu.
Nikki je trepnula, kao da se budi iz sna i prvi put vidi Haddona. Kad je opet progovorila, bila
je smirena.
- Nema potrebe da ikoga zoveš. Dobro sam. To je samo šok. Bit ću dobro. Lijepo od tebe što si
došao. Stvarno.
Zagrlila ga je i ispratila. Pribrala se i čavrljala dok ga je pratila do automobila, a zatim je ondje
stajala i mahala.
Nakon što je otišao, Nikki je zatvorila vrata j naslonila se na njih, teško dišući.
Dakle, sad ih je dvoje.
Lisa Flannagan, koja joj zapravo nikad nije bila draga.
I Trey Raymond, kojega je voljela, makar samo radi Douga.
Dva mlada života, iskasapljena, brutalno sasječena u njihovim najboljim godinama.
Siroti Trey.
Nikki je čekala da je zahvati bol, prikladnu bujicu emocija, ali je osjećala samo neobičnu
obamrlost. Čudno kako ti tuga to radi. Gasi te kao prekidač za svjetlo.
Umorno se sama vratila na kat.
Uvijek sama.

Knjige.club 50
 Gringos & Laura

13

Valentina Baden popila je još jedan gutljaj savršeno pripremljena espressa i zadovoljno se
zavalila u naslonjaču. Obožavala je Cabo San Lucas, njihovu vilu i balkon ispred glavne spavaće sobe
s kojeg se pruža pogled na uređene vrtove, teniske terene i čisto azurnoplavo more. Prije nego je
Willie kupio LA Ramse, često su dolazili u Cabo. No otkako je postao opsjednut tim prokletim
klubom, sve je teže odvući Williea iz Los Angelesa.
Nije ga samo Rams držao kod kuće. Tu je bila i ona djevojka, Lisa, smiješna drolja s kojom je
Willie trčkarao naokolo proteklih osam godina, patetično venuo za njom poput izgubljena psića.
Ali ne više, Valentina se samodopadno osmjehnula. Cure više nema. Sva sreća.
Istina, Willie i njegova mlada ljubavnica ionako su bili pred raskidom. Čak i prije prerane
smrti Lise Flannagan, Willie je počeo predlagati da on i Valentina više vremena provode u Meksiku.
Trebali bismo ići u vilu prije nego nahrupe mase - Willie je prošli mjesec uz večeru rekao
Valentini, da to uopće nije neobično. - Provesti nekoliko tjedana u Cabu. Možda više, ovisno o poslu.
- Willie očito sprema nekakav posao s nekretninama u Punta Mita, te još jedan u Mexico Cityu,
Valentininu rodnom gradu. Planirao je raditi tijekom tjedna, a vikende provoditi u Cabu.
- Sviđalo bi ti se to, zar ne, draga? - preo je svojoj ženi. - Cijelo ljeto u Meksiku?
Valentina je odgovorila da bi joj se veoma sviđalo. Doista joj se sviđalo, unatoč neočekivanu
problemu paparazza koji su je slijedili naokolo poput roja muha otkako je Lisa Flannagan ubijena i
proširila se vijest da je bila Willieeva najnovija ljubavnica.
Valentina je pročitala pojedinosti o Lisinoj groznoj smrti i ono malo »činjenica« što su ih
tiskovine uspjele iščeprkati o njezinoj vezi s Willieem, ali Badeni o tome uopće nisu razgovarali.
Odavno je prošlo vrijeme kad je Valentinu bilo briga za Willieeve izvanbračne aktivnosti. Doista, ako
je neka cura voljna s njim spavati za nekoliko bezvrijednih darova u obliku nakita i jeftini stan
na pogrešnoj strani Beverly Hillsa, Valentina je to doživljavala kao uslugu njoj. Držale su
odvratnog starog žapca podalje od njezina kreveta, a ona je na miru mogla uživati u raskošnu životu
- da i ne spominje vlastitu slobodu.
Jedini dio cijele epizode koji ju je mučio bio je taj da je policija Los Angelesa zatražila
razgovor njom, kao i s Willieem, u sklopu istrage umorstva. To je trebalo obaviti »što je moguće
prije«, a čak su išli tako daleko da su zahtijevali da se odmah vrati u Sjedinjene Države, čemu
Valentina Baden nije kanila udovoljiti. Nije željela s policijom razgovarati o Willieevoj ubijenoj
kurvi, ili o ičemu drugome, kad smo već kod toga. Gorko ju je iskustvo naučilo da policija uopće nije
od pomoći kada trebaš njih, ali kad oni trebaju tebe, spremni su te bezobrazno maltretirati.
Ispivši kavu, Valentina je uzela dalekozor što ga je Willie držao na balkonu radi promatranja
ptica i okrenula ga na svoga voljenog muža. Bio je na teniskom terenu s novim mladim
trenerom, Guillermom. Njih su dvojica činili smiješan par, Guillermo, visok, mlad i sportski građen,
točno Valentinin tip. Na širokim su mu se ramenima ispod bijele majice za tenis vidjeli mišići, a
povjetarac mu je mrsio gustu tamnu kosu dok se poput gazele kretao terenom. Na drugoj strani
mreže, Willie, nizak, debeo i ćelav, oponaša pokrete mladoga trenera, a njegovi onemoćali udovi
prekriveni jetrenim pjegama izvode grotesknu parodiju Guillermova forhenda.
On je star i odvratan, pomisli Valentina, znoji se kao svinja spremna za klaonicu.

Knjige.club 51
 Gringos & Laura

No morala je priznati da se Willie drži svoga dijela nagodbe. Valentinine kreditne kartice
nemaju limita. Willie daje velikodušne godišnje donacije njezinoj omiljenoj dobrotvornoj ustanovi,
Missing, ali nikad dublje ne zaviruje u njihov »rad«. Baš kao njezina jadna, davno izgubljena sestra
Maria, Willie je pun povjerenja kad je to najvažnije. Osim toga, rijetko kad od nje nešto traži, ili
seksualno ili društveno, onako kako je običavao njezin prijašnji muž Richard. Povrh svega,
diskretan je u svojim ljubavnim vezama, barem je dosad bio.
Da je barem ona glupa Lisa držala jezik za zubima, umjesto da se svima hvali svojom vezom
s Willieem, možda bi danas bila živa. Čak je sve povjerila terapeutkinji, nevjerojatno fotogeničnoj dr.
Nicoli Roberts. Tako se dogodilo da Lisa Flannagan postane zaklana svinja, a Willie, njezin stari
ljubavnik, živi dalje, znoji se i dašće na svoj artritičan, samoživ način.
Ah, dobro. Valjda se svi moramo žrtvovati, cinično pomisli Valentina Baden. Naše nagodbe s
vragom.
Samo se nadala da će se Willieevo raspoloženje popraviti, po mogućnosti prije nego se vrate u
Los Angeles i suoče se sa situacijom.

Willie Baden je na teniskom terenu brisao čelo i zlovoljno gledao trenera.

- Ona je zadnja lopta bila unutra! - izderao se, presamitio i dahtao od napora.
- Ako vi tako kažete, gospodine - popustljivo će momak, Guillermo.
Snishodljivi klipan, pomisli Willie. Guillermo je daroviti trener, ali praktički blista od
mladenačke arogancije. Willieevi igrači u Ransima su isti, većina. Arogantni. Lisa je također bila
arogantna. Narcisoidna drolja, neka trune u paklu. Doista je vjerovala da može kao svjetlo ugasiti
Williea kad joj je dojadio, odbaciti ga kao neželjenu igračku. No na koncu je Lisa odbačena,
ostavljena uz autocestu poput krpene lutke. A sad on, Willie, i za to plaća cijenu, love ga fotografi
kamo god ide i vuku njegovo ugledno ime kroz blato. Ta mu glavobolja nije trebala.
- Willie!
Glen Foman, Willieev odvjetnik, mahao je s ruba terena.
- Moramo razgovarati! - doviknuo je Glen. - Možeš li napraviti pauzu?
Willie je bez riječi pružio reket Guillermu i ljutilo otišao s terena.
- Što je sad? - dreknuo je na Glena, otvorio bocu vode i drhtavo gutao.
- Dovršio sam našu izjavu - reče odvjetnik, ne obazirući se na grubost svoga klijenta. - Moraš
je pogledati. Zatim bismo sutra trebali odletjeti u L.A. i sami otići na policiju.
Willie je odmahnuo glavom.
- Dat ćeš im pripremljen govor - reče Glen ignorirajući ga. - Neka mediji fotografiraju, a meni
ćeš prepustiti odgovaranje na pitanja...
- Ne možemo sutra otići - prekinuo ga je Willie. Glen Foman slijedio je njegov pogled do
balkona gdje je sjedila Willieeva žena i čitala novine, hladna i mirna kao ledi Macbeth. On se nje boji,
pomisli Glen. Čak i dok mu nad glavom visi moguća optužba za umorstvo, previše se boji naljutiti
Valentinu.
- Gospođa Baden ne mora ići - uvjeravao ga je Glen. - Idemo samo ti i ja. Možemo se
vratiti ovamo za manje od dvadeset četiri sata.
- Ne - reče Willie. - Policija želi i s njom razgovarati.

Knjige.club 52
 Gringos & Laura

- Otkad to? - Glen se namrštio. - Willie, moraš mi govoriti takve stvari. Ja sam tvoj odvjetnik.
O čemu žele razgovarati s tvojom ženom?
- Odakle bih ja to znao, dovraga? - izderao se Willie. - U svakom slučaju, nije riječ samo
o Valentini. Imam posla ovdje, u Mexico Cityu. Važnoga posla, s ljudima kojima se neće sviđati ako ih
iznevjerim.
- Pa, posao može čekati - bez uvijanja će Glen.
- Policiji moraš nešto dati, Willie. Izgledaš kriv ako se ovdje skrivaš.
Willie je nervozno pogledao balkon, a zatim tlo pod svojim nogama. On je poput štakora u
klopci, pomisli Glen. Boji li se samo svoje žene? Ili nečega drugoga? Glen bi možda žalio Williea
Badena da nije krajnje neugodan čovjek.
Willie žalosno pogleda svog odvjetnika. - Samo želim da ovo završi.
- Onda se pobrini da završi.
- Nije tako jednostavno. - Willie protrlja svoje sljepoočnice. - Kako sam rekao, moji poslovni
partneri ovdje su ljudi koje ne želiš naljutiti.
- Nemoj mi reći - rekao je Glen i podigao ruku.
- Ne moram znati. Jedan po jedan problem, u redu, Willie? Zato što je umorstvo tvoje ljubavnice
sad veliki problem za tebe, za slučaj da to nisi primijetio.
- Čitao sam u novinama o toj terapeutkinji, Roberts - reče Willie. - Lisa joj se očito povjeravala.
Misliš li...?
- To je pod kontrolom - uvjeravao ga je Glen. - Bavim se tim sranjem, Willie, u redu? Moraš
imati povjerenja u mene. No također moraš slušati moje savjete. Vrati se, sa svojom ženom, ako je
policija želi vidjeti. Daj izjavu što sam je napisao. Ni više ni manje. Neka vide da surađuješ.
Willie je oklijevao. Opet je pogledao kuću, ali se Valentina vratila unutra.
- Želiš li da ja razgovaram s gospođom Baden? - ponudi Glen.
- Ne - reče Willie. - Ja ću. No ma što se dogodilo, moramo se vratiti ovamo do petka. Ne shvaćaš
koliko je važan taj posao u Mexico Cityu, Glene.
- Do petka - kimnuo je odvjetnik. - Imaš moju riječ. Sad se idi spakirati.

Knjige.club 53
 Gringos & Laura

14

- Gospođo Roberts, recite mi, molim vas. Koliko ste dugo izbivali s posla nakon smrti vašega
muža?
Nikki je ispod stola u sobi za ispitivanje zarila nokte u dlanove i brojila do deset. Ne smijem
tom čovjeku dopustiti da mi se zavuče pod kožu. Ne smijem dopustiti da me isprovocira. Tako bih mu
dala ono što želi.
- Ponavljam, detektive Johnson, ja sam doktorica Roberts. - Ispravila ga je svojim najblažim
snishodljivim tonom. - Čini se da vam je to teško zapamtiti. Zar oduvijek imate problema s
pamćenjem? Ili je to povezano s godinama?
Johnsonovo je ovješeno lice ružno pocrvenjelo, a njegov je partner potisnuo smijeh. Za razliku
od dr. Roberts, opazio je Goodman, Johnson nema nikakve samokontrole kad je isprovociran.
Zagrizao je Nikkiin mamac kao izgladnjela riba.
- O, nemam nikakvih problema s pamćenjem gospođo. Samo vašu usranu profesiju ne želim
veličati titulom koja nekim ljudima doista nešto znači. Oboje znamo da vi niste prava liječnica.
Mick izgleda kao prekuhana hrenovka čija će uskoro puknuti, pomislio je Goodman i lecnuo na
partnerovu bešćutnost. Johnson ima problema sa ženama općenito, ali čini se da ova iz nekog
razloga iz njega izvlači najgore.
Goodman nije razumio zašto. Prema njegovu mišljenju, dr. Roberts danas popodne izgleda
osobito lijepo u uskoj drap suknji i odgovarajućoj svilenoj bluzi. Komplet je iste boje kao njezina
preplanula koža te stvara uzbudljiv, mada kratkotrajan dojam nagosti. Njezino je mirno pribrano
držanje također privlačno, barem u Goodmanovim očima. Sviđa mu se žena koja ima kontrolu nad
sobom.
- Odgovorite na pitanje. Koliko ste izostali s posla? - prasnuo je Johnson.
- Otprilike šest tjedana - reče Nikki.
- Čini se dugo.
- Doista? - bezizražajno će Nikki.
- Da. S druge strane, većina nas mora raditi da bi preživjeli. Za razliku od vas. Vi samo nešto
malo prčkate kad vas je volja, zar ne, gospođo Roberts? Niste imali novčanih problema kad je vaš
muž umro. Dobro vas je zbrinuo.
Nikki se protiv volje ukočila. Što taj glupan implicira?
- Bila sam financijski zbrinuta i dok je Doug bio gospodine Johnson. Njegova smrt ništa nije
promijenila.
- Hmmm - progunđa Johnson. - Kad je Treyvon Raymond počeo raditi za vas?
Nikki je tužno uzdahnula. Još nije stigla prihvatiti stvarnost Treyove smrti i sigurno nije o
njemu htjela razgovarati s ovim aljkavim policajcem.
- Ne sjećam se točno.
- Je li to bilo nakon što ste se vratili na posao, a prije nesreće vašega muža?

Knjige.club 54
 Gringos & Laura

- Nedugo nakon toga - reče Nikki. Okrenula se Goodmanu i dodala: - Ne razumijem kakve veze
ta pitanja imaju s umorstvima. Ne biste li trebali tražiti osobu koja je ubila Lisu i Treya, a ne mene
ispitivati o datumima zapošljavanja?
- Upravo to pokušavamo. Pronaći ubojicu - prasnuo je Johnson. - Na temelju teorije da je riječ o
istom počinitelju, najprije nam treba veza između dviju žrtava. I znate što? Imamo jednu. -
Zavalivši se na stolici, uperio je debeli prst u Nikki. - Vas, doktorice Roberts.
- Mislite da sam ja ubila Lisu? I Treya?
Nikki je pitanje uputila Johnsonu koji je već otvorio debele usne da odgovori, ali ga je Goodman
pretekao.
- Ne, naravno - mirno reče. - Ali vi ste veza. Zajednički faktor, ako hoćete. Postoji velika
mogućnost, čak vjerojatnost, da je ubojica povezan osobno s vama ili s vašim poslom. Možda bivši
pacijent? Ili čak sadašnji? Jasno je da u vašem poslu radite s nekim duboko poremećenim ljudima.
Možda je jedan od njih postao opsjednut vama i onima oko vas? Netko tko je sklon nasilju?
Nikki je priznala da je to moguće, teoretski. Ali nitko joj nije pao na pamet. Za razliku od
mnogih njezinih kolega, nju nikad nije napao neki pacijent, mada su jedan ili dvojica stvorili
nezdravu romantičnu privrženost. Maštarije o terapeutu nevjerojatno su česte. Rijetko, ako ikad, za
posljedicu imaju umorstva i policijske istrage.
- Trebat će nam podaci o vašim pacijentima, bivšim i sadašnjim - blago će Goodman.
- Dobro - progunđa Nikki, nakratko izgubljena u mislima.
- Potpuni - agresivno doda Johnson. - Bez uređivanja. I bez gluposti o »povjerljivosti između
liječnika i pacijenta«.
- Premda možda nije riječ o pacijentu - brzo će Goodman, prije nego situacija preraste u
razmjenu uvreda njegova partnera i njihova najvažnijega svjedoka. - Imate li neprijatelja, doktorice?
Nekoga tko bi želio nauditi vama ili ljudima koji su vam bliski?
- Ne. - Nikki je protrljala oči, poput nekoga tko se nastoji probuditi iz noćne more. - Ne.
Doista nemam. Mislim, to je smiješno. Kakvu vrstu neprijatelja?
- Bivši ljubavnici? - oprezno će Goodman.
Nikki je odmahnula glavom, ne uvrijeđeno, ali odlučno.
- Ne. Uvijek je postojao samo moj muž.
- Nezadovoljni poslovni suradnici?
- Ne! - namršteno je rekla. - Bez uvrede, detektive, ali netko ondje vani lovačkim nožem muči
ljude do smrti. To nije poslovna nagodba koja se izjalovila. To je psihopat.
- Tko je rekao da je riječ o lovačkom nožu? - Johnson, koji je tiho sjedio nakon što ga je
Goodman prekinuo, naglo je oživio.
Nikki je trenutak oklijevala.
- Ne znam - na koncu reče. - Valjda vi. Ili sam to možda čula u vijestima.
Johnson je značajno pogledao Goodmana, ali ništa nije rekao.
Goodman je nastavio svoju rutinu dobrog policajca. Postavio je Nikki još pitanja o njezinu
odnosu s Treyom Raymondom. Odgovarala je samouvjereno i prirodno, objasnila kako su najprije
Doug i Haddon, a potom i ona prigrlili momka. Te kako su se svi ponosili Treyovim preokretom.

Knjige.club 55
 Gringos & Laura

- Osobito Doug - doda Nikki. Suze su je zapekle u očima prvi put otkako joj je Haddon donio
strašnu vijest o Treyovoj smrti. - Mi nismo mogli imati djecu, znate, moj muž i ja.
Goodmanove ljubazne plave oči kao da su pozivale na povjeravanje. Činilo se da je Nikki
zaboravila da je Johnson u sobi.
- Mislim da je Doug Treya smatrao zamjenskim sinom. Nakon što je Doug... kad je umro,
nastojala sam održavati tu vezu. Tada sam Treyu ponudila posao u uredu. Dobro je radio - dodala je
i tužno se osmjehnula.
- Dobro - reče Goodman. - Hvala vam, dr. Roberts. Mislim da je to zasad sve.
- Nemojte odlaziti iz grada! - zaurlao je Johnson dok je Nikki navlačila ogrtač.
Tu primjedbu nije udostojala ni pogledom, a kamoli odgovorom.
- Još samo jedno - nehajno će Goodman prateći Nikki do vrata. - Jeste li ikad imali pacijenta
po imenu Brandon Grolsch?
- Ne. - Nikki nije pokazala nikakav znak prepoznavanja. - To mi ime nije poznato.
- Dobro. - Goodman se nasmiješio i prikrio svoje razočaranje. Oba su se detektiva razočarala.
Sad bi itekako pomogla izravna veza između Nikki Roberts i Brandona Grolscha, osobito nakon što
je Jenny Foyle, medicinska istražiteljica, ranije Johnsonu poslala poruku da dvije dlake pronađene u
jednoj od Treyovih mnogih rana imaju Grolschov DNK. Johnson je smatrao da to znači da je
momak ipak živ ili, još gore, ali se bolje uklapa u dokaze, da je osoba koja je ubila Lisu i Treya
također imala posla s truplom Brandona Grolscha.
- Hvala vam na pomoći, doktorice - reče Goodman. - Bit ćemo u vezi.
Nikki je izišla iz zgrade i stigla do polovice parkirališta kad je čula da je detektiv Johnson
zadihano doziva.
- Čekajte! - dahtao je.
Nikki je stala i okrenula se, nastojeći kontrolirati neugodno lupanje u prsima. Što je sada?
- Vaš ogrtač. - Johnson je pokazao klasičan kišni ogrtač boje pijeska što ga je Nikki nosila.
- Što s njim? - upita Nikki.
- Nije li to ogrtač za koji ste nam rekli da ste ga posudili Lisi Flannagan? - soptao je Johnson. -
One večeri kad je ubijena?
Nikki ga je čudno gledala.
- Točno ste ga opisali u svojoj izjavi - nastavi Johnson. - Dugi kišni ogrtač,
vodonepropusni materijal, boje pijeska, pojas s kopčom. To je taj. - Glavom je pokazao ogrtač.
Nikki je trenutak promatrala tu odvratnu, nepristojnu, znojnu, pakosnu svinju od čovjeka.
Očito je vjerovao da ju je u nečemu ulovio, da ju je na neki način nadmudrio. Kao da je to uopće
moguće. Nasmiješila se i samo rekla: - Tako je, gospodine Johnson. Imam dva.
- »Tako je, gospodine Johnson. Imam dva.«

Snishodljiva kučka.
Treća tequila nije popravila Johnsonovo mišljenje o dr. Roberts koja previše njiše bokovima
dok hoda i nonšalantno zabacuje kosu.
On i Goodman bili su u Ricosu, lokalu blizu Sunseta popularnom među onima koji rade u odjelu
za ubojstva. Rico Hernandez, vlasnik lokala, i sam je radio u LAPD-u te je rado ugošćivao svoje bivše

Knjige.club 56
 Gringos & Laura

kolege. Večeras su Goodman i Johnson sjedili za stolom s druga dva tima. Hammond i Rae, također
poznati kao Laurel i Hardy, šaljivčine su odjela. Sanchez i Baines jedan su od nekolicine muško-
ženskih timova u policiji. Premda Johnson nije bio siguran da se Anna Baines može smatrati ženom.
- Kažem ti, Lou - pjenio se Johnson - naša je liječnica do grla u tom sranju!
Goodman je zakolutao očima. - Ne, nije.
- Ti ne misliš da bi terapeutkinja mogla biti umiješana, Lou? - upita Bobby Hammond i
zamišljeno otpije gutljaj Corone. - Želim reći, ima nečega u onome što Mick govori.
- Čega ima? - upita Goodman.
Bobby je slegnuo ramenima. - Doista se čini da umiru ljudi koji su joj bliski.
- Počnimo s njezinim mužem - dometnu Davey Rae. - Ne zaboravi njega.
- To je bila nesreća! - Goodman je gotovo viknuo. Što je ovo, godišnja zabava udruženja
teoretičara zavjere?
Činjenica je da se cijeli odjel za ubojstva uvelike zainteresirao za »Zombi ubojstva« otkako je
patologinja pod noktima Lise Flannagan pronašla one bizarne »mrtve stanice«. Većina slučajeva tih
detektiva uključuje ili pucnjave među bandama, ili pretjerano obiteljsko nasilje, ili sukobe među
dilerima. Malo tko ima glamurozan slučaj poput njihovoga: lijepa terapeutkinja za zvijezde, njezin
mladi crni štićenik i njezina pacijentica - milijarderova ljubavnica. Ako se tome doda zagonetni
zombi DNK pronađen na prvoj žrtvi, imaš pravi triler. Nije pravedno da Goodman i Johnson sve to
zadrže samo za sebe.
- Mrzim što ovdje moram biti dosadna odrasla osoba i pokvariti vam zabavu hladnim
činjenicama - reče Goodman. - No činjenice su: a) Nikki Roberts nema motiva za umorstva. Baš
nikakvih. b) visoka je sto šezdeset centimetara i ne može imati više od četrdeset pet kilograma.
Treyvon Raymond bio je visok gotovo sto devedeset centimetara, mišićav i težak osamdeset četiri
kilograma. Mislite da je ona svladala, otela, izbola i bacila tog momka? Ne bih rekao.
- Možda je imala pomoć - reče Johnson. - Možda je nekoga unajmila.
- Da, i možda će Angelina Jolie sad ući ovamo i pozvati te na spoj, Mick - cinično je primijetila
Baines i iskapila svoje pivo. - Teoretski je moguće, ali nije osobito vjerojatno.
Svi su se nasmijali.
- Lou ima pravo - doda Anna. - Nemaš ništa protiv te psihologinje.
Johnson je ustao i ljutito odgurnuo stolicu.
- Još nemam - obrecnuo se na Annu. - Ali ću imati. Žena nema alibi i ja mislim da bezočno
laže. Jebite se, svi. - Bijesno je izišao.
- Isuse. - Anna se iznenađeno okrenula. - Što je njemu?
- Nadao sam se da ćete mi vi reći - uzdahnuo je Goodman. - Svi ga poznajete dulje od
mene. Mick je opsjednut tom dr. Roberts. Mrzi je iz dubine duše, ali imam ideju - tiho će Pedro
Sanchez.
Sanchez je čovjek od malo riječi, za razliku od njegove partnerice Anne Baines. Rijetko kad
nudi mišljenje, ali kada se to ipak dogodi, obično ga se isplati slušati.
- Tu ženu Roberts katkad su zvali kao stručnog svjedoka.
- Misliš, davala je psihijatrijske evaluacije? - upita Goodman.

Knjige.club 57
 Gringos & Laura

- Točno. Obično u slučajevima povezanima s narkoticima - reče Sanchez. - Ona i njezin

muž bavili su se ovisnicima u centru, razmjene igala, savjetovanje, sva ta sranja. Bili su suosjećajni
liberali, naveliko.
Mick je ranije radio u odjelu za droge, pomisli Goodman. - Je li svjedočila u nekom od
starih Johnsonovih slučajeva? - upita Sancheza.
- Ne znam. Morat ćeš njega pitati. No znam da ta žena općenito nije voljela policiju, što joj
je Mick zacijelo zamjerio. Znaš kakav je kad ima zamjerki.
Goodman je bez riječi ostavio dvadeset dolara na stolu i potrčao van za Johnsonom.
Zanimljivo je ono što mu je Sanchez rekao, ali palo mu je na pamet nešto sasvim drugo.
- Mick! - doviknuo je u mrak.
Johnson se okrenuo. Srećom, nije dospio dalje od parkirališta gdje se pijano njihao na
povjetarcu i čekao Uber.
Goodman je odmah prešao na stvar. - Recimo da dr. Roberts jest upletena.
- Jest - Johnson je petljao jezikom. - Siguran sam.
- Ali što ako to nije na način na koji ti misliš. Što ako je doktorica trebala biti žrtva?
Johnson je zakolutao očima. - Ne opet. Već smo o tome razgovarali.
- Lisa Flannagan nosila je njezin ogrtač kad je te večeri izišla iz ureda.
- To ona kaže - progunđa Johnson. - Gledaj, jednako kao ti, mislio sam da je taj kišni
ogrtač dobar trag, ali ništa nismo našli. Imamo samo riječ dr. Roberts.
- Da, i zašto bi lagala o nečemu takvome? Priznaj, ne znaš zašto.
Johnson je samo nešto progunđao. Istina je, ne zna. Zasad.
- Bilo je mračno. Padala je kiša. Lisa je izišla iz ureda dr. Roberts u njezinu ogrtaču. Iste su
visine. Ista frizura. Ako je ubojica prišao straga...
- Dobro, dobro - umorno će Johnson. - Shvaćam.
- Moguće je - uporno će Goodman.
- Dobro. Moguće je. Ali što s Treyvonom? Tvoja teorija nema smisla kad je riječ o njemu, zar
ne? Sto devedeset centimetara, muško i crn kao tvoj šešir?
- Možda je Trey ubijen zato što je bio blizak Nikki - reče Goodman. - Nekoć je svjedočila u
slučajevima povezanima s drogom, nije li? Time je sigurno stekla mnogo neprijatelja. Ona i njezin
muž.
Johnson je stisnuo oči. - Tko ti je rekao o tome?
- Ja sam detektiv, čovječe - Goodman je izbjegao odgovor. Nije želio uvaliti Sancheza. -
Otkrivam sranja. Možda je ogorčeni diler, netko protiv koga je svjedočila dr. Roberts, slučajno ubio
Lisu jer je mislio da je to doktorica. I možda je Trey shvatio tko je taj diler.
Johnson je cinično uzdigao obrvu. - I on je bio detektiv?
- Ma daj - uporno će Goodman. - Moguće je, zar ne, Mick?
Johnson je mrzovoljno razmišljao. Nikako nije želio Nikki Roberts ponovno smatrati žrtvom.
No morao je priznati da je Goodmanova teorija barem moguća.
- Možemo li to prihvatiti kao mogućnost? Samo to tražim - molećivo će Goodman.
- Dobro - nevoljko se složio Johnson. - No treba prihvatiti i druge mogućnosti.

Knjige.club 58
 Gringos & Laura

- Na primjer?
- Na primjer, ne znamo da dr. Roberts ne stoji iza ovoga. Ostaje pod sumnjom - uporno
će Johnson. - Što misliš o tom scenariju? Dr. Roberts potajno je mrzila Lisu Flannagan.
- Zašto? - upita Goodman, istinski zbunjen.
- Lisa je bila ljubavnica jednog starca radi novca. Uništavala je obitelj. Možda dr. Roberts
nije odobravala njezin način života.
- Ma daj, čovječe - reče Goodman. - To je slabo.
- Je li? Znamo da je Lisa abortirala Badenovo dijete. Dr. Roberts ne može imati djece, sjećaš se?
- nastavi Johnson. - To je za žene važno.
- Govoriš na temelju svoga golemoga iskustva sa ženskim emocijama - podrugljivo će
Goodman.
- Možda je ljubomorna i bijesna zbog djeteta pa nju je to gurnulo preko ruba - reče Johnson
ignorirajući ga. - To je izluđuje. Pretvara u ubojicu.
Odoljevši porivu da zakoluta očima, Goodman je odlučio završiti razgovor prije nego Mickove
teorije zavjere posve izmaknu kontroli. - Dobro, dobro, uzet ćemo u obzir više mogućnosti. Što
kažeš na to da sutra počnemo razgovarati s pacijentima dr. Roberts? Ja ću uzeti pola, ti pola.
- Može.
Johnsonov je prijevoz konačno stigao. Goodman je pričekao da svoje nezgrapno tijelo ubaci na
stražnje sjedalo Toyote.
Zaključivši da se željezo kuje dok je vruće te da mora iskoristiti ovu rijetku slogu među
njima, Goodman je zavukao glavu kroz otvoren prozor.
- Još samo nešto, Mick. Jeste li se ti i Nikki ikad ranije sreli?
Johnson se nacerio. Pitanje kao da ga je zabavljalo.
- Bih li ja trebao znati o tome? - uporno će Goodman.
Zavalivši se na sjedalu, Johnson je zatvorio oči, a na od alkohola rumenu licu još mu je lebdio
smiješak.
- Laku noć, Lou - reče i zatvori prozor. - Lijepo sanjaj.

Nikki se dugo vozila nakon odlaska iz policijske postaje.

Nije željela kući, ali nije znala kamo bi drugamo mogla ići, pa se autocestom 10 odvezla sve
do oceana i besciljno vozila duž obale. Glavom su joj se neprestano vrtjela sjećanja na Treya.
Kad ga je Doug prvi put doveo kući, bio je bolesno mršav i prljav poput psa lutalice, te drhtao
od apstinencije. Nikkino se srce odmah smekšalo, baš kako je Doug očekivao.
»Hej, Nik. Ovo je moj prijatelj, Treyvon. Misliš li da imamo piletine za troje?«
Od samoga početka, Douga i Nikki još je više zbližilo njihovo zajedničko suosjećanje s tim
jadnim, slomljenim momkom. Pojačalo je njihovu ljubav i učvrstilo ih kao tim.
Prisjetila se proslave Treyova uspjeha u Palos Verdesu nakon što je završio šesnaest tjedana
programa detoksikacije, kad je plesao s Nikki na pjesmu Feeling Good Nine Simone.

Knjige.club 59
 Gringos & Laura

Nikki je uhvatila Dougov pogled preko Treyova ramena i nasmiješila se. Doug joj je uzvratio
smiješak pa se osjećala neopisivo sretno. Ispunjavala ju je ljubav prema njemu i čudu što ga je
pomogao ostvariti za toga dragoga momka kojega je zavolio kao svoga.
Predivna uspomena. No upropastilo ju je ono što se kasnije dogodilo, rasjeklo ju je, iskasapilo i
uništilo, baš kao Treya. I Lisu.
Milijun sićušnih posjekotina. Zatim jedan završni, fatalni ubod u srce.
Dougova smrt i šok izazvan svime što je kasnije saznala bili su završni udarci u Nikkiino srce.
Tako duboki i teški da neko vrijeme nije vjerovala da će preživjeti. Ali jest. Preživjela je, ponovno
ustala i nastavila dalje. I još uvijek nastavlja, čak i usred ove nove noćne more.
Tortura i teror.
Umorstva i laži.
Trebala bih nazvati Treyovu majku, mislila je Nikki, ali se na to nije uspijevala natjerati.
Njezina je vlastita patnja još veoma sirova, veoma stvarna, pa se ne može nositi s tuđom. Možda je
to sebično, ali je istina. Poznaje vlastite granice.
Dugo je vozila. Kući je stigla jako kasno i nije se sjećala gdje je bila. To se u posljednje
vrijeme nešto događa. Svjetla uz kolni prilaz upalio je tajmer, pa su veselo žmirkala kao da je u
svijetu sve u redu. Zaključavši automobil, Nikki je prišla tipkovnici kraj ulaznih vrata i kanila
utipkati šifru kad je opazila da su vrata odškrinuta.
Ukočila se. Danas je ponedjeljak. Spremačica Rita dolazi ponedjeljkom. Je li na odlasku
zaboravila propisno zatvoriti vrata? To se nikad ranije nije dogodilo. Niti jednom u šest godina. Rita
je veoma pouzdana.
Netko je sigurno provalio.
Nikkiino je srce divlje tuklo.
Što ako su još unutra?
Razmišljala je o povratku u automobil. O pozivu policiji. Traženju pomoći. No tada je
prevladala neočekivana emocija: gnjev.
Ovo je moj dom. Moje utočište. Ovdje se neću bojati. Odbijam.
Sirom je otvorila vrata i upalila svjetlo u predsoblju. - Hej? - glasno je viknula. - Ima li koga?
Hodala je iz jedne u drugu prostoriju i stvarala što više buke, poput planinara koji se nada da
će prestrašiti zvijeri. - Hej?
Nakon nekoliko minuta, odahnula je od olakšanja. U kući nema nikoga. Koliko je uspjela
procijeniti, ništa nije ukradeno ili taknuto. Zapravo, kuća je izgledala besprijekorno čisto. Ipak je to
bila Rita.
Nikki si je ulila veliku dozu viskija u čašu i otišla u krevet, ponosna što nije popustila
strahu. Razodjenula se, zavukla ispod pokrivača i tek tada opazila.
Fotografija s njezina vjenčanja.
Snimka nje i Douga u srebrnom okviru što ju je držala na noćnom ormariću, ma koliko to
bolno bilo.
Nestala je.

Knjige.club 60
 Gringos & Laura

15

LANA

Lana Grey zabacila je crvenu kosu i, dok je izgovarala posljednju rečenicu, Antonu Wildersu
dobacila svoj poznati plamteći pogled.
- Jer sam ja tako rekla, Rocco.
Lana se nagnula naprijed pa su joj bujne grudi umalo ispale iz Victoria Beckham haljine i
završile u Antonovu krilu. - Jer. Sam. Ja. Tako. Rekla.
- Kraj - doviknuo je glas nekoga tko se očito dosađivao iza nje kad su se opet upalila
svjetla. Lanu nije zanimao taj glas, kao ni dosada na licima onih koji su se onuda motali, uzalud se
nadajući da će ih veliki redatelj zapamtiti.
Neće, trijumfalno je mislila Lana. Zapamtit će mene. Ja sam pobijedila na toj audiciji.
Anton Wilders opet će lansirati moju karijeru.
Kakva je to borba bila, navesti Wildersa da je gleda! Lanina se agentica, Jane, užasno namučila
kako bi se provukla kraj njegovih ljudi, kraj rotvajlera koji ga okružuju, kao što okružuju sve slavne
redatelje.
- Lana Grey prestara je za ulogu Celeste - Wilderova desna ruka, Charlie Myers, otvoreno je
rekao Jane. - Jasno je pisalo da tražimo dob od dvadeset tri do trideset dvije. Koliko ima Lana,
četrdeset pet?
- Izgleda kao da joj je dvadeset pet - insistirala je Jane. Ona je dobra agentica. Nametljiva je
baš koliko treba. - Rođena je za tu ulogu. Dopusti mi da razgovaram s Antonom.
- Ne.
- Neću prestati zvati.
- Molim te, prestani, Janey. Ona je prestara!
Jebi se, Charlie, sad je mislila Lana smiješeći se Wildersu koji se popeo na pozornicu i očito je
pohotno zagrlio. On me želi. Dobit ću tu ulogu.
- Lana. Draga. Bravo!
Osjećala je Antonov topao dah na vratu i njegovu lijevu ruku na svojoj stražnjici. Sve one
dvadesetogodišnjakinje sad je mrze. Nemate sreće, cure.
- Bila si nevjerojatna.
- Hvala, Antone.
Bila sam nevjerojatna. Znam da jesam. Još to imam u sebi.
Izvukavši se iz njegova zagrljaja, Lana je koketno treptala. - Znala sam da sam prava za tu
ulogu. Čim sam pročitala scenarij, rekla sam Jane: »Ovo je za mene. To sam ja.«

Knjige.club 61
 Gringos & Laura

- Doista jesi - složio se Anton. - I želio bih da te mogu angažirati, stvarno - nastavio je, i dalje
se smiješeći i čeznutljivo zureći u Lanine grudi. - Znam da bi bila sjajna. Ali sam u teškoj situaciji.
Studio želi Harrya Reevesa za ulogu Lukea. Tek sam jutros to čuo.
Harry Reeves. Devetnaestogodišnja Disneyeva zvijezda bez ijednog pristojnog filma iza sebe?
Harry Reeves?
- Nisam to znala. - Lana je osjetila kako joj se čeljust ukočila dok su nada i sreća napuštale
njezino tijelo. - Je li to konačno?
- Čini se da jest. - Wildersova se ruka vratila na njezinu stražnjicu. - Ti si predivna, dušo, ali te
uz najbolju volju ne mogu uzeti kao djevojku Harrya Reevesa.
Lana je krajičkom oka vidjela kako se dvije djevojke smijulje.
Nagnuvši se bliže, Wilders je šapnuo u Lanino uho: - Angažirat ću te da mi ga popušiš ako si
zainteresirana. Odsjeo sam u Standardu.
Lana ga je pristojno poljubila u obraz i posegnula za svojim ogrtačem. - Baš si drag, Antone -
nasmiješila se. Neće onim kučkama priuštiti zadovoljstvo da je vide poniženu. - Neki drugi put.
- Možeš odrediti svoju cijenu! - redatelj je okrutno doviknuo za njom dok se udaljavala. Lana je
sad čula glasan smijeh i glas pomoćnika pun dosade kako kaže: - Sljedeća!
Njome je prostrujao poznat osjećaj bijesa.
Jebite se. Svi se jebite. Nadam se da ćete svi umrijeti u požaru.

Vani na Cahuenga Boulevardu, detektiv Lou Goodman sjedio je u neobilježenom vozilu

nekoliko metara od kazališta. Gledao je kako Lana Grey izlazi na ulicu, i presamiti se nakon nekoliko
koraka. Uhvatila se za koljena i dahtala kao da je trčala maraton, ili je dobila udarac šakom u trbuh.
Pločnik je bio krcat, ali kako je ovo Hollywood, nitko nije stao da joj pomogne, ili je čak samo
pogleda.
Goodman je pogledao Lanin dosje, otvoren na sjedalu kraj njega. Nikki Roberts rukom je
napisala bilješke o svojim pacijentima, prekrasnim kurzivom kakav se danas rijetko vidi. Svaki je
dosje počinje sažetkom, a zatim su slijedile datirane i podrobne bilješke o terapijama. Goodmana je
to impresioniralo, kao i mnogošto povezano s dr. Roberts.
»Grev, Lana: četrdeset pet godina, razvedena, pisalo je u uvodu o Lani. »Glumica. U početku
došla s akutnom tjeskobom i napadajima panike. Strah od starenja, gubitka karijere - problemi sa
samopoštovanjem.« Nikki je na marginama napisala »Financijske brige??« i to kasnije podcrtala
crvenim. »Razvela se 2005. Kasnija veza u kojoj je bilo zlostavljanja završila 2011. Izgubila oba
roditelja, 2012/13. Televizijska serija Bijeg u brda završila je 2009. Otad nema posla.« Zatim tri
završne riječi sažetka, bez objašnjenja: »Seksualno kompulzivna. Gnjevna.«
Lana se uspravila i dvaput duboko udahnula. Još je izrazito privlačna žena s onom grivom
crvene kose, dugim vitkim nogama i licem koje je Goodman uvijek smatrao nekako starinski
lijepim. Poput većine tinejdžera njegove generacije, Goodman je tijekom odrastanja pozorno
pratio Bijeg u brda i uvijek se divio određenom glamuru Lane Grey. Crvene usne, lakirana kosa,
velike grudi i drski odgovor na sve. Tada je bila vrlo seksi. Željeli su je svi muškarci u Americi.
Sigurno je teško starjeti kad je imala takvu mladost.
Lana je izvadila mobitel i pogledala ekran. Goodman je u vještim potezima njezinih prstiju.
Odmah je prepoznao Tinder swipe. Stvarno? Lana Grey koristi aplikaciju za upoznavanje? Kad se

Knjige.club 62
 Gringos & Laura

govori o padu moćnih. Za nekoliko je minuta spremila mobitel, zacijelo dogovorivši spoj, ušla u svoj
automobil i otišla.
Goodman ju je slijedio.

Nikki Roberts je tri sata kasnije pozorno slušala Lanu Grey koja se zavalila na kauču u
njezinu uredu i povjeravala joj svoje muke.
A ono što je iz nje kuljalo bio je bijes. Usijani, toksični bijes o kakvom je teško slušati. No to
je Nikkin posao. Pustila ju je da govori.
- Stavio je svoje šake na mene. Smrdljive, odvratne šake. - Riječi su poput metaka letjele iz
Laninih usta. - Tražio je da mu ga popušim, kao da sam prostitutka. Ponudio je da će mi platiti, a one
patetične male kučke dvadesetih godina stajale su ondje i smijale se. Kao da je neopisivo smiješno
što me tako ponizio. Željela sam im zabiti ruku u grla i iščupati im nepostojeća srca. Jeste li se ikad
tako osjećali?
Lanine su oči bljesnule kao dvije baklje kad je pogledala Nikki.
- Kao da biste nekoga mogli ubiti golim rukama i u tome uživati?
- Nismo ovdje da razgovaramo o mojim osjećajima - mirno odgovori Nikki.
Lana se gorko nasmijala. - Dakle jeste. To sam mislila. - Zastala je i zurila kroz prozor. - Valjda je
svatko u nekom trenutku tako osjeća. Želi da netko drugi pati. Mislim, stvarno pati.
Siroti je Trey stvarno patio, pomisli Nikki. Otkako joj je Haddon donio vijest, svakih joj se
nekoliko minuta pred očima nepozvana pojavljivala slika Treyova iskasapljena tijela. Lisa
Flannagan je također patila, naravno. Ali Lisa nije progonila Nikki kao Trey. Unatoč osjećajima
krivnje i tuge zbog njezine smrti, unatoč svemu, Lisa joj i dalje nije bila draga. Čak je i sada
privilegiranost mlade djevojke i njezina nehajna okrutnost prema drugim ženama u Nikkiinim
ustima ostavljala kiseli okus.
Još nije prijavila provalu u svoju kuću, ako se to može nazvati provalom. Nekako je sumnjala da
bi detektiv Johnson to tako vidio. »Otključana vrata i samo jedna nestala fotografija?« I sad je mogla
čuti njegov sarkastičan, podrugljiv glas. »To nije zločin, gospođo Roberts. To vas sustiže senilnost
srednjih godina.«
Nikki se morala potruditi da svoju pozornost vrati na Lanu. - Zanima me - reče - zašto
svoj gnjev fokusirate na te mlade žene oko Wildersa, a ne na samog redatelja? Meni se čini da je on
tu daleko najgori. On i muškarac koji vas je kasnije zlostavljao, u njegovu stanu.
Lana je na čudno provokativan način iznova prekrižila noge.
- Nije zlostavljanje ako ste to tražili, dr. Roberts - otvoreno reče.
- Zar nije? - upita Nikki.
Lana je stisnula oči. Tko je ta žena da nju osuđuje. Ta lijepa liječnica za kojom muškarci još uvijek
žude i koja tek sada dolazi do vrhunca svoje karijere? Kako bi, dovraga, netko poput dr. Roberts uopće
mogao znati kakav je osjećaj kada te ostave na polici, kada svijet odbaci i strpa u kutiju s oznakom
»Prestara. Previše ružna. Gotova. Bezvrijedna?« Ona pojma nema.
- Ne vidim kako bi moglo biti - hladno odgovori. - Rekla sam mu što želim da mi radi i on me
poslušao. To je najbolje kod Tindera. Nema pitanja. Nema obveza.
- Dakle, željeli ste da vas ozlijedi? Da vas ponizi? - Nikki se namrštila. Lana je prije nekoliko
minuta ondje sjedila i tresla se dok je opisivala seksualni susret takve bestijalne brutalnosti da se

Knjige.club 63
 Gringos & Laura

Nikki zgranula. Nakon gotovo dva desetljeća koliko se bavi ovim poslom, malo ju je što šokiralo. Ali
šokiralo ju je ono što je proživjela Lana Grey, a sada tvrdi da je to htjela.
- Zar ne shvaćate? Željela sam posjedovati poniženje! - kriknula je Lana. - Željela sam ga uzeti
natrag. Kontrolirati. Anton Wilders želi me tretirati kao kurvu? »Plaćam i povisujem ulog, klipane!«
To se zove feminizam - prkosno je dodala i zavalila se uz držanje »dokazala sam svoje«.
Dopustiti tipu da ti se pomokri u usta je feminizam, pomisli Nikki. Većina njezinih pacijenata do
određenog stupnja iskrivljuje stvarnost kako bi je uklopili u vlastite neuroze, vlastiti nahereni
doživljaj sebe. No Lana ih je sve nadmašila.
- Jeste li se u posljednje vrijeme čuli s Johnnyem? - Nikki je nehajno izgovorila pitanje, kao da
nije eksplozivno. Johnny je Lanin bivši partner koji ju je zlostavljao. Još je povremeno zove ili
svraća« u njezin stan, usprkos činjenici da je sad oženjen mnogo mlađom i uspješnijom glumicom
te ima dva sinčića.
Lana je pogledala kroz prozor.
- Ne.
Nikki je odmah vidjela da laže.
- Rekla sam vam. Blokirala sam njegov broj bespotrebno objasni Lana. - On je za mene mrtav.
- Onda kad ste ga zadnji put vidjeli? - uporno će Nikki.
Neuspjele audicije uvijek Lanu čine malodušnom, ali su također dio njezine životne rutine,
uobičajena razočaranja. Kad je ovakva kao danas, pretjeruje u seksu i dovodi se u opasnost,
najčešće je upleten »Johnny«.
- Nemam pojma. Prije nekoliko mjeseci - lagala je Lana.
- Želim da opet pokušate razmisliti o transferaciji, Lana. To je vaša »domaća zadaća« za ovaj
tjedan. Pokušajte shvatiti kako svoje emocije po pitanju jedne stvari ili osobe, kao što je vaš gnjev na
Antona Wildersa, ili vaš sram zbog vlastita ponašanja, prebacujete na druge. Na mlade žene u
kazalištu. Na mene.
- Ne znam o čemu govorite - reče Lana. U glasu i tijelu jasno se osjećala potisnuta patnja.
Nikki joj je dobacila pogled koji je značio: O mislim da znate.
- Pokušajte - reče. - Pogledajte što ćete opaziti tijekom tjedna.
Lana je otišla, marširajući iz ureda gotovo jednako bijesna kao prije sat vremena, i tek malo
prosvijetljena.
- Čuvajte se - Nikki je doviknula za njom ju je iznebuha zahvatio zloslutan osjećaj.
Previše ljudi oko nje umire. Nadala se da Lana više neće glupavo riskirati.
Goodman je gledao kako Lana Grey Priusom, što je kupila na leasing, izlazi iz Nikkiine zgrade.
Već je saznao da šest mjeseci kasni s uplatama za automobil i duguje tisuće neplaćenih kamata
na kredit što ga je podigla. Victoria Beckham haljinu i cipele što ih je nosila na audiciji već je vratila
u Heiman Marcus, odmah nakon sastanka s nepoznatim tipom, ali prije odlaska na terapiju.
Goodman se pitao kako si Lana može priuštiti terapiju kod Nikki Roberts. Zabilježio je da to kasnije
treba provjeriti.
Zaključio je da ide kući u svoj samotan unajmljen stan u Ocean Parku. Kako će provesti večer?
Možda još jedan besmislen sastanak s neznancem? Ili tablete, alkohol i krevet? Kakav tragičan
život. No zasad je vidio sve što ga je zanimalo. Danas više neće slijediti Lanu.

Knjige.club 64
 Gringos & Laura

Nakon pet minuta vožnje kući zazvonio je njegov mobitel.

- Imaš li o čemu izvijestiti? - Johnsonov je glas pucketao. Loša veza.
- Reći ću li sutra. Ali zapravo nemam. Što je s tobom? - upita Goodman. - Ima li kakvog
traga Brandonu Grolschu?
- Ništa - prizna Johnson. - Završavam za danas. Vidimo se sutra ujutro.
- Manana.
Goodman je prekinuo vezu. Tada je zaustavio automobil. Čekao je da se promet smanji i
okrenuo se natrag prema Century Cityu.
Njegovo je strpljenje nagrađeno dvadesetak minuta kasnije. Mercedes Nikki Roberts polako je
izišao iz garaže ispod zgrade, skrenuo u uličicu i potom na Avenue of the Stars.
Detektiv Lou Goodman opet je upalio motor i uključio se u promet iza nje.

Knjige.club 65
 Gringos & Laura

16

Anne Bateman malo je zategnula gudalo i naslonila ga na vrat svoje violine. Violina je za Anne
nešto između drage prijateljice i objekta ljubavi. Metro Guameri s početka osamnaestog stoljeća,
to je jedan od prvih doista vrijednih darova njezina muža, a dobila ju je tjedan dana nakon
vjenčanja.
- Ali to sigurno vrijedi sedmeroznamenkastu cifru! - dahnula je Anne kad je otvorila
prekrasnu kutiju s intarzijama, samu po sebi umjetničko djelo, prije nego je s ljubavlju podigla
violinu. - Predivno.
- Kao ti - odgovorio je Annein muž, ushićen što tako obradovao.
Tada su bili na bračnom putovanju na Tahitiju. Znači da je to zasigurno bilo prije osam
godina. Osam godina, pomisli Anne i čvršće stisne dragocjenu violinu. Katkad se činilo kao
osamdeset.
Sjedila je u prostoru za orkestar u Disney Concert Hallu, čekajući prvu probu za rasprodani
koncert Najbolje od Stravinskog Filharmonije L.A.-a u petak uvečer. Anne je violinske koncerte
velikog skladatelja imala u malom prstu, ali je ipak osjećala mješavinu uzbuđenja i straha kao uvijek
prije važne izvedbe. Ranije, na terapiji kod dr. Roberts, pokušala je razgovarati o svojoj tremi. Ali
Nikki (»doista me morate zvati Nikki, Anne«) se u razgovoru uporno vraćala na Anneina muža i na
ono što je neprestano spominjala kao Annein »recidiv«.
- Pomislite kako ste daleko dospjeli - molila ju je Nikki. - Pomislite kako ste teško izvojevali
svoju slobodu. Zar ste doista spremni od svega odustati i primiti ga natrag?
- Ne znam - iskreno je odgovorila Anne.
- Morate se zapitati zašto biste to učinili - Nikki je bila uporna. - Zašto biste o tome uopće
razmišljali, nakon svega što se dogodilo.
Imala je pravo, kao obično. Dok je Anne sjedila u Nikkiinu uredu, činilo se posve očitim,
posve jasnim kako bi trebala postupiti. Ili ne postupiti. No čim bi izišla, ta je sigurnost nestala, a s
njom i njezina odlučnost. Kao da je udaljenost između Anne Bateman i njezine terapeutkinje - što je
više kilometara ostajalo između njezina Priusa i Nikkina ureda u Century Cityu - slabila Nikkiin
utjecaj. U nastaloj je praznini jačala moć njezina muža.
- Prva violina! Anne, draga. Jesi li s nama?
Henrik Leinneman, dirigent, govorio je uljudnim tonom - previše je žudio za Anne Bateman da
bi s njom izgubio živce - no očito je bio razdražen. Takvo sanjarenje nije profesionalno, kao ni
pošteno prema drugim glazbenicima. Anne je briljantna violinistica, ali još užasno mlada. U ovakvim
se trenucima vidi njezino neiskustvo.
- Oprostite, maestro. I svi ostali. - Anne se ugrizla za donju usnu, nervozna gesta koja
stvara dojam da je još mlađa. - Spremna sam.
Leinneman ih je poveo natrag u drugi stavak Anne se brzo izgubila u glazbi. Dopustila je da
je Stravinski prebaci u svijet gdje nema njezina bivšeg muža, svijet bez patnje, konflikata, poricanja
ili očaja. Kako bi željela zauvijek tu ostati!

Knjige.club 66
 Gringos & Laura

Anne Bateman imala je tek šesnaest godina kad je upoznala svoga budućega muža,
dvadesetak godina starijega bogatog i moćnog građevinskog poduzetnika, na koncertu u Mexico
Cityu. Dotad je već mnogo putovala kao glazbenica, ali je to bilo prvo službeno putovanje na koje je
Anne otišla bez majčine pratnje. (Linda Bateman je vikend prije dobila gripu, a voditelji turneje
uvjerili su je da će u Meksiku dobro paziti na Anne. Osim toga, Anne je bila razumna djevojka koja je
svoju glazbu shvatila krajnje ozbiljno. Uz naporan raspored proba i nastupa neće imati vremena
uvaliti se u nevolje. Kakvo je zlo može snaći?)
Annein je budući muž imao četrdeset jednu godinu kad su se upoznali, nedavno se po drugi put
oženio i bio je poznati ženskar. Čim je ugledao Anne, znao je da je mora imati. I ne samo
imati, zadržati. Zaštititi. Sigurno nije bila najljepša djevojka koju je ikad odveo u krevet. No nikad u
životu nije osjetio takvu ljubav, takvu trenutnu i snažnu čežnju. Ili barem već odavno nije.
Anne nije imala šanse. Bilo je kao kad se željezne strugotine nađu u blizini divovskog
magneta. Golema sila njegove osobnosti usisala ju je poput crne rupe. Unatoč njezinu neiskustvu i
mladosti, odmah ju je snažno privukao. Naočit, uzbudljiv, zračio je seksualnom energijom poput
boga Sunca. Čim je došao iza pozornice i uzeo njezinu ruku, njome je prostrujala silna žudnja,
drukčija od svega što je ranije upoznala. Osim, možda, uzbuđenja što ga je osjećala kad je svirala,
izgubljena u glazbi na pozornici. Ali ovo je bilo jače. Dublje.
Odmah su postali ljubavnici. Čim je Anne otišla iz Meksika, počeo je letjeti diljem svijeta kako
bi ugrabio nekoliko sati sa svojom mladom ljubavnicom. Mada je tek dvije godine kasnije, dan
nakon Anneina osamnaestoga rođendana, konačno napustio svoju ženu i odveo Anne u Kostariku
gdje su se potajno vjenčali. Anneini roditelji, Linda i Gerry, bili su zgranuti. »Ti si njegova treća
žena? I taj tip ima koliko godina?« No uskoro su prihvatili prošlost svoga zeta - uključujući čak
petero djece s dvjema bivšim ženama od kojih je najstarije bilo samo godinu dana mlađe od Anne -
nakon što im je u San Diegu kupio novu, peterosobnu kuću kao »vjenčani dar«, a zatim ih pozvao
neka dođu neko vrijeme provesti u njegovoj vili u Cabu gdje je sad živio s Anne, te ih onamo
prebacio privatnim mlažnjakom.
Ne samo da se njihova kći doimala presretnom, već je također postala pripadnica društva
superbogataša latinskog porijekla. Istina, Annein je muž bio iste dobi kao Gerry Bateman i imao je
ono što se pristojno može opisati kao »šarena prošlost« sa ženama. (Prva ga je žena ostavila nakon
brojnih preljuba od kojih je zadnji kulminirao djetetom ljubavi, Ricom.) Ali doista, ne zaslužuje li
svatko drugu priliku? I otkad bi sitnica kao što je dob trebala stajati na putu pravoj ljubavi?
Najvažnije je bilo to da on podržava Anneinu glazbu.
- Jasno da mora nastaviti svirati! Zapravo se i zaljubio u nju zbog njezina sviranja - rekao je.
Lindi, uz Cristal i ostrige, na terasi kraj plaže kad sa prvi put doputovali u Cabo. - Sve što želim
na ovome svijetu, gospođo Bateman, je usrećiti vašu kćer.
- To je doista mislio - Anne je rekla Nikki kad se tijekom terapije prisjećala lijepih trenutaka. -
Tada je uistinu tako mislio. Nastojao je.
No Annein je muž imao narav sklonu kontroli. Jednostavno si nije mogao pomoći. Užasavala ga
ja ljubav koju je osjećao prema svojoj mladoj ženi, potreba koju je u njemu budila. Nije prošlo
mnogo vremena prije nego je oko nje počeo podizati zidove. Isprva je samo prigovorio na nekoliko
koncerata.
- Nemoj ove godine svirati u Parizu, anđele.
- Da ne sviram u Parizu? - Anne se zbunila. - Ali moram. Imam obvezu.

Knjige.club 67
 Gringos & Laura

- Oslobodit ću te obveze. - Kraljevski je mahnuo rukom. - To je jako daleko, Anne. I ovoga puta
ne mogu putovati s tobom. Reci im da ćeš umjesto toga svirati u New Yorku u rujnu. Razumjet će.
- Ali, ljubavi, to ne ide tako.
- Znaš da mrzim kad smo razdvojeni. Trebam te anđele.
Zavukao joj je ruku među noge i Anne je svladala žudnja, kao uvijek s njim, a svađa je - ako je
to uopće bila svađa - završila prije nego je počela. No uskoro je jedan koncert prerastao u mnoge.
Uskoro su zabranjene sve turneje u inozemstvu. Čak i kad je Anne nastupala lokalno, u Mexico
Cityu, neprestano su je pratili do zuba naoružani čuvari. Nije prošlo mnogo vremena, a ti su je isti
čuvari pratili u kupovinu ili teretanu. Motrili su na njezine izlaske na ručak s prijateljicama. Anne se
počela osjećati usamljeno i ugnjetavano.
- Ne razumiješ, anđele - s ljubavlju joj je govorio muž. - Više nisi u Kansasu. Ovo je Mexico
City. Ovdje svakoga dana otimaju bogate žene. Neke oslobode kada dobiju otkupninu, ali mnoge
druge siluju ili ubiju. Narkomanske bande nemaju milosti.
Pričao joj je o Valentini Baden, čija je sestra oteta i više je nisu vidjeli, koja je utemeljila
dobrotvornu organizaciju za pomoć obiteljima nestalih. O mladoj američkoj au pair djevojci,
Charlotte Clancy, koja je također nestala bez traga, baš u ovome gradu. Oni koji su pronađeni često
su vraćeni obiteljima u komadima, u plastičnim vrećama.
- Ti to ne vidiš zato što te nastojim zaštititi od vijesti, od stvarnosti onoga što se vani događa.
Ali opasnost je stvarna, Anne.
- Onda se preselimo - preklinjala je Anne. Imamo novca. Ne moramo ovdje živjeti, dragi.
Možemo se vratiti u Sjedinjene Države, ili čak u Europu. Možemo putovati...
- Moram ovdje živjeti. Zbog posla - rekao je otresitije nego inače.
- Ali nekretninama se sigurno možeš baviti i negdje drugdje? - Anne je bila uporna. - Nije baš da
nema drugih tržišta.
Zgrabio joj je zapešća, ne bolno, ali silovito, privukao je k sebi, zatvorivši joj usta jednako
silovitim poljupcem. - Ne možemo otići, Anne. Žao mi je, ali to je tako.
Nešto u njegovim očima upozorilo ju je neka se ne prepire.
Taj je razgovor označio promjenu u njihovoj vezi. Ljubav je još postojala, na obje strane. Ali
od istog trenutka nadalje, išla je rukom pod ruku sa strahom. Anne je imala sve više pitanja, ali se
previše bojala da bi ih postavila. Prvi je put shvatila da je sad službeno pomajka petero djece. Kako
to da ih njihov otac jedva viđa? Jedno je ostaviti ženu, ili člak dvije, ali zasigurno nije normalno
okrenuti leđa vlastitoj djeci? Anne je znala da njezin muž plaća alimentaciju, školarine i tome slično.
No samo je jednom vidjela djecu iz njegova prvoga baka, a dvoje mlađih iz drugoga braka tek
nekoliko puta. Činilo se da nitko od njih nema osobit odnos sa mojim ocem.
Usamljena, violinu je mogla svirati samo privatno, za njega, odsječena od obitelji i prijatelja,
Anne je počela paničariti. Život u pozlaćenom zatvoru njezina braka brzo je postajao nepodnošljiv.
No život bez ljubavi bio je podjednako nezamisliv. On je bio njezin svijet, oslonac i idol od njezine
šesnaeste godine. I još je treba, obožava je, jednako straćeno kao tada. Anne ga se fizički bojala,
mada je nikad nije ozlijedio. Postaje li paranoična? Je li sve to u njezinoj glavi?
Tek nakon što je počeo vršiti pritisak po pitanju djeteta - šesto dijete koje bi jedva poznavao -
Anne shvatila da mora otići. Dotad se već otuđila od svojih roditelja, koji bi ionako stali na stranu
njena muža, pa je uspjela kontaktirati staru prijateljicu iz San Diego Youth Orchestra koja joj je
pomogla rezervirati let. Potajno se vratila u Sjedinjene Države sve dok je njezin muž bio na

Knjige.club 68
 Gringos & Laura

poslovnom sastanku. Premda je u Kaliforniju stigla samo sa svojom dragocjenom violinom,

putovnicom i nekoliko dolara u novčaniku, Anne se brzo povezala sa starim kontaktima iz svijeta
glazbe i opet počela raditi. To se činilo kao ponovno rođenje. Radost nastupanja i slobode na neko je
vrijeme potisnula sve osjećaje gubitka i krivnje zbog bijega iz braka. Kad joj je muž uspio ući u trag,
oko mjesec dana kasnije, i počeo svoja nastojanja da je vrati, ona je već bila mnogo snažnija, gotovo
druga osoba.
Gotovo.
Problem je bio u tome što ga je još voljela. Još joj je nedostajao, mada je znala da se ne može
vratiti. Čak i nakon što je dobila posao iz snova u Filharmoniji L.A.-a, nastavili su je mučiti patnja
I žaljenje zbog odustajanja od braka. Čak se bojala da je na rubu neke vrste živčanoga sloma. Već
je počela zaboravljati, katkad bi izgubila cijele večeri ili dijelove dana, sve od stresa.
Tada ju je prijateljica upoznala s dr. Roberts - Nikki. Prvi put od ranih dana s mužem, Anne je
osjećala da ima nekoga na svojoj strani, nekoga tko čuva i štiti nju, ali ovoga puta na dobar način.
Zdrav način. Terapija je rješenje, sad je u to bila sigurna. Nikki je rješenje. Samo mora
nastaviti ostati jaka.
Podigla je gudalo i s novom predanošću uronila u glazbu. Svaka ju je nota nosila u veće visine, u
budućnost punu nade, obećanja i ljepote.

Nikki je pogledala svoj odraz u retrovizoru kad je skrenula u Tigertail Road.

Izgledam staro, pomisli. Staro i iscrpljeno.
Nimalo čudno. Imala je težak dan. Težak mjesec. Zapravo, tešku godinu otkako je Doug umro.
No u određenom su smislu sve to izlike. Tako bi barem Daug rekao. »Trgni se, Nik! Možeš bolje od
toga. Gdje ima života ima i nade, točno? Mi smo blagoslovljeni.«
To je bila njegova parola. »Mi smo blagoslovljeni.« I bili su. Barem je Nikki mislila da jesu.
Ne. Dovraga s time. Bili smo blagoslovljeni. Ne može sve to nestati samo zato što mi je Doug
nešto tajio. Bili smo blagoslovljeni. Ja još jesam.
To je najhitnije, valjda? Doug je mrtav. Njegove su blagodati završile. Ali Nikki je još itekako
živa. Još je ovdje, još pomaže ljudima, još radi važan potsao. Gdje ima života ima i nade. To je bila još
jedna Dougova parola, ona koju je u svojoj klinici cijelo vrijeme govorio ovisnicima na
rehabilitaciji. Uvijek je bio optimističan, gad jedan. Oni su ga narkomani zbog toga zasigurno mrzili,
u svim trenucima kad mu se nisu bacali pred noge kao svom spasitelju.
Premda je Nikki to bilo teško priznati, istina je da za bore oko njezinih očiju ili dva tamna
podočnjaka nije kriva samo tuga zbog gubitka muža. Kriva je i Anne Bateman.
Anne. Lijepa, talentirana, slaba, hirovita Anne - prijeti da će se vratiti svome mužu. Čovjeku za
kojeg se boji da bi je mogao ubiti, prema Anneinim riječima. Čovjeku čija je ljubomorna i
zapovjednička narav toliko uništila njezin dah da je Anne prije tri mjeseca stigla u Nikkiin ured
drhtava i mršava poput kostura. Podsjećala je na psa ostavljenog uz autocestu, bojala se donijeti i
najmanju odluku o vlastitu životu, primjerice što će jesti za večeru ili koju će suknju odjenuti
za nastup. Nikki ju je primila, utješila je, pomogla joj. Nikki ju je ponovno izgradila, oporavila Annein
uništeni ego, njezinu izgubljenu samosvijest i sve joj to vratila netaknuto. I čemu? Kako bi ona to
opet dala svom gadu od muža, da je opet gazi i slomi?
Nikki je znala da to ne bi smjela osobno shvaćati. Ali neopisivo je frustrirajuće kad pacijenti
to naprave. Kad je sav njihov trud - Nikkiin trud bio uzaludan. Doug se cijelo vrijeme s time

Knjige.club 69
 Gringos & Laura

nosio radeći s ovisnicima na klinici. Recidivisti, ljudi koji bez ikakva vidljiva razloga kliznu natrag u
paklenske dubine nakon što su mjesecima, godinama, čak desetljećima bili čisti. Ljubav, osobito
toksična ljubav kakva je ona Anne Bateman prema napuštenu mužu, ovisnost je kao svaka druga.
Kao psihologinja, Nikki je to znala.
Problem je u tome što je, u Anneinu slučaju, neprestano gubila svoju profesionalnost.
Nikkiim osjećaji za Anne Bateman uvelike prelaze profesionalne granice. Iscrpljuju je i noću joj ne
daju spavati. Čine je starijom, o čemu svjedoči njezin odraz. Iskreno rečeno, neugodno joj je zbog
toga. Osjećaji nisu seksualne naravi, barem ne pretjerano. No svakako su opsesivni i nezdravi i...
Uuuh.
Zaustavila se uz jednu stranu vrata kolnoga prilaza i izišla iz automobila da utipka šifru. Ništa
se nije dogodilo. Njihala se na petama i čekala da se glupi uređaj resetira kad se oglasio njezin
mobitel.
- Opet se dogodilo.
Annein je glas bio drhtav, prestrašen.
- Što se dogodilo?
Nikki je osjetila navalu zaštitničkih osjećaja.
- Onaj čovjek. Vratio se. Opet me slijedi!
Sirotica, pomisli Nikki. Godine življenja pod muževim nadzorom u stilu Stasija ostavile su
Anne takvu paranoju da se sad boji i vlastite sjenke. Neprestano se žali da je netko »slijedi«, ali
nikad ne uspijeva opisati automobile ili osobe koje je prate, kao ni na koji se način osjeća
ugroženom.
Nikki ju je narednih nekoliko minuta smirivala, što je uvijek radila kad bi je svladali strahovi. -
To nije stvarno, Anne - reče. - Ništa od toga nije stvarno. Samo vam se vaš bivši muž uvukao u glavu.
Zato morate pobjeći od njega. Zauvijek.
- Možda... - Anne se kolebala. - Ali što ako jest stvarno, i nema nikakve veze s njim? Želim
reći, dogodila su se dva umorstva.
- Anne. Nitko vas ne slijedi.
- Vi to kažete. Ali kako znate? Policija je rekla da svi moramo biti na oprezu, svi vaši pacijenti.
Da trebamo prijaviti ako opazimo išta sumnjivo.
- Ali, Anne, ništa niste vidjeli, zar ne? To je samo sjećaj. Neka vrsta šestog čula da netko slijedi
vaš automobil, da je nešto zlokobno iza vas?
- Pa, da. Valjda. Ali...
Nikki ju je još nekoliko minuta smirivala prije nego je prekinula vezu. Kao uvijek nakon
razgovora s Anne, preplavile su je konfliktne emocije. Zadovoljstvo jer se Anne njoj obratila za
savjet, i frustriranost zato što mužu dopušta takvu moć nad njome. Ima nečega što je teško
definirati kod Anne. Njezina mladost i ranjivost u kombinaciji s golemim talentom i jakom, gotovo
opipljivom potrebitošću - a to djeluje na Nikki drukčije nego kad je riječ o drugim pacijentima.
Možda je Anne privlači upravo zbog svoje potrebitosti. Anne Bateman je treba. U ovom kaotičnom
razdoblju njezina života. Nikki je potrebno da je netko treba. Možda je to njezina droga.
Fijuuu!
Nikki je najprije osjetila nalet zraka: vruć, brzi i veoma blizu.
Zatim buku. Vrisak motora.

Knjige.club 70
 Gringos & Laura

Automobil.
Okrenula se, samo napola jer se sve jako brzo dogodilo, u djeliću sekunde. Veliki terenac, crn
s tamnim prozorima, vrtoglavom je brzinom jurio prema njoj. Ni za što nije imala vremena, čak ni za
strah. Nikki se instinktivno priljubila uz drvena vrata i zatvorila oči.
Još jedno škripanje kočnica i vozilo se zanijelo, promašivši je za milimetre.
Nikki je otvorila oči. Što se to upravo dogodilo? Vozač je zacijelo stigao pod kutom i naglo
skrenuo lijevo dok je jurio uskom cestom. Je li izgubio kontrolu? Prikovana na mjestu dok joj je srce
divlje lupalo, Nikki je s nijemim užasom gledala kako se automobil naglo zaustavio, okrenuo i po
drugi put krenuo na nju, ovoga puta posve namjerno, a motor je turirao poput poludjela bika koji
napada.
Ovo nije nesreća.
Očajnički je pogledala lijevo i desno kako bi pobjegla, ali oko metar vrtnog zida nalazio se s
obje strane vrata. Automobil će je udariti prije nego se skloni iza zida. Iznad nje je drvena greda za
koju bi se mogla uhvatiti i povući gore, ali je previsoko da je dohvati.
U klopci sam, bespomoćno pomisli Nikki. Umrijet ću.
Sve se usporilo - njezina osjetila, percepcije, srčani otkucaji. Urlik automobilskog motora kao
da se stišao, nadjačan glasnim otkucajima njezina pulsa.
Baš kad ju je zahvatio taj spokojni osjećaj prihvaćanja, iza ugla odjednom se pojavio crveni
sportski automobil. Nikki je promatrala kao da je to san, ili izvantjelesno iskustvo, dok su oba
vozača klizila cestom. Njihove su kočnice škripale dok su mahnito nastojali izbjeći frontalni sudar.
Sportski je automobil bio daleko lakši pa je on izmaknuo kontroli. Projurio je kraj Nikki poput jarko
crvenog zvrka gdje nego se nekim čudom zaustavio sa stražnjim dijelom u živici Nikkiina susjeda.
Zavladala je kratka tišina. Tada se terenac vratio unatrag, okrenuo i nestao nizbrdo.
Vlasnik crvenog automobila nesigurno je izišao na cestu, potresen, ali neozlijeđen. - Dovraga! -
Iranac ranih dvadesetih godina, dobro odjeven i naočit onako kako to privilegirana mladež L.A.-
a često jest. Dobri zubi. Dobra koža. Dobro tijelo, zacijelo zahvaljujući članstvu u nekoj skupoj
privatnoj teretani. - Jeste li vidjeli onog manijaka? Vozio je ravno na vas!
Nikki je pokušala govoriti, ali nije uspjela.
- Jeste li dobro? - upita mladić.
Nikki je odmahnula glavom. - Baš i nisam - dahnu. - Mislim da me netko pokušava ubiti.

Knjige.club 71
 Gringos & Laura

17

Bračni par Baden diskretno se vratio u Los Angeles gdje su se trebali kratko zadržati. Mediji
a tome nisu izvijestili. Willieev privatni mlažnjak sletio je u Burbank u utorak uvečer, a pilot je
dobili upute da će rano u petak ujutro svoga šefa vrati u Cabo. Gospođa Baden malo će dulje ostati
u gradu, preko vikenda, kako bi riješila neke probleme u svojoj dobrotvornoj organizaciji. Njihov
je odvjetnik policiji L.A.-a jasno rekao da će srijeda biti »jedini prikladan dan«, ako žele razgovarati
s bračnim parom.
- Zar te to ne živcira? - Goodman je pitao Johnsona kad se njegov partner zaputio u Willliev stan
kako bi milijardera ispitao o njegovoj vezi sa žrtvom. - Sav taj poseban tretman za bogate?
Dogovorili su se da će zasebno ispitati Badena. Goodman će se sastati s Valentinom u Polo
Loungeu u Beverly Hillsu, a Johnson će ispitati njezina muža.
- Ovisi. - Johnson je slegnuo ramenima. - Stari je Baden bio dobar prema policiji. Osim toga,
svojevoljno je doletio natrag da razgovara s nama. Dakle, u ovom mi slučaju ne smeta.
Javna je tajna da je Willie Baden jedan od većih »anonimnih« donatora dobrotvorne zaklade,
činjenica koja je mnogo više značila Willsonu nego Goodmanu. Također ima glasina da se Willie
prije godinu ili dvije uspješno prekinuo brigu o financijama dobrotvorne organizacije žene - neki
»previd« po pitanju poreza i nepriličnih dohodaka. Ništa nije dokazano, ali je slučaj protiv
organizacije Missing odbačen prije nego i uopće počeo. Sve je to u Goodmanovim ustima izazvalo
neugodan okus.
- Budi pristojan s gospođom B. - Johnson je izazivao partnera. - Nemoj da te zahvati liberalno
ogorčenje zbog »posebna tretmana« jer ćeš morati odgovarati šefu.
- Ja sam uvijek pristojan - zareža Goodman. Pokazalo se da je lakše biti pristojan s Valentinom
Baden no što je Goodman očekivao. Ustala je s mjesta kraj bazena u Polo Loungeu hotela Beverly
Hills da ga pozdravi. Odjevena u bijelu haljinu s pojasom, žena Williea Badena bila je mnogo manje
glamurozna i dotjerana no što je očekivao. Imala je veoma malo šminke, a kosu sa sivim
pramenovima podigla je u punđu. Također se ispričavala jer joj je dugo trebalo da se vrati u SAD.
- Nažalost, to nije uvijek lako uz Willieev posao. Ne možemo putovati slobodno kako bismo
željeli - izustila je. - I bilo je to teško razdoblje za mene, posebno dok sam se pred očima medija
borila s muževom nevjerom.
- Naravno - s razumijevanjem je rekao Goodman i prihvatio ponuđenu čašu Pellegrina. -
Cijenimo to što ste odvojili vrijeme za razgovor.
- Moram priznati da me pomalo iznenadilo što želite mene ispitati - mirno primijeti
Valentina. Želim reći, jasno da je Willie imao vezu s ubijenom djevojkom, pa sam znala da ćete htjeti
s njim razgovarati. Ali ja ništa nisam znala o njoj. Lisa Flannagan.
Vrtjela je ime u ustima kao da je riječ o neobičnom i potencijalno neukusnom voću.
- Znači da vas je ta veza posve iznenadila? bezazleno upita Goodman.
- Pa - rekla je Valentina, nagnula se naprijed i Goodmana obavila oblakom Gucci parfema -
znala sam da moj muž ima ljubavne veze, jasno. Nisam glupa, detektive. No nikad nisam čula baš za
tu djevojku. Stoga nisam sigurna kako mogu pomoći u vašoj istrazi.

Knjige.club 72
 Gringos & Laura

- Prihvatili ste muževe preljube? - Goodman je uzdigao obrvu.

Valentina se tužno osmjehnula. - To nisam rekla. Brakovi su komplicirani, detektive. Neki su mi
elementi moga braka donijeli patnju. No drugi su pozitivniji. Imam mnogo slobode za bavljenje
vlastitim interesima i strastima. Moj dobrotvorni rad, primjerice - pojasnila je, mada bi Goodman
mogao prisegnuti da je u odgovoru osjetio određenu ironiju.
- Jeste li čuli za mladog čovjeka po imenu Brandon Grolsch? - pitao je, odlučivši se
kloniti glasina o neplaćanju poreza njezine dobrotvorne organizacije i fokusirati se na trenutnu
situaciju. Valentina se iznenađeno uspravila. - Brandon? - Da, svakako. Kakve veze Brandon ima s
time?
- Biste li mi rekli odakle ga poznajete? - Goodman odgovori protupitanjem.
- Pa, zapravo ga nisam upoznala. Poznajem njegovu majku, Fran. Jadna žena - Valentina je
tužno kimnula glavom.
- Na koji način jadna? - nastavio je Goodman.
- Pa, Brandon je nestao. Tako sam upoznala Fran, preko moje dobrotvorne
organizacije. Zacijelo znate čime se bavimo?
Goodman je kimnuo. - Znam osnove. Podižete vijest o slučajevima nestalih osoba?
- O, radimo mnogo više od toga, detektive - reče Valentina.
Zar me izaziva da je pitam o poreznoj istrazi, pitao se Goodman. U tonu gospođe Baden doista
se osjećao izazov koji je bio na granici koketiranja. No opet je to zanemario.
- Recite mi nešto više o obitelji Grolsch.
- Bojim se da je njihova priča uobičajena - udahne Valentina. - Brandon je imao problema s
drogom. Nitko ozbiljno ne shvaća kad ovisnik nestane. To se stalno događa, zar ne? No mi
u Missingu ozbiljno smo shvatili njegov nestanak.
Žestina i osjećajnost u glasu Valentine Baden impresionirali su Goodmana. Ovo nije
uobičajena bogata žena koja se bavi dobrotvornim radom kako se ne bi dosađivala između odlazaka
u kupovinu. Ona je lavica koja strastveno radi za svoj cilj. Je li muljala s porezima ili ne, toj je ženi
stalo do organizacije Missing kao majci do djeteta.
- Pomogli smo Fran u traženju njezina sina kada nitko drugi nije htio, uključujući vaše kolege
u policiji, mogu dodati. Premda je u tom slučaju bio tragičan, ne ono čemu bi se majka nadala,
mislim da je Fran cijenila naša nastojanja.
Među nama rečeno, Nathan, njezin muž, težak je čovjek. Hladan. Mislim da nije volio Brandona
pa nije razumio što njegova žena proživljava.
- Kažete da je ishod bio tragičan? - potakne je Goodman.
Valentina Baden uzdahne. - Da. Primili smo pismo mlade žene koju moje osoblje
poznaje. Rachel, osoba koja je bila bliska Brandonu i mi smo je kontaktirali. Rachel je i sama bila
ovisnici o heroinu. Bila je s Brandonom kad je umro od predoziranja. Netko tko je bio ondje dao mu
je Narcan, no prekasno.
- Hmmm. - Goodman je popio gutljaj vode. - Znate li Rachelino prezime?
- Ne, nažalost - reče Valentina s osmijehom koji je jasno pokazivao da to ne kani otkriti
Goodmanu, čak i ako ga zna.
- Osim toga pisma, jeste li našli ikakve fizičke dokaze da je Brandon Grolsch doista umro? -
upita.
Knjige.club 73
 Gringos & Laura

- Ne - prizna Valentina. - No s druge strane, nismo ih ni tražili. Fran nas je molila da

nastavimo tražiti Brandona, ali naši su resursi ograničeni, detektive, i zapravo nismo imali razloga
sumnjati u Rachelinu priču. Zahvaljujući bolničkim podacima, znali smo da se Brandon i ranije
predozirao barem dvaput. U nekom trenutku, srce jednostavno otkaže.
- Je li u pismu pisalo gdje se to dogodilo? Ili kad?
Valentina je odmahnula glavom. - Nije bilo detalja.
- Dakle, ne znate što se dogodilo s Brandonovim tijelom?
Pitanje kao da ju je iznenadilo. - Valjda ga je policija uzela. Nisam sigurna kakva je procedura.
Vi ćete to bolje znati, detektive. Ako smijem pitati, o čemu je tu riječ? Zar postoji nekakva veza
između Brandona Grolscha i muževe... Lise Flannagan?
- Moguće - oprezno odgovori Goodman. - U ovoj fazi ni u što nismo sigurni, gospođo Baden. No
informacije koje ste mi dali veoma su korisne, samo da razjasnimo. Vjerujete li vi da je
Brandon Grolsch doista mrtav?
- Sigurna sam u to - odlučno će Valentina. - Samo bih željela da sam uspjela uvjeriti njegovu
majku. Znate, detektive, gledala sam kako moji roditelji trate desetljeća svojih života u lažnoj
nadi za moju sestru. Otad sam u istoj situaciji vidjela brojne druge obitelji. Dio onoga što radimo u
Missingu je traženje voljenih osoba. No veći dio je pomaganje obiteljima da se s time pomire
nakon što smo sigurni da se netko neće vratiti. - Nagnula se unatrag i pogledala Goodmana ravno u
oči. - Možete mi vjerovati na riječ, detektive, Brandon se neće vratiti.

Goodman i Johnson nekoliko su sati kasnije usporedili svoje bilješke uz pivo u Murphy'su na
Santa Monica Boulevardu. Willie Baden je očito bio mnogo manje susretljiv od njegove žene. Čitao je
iz pripremljene izjave dok je uz njega sjedio odvjetnik i nije ni za milimetar odstupao od scenarija.
- Imam trajanje njegove veze s Lisom, nekoliko bankovnih izvadaka o gotovini koju joj je davao
i dokumente za njezin stan. Pristao je dati otisak prstiju i svoj DNK. Ali to je sve. Prema
njegovim riječima, jedino što su zajedno radili bio je seks. Tvrdio je da ne poznaje nikoga od
njezinih prijatelja i obitelji, te ne zna kako je provodila vrijeme kad nije bila s njim. Potvrdio je da je
Lisa prekinula njihovu vezu u tjednima prije nego je ubijena, ali je rekao da mu to nije smetalo, da je
veza »dala svoje«, ma što to značilo.
- Je li bio uvjerljiv? - upita Goodman.
- Baš i nije - prizna Johnson. - Ali njegov je alibi neoboriv. Ne znam. Instinkt mi kaže da
nije upleten. Ne vjerujem da mu je bilo toliko stalo da bi nekome platio da je onako iskasapi.
- Ti to opisuješ kao »stalo mu je«? - Goodman se zagrcnuo pivom.
- Pa, nisam baš promašio - mirno će Johnson. - Nije ustrijeljena u glavu. Netko ju je mučio,
terorizirao, natjerao je da pati. Možda griješim, ali ništa od toga ne čini mi se kao Willieev stil. Kakva
je bila žena?
- Zanimljiva - reče Goodman. - Pametnija no što sam mislio. Ne mogu baš točno procijeniti,
ali katkad sam imao osjećaj da se gotovo poigrava sa mnom. Kao da je sve što je rekla imalo
dvostruko značenje.
Prepričao je Johnsonu svoj razgovor s Valentinom Baden, te kako je gotovo doslovce ponovila
priču koju je dobio od antipatičnog Nathana Grolscha.
- Uvjerena je da je Brandon mrtav. Nimalo ne sumnja.

Knjige.club 74
 Gringos & Laura

- I ja to mislim - reče Johnson.

Goodman je kratko razmišljao. Slaže li se i on s time? Sjetio se žestine posljednjih riječi
Valentine Baden. »Vjerujte mi na riječ, detektive. Brandon Golsch neće se vratiti.« Već se ranije
predozirao. Kad se sve uzme u obzir, doista se čini vjerojatnim.
- Dobro. Pretpostavimo da je mrtav. Kamo nas to vodi?
Sjedili su i polako pili u tihom razmišljanju. Johnson je prekinuo tišinu.
- Što kažeš na ovo? Naš počinitelj najprije ubije Brandona. Misli da je ovisnik, nitko, nikome
neće nedostajati. On, ili ona, zadrži truplo. Zatim, kad ubije Lisu, i kasnije kad misli da je ubio Treya,
na žrtve podmetne Brandonov DNK kako bi prikrio svoj trag.
- Dakle, ne vjeruješ u priču o predoziranju? - upita Goodman.
- Možda - reče Johnson. - Možda je Brandon već umro i naš se počinitelj nekako domogao
njegova trupla. To bi objasnilo zašto nemamo nikakav trag u mrtvačnici.
- Kako? - Goodman se mrštio. - Kako bi se netko domogao trupla Brandona Grolscha?
- Možda ga je ta »Rachel« prodala – reče Johnson.
- To je bolesno - reče Goodman.
- Živimo u bolesnom svijetu - primijeti Johnson.
Moramo je naći, znaš.
Goodman je kimnuo.
Opet su utonuli u tišinu i ispijali pivo.
Willie Baden je kasnije te večeri zurio kroz prozor dok je njegov privatni avion uzlijetao. Uspio
osigurati ranije polijetanje iz L.A.-a, što je jedino dobro u cijelom tjednu. Nije baš uživao u odlaska iz
Los Angelesa, niti napuštanju svoje voljene sportske ekipe. Ali imao je obveze. Morao se vratiti
u Meksiko. Njegovi suradnici ondje to su posve jasno rekli, a zasad imaju prednost u Willieevu
najnovijem poslovnom pothvatu. Ali ne zadugo. Nakon što se fokus operacija premjesti u Los
Angeles, on će imati prednost domaćega terena. Ako dobro odigra svoje karte, mogao bi zaraditi
opscenu količino novca.
Ako...
Svjetla grada ispod njega širila su se kao deka od krijesnica koje svjetlucaju u mraku. Barem
je putovanje bilo uspješno. Debeljuškasti detektiv od njega nije dobio ništa korisno. S Glenom uza
se, Willie se uporno držao scenarija pa su ga pustili.
- Želite li nešto popiti, gospodine? - upita stjuardesa. Ova je nova, i nimalo privlačna. Valentina
je zamijenila stari model, raskošnu Conchitu, u napadaju bijesa nakon što se njegova veza s Lisom
našla na naslovnicama.
- Votku s tonikom - progunđa Willie. Možda će mu pomoći da se opusti.
Želio je da se Valentina vrati s njim, ali je ona iznenadivši ga i razdraživši, insistirala na tome
da će ostati još nekoliko dana.
- Želim na frizuru - rekla mu je. - I moram vidjeti neke ljude.
- Koje ljude? - pitao je Willie.
Ljutito mu je odbrusila: - Ne moram tebi polagati račune, Willie. Primorao si me da se vratim
ovamo i razgovaram s policijom. Zato to mogu iskoristiti. Bog zna kad ćemo se opet vratiti, ako
se uopće vratimo.

Knjige.club 75
 Gringos & Laura

Pomisao na gnjevnu, osvetoljubivu ženu koja je sama ostala u L.A.-u nije mu bila ugodna. No
teško je to mogao spriječiti, a na ljestvici trenutnih briga Williea Badena to nije ni blizu vrha. Ipak,
to ga je zbunjivalo. Valentina je prije dvadeset četiri sata ogorčeno tvrdila da ne želi otići iz Caba, a
sad se ne želi vratiti.
Svejedno. Willie je davno odustao od pokušaja da shvati kako funkcionira ženski um. Uz
malo sreće, dobrotvorna će organizacija odvlačiti pozornost njegove žene dok se on fokusira na to
da »nagodba« s novim poslovnim partnerom latinskog porijekla ide u njegovu korist. Ironija je u
tome da ih je Valentina upoznala, mada Willie nije vjerovao da njegova žena zna koliko je on opasan
čovjek. To je kao da si u krevetu s kobrom, mislio je Willie. Korist bi mogla biti golema. Ali opasnost
je ogromna i stalna.
Prestar sam za ovo, razmišljao je kad je stiglo njegovo piće te ga iskapio jednim drhtavim
gutljajem. Zatvorio je oči i pokušao zaspati.

Valentina Baden je s balkona apartmana u hotelu Beverlvy Hills promatrala stražnja

svjetla aviona na noćnom nebu.
Willie je sad zacijelo u zraku. Uskoro će ga morati slijediti. Ali još ne. Ne večeras. Pomisao na
nekoliko dana samoće, nekoliko sati potpune slobode, u njoj je izazvala ushićenje kakvo već
godinama nije osjetila. Gotovo kao da je opet mlada. Mlada, lijepa i poželjna...
Detektiv s kojim je ranije razgovarala bio je naočit i šarmantan, poslušan kao psić. Tako lako! U
LAPD-u više nisu kao nekoć. Dok je s njim razgovarala, i nadmudrila ga, osjećala je uzbuđenje. Još i
više kad je spomenuo Brandona Grolscha.
Ah, Brandon.
Ako bi zatvorila oči, Valentina je praktički osjećala kako njegovo snažno mlado tijelo pritišće
njezino. Čvrstina njegove kože, samouvjerenost njegova dodira. Tada je bio predivan momak. Kakva
šteta!
Vrativši se u apartman, Valentina se razodjenula i stala pod tuš. Vlastitim je rukama prepustila
ulogu Brandonovih i izgubila se u maštariji.
Ima mnogo posla, večeras i u narednim danima. Ali to može čekati.
Sve može čekati.

Knjige.club 76
 Gringos & Laura

18

- Dakle, gdje je on? Taj momak u crvenom automobilu koji je navodno sve vidio?
Mišić se trzao ispod mlohave kože na vratu detektiva Micka Johnsona. Nagnuvši se preko
stola u sobi za ispitivanje, istoj onoj u kojoj je Nikki bila kad je zadnji put razgovarala s policijom,
ratoborno joj se unio u lice, poput gnjevne žabe koja će ispljunuti otrov.
- Ne znam gdje je - umorno ponovno objasni Nikki. - Dala sam vam broj što ga je on dao meni.
- Koji se ne koristi.
- Gledajte, on nije »navodno« nešto vidio, u redu? - Nikki se naljutila. - Bio je ondje. Vidio
je kako me taj tip pokušao pokositi. Spasio mi je život.
Gnjev joj pristaje, s divljenjem je mislio Lou Goodman gledajući kako je Nikki prekrižila
vitke noge i stisnula inteligentne bademaste oči dok je tako zurila u njegova partnera. Kao lijepa
egzotična kobra spremna napasti. Sam Bog zna da Johnson zaslužuje ugriz. Unatoč obećanju da
će razmotriti sve mogućnosti, ponaša se kao prava općina otkako je Nikki ušla. Došla je dati
podrobni iskaz o napadu što ga je prethodnoga dana prijavila, nečijem pokušaju da je ubije točno
ispred njezina doma. Ali Mick se odmah postavio neprijateljski. Zbog činjenice da su forenzičari
jučer bili na mjestu događaja, dobro je znao da tragovi kočenja na cesti i velika rupa u susjedovoj
živici potvrđuju Nikkiinu priču. Definitivno su bila dva automobila, oba su brzo vozila, a niti jedan
nije bio Nikkiin Mercedes X klase. Na grmlju su našli komadiće crvene boje, što potvrđuje njezinu
tvrdnju o boji svjedokova automobila. Mickova »nevjerica« samo je čista tvrdoglavost i odlučnost da
Nikki prikaže kao počinitelja, ne kao žrtvu.
Sad je nepristojno zijevnuo. - Dakle, zapisali ste pogrešan broj. Ali nije vam palo na pamet da
zapišete ime toga čovjeka? Ili registraciju?
- Bila sam u šoku - Nikki procijedi kroza zube. - Netko me upravo pokušao zgnječiti, detektive,
i umalo je uspio. - Protrljala je oči kao umorno dijete. - Moja je pacijentica mrtva. Moj je
pomoćnik mrtav. Imam druge pacijente koji strahuju za svoju sigurnost, za svoje živote. Vi ste
tvrdili da sam ja veza između tih umorstava. Čini se da ste imali pravo zato što sad izgleda da taj
manijak i mene pokušava ubiti. Dakle, morat ćete mi oprostiti ako nisam bila baš prisebna.
Johnson ju je ošinuo pogledom. - Reći ću vam što ja mislim, doktorice. Mislim da ste sve to
izmislili. Terenac, svjedoka, vozača trkaćeg automobila. Sve su to izmišljotine.
- Što? - Nikki ga je s nevjericom gledala.
- Vašeg muža više nema - nastavi Johnson. Posve ste sami. Nitko na vas ne obraća pozornost.
Stoga smislite nekoga drugoga, nekakva viteza na bijelom konju koji vas dođe spasiti. Izmislite
sumnjivi napad, a zatim sjedite ovdje i pričate nam o tom naočitom neznancu koji može potvrditi
vašu priču, ali... - slučajno ste pogrešno zapisali njegov broj.
Nikki se okrenula Goodmanu. - Vaš partner kao je izgubio zdrav razum.
Goodman, koji se svim srcem slagao, ljutito je pogledao Johnsona.
- Žao mi je, dr. Roberts - počeo je, ali ga je Johnson prekinuo.
- Nemoj joj se ispričavati! - viknuo je i šakom tresnuo po stolu. - Ako je ovdje netko lud,
to sigurno nisam ja. Ma daj, molim te. Tajanstveni terenac. Zatamnjeni prozori. Nema

Knjige.club 77
 Gringos & Laura

registracije, nema ozljeda. Nema svjedoka. To je kao nešto iz lošeg filma, dr. Roberts. Onoga koji vas
neosporno prikazuje kao žrtvu. Iznenađenje, iznenađenje.
Nikki je ustala. Dostojanstveno je poravnala svoju usku suknju, okrenula leđa Micku Johnsonu i
obratila se samo Goodmanu.
- Molim vas, javite mi bude li pomaka, detektive. Sad idem kući. Bojim se da nemam strpljenja
za glupavu psihologiju vašega prijatelja ili za njegove puerilne uvrede. Želim vam ugodan dan.
Doista je veličanstvena kad je bijesna, mislio je Goodman dok je gledao kako Nikki izlazi i
njezine visoke pete lupkaju po podu.
- »Puerilne« - Snishodljivo se smijuljio Johnsonu. - Morat ćeš to potražiti u rječniku, Mick, eh?
- Ona je kučka - progunđa Johnson. - Kučka i lažljivica koja trati naše vrijeme.
Goodman je ozlojeđeno ustao. - Što se događa s tobom i tom ženom? Nismo li rekli da ćemo
razmotriti sve mogućnosti?
- Ona se događa - prasnuo je Johnson. Govorim samo ono što vidim. Ne vjerujem da ju je itko
pokušao ubiti. Mislim da fantazira.
- Zaboga, Mick. Imamo dokaze, prave forenzičke dokaze.
- Tragovi kočenja? Ma daj. Ništa ne dokazuju i ti to znaš.
- Zašto bi to izmislila? - Goodman frustrirano raširi ruke. - Zašto?
Johnson slegnu ramenima. - Radi pozornosti.
- Čije pozornosti? Tvoje? Bez uvrede, Mick, ali ne vjerujem da je toliko zainteresirana.
- Ne znam, Lou. Možda tvoje - razdraženo će Johnson. - Možda vidi kako isplaziš jezik i hlače
ti nabreknu kad ona uđe u sobu, pa želi pogledati izbliza.
Goodman je odmahnuo glavom. Što je ovo, treći razred?
- Ne znam koji su njezini motivi i zapravo me nije briga - nastavi Johnson. - Samo znam da
joj ne vjerujem. Mislim da je zbrkana u glavi.
Iscrpljen, Goodman je odustao. Kad je ovako raspoložen, s Johnsonon se ne može razumno
razgovarati.
Protumačivši partnerovu šutnju kao znak da je razgovor završen, Johnson je promijenio temu.
- Ima li još tragova o Brandonu Grolschu?
- Ništa upotrebljivo. - Na Goodmanovu se licu pojavio zabrinut izraz. - Ušao sam u trag djevojke
koja je Valentini Baden pisala o njegovu predoziranju. Zvala se Rachel Kelsev.
- Zvala?
- Aha - uzdahnu Goodman. - Predozirala se prije osam tjedana. Obitelj ju je pokopala u San
Dieg. Dvadeset dvije godine.
Johnson se namršti. - Što se, dovraga, događa s tim klincima?
- Znam - progunđa Goodman. - Tragično.
- Siguran sam da je Nikki Roberts nekako upletena u ta umorstva - reče Johnson, odjednom. -
Ne znam kako. Ali siguran sam da jest. Osjećam da smo nadomak otkrića, ali onda, puf nestane.
Goodman nije osjećao da je ičemu »nadomak«, iako je želio da Johnson prestane maltretirati
dr. Roberts i zatvarati vrata potencijalnim novim tragovima koje im je dala, kao što je svjedok u

Knjige.club 78
 Gringos & Laura

crvenom automobilu. Ako je Brandon Grolsch mrtav, depresivna je istina da bi vozač terenca mogao
biti njihov jedini sumnjivac.

- Imam pitanje za tebe. - Haddon Defoe toplo se nasmiješio Nikki preko stola. Nije ju vidio
od one večeri kad ju je obavijestio o smrti Treya Rymonda. Srećom, danas se nije osjećala nelagoda i
patnja toga susreta. Bilo je gotovo kao u dobra vremena.
- Pitaj - reče Nikki.
Haddon ju je fiksirao prodornim pogledom i ozbiljno pitao: - Što je točno Meyer limun?
Nikki se nasmijala. Bili su u Veniceu, u jednom od najnovijih i najotmjenijih bistroa u
Abbotu, gdje jelovnik sigurno dobiva peticu za pretencioznost.
- Kad smo već kod toga, što je heirloom rajčica,
Dungeness rakovica i Jidori piletina? - upita Haddon. - U ovim jelovnicima kao da imamo
invaziju čudnih naziva. Kamo li je nestala dobra stara pržena piletina?
- O, to još imaju - reče Nikki. Uzela je komadić posljednje sočne šparoge kuhane na pari. -
Otprilike šest ulica dalje, u El Pollo Loco, deset puta jeftinije. Ali oboje znamo da to nije tvoj
stil, Haddone.
Haddonu je bilo drago da ona izgleda sretnije, čak ga zadirkuje kao što je običavala prije
Dougove nesreće. Nikki se promijenila nakon Dougove smrti. Obavio ju je mračan oblak koji je
dijelom bio tuga, dijelom gnjev i, sumnjao je Haddon, dijelom posvemašnja zbunjenost zbog svega
što je saznala o svome mužu nakon njegove smrti, vidjela njegove strane koje ranije nije poznavala.
- Bi li željela desert? - pitao je Haddon kad je pojeo svoje rakove (s umakom od Mever limuna). -
Ili idemo?
- Idemo - reče Nikki. - Mislim da nisam raspoložena za »dekonstruirani čokoladni ganache bez
glutena«.
Zaputili su se u novu kliniku u Veniceu, ogranak ustanove u centru koju su on i Doug zajedno
vodili posljednjih osam godina. Doug je uvelike sudjelovao u planiranju za Venice, područje L.A.-a
koje unatoč sve većim vrijednostima nekretnina, ima sve više beskućnika i mentalnih bolesnika od
kojih su mnogi dugogodišnji ovisnici. Doug je pomogao izabrati mjesto za novu kliniku, za sve
ugovorivši povoljne cijene te nagovorivši lokalne obrtnike i građevince da preurede zgradu. Većina
je radila besplatno. Sad će, naravno, Haddon sam upravljati obnovom. Otvorili su tek prije dva
mjeseca, ali klinika već svakodnevno radi punim kapacitetom. Redovi potencijalnih pacijenata stoje
ispred zgrade prije sedam ujutro.
Haddon joj je ponudio ručak i obilazak prije Treyova umorstva, te se ugodno iznenadio da
je Nikki ipak došla. Za Nikki, to uopće nije bilo upitno. Haddon Defoe je drag čovjek, kao i
dragocjena veza s Dougom i sretnijim vremenima koja su se sada činila veoma davnima. Na
današnji je ručak došla ravno iz policijske postaje i nakon mučnog razgovora s detektivom
Johnsonom. Odlučila je da se neće povjeriti Haddonu, niti će mu reći za napad pred njezinom kućom
u utorak uvečer. Kad bi mu ispričala, vjerojatno bi se želio uplesti i pokušati pomoći tako što će na
nju paziti. Nikki je bolje od ikoga znala da Haddon za to nema vremena, ne uz vođenje klinike u
centru i one u Veniceu, a sve to povrh vlastita rada u Cedarsu. Osim toga, što bi on doista mogao
učiniti? Samo se brinuti. Ne može je čuvati danju i noću, a Nikki to ne bi ni željela, čak i kad bi
mogao.

Knjige.club 79
 Gringos & Laura

Dok su hodali od restorana do klinike, Nikki je uočila golemu razliku. Uskoro su oronule kuće i
otrcane drogerije na uglovima zamijenile trgovine precijenjene odjeće i antikviteta.
Nekoliko minuta kasnije stigli su do praznih parcela, ograda, žičane mreže i korova. Prevrnuta
kolica za kupovinu ležala su usred ostataka očaja što ga je Nikki prepoznala jer ga je viđala u
područjima gdje je Doug običavao raditi: stare cipele, limenke, dijelove bicikala i svakojako smeće,
uključujući odbačene igle, foliju i drugi pribor za drogiranje. Tu tamo usred tog mora prljavštine
vidjelo se nekoliko kuća. Mnoge su stare, ali ima novih i čistih, punih nade. Dućani, stambene zgrade
i uredi, čak i jedna umjetnička galerija. Poput palmi koje se visoke i ponosne njišu na uglovima, te
građevine kao da obećavaju nešto bolje. Kad je prošlo još nekoliko minuta, Haddon se ponosno
popeo stubama jedne takve zgrade, bijele drvene građevine na parceli na uglu, nekoć velike
obiteljske kuće s trijemom i golemim vrtovima. Jednostavan natpis ispred zgrada glasio je: Roberts-
Defoe Venice klinika - Svi su dobrodošli.
- Evo je. - Haddon se s iščekivanjem okrenuo Nikki. - Što misliš? Sviđala bi mu se, zar ne?
Potrajalo je trenutak dok se Nikki nije pribrala. - Obožavao bi je, Haddone. Pokaži mi
unutrašnjost.
Čim su ušli, nestao je čisti vanjski ugođaj pun nade. Muškarci i žene - ali uglavnom
muškarci ležali su na podovima u hodnicima, ili su se presamitili od muke na tvrdim plastičnim
stolicama pričvršćenima za pod. U dvjema čekaonicama, jadnici u različitim fazama ovisnosti zurili
su, njihali se, stenjali ili ljutito vikali zahtijevajući pomoć. Napadali su medicinsko osoblje koje je
strpljivo nastojalo održavati red ili zamišljene neprijatelje koje je stvorio njih psihotičan um.
Dva su momka privukla Nikkinu pozornost kad je slijedila Haddona kroz kaos do njegova
ureda. Obojica mladi, kasnih tinejdžerskih godina i bijeli, mada ta riječ više ne može točno opisati
boju njihove kože. Bespomoćno naslonjeni na zid, jedan do drugoga, ti su klinci doista izgledali
zeleno.
Koža se gulila s podlaktica, vrata i lica, kao stara boja koja se ljušti sa zida.
- Je li to heroin? - Nikki je šapnula u Haddonovo uho. - Jadnici. Izgledaju kao da imaju otrovanje
krvi.
Prije nego je odgovorio, Haddon ju je uveo u svoj ured i zatvorio vrata.
- Nije heroin - reče. - Ali je slično. Riječ je o derivatu dezomorfina pod nazivom crocodile,
ili krokodil na ruskom. Rusi to donose ovamo.
- Zbog onoga što radi njihovoj koži? - upita.
Haddon je kimnuo. - Užasno. Je li ti Doug ikad o tome pričao?
Nikki je odmahnula glavom. - Mislim da nije.
- To je trenutno »najnovija nova stvar« u L.A.-u - objasni Haddon. - Rusi zapravo svim
silama nastoje istisnuti Meksikance iz posla s drogom ovdje ili barem uspostaviti održivo
suparništvo. To je trgovinski rat, a žrtve su oni klinci koje si vani vidjela. Krokodil je najnovije oružje
dilera.
- Problem je zato što se lako može napraviti kod kuće, a to znači da se roba kontaminira
svakojakim sranjima: razrjeđivačem, klorovodičnom kiselinom i slično. U Rusiji je već dugo na
tržištu, ali ovdje je to relativno nova droga. No osvaja teren.
- Dolazi li više takvih? - Nikki iz glave nije uspjela izbaciti dva momka zelenkaste kože.

Knjige.club 80
 Gringos & Laura

- O, da. Svaki tjedan - mrko potvrdi Haddon. - Kao što kažem, to je trgovinski rat. Došli su Rusi i
sve zapanjili tom drogom koja je, usput rečeno, jača od metamfetamina. Sad ih meksički
karteli potiskuju vlastitim krokodilom, navodno čišćim od ruskoga, što ne bi bilo teško. Meksička je
roba skuplja, ali ipak dovoljno jeftina da bude dostupna. Dakle, da, ukratko rečeno, jeftina je,
nevjerojatno jaka i ima je svuda.
- Mogu li nekako pomoći? - upita Nikki.
Haddona je to dirnulo.
- Baš i ne, dušo. - Stisnuo joj je ruku. - Mada sam ti zahvalan na ponudi. Rekao bih da
trenutno imaš dosta problema i bez ovoga kaosa.
Neodređeno je mahnuo naokolo, gesta kojom je obuhvatio kliniku, ovisnost općenito i sve što
uz to ide.
- Doug te uvijek nastojao zaštititi od najgorega, znaš. Sigurno bi želio da ja postupim jednako,
osobito sada, nakon ovoga što se dogodilo Treyu i Lisi Flannagan. Kad smo već kod toga, je li
policijska istraga napredovala?
- Ne.
Njezin je ton odjednom postao grub i otresit. Nešto se u trenu promijenilo u Nikki, kao da
je netko pritisnuo sklopku. Haddon je i ranije vidio tu reakciju. Samo spominjanje Dougova imena
u »pogrešnom« trenutku može biti uzrok. Nikkiino bi se lice ukočilo, mišići se napeli.
- Oprosti - blago će Haddon. - Nisam te želio uzrujati.
- Nisi - lagala je Nikki i borila se protiv suza. - Dobro sam.
Ostatak klinike obišli su bez incidenta. Nikki je upoznala osoblje i volontere, rukovala se te
izdržala mnoga prisjećanja i izraze sućuti zbog Douga. Otišla je pola sata kasnije. Haddon se
iznenadio kad ga je na rastanku čvrsto zagrlila.
- Ispričavam se zbog onoga ranije - rekla je. - Kad si rekao nešto o tome da me Doug »štitio«. To
me podsjetilo na sve ono što je od mene skrivao. Na sve tajne. Znaš? Katkad je teško.
- Znam da jest - reče Haddon i uzvrati joj zagrljaj. - Ne moraš se ispričavati, sigurno ne meni.
Samo se nastoj fokusirati na sebe, Nikki, i na budućnost. Gledaj naprijed, nikad natrag.
Nikki se nasmiješila. - Dobro, dr. Defoe. Pokušat ću.

Haddon ju je promatrao kako se vraća do svog automobila sve dok nije skrenula iza ugla. U
sebi se pomolio neka prihvati njegov savjet i ostavi se prošlosti. Ne valja ni razmišljati o drugoj
mogućnosti, ni za koga.
Dr. Haddon Defoe bolje od većine zna da neka vrata nikad ne treba otvarati.
Nikki ne zna od čega ju je sve štitio njegov prijatelj Doug.

Knjige.club 81
 Gringos & Laura

19

Sunce je već počelo zalaziti kad je Lou Goodman stigao u Avenue of the Stars. Neboderi
Centuty Citya izgledali su bajkovito, okupani ružičasto-narančastom svjetlošću savršene večeri u
L.A.-u, a palme su se njihale na toplu povjetarcu.
Prišao je recepciji i pokazao svoju značku.
- Detektiv Louis Goodman, ubojstva. Treba mi pristup apartmanu 706 - rekao je službenici
latinskog porijekla. Koristio je odlučan, ali prijateljski ton kao uvijek kad pokušava ući bez naloga.
Zacijelo imate ključ?
Djevojka se susretljivo nasmiješila. Ovaj je policajac naočit, ne kao uobičajeni tipovi slični
Columbu. - Imam ključ, ali neće vam trebati - reče. - Dr. Roberts došla je prije sat vremena.
Prilično sam sigurna da je još ondje. Drugi niz dizala, vam slijeva.
- Hvala - reče Goodman prikrivajući razočaranje. Nadao se da će sam pronjuškati po Nikkiinu
uredu. Što radi ovdje u ovo doba dana? No brzo se pribrao. Možda je to što je Nikki ovdje ipak
prilika? Johnson je jutros u postaji bio krajnje nepristojan, pa je ušutjela prije nego im je rekla išta
doista korisno. Možda je sad vrijeme da to ispravi.
Popeo se dizalom na šesti kat i krenuo hodnikom do Nikkiinih prostorija. Vrata njezine
čekaonice su odškrinuta. Goodman je nečujno šmugnuo unutra, a njegove je korake prigušio zvuk
aparata za uništavanje papira.
Nikki mu je bila okrenuta leđima, posve zaokupljena onim što je radila. Kraj njezinih se nogu
nalazila velika, gotovo prazna kartonska kutija. Posegnuvši unutra, Nikki je preostale
dokumente ubacila u pohlepna usta aparata. Goodman je gledao kako na drugoj strani izlaze
konfeti, u već krcatu kutiju.
- Zdravo.
Nikki se naglo okrenula, a lice joj je porumenjelo.
- Zaboga! Smrtno ste me prestrašili!
- Oprostite. - Goodman je znatiželjno uzdigao ruku na snop papira u njezinoj ruci. - Što
to režete?
- O, ništa uzbudljivo - reče Nikki. - Samo čistim.
Pribrala se i ubacila preostale papire u aparat. - To je davno trebalo napraviti. Bez brige - doda.
Nije riječ o važnim dokumentima pacijenata. Prije nego vaš partner smisli još jedan razlog da mi ne
vjeruje.
- Drago mi je da to čujem - nasmiješi se Goodman. Lako je glumiti dobrog policajca sa ženom
koja je privlačna kao dr. Nikki Roberts.
- Dakle, što vas dovodi ovamo u subotu uvečer? - upita Nikki i isključi aparat.
Zapravo, došao sam se ispričati. Zbog onoga jutros. - Goodman je s lakoćom lagao. -
Detektiv Jonson nije imao pravo onako s vama razgovarati.
- Slažem se - reče Nikki. - Mada mislim da se on treba ispričati, ne vi. Ne mislite li?

Knjige.club 82
 Gringos & Laura

Goodman je slegnuo ramenima. - Mi smo partneri. Iskreno rečeno, isprike nisu Mickova jača
strana.
Nikki se nasmijala. - Zašto me to ne iznenađuje?
- Sviđao joj se detektiv Goodman i s njim je lako razgovarala. - Ne lažem, znate - ozbiljnije doda.
- Netko me one večeri uistinu pokušao pregaziti. Netko tko zna gdje živim.
- Vjerujem vam - iskreno će Goodman. - Ako to nešto znači, mislim da vam i Johnson
vjeruje. Naši su tehničari našli obilje dokaza koji potvrđuju vašu priču.
- Stvarno? - Nikki se zbunjeno mrštila. - Zašto me onda optužio da izmišljam? Što ima
protiv mene?
- Ne znam - reče Goodman i iskoristi trenutak.
- No nadam se da bismo to zajedno mogli saznati. Smijem li vas počastiti pićem, dr. Roberts?

Odveo ju je u bar u Dan Tana’s, možda najmanje privatno mjesto u cijelom Los Angelesu. Nikki
je naručila Jack Daniels, čisti, i iskapila ga jednom gutljajem. Ohrabren, Goodman je barmenu
dao znak neka im ostavi bocu.
- Mislite li da je osoba koja me neku večer pokušala ubiti ista ona koja je ubila Lisu i Treya? -
Nikki je odmah prešla na stvar.
- Ili je ista osoba, ili netko s njom povezan. Da mislim. - Goodman je polako pio svoje
piče. Zapravo, vjerujem da ste vi cijelo vrijeme meta.
Objasnio je teoriju o kišnom ogrtaču što ga je Nikki posudila Lisi Flannagan one večeri kad
je ubijena, mogućnost da je počinitelj napao pogrešnu osobu. U kombinaciji s pokušajem njezina
ubojstva u utorak uvečer, kao i činjenicom da je Nikki jedina poznata veza između Treya i Lise,
dokazi se gomilaju.
- Recimo da imate pravo - mirno će Nikki. - Recimo da ta osoba cijelo vrijeme proganja mene.
Što mislite, koji bi mogao biti motiv da se mene ubije?
- Trenutno ne znam - prizna Goodman. - No činjenica da su Lisa i Trey najprije mučeni
sugerira da to možda ima nekakve veze s informacijama. Ljudi muče žrtve kako bi ih naveli da
govore, zar ne?
Nikki je razmislila o tome. - Valjda. - Ili to, ili zato što su sadisti. Zato što u tome uživaju.
Goodman se zagledao u svoje piće. To je još jedna mogućnost.
- Je li istina da su na Lisinu tijelu našli mrtve stanice ljudske kože? - otvoreno upita Nikki.
Goodman se šokirao. - Tko vam je to rekao?
- Pročitala sam online - reče Nikki. - Ima cijela hrpa besmislica o »zombi ubojicama« koji
haraju ulicama L.A.-a.
Goodman je zastenjao. Samo im je to trebalo. Kad jednom počnu curiti podaci o istrazi,
osobito sočnoj kakva je ova, samo je pitanje vremena dok te dospiju u tabloide.
- Je li to istina? - uporno će Nikki.
- Da je ubojica Lise i Treya zombi? - našali se Goodman. - Ne, nije istina.
- Da su našli mrtve stanice kože? - reče Nikki.
- Ne smijem govoriti o pojedinostima - reče Goodman. - No reći ću da su sve te teorije
zavjere gubitak vremena. Bolje je bilo pitanje koje ste mi ranije postavili. O motivu. Premda imate

Knjige.club 83
 Gringos & Laura

pravo da ondje vani ima sadista, moja je pretpostavka da osoba koja stoji iza ovoga vjeruje da vi
nešto znate. Nešto što su Trey ili Lisa također mogli znati. Dakle, ne znam odnosi li se to »nešto« na
nekog vašeg pacijenta? Na tajnu za koju netko želi da ostane skrivena? Ili je možda riječ o nekome
koga je vaš muž liječio na jednoj od svojih klinika? No moja je pretpostavka... - Goodman je polako
popio još gutljaj bourbona - ... da vi znate.
Nikki ga je obeshrabreno pogledala. - Griješite! Nemam pojma. Zaboga, kad bih znala o čemu
je riječ, kad bih išta znala, ne mislite li da bih vam rekla? Trey mi je bio drag. Kao i Lisa, mada
na drukčiji način.
- Je li? - Goodman je uzdigao obrvu.
- Da! - ustvrdi Nikki. - Profesionalno, kao njezinoj terapeutkinji. Da, bila mi je draga. No još
važnije, stalo mi je do sebe. Mislite li da želim da me netko ubije? Da želim da me netko pregazi
ispred vlastite kuće? Vjerujte mi, nitko nije motiviraniji od mene da se uhvati taj manijak, detektive
Goodman.
- Zovem se Lou. - Goodman im oboma opet napuni čaše. - I ne, ne mislim da želite
stradati naravno. Ne kažem da svjesno znate što ubojica traži. Samo vjerujem da duboko u sebi vi
držite ključ ove zagonetke. Te da je na koncu samo vi možete otključati.
Oboje su popili gutljaj. Počela je osjećati uzbuđenje, a to je, pomiješano s nedavnim nizom
bizarnih i traumatskih događaja, uklanjalo njezine inhibicije. Nije bila sigurna je li on posegnuo za
njezinom rukom, ili obrnuto. Ovako ili onako, osjetila je navalu krvi u preponama kad su se njihovi
prsti isprepleli. Nakon mjeseci hrvanja s kompleksnim osjećajima prema Anne Bateman, gotovo joj
je laknulo kad ju je obuzela obična seksualna žudnja. Ma što Nikki osjećala za Anne, to nije ovo. Kad
su se njihovi pogledi sreli, morala se obuzdati da ga ne poljubi, ne prepusti se osjećajima koji su joj
dugo nedostajali.
Goodman se očito jednako osjećao. Kad je progovorio, glas mu je bio promukao od žudnje.
- Zašto si postala psihologinja?
Nikki ni u snu nije očekivala to pitanje. Nije bila sigurna ima li odgovor. - Ne znam točno.
Valjda Iz mnogo razloga. Znala sam da se ne želim baviti nečim dosadnim, kao što je pravo ili
knjigovodstvo. Medicina me nekako privlačila. Ali nikad nisam odnosila krv, pa je kirurgija otpala.
- Stvarno? - Goodman se zabavljao. – Gadljiva.
- Otprilike. - Nikki porumeni.
- Zašto si postao policajac?
- Ah. - Goodman se zavalio na stolici, a njegovo rasploženje i izraz lica vidljivo su se
promijenili.
- To je bilo... valjda mi se sviđala zamisao da ću ostaviti loše ljude. Zvuči glupo, zar ne?
- Nimalo - reče Nikki.
- Kad sam bio dijete, neki su ljudi opljačkali mog oca - nastavi Goodman. - Obični prevaranti. No
uvukli su ga u neku nagodbu pa je sve izgubio. Našu kuću. Brak s mamom. Mrzio sam te ljude.
- Mogu zamisliti - Nikki je kimnula, pozorno slušajući. Alkohol mu je razvezao jezik, ali ovo
ne govori piće. Njegove su emocije stvarne. - Je li se tvoj otac ikad ponovno oženio ili doveo život u
red?
Goodman se oporo nasmijao. - Nije, nažalost ubio se tjedan dana prije moga desetoga
rođendana. Plinom u garaži. Idućeg su nam dana uzeli kuću i automobil.

Knjige.club 84
 Gringos & Laura

Nikki se zgranula. - Zaboga. Kako grozno! Silno mi je žao, Lou.

Nelagodno je odmahnuo rukom, kao da razgovor gura ustranu. - U redu je. Želim reći, bilo je
grozno, ali je mene motiviralo, na mnoge načine. Ne samo da postanem policajac. Naučilo me kolika
je važnost novca, financijske sigurnosti. I da nikad nikome ne smiješ dopustiti da te prevari ili
kontrolira. Ja sam gospodar vlastite sudbine, znaš?
Nikki je kimnula, mada nije bila sigurna da doista zna. Žalosna je istina da ona nikad nije
osjećala da ima potpunu kontrolu nad vlastitim životom. Zapravo, sad manje nego ikad.
- Pada li ti na pamet išta neobično, iznenađujuće ili čudno što se dogodilo u mjesecima prije
umorstva Lise? - upita Goodman vrativši razgovor u sigurnije, manje osobne vode.
Nikki je zatvorila oči i opet mu stisnula ruku, ovoga puta čvršće. Sad je osjećala veću bliskost
s njim, nakon što joj je povjerio jednu od svojih bolnih tajni.
- Nešto što se dogodilo Lisi, ili meni?
- I jedno i drugo.
- Pa... - Nikki proguta slinu. Grlo joj se odjednom osušilo. - Lisa je ostavila Williea Badena.
Valjda je to iznenađujuće.
Goodman je kimnuo. - Što je s tobom?
Nikki je otvorila oči i zagledala se u Goodmanove.
- Najčudnije što mi se dogodilo - mirno reče - Bila je smrt moga muža.
Podigavši njezinu ruku do svojih usta, Goodman je poljubi.
- Ispričaj mi što se dogodilo - blago reče. - Sve mi ispričaj.

U stražnjem dijelu bara, sam u separeu u kutu, jedan je muškarac neopazice promatrao kako
dr. Nikki Roberts i detektiv Lou Goodman prisno razgovaraju.
Ima ga točno ondje gdje ga želi, mislio je čovjek. Gledao je kako Nikki rastvara usne, a
Goodmanova se ruka poigrava njezinom kosom dok svojim plavim očima fiksira njezine zelene. Ma
kakvu mu dirljivu priču povjerava, očito djeluje. Vuče ga k sebi naivnu ribu. Budala.
Čovjek je diskretno pio svoje pivo dok je Goodman plaćao račun. Zatim su on i dr.
Roberts odšetali na Santa Monica Boulevard, držeći se za ruke kao tinejdžeri. Frustrirajuće je biti
promatrač. Volio je sebe smatrati čovjekom od akcije. Proteklih ga je nekoliko tjedana naučilo da je
i strpljenje vrlina. Neće dugo morati ostati pasivan. Uskoro će završiti vrijeme
promatranja. Uskoro...

Knjige.club 85
 Gringos & Laura

20

Detektiv Mick Johnson gledao je kako Carter Berkeley prtlja po svojoj košulji, savršeno
manikiranim noktom tjeskobno čeprka po platinastim Tiffany gumbima za manšete. Johnsonu se
činilo da je sve kod bogata bankara, pacijenta Nikki Roberts, »manikirano«. Od uredno pokošenih
tratina na njegovu imanju u Holmby Hillsu, preko blještave zbirke klasičnih sportskih Jaguara u
njegovoj garaži, do besprijekorno namještene unutrašnjosti njegova kućnog ureda gdje njih dvojica
sad sjede. Čak se činilo da su i riječi kojima je Carter objasnio što se dogodilo pomno izabrane.
Kad je sinoć izišao na večeru, pričao je Carter u podnožju njegova kreveta ostavljen je
štakor, uginuli, otrovani štakor - kao »upozorenje« u stilu mafije.
- Nije bilo poruke ni nečega takvoga - rekao je Johnsonu dok je palcem i kažiprstom vrtio gumb.
- No očito me to trebalo zastrašiti. I uspjelo je detektive. Slobodno vam mogu reći da sam bio
prestravljen. Još sam prestravljen. Osobito nakon ona dva umorstva. Zapravo je sreća što smo se
dogovorili za danas, inače bih vas pozvao ovamo.
Johnson je kimnuo i opet pogledom preletio prostoriju punu polirana drva i uredno složenih
poput knjiga i priručnika za samopomoć na policama. Sve je oko tog čovjeka kontrolirano i uređeno,
plod pomna razmišljanja i planiranja. Sve je savršeno, izvana. No situacija je drukčija u glavi Cartera
Berkeleya.
Johnson je ranije pročitao Nikkiine bilješke: Neurotičan. Pati od iluzija. Uvjeren da ga
progone meksički kriminalci, ali ne pruža dokaze za tu tvrdnju. Duga povijest tjeskobe. Trauma iz
djetinjstva??
Kao tinejdžer/mlađa odrasla osoba proveo neko vrijeme u Meksiku. Je li se nešto dogodilo?
Regresivan/nezreo u intimnim vezama. Pretjerano sklon kontroliranju.
Johnsona je mučilo da se u nečemu mora složiti dr. Roberts, ali njezina procjena
Cartera Berkeleya podudara se s njegovom. Premda bi on na popis zacijelo dodao »traži pozornost«.
Možda dr. Roberts to nije opazila jer i sama ima taj problem? Carterova priča o štakoru očito je
izmišljotina, namjerni pokušaj da sebe stavi u središte drame koja okružuje dva umorstva.
Želi se osjećati važnim, mislio je Johnson. Ili to, ili mi pokušava skrenuti pozornost s nečega
drugoga. Nekih dokaza koje ne želi da nađemo.
- Pretpostavljam da ovdje imate osiguranje? - upita Johnson, mada je već znao odgovor. Kad je
stigao, prošao je kraj loše obučenih čuvara koji su se dosađivali, a svuda na imanju vidio je i
nadzorne kamere.
- Prirodno - reče Carter. - Ovo je vrijedno imanje.
- Uključujući kamere?
- Da. Ali ne u glavnoj spavaćoj sobi.
Počeo je brže vrtjeti gumb.
- Ne u glavnoj spavaćoj sobi - ponovi Johnson.
- Zašto?

Knjige.club 86
 Gringos & Laura

Bankar se smijuljio poput trinaestogodišnjaka. Puerilan, kako bi rekla dr. Roberts. - Siguran
sam da možete pogoditi, detektive. Moji zaštitari primaju snimke uživo s tih kamera. Recimo samo
da cijenim svoju privatnost. Osim toga, ondje mi ne trebaju kamere. Snimaju se svi ulazi u kuću, kao
i hodnik na katu. Vidio bi se svatko tko uđe ili iziđe.
- Točno - reče Johnson. - Vjerujem da ste i sami pregledali snimke tih kamera. Nakon što ste
našli štakora.
- Prirodno.
- Ali nikoga niste vidjeli?
- Samo svoje stalne zaposlenike u kućanstvu. To je uznemirujuće. - Carter je opet vrtio gumb
manšete, tako silovito da ga je umalo strgnuo.
- Dakle. - Johnson je postavio očito pitanje. - Što mislite, kako je to »upozorenje« dospjelo u
vašu sobu?
Carter se doimao razdraženim. - Nemam pojma. Vi ste detektiv. Vi recite.
- Pa, ako se nitko drugi nije pojavio na snimkama, onda ga je morao staviti netko od osoblja, zar
ne? - Johnson je govorio sa strpljenjem koje nije osjećao.
- To nije moguće - uporno će Carter odmahujući glavom. - Vjerujem svojim ljudima. Svi su
temeljito provjereni, doista temeljito. Nikako...
- Možda mi možete pokazati štakora, gospodine?
- prekinuo ga je Johnson. - Pobrinut ću se da ga odnesu i obave testiranja.
- Pokazati? O ne, ne mogu vam ga pokazati.
Znao sam, pomisli Johnson. Točno je da pati od iluzija.
- Zašto, gospodine? - umorno upita. Nije znao kako se terapeuti poput Nikki Roberts
svakodnevno nose s tim sranjima. Zar nikad ne požele dobro prodrmati te ljude?
- Pa, našao sam ga kasno sinoć, kako sam objasnio - defanzivno je počeo Carter. - Moja
spremačica dolazi tek u osam ujutro. Prirodno, nisam ga mogao ostaviti da do tada ondje leži. Bog
zna kakve bolesti prenosi. Stoga sam ga osobno odnio u smeće.
- Riješili ste se dokaza - reče Johnson.
- Morao sam.
- Je li itko drugi vidio tog štakora, prije nego ste ga bacili?
- Pa, ne. Kao što sam rekao, bilo je kasno...
Johnson je ustao.
- Gdje su vaše kante za smeće, gospodine? Možda je još ondje?
Carter Berkeley bio je barem toliko pristojan da porumeni.
- Bojim se da su sad već prazne. Kamion za smeće došao je rano jutros. Valjda sam
trebao misliti na to...

Johnsonu je trebalo više od sat vremena da se gusti promet vrati u postaju. Stigao je
loše raspoložen. Njegov posjet Carteru Berkeleyu potvrdio je bankarovu mentalnu nestabilnost, ali
ništa drugo. Nikakav trag povezan s dva umorstva.

Knjige.club 87
 Gringos & Laura

Carter nije poznavao Lisu, jedva je imao kontakt s Treyom i nikad nije čuo za Brandona
Grolscha. Mada nije sumnjiv, ipak ima neoborive alibije u oba zločina. Drugim riječima, to je bio čisti
gubitak Johnsonova vremena.
Raspoloženje mu se nije popravilo kad ga Goodman zaustavio čim je ušao i rekao da su pozvani
u šefov ured da podnesu izvještaj o napredovanju istrage.
- Sada? - zastenjao je Johnson.
- Odmah. Zapravo - Goodman pogleda na sat - bijesan je zato što kasniš.
- Kasnim? Kako kasnim? - pobuni se Johnson. - Tek je sazvao sastanak! Bio sam ovdje u sedam i
trideset jutros, zaboga. Što me podsjetilo, gdje si ti bio, dovraga?
- Oprosti - promrmlja Goodman. - Kasno sam otišao spavati. Nešto je iskrsnulo.
Nešto jest iskrsnulo sinoć u baru s Nikki Roberts, te ponovno jutros dok je Goodman sam ležao
u krevetu i razmišljao o njezinu toplu, vitku, potrebitu tijelu. Pitao se što se moglo dogoditi jučer
uvečer da si je dopustio da se tome prepusti. Želio je. Bog zna da je želio, želio je nju, Nikki, više
nego što je dobro za njega ili za ovu istragu. Premda mu se otvorila, pričala mu o smrti svoga muža i
kako se nosila s tugom, Goodman je odolio iskušenju da napravi korak dalje - zasad. No po pitanju
novih tragova, činjenica je da nema ništa konkretno od sinoćnjih nastojanja, osim mamurluka.
- Goodman! Johnson! Danas, po mogućnosti! - Glas šefa Brodya odjekivao je hodnikom i uvelike
pogoršao Goodmanovu glavobolju.
- Gospodine.
Obojica su poslušno krenuli u šefov ured i sjeli na ponuđene stolice.
- Dakle - mrko će Brody. - Vaš slučaj.
Krupan muškarac ranih šezdesetih godina, naprasit, tamnija verzija Micka Johnsona, ni
šef očito nije dobro raspoložen.
- Imamo dva tijela, oba rasječena kao krpene lutke. Nema uhićenja. Nema
osumnjičenika. Imamo uglednu psihologinju koja dobiva prijetnje smrću. Kako je jedna žrtva,
njezina pacijentica, bila ljubavnica oženjena milijardera, mediji su navalili kao plijesan na smrdljivi
sir.
- Da, gospodine - reče Goodman zureći u pod.
- No postaje još bolje - nastavi Brody ljutito gledajući oba detektiva. - Imamo i curenje
informacija! Internet je pun gluposti o nekakvom zombi ubojici koji hara naokolo. Jutros su o toj
gluposti o zombijima izvještavali u vijestima na NBC 4! Želim reći, koji se vrag događa, momci?
- Možda curi iz ureda medicinske istražiteljice - defanzivno će Johnson.
- Izgledam li kao da me briga odakle curi? - odbrusi Brody.
Johnson nastavi: - Jenny Foyle našla je stanice kože pod noktima prve žrtve čiji se DNK
podudara s dlakama pronađenima na drugoj žrtvi. Oboje je pripadalo narkomanu po imenu
Brandon Grolsch za kojega vjerujemo da je mrtav. To odgovara Jennyinu otkriću, gospodine. Mrtve
stanice pod noktima.
Šef Brody duboko je uzdahnuo. - Dakle, kažete mi da je vaš glavni osumnjičenik, vaš jedini
osumnjičenik, mrtav?
- Brandon Grolsch nije osumnjičenik - reče Goodman. - Umro je od predoziranja prije
osam mjeseci. Naša je teorija da počinitelj ima pristup Brandonovu truplu. Namjerno je

Knjige.club 88
 Gringos & Laura

podmetnuo Brandonov DNK na tijela, svjestan da se Grolsch još službeno smatra »nestalim«. Nadao
se da ćemo umorstva prišiti mrtvome čovjeku i prestati tražiti,
- To je jedna od teorija - progunđa Johnson.
Šef Brody napravi grimasu. - Koja je druga?
Na Goodmanovu se licu vidjelo isto pitanje. Dosad je smatrao da se on i Johnson slažu po tom
pitanju.
- Ne uključuje zombije, zar ne? - upita Brody.
- Ne, gospodine. Ne uključuje. - Johnson pročisti grlo. - Uključuje dr. Nicolu Roberts,
psihologinju koja je usred svega toga.
Goodman je zakolutao očima. Johnson ga je ignorirao.
- Detektiv Goodman i ja četiri smo dana pregledavali podatke o pacijentima i bilješke dr.
Roberts, između ostaloga. Složili smo se da je ona očita veza između dviju žrtava. Goodman je
osjećao, osjeća, da bi sama dr. Roberts mogla biti ubojičina meta.
Brody je stisnuo oči. - Ali vi se ne slažete?
- Ne, gospodine - reče Johnson. - Bilješke dr. Roberts o prvoj žrtvi, pacijentici Lisi
Flannaga, podjednako mnogo otkrivaju o samoj dr. Roberts kao i o Lisi Flannagan. Znamo da nikako
nije odobravala Lisinu vezu s Willieem Badenom, kao ni njezin abortus, te da nije suosjećala s
Lisinin nastojanjem da se riješi Vicodina. Ton komentara dr. Roberts činio mi se čudnim za
terapeutkinju nekoga tko bi trebao slušati bez osuđivanja, gospodine. I pune su bijesa.
Šef Brody okrenu se Goodmanu. - I vi ste ih pročitali, detektive. Slažete se?
Goodman se nelagodno meškoljio. Istina je da Nikkiine bilješke o nekim pacijentima,
uključujući Lisu, mogu katkad izgledati neprijateljski. S druge strane nitko izvana nije ih trebao
čitati. To su samo razmišljanja, pomagalo za buduće terapije. Još važnije, u slici koju je Johnson
stvarao o Nikki zaboravio je spomenuti vlastiti bijes usmjeren na nju, svoje neumorno iskrivljavanje
dokaza kako bi Nikki prikazao krivom i u najgorem svjetlu.
- U bilješkama ima osude, gospodine - nevoljko prizna.
Johnson se podrugljivo nasmijao. - Osude? Roberts sasvim jasno pokazuje da se moralno
gnuša te mlade žene. Spominje da bi Lisu Flannagan trebalo natjerati da »odgovara« za svoje
postupke, zbog patnje što ju je izazvala Badenovoj ženi i drugima. Ta se tema provlači kroz mnogo
bilješki.
- Kakva tema? - zbunjeno upita šef.
- Nikki Roberts ima nešto protiv ljubavnica - bez uvijanja će Johnson.
- To je malo nategnuto, Mick - progovori Goodman.
- Je li? Ne bih rekao - reče Johnson zagrijavši se za svoju ideju. - U svakom slučaju, njezine
su bilješke navele da se pitam zašto je tako - nastavi Johnson - pa sam shvatio da to mora imati veze
s njezinim mužem.
- Nije li taj muž mrtav? - uzdahnuo je šef Brody i umorno protrljao sljepoočnice. Osjećao je
početak glavobolje.
- Da, jest. Johnson je zvučao uzbuđeno, kao da se primiče vrhuncu. - Dr. Douglas Roberts prošle
je godine poginuo u neobjašnjenoj prometni nesreći na autocesti 405. Ali pogodite s kim je bio kad
je stradao?

Knjige.club 89
 Gringos & Laura

Šef Brody i Goodman zurili su u Johnsona. Nisi bili raspoloženi za igre pogađanja.
- Sa svojom ljubavnicom! - trijumfalno će Johnson. - Nekom Ruskinjom. Bila je na suvozačevu
mjestu. Također je na tom mjestu poginula. Dr. Roberts je za mužev preljub saznala tek onoga
dana kad je poginuo, kad su ekipe hitnih službi iz olupine izvukle dva tijela! Možete li zamisliti
kakav je to osjećaj? Bol? Poniženje? Kad je cijeli svijet vjerovao da imaš savršen, bajkovit brak?
Uključujući i tebe.
Johnson je sad gledao ravno u Goodmana, a na licu mu je lebdio iritantan izraz rekao sam ti.
Goodman je nastojao procesuirati tu novu informaciju. Nikki mu je tek sinoć otvoreno pričala o
muževoj smrti. Aludirala je na osjećaje gnjeva pomiješane s gubitkom, te na to da je o Dougu otkrila
nešto što ranije nije znala. Ali nije spomenula ljubavnicu. Osim svega ostaloga, Goodmanu je bilo
teško vjerovati da bi srećković oženjen Nikki Roberts uopće želio ljubavnicu. Jedno je kada Willie
Baden vara Valentinu, ali ovo? Gotovo se pitao nije li Johnson sve to izmislio.
- Odakle to znaš? - upita, agresivnije no što je kanio.
- O tome je pisalo na Internetu - odgovorio je Johnson. - Ne u ono vrijeme, već nekoliko tjedana
kasnije. U jednoj se rečenici kratko spominje suputnica. No malo sam čeprkao među Dougovim
i Nikkiinim prijateljima, a svi su potvrdili.
Prljavština koju je nastojala sakriti, kako ju je gnjev izjedao.
- Dobro, njezin je muž imao ljubavnicu - otresito ga je prekinuo šef Brody. - Kakve to veze ima
s našim umorstvima?
- Pa, gospodine, zanima me ta priča o ljubavnici jer je dr. Roberts uopće nije spomenula -
reče Johnson. - Prije dva dana potražio sam izvještaj o nesreći, da vidim što mogu saznati o Dougu i
toj Ruskinji s kojom se viđao.
Goodman se više nije mogao obuzdavati. - Uopće mi to nisi spomenuo! - prasne.
- Hej, bio si »zauzet«, sjećaš se? - odbrusi Johnson. - Ni ti baš nisi bio uzor otvorenosti,
prijatelju. U svakom slučaju, nisam ti što imao reći jer, zamisli? Pokazalo se da nema izvještaja
o nesreći.
- Kako to mislite? - upita šef Brody. Dojadile su mi zagonetke.
- Točno kako sam rekao - reče Johnson. - U sustavu nema izvještaja. Ili ga nitko nije napisao, ili
netko jest, ali je kasnije obrisan.
To je zanimljivo. Ali ipak nije teorija o tome tko je ubio Lisu Flannagan i Treya Raymonda, kako
je istaknuo šef Brody.
- Dolazim do toga, gospodine - ustvrdi Johnson.
- Dakle, sad sam stvarno znatiželjan jer se nesreća zaista dogodila. U ono je vrijeme bila u svim
novinama, kao i veliki, ušminkani in memoriam u LA su. O tome kako je divan čovjek Doug
Roberts bio, pravi svetac, te je ostavio lijepu ožalošćenu ženicu, oboje su tako mladi, bla, bla, bla. Ali
nije se spominjala ruska ženska. Ta se sitnica tek kasnije saznala, online. U svakom slučaju,
pronašao sam radionicu koja je preuzela ono što je nakon nesreće ostalo od Robertsove Tesle.
Razgovarao sam s njihovim inženjerom koji mi je rekao da su provjerili kompjutorske sustave
automobila te se čini da je netko oko toga prtljao prije nesreće.
- »Prtljao«?

Knjige.club 90
 Gringos & Laura

- Hakirao ih iz daljine - objasni Johnson. - Nije bio siguran, ali mu je izgledalo kao da je
pogrešna šifra djelovala na volan i kočnice, nakon što je automobil dosegao određenu brzinu. Kaže
da je to rekao svom šefu, a on je obećao da će izvijestiti policiju.
- I je li? - upita šef Brody.
- To nikako ne možemo znati. Kao što sam rekao, nema izvještaja. I zato što je Damonov
šef umro od srčanog udara, ujutro na Uskrs.
Šef Brody je to šutke primio. Kao i Goodman.
- Dakle - šef na koncu upita Johnsona. - Vaša teorija?
- Moja je teorija, gospodine, ta da je Nikki Roberts psihopat. Otkrije da njezin muž ševi
drugu dok je ona usred liječenja neplodnosti, posve pomahnita i plati nekome da prtlja po
automobilu. Namjesti prometnu nesreću, ubije njega i ljubavnicu.
- Isuse Kriste! - progunđa Goodman, ali Johnson je bio u elementu.
- Plan savršeno uspije. Njezin muž i njegova ruska ljubavnica poginu, a nitko ništa ne
sumnja. To je ohrabri, ali je i dalje bila paklenski bijesna zbog preljuba i taj bijes mora na nekome
iskaliti. Stoga je kivna na sve ljubavnice, sve one koje uništavaju brakove, kao što je njezina
pacijentica Lisa. To joj postane opsesija. I sjetite se, da je već jednom ubila i nekažnjeno se izvukla.
Mislim da je Nikki Roberts dala ubiti Lisu. Mislim da je nekome platila da to napravi, možda uz
korištenje ostataka Brandona radi forenzike, kako je Goodman rekao.
- Nemoj mene u to uvlačiti! - Goodmanova je frustriranost rasla. - To su obične gluposti,
Mick. nemaš nikakvih dokaza protiv Nikki Roberts. Nikakvih!
- Ne slažem se. - Johnson je ostao miran, za pomjenu. - To su dokazi na osnovu indicija,
svakako, ali postoji obrazac, obrazac prijevare. Rekla je da joj je Lisa Flannagan bila »draga«, ali
njezine bilješke tvrde suprotno. Rekla je da je voljela muža, ali brojni su prijatelji svjedočili njezinim
bijesnim ispadima zbog njegova preljuba. Mislim da je Nikki veoma pametna žena. No također
mislim da je patološka lažljivica i ubojica. Ona stoji iza svega šefe. Znam to u svojim kostima.
- U tvojim kostima - prezirno će Goodman. - Ako to uopće znači? Od samog si se početka na nju
okomio.
- A ti si od početka želio s njom spavati! - bijesno odbrusi Johnson. - To ometa tvoju prosudbu.
- Dobro, dobro - umiješa se šef Brody. - Ostanite, obojica. Što je Treyom Raymondom? - upita
Johnsona. - Nisu li on i Nikki Roberts bili bliski?
- Na površini, možda. Ali ispod toga, tko zna? - reče Johnson. - Možda je Trey cijelo vrijeme
znao za Dougov preljub i pomogao ga tajiti pred Nikki?
Ili je možda otkrio da je ona kriva za Dougovu »nesreću«? Ili da je ubila Lisu Flannagan, a
znamo da se ona sviđala Treyu. Još nemam pojedinosti, gospodine - prizna Johnson. - Kao što sam
rekao, to je teorija.
- Dobro. - Šef Brody spustio je dlanove na stol u gesti koja je sugerirala da je razgovor
završen, barem zasad. - To je teorija i ja je neću odbaciti.
- Šefe! - pobunio se Goodman, ali ga je Brody zaustavio.
- Baš kao što neću odbaciti stvarno šašavu ideju da je netko ukrao truplo kako bi ta umorstva
prišio »nestalom« narkomanu. U redu, detektive Goodman? Otvoren sam za sve mogućnosti. No
sad mi ne trebaju teorije, već činjenice. Trebaju mi čvrsti dokazi. Treba mi uhićenje, momci.
- Gospodine - poslušno promrmlja Johnson.

Knjige.club 91
 Gringos & Laura

- Mick, dok mi ne pribavite te dokaze, Goodman ima pravo. Morate prestati maltretirati
Nikki Roberts i njezine pacijente.
- Maltretirati? - Johnson se narogušio. - Tko ih maltretira?
- Dobio sam pritužbe, detektive. Četiri službene pritužbe. Jednu od dr. Roberts, jednu od
majke Treyvona Raymonda, jednu od Cartera Berkeleya i jednu od Williea Badena. Svi vas opisuju
kao nepristojna, svadljiva...
Goodman je promatrao kako lice njegova partnera mijenja boje od bijele do crvene i zatim
gotovo purpurne. No iznenadio se kad je Johnson uspio kontrolirati svoj ton dok je odgovarao.
- S poštovanjem, šefe, Nikki Roberts je psihopat, Carter Berkeley pati od deluzija i ima dobro
dokumentirane psihološke probleme, a Willie Baden je staromodni šupčina...
- On je također bogat i moćan šupčina, detektive - reče Brody i zavali se na stolici. - Kao i Carter
Berkeley. Možda toga niste svjesni, ali Willie Baden svake godine donira šesteroznamenkaste
iznose dobrotvornoj zakladi LAPD-a, a banka Cartera Berkeleya dala nam je više od milijun dolara.
Johnson se namršti. - Nisam to znao.
- Ni ja - dometne Goodman.
- Zar time nešto kupuju, gospodine? - cinično će Johnson.
- Ne budite drski, detektive - odbrusi šef Brody. - Da, time nešto kupuju. Kupuju vrijeme,
razumijevanje i poštovanje ove policije. Ti ljudi nisu kriminalci. Nisu osumnjičeni za zločin. Nije ni
dr. Roberts, kad smo već kod toga. Još ne.
Johnson je izgledao kao da će eksplodirati. - Mogli bi biti. Svi bi mogli biti. Dr. Roberts nam je
lagala o preljubu svoga muža. Carter Berkeley je danas namjerno tratio vrijeme policije i lagao
tijekom istrage umorstva. Što se tiče Badena, čovjek tijekom ispitivanja nije čak ni prdnuo bez
odvjetnica dopuštenja! Ako on nije kriv za nešto, šefe, onda sam ja Shirley Temple.
- Ne želim to slušati. - Šef Brody podigao je ruku. - Prestanite ljutiti donatore, Johnsone. I
prestanite živcirati svjedoke. Ni vi ne morate izgledati tako samodopadno, Goodmane - kiselo doda.
- Bolje da nađete tijelo tog momka Grolscha, ili nestali izvještaj o nesreći, ili nešto što izgleda
kao dokaz, inače ću vas maknuti sa slučaja. To vrijedi za obojicu.
Dva su partnera izišla. Čim su se za njima zatvorila vrata šefova ureda, Goodman je ubrzao i
udaljio se od Johnsona kao da je stariji čovjek neaktivirana bomba.
- Ozbiljno sam mislio ono što sam ondje rekao! - Johnson je viknuo za njim. - Posve te
zaslijepila, pa ne vidiš što se zbiva. Pitaj je kako ju je muž varano.
Goodman je nastavio hodati i gurnuo dvokrilna vrata prema parkiralištu.
- Pitaj je! - Johnson ga je slijedio. - Sinoć si bio s njom, nisi li?
To je bilo nagađanje, iskušavanje sreće. Goodman nije bio toliko glup da odgovori. Samo je ušao
u svoj automobil.
- Nije rekla ni riječi o muževoj ljubavnoj vezi, je li? Ni riječi. Iskorištava te, čovječe! Vrti te
oko malog prsta. Otvori oči.
Goodman je odjurio, a u ušima su mu odzvanjale Johnsonove riječi.
Zaustavio se nekoliko ulica dalje i tri puta duboko udahnuo.
Uzrujala su ga Johnsonova otkrića u uredu šefa Brodya. Kao prvo, to što ga Nikki Roberts
privlači očito se vidi bolje no što je mislio.

Knjige.club 92
 Gringos & Laura

Mick u jednome ima pravo. Previše se s njom zbližio, što za njega nije dobro. No utječe li ta
bliskost na njegovu prosudbu?
Pokušao je objektivno razmišljati o određenim Mickovim optužbama. Primjerice, da je Nikki za
ljubavnu vezu svoga muža pa je nekako namjestila prometnu nesreću kad je on bio s ljubavnicom, a
zatim to prikrila. Te da je potom osmislila umorstva Lise Flannagan i Treya Raymonda.
Što se tiče ovog posljednjeg, Goodman uopće nije sumnjao: Nikki nije ubila Lisu ili Treya.
Toliko je znao. No što se tiče ubojstva muža i njegove ljubavnice... je li to moguće? Želio je vjerovati
da nije. Da Johnson posve u krivu po tom pitanju, kao i u mnogim drugim stvarima. No zasad
nedostaje previše djelića da bi Goodman stvorio jasnu sliku. Tko je bila ljubavnica Douga Robertsa?
Zašto se njezino ime, i postojanje, ne spominje novinskim izvještajima o nesreći?
Što se dogodilo sa službenim izvještajem o nesreći?
I zašto Nikki to nije spomenula, čak ni kad su razgovarali o njezinu braku i muževoj smrti?
Čak ni kad mu se otvorila.
Progonile su ga Johnsonove riječi. Vrti te oko malog prsta. Otvori oči.
Zar mu Nikki Roberts doista mulja?
Premda je znao da to nije pametno, Goodman je nazvao Nikkiin broj.

Nikki je u prigušeno osvijetljenu Disney Concert Halu vidjela broj osobnog mobitela
detektiva Goodmana na svom ekranu. Dodirnula je »odbaci«, uključila mobitel i vratila ga u torbicu
od crnog satena kupljenu baš za večeras. Također je potrošila na dugu elegantnu Balenciaga haljinu
otvorenih ramena koja joj je senzualno obavijala sitno tijelo. Privlačila je poglede odobravanja
muških ljubitelja koncerata, kao i poglede neodobravanja njihovih žena.
Anne Bateman primiče se završetku četvrtog stavka Stravinskieva koncerta za violinu,
finalna dvosatna potpurija skladateljevih djela, očito na vrhuncu. Nikki nije luda za glazbom, ali čak
je i nju ponijela moć Anneina sviranja, burnih emociji što ih je unosila u svaku notu i frazu,
vodeći publiku sa sobom.
Pomisao na traćenje takva talenta - na mogućnost da se Anne vrati svome mužu tamničaru koji
će je zaključati u pozlaćeni kavez pa više nikad neće nastupati - doista je tragična.
Skandalozna. Nikkiine su se oči ispunile suzama, mada nije znala je li tome razlog Anne, ili ljepota
njezine glazbe. Ili Nikkiine vlastite životne tragedije.
Sinoć je malo nedostajalo. Dok je sad o tom razmišljala, znala je da je bila nevjerojatno
glupa. Čak lakomislena. Dopustila si je da se napije s jednim od detektiva koji istražuju umorstva.
Još gore, umalo je spavala s Goodmanom. Morala se boriti protiv tjelesne privlačnosti kakvu odavna
nije osjetila.
Što nije u redu sa mnom, nesretno se pitala. Ovo nisam ja. Ja to ne radim. Ne opijam se. Ne pada
mi na pamet spavati s neznancem. Dovesti se u opasnost.
S druge strane, Nikki je proteklih mjeseci radila mnogo toga što joj u ranijem životu ne bi palo
na pamet. Kao što je potrošiti mnogo više od tisuću dolara na komplet kako bi impresionirala
pacijenta. Zapravo pacijenticu, udanu. Pacijenticu od koje se mora distancirati, pod hitno, ali čija joj
je nazočnost najviše pomogla da prevlada zastrašujući gnjev usmjeren na Douga.
Siroti mrtvi Douglas. Nema ga više, ali nije zaboravljen.
Nikki nikad neće zaboraviti.

Knjige.club 93
 Gringos & Laura

Anne je spustila svoje gudalo i dirigent je koncert doveo do završetka. Nakon djelića sekunde
tišine, uslijedio je gromoglasan pljesak, publika je ustala, lupala nogama i zviždala svoje
odobravanje dok su se svjetla pojačavala. Unatoč mamurluku i probadanju u glavi što su ga izazvali
nagla buka i svjetlo, Nikki je osjećala toplu bujicu ponosa dok je gledala kako Anne ustaje da bi se
naklonila. Izgledala je još sitnije i krhkije nego inače. Njezina je blijeda koža podsjećala na porculan
uz prigušeno sivilo haljine, vizija gracioznosti i skromnosti. Kao dijete.
Ona treba moju zaštitu, pomisli Nikki. Moju profesionalnu podršku. Ne smijem je iznevjeriti.
Moram se pribrati.
Pokazavši propusnicu koju joj je Anne poslala, Nikki je šmugnula iza pozornice dok je orkestar
svirao na bis. Kad je Anne stigla u svoju garderobu, Nikki je već čekala.
- O! Zdravo. - Anne ju je plaho zagrlila, kao da nije očekivala njezinu nazočnost. Što je bilo
čudno, pomalo iritantno za Nikki nakon što ju je Anne pozvala da večeras dođe i kasnije svrati
iza pozornice. - Uspjeli ste.
- Naravno. - Nikki joj je uzvratila zagrljaj. - rekla sam da hoću, nisam li?
- Kako vam se čini? - tjeskobno upita Anne.
- Mislim da je bilo nevjerojatno. Vi ste bili nevjerojatni - iskreno odgovori Nikki. - Posve me
ponijelo. Ponijelo je cijelu publiku.
- Stvarno? - upita Anne. - Je li doista bilo u redu?
- Bilo je svjetlosne godine bolje od u redu - reče Nikki.
Nikki se katkad pitala manipulira li Anne njome, psihološki. Poigrava se njome, »glumi«
potrebitu pacijenticu kako bi hranila Nikkiin ego. No u ovom je slučaju Anneina nesigurnost očito
iskrena. Ovacije što ih je maločas dobila nisu dovoljne, Treba joj Nikkiina potvrda. To je laskavo.
- Takva je rijetkost, Anne, kad je netko talentiran kao vi - reče joj Nikki. - Kad bih imala djelić
vaše darovitosti, umrla bih sretna.
Anne se nasmiješila. - Ne budite smiješni. Nikad nisam upoznala nekoga tko je u životu
postigao više od vas. Večeras krasno izgledate, usput rečeno.
Kompliment je bio neočekivan. Apsurdno, ali Nikki je osjetila kako su joj obrazi porumenjeli
od zadovoljstva. - Hvala. Vi također.
Prekinulo ih je kucanje na vratima. Nikki je bila bliže pa ih je otvorila. Raširila je oči kad je
mlad čovjek doteturao unutra, posve skriven iza najvećeg buketa ruža što ga je Nikki ikad vidjela.
Sigurno je bio težak koliko i on, s doslovce stotine peteljki vezanih satenskom vrpcom dugačkom
kao dvije ispružene ruke.
- Za vas, gospođo Bateman - dahtao je momak i spustio cvjetno čudovište na pod kraj Anneina
toaletnog stolića jer ga nije imao kamo drugamo staviti. Pružio je karticu Anne. - Čestitam.
- Nebesa! - dahnu Anne. Buket je bio veći od nje. - Što ću, zaboga, sa svim tim ružama? Želite li
cvijeće? - Okrenula se k Nikki. - Molim vas uzmite ga kući. Ili u ured. Nikako ne mogu...
Riječi su joj zamrle na usnama kad je otvorila omotnicu i pročitala poruku na kartici. Nikki je
njene reakcije promatrala uvježbanim okom terapeutkinje. Drhtavim je rukama pritisnula prsa.
Nervozno je grickala donju usnu, a zatim je uslijedio smiješak pun tuge i ljubavi.
Nikki je osjetila kako i nju steže u prsima. - On mi ih je poslao, zar ne?
Anne je kimnula i uzdahnula. - Poslao ih je moj muž. Kaže da mu je žao što nije ovdje. Da
moju glazbu čuje svakoga dana u snovima i nosi je u srcu. Nikki je zakolutala očima. - Šteta što ju

Knjige.club 94
 Gringos & Laura

nije »nosio u srcu« dok vas je protiv vaše volje držao zatočenu u kući i nije vam dopuštao nastupe.
Šest godina.
- Znam - prizna Anne, i dalje čeznutljivo promatrajući cvijeće. - Ali gledajte. Jedan cvijet za
svaki dan otkako sam otišla. Devedeset šest. Morate priznati da je to romantično.
Nikki je osjetila navalu bijesa. Kako žene mogu biti tako glupe? Kako mogu muškarcima
dopuštati da ih tako kontroliraju i njima manipuliraju? Nekažnjeno?
- Romantično? - prasnula je. - Zaboga, Anne, odrastite! Ovo nije ljubavni roman. Ovo je
vaša budućnost. Vaš život.
Anne je porumenjela, ali ovoga puta od ljutnje. Ranije nikad nije izgubila živce s Nikki, ali
njezini osjećaji sad su navrli poput bujice.
- Imate pravo, to je moj život. Moj, ne vaš.
Dakle, odstupite.
- Stalo mi je, Anne - povrijeđeno će Nikki. - Kao vaša terapeutkinja...
- O, PRESTANITE! - viknula je Anne, a Nikki je prvi put čula da je povisila glas. - Ovdje nije riječ
o tome da ste vi moja terapeutkinja, i obje to znamo.
Nikki je zgranuto zurila u nju. Zavladala je neugodna tišina. Nijedna nije znala što bi dalje rekla
ili napravila. Na koncu je Anne pokušala normalizirati situaciju.
- Gledajte. Cijenim vaše savjete. Doista. I vašu podršku. Promijenili ste mi život - reče. - Ali
ne morate cijelo vrijeme toliko mrziti moga muža. Čak i kad napravi nešto lijepo, nešto ljubazno.
- Ali to nije ljubazno. U tome je stvar. Time vas kontrolira! - Nikki si nije mogla pomoći. -
Manipulira vama. I usput rečeno, on je vaš bivši muž. Žao mi je, Anne, ali morate se zapitati
koliko ste slijepi voljni biti?
- Koliko slijepa sam ja voljna biti? Što je s vama? - Prasnula je Anne, boreći se protiv suza. -
Koliko ste vi bili slijepi u vašem braku? Eh? Zar doista niste znali za preljub vašega muža?
Nikki je problijedjela. Svijet se odjednom doimao prigušenim, kao da ovaj razgovor vodi u snu,
ili pod vodom. - Odakle znate za to? - upita glasom koji se lomio. - Tko vam je rekao?
- Mislim da biste sad trebali otići. - Annein je glas bio tih, ali odlučan. Neće odgovoriti
na Nikkiina pitanja. Prijeđena je granica i nema povratka.
- Dobro. - Nikki se osjećala kao da joj netko lijeva kiselinu u grlo, ravno do prsa i zatim do dna
želuca. - Idem.
Na vratima se okrenula i pogledala Anne.
- On će vas ubiti, znate. Jednoga dana. Ako mu se vratite. Takvi muškarci to uvijek čine. Ubij
ili budi ubijen.
Anne je potisnula jecaj kad su se vrata s treskom otvorila.

Vozeći kroz centar, puzeći prema Autocesti kroz prometnu gužvu, Nikki je osjećala mučninu.
Užasna kisela mučnina, kao da joj žilama teče ukiseljeno mlijeko. Dijelom samosažaljenje,
dijelom gnjev, dijelom kajanje.
U pravu je po pitanju Anneina muža. Možda jest velikodušan i šarmantan, ali je također
nasilnik, a nasilnici se ne mijenjaju. Obje su znale, duboko u sebi, da su njegove »romantične geste«
zapravo slabo prikriven pokušaj da je kontrolira. No Anne to više neće čuti od Nikki jer se Nikki

Knjige.club 95
 Gringos & Laura

prestala ponašati kao njezina liječnica i sad se ponaša kao... što? Njezina prijateljica? Njezina
ljubavnica? Vrebačica?
Pogriješila je kad je onako razgovarala s Anne.
I Anne ju je sad zbog toga prozvala. Ne samo zbog vlastitih neprikladnih osjećaja - »Ovdje
nije riječ o tome da ste vi moja terapeutkinja i obje to znamo« - već i zbog Dougova preljuba. Kako je
zaboga Anne za to saznala? Nikki sigurno o tome nije s njom raspravljala, niti je na to na bilo
koji način aludirala. Zapravo, osim Gretchen i Haddona, nitko blizak njoj ne zna - ili ako zna,
diplomatski šuti.
Pojačao se osjećaj mučnine. Nikki je kroz prozor vidjela četiri beskućnika sklupčana u jednoj
veži. Jedan je krupnim praznim očima beznadnog ovisnika pogledao ravno u nju. Nikki je čekala
da nešto osjeti, poznato suosjećanje kakvo ju je obuzimalo dok je Doug bio živ, prije nego je ona
ruska kučka uništila sve što je Nikki imala. Ali ništa nije osjetila. Umrlo je nešto u Nikkiinu srcu, u
njezinoj duši, ako to postoji. Ili možda nije umrlo, već je ponestalo goriva. Možda će se jednoga dana
njezini spremnici ljubavi, brige i ljudskih emocija napuniti, a ona će opet moći osjećati?
Možda.
Ili možda neće.
Na prilazu autocesti opazila je još jedan očajan slučaj. Ovoga puta sredovječnu ženu, poput nje,
ali je ta žena imala istu ljuskavu kožu kao dečki u Haddonovoj klinici u Veniceu. Krokodil, rekao
ja da se zove droga. »Najnovija nova stvar« nad kojom karteli u L.A.-u nastoje uspostaviti kontrolu.
U Veniceu je suosjećala s tom dvojicom momaka. Ali ne sada. Ne večeras. Možda je
njezin sramotni susret s Anne Bateman bio posljednja kap, posljednji udarac što ga je Nikki mogla
podnijeti prije nego se emotivno posve isključi.
Vozila je kući, naslijepo i bez razmišljanja. Dva policajca u civilu sjedili su u parkiranom
automobilu ispred njezina ulaza, zahvaljujući detektivu Goodmanu koji očito nije želio prihvatiti
odbijanje.
- Treba ti zaštita - rekao joj je sinoć u automobilu. Ruku je držao negdje između njezina koljena
i bedra dok mu je povjeravala svoju patnju. Bože, bio je to dobar osjećaj.
- Ne želim zaštitu.
- Nije riječ o tome što ti želiš, Nikki. Moj je posao da te zaštitim.
To je bio još bolji osjećaj.
- Što ako odbijem tvoju zaštitu, detektive? - Nikki se nije sjećala gdje se tada nalazila njezina
ruka, zacijelo na nekom zabranjenomu mjestu.
- Onda ću te ignorirati, doktorice.
Detektiv Johnson je njezinu titulu koristio kao uvredu. Goodman joj se time nabacivao.
Nazočnost policajaca dokazivala je da to nije bilo tek očijukanje. Mislio je ozbiljno. Nikki
se nasmiješila kad je vidjela da je Goodman ispunio obećanje. Tvrdoglavost je osobina kojoj se
uvijek divila kod muškaraca. Doug ju je imao u izobilju. Dragi Doug. Da barem sve nije onako
završilo.
Suze su je pekle u očima, ali ih je Nikki ljutito potisnula i ušla na svoj kolni prilaz. U kući je
isključila alarm, izula cipele i ušla u kuhinju gdje je novu večernju torbicu bacila na radnu ploču. Još
je osjećala ostatke mamurluka od prošle večeri pa nije ni razmišljala o pravom piću. Stoga je iz boce
u hladnjaku natočila Virgin Mary i sjela za pult. Otvorila je laptop da provjeri svoj e-mail.

Knjige.club 96
 Gringos & Laura

Bar je to sebi govorila. Zapravo je željela vidjeti je li Anne poslala poruku.

Nije.
No drugi je e-mail privukao Nikkiinu pozornost. Pod naslovom »Vidio sam te sinoć«, anonimni
je pošiljatelj u privitku poslao fotografiju. Nikki ga je otvorila i vidjela snimku restorana Dan Tana's
i na njoj zalijepljenu drugu sliku. Grubo uređena fotografija Nikkiina lica iznad tijela nage žene. Žena
je visjela s omče. Ispod je pisalo: »Umri, kučko.«
Nikki se odmaknula. Nakratko je osjetila šok. Zatim drhtaj straha. Potom ništa. Baš ništa.
Unatoč emotivnoj obamrlosti, intelektualni dio njezina mozga zahtijevao je da nešto poduzme.
Ovo nije psina. Ovo je prijetnja smrću. Točno određena prijetnja smrću od nekoga tko poznaje
njezino kretanje, zna da je sinoć bila u Dan Tana’su, zacijelo i s kim je bila ondje. Mora odmah reći
policiji. Mora reći Goodmanu.
Ipak je oklijevala. Zar doista naočitu detektiva želi pružiti razlog da se još dublje uvuče u
njezin život? Da joj dođe sve bliže i bliže, pod krinkom »zaštite«?
Dio nje definitivno je želio. Ali je drugi, mudriji dio znao da to nije rješenje.
Goodman je dobar čovjek i čini se da daje sve od sebe kako bi riješio slučaj. Ali njegov
partner, mrski detektiv Johnson, utjelovljenje je vraga, a sviđalo se to Nikki ili ne, ta dva su policajca
tim. Tim koji mučno sporo napreduje u hvatanju Lisina i Treyova ubojice, da i ne spominje manijaka
koji ju je pokušao pokositi, i umalo uspio.
U međuvremenu, njezin je život u opasnosti.
Nikki doista treba zaštitu. No više od toga treba odgovore, ne samo o umorstvima, već na
jedno pitanje koje je progoni, truje i uništava od trenutka kad je saznala za Dougovu izdaju.
Otvorila je Google i utipkala:
Privatni detektiv, West Los Angeles.
Vrijeme je za plan B.

Knjige.club 97
Gringos & Laura

Knjige.club 98
 Gringos & Laura

21

- Onda, Andrea. Koja je definicija neženje?

Derek Williams nagnuo se preko stola u I-Hopu i s iščekivanjem gledao konobaricu.
- Sedam je ujutro, Derek - odgovori iscrpljena mlada žena i ponovno mu natoči kavu. - Ako je
to još jedna od tvojih prljavih šala, nisam raspoložena.
- Nije prljava! - pobuni se Derek Williams. - Znaš, ne bi te ubilo kad bi se katkad razvedrila,
Andrea.
Konobarica je cinično uzdigla obrvu. - Pogledaj naokolo, Derek. Pokaži mi gdje piše »posluga
s osmijehom«.
Williams se glasno nasmijao i njegovo se zanemareno tijelo treslo poput divovskog želea.
Andrea je njegova vrsta djevojke. Samohrana majka koja zarađuje osam dolara na sat i šali se na
račun toga.
- Neženja je čovjek koji niti jednom nije počinio istu grešku! - izlanuo je. - Hajde, priznaj, dušo.
To je smiješno. Imam još jedan za tebe.
Andrea je zakolutala očima i na stol spustila dva jelovnika.
- Koja je definicija alimentacije?
Počela se udaljavati.
- Visoka cijena življenja! - Derek je doviknuo njom.
Posljednja je šala istinita, što je Derek Williams znao iz vlastita iskustva. Njegova bivša žena
(vještica, vrag) Lorraine, upravo ga na sudovima cijedi kao mokru krpu za suđe. Derek se osjećao
kao iscijeđeni limun kojeg nekako i dalje cijede, još dugo nakon što je nestala posljednja kap soka.
- Ja sam privatni detektiv, časni sude - Derek je preklinjao na zadnjem saslušanju,
zastupajući samog sebe. (Pogreška, ali nema pomoći.) - Nisam odvjetnik, ili investicijski bankar, ili
silikonski... kompjutorski... jedan od onih tipova iz San Francisca. Ne znam čak ni napisati Palo Alto.
- Pa, žao mi je da to čujem - odgovorila je sutkinja, ali uopće nije tako izgledala. Proklete
feministice. - No vjerujem da znate napisati Z-A-T-V-O-R. Onamo ćete ići ako preskočite još jednu
isplatu alimentacije gospođi Sloane.
Gospođa Sloane. To ga je neopisivo iritiralo. Lorraine je nakon razvoda uzela svoje
djevojačko prezime, a temeljem sudske odluke čak ga je dodala u rodni list njihova sina. Hunter
Sloane-Williams. Kakvo je to pretenciozno, glupavo ime za osmogodišnjega dječaka? Ili bilo kojega
dječaka, kad smo već kod toga? Lorraine je očito odlučila da ga odgoji kao homoseksualca. Nije da
Derek ima nešto protiv njih, ako jesu homoseksualci. Ali Hunter...
Koga on mulja? Ništa ne zna o Hunteru. Lorraine barem u tome ima pravo. »Nikad s njim ne
provodiš vrijeme, Derek. Ne bi znao što ćeš sa zajedničkim skrbništvom, i toga si svjestan.«
- Gospodin Williams?
Derek se trgnuo i prolio vrelu kavu po čistoj bijeloj košulji. - Jebemu... - opsovao je ispod glasa i
povukao vruću mokru tkaninu s kože. Krajičkom je oka vidio kako se Andrea smijulji iza šanka.

Knjige.club 99
 Gringos & Laura

- Zaboga, jako mi je žao! - Zgodna, profesionalno odjevena brineta izgledala je zgranuto. - Jesam
li ja za to kriva?
- Ne, ne. - Williams se bezuspješno brisao šakom papirnatih ubrusa. - Nikako. Bio sam
jako daleko. Sanjario. Zapravo, to je više bila noćna mora. Dnevna mora. Vi ste sigurno dr. Roberts?
- Nikki, molim vas. Hvala vam što ste pristali da se tako rano sastanemo.
Žena koja je pružala ruku Dereku još je bolje izgledala uživo nego na televiziji, gdje ju je
vidio nekoliko puta otkako je priča o »zombijevskom ubojici« doprla u glavne medije. Dr. Roberts ga
je nazvala sinoć u ponoć, nesumnjivo očekujući da će ostaviti poruku, ali se Williams javio i njih su
dvoje započeli razgovor o njezinoj »neugodnoj situaciji«. Napola pijan od domaćeg piva i ne baš
najbistriji, Williams je ipak pristao da će se sastati rano ujutro, dijelom zato što je očajnički trebao
novac klijentice, a dijelom zbog istinskog očaja u glasu Nikki Roberts.
Williams je iz iskustva znao da istinski očaj obično donosi plaćanje unaprijed. Zahvaljujući
mahnitu izvještavanju medija o vezi Lise Flannagan s Willieem Badenom, već je dosta znao o
slučaju umorstva, a dvadesetak minuta internetska istraživanja o prošlosti dr. Roberts reklo mu je
sve ostalo što je trebao znati. Terapeutkinja Lise Flannagan ugledna je psihologinja i udovica
istaknutog liječnika. Drugim riječima, ova je dama u nevolji ozbiljno bogata. Nikkiin poziv bio je
trenutak zveckanja novca što ga je Derek Williams čekao.
Naknada koja bi ga mogla spasiti Z-A-T-V-O-R-A. Nadao se da nije uništio svoje izglede kad se
zalio kavom kao tek prohodalo dijete.
Pokazalo se da su živci Nikki Roberts u lošem pitanju pa je to jedva opazila. Kliznula je u
separe sučelice njemu, izvadila žutu omotnicu i pružila je njemu.
- Nisam bila sigurna gdje početi, pa sam napravila nekoliko bilješki - objasnila je. - Treba mi
vaša pomoć, gospodine Williams. Policija... pa, kako sam sinoć objasnila, zapravo ne napreduju u
istrazi tih umorstava.
- Da sam dobio dolar svaki put kad sam to čuo, dr. Roberts. Nikki. - Williams se zavalio na
sjedalu osjećajući se samouvjerenije. Odloživši omotnicu sa strane, reče: - Kasnije ću to pogledati.
Sad bi bilo najbolje da mi svojim riječima ispričate što se događalo.
Nikki je duboko udahnula i krišom na brzinu proučila Williamsa. Pretio. Nezdrava boja
kože. Spore fizičke reakcije. Žutilo u očima. Brzo je procijenila da pije, vjerojatno razveden i u
financijskim problemima. No ne treba biti Einstein da bi se to shvatilo. Nema mnogo imućnih
vrhunskih profesionalaca koji bi za sastanak uz doručak izabrali I-Hop. No, podsjetila se, Williams
ima izvrsne kritike prijašnjih klijenata, te je poznat po tome da je spreman pomicati legalne granice
kako bi pribavio potrebne dokaze. Više je puta imao nevolja na sudovima. Nikki je tražila baš tu
vrstu riskiranja.
- Kao što sam rekla, nisam sigurna gdje početi.
- Pokušajte na početku - reče Williams i opet pozove Andreu do stola. - Ja ću pladanj
slanine molim te, dušo, i palačinke kao prilog. A za moju prijateljicu? - Pogleda Nikki.
- O, ništa, hvala. Samo kavu.
- Ona će tost s jajima - reče Williams. Potom se okrenuo zbunjenoj Nikki i rekao: - Morate
jesti, dušo. Ma što se događalo u ljudskim životima, ako zovu mene, tu ima stresa. Morate jesti i
morate spavati, točka.
To je bilo drsko i bombastično, ali istodobno simpatično, možda zato što je bilo
dobronamjerno. Nikki se odmah zagrijala za Dereka Williamsa.

Knjige.club 100
 Gringos & Laura

- Pa - reče. - Ako krećem od početka, pravoga početka svega ovoga za mene, valjda bi to bilo:
Moj je muž imao ljubavnu vezu.

Valentina Baden u sebi je izgovorila molitvu zahvalnosti kad je njezin G6 sletio na aerodrom u
Cabo San Lucasu.
Valentina se maločega bojala. Još od nestanka njezine sestre prije gotovo pet desetljeća,
Valentina je naučila da se u životu malošto ne može preživjeti, ako je osoba dovoljno odlučna. No
iracionalan strah od letenja ostao je konstanta. Prijatelji su tvrdili da joj smeta manjak kontrole.
Možda imaju pravo. Svakako je istina da u svim drugim područjima života Valentina čvrsto drži
uzde, u braku, obitelji, poslovnim odlukama i osobnim vezama. Ostvarila je sve što je namjeravala
tijekom boravka u Los Angelesu. Nenajavljeno se pojavila u uredima organizacije Missing u centru
grada. Zahtijevala da joj pokažu stanje svih istaknutih slučajeva, kao i podrobni prikaz
knjigovodstva za proteklih šest mjeseci. Otkako je porezna počela njuškati oko njihovih stranih
izvora prihoda, Valentina je opsesivno zahtijevala da osobno sve provjeri. Veoma malo ljudi u
organizaciji u potpunosti razumije pravu prirodu njihova »rada«, kao i veliku potrebu za
tajnovitošću. Srećom, Willie je previše lijen i zaokupljen samim sobom da bi se opterećivao
omiljenim projektom svoje žene. No porezna je služba druga priča. Willie ih je ovoga puta zaustavio
i isplatio policiju L.A.-a. No nitko bolje od Valentine ne zna da si ne mogu priuštiti sljedeći put.
Nikada.
Godilo joj je gledati kako njezino osoblje brza naokolo poput prestrašenih mrava čije je
gnijezdo netko narušio, hitaju da udovolje svojoj kraljici. Dobrotvorne organizacije, podsjetila ih je,
treba voditi u skladu sa standardima kao tvrtke, a to znači rezultate. Zanosila se činjenicom da je u
petnaest godina, otkako Missing postoji, samo nekoliko preuzetih slučajeva ostalo neriješeno.
Ritchie Lamb, dječačić koji je nestao u Turskoj za vrijeme obiteljskog odmora, kojega su gotovo
sigurno ugrabili trgovci djecom, nažalost nikad nije pronađen. I Charlotte Clancy, au pair djevojka
čiji je nestanak duboko i javno pogodio Valentinu jer se dogodio u Mexico Cityu, gdje je davno
izgubila svoju sestru Mariu. Gotovo je osjećala joj na to sjećanje niz obraz klizi fotogenična suza. No
u golemoj većini slučajeva Missing je obiteljima uspio pružiti nekakav zaključak. Čak i ako vijesti
nisu bile dobre, kao u slučaju Brandona Grolscha. Takvi rezultati proizlaze samo iz neprestane
budnosti i stalnih nastojanja, vrlina što ih je Valentina vještom uporabom mrkve i batine
poticala kod svojih zaposlenika.
Ovog je tjedna u L.A.-u uglavnom trebala batina. Već u prvom satu Valentina je otpustila
računovođu i obje njegove pomoćnice.
- Ako želiš da se nešto obavi kako treba, obavi to sam - požalila se Terryu Engelsu,
upravitelju ureda u L.A.-u, dok je nesretni tim iz računovodstva praznio svoje stolove, već drugi tim
u manje od dvije godine. - Podaci iz proteklih šest mjeseci prava su zbrka. Sama ću ih srediti dok
sam ovdje i zatim imenovati nekoga novoga tko će preuzeti.
S financijama opet pod njezinim nadzorom i vatrom što ju je zapalila pod ostalim
zaposlenicima Missinga u L.A.-u, Valentina je imala dovoljno vremena da se pozabavi svojim drugim
poslom. Naime, pobrine se da određeni ljudi znaju da ih ona motri - nitko neće napraviti budalu od
Valentine Baden - te da se problemi poslovne prirode s nekim napornim Rusima riješe na njezino
zadovoljstvo. Posljednjeg je dana čak uspjela ubaciti odlazak na frizuru i u Neiman Marcus, za slučaj
da Willie postane sumnjičav. Osim toga, Cabo možda jest raj u mnogim aspektima, ali po pitanju
maloprodaje, opcije su limitirane. Što se Valentine tiče, to je bilo veoma uspješno putovanje, a

Knjige.club 101
 Gringos & Laura

njezinu je zdravlju godio i odmak Willieeve stalne naporne nazočnosti te sve paranoje zbog
njegovog novog partnera. Sad im još samo treba da se stiša halabuka zbog umorstva Lise Flannagan
i da se iritantna dr. Nikki Roberts vrati u svoju rupu kako bi mediji prešli na sljedeću priču.
Tada bi život imao šansu da se vrati u nekakvu normalu.
- Hvala Bogu da si se vratila. - Valentina se zapanjila kad ju je Willie dočekao na
aerodromu. Grozno je izgledao. Blijed i neuredan u odvratnoj trenirci od velura, poput nekog
umirovljenika koji umire na Floridi. Zaudaralo mu je iz usta. - Dva dana nije uzvratio moje pozive! -
nervozno je izlanuo. - Dva dana! Očito je bijesan.
- Tko je bijesan? - pitala je Valentina kad je jedan od Willieevih ljudi uzeo njezin kovčeg.
- Što misliš? - prasnuo je Willie.
- Misliš, Rodriguez? - uzdahnula je Valentina.
- Rodriguez, naravno! - obrecnuo se Willie. - Nismo se smjeli spetljati s njim. Taj glupi posao...
- Donijet će nam bogatstvo - mirno ga je podsjetila Valentina i odlučno mu prstima s crvenim
kandžama stisnula podlakticu. - Moraš se smiriti, Willie. Ovo nije dobar trenutak za gubljenje
živaca. Ljudi poput Rodrigueza mogu nanjušiti slabost kao morski pas krv. Vjeruj mi, znam. Odrasla
sam uz takve ljude, sjećaš se? Ovdje je sve drukčije.
- Znam sve to - reče Willie.
- Onda se tako ponašaj - reče Valentina. Ako se zbog toga ljuti, šteta.
- Šteta? - Willie je gutao zrak, otvarao i zatvarao usta kao riba na suhom. - Šteta? Valentina, zar
ne znaš za što je on sposoban? Za što su sposobni svi ti prokleti Meksikanci? Ubit će me. Oboje će
nas ubiti. Prerezat će nam grkljan dok spavamo.
Valentina je mirno sjela u Bentley. Čekala je da vozač krene prije nego je odgovorila.
- Govoreći kao jedna od tih »prokletih Meksikanaca« - nadmeno je promatrala muža -
uvjeravam te da griješiš. Jasno da znam za što je Rodriguez sposoban. Poslovala sam s njim
preko Missinga, sjećaš se?
- To je prokleta dobrotvorna organizacija! - viknuo je Willie. - To nije isto! U to nije uložio
novac.
To ti misliš, pomislila je Valentina, ali je to zadržala za sebe.
- Stvar je u tome, imaš pravo, oboje bi nas u trenu ubio ako bi mu to odgovaralo. Ali mu
ne odgovara. On te treba, Willie. Treba tvoju nazočnost u L.A.-u, treba tvoju mrežu, treba
legitimitet što ga daješ ovome. Držiš mnogo dobrih karata, ljubavi. Samo ih moraš odigrati.
Willie je otvorio usta da još nešto kaže, ali je Valentina zapovjednički podigla ruku.
- Sad sam umorna, dragi. Provela sam nekoliko napornih dana. Ako želiš još razgovarati,
ostavit ćemo to za večeru.
Zatvorila je oči.
- Trebam li opet nazvati Rodrigueza? - upita Willie, nesposoban obuzdati se.
Valentina je zatvorenih očiju mirno odgovorila: - Ni slučajno. Zaboga, Willie. Molim te, imaj
bar sićušna muda.
Vozač je jedva obuzdao smijeh.
Vozili su se dalje.

Knjige.club 102
 Gringos & Laura

Prošlo je deset kad je Derek Williams konačno izišao s parkirališta I-Hopa i zaputio se u svoj
ured, samo osam ulica dalje, u Centinela Avenue. Ako se skučena prostorija od tri i pol za dva i pol
metra, bez prozora, što je unajmljuje mjesečno može nazvati »uredom«. Iznad prodavaonice
automobila, gdje ljudi za sat vremena katkad zarade više nego Derek u tjedan dana, Williamsova
soba jedna je od šest koje se iznajmljuju neovisnim tvrtkama. Jednu iznajmljuju lihvari, drugu
siromašni odvjetnik po imenu Alan Clarkson s kojim je Derek u opreznu prijateljstvu, a treću veoma
ljubazan svodnik po imenu Fabrizio. Četvrti je ured trenutno prazan, a Williamsova najbliža
»susjeda« na kraju reda je žena iz Phoenixa koja izrađuje torbice sa šljokicama i ogrlice koje, koliko
je Williams vidio, nije ni pokušala prodati. Sve je to jadno, sigurno. Ali je jeftino, prilično sigurno,
ima dobru internetsku vezu, a to je uglavnom sve što Dereku Williamsu ovih dana treba. To i
skupina prijateljskih momaka u prizemlju koji imaju alat za zamjenu guma, za slučaj da neki od
njegovih klijenata ikad postane neugodan.
Premda u ovom slučaju to nije očekivao. Barem ne od same klijentice. Nakon puna tri sata u
društvu dr. Nikki Roberts, Derek je dobio tri važne nove informacije.
Prvo, mogao bi zaraditi MNOGO novca, ako dobro odigra svoje karte.
Drugo, sudbina mu je pružila rijetku priliku da nadmaši starog neprijatelja, policiju Los
Angelesa. Treće, preuzimanjem toga slučaja sebe će dovesti u stvarnu i neposrdnu opasnost.
Ironično je, ali najviše ga je uzbuđivala treća činjenica. Prošlo je jako mnogo vremena otkako
se Derek izložio opasnosti. Otkako je bio na rubu, istinski riskirao, živio na adrenalinu kao u starim
vremenima, P.L. (Prije Lorraine). Sve do jutrošnjeg razgovora s Nikki nije shvaćao koliko mu
je nedostajalo.
Ubacio je dva Alka-Seltzera u veliku čašu vode, sinoćnje opijanje u kombinaciji s jutrošnjom
gozbom od slanine i sirupa ne pomaže njegovoj probavi - spustio svoju poveću stražnjicu na
škripavu stolicu od umjetne kože, ispružio kratke noge i iskapio neugodnu mješavinu. Zatim je iz
ladice izvadio starinski notes i počeo pisati. Počeo je kratkim natuknicama što ih je uvijek koristio
nakon prvog sastanka s klijentom, na početku svakog slučaja. No uskoro su riječi potekle i svojim je
zapažanjima ispunjavao stranicu za stranicom.
Nikki Roberts je fascinantna žena, a zavrzlama koju mu je iznijela još je neobičnija od nje
same. Zapravo, Williams je smatrao da je riječ o dva slučaja, što je pomno objasnio Nikki kad joj je
naplatio dvostruki iznos od uobičajenoga.
- Tu je preljub vašega muža. Želite znati tko je bila ta žena, kako su se upoznali, sve takve
stvari.
- Točno - rekla je Nikki.
- Dakle, to je prvi slučaj. Zatim su tu umorstva i prijetnje upućene vama. Želite da saznam tko
stoji iza toga. Zapravo, da obavim posao LAPD-a?
- Upravo tako.
- To je drugi slučaj.
Nikki nije ni trepnula dok je za Dereka pisala ček za mjesec dana rada, na iznos dvostruko veći
od uobičajenoga, plus velikodušno pokriveni troškovi. Williamsu se ta žena sve više sviđala.
Brzo je zaključio da će najviše zaraditi na temelju muževa preljuba. Između ostaloga i zato što
taj slučaj samo njegov - LAPD-u je zacijelo posve svejedno koga dr. Doug Roberts jest ili nije ševio.
Što znači da Derek može dulje zavlačiti tu istragu, barem teoretski. Kao za sve privatne istražitelje,
preljub je osnova Williamsova posla, pa je svakodnevno zahvaljivao Gospodu na svim grešnicima u

Knjige.club 103
 Gringos & Laura

West Los Angelesu. Slučajevi ubojstava malo su kompliciraniji. Negativna je strana ta da uvijek
postoji šansa da beskorisni LAPD uhvatiti takozvanog Zombijevskog ubojicu, ili barem uskoro
nekoga uhititi, prije nego Derek potroši novac za prvi mjesec. S druge strane, Nikki kaže da dosad
nisu ništa postigli ili ne shvaćaju ozbiljno njoj upućene prijetnje. Čini se da nitko ne traži vozača
terenca koji ju je pokušao pregaziti, kao ni svjedoka koji joj je spasio život. Nikkiino povjerenje u
policiju trenutno je nisko da im čak nije pokazala prijetnju što ju dobila e-mailom, već ju je donijela
Williamsu. Još jedan izvrstan znak. Što više dokaza ima, to su bolji njegovi izgledi da će prije policije
stići do cilja.
Da, sve u svemu, ovo izgleda kao sjajan posao. Sama su ga umorstva fascinirala. Kao svi
ostali, Derek je pratio priču u novinama i na televiziji. Veoma mladu i lijepu ljubavnicu Williea
Badena - koja je također bila pacijentica Nikki Roberts - divljački je mučio manijak koji joj je na
koncu zario nož u srce i njezino nago tijelo bacio u grmlje kraj autoceste. Tri dana kasnije, mladog
Afroamerikanca po imenu Treyvon Raymond - pomoćnika i obiteljskog prijatelja Nikki Roberts -
snašla je posve ista sudbina. Preživio je dovoljno dugo da stigne do bolnice, ali je umro prije nego je
identificirao napadača. Zasad veoma grozno. Ali postaje gore. Badenova se ljubavnica očito borila za
život pa su pod njezinim noktima našli ubojičin DNK. Nakon što je u javnost procurilo da ti uzorci
sadrže mrtve ljudske stanice, započela je cijela sapunica o »zombijima«, najprije na Internetu i
kasnije u drugim medijima. Doista je smiješno u što su ljudi ovih dana spremni vjerovati. Međutim,
u stvarnom svijetu nitko nije uhićen za ta ubojstva, a kamoli optužen. Nije utvrđen jasan motiv.
Cijela je stvar veoma zagonetna.
- Dakle, LAPD još nema osumnjičenika? - Williams je pitao Nikki.
- Ne službeno. Mada mislim da jedan od detektiva koji rade na slučaju, Johnson, sumnja na
mene. Kad god s njim razgovaram, prema meni se odnosi kao da sam zločinka.
- Ne bih se time opterećivao - rekao je Williams. - Svi su policajci nepristojni.
Nisu svi, Nikki je pomislila na šarmantna Goodmana. No tu je misao zadržala za sebe. Tada je
zapanjila Williamsa kad je priznala da je tijekom ispitivanja lagala detektivima.
- Pitali su me poznajem li momka po imenu Brandon Grolsch. Rekla sam ne. Ali poznajem
ga. Odnosno, poznavala sam ga. Bio je moj pacijent. Moj ga je muž poslao k meni, preko jedne od
svojih klinika.
- Zašto su se raspitivali o tom momku? I zašto ste lagali? - pitao je Williams.
Nikki je slegnula ramenima. - Nisam sigurna.
Zašto su pitali. Valjda zato što su mislili da je upleten u umorstva. No ja znam da nije. Brandon
nije bio sposoban za nešto takvo. Bio je veoma blag, veoma drag. - Čeznutljivo se nasmiješila. -
Valjda sam lagala da ga zaštitim. Tada nisam razmišljala o tome.
- Jasno vam je da je to ometanje pravde? - istaknuo je Williams. - Kad bi policajci saznali, mogli
bi postati neugodni, ako to žele.
- Znam, ali nije me briga - rekla je Nikki. - činjenica je da im ne vjerujem, gospodine Williams.
Williams ju je tada poželio zagrliti. Pa, znači da smo dvoje, dušo. - Ali meni vjerujete?
- Vama plaćam - Nikki se nasmiješila. - To stvara drukčiju dinamiku.
- Da, gospođo, to sigurno. - Williams joj je uzvratio smiješak. - Dakle, taj Brandon. Kad ste
se zadnji put s njim čuli?

Knjige.club 104
 Gringos & Laura

- Prilično davno. Prije više od godinu dana - rekla je Nikki. - Nazvao me iz Bostona. Opet se
drogirao i bio je veoma potišten. Bojim se da mu uopće nije bilo dobro.
- Mislite li da je mrtav? - bez uvijanja je pitao Williams.
Nikki je slegnula ramenima. - To je sigurno moguće. Ali ne znam.
- Dobro. - Williams je promijenio temu, a Brandona Grolscha svrstao među neriješene
probleme. - Recite mi o detektivima koji rade na slučaju.
Duboko uzdahnuvši, Nikki je počela opisivati detektiva Johnsona: njegovo neprijateljstvo i
paranoju u odnosu na nju, njegovu odlučnost da je smatra počiniteljicom umjesto žrtvom. - U lice mi
je rekao kako misli da sam izmislila priču o tipu i terencu koji me pokušao ubiti. To je
apsurdno. Njegov je partner mnogo razumniji. Detektiv Lou Goodman. - Williams je opazio kako se
Nikkiino lice razvedrilo kad je izgovorila njegovo ime. - On je drukčiji.
- Na koji način drukčiji?
- Na svaki način. Uljudan je, marljiv, obrazovan. Bez predrasuda.
- Ali ipak ne napreduje u slučaju - podsjetio ju je Williams.
- Valjda ne - nevoljko je priznala Nikki. - Bar ne dovoljno brzo. On vjeruje da sam ja možda
cijelo vrijeme bila ubojičina meta. Da je Lisa Flannagan ubijena greškom jer je nosila moj kišni
ogrtač. I napadnuta je ispred mog ureda.
Williams je izgledao skeptično. - To mi se čini malo nategnutim.
- Ne znam - rekla je Nikki. - Bilo je mračno i padala je kiša. Lisa i ja doista smo izgledale donekle
slično. Barem na prvi pogled. Želim reći, Lisa je bila mnogo mlađa i ljepša, jasno.
Williams ju nije ispravio. Nikki Roberts dobro izgleda za svoje godine, nema sumnje, ali vidio
sam slike Lise Flannagan. Prava ljepotica. Kakva šteta. Kasnije je Nikki Dereku rekla za
fotografiju ukradenu iz njezine spavaće sobe, te popunila praznine o zagonetnom crnom terencu
koji ju je pokušao pregaziti i mladiću koji joj je pomogao. Dala mu je i kopiju prijetećeg e-maila što
ga je sinoć primila. Nije razumio zašto taj detektiv Johnson ne shvaća ozbiljno te incidente, osobito u
kontekstu ovih jezivih umorstava i Nikkiine povezanosti sa ubistvima. Besmisleno. Je li Johnson
znao nešto što njegov partner nije?
Zabilježio je sva svoja pitanja, a zatim strpljivo slušao dok je Nikki vraćala razgovor na pravi
razlog za kojega ga je angažirala: mužev preljub.
I Nikkiina je priča bila veoma mučna. No Williamsu je instinkt govorio da je nepotpuna. Činilo
se da nedostaje nekoliko bitnih djelića slagalice, činjenica koje Nikki nije znala ili mu nije spremna
reći - zasad.
Prema Nikkiinim riječima, za muževu je ljubavnicu saznala je one večeri kad je poginuo. Doug
Roberts izgubio je kontrolu nad svojim automobilom na cesti 405 i na mjestu poginuo. Kad je
policija nazvala Nikki, saznala je da nije bio sam. Neka je žena bila s njim u automobilu.
- Pitali su me znam li tko je ona, ali nisam imala pojma. Tada sam mislila da je možda jedna
od Dougovih pacijentica, ili kolegica koju je vozio kući. Istinu sam saznala nekoliko dana kasnije.
Čula sam razgovor dva policajca. Ispitivali su osoblje u bolnici gdje je Doug radio i mnogi su im ljudi
rekli da je ta žena bila Dougova djevojka. Isprva nisam vjerovala. Meni je to bilo besmisleno, kao i
sada. No kad sam pitala Dougova najboljeg prijatelja, Bandona, priznao je da se Doug s nekim viđao.
Bila sam poražena, kao što možete zamisliti. Preklinjala sam Haddona za pojedinosti, ali je
tvrdio da ih nema.

Knjige.club 105
 Gringos & Laura

- Niste mu vjerovali?
- Biste li vi? - pitala je Nikki. - On i Doug bili su najbolji prijatelji. Možda je mislio da me štiti, ili
štiti uspomenu na Douga. Ne znam. Ali trebaju mi odgovori, gospodine Williams. Dosad sam uspjela
saznati samo to da je bila Ruskinja i zvala se Lenka. Ostalo je praznina.
- Što biste željeli znati? - pitao je Derek.
- Sve. - U Nikkiinim je očima plamtio gnjev. - Sve želim znati. Tko je ona bila, koliko je to trajalo,
kako i gdje su se upoznali. Želim znati koliko su često zajedno spavali, i gdje. Želim znati zašto. Zašto
je to napravio? Zašto? Bili smo sretni. Nije mu trebala druga! Bili smo nevjerojatno, neopisivo sretni.
Williams na to ništa nije rekao, ali je pozorno promatrao Nikkiine reakcije. Gledao je kako
nestaje sva njezina pribranost i kontrola, sva mirnoća kojom je razgovarala o umorstvima i
ugrožavanju njezina života. Sve je to zamijenila nestabilna mješavina tuge, poricanja i snažna,
gotovo opipljiva gnjeva.
Ova žena ima dvije strane, mislio je.
Jednu koja kontrolira njezine emocije. I jednu kojoj to ne uspijeva.
Jednu koja živi u stvarnom svijetu. I jednu koja traži utočište u mašti.
Jednu koja govori istinu. I jednu koja laže. Čak i sebi.
Sirota je žena već tisuću puta umrla u sebi. Već su je izmučile okolnosti muževe smrti i njegova
izdaja koja je tada razotkrivena.
Također ga je čudilo da je Nikki Roberts najvažnije riješiti zagonetku muževe ljubavnice, čak i
joj je vlastiti život u opasnosti. Ima li nešto što prešućuje? Nešto o »Lenki« što je zadržala za sebe.
Možda njezina hrabrost proizlazi iz te opsesije?
Možda je, nakon toga, više ništa ne plaši?
Williams je iz iskustva znao da je malo ljudi koji su opasniji, ili moćniji, od onih koji više
nemaju što izgubiti.
S početnim je bilješkama završio za sat vremena. Sad je jedanaest i trideset, gotovo vrijeme za
ručak, ali ovoga puta želudac nije bio prioritet Dereka Williamsa. Gotovo je nježno prešao rukom
po žutom fasciklu što mu ga je Nikki ranije dala i prvi ga put otvorio.
Zanimalo ga je koje je pojedinosti odlučila uključiti u svoj dosje »činjenica«, a koje je slučajno ili
namjerno izostavila. Sviđala mu se njezina iskrenost po pitanju Brandona Grolscha i laganja policiji.
To znači da njemu vjeruje, na određenoj razini. No Derek Williams nije toliko naivan da bi
vjerovao da mu je neki klijent ikada dao čistu istinu. Ako nešto takvo uopće postoji.
- Što imaš za mene, dušo? - progunđa ispod glasa.
Izvukavši prvu stranicu iz Nikkiina fascikla, Potrajalo je trenutak dok nije prepoznao osjećaj
u svojim prsima. To nije bio stres, ili loša probava, žgaravica. Bila je sreća. Osjećao je sreću.
Činilo se da se sve preko noći promijenilo. Ima novi slučaj, novu klijenticu, novi izazov.
Derek Williams se vratio.
Dugo je i temeljito sve čitao. Zatim je ponovno pročitao. I opet. Minute su se pretvorile u
sate. Ovdje ima mnogo materijala, mnogo različitih mjesta odakle bi mogao početi.
No na koncu mu je u oči upalo jedno ime između onih koje je Nikki odlučila spomenuti. Po
pitanju dvaju umorstava, to je sitni igrač, manja figura, u najboljem slučaju samo dodirna točka sa

Knjige.club 106
 Gringos & Laura

slučajem Ipak, to je ime Derek Williams dobro poznavao predobro, iz jednog drugog slučaja, drugog
vremena.
Njegov je um odlutao unatrag.
Prije deset godina...

Knjige.club 107
 Gringos & Laura

22

Devet godina ranije...

Derek Williams je kroza staklena vrata svog ureda promatrao par koji je sjedio u čekaonici.
Ured je bio sjajan, nov i skup, čekaonica impresivna - visok strop, otmjeni časopisi i dizajnerski
kauči, prema savjetu Williamsove nove žene, Lorraine.
»Moraš trošiti novac da bi zaradio, dušo«, bila je jedna od omiljenih Lorraineinih uzrečica, kao
i: Nikad ne dobiješ drugu priliku za stvaranje dobrog prvog dojma.« Derek je tolerirao Lorraineino
filozofiranje jer ju je volio, te zato što je imala sjajno dupe i sjajne sise. Imao je paklensku sreću što
je, između svih onih koji su je željeli, izabrala njega. Isto tako, činilo se da je u pravu po pitanju
»trošenja novca da bi zaradio«, barem zasad. Otkako je unajmio otmjene urede, povećao je zaradu
za šezdeset posto i njegov se obim posla utrostručio. Ljudi vjeruju u uspjeh kad za nešto plaćaju
mnogo novca. Nitko ne želi jeftinu uslugu, govorila je Lorraine. I u tome je imala pravo. Današnji je
par Dereku platio pravo bogatstvo u naknadama, plus obilje troškova, za posao što ga je nedavno za
njih obavio. Loše se zbog njih osjećao i nervozno iščekivao predstojeći sastanak. Sjedili su držeći se
za ruke, ali su zurili ravno naprijed, ukočeni i nepomični poput kipova.
Muškarac, Tucker Clancy, krupan i dobro građen, izgledao je kao da ga ovratnik neprestano
guši. Odjeven u klasičnu odoru od kaki hlača i bijele košulje, vjerojatno negdje na tijelu ima
tetovirana slona republikanske stranke. Na njemu nema ničega neurednoga, ničega otkopčanoga.
No lice mu je oronulo, nosi sve znakove očaja i patnje. Tek je srednjih četrdesetih, ali izgleda barem
dvadeset godina stariji. Dovoljno je grozno ako ti dijete umre. Ali ako tvoja kći jedinica nestane pa ti
ostane samo slaba nada da će se jednoga dana možda vratiti, unatoč svim izgledima, da će noćna
mora završiti? Derek Williams nije mogao zamisliti ništa gore.
Čini se da se žena, Mary, bolje s time nosila. I ona je izgledala iscrpljeno, ali nekako
rezignirana, kao da se, za razliku od svoga muža, pomirila sa sudbinom. Ako se još nada povratku
kćeri, to se ne vidi na njezinu ljubaznu licu.
To je dobro, mislio je Williams. Barem je jedno od njih prihvatilo stvarnost.
Protekla je tri tjedna proveo u Mexico Cityu i nastojao ući u trag njihovoj kćeri,
Charlotte. Pokušavao je saznati o njezinim kretanjima i stvoriti nekakvu moguću teoriju o onome
što joj se dogodilo. Vitka privlačna plavuša, neobično visoka, Charlotte bi svugdje upadala u oči, ali
osobito u zemlji poput Meksika gdje je bila viša od svih lokalnih djevojaka, prava Amerikanka. No
ipak se činilo da ju nitko nije vidio od one večeri kad je nestala.
Bračni par Clancy nije mu dao mnogo podataka kad su mu se prvi put obratili, uglavnom zato
što meksička policija njima ništa nije dala. Tucker Clancy je to isprva pripisao svojem duboko
usađenom uvjerenju da je sva strana policija, osobito meksička, beskorisna te da će se situacija
popraviti čim se uključe »superiorni« američki policajci. Tuckera je silno pogodilo kad je shvatio da
ni FBI ni osoblje u konzulatu SAD-a nisu bolji od Meksikanaca. Zapravo, na neke su načine gori jer se
katkad činilo da zanemaruju zabrinutost Clancyevih, ne da su samo nesposobni.
- Nije ih briga za Charlie! - ogorčen i zapanjen Tucker Clancy rekao je Williamsu onoga dana
kad su ga angažirali. - Ona je Amerikanka, zaboga. Zašto je ne traže? Zašto ništa ne
Knjige.club 108
 Gringos & Laura

poduzimaju? Williams je dijelio Tuckerovo ogorčenje, ali ne i njegovu zapanjenost. - Žalosna je

istina, gospodine i gospođo Clancy, da FBI jednostavno neće odvojiti se za takav slučaj ukoliko niste
bogati ili nemate političkih veza. Vaša je kći imala osamnaest godina kad vam se zadnji put javila.
Mnogo mladih i ode i o tome ne obavijesti svoje roditelje.
Ne Charlie - zarežao je Tucker Clancy.
- I ne na godinu dana - mirnije je dodala njegova žena. - Znamo da joj se nešto dogodilo,
gospodine Williams - hrabro je rekla boreći se protiv suza. - Samo ne znamo što. Ondje dolje ima
otmica turista. Želim reći, opasno je. Gospođa Baden dala nam je statističke podatke...
- Tko? - upita Williams.
Valentina Baden - odgovori Tucker Clancy. -
Ona je žena Williea Badena i vodi dobrotvornu organizaciju koja pomaže tražiti nestale osobe.
Oni su nam najviše pomogli. Pokušali su proširiti vijest,
Williams se odjednom sjetio. Već je vidio bračni par Clancy, na televiziji. Jedan od onih
dirljivih oglasa što ih objavljuju dobrotvorne organizacije. Samo je napola slušao, ali oglas je
prikazan u pauzi za reklame usred večernje utakmice, što je zacijelo bilo veoma skupo.
Neprimjereno se pitao je li Baden otvorio neku svoju kesu za njegovu naknadu, ali je potisnuo tu
misao kad je Tucker Clancy nastavio.
- Nisam je trebao pustiti da ide - bijesno je mrmljao Tucker.
- Stvar je u tome, kaže gospođa Baden, da se obično traži otkupnina kad je otet neki stranac -
Mary Clancy reče Williamsu. - Mi ništa nismo čuli. Ne znam je li to dobro ili loše.
Loše, želio joj je reći Williams. Pitao se je li žena
Williea Badena tim ljudima rekla da su sad izgledi da se Charlotte Clancy pronađe živa jedan
naprema sto. Život je južno od granice jeftiniji no što većina običnih Amerikanaca srednje klase
može zamisliti. Osim toga, Charlotte je bila mlada, naivna i privlačna. Nije dobro izgledalo.
U svakom slučaju, bračni par Clancy angažirao je Dereka Williamsa da obavi posao i on je to
namjeravao, najbolje što može.
Četiri dana kasnije sletio je u Mexico City.
Imao je samo ime i adresu Charlotteinih poslodavaca, ime prijateljice koju je spominjala u
rijetkim telefonskim pozivima kući, te nekoliko fotografija i osobnih podataka, uključujući meksički
broj njezina mobitela. To je bilo sve. Nije se previše nadao, kako ga je Lorraine podsjetila: »Deset
tisuća dolara je deset tisuća dolara, Derek. I barem ćeš preplanuti.«
Doista je preplanuo. Ali je također i ponešto naučio. Ništa u njegovu radu nije ga pripremilo na
potpuno bezakonje u Mexico Cityu. Bilo je kao da živiš na Divljem zapadu. Clancyi su zasigurno
izgubili zdrav razum kad su svoju naivnu tinejdžersku kćer pustili da ondje sama radi. Bande dilera
ondje su radile posve nekažnjeno, otmice i umorstva bile su zapanjujuće česte, praktički
svakodnevne pojave. Dok su lokalni policajci bili fantastično hrabri, suočavali su se s prijetnjom na
ulicama unatoč opasnosti torture, ili odrubljivanja glave, ili odmazdi vlasti nad obiteljima. No mnogi
su drugi bili potkupljivi, plaćale su im bande ili bogate obitelji kojima su ekskluzivno služili na štetu
običnih građana. Što se izabranih dužnosnika, korupcije je u gradu bilo od vrha do dna, utjecala je
na sve aspekte života, poput plave mreže bakterija u siru Roguefort.
Charlotteini poslodavci, obitelj Encerrito, generacijama je živjela u gradu te kao da je umorno
prihvaćala korupciju i stalnu prijetnju nasiljem.

Knjige.club 109
 Gringos & Laura

- Nažalost, uvjeren sam da je Charlotte mrtva - Encerrito je rekao Williamsu dubokim,

rezonantnim baritonom u kojemu nije bilo ni traga straha. - Bojim se da se ovdje događaju takve
stvari. Imate li neku ideju o tome zašto bi je itko želio ubiti? - pitao je Williams. - Protuamerički
stavovi možda? Ili pretpostavka da je njezina obitelj bogata i spremna platiti otkupninu? Premda,
kao što znate, obitelj Clancy nije dobila nikakav zahtjev.
Angelina Encerrito, zgodna žena vješto spletene tamne kose, iznijela je svoje mišljenje. - U
našem gradu, gospodine Williams, bande ne trebaju razlog. Upozorili smo Charlie neka se uvijek
zadržava u sigurnijim područjima i nikad sama ne vozi kad padne mrak. No mislim da je možda bila
malo impulzivna.
- Nije vam palo na pamet da je zaustavite? Da se umiješate i kažete »ne« kad je uvečer sama
odlazila, vašim automobilom? - pitao je Williams. Njegov je glas optuživao više no što je
kanio. Smetalo mu je što su ti ljudi zvučali posve smireno i nonšalantno razgovarali o mogućem
umorstvu mlade žene.
- Zaposlili smo Charlotte da vodi brigu o našoj djeci - defanzivno je odgovorio Juan. - Nije bio
naš zadatak voditi brigu o njoj, slijediti je naokolo kad je bila slobodna.
- Isto tako, znate, bila je mlada, plavokosa i privlačna - rekla je Angelina, nimalo uvrijeđena
posljednjim Williamsovim pitanjem, još uvijek razmišljajući o onom prije toga. - Možda je u njezinu
slučaj motiv bio seksualne naravi?
- Je li imala momka, koliko ste vi znali?
Oboje su odmahnuli glavama. - Ne.
- Nitko nije dolazio u kuću.
- Ne, koliko sam ja vidjela - reče Angelina. Uglavnom je bila s djecom. U Colonia Juarezu bila je
jedna djevojka s kojom se družila, još jedna au pair, mislim. Ali nikakvi momci. Nije se doimala kao
takav tip djevojke, iskreno.
Williams je pogledao svoje bilješke.
- Ta djevojka, je li se kojim slučajem zvala Frederique?
- Točno! - Angelina se nasmiješila. - Frederique. Tako se zvala.
- Zacijelo se ne sjećate njezina prezimena. Angelina Encerrito odmahnula je glavom.
- Ja se sjećam.
Dječak od otprilike deset godina izišao je na terasu i pridružio im se. Maslinaste boje kože, crne
kose i dugih tamnih trepavica, od glave do pete odjeven u bijelu Ralph Lauren odjeću za tenis,
izgledao je kao da je upravo sišao sa stranice časopisa Town & Country Magazine. - Bilo je neki
Zidane - samouvjereno je rekao. - Kao nogometaš. Zato se sjećam.
- Hvala. - Williams mu se nasmiješio. - Kako se zoveš, momče?
- Antonio - reče dječak. Činilo se da je ushićen sudjelovanjem u razgovoru odraslih, ali je
Williams opazio da je njegovim roditeljima neugodno, kao da čekaju priliku da ga maknu odande.
- Dakle, jesi li upoznao Frederique, Antonio? - upita Williams. - Dok se Charlotte bavila tobom?
- Naravno. Mnogo puta.
- Sjećaš li se gdje ste se sretali?
Dječak je kimnuo. - U parku. I u kući gdje je boravila. Ondje su bile samo djevojčice, ali su
imale vodeni tobogan i trampolin i...

Knjige.club 110
 Gringos & Laura

- U redu, Antonio. Hvala ti, dušo - prekinula ga je majka razmijenivši zabrinut pogled s ocem. -
Sad idi na tenis.
- Gdje je ta kuća? - Williams je uhvatio dječaka ruku.
- Kasni na tečaj - strogo je rekao Juan. - Molim vas, gospodine Williams, nemojte iskorištavati
našu dobru volju. Vas se posao ne tiče posao moga sina.
- Jasno da se tiče. - Williams je govorio jednako razdraženo kao stariji čovjek. - Treba mi ta
adresa señor Encerrito. Frederique Zidane mogla biti jedina osoba koja zna što se dogodilo
Charlotte. Zamislite kako se sad osjeća jadna Charlotteina obitelj, gospodine, kad baš ništa ne znaju.
Kako biste se vi osjećali da je to vaše dijete? - Kimnuo je prema Antoniu koji je nesigurno stajao jer
nije znao treba li otići ili ostati.
Dječakov je otac popustio. - Sjećaš li se gdje je ta kuća, Antonio? - blago se nasmiješio. - Imam
izvrsno pamćenje. - Okrenuo se Williamsu i susretljivo dodao, ako želite?

Frederique Zidane bila je obična mlada žena ranih dvadesetih godina, niska, sivkastosmeđe
kose i nekako mlohava tijela kakvo se češće povezuje sa srednjim godinama. Međutim, njezin način
odijevanja nije prikrivao te nedostatke. Williamsu je otvorila vrata u denim suknji tako kratkoj da se
jedva mogla zvati suknjom i uskoj bijeloj majici ispod koje se jasno vidio crveni čipkasti grudnjak.
Također je očito bila dobra osoba. Kad je Williams objasnio zašto je došao, svim se silama trudila
pomoći.
- Znate li da ste vi prva osoba koja se potrudila doći i sa mnom razgovarati o Charlie? - rekla
mu je i na krcatoj sofi napravila mjesta da može sjesti.
Potom mu je dala čašu vode s ledom. - Osim žene iz dobrotvorne organizacije.
- Žene iz dobrotvorne organizacije?
- Iz Missinga - pojasnila je Frederique. - Pokušali su pomoći. Svuda su objavljivali Charlienu
sliku i ime. Što je sjajno jer policiju nije bilo briga.
Zanimljivo, pomislio je Williams. Na temelju onoga što su rekli Tucker i Mary Clancy
zaključio je da su se Valentina Baden i njezina dobrotvorna organizacija tek nedavno uključili, u
Sjedinjenim Državama, i ponudili im besplatno oglašavanje. No sad se činilo da se Valentina od
početka zainteresirala za Charlottein nestanak. Čudno da to nikad nije spomenula Clancyima, kao ni
svoj susret s Frederique.
- Rečeno mi je da će se uključiti američka policija - nastavila je Frederique - ali ni oni mi se
nikad nisu javili.
Rođena i odrasla u Rouenu, govorila je engleski s jedva zamjetljivim francuskim naglaskom.
Williams je bio impresioniran.
- Kao dijete, putovala sam naokolo - rekla mu Frederique. - Naučila sam engleski u
djetinjstvu, također govorim španjolski i talijanski. Mislim da sam se zato ovdje lakše snašla. Jadna
je Charlie izolirana jer njezin španjolski nije bio osobit. Uvelike se oslanjala na mene da joj
prevodim. I zato što sam starija, znate? To je bio njezin prvi posao daleko od doma. Bože, kako
tužno.
- Pokušavam stvoriti sliku o njezinu životu ovdje, mjeseci rada za obitelj Encerrito - reče
Williams.

Knjige.club 111
 Gringos & Laura

- Dobro. - Frederique se gorljivo nagnula naprijed pa joj je debeli sloj sala pao preko pojasa
suknje. - Što želite znati?
- Obitelj za koju je radila kaže da nikad nisu vidjeli momka. Je li to istina?
- Vjerojatno je istina da ga nisu vidjeli - reče Frederique. - No Charlie se s nekim viđala,
sigurno. To sam rekla policiji i Missingu, ali nije ih zanimalo.
- Mene zanima - uvjeravao ju je Williams. - Jeste li ga upoznali? Znate li kako se zove?
Frederique je odmahnula glavom. - Ne. U tome je stvar. On je bio tajna. Charlie se doista
zagrijala, cijelo je vrijeme o njemu pričala. Ali bio je oženjen, mnogo stariji od nje, bogat i moćan.
Barem je ona to pričala. Nitko od nas nije ga smio upoznati ili znati tko je on.
Williams je pozorno slušao. Ovo je nekakav pomak.
- Je li bio Meksikanac? Amerikanac?
- Ne znam koje je narodnosti, nije rekla. Pretpostavila sam da je odavde, ali možda je
to netočno... Znam da je mnogo putovao. Nije uvijek bio u gradu i Charlie bi venula za njim kao
izgubljeno mače.
Williams je nešto zabilježio. - Znate li kako su se upoznali?
Frederique je kratko razmišljala. - Mislim da ga je upoznala u kući svojih poslodavaca. Možda je
bio poslovni suradnik oca?
- Još nešto? - pitao je Williams. - Je li vam rekla kakvim se poslom taj čovjek bavi neke
pojedinosti o njegovoj obitelji, o njegovoj prošlosti? Nešto što bi mi pomoglo da ga pronađem?
- Baš i nije. - Frederique se ugrizla za donju usnu. - Nisam baš od pomoći, zar ne? Mislim da se
bavio financijama. U svakom slučaju, to je bio neki dobro plaćen posao. I kao što sam rekla, bio je
oženjen, ali ništa više od toga ne znam. Zapravo ona je samo govorila o tome kako je sjajan u
krevetu, i tome i o darovima koje joj je kupovao.
- Darovima?
- O, da. - Frederiqueine su krupne smeđe oči zasjale. - Kupovao joj je dijamante i cipele od
tisuću dolara. Stvarno otmjene, skupe stvari, obožavala ga je, ali se činilo da joj je uzvraćao osjećaje.
- Jesu li još bili zajedno kad je nestala? - upita Williams. - Jesu li se posvađali ili
prekinuli? Frederique je odmahnula glavom. - Ne. Definitivno. Ako išta, rekla bih da su se više
zbližili. Trebala se naći s njim te večeri i bila je jako uzbuđena. Sjećam da je sjedila baš tu gdje ste vi
sada i govorila mi da će cijeli život provesti s tim čovjekom.
Je li moguće da je s njim pobjegla? - upita Williams. Dosad je bio posve siguran da je Charlotte
mrtva. No ono kako je Frederique prikazala njezinu vezu, otvorilo je drugu, manje
jezivu mogućnost. - Možda njih dvoje sad žive na nekoj plaži.
- Razmišljala sam o tome - reče Frederique. - Želim reći, rado bih u to vjerovala. Ali nije baš
logično, zar ne? Bogati, moćni biznismeni koji imaju obitelj ne mogu jednostavno nestati. Charlie se
nije slagala s roditeljima, ali ne vjerujem da tako pobjegla i uopće im se ne bi javila. Bila je draga
djevojka. Ne bi tako okrutno postupila.
Williams je otišao nakon što je Frederique zahvalio na pomoći i ostavio joj svoju posjetnicu
za slučaj da se još nečega sjeti. - Bit ću u Hiltonu narednih deset dana. Ali me nakon toga
možete dobiti na mobitel ako vam štogod padne na pamet bilo kada.

Knjige.club 112
 Gringos & Laura

Potom se sve brzo odvijalo. Bračni par Encerrito nije bio nimalo susretljiv kad se Williams
vratio da po drugi put pokuša s njima razgovarati o njihovim muškim posjetiteljima, osobito
Juanovim oženjenim poslovnim suradnicima. Srećom, u zamjenu za nekoliko pesosa i malo
američkog viskija, većina zaposlenika u njihovu kućanstvu spremnije je odgovarala na pitanja.
Nekolicina je Williamsu rekla za naočita Amerikanca koji je tijekom tog ljeta nekoliko puta posjetio
imanje i često su ga vidjeli kako čavrlja s mladom au pair.
- On joj se sviđao. Sviđali su se jedno drugome - Williamsu je uz bezubi smiješak rekao vrtlar
obitelji Encerrito. - To se vidjelo.
Svi su mislili da je »Amerikanac« bankar ili odvjetnik te da ga je sa Juanom Encerritom
upoznao čovjek po imenu Luis Rodriguez, još jedan bogati lokalni poduzetnik i filantrop.
- Rodriguez je divan čovjek - vrtlar je rekao Williamsu, što su ponovili domaćica, sluškinja i
gotovo svi s kojima je Williams razgovarao. - Potekao je iz siromaštva i još mu je stalo do siromaha.
Nije kao oni. - Glavom je pokazao kuću, očito misleći na svoje poslodavce, Juana i Angelinu.
- Ali ljudi oko njega, kao taj američki bankar? Za njih ne znam.
Nekoliko dana nakon svog susreta s Frederique, Williams je uzbuđeno nazvao kući.
- Tražit ću od Clancya da plate još tjedan dana ondje - rekao je Lorraine s balkona svog
apartmana s pogledom na bazen u Hiltonu. Ispod njega je skupina vitkih mladih žena brončane boje
kože u sićušnim bikinijima ležala na suncu, ali Williams ih je jedva opazio. - Znam da je taj
Amerikanac imao nekakve veze s Charlieinim nestankom. Obitelj za koju je radila tvrdi da ne zna
tko je on, ali očito lažu. Znaš li tko još laže, što je čudno? Ili barem krije istinu?
- Tko? - poslušno je pitala Lorraine.
- Valentina Baden, žena Williea Badena. Njezina dobrotvorna organizacija pomagala Clancyima,
ali se pokazalo da su oni već mjesecima tražili Charlotte i postavljali pitanja. Zašto to ne bi
spomenuli roditeljima?
- Ne znam, Derek - umorno će Lorraine.
- U svakom slučaju, taj Amerikanac s kojim se Charlotte viđala radio je za nekog lokalnog
moćnika po imenu Rodriguez koji je ovdje neka vrsta Robina Hooda. Dakle, imam još jedan trag
do Amerikanca, što je sjajno. To jest, ako mi gospođa Baden ne uzvrati poziv, što zasad nije. Treba
mi samo ime, dušo. Osjećam da sam jako blizu.
- Dobro, Derek. - Williamsova mlada žena kao da iz nekog razloga nije dijelila njegov
entuzijazam. Još jedan tjedan je u redu. Ali nakon toga moraš vratiti kući. Svakodnevno nas nazivaju
i moram odbijati poslove.
- Ali ovo je posao. Clancyi plaćaju, dušo - podsjetio ju je Williams.
- Da, plaćaju, ali ti si u Meksiku i sve svoje vrijeme trošiš na jedan slučaj - pobunila se Lorraine.
- Ne možeš si to priuštiti, Derek. Ne kad je dijete na putu. Moraš misliti na obitelj.
Williams je prekinuo vezu. Iznenadilo ga je i razočaralo to što Lorraine ne shvaća koliko je ovo
važno. Samo mora razgovarati s Luisom Rodriguezom i trebao bi saznati dragocjeno ime, možda već
sutra! Pronalaženje Charlotteina oženjena ljubavnika bio bi golem skok naprijed u slučaju. Kad bi
otkrio što joj se dogodilo nakon što je one večeri otišla od Frederique Zidane, pomogao bi nedužnoj
obitelji, ali bi također uspio ondje gdje su FBI i Meksikanci zakazali. Zahvaljujući Missingu, Tucker i
Mary Clancy kod kuće su veoma medijski eksponirani. Milijuni Amerikanaca znaju za slučaj
Charlotte Clancy. Williams bi se proslavio kad bi ga riješio, što bi učvrstilo njegov ugled vrhunskog
privatnog istražitelja. Ako to nije dobar posao, on ne zna što jest.

Knjige.club 113
 Gringos & Laura

No najvažnije, rješavanje tog slučaja značilo bi pravdu za Charlotte. Williams se katkad pitao je
li on jedina osoba na svijetu, osim njezinih roditelja i Frederique, kojoj je do toga istinski stalo.
Baš kad je to pomislio, zazvonio je telefon.
Molim te, neka je to Valentina Baden. Molim neka je Valentina Baden...
Zapravo je zvala Frederique, a zvučala je gotovo jednako uzbuđeno kako se Williams osjećao.
- Sjetila sam se nečega! - zadihano je rekla.
- Sjajno. - Williams se nasmiješio te posegnuo za kemijskom i notesom.
- Sjećam se njegova automobila. Jednom sam vidjela kako Charlie ulazi u automobil i
sigurna sam da je bio njegov. Želim reći, nisam baš vidjela vozača. Ali bila je odjevena za izlazak i na
licu je imala izraz...
- Kakav je to automobil bio? - Williams se nije mogao obuzdati. Molim te, neka to bude
nešto neobično, nešto čemu može ući u trag.
Bio je Jaguar. Jedan od starih - reče Frederique. - I bio je tamnozelen. Mislim da to opisuju kao
trkaću zelenu?
Williams bi je najradije poljubio.
- To je sigurno rijetkost, nije li? - reče Frederique. - Želim reći, koliko takvih može biti u Mexico
Cityu?
Ne previše, trijumfalno je mislio Williams. Sigurno ne previše.

Narednih sedam dana donijelo je najveću frustriranost u životu Dereka Williamsa. Nakon što je
Clancyima pružio nadu, da se i ne spominje kako ih je olakšao za još tri tisuće dolara koje si baš
i nisu mogli priuštiti, nadao se da će im donijeti objašnjenje. Međutim, brzo je shvatio da je
obaviti nešto u Mexico Cityu slično trčanju maratona u tenisicama koje su umočene u sirup.
Williamsu nije bilo jasno kako ovdje itko posluje, a kamoli stekne bogatstvo kakvo ljudi poput Luisa
Rodrigueza kao da su stvorili iz ničega.
Rodriguez je bio frustracija broj jedan. Možda jest Robin Hood, ali je do njega bilo
nemoguće doći. Ne teško - Williams je navikao na teško.
Nemoguće. Zid službenika na prijamnom, tajnica tajničinih tajnica, svi su onemogućavali
pristup veliku čovjeku, osobno i preko telefona. Na e-mailove odgovarale su bezlične osobe, a
telefonske su pozive prebacivali, prebacivali i prebacivali dok pozivatelj ne bi izgubio volju za
životom.
Williams je pokušao čekati u Rodriguezovim uredima, nadajući se da će ga »zaskočiti« kad
ulazi ili izlazi, ali malena vojska zaštitara sa strojnicama navela ga je da odustane. Što se tiče
Rodriguezova doma, ondje nije bilo praga, već samo dug, vijugav kolni prilaz iza čelične kapije,
drugih zaštitara nimalo umirujućeg laveža dobermana negdje na imanju.
U međuvremenu, pregledavanje podataka o vlasništvu automobila ovdje nije jednostavan
poziv Službi za motorna vozila kao kod kuće. Williams je bio siguran da postoji neka stara meksička
izreka koju nauče od malih nogu, a može se prevesti kao »Zašto bilježiti podatke ako ne moraš
bilježiti podatke?«
Ljutila ga je pomisao da dobrotvorna organizacija Valentine Baden zacijelo već ima barem dio
tih informacija. No kako je već odlučila da to neće podijeliti s Clancyima, iz razloga koji njemu nisu
poznati, i nije odgovorila niti na jedan Williamsov poziv, mora pokušati na drugi način.

Knjige.club 114
 Gringos & Laura

Sate čekanja da mu se netko javi iskoristio je za istraživanje Luisa Rodrigueza, omiljena

milijardera i lokalne legende zbog njegove velikodušnosti, razumna ponašanja i podrške svemu što
pomaže gradskoj sirotinji.
»Potječem s ulica. Poznajem te ulice«, Rodriguez je prošle godine rekao u intervjuu za La
Jornada. Williams je već desetak puta pročitao članak. Nekim se ljudima ne sviđa što dajem novac
policiji. Ali policija nam je potrebna. Oni su na prvoj liniji ratu oko droge, a nitko ne smije sumnjati da
je to rat.«
Da, mislio je Williams. To je doista rat. Problem u tome da polovica lokalnih policajaca
zapravo špijunira za drugu stranu.
»Zato također dajem centrima za rehabilitaciju«, nastavio je Rodriguez. »Moja je vlastita sestra
umrla od droge. Zato u svojim tvrtkama zapošljavam one koji su pobijedili ovisnosti. Nisam
političar. Suosjećajan sam čovjek.«
Intervju je za Williamsov ukus bio malo previše farizejski«. Malo previše »pogledajte me, ja
sam tako divan čovjek«. U osnovi, članak koji ga veliča. No brojke su potvrđivale Rodriguezovo
hvalisanje. Čovjek je doista dao gomilu novca za dobre svrhe, osobito one koje se bore protiv droge.
Možda je pomalo ženskar, ali to kao da je samo uljepšavalo legendu o njemu. Siromasi Mexico Citya
su ga obožavali i nije bilo teško shvatiti zašto.
Bila je srijeda kad se Williamsu konačno pružila prilika. Zaustavio je Luisa Rodrigueza kad je
izišao nakon tjednog posjeta kiropraktičaru.
- Istražujem nestanak mlade Amerikanke - brzo je govorio Williams kad je jedini tjelohranitelj
koji pratio Rodrigueza skočio iz automobila i krenuo do njega. - Treba mi samo minuta vašeg
vremena gospodine. Vjerujem da ju je možda poznavao neki od vaših poslovnih suradnika.
Zvala Charlotte Clancy.
Baš kad ga je tjelohranitelj trebao baciti na tlo Williams je vidio kako Luis Rodriguez podiže
ruku i čovjek je naglo stao, kao igračka na daljinsko upravljanje. Rodriguez je prvi put pogledao
ravno u Williamsa.
- Charlotte? Carlotta - zamišljeno reče. - Tako se zvala moja sestra. Kažete da tražite jednog
mog poslovnog suradnika?
- Da, gospodine, točno. Amerikanca. Možda je financijer ili odvjetnik. Vjerujem da vozi
zeleni sportski Jaguar.
Rodriguez se namrštio. - Nitko mi ne pada na pamet. Ali surađujem s mnogo američkih
odvjetnika, gospodine...?
- Williams. Derek Williams.
Rukovali su se.
- Ovako ćemo. Najbolje da večeras u šest dođite u moje urede u Colonia del Valle. U
međuvremenu ću reći tajnici neka se time pozabavi. Možda ćemo zajedno naći ime za vas.
- Hvala vam, gospodine Rodriguez - iskreno je rekao Williams. Nakon svih neuspjelih
telefonski poziva, dana i dana čekanja, napokon ima rezultat.
- Bit ću ondje.

Knjige.club 115
 Gringos & Laura

Williams se točno u šest uvečer predstavio na prijamnom pultu u prizemlju Rodriguezovih

ureda u Colonia del Valle. Za taj se sastanak obrijao, istuširao i odjenuo svijetlo odijelo od lana.
Izgledao je veoma dotjerano dok je hodao mramorom pojačanim predvorjem.
Bilo je teško potisnuti uzbuđenje.
To je to, napokon. Ovo je točka preokreta u slučaju. Naravno, još mora dokazati da je ljubavnik
Charlotte Clancy imao svoje prste u njezinu nestanku, a Williams je sad već bio siguran da je imao
prste i u njezinoj smrti. No kad jednom sazna tko je taj čovjek, moći će početi prikupljati
dokaze protiv njega. U najmanju ruku, imat će nešto konkretno za Charlotteine jadne roditelje, čak i
ako to ne budu dobre vijesti.
- Došao sam vidjeti Luisa Rodrigueza. - Službenici je pružio svoju posjetnicu. - On me očekuje.
Djevojka se nasmiješila i podigla telefonsku slušalicu. Nakon kratka razgovora na španjolskom,
spustila je slušalicu i pogledala Williamsa.
- Jeste li sigurni da je sastanak danas, gospodine Williams? - uljudno je pitala. - Čini se da nije
u rokovniku gospodina Rodrigueza.
Williams se ukočio. Evo nas opet.
- Posve sam siguran. Jutros sam s njim razgovarao i rekao mi je neka dođem u šest. Ja...
Prije nego je uspio nastaviti, kraj njega su se pojavila dva naoružana policajca.
- Derek Williams?
- Da? - Williams ih je zbunjeno pogledao. Ne samo zato što su se stvorili niotkuda, već i zato
što su znali njegovo ime.
- Gospodine Williams, vi ste uhićeni.
Prije nego se Williams snašao, uhvatili su ga svaki za jedan lakat i povukli prema vratima
kroz je maločas ušao.
- Uhićen? Zbog čega? - pitao je Williams, svjestan znatiželjnih pogleda svih ostalih u predvorju i
čudno posramljen. - Ovo je greška!
- Zbog kršenja zakona o vizama - odgovorio je jedan policajac, a njegov je partner bolno
i namjerno zabio lakat u Williamsova rebra. Imamo naredbu da vas odmah deportiramo.
- Deportirate? Što? - prasnuo je Williams. - To su gluposti. Ne treba mi viza. Ja sam turist na...
Snažan udarac u čeljust prekinuo ga je usred rečenice. Drugi mu je udarac u nos slomio kost, pa
se čuo zvuk drobljenja. Krv je tekla s Williamsova lica kao da je netko otvorio slavinu. Bolovi su
bili strašni, ali je njegove reakcije usporio šok, potpuno iznenađenje ovim što se događa. Prije nego
se snašao, ubacili su ga na stražnje sjedalo neobilježena vozila. Tada je počelo pravo premlaćivanje.
Zacijelo je bio svjestan dok se ukrcavao u avion, ali se toga nije sjećao, kao ni prolaska kroz
aerodrom Mexico Citya. Sjećao se da se probudio usred leta uz neopisive bolove na licu i rebrima,
te muškarca u bijelom ogrtaču koji je sjedio kraj njega. Izvadio je injekciju i zario je u njegovu nogu.
Međutim, kad je sletio u Los Angelesu, mjesto kraj njega bilo je prazno, pa je taj dio možda umislio?
Lorraine ga je dočekala i njezino je zabrinuta lice bilo prvo čega se doista sjećao.
- Nazvao me neki nepristojan klipan iz veleposlanstva u Mexico Cityu i rekao mi da ćeš biti na
ovom letu - rekla mu je. - Umalo nisam došla. Isprva sam mislila da je to nekakva psina. Kriste,
Derek, što se dogodilo? Što su ti napravili.

Knjige.club 116
 Gringos & Laura

- Nisam siguran - promrmljao je Williams jer mu otečena usna nije dopuštala da pravilno
oblikuje riječi. - U jednom trenutku čekam sastanak s tim poslovnim čovjekom o kojemu sam ti
govorio, a u idućem me dva luđaka mlate i onda me deportiraju.
- Pa, moraš liječniku - insistirala je Lorraine. - Odvest ću te na hitni trakt putem do kuće. I zatim
se moramo obratiti policiji. Mislim, stvarno, Derek, ti si američki građanin. Imaš svoja prava.
- Ne - prekinuo ju je Williams. - Ne idemo na policiju. Ne treba mi ni liječnik.
- Jasno da ti treba liječnik, zar si poludio?
- NE! - rekao je, glasnije no što je kanio. - Oprosti, dušo. Samo želim ići kući, naspavati se i zatim
moram nazvati Clancye. Pogledaj možeš li s njima dogovoriti sastanak za rano sutra ujutro.

Williamsova je glava eksplodirala od bolova čak i prije nego je Tucker Clancy počeo vikati.
- Kako se usuđujete! - Charliein je otac prijeteći mahao šakom Williamsu, kao gnjevni lik iz
crtića. - Poslali smo vas u Meksiko da saznate što se dogodilo našoj kćeri. Ne da se vratite ovamo i
klevećete i vučete njezino ime kroz blato. Ponovite li te navode, kunem se da ću vas tužiti i oduzeti
vam sve što imate!
- To nisu »navodi«, gospodine Clancy - reče Williams. Ostao je miran pred tim
neočekivanim ispadom. - Razmislite malo. Nemam razloga izmišljati takve stvari, zar ne?
Razgovaram s vama nasamo, kao sa svojim klijentima.
- Bivšim klijentima - zarežao je Tucker Clancy. - Gospodine, mene zanima samo pravda za
vašu kćer - pobunio se Williams. - Vjerujem da smo na pravom putu i da se približavamo cilju. To
dokazuje i ovo što se meni dogodilo. Zatresli smo prilično moćne ljude ondje dolje.
- Ničemu se ne »približavamo«! - zaurlao je Tucker Clancy, a njegova košulja kao da ga je
sve više stezala.
- Jeste li znali da je organizacija Missing istraživala Charlottein nestanak mnogo prije nego su
vas kontaktirali? - pitao je Williams, naglo promijenivši temu.
- Kako to mislite? - Tucker je stisnuo oči.
- Frederique Zidane, Charlotteinu prijateljicu, posjetila je osobno gospođa Baden, mjesecima
prije moga dolaska. Znate li zašto bi vam gospođa Baden to tajila?
Mary Clancy i njezin muž razmijenili su zabrinute poglede.
- Ne - reče Tucker, još vidljivo ljutit. - Samo znam da je laž ono što vam je rekla ta
francuska djevojka, ili Valentina Baden, ili netko drugi. Moja kći nikad ne bi imala vezu s oženjenim
čovjekom. Nikad! Charlie čak nije... imala je osamnaest godina, zaboga. Još je bila djevica.
- O, Tucker! - Njegova je žena umorno protrljala oči. - Ma daj, dušo.
- Što ma daj? - Ako je to bilo moguće, Tucker Clancy zvučao je još bješnje.
- Nije bila djevica - mirno će Mary Clancy. - Najmanje je godinu dana hodala s onim Toddom.
- Hodala, da. Ali to ne znači...
Mary Clancy sažalno je pogledala muža. - Nema koristi od vikanja, dušo - reče Mary. - Ako je
gospodin Williams našao sumnjivca, ili barem motiv što ga je netko imao da naudi Charlie, to je
napredak. Osobito ako su nam oni iz Missinga nešto tajili, mada ne shvaćam zašto bi to radili.

Knjige.club 117
 Gringos & Laura

- Vraga je to napredak! - viknuo je Tucker Clancy, udario šakom po stolu i ustao. - Sve su to
gluposti, sve. Vi ste otpušteni - rekao je Williamsu. I očekujem povrat novca za dodatni tjedan
što smo ga platili jer ste ih uspjeli navesti da vas izbace z proklete zemlje. Idemo, Mary.
Mary je Williamsu dobacila pogled ispričavanja dok je slijedila muža iz ureda.
Nekoliko minuta kasnije ušla je Williamsova žena. Hvala Bogu da sam se oženio, pomislio
je Williams diveći se Lorraineinim bujnim grudima ispod tijesne, kao limun žute majice. Ispod
uske suknje počeo se nazirati trbuščić, a straga joj se tkanina pripijala uza stražnjicu. Lakše će
podnijeti zlosretnu sudbinu - u ovom slučaju, dobivanje dokaza zato što je radio točno ono za što su
ga angažirali - ako zna da mu netko čuva leđa. Život će bolji u timu. Možda će kasnije ipak otići
liječniku. A zatim mu Lorraine može liječiti rane, reći koliko ga voli i tješiti ga na način na koji
to sam žena može...
- Što, dovraga, Derek? - Njezin je zajedljiv ton prekinuo njegovo maštanje kao kad igla probuši
balon.
- Otpustili su te! Trebao nam je taj novac. Znaš li koliko sam klijenata koji plaćaju odbila kako bi
mogao odjuriti u Meksiko radi tih budala? I sad su te izbacili?
Zvučalo je kao da je to njegova krivnja.
- Obavio sam vraški dobar posao u Meksiku - ljutito je odbrusio. - Godilo bi mi malo podrške
Lorraine, osobito nakon ovoga. - Pokazao je svoje otečeno lice, modricu na oku i ozlijeđen
obraz Izgledao je kao boksač koji je izgubio u borbi za titulu prvaka.
No Lorraine je bila nepopustljiva.
- To je bio loš posao. Rekla sam ti to čim su ušli ovamo.
- Je li? Pa, baš mi je žao. Zato što nije završio - rekao je Williams, konačno izgubivši živce. -
Saznat ću što se dogodilo Charlotte Clancy makar mi to bilo posljednje u životu. Oni koji štite tog
njezinog ljubavnika, tog Amerikanca, misle da su pobijedili. Ali čeka ih iznenađenje. Kao i
gospođu Baden, ako misli da se i dalje može skrivati cd mene.
- Ma nemoj? Pa, čeka i tebe, Derek Williams, ako misliš da ću ostati u braku s čovjekom
koji odbija uzdržavati svoju obitelj i razbacuje se novcem. Razmisli o tome dok loviš guske u magli.
Rekavši to, bijesno je izišla i tresnula vratima za sobom.

Nakon šest piva, pipničarka u Luca’su imala je mnogo više razumijevanja.

- Mislim da je divno što vam je stalo da pronađete tu djevojku, dušice. Posve razumijem.
- Mislim, nekome mora biti stalo, točno? - Williams je petljao jezikom. Opčinjavalo ga je
ravnomjerno uzdizanje i spuštanje djevojčinih grudi. - Njezin stari živi oblacima. Ne želi čuti istinu.
- Ja vas čujem - rekla je djevojka i opet mu napunila čašu.
- A moja žena... moja takozvana žena... nju zanima samo novac. Samo dolari.
- Prava šteta.
Williams je mrzovoljno zurio u svoju čašu. Nalazio se u fazi pijanstva kad vrijeme gubi
svako značenje. Minute i sati su neopazice prolazili. Nije bio siguran kad je točno crvenokosi
muškarac sjeo kraj njega, ni kad je počeo govoriti. No u jednom ga je trenutku čovjek bolno zgrabio
za ramena i nakostriješio se kao da će ga udariti.

Knjige.club 118
 Gringos & Laura

- Sad me slušaj, debeli kretenu - čovjek je rekao Williamsu. - Povuci se sa slučaja Clancy ili ćeš
požaliti.
Williams ga je pokušao maknuti od sebe.
Podigao je šake u prilično dezorijentiranom razmetljivom prkosu.
- Požalit ću, je li? Tko kaže? - Prstom je ljutito ubadao čovjeka po prsima.
- Kažu profesionalci. - Crvenokosi je izvukao svoju značku i pokazao mu pištolj.
- Za FBI kažete da su profesionalci? - posprdno će Williams. - Nemojte me nasmijavati.
- Ozbiljno mislim, Williams, vi ste amater i dobrano ste zaglibili. Ne znate što radite.
- Ali znam što vi radite - odbrusio je Williams. Njegov od piva smućeni mozak pokušavao je
dokučiti odakle taj klipan zna njegovo ime, ili kako ga je našao. - Ništa! Vi ljudi niste čak ni pokušali
naći Charlotte.
- Zato što je Charlotte bila jeftina kurva koju je najvjerojatnije uklonio neki sitni diler ondje
dolje.
- Ne znate o čemu govorite - mrmljao je Williams.
- Zapravo, znam - rekao je čovjek. - Morate se toga okaniti. Isto tako, morate prestati
maltretirati Badene. I Luisa Rodrigueza.
- Maltretirati? Nikoga nisam maltretirao!
- Rodriguez je dobar čovjek, zapravo je velik čovjek, i prijatelj ove zemlje.
- Nisam rekao da nije.
- Niste dostojni ni da tom čovjeku očistite cipele.
- Ah, odjebite. - Williams je nehajno mahnuo rukom. Dosta mu je prepiranja s tim
idiotom, a nije baš ni razumio njegove zagonetne uvrede.
Čovjek je ustao i na šanku ostavio novčanicu od dvadeset dolara.
- Ovo smatrajte prijateljskim upozorenjem - rekao je Williamsu. - Iduće neće biti toliko
uljudno.

Knjige.club 119
 Gringos & Laura

23

Sadašnjost

- Aaaaah! Luis. O, da! Da!

Luis Rodriguez zatvorio je oči i pokušao isključiti djevojčine pretjerane uzvike užitka.
Zašto žene to rade? Zar misle da je previše glup pa ne shvaća glume? Ili da ga je uopće briga
za njihov užitak?
S njegovom ženom - njegovom bivšom ženom - bilo je drukčije. S njom je to bilo
vođenje ljubavi. Nešto stvarno. Ali ove manekenke/glumice/kurve od dvadeset i nešto
godina koje mu dolaze u krevet kako ga je žena ostavila, nadajući se mrvicama njegova
golema bogatstva? Ovdje su isključivo radi Rodriguezova užitka. Posve mu je svejedno hoće
li one živjeti ili umrijeti.
- Grrrr-aaaah! - zastenjao je i napokon svršio u ljepoticu koja se pod njim migoljila.
Annabella. Ili Bella? Nešto takvo. Bili su u njegovu uredu u Colonia del Valle nakon izlaska
na ručak koji se proširio na rano popodne. Djevojka je za to dobila Tiffany narukvicu, a
Rodriguez je uživao u izvrsnu obroku, zavidnim pogledima drugih gostiju restoranu i
dvadeset minuta zadovoljavajućeg seksa s djevojkom koja je pokazala svoje joga pokrete
dok se na njegovu kauču savijala natrag pa naprijed.
- Zaboga! Bilo je nevjerojatno, dušo. - Još ja uzdisala dok je navlačila gaćice i haljinu. No
on se već vratio u radni ugođaj, sjeo za stol i otvorio laptop. Danas popodne mora zaključiti
veliki posao s Willieem Badenom, vlasnikom LA Ramsa, i sastati se s važnim novim
kontaktom prije nego večeras privatnim avionom odleti u Los Angeles.
Posao s Badenom na koncu se pokazao kompliciranijim no što je očekivao. Luisa je s
Willieem upoznala njegova žena, Valentina, koja je odrasla u Mexico Cityu i često dolazila
na iste dobrotvorne priredbe kao on. Kao dvoje predanih filantropa sa sličnom tragedijom
u prošlosti - Valentinina je mlađa sestra nestala kad je bila tinejdžerica i više je nitko nije
vidio, a bila je posve iste dobi kao Luisova voljena sestra, Carlotta, kad je umrla od droge -
Luis i Valentina odmah su se razumjeli. Slijedom toga, očekivao je da će poslovanje
s Willieem biti jednostavno. Nažalost, čovjekova je gramzivost otežavala pregovore. Willie
je pokušavao igrati čvrsto. No kad zagusti, nitko nije čvršći od Luisa Rodrigueza. Znao je biti
velikodušan i suosjećajan, osobine koje su mu osigurale obožavanje među gradskom
sirotinjom. Ali je u srcu ostao ulični borac.
Unatoč tome, putovanje ga je zabrinjavalo. Ulice L.A.-a su ulice Williea Badena, ne
njegove, i ondje su pravila ratovanja drukčija.
Njegovi su živci bili jedan od razloga, zacijelo glavni, za ovaj popodnevni seks. Isabella
mu je privukla pozornost s problema i priuštila mu oslobađanje.

Knjige.club 120
 Gringos & Laura

Pokušao je analizirati svoje strahove, kao što je sve pokušavao analizirati. Posao s
Badenom dio je toga svakako. Veći je dio činjenica da će ovo biti prvi put nakon podosta
godina što će stupiti nogom američko tlo. Taj mu događaj uvijek podiže razine stresa, no
zbog nove političke klime u Washingtonu, to je još neugodnije nego inače. Ovo nije
dobro vrijeme da budeš ekstremno bogat Meksikanac, poznat FBI u, ma kako su tvoje
namjere pristojne. Američkoj vladi nije važno što si donirao milione dolara dobrotvornim
organizacijama za borbu protiv droge i za druge vrijedne ciljeve. Nije važno jesi si li dio
rješenja u Meksiku. Kad si jednom obilježen čovjek, to je to. Mrze te.
Gadovi! Zašto Amerikanci toliko zavide uspjehu drugih, ma koliko se ti drugi trudili da
to zasluže?
Rodriguez je bio biznismen, jasno i jednostavno. Kako je on to doživljavao, njegov je
jedini »zločin« je da je uspio. Već mu pripada pola Mexico Citya. Jednog će mu dana
pripadati i druga polovica, potekao je iz ničega, gore od ničega. Bijeda i siromaštvo kakve
većina običnih Amerikanaca ne može ni zamisliti.
- Izgledaš kao da si pod stresom, dušo. Dopusti da pomognem. - Djevojka mu se
prikrala iza leđa pokušavala mu dugim koščatim prstima masirati ramena. Mirisala je po
nekom jakom mošusnom parfemu i seksu. Kao riba umočena u pačuli, te je osjetio gnušanje.
Njegova je ranija žudnja nestala, a izvrsna tjestenina s jastogom uskomešala se u njegovu
želucu.
- Sad moraš ići. Imam posla.
- Stvarno? - durila se. No izraz njegova lica jasno je odgovorio na njezino pitanje pa je
shvatila mig. - Dobro, dušo. Pa, imaš moj broj. Vidimo se uskoro.
Luis nije čak ni podigao pogled dok je izlazila na apsurdno visokim petama, a njezini su
se uski bokovi njihali zajedno s kosom dugom do struka. Glupa kurva. Čeznuo je za svojom
ženom kao dijete za majkom. Sve se pogoršalo otkako ga je napustila.
Čim je djevojka otišla, njegova je odana tajnica, Marisol, promolila neprivlačnu glavu
iza vrata. - Stigla je kolumbijska delegacija, gospodine Rodriguez. Da ih uvedem ili vam
treba nekoliko minuta?
Luis se nasmiješio. Volio je Marisol zbog njezina takta i diskrecije. Dobro ju je plaćao,
ali je istodobno znao da mu nije odana samo zbog novca.
- Neka čekaju u plavoj sobi. Ponudi im kavu i reci da ću uskoro doći.
Luis pogleda na sat. Za četiri će sata biti na aerodromu. Za sedam će biti u L.A.-u. U
utrobi zvijeri. Sad kad je taj dan stigao, bilo je nekako teško vjerovati.
Za Luisa Rodrigueza, Los Angeles znači opasnost. Znači rizik. Ali također znači
nagradu, ili barem mogućnost nagrade, poslovne i osobne naravi. Isplati se, rekao je sebi.
Vrijeme je da idem. Ustvrdim što je moje i to uzmem.
Zatvorio je oči, isključio kompjutor i iz unutarnjeg džepa sakoa izvadio majčinu
krunicu. Ondje ju je uvijek držao. Tri Zdravomarije, za mamu, tri za njegovu ženu, i bit će
spreman za Kolumbijce.

Knjige.club 121
 Gringos & Laura

I nakon toga, za Williema Badena.

Bog je na tvojoj strani, Luis. Podsjetio se na mantru svoje majke. Bog je uvijek na tvojoj
strani.
- Koliko još?

Andres Malvino osjećao je kako ga steže u prsima. Želio je olabaviti svoju kravatu, ali je
znao da bi bilo pogrešno pred šefom pokazati najmanji znak slabosti, ili čak neudobnosti.
- Nadajmo se, još nekoliko minuta. Kontrola kaže da smo sljedeći za pistu dva.
Andres je postao skromno imućan čovjek zahvaljujući poslu privatnog pilota Luisa
Rodrigueza u proteklih osam godina. No njegovi su uništeni živci latili cijenu. Senor
Rodriguez ne voli kad ga netko razočara, i ne bi se libio ustrijeliti donositelja Bruke.
- I bolje - progunđao je Rodriguez i nezadovoljno se povukao iz kokpita.
Paola, nevjerojatno seksi stjuardesa u G650, spustila je manikiranu ruku na pilotovo
rame. - Ne brini - reče. - Pod stresom je zbog cijeloga putovanja. Nije riječ o tebi.
Ne mora biti riječ o meni, pomisli Andrés. Okomit na najbližu dostupnu vreću za
udaranje.
- Mislim da mu nedostaje žena - šapnula je Paola.
Još loših vijesti. Ništa, baš ništa, ne može Luisa Rodrigueza dovesti u gore raspoloženje
od razmišljanja o propalu braku. Andrés je jednom ili dva puta letio sa šefovom ženom dok
su još bili zajedno. Uvijek mu se sviđala, mada se pilotu činilo da su ona i Rodriguez čudan
par. Luis je bio veći od života, superzvijezda u Mexico Cityu zbog velikodušnosti i
pomaganja običnim, siromašnim ljudima. Njegova je žena bila sušta suprotnost: plaha, tiha.
Ljubazna, svakako, ali nikad na razmetljiv način. Također nije imala Luisov
legendarni, eksplozivni temperament, pa je mnogo vremena provodila ispričavajući se
osoblju ili drugima u njihovu unutarnjem krugu zbog njegovih ispada, od kojih su neki
doista bili zastrašujući. Čovjek se pitao što je ona prošla dok je s njim živjela...
Andrésove su slušalice pucketale. - Piper 175JP, smijete uzletjeti. Ponavljam, Piper
175JP, možete uzletjeti.
- Bolje da se vratiš onamo - rekao je Paoli i odahnuo od olakšanja. - Krećemo.

Luis Rodriguez se u kabini zavalio u naslonjaču izrađenom po narudžbi i također

odahnuo od olakšanja kad je njegov avion pojurio pistom i bučno uzletio prema vedrom
noćnom nebu. Njego je sastanak s Kolumbijcima dobro prošao i sve je spremno - nadao se -
za produktivno poslovanje u L.A.-u. Sad je shvatio da se mora fokusirati na Valentinu
Baden. Willie možda nosi krunu, ali je jasno da je njegova žena moć iza prijestolja.
Moram se fokusirati na posao, podsjetio se Luis ne na nju.
Bio je snažan, moćan biznismen, pun samopouzdanja, kad ga je njegova žena upoznala i
zaljubila se. Ako je ikad kani osvojiti natrag, mora pokazati istu tu snagu, sad više nego ikad.

Knjige.club 122
 Gringos & Laura

Nikad ne budi potrebit. Nikad ne budi slab. Odložio je kompjutor i skrenuo pozornost
na u američkih časopisa što mu ih je stjuardesa žila. Nasumce je otvorio jedan - najnovije
izdanje Timea - i naišao na članak koji ga je odmah zaokupio.
Michael Marks, novi republikanski predsjednik SAD-a, pokrenuo je niz novih inicijativa
u svojih prvih sto dana na položaju. Luisu se Marks nije sviđao. Naporan i dosadan čovjek
koji je protuimigrantsku retoriku svoga prethodnika odveo korak dalje i već uvelike
pogoršao američke odnose s Latinskom Amerikom - nešto što bi, prije izbora, malo
Meksikanaca smatralo mogućim. Jedno od razvikanijih nastojanja predsjednika Marksa bio
je obnovljen rat protiv droge, osobito protiv epidemije opijata, što je opisao kao »javnog
neprijatelja broj jedan« svoje nacije. Barem u tome vjerojatno ima pravo, razmišljao je Luis,
mada je njegova strategija za rješavanje problema osuđena na neuspjeh.
Novinar Timea započeo je članak kao intervju s Marksovim novim borcem protiv
opijata, čovjekom po imenu Richard Grier, ali je potom priču proširio na najnoviju drogu
koja je preplavila američko tržište, te na poražavajući učinak što ga ima na korisnike i
njihove obitelji: ruski derivat dezomorfina, krokodil.
Zastrašujuće fotografije ljudi mrtvih očiju i s gangrenom na udovima Luisu su izazvale
mučninu. Slike nisu bile šokantne kao statistika. Već je prestigao metamfetamin po broju
korisnika, samo godine nakon što je stigao u SAD, a predviđa se da će u naredna dvadeset
četiri mjeseca uporaba krokodila nadmašiti uporabu metamfetamin, kokaina i heroina
zajedno. Kako je novinar Timea istaknuo, to je loša vijest ne samo za američku populaciju,
već i za meksičke kartele čiji su posao Rusi desetkovali. Međutim, krokodil bi na duge staze
mogao biti loša vijest za sve tradicionalne opskrbljivače drogom, uključujući i Ruse. »Zato
što se, kao i metamfetamin iz kojeg se dobiva, ta tvar lako može napraviti kod kuće.«
Novinar je nastavio usporedbom predviđene propasti narkokartela s propašću drugih
tradicionalnih poslova kao što su diskografija, televizijske mreže i nakladnici. »Čim potrošač
zna da do proizvoda može doći ili besplatno ili daleko jeftinije - bila to Beyoncéina pjesma ili
doza narkotika - tržišna pravila diktiraju eliminiranje posrednika.«
Zanimljivo, pomisli Rodriguez. Izvadio je mobitel i izdiktirao podsjetnik sebi. - Neka
Marisol prouči dobrotvorne rehabilitacijske klinike u SAD-u. Tko se fokusira na krokodili
Još nije analizirao svoje filantropske planove za ovu godinu, ali razvikana donacija
borbi protiv kroka upravo se popela na vrh popisa. Slike tih jadnika doista su mučne, ono
što bi privuklo pozornost čak i najravnodušnije javnosti. Povrh toga, ako Luis pravilno
usmjeri novac, čak bi mogao impresionirati prave ljude u Washingtonu i
administraciji predsjednika Marksa. I kao dodatni bonus, svaki velikodušni čin
impresionirat će njegovu ženu.
Nevjerojatno je kako se sve na koncu vraća na nju.

Knjige.club 123
 Gringos & Laura

24

Detektiv Mick Johnson češao je kožu na svojoj nadlaktici dok ju nije raskrvario. Svrbež
je počeo kad je izišao iz automobila u Denker Avenue, ispred doma Treyvona Raymonda.
Kao da ima osip. Kao je izrazito alergičan na ovo usrano područje. Desmont. Ime zvuči posve
bezazleno, čak otmjeno. Zapravo, ulice gdje je Trey Raymond proživio svoj kratak brutalan
život ljudska su septička jama nasilja, droge, korupcije i blata.
Mnogi ljudi Micka Johnsona smatraju rasistom. Običavao se braniti od te optužbe, ali je
sad pomislio da je to možda točno. I bilo mu je svejedno. Dva su Mickova bliska prijatelja,
uključujući bivšeg partnera, Davea Malonea, ubijeni baš tim ulicama, obojicu su ustrijelili
mladi crnici. Umorstva su se dogodila usred bijela dana. I gle čuda, niti jedan svjedok nije
identificirao ubojice. Da nije bilo Daveove kamere na kontrolnoj kameri u automobilu,
nikad ne bi uhvatili njegove ubojice. Ovako sad obojica čekaju smrtnu kaznu u Quentinu,
gdje im je i mjesto. Teško je ostati neutralan po pitanju zajednice koja ti je ubila prijatelje i o
tome lagala. Ono što se svakodnevno događa na ulicama South Central - a zapravo je rat -
jasno i jednostavno - a neprijatelji su crni narkomani poput Treyvona Raymonda.
Suosjećajni liberali poput Douga i Nikki Roberts mogu blejati koliko god žele o
poboljšanjima, rehabilitaciji, o učincima siromaštva i bandi, te o tome kako je »sustav«
iznevjerio mlade Afroamerikance. Ali oni nisu u rovovima kao LAPD. Nije »sustav« ubio
Davea Malonea te zatim ondje stajao i smijao se dok je on na pločniku iskrvario.
Johnson je lupao po vratima kuće obitelji Raymond kao da je riječ o raciji.
- Otvorite! - vikao je narogušivši se od neprijateljstva. - Otvorite prokleta vrata!
Policija!
Odgovorio mu je slabašan ženski glas. - Dolazim, dolazim!
- Dođite brže! - naredio je Johnson.

Parkiran stotinjak metara dalje u svojoj Nissan Altimi, Derek Williams se izvalio na
vozačevu sjedalu i promatrao detektiva Johnsona, osjećajući dubok prezir spram tog
čovjeka. Williamsu se želudac okrenuo na ničim isprovociranu agresivnost u Johnsonovu
govoru tijela i ponašanju kad je sitna starija crnkinja - zacijelo Treyvonova baka otvorila
vrata. To je ožalošćena obitelj, žrtve zločina, ne snose nikakvu krivnju, a on se u njihovu
vlastitu domu prema njima ponaša kao prema kriminalcima.
Williams je zaključio da je to samo zbog njihove boje kože i rasizma detektiva
Johnsona. To je ono što LAPD zove »uvođenje reda u zajednici. Upravo ih zato ljudi mrze.
Derek Williams ih također mrzi, mada ne iz istog razloga. Derek se tri puta pokušao
zaposliti u policiji. No svaki su ga put odbili, nevidljivi moćnici koji o tome odlučuju
proglasili su ga »nedostojnim«. Prošao je na liječničkom pregledu. Položio je ispite, ipak je
tri puta stiglo pismo: »Poštovani gospodine Williams, sa žaljenjem vas obavještavamo...«
Knjige.club 124
 Gringos & Laura

To je bilo prije dvadeset godina, ali još peče. Osobito kad neobrazovane budale pune
predrasuda poput Micka Johnsona, ili tašti klipani kakav je njegov partner, Goodman, očito
prolaze.
Johnson je u domu obitelji Raymond proveo četrdeset minuta i na koncu izišao crvena
lica i očito još gnjevniji nego kad je ušao. Williams je čekao da se detektiv udalji, te izišao iz
automobila, prišao kući i uljudno pokucao na vrata.
- Što je sada? - Približavao mu se glas žene srednjih godina, umoran i srdit. - Već smo
vam rekle sve što znamo. Zašto nas ne ostavite na... oh!
Sitna privlačna crnkinja srednjih četrdesetih godina otvorila je vrata i iznenađeno
pogledala Williamsa. Očito je mislila da se vratio detektiv Johnson. No njezino je
iznenađenje brzo zamijenilo neprijateljstvo. Stisnula je oči i pitala: - Vi ste još jedan? Znate
da je vaš prijatelj upravo otišao. Svi biste vi trebali loviti ubojicu mog sina umjesto
da tratite vrijeme na maltretiranje dviju nedužnih žena.
- Nisam policajac - uvjeravao ju je Williams, iz džepa je izvadio zgužvanu posjetnicu te
joj je pružio.
Ja sam privatni istražitelj. I doista pokušavam uhvatiti Treyova ubojicu, gospođo
-

Raymond. Upravo za to sam angažiran. Smijem li ući?

Williams je deset minuta kasnije sjedio na kauču u besprijekorno čistom dnevnom
boravku i pio kavu iz porculanske šalice s roza uzorkom. Sučelice njemu u dva ista
naslonjača sjedile su majka i baka Treyvona Raymonda, obje izrazito uljudne i gostoljubive.
- Dakle, radite za dr. Roberts? - upita Treyova majka. - Mislim da je ona dobra žena. Nije
onako topla i susretljiva kako je bio njezin muž. Drugi dr. Roberts. Želim reći, taj je čovjek
bio svetac na zemlji.
- Svetac - ponovi starija žena, kimajući.
- Ali znate, zaposlila je našega Treya i bila mi je stvarno dobra, čak i nakon smrti dr.
Douglasa. Uvijek ćemo joj biti zahvalne. Ona vas je angažirala?
Williams je kimnuo. - Osjeća da policija ne radi dovoljno da uhvati Treyova ubojicu. I
njoj su prijetili.
Dvije su se žene zabrinuto pogledale. - To nisam znala - reče Treyova majka. - To je
loše.
- Zatim je tu ona druga ubijena mlada žena, Lisa Flannagan...
Treyova je majka izvadila rupčić i obrisala oči. - Mislim da je Treyu bila veoma draga.
Bila je jedna od pacijentica dr. Roberts, zar ne? Sirota djevojka. Ono smeće koje o njoj pišu
po novinama, o njezinu ljubavniku i sve to. Želim reći, sirotica ubijena! Nije u redu.
- Ne, gospođo, nije - složio se Williams. - Pitam se, biste li mi rekli o čemu vas je
detektiv Johnson maločas ispitivao? Zanima me u kojem smjeru njihova istraga.
Treyova baka zakoluta očima. - Istraga? Nema njihove istrage. Samo je došao ovamo da
Treya optuži za dilanje droge.

Knjige.club 125
 Gringos & Laura

Što je bezočna laž - doda Treyova majka. Oči su joj ogorčeno plamtjele. - Kad je umro,
moj je sin bio je čist gotovo dvije godine. Zahvaljujući dr. Robertsu.
- Znam to, gospođo - umirujuće reče Williams. Dakle, Johnson je pitao o drogi?
Kimnula je. - Tko su bili Treyovi dileri, tko su mu bili prijatelji, kakve je »veze s
bandama« imao. Mislim, zaboga! Moj je sin bio dobar dečko, gospodine Williams. To smo
rekle detektivu, a njega je više obuzimao gnjev. Zatim je počeo postavljati pitanja o dr.
Roberts i što je Trey točno za nju radio.
- Smatrao je da bi Treyov posao mogao biti važan za slučaj?
- Ne znam što je smatrao. Mislim da je najviše želio vikati i proklinjati. Rekao je neke
grozne stvari o dr. Roberts i jadnom dr. Douglasu. Rekao je da oni i njima slični ovo
područje pune drogom i kriminalom, da to onemogućuje policiji da nam pomogne! Zapravo
je dao naslutiti da dr. Roberts nikad ne bilo briga za Treya, da je čak mogla imati nekakve
veze s ljudima koji su ga... - Opet su joj navrle suze i gušile su je emocije pa nije mogla
nastaviti. - Samo polako, gospođo Raymond - blago će Williams.
Treyova se baka nagnula i utješno spustila ruku na kćerino rame. - Rekle smo detektivu
da to ne vjerujemo - starica reče Williamsu. - No tog čovjeka zapravo nije zanimalo što mi
govorimo.
Ni vlastite ideje o dr. Roberts, kao i o Treyu. Ne želi znati istinu.
Pribravši se, Treyova majka doda: - Optužio nas je da ometamo istragu i rekao da će
naše guzice baciti u zatvor ako sazna da smo namjerno uskratile informacije. Tada je otišao.
Rekao je će sam pronaći Treyove prijatelje dilere. Što će biti teško, gospodine Williams, jer
se moj sin nije družio s tim tipovima. Niti s jednim.
Williams im je izrazio sućut i otišao, zahvalivši na vremenu što su ga za njega odvojile i
na kavi. - Ako se sjetite ičega što bih trebao znati ili bi mi moglo pomoći, možete nazvati
broj na posjetnici, bilo kada. Danju ili noću - rekao je Treyovoj majci.
- Hvala vam. - Zahvalno mu je pružila ruku. - Sigurno hoću. I pozdravite dr. Roberts u
naše ime.
Williams je zastao na ulici i razmislio o svom sljedećem potezu. Bio je samo nekoliko
ulica udaljen od ugla gdje se zadržavaju svi dileri Westmonta. To je jedno od rijetkih mjesta
kuda su mogli prolaziti bijelci jer nikome nije u interesu da ustrijeli potencijalne mušterije.
Johnson se vjerojatno i sam zaputio ravno onamo nakon posjeta domu obitelji
Raymond, bijesan i nepromišljen. Čovjek je odvratni šupak, ali je također na glasu kao
hrabar. Vjerojatno će ga zloglasno nasilni dileri Westmonta zastrašiti teže nego većinu
njegovih kolega. Williams pogleda na svoj jeftini sat. Prošlo je više od sat vremena otkako
je Johnson otišao iz Denker Avenue. Zrak je sad već zacijelo čist.
Ušavši u svoj automobil, Williams je najprije sporo vozio onuda, da procijeni situaciju.
Sve se doimalo mirnim, mada je iz iskustva znao da nasilje na ovakvim mjestima može
buknuti u trenu. Zaustavio se pedesetak metara od ugla i oprezno zaputio do tri mlada
Amerikanca latinskog porijekla.

Knjige.club 126
 Gringos & Laura

Na savršenom ih je španjolskom - nakon prekinuta putovanja u Mexico City kad je

davno tražio Charlotte Clancy, odlučio je naučiti jezik - pitao je je li u proteklih sat vremena
ondje bio policajac i ispitivao se o Treyu. Sva su trojica tupo zurili u njega. Svakom je pružio
dvadeset dolara i kutiju cigareta te ponovno pokušao.
- Policajac je bio jako debeo, jako bijel i jako nepristojan - objasnio je i izmamio
smiješak jednoga od trojice. - Prava šupčina.
- Bio je ovdje - potvrdio je onaj koji se nasmiješio. - Ali nitko mu ništa nije rekao.
Razgovarao je s onim narkomanima prije nego je otišao. - Kimnuo je prema skupini
beskućnika na malenu travnjaku na kraju ulice, nasuprot službenom gradskom parku.
- Hvala - reče Williams i pruži im još jednu novčanicu. - Pretpostavljam da nitko od vas
nije poznavao Treya?
Nasmiješeni odmahnu glavom. - No znamo tko je on. Momak koji je ubijen nožem,
točno? Ubio ga je zombi?
- Zombiji ne postoje - mirno će Williams.
- Svejedno - reče nasmiješeni. - Taj se momak nikad nije ovuda motao.
- Je li se drogirao? - pokušao je Williams.
- Kao što sam rekao, nikad ga nisam vidio.
- Diler?
- Ne ovdje. Možda u West Sideu? Čuo sam da je imao otmjene prijatelje.
Williams je kimnuo i zaputio se do ovisnika na travnjaku. Dvojica su spavali ili su
izgubili svijest, sklupčani u vrećama za spavanje koje su se više sastojale od blata nego od
tkanine. Jedan se jadnik, bijelac duge brade, njihao naprijed-natrag, mrmljao nešto
nerazumljivo sebi u bradu i povremeno se luđački smijao. Ostala je samo mlada
djevojka, također bjelkinja i mršava poput kostura, s kojom bi se moglo razgovarati.
Williams joj je s osjećajem krivnje pružio novčanicu, svjestan na što će potrošiti tih
dvadeset dolara.
Lice joj se razvedrilo. - Hvala! Bože mili... hvala vam!
Williams je iz džepa izvadio i Snickers čokoladu. - Uzmi i ovo. Moraš nešto pojesti.
Djevojci je postavio ista pitanja kao i dilerima. Potvrdila je da je Johnson ispitivao nju i
njezine prijatelje, prijetio da će ih na licu mjesta uhititi radi posjedovanja. - No nekako smo
vidjeli da mulja. Mi ga nismo zanimali. Želio je znati o onom dečku.
- Trey Raymond. Što si mu rekla?
- Ništa. - Otvorila je Snickers i preko volje zagrizla. - Nikad nisam čula za njega. No ovo
nije moje područje. Došla sam ovamo sa svojim momkom. - Pokazala je bradatoga. - Obično
nije takav - dodala je i dražesno porumenjela pa se Williamsu kidalo srce. Jednom je bila
nečije savršeno djetešce.
- Ne?

Knjige.club 127
 Gringos & Laura

- Nije - žalosno je odmahnula glavom. - Uzima ovo novo sranje. Krok. Znate li o tome?
To je najgore.
- Ne znam - prizna Williams. - Kupuje ovdje negdje?
Djevojčino se lice odjednom smrknulo od sumnje i straha. - Tko ste vi uopće? - upita. -
Zašto postavljate sva ta pitanja?
- Ja sam prijatelj momka o kojemu se onaj policajac raspitivao - odgovorio je, izvadio
drugu novčanicu i zamišljeno je vrtio po prstima. Jadna je djevojka zurila u novac,
nesposobna prikriti čežnju u očima.
- Otet je blizu mjesta gdje sad stojimo. Osoba koja ga je otela, mučila ga je i ubila. Isto su
nekoliko dana ranije napravili mladoj djevojci.
Djevojka je zadrhtala. - To je grozno.
- Da - reče Williams još se poigravajući novčanicom. - Ne znam je li ono što mu se
dogodilo i je li povezano s drogom, ali moglo bi biti. Što mi možeš reći o dilerima koji ovdje
djeluju.
Odmahnula je glavom. Williams je vidio da se u njoj vodi borba između očajničke
potrebe za novcem i straha. Strah je pobjeđivao. - Ništa.
Izvadio je drugu novčanicu, ovoga puta od pedeset dolara, i gledao kako su se
djevojčine oči raširile kao da je on Isus i upravo je nahranio pet tisuća ludi. Račun za
troškove Nikki Roberts već se pokazao veoma korisnim. - Prava šteta - reče.
- Dobro, gledajte - usrdno je šapnula i pozvala ga bliže. - Westmont je sad ratna zona,
ali je također mjesto gdje se jamči da je krok čist. Znate što kažem? - Ispružila je ruku za
novcem, ali ga je Williams povukao.
- Nastavi - reče.
- To je ruska droga, u redu? Svugdje drugdje, u cijelom L.A.-u, to je ruski biznis. Ti
gadovi prodaju jeftino, ali miješaju robu s drugim sranjima, stvarno lošim sranjima. Mnogo
je ljudi umrlo.
- Mnogo. Terry i ja došli smo ovamo jer smo čuli da sad Meksikanci prodaju krok u
Westmontu. Nemojte me pogrešno shvatiti, i ja mrzim te tipove. Nije da su to dobri ljudi. Ali
njihova je roba čista.
Opet je posegnula za novčanicom. Ovog joj je puta Williams dopustio da je dotakne, ali
ju je držao na drugom kraju. - Koji Meksikanci? - Zurio je u njezine prestravljene oči.
- Ne znam, čovječe. Ne znam! Oni su Terryevi dileri, ne moji. Ne bih ni taknula krok.
- Treba mi ime, dušo - reče Williams. - Nitko neće saznati da si mi ti rekla, u redu?
Nisam policajac. Pokušavam pomoći prijateljici.
Sirota je djevojka izgledala kao da će eksplodirati od nedoumice. Na koncu više nije
mogla izdržati. Objema je rukama okružila Williamsovo uha i šapnula.
- Ime.

Knjige.club 128
 Gringos & Laura

Williamsu se zaledila krv u žilama. Pustio je novčanicu i djevojka ju je trijumfalno

zgrabila. Gurnula ju je u isti džep kao maločas dvadeset dolara.

- Hvala vam! - opet je rekla kad se Williams okrenuo da ode. - I sretno. Znate, s vašom
prijateljicom.
- Sretno i tebi - reče Williams.
Nakon onoga što mu je upravo rekla, oboma će trebati sreća.

Knjige.club 129
 Gringos & Laura

25

Obrisavši znoj s čela i ispod pazuha nakon tjelovježbe u Soul Cycleu, Anne Bateman je
radosno raspoložena izišla na jarko sunce Brentwooda.
Njezina izvedba na Stravinskievim koncertima donijela joj je obilje sjajnih kritika pa
njezin agent svakodnevno dobiva nove ponude. Sve to znači da može uživati u tri tjedna
pauze od sviranja u filharmoniji Los Angelesa. Ne mora se zabrinjavati zbog novca ili gdje
će sljedeće nastupati.
Sve je mirno i na osobnom frontu. Muž ju je prestao bombardirati porukama, pozivima
i cvijećem, što je nakratko izazvalo tugu, ali je potom uslijedilo duboko olakšanje. Anne ga
je još voljela. Dio nje uvijek će ga voljeti. No Nikki je imala posve pravo: u njihovu slučaju,
ljubav jednostavno nije dovoljna.
To je drugi razlog za Anneino današnje dobro raspoloženje. Ona i Nikki opet su u
dobrim odnosima. Nakon one grozne, bolne svađe u njezinoj garderobi nakon koncerta, kad
je stigao kamion ruža njezina bivšega muža, Anne se počela bojati da više nikad neće vidjeti
svoju terapeutkinju i prijateljicu. Previše se sramila da bi otišla na sljedeću terapiju, pa ju je
preskočila i nije nazvala da je otkaže. Zatim se veoma sramila zbog toga te preskočila i
sljedeću. Očekivala je poziv ili e-mail iz Nikkiina ureda, upozorenje da će joj naplatiti
propuštene terapije, ali ništa nije stiglo. Umalo je progutala svoj ponos i ispričala se, mada
ni sada, na mirnoj dnevnoj svjetlosti, nije osjećala da je pogriješila kad je one večeri
prozvala Nikki zbog njezina ponašanja. No njezin je život previše samotan i bolan da bi
gubila ono malo bliskih prijatelja koje ima, pa se pripremala za taj poziv kad ju je Nikki
neočekivano preduhitrila. Jutros je u Annein stan stiglo rukom pisano pismo, a sadržavalo
je kratku i iskrenu ispriku.
»Razumjet ću ako osjećate da Vam treba novi terapeut. Ništa Vam neću zamjeriti«, pisala
je Nikki. »Ali nadam se da do toga neće doći. Zato što istinski osjećam da Vam je naš
zajednički rad pomogao. Također mislim da Vi, duboko u sebi, osjećate isto.«
Anne nije bila sigurna što osjeća. Osim sreće na, granici ushićenja da joj se Nikki vratila.
I da, zna da to nije normalno, ali joj je svejedno. Osjećaj je divan! Optužila je Nikki da je
prešla granicu liječnik-pacijent, što je istina. No također je istina da je i sama učinila isto.
Ako Anne to ranije nije shvatila, sad jest.
Prešla je ulicu do Coral Tree Caféa, uzela precijenjeni sok od kelja i uskočila u svoj
automobil. Zaputila se u Nikkiin ured. Njezina je terapija tek u podne, ali nema drugih
obveza i želja da vidi lice svoje terapeutkinje tako je jaka da se tome neće opirati. Možda,
ako nema pacijenta prije nje, mogu popiti kavu i malo čavrljati prije terapije?
Pojačavši radio i otvorivši krov, Anne je pustila da joj zrak hladi ruke dok je jurila kroz
Wilshire Corridor i skrenula desno kod Beverly Glena.

Knjige.club 130
 Gringos & Laura

Palme su se njihale s obje strane dok je slušala Jutina Biebera i Wiza Khalifu, a iznad
nje vedro plavo nebo kao da je blistalo od radosti, odražavajući Anneino raspoloženje.
Zaustavila se ispred Nikkiine zgrade i upravo kanila dati ključeve novom momku za
parkiranje kad je iza sebe začula poznati glas i ukočila se.
- Hola, anđele.
Odjednom je bio ondje. Njezin muž.
Anne je srce skočilo u usta. Otkako ga je ostavila, nebrojeno je puta zamišljala ovaj
trenutak. Njega kako dolazi po nju, pojavljuje se na njezinu pragu. U početku su te misli bile
noćne more, pune straha pa će je odvući natrag u mučan život iz kojeg je pobjegla. No kako
je vrijeme prolazilo i udaljenost između njima se povećavala, njezin je fizički
strah izblijedio. Dok je njezin muž pojačavao romantične geste i nježnu, pomirljivu retoriku,
dopustila je da scenarij preobrazi u nešto bliže romantičnu sanjarenju. U maštariju.
No sad je to stvarnost. On je ovdje. Došao je po nju.
Odjednom se vratila i strava.
- Ostavi me na miru! Odlazi! - Instinktivno se primaknula maloj skupini poslužitelja.
Sigurnost u mnoštvu.
- Anne.
Luis Rodriguez povrijeđenim je, prijekornim očima promatrao svoju ženu.
To sam ja, ljubavi. Luis. Zašto se bojiš?
U njegovu tonu nije bilo ljutnje. Samo tuga.
Anne je osjetila kako su joj srčani otkucaji malo usporili.
Kao obično, besprijekorno je odjeven u Savile Row odijelo i svilenu kravatu. Svježe
obrijan, miriše po Gucci losionu što ga uvijek stavlja, miris koji je čak i sada izazivao
nesvjesnu reakciju među Anneinim nogama. U lijevoj je ruci nosio buket, mnogo
jednostavniji od onoga što ga je poslao u koncertnu dvoranu. Ovo je skromna, rukom
vezana kitica proljetnog cvijeća, ali puna Anneinih najdražih cvjetova: turski karanfili, irisi i
božuri. Nije zaboravio.
- Što radiš ovdje, Luis? - pitala je blaže, ali i dalje sumnjičavo.
- Imao sam nekog posla u L.A.-u - nehajno je odgovorio. - Bit ću ovdje barem nekoliko
dana.
Anne je stisnula oči. - Rekao si mi da se nikad ne možeš vratiti u SAD. Da ne smiješ
odlaziti iz Mexico Citya.
- Nastojim. Ali ovo... bilo je veoma važno.
Pitala se odnosi li se »ovo« na posao ili na nju.
Premda to nije željela, dio nje nadao se da je ovo drugo.
U tišini je proučavala njegovo lice, kao da pokušava riješiti zagonetku, dok je njome
jurila bujica konfliktnih emocija. Govori li istinu kad kaže da ovdje ima posla? Ili je zapravo
došao radi nje? Ako jest, što to znači? Treba li biti polaskana ili prestrašena?

Knjige.club 131
 Gringos & Laura

- Znaš da mi nedostaješ, Anne. - Glas mu se slomio, pun ljubavi.

- I ti meni nedostaješ - iskreno je rekla.
- Ali ne mogu... trebao si nazvati.
- Nemam tvoj broj.
- Mogao si ostaviti poruku u orkestru. Nije me teško naći. Mogao si me upozoriti
umjesto da me ovako zaskočiš na ulici.
- Možda ne bi pristala na susret da sam te upozorio - jednostavno će Luis.
- Pa, ne bi li to bila moja odluka? - upita Anne.
- Bila bi. Da sam te upozorio - nasmiješeno se snuždio - Ovako je to moja odluka. To mi
se više sviđa.
Anne mu je protiv volje uzvratila smiješak. To je klasična Luisova logika. Doista je
nepopravljiv, ali uvijek uspijeva kombinirati svoju prekomjernu aroganciju s dovoljno
šarma da to bude simpatično. Nikad nije upoznala čovjeka poput njega i, unatoč Nikkiinim
upozorenjima, znala je da nikad ni neće..
- Ručaj sa mnom. - Pružio joj je cvijeće nastojeći iskoristiti svoju prednost.
Anne ga je uzela i njihovi su se prsti nakratko dotaknuli. To je bio prvi fizički kontakt
među njima od one večeri kad je pobjegla, naelektriziran, nabijen žudnjom i strahom.
- Ne mogu. - Anne je skrenula pogled. - Znaš da ne mogu.
- Zašto ne? - Luisov se glas stvrdnuo. - Zato što tako kaže? - Glavom je pokazao Nikkiinu
zgradu. - Tvoja takozvana terapeutkinja?
Hladan se strah opet uvukao u Anneine žile, kao je netko promijenio infuziju.
Odakle Luis zna za Nikki? Kad smo već kod toga, kako je uopće znao da ću doći ovamo?
I odjednom se prisjetila zagonetnih automobila za koje je bila uvjerena da je slijede.
One za koje je Nikki rekla da ih je umislila.
- Poslao si ljude da me slijede! - Opet je uzmaknula, sad još dalje. - Baš kao u Meksiku.
Špijuniraj me!
Luis se nije ispričavao. - Činjenica da više nismo zajedno ne znači da ne vodim računa o
tvojoj sigurnosti, Anne.
- Kako to misliš, mojoj »sigurnosti«? Posve sam sigurna. Zašto ne bih bila?
- Pa - odgovorio je, i dalje se smiješeći - za slučaj da to nisi opazila, draga moja, ljudi
bliski tvojoj prijateljici terapeutkinji nekako naglo umiru. Znam da te policija upozorila da
budeš oprezna, ali što zapravo radiš kako bi se zaštitila? Ništa, koliko sam vidio.
- Ne treba mi tvoja zaštita, Luis - šapnula ja Anne, prestrašena brzinom kojom njezina
odlučnost nestaje. - Nisam je tražila, niti je želim.
Naglo se pomaknuo naprijed i zgrabio je za zapešća. Anne se mlako opirala, čekajući da
se netko sa strane umiješa, ali kao da nikoga nije bilo briga.

Knjige.club 132
 Gringos & Laura

- Treba ti - Luis joj je šapnuo u uho i privukao je bliže. - Vjeruj mi kada ti kažem, dr.
Roberts nije ono što tvrdi da jest. Razumiješ li me, Anne? Nije nedužna u svemu tome.
- Ne budi smiješan. - Anne ga je prkosno gledala. - Nikki je posve nedužna.
- Nije. - Luis je silovito odmahnuo glavom.
Ima stvari koje ti ne znaš, ljubavi. Mnogo, mnogo stvari.
Ona te truje protiv mene, ali ja nisam taj kojeg se moraš bojati. Nje se moraš bojati.
Anne se naglim trzajem oslobodila njegova stiska.
- Ostavi me na miru, Luis! - viknula je dovoljno glasno da se nitko od poslužitelja ne
može pretvarati da nije čuo. - Ozbiljno mislim. Ako te opet vidim, kunem se da ću pozvati
policiju.
- Anne! Molim te!
No bilo je prekasno. Anne se već okrenula i pobjegla, jurnuvši u Nikkiinu zgradu kao
prestravljeni zečić.
- Je li vam dobro, gospođice? - Prišao joj je čovjek zadužen za dizala kad je vidio kako
Anne drhti i neprestano udara po gumbu.
- Dobro sam, hvala - lagala je.
Nije vjerovala ono što je Luis rekao o Nikki.
Unatoč tome, njegove riječi kao da su joj se usjekle mozak:
»Dr. Roberts nije ono što tvrdi da jest. Nije nedužna u svemu tome.«
Što je time mislio? I zašto bi tako nešto rekao? O Bože! Zašto je uopće morao doći
ovamo? Anne je čekala dok nije ostala sama u dizalu i vrata su se zatvorila. Tek se tada
prepustila suzama.

Knjige.club 133
 Gringos & Laura

26

Kim Choy zadržavala je dah i pretvarala se da nešto tipka u svoj kompjutor kad je Lana
Grey izišla iz sobe za konzultacije dr. Nikki Roberts.
Diplomantica na UCLA Semel institutu za neuroznanost, Kim je Nikkiina nova
pomoćnica, žurna zamjena za jadnoga Treya. Premda pametna i lijepa, savršeno glatke
azijatske kože, krupnih očiju i duge grive svilenkaste crne kose, Kim su odgojili strogi
kineski roditelji pa je u svoje dvadeset četiri godine vodila veoma zaštićen život. Slijedom
toga, bila je posve opčinjena kad je Lana, slavna televizijska zvijezda, prošla kraj nje uživo.
- Smijem li vam zakazati drugu terapiju, gospođice Grey? - Srce jadne Kim tako je brzo
tuklo da je jedva izgovorila te riječi. Nikad ranije nije srela »slavnu osobu«. Očito će je
njezin novi honorarni posao dovesti u kontakt s posve novim svijetom, dijelom Los
Angelesa za koji je čula, ali ga nikada nije vidjela dok je štrebala u knjižnici na UCLA-i ili
provodila kasne večeri na odjelu neuroznanost. Sve je to previše uzbudljivo da bi se moglo
opisati riječima.
Lana je pogledala vitku, privlačnu Azijatkinj iza pulta u predvorju dr. Roberts i osjetila
kako ju zavist guši u grlu. Kao da samodopadnost terapeutkinje nije sama po sebi dovoljna,
pa je Lana na svakoj terapiji morala gledati Nikkiin savršen život, lijepu figuru i jedva
poneku boru na koži, sad je kučka angažirala mladu ljepoticu da joj vodi ured.
To sigurno radi namjerno. Želi da moje samopoštovanje posve nestane kako bih i dalje
dolazila na terapiju za tristo dolara na sat. Ovih dana nikome me možeš vjerovati.
Prijeteći se nagnuvši preko Kimina stola, Lana je zarežala: - Da želim zakazati drugu
terapiju, onda bih to rekla, zar ne?
- Oh. - Kim je porumenjela do korijena kose. Nekako je pogriješila. Zar se ne bi trebala
obraćati klijentima ili pitati za zakazivanje terapija? - Oprostite, gospođice Grey. Samo sam
mislila...
- Da, pa nemojte. Neću ponovno doći - ustvrdila je Lana, izišla iz prostorije i tresnula
vratima za sobom.
Nikki je čula komešanje, izišla i našla svoju pomoćnicu na rubu suza.
- Užasno mi je žao, dr. Roberts - izlanula je Kim. - Mislim da sam nekako uvrijedila
gospođicu Grey. Pitala sam hoće li zakazati sljedeću terapiju ona... ona... pa, naljutila se na
mene.
- Ne brini, Kim, nisi ti kriva - umirujući reče Nikki. - Bojim se da je Lana već dugo
veoma gnjeva. Sigurna sam da to nema nikakve veze s tobom.
- Rekla je da više neće dolaziti - nervozno prizna.
- Da - Nikki se nasmiješi. - I to često govori, naviknut ćeš se. Možeš poslati Cartera
Berkeleya unutra čim stigne.

Knjige.club 134
 Gringos & Laura

Vrativši se u svoj ured, Nikki je zatvorila oči i započela vlastite vježbe disanja, one
kojima ju Doug davno naučio kao način smirivanja emocija a još se i danas njima služi.
Najprije udahni. Nikki je u glavi čula Dougov glas kao da stoji kraj nje. Zatim odvoji
jednu po jednu misao, polako i smireno, kao da stavljaš pojedinačne listove na stol ili sjemenke
na pladanj.
Misao broj jedan: Lanino se stanje pogoršava i sve je bliže psihozi, umjesto da joj bude
bolje. Svaka zgodnija mlađa žena je prijetnja, neprijatelj. Došlo je vrijeme da je preusmjeri
drugom terapeutu. Posve iskreno rečeno, vjerojatno bi trebala posjetiti i psihijatra. No hoće
li je Nikki uspjeti navesti na to?
Udahni.
Misao broj dva: Nitko drugi nije ubijen ili ozlijeđen nakon Treya, a više nema ni
prijetnji upućenih Nikki, zasad. Je li osoba koja je pokušava ubiti završila? Ili samo čeka
pravi trenutak, poigrava se njome kao mačka mišem stjeranim u kut? Ako ja tako, hoće li
Derek Williams uhvatiti počinitelja prije nego opet napadne? Na policijskom je frontu sve
zloslutno tiho, pa je zaključila da to znači da Johnson i Goodman nisu napredovali. Ili
Williams, ili ništa.
Udahni. Korak po korak, Nikki. Fokusiraj se svoje pacijente. Fokusiraj se na sada.
Misao broj tri zapravo nije bila misao, već niz lica. Dougovo. Anneino. Goodmanovo. I
četvrto - skriveno lice, još u sjenkama: Lenka, Dougova ljubavnica. Hoće li Williams uspjeti
u onome u čemu Nikki nije, te otkriti nešto, bilo što, o ženi čija je smrt uništila Nikkiin život?
Lampica »pacijent čeka« na Nikkiinu zidu odjednom je postala crvena. Sigurno je stigao
Carter Berkeley. Nikki su trenutno teško padale terapije s Carterom. Njegova paranoja,
uvijek problem, kao da je izmicala kontroli. Nakon umorstva Lise postao je silno nervozan,
sumnjao je na i svakoga, pa je bilo teško išta učinkovito obaviti terapiji. I njega ću iznevjeriti,
baš kao Lanu, nesretno je mislila Nikki. Nisam bila dovoljno dobra, čak nisam uspjela
zatrudnjeti, a sad ne uspijevam ni kao terapeutkinja.
Potisnuvši svoju depresiju, poput nekoga tko baca vlažnu deku na vatru - čula je glas
svoje prijateljice Gretchen Adler kako joj govori neka se »sabere« - pribrala se i otvorila
vrata, spokojno se smiješeći.
- Carter. Uđite.
Carter je ustao i razotkrio zavoje na svojoj lijevoj nozi, od koljena nadolje. Nervozno se
osvrnuo naokolo, uzeo štake prislonjene na stolicu i šepajući ušao u Nikkiin ured.
- Što se dogodilo? - Nikki je pitala čim su ostali sami.
Carter je odložio štake i spustio se na kauč. Lice mu je bilo blijedo, čelo orošeno
znojem, a noge su se nekontrolirano tresle. Pogledao je Nikki i ocijedio kroza zube: -
Nastrijelili su me. Pucali su u mene.
- Zaboga! - Nikki se prikladno užasnula. - Carter, silno mi je žao. Tko vas je nastrijelio? I
kad se to dogodilo?

Knjige.club 135
 Gringos & Laura

- Nisam im dobro vidio lica. Ali to su oni isti oni, meksička banda o kojoj sam vam
pričao.
Dobivao sam prijetnje... provalili su u moj dom. Rekao sam policiji, ali oni ništa nisu
poduzeli Ponašali su se kao da sam sve izmislio.
Nikki je osjetila žmarce na leđima zbog sličnosti s njezinim iskustvima. Zagonetne
provale, policija ne vjeruje...
- Svejedno - ljutito će Carter. - Jebeš njih. Ja znam istinu. To su bili isti ljudi. Prošle
subote. Izišao sam iz kluba u centru oko jedan i trideset ujutro. Sigurno su me slijedili
onamo. Stajao sam vani i čekao svoj automobil. Neki se automobil zaustavio, dva su tipa
izišla, jedan mi je pucao u nogu i tada su otišli.
Taj je monolog izgovorio čudno bezizražajnim tonom. Kad je završio, Nikki je opazila
da mu zubi cvokoću. Kao da je još u šoku - što je sasvim moguće, ako je njegova priča
istinita.
- Je li netko vidio kad se to dogodilo?
Carter je odmahnuo glavom. - Ne. Bio sam jedini vani, a poslužitelj je već otišao po moj
automobil. Kad se vratio, ja sam bio na tlu, krvario sam i gotovo izgubio svijest.
- U redu - rekla je Nikki dok su joj misli jurile glavom. Na ljudskoj mu je razini željela
vjerovati. Doista se činilo da je nastrijeljen. Dakle, ako njegova priča nije istinita, to bi
značilo da se sam nastrijelio u nekoj vrsti pokušaja da postigne što?
- Dobije pozornost? Nije vjerovala da je Carter toliko zaglibio. Još uvijek funkcionira na
svom poslu u banci, još je lucidan.
S druge strane, čini se da su ti zagonetni »Meksikanci« opet napali u trenutku kad
nije bilo svjedoka i nisu ostavili dokaze koji bi potvrdili priču.
- Jeste li pozvali policiju? Ili poslužitelj? Sigurno šokirao kad vas je našao u takvu
stanju? Carterove su oči zvjerale naokolo. Na trenutak izgledao istinski lud. - Možda. -
Spustio je glas do šapta. - Ili je možda sudjelovao u tome. Možda je on dojavio? Je li vam to
palo na pamet? Oni svuda imaju svoje ljude, po cijelom L.A.-u, po cijelom SAD-u. Oni su kao
kuga.
- Tko su »oni«, Carter? - blago upita Nikki. - Rekli ste mi da vjerujete da su iz Meksika,
ali osim toga...
- Ne vjerujem. Znam da jesu - uporno će Carter.
I znam tko su oni, ali vam ne mogu reći jer bi vas bilo opasno da to znate. I opasno za
mene kad bi itko saznao da sam vam rekao. - Govorio je na sat, riječi su kuljale u bizarnoj,
paranoičnoj bujici svijesti. - Pucali su mi u nogu, ali su me mogli ubiti. Točno? Ali nisu.
Dakle, to znači da šalju upozorenje. Ne žele da umrem, žele da šutim.
- Dobro - reče Nikki.
- Ali ranije dobro zato moram o tome govoriti, doktorice! Moram nekome reći što se
dogodilo! Bio sam ondje. Vidio sam. Vidio sam kako su je ubili. Natjerali su me da gledam,

Knjige.club 136
 Gringos & Laura

kao da je to nekakva predstava. O Bože! - Sagnuvši se nad svoja koljena, Carter se prepustio
groznim jecajima.
Nikki je sjela kraj njega i zagrlila mu drhtava ramena. Ovo je važno. Veoma važno.
Možda pomak koji je čekala.
- Što su vas primorali da gledate, Carter? Silovito je odmahnuo glavom. - Ne mogu!
- Da, možete - reče Nikki. - Zatvorite oči. Poslušao je.
- Sada duboko dišite. I sad se zamislite ondje Što vidite?
- Vidim stabla. - Činilo se da govori kao u transu. - Vidim čistinu između stabala. Noć
je. Mračno je, ali ima mjesečine. Vruće je.
- Dobro, Carter. Jako dobro. Što još?
- Vidim djevojku. Ona je na čistini.
- Dobro. Kako izgleda? - upita Nikki. Vođenje pacijenta kroz tu vrstu potisnutih sjećanja
veoma je riskantno, kao hodanje po užetu. Ako nema dovoljno poticanja, slike mogu nestati,
vratiti se u duboku podsvijest. Ako ga ima previše, pacijent se može prestrašiti i usprotiviti.
Čim se tijek prekine, praktički je nemoguće dobiti ga natrag.
- Gola je - reče Carter. Namrštio se. - Ne, nije gola. Ima gaćice. Stoji ondje, nekako se
njiše. I onda...
Ušutio je i lecnuo se, kao pas koji je naletio na nevidljivu električnu ogradu.
- I onda? - tiho je ponovila Nikki.
Carterovo se disanje ubrzalo i počeo je prstima gnječiti hlače. Ispustio je oštar,
prestrašen uzvik, poput krika.
Nikki je čekala.
- Čujem puške - rekao je. - Kao bubnjevi. Bum bum, bum, bum, bum! Strojnice. Ne vidim
ih. Ali vidim nju, djevojku. Trza se. Poskakuje. Užasno je! Krv, to je... - Hvatao je dah i divlje
grebao po vlastitim nogama. - S nje otpadaju djelići! O Bože! Mislim da je mrtva, ali se još
miče...
Opet je počeo jecati. Nikki je shvatila da vjerojatno ima još samo nekoliko sekundi.
- Poznajete li tu djevojku, Carter?
Kimnuo je.
- Kako se zove?
Naglo je otvorio oči i pogledao ravno u Nikki. - Natjerao me da gledam. Natjerao me!
Smijao se. Posvuda je bilo krvi. Svuda. Nešto najodvratnije što sam životu vidio. On je
životinja.
- Kako se djevojka zvala, Carter? - upita Nikki. Ali već je znala da ga je izgubila.
- Kad bih vam to rekao, doktorice, ubio bi i vas.
- Tko je »on«?
Carter se tada nasmiješio, umorno, ali iskreno. Ustao je.

Knjige.club 137
 Gringos & Laura

- Zahvalan sam vam na svemu što ste za mene učinili, dr. Roberts. Osobito danas.
Morao sam to izbaciti iz sebe. Glasno izgovoriti.
- Drago mi je da jeste, Carter - reče Nikki. - Možda sljedeći put možemo...
- Ne - reče Carter. - Neće biti sljedećeg puta. Bojim se da ne može biti. Ne mogu mu
pobjeći. - Pogledao ju je sa suzama u očima. - Mislio sam da mogu. Početi iznova, znate. No
sad shvaćam da ta mogućnost nije postojala. Ali vi? Vi možete pobjeći. Vi se možete izvući.
Stvoriti novo ime za sebe. Početi iznova.
- Nikamo ne idem, Carter - odlučno će Nikki.
- Nadam se da ćete se predomisliti - rekao je i osjećajno joj stisnuo ruku. - Sretno, dr.
Roberts. I zbogom.
Nikki je gledala kako šepajući izlazi iz ureda. Neobičan ju je osjećaj pritiskao u prsima.
Danas je pomogla više nego u svim prijašnjim terapija zajedno. To je jasno. Kao kad liječnik
zareže inficirani čir, bilo je bolno, ali pražnjenje podsvjesnog uma Carteru Berkeleyu
donijelo je trenutno i vidljivo olakšanje.
Drugo je pitanje je li priča koju joj je ispričao istinita ili ne. Djevojka je možda bila
stvarna. Ili ju je izmislio kao neki aspekt vlastite osobnosti, ili neku osobu iz svoje prošlosti.
Nikkiinu malodušnost nije izazvala sama priča, već Carterove posljednje riječi upućene
Nikki. »Još se možete izvući. Stvoriti novo ime za sebe. Početi iznova.«
Može li?
To je svakako primamljiva misao.
Anne Bateman je nedavno nazvala kako bi otkazala njihovu podnevnu terapiju. Tada se
Nikki razočarala, ali joj je sad laknulo što je sama i završila je za taj dan. Zavalila se na
stolici i odjednom osjetila vrtoglavicu. Shvatila je da od doručka ništa nije pojela ni popila.
Dok je po ladici tražila proteinsku pločicu, zazvonio je njezin mobitel. Nikki ga je kanila
ignorirati, ali je tada vidjela da zove Derek Williams.
- Ima li vijesti? - tjeskobno je pitala.
- Imam vijesti - odgovorio je, ali je zvučao iznenađujuće potišteno. - Gdje ste sada?
Možete li doći u moj ured?
- Mogu - oprezno odgovori Nikki. - Sad sam u Century Cityu. Zar mi ne možete reći
preko telefona?
Williams je oklijevao. - Radije bih da se vidimo. - Može li za sat vremena?
- Dobro - reče Nikki. Puls joj se već ubrzao.
Imao je vijesti. Previše važne da bi joj rekao preko telefona. Na vlastitu sramotu, Nikki
je shvatila da bi željela da to uopće ne bude o umorstvima, već o tajanstvenoj Lenki.
Molim te, neka je nešto otkrio, molila je Boga u kojega nije vjerovala.
Molim te, dopusti da nađem malo mira nakon toliko vremena.
Prije nego uopće može razmišljati o prihvaćanju uvjeta Cartera Berkeleya i novom
početku, mora znati istinu.

Knjige.club 138
 Gringos & Laura

27

- Molim vas, molim vas, sjednite.

Debeli je privatni istražitelj jednom rukom zamahnuo u gesti dobrodošlice, a drugom je
maknuo hrpu starih papira sa stolice »za klijente« od lažne kože.
- Kako ste dosad proveli dan, dr. Roberts? - vedro ju je pitao. Nakon njegove
suzdržanosti preko telefona, sad se doimao iznenađujuće veselim.
- Moj dan? Zapravo je bio iscrpljujući - iskreno je odgovorila Nikki i prošla rukom kroz
kosu. - Dvoje mojih pacijenata kao da je izgubilo vezu sa stvarnošću. - Nije znala zašto, ali
osjećala se sigurno uz Dereka Williamsa pa nije bila oprezna kao s drugim ljudima, osobito
muškarcima. Sad je pomislila da je to možda zato što on s njom ne očijuka. Uopće. Nikki je
iskustvo naučilo da je to prilično neobično.
- Samo dvoje? Ja bih rekao da je to sreća - našalio se dok je sređivao vlastitu stolicu i
stol kako bi sve bilo relativno uredno prije nego počnu. Gotovo svi moji klijenti izgubili su
vezu sa stvarnošću. Većina veoma davno. Uz izuzetak sadašnjeg društva, jasno.
Opet se nasmiješio i Nikki mu je uzvratila smiješak.
- Onda, kakve su to vijesti? - gorljivo upita. – molim Vas, recite mi da je riječ o ljubavnici
moga muža.
Williams je raširio prste na svojim punašnim bedrima i okrenuo dlanove prema gore.
- Nije - reče. - Žalim.
Nikkiino se lice snuždilo.
- Još je rano - podsjeti je Williams. - Vjerujte, vremenom ćemo doći do te žene. Ono što
imam od vas - ponosno ju je gledao - prilično je nevjerojatan početak, mada to sam kažem.
- Dobro - uzdahnula je Nikki. Sad bi joj dobro došlo nešto nevjerojatno. -
Impresionirajte me. Derek Williams pročisti grlo. - Dakle, pročitao sam sve što ste mi dali,
sve informacije. Odlučio sam početi od Treya Raymonda.
Ispričao je Nikki o svom odlasku u Westmont koji je počeo jednostavnim praćenjem
detektiva Johnsona. - Na moju sreću, naš mi je rasistički policajac uvelike olakšao situaciju.
Razbacivao se svojim autoritetom i stvarao otpor kod svih, od obitelji Raymond do mjesnih
dilera od kojih je pokušao dobiti informacije. Neće vas iznenaditi kad kažem da mu ništa
nisu rekli. Nakon toga, morao sam samo doći i biti uljudan pa su se brane otvorile.
Nikki je čekala da nastavi.
- Trey se prestao drogirati prije dvije godine. Nakon susreta s vašim mužem. - Točno -
potvrdi Nikki. - Doug ga je povukao s ruba.
- Jest - složio se Williams. - No nije bilo tako jednostavno. Prije nego se očistio, Trey je
dilao kako bi zaradio za svoju ovisnost. Uglavnom heroin. No kasnije, pri kraju, dilao je

Knjige.club 139
 Gringos & Laura

novu vrstu dezomorfina. Temelji se na kodeinu i nevjerojatno je opasna tvar. Na ulici je

poznat kao krokodil.
- Znam što je to - reče Nikki. - Dougov partner, Haddon Defoe, kaže da to cijelo vrijeme
vide na klinici. Užasno je. Rekao je da su to donijeli Rusi.
- Točno - reče Williams, impresioniran. - Pa, prije nego je upoznao vašega muža, Trey je
radio za meksički kartel koji se nadmeće s Rusima. Ljudi za koje je tada radio ne vjeruju u
»nove početke«. Ne vjerujem da su ga ikad namjeravali pustiti da ode.
- Ali jest otišao - ustvrdi Nikki. - Doug ga je uzeo pod svoje i Trey je posve promijenio
život. Ja sam ga zaposlila. Trey je svakoga dana dolazio raditi u moj ured, uvijek na vrijeme,
uvijek profesionalan.
- To je bio njegov dnevni posao - bez uvijanja reče Williams. - Ne sumnjam da je vaš
muž bio dobar čovjek, Nikki, ali za nekoga tko je stalno radio s ovisnicima, bojim se da je
bio nevjerojatno naivan po pitanju poslovne strane svijeta narkotika. Treyov »drugi« šef
bio je meksički narkobos po imenu Carlos de la Rosa.
Pogledao je Nikki, ali ime joj očito ništa nije značilo. Još je bila u šoku od pomisli da je
Trey dilao drogu njoj iza leđa.
- Mislite li da je taj čovjek ubio Treya? Ili naručio njegovo ubojstvo?
- Nisam siguran. No rekao bih da je to vjerojatno, osobito ako je Trey doista pokušao
otići, iako vi kažete, ili mu je na neki način prkosio.
Rosa je velika riba u Westmontu - objasni Williams. Ali je sitna riba u svijetu kartela.
Njegov je šef jako opasniji čovjek. Tu postaje uistinu zanimljivo.
Tko je njegov šef? - upita Nikki.
- Vjerovali ili ne, dr. Roberts, to je netko koga poznajete. Ili barem znate za njega. Luis
Domingo Rodriguez.
Nikki se mrštila dok je pokušavala smjestiti ime.
- Vaša pacijentica Anne Bateman njegova je otuđena žena - reče Williams. Okrenuo je
svoj laptop i pokazao Nikki sliku na Googleu. Prikazivala je privlačna muškarca latinskog
porijekla, crne kose sa sjedinama na sljepoočnicama i žarkih, opreznih očiju.
Nikki se doimala zbunjenom. - Mislim da ste pogriješili, gospodine Williams. Ili ste
nešto pobrkali. Annein je muž poduzetnik koji se bavi nekretninama.
- Molim vas, zovite me Derek - podsjeti je Williams. - I nisam pogriješio. Luis Rodriguez
oženio je Anne Bateman prije osam godina u Kostariki. Mogu vam pokazati kopiju
vjenčanog lista ako vas zanima. Mene je zanimalo zato što sam na Luisa Rodrigueza ranije
naišao u jednom starom slučaju. To je službeno bio slučaj nestale osobe, mada neslužbeno
svi znaju da je djevojka ubijena. Jeste li kad čuli za Charlotte Clancy?
Nikki je zatvorila oči i protrljala sljepoočnice. Odjednom se sjetila svog razgovora s
Gretchen prije nekoliko tjedana. Charlotte Clancy, au pair djevojka? Ona koju je tražila
Valentina Baden? Nikki je osjećala kao da je nekako kliznula u zonu sumraka, neki bizarni

Knjige.club 140
 Gringos & Laura

alternativni svijet gdje mračne sile povezale svačije živote u paučinu jada. Svijet u kojemu je
Trey bio diler droge, a Annein muž narkobos. Sve to nije imalo nikakva smisla.
- Ali... Anne mi je rekla da se njezin muž bavi nekretninama - tupo je ponovila, očajnički
se pokušavajući držati stvarnosti. - Tako se obogatio.
- Ne - reče Williams. - Tako investira svoje bogatstvo. Stvorio ga je prije dvadeset
godina kad je gradove na zapadu SAD-a preplavio kokainom.
Derek je narednih petnaest minuta pričao Nikki o slučaju koji mu je život okrenuo
naglavce - nestanak Charlotte Clancy. Rekao joj je kako se nadao da će ga Rodriguez dovesti
do Charlotteina tajnog oženjenog ljubavnika, Amerikanca koji je vozio Jaguar, za kojeg je
Williams bio siguran da je imao prste u njezinu nestanku. No umjesto toga, oteli su ga
meksički policajci, premlatili ga i deportirali natrag u Sjedinjene Države. Ispričao joj je kako
su Valentina Baden i njezina organizacija navodno »pomagali« Clancyima. Plaćali su
televizijske oglase o nestanku njihove kćeri, ali su zapravo cijelo vrijeme istraživali u
Mexico Cityu i od obitelji tajili informacije. Te kako ga je posjetio FBI kad se vratio kući,
»upozorivši« ga neka se okani Badena i Rodrigueza.
- U ono vrijeme Rodriguez čak nije bio u središtu moje pozornosti - objasnio je Nikki. -
Nemislim da je Luis bio izravno odgovoran za nestanak Charlie Clancy, već da bi samo
mogao znati tko je bio taj čovjek. Valentina Baden je to također možda znala. No kad vam
svi govore da nekoga ne istražujete, ne postavljate pitanja... postanete znatiželjni. Barem ja
postanem. Stoga sam tijekom godina mnogo saznao o Luisu Rodriguezu.
- Kao na primjer? - upita Nikki. Dugo ju je fascinirala čudna moć koju je Annein muž
imao nad njome. Možda Williams može popuniti praznine?
- Pa, kao prvo, čovjek je u osnovi podvojena ličnost. Pravi Jekyll i Hyde lik. Potekao je iz
ničega, što ga čini herojem u očima mnogih siromaha ondje. Vide ga kao neku vrstu Robina
Hooda i na neki način on to jest. Daje gomile novca, osobito za ciljeve povezane s drogom.
Cijeli Meksiko zna priču o tome kako je njegova sestra umrla od heroinske ovisnosti,
kako mu je to promijenilo život.
Nikki se prisjetila terapija s Anne kad je spomenula nešto o filantropiji svoga muža i
njegovoj tragičnoj prošlosti.
- Sve je to stvarno - reče Williams. - Stvarno je njegovo carstvo nekretnina. Samo što je
to slučajno najbolje pokriće za velikog proizvođača kokaina. On je upravo to.
Williams je objasnio kako je Rodriguez izbjegao pravdu kod kuće i u SAD-u vještim
usmjeravanjem svojih resursa prema policiji i siromašnim zajednica, poharanim drogama,
kojima navodno služe.
On je svačiji prijatelj. Prilično je nevjerojatno.
Obični ljudi ne znaju za njegov kartel, a ne bi ni otrovali kad bi m netko rekao. U
međuvremenu, onima s ovlastima koji znaju, itekako se isplati na zažmiriti. Nije to samo
punjenje džepova korumpiranih dužnosnika. U tome je Rodriguez genijalan: velikodušan je
i šarmantan, uvukao se u svaki mogući aspekt infrastrukture tih zajednica. U Meksiku plaća

Knjige.club 141
 Gringos & Laura

za škole, ceste i bolnice. Ovdje u SAD-u financira kandidature senatora, daje gomilu novca
našim prijateljima u LAPD-u. On je vrhunski manipulator.
Taj se zadnji dio Nikki činio istinitim, na temelju mnogih dugih i mučnih razgovora s
Anne. Što se tiče ostaloga, nije znala što vjerovati. Lako je mogla zamisliti da je Annein muž
bio »loš hombre« s nezakonitim poslovima skrivenim iza zakonitih. Na Williamsov prikaz
Luisa Rodrigueza kao nekakva nedodirljiva narkobosa podsjećao je na teoriju zavjere
dostojnu Cartera Berkeleya.
- Možete li išta od toga dokazati? - otvorena upita Williamsa.
- Ne mnogo - prizna Williams. - Barem još ne. No radim na tome. Radim na tome već
gotova cijelo desetljeće, još otkako me Charlottein otac, Tucker Clancy, otpustio.
- Zašto vas je otpustio? - upita Nikki.
Williams je slegnuo ramenima. - Nije želio čuti istinu o svojoj kćeri. Da se viđala s
oženjenim čovjekom i sve to. Bio je njezin tata.
Nikki je trenutak razmišljala. - Što je s Valentininom dobrotvornom organizacijom?
Kažete da ste mislili da su umiješani.
Williams je uzdahnuo. - Jesam. Želim reći, to mislim. No to je bilo daleko teže razmrsiti,
pravo osinje gnijezdo. Iskreno rečeno, odustao sam nakon nekog vremena, zato što je
Rodriguez očito bio veća riba u svemu tome. Ali... - pročistio je grlo - ... prilično sam siguran
da Missing nije samo ono tvrdi da jest. Dok sam boravio u Mexico Cityu, čuo sam glasine da
su imali svoje prste u organiziranju nekih otmica koje su potom pomogli »riješiti«.
Nikki se namrštila. - Zašto bi to radili?
Williams je protrljao prste, univerzalni znak za novac. - Postoji niz načina zarađivanja
od otmice. Čuo sam da je Valentina »pomagala« obiteljima plati otkupninu, a zatim je
uzimala proviziju od otmičara. To je najočitiji poslovni model. U drugim su prilikama bande
plaćale Missingu da prokrijumčare njihove članove ili suradnike iz zemlje, neke navodno u
programe zaštite svjedoka u SAD-u. Što bi značilo da je gospođa Baden zasigurno
imala pomoć iznutra.
- Mislite, od policije? - upita Nikki.
Williams se nasmijao. - Nemojte zvučati tako šokirano. LAPD je nakrivljen kao stara
vješalica za kapute. Također imam pouzdane informacije da je Missing upleten u trgovanje
ljudima. Mlade djevojke pokupe na ulici i prodaju ruskim bandama za seks. Ništa ne mogu
dokazati. No bilo je mnogo glasina.
Nikki je raširila oči. - Valjda ne mislite... Charlotte Clancy?
Williams je odmahnuo glavom. - Nije baš vjerojatno. Trgovanje ljudima radi seksa
obično ne donosi veliku zaradu. Klinci iz sirotinjskih naselja, mlade djevojke i dječaci bez
statusa, bez obitelji koja bi ih čuvala. Osamnaestogodišnja Amerikanka donijela bi više
nevolja nego zarade. Ali ovako ili onako, stekao sam snažan dojam da je dobrotvorna strana
Missinga samo paravan. Golemi su novčani osi prošli kroz tu organizaciju, mnogo više od
onoga što biste vidjeli u legitimnim nevladinim udrugama.

Knjige.club 142
 Gringos & Laura

Nikki je utonula u tišinu. Bilo je teško Williamsove »glasine« pomiriti s onim što joj je
Gretchen ispričala o Valentini Baden. O tome kako joj je sestra nestala kad su bile
tinejdžerke, te kako je ta tragedija promijenila i nadahnula njezin život. Nikki nije bila
sigurna zašto, ali očajnički je željela vjerovati u verziju o nadahnuću, ne u onu o korupciji.
Trenutno je svuda oko nje previše pokvarenosti. Je li previše očekivati da se Williams u
tome vara?
- U svakom slučaju - Williams je prekinuo tišinu - gospođa Baden ovdje ima sporednu
ulogu. Ključna je figura uvijek bio Luis Rodriguez. U protekle dvije godine posve se prebacio
s kokaina na krok. Pokušava od Rusa preuzeti kontrolu nad lancima opskrbe, baš ovdje u
L.A.-u. Trenutno ima ljude po cijelom gradu. Oni su poput kuge.
Nikkiin se puls ubrzao. Kuga. Nije li Carter ranije u njezinu uredu upotrijebio baš tu
riječ za zagonetne meksičke ubojice za koje je tvrdio da ga pokušavaju ubiti? Ili mu barem
utjerati strah u kosti kako bi šutio, možda o umorstvu, ako je vjerovati Carterovim
nesuvislim riječima?
Još jedna veza. Još jedna tamna nit u paukovoj mreži.
Primorala se na racionalno razmišljanje, izdvajanje činjenica iz mora nagađanja.
- Recimo da imate pravo po pitanju Luisova posla s drogom. Mislite li da Anne zna? -
upita Williamsa.
- Imam pravo - odgovori. - Što se tiče pitanja zna li njegova najnovija žena odakle dolazi
gotovina, nemam pojma. Nikad nisam upoznao Anne. No prema onome što ste mi o njoj
ispričali, sumnjam.
Kao što sam rekao, Rodriguez ima podvojenu ličnost. Moguće da je posve odvojio
poslovni život od privatnoga.
Moram joj reći, mislila je Nikki. Ima pravo znati što je zapravo njezin muž. Svaka žena
ima to pravo. Pravo da ne živi u laži zbog tajni svoga muža. Pitala se koliko je Anneinih
prijatelja znalo za Luisa i tajilo joj istinu. Isto kao što su Haddon Defoe i brojni Dougovi
kolege tajili istinu pred Nikki?
- Ali kažete da policija zna? - Nikki pogleda Williamsa. - FBI i policija u Los Angelesu?
- O, da. Znaju. - Williams je mrko kimnuo. - Možete se kladiti da odjel za droge LAPD-a
ima krcate dosjee o Rodriguezu i De la Rosi. Znaju gdje kako taj takozvani »čisti« meksički
krok dolazi u rad. No čini se da Rodriguezove ljude puštaju da rade nekažnjeno.
- Zato što...? - Nikki je upitno uzdigla obrvu. Williams je slegnuo ramenima. - Ili više
vole Meksikance od Rusa, pa je to manje od dva zla. Ili netko na višem položaju dobiva dio.
Nikki je kratko razmislila o tome.
- Dakle, kažete da policija sudjeluje u tome? Da dijele profite kartela, isto kao s
Missingom?
Vjerujem da je tako, da - reče Williams. - Policija je u tome, a možda i drugi iz zajednice.
Rodriguez postupa posve jednako kao u Meksiku. Stječe prijatelje, podmazuje prave ruke,
ali i zalaže za sirotinju, svoje mušterije.

Knjige.club 143
 Gringos & Laura

Opazivši Nikkino skeptično lice, Williams je promijenio svoju teoriju.

- Uvjeren sam da su meksički karteli dio ovoga. Oni su upleteni u Treyovu i Lisinu smrt.
Trebali biste se pripremiti na mogućnost da su imali prste i u »nesreći« vašega muža.
Nikkiine su se oči zamutile. Pustila je da njegove riječi prelaze preko nje i povukla se u
sebe. Nije željela da Dougova smrt bude dio te paukove mreže. Njegova nesreća, njegova
ljubavnica. To nema nikakve veze s bivšim mužem Anne Bateman. Kako bi uopće moglo
imati?
- Dakle, to je zasad sažetak. - Williams se zadovoljno zavalio na stolici. - Na što biste
željeli da se dalje fokusiram?
Nikki ga je zbunjeno pogledala.
- Ovaj sam se tjedan fokusirao na Treya - podsjeti je Williams. - Od sutra mogu dublje
kopati o Lisi Flannagan. Njezino drogiranje u prošlosti, možda pronaći vezu s jednim od
dilera kartela? Ili njezina ljubavna veza s Willieem Badenom. Možda Willie i Valentina
imaju veće uloge no što ja mislim. Ili mogu pokušati saznati zašto se policija toliko zanima
za vašeg bivšeg pacijenta, Brandona Grolscha. Ili mogu nastaviti slijediti našeg
prijatelja detektiva Johnsona, vidjeti je li svoje korumpirane rasističke prste zario u tu
usranu pitu? Vi ste šefica - reče Williams. - Ona koja plaća odlučuje.
Nikki se nasmiješila.
- Zar je nešto smiješno?
- Ne, zapravo nije - reče Nikki, i dalje se smiješeći. - Samo što... vi ste drag čovjek, Derek.
Doista se trudite oko ovoga, i kao da imate obilje energije. Vrti mi se glavi od svega toga, ali
sam vam zahvalna, to je sve. Vjerujem vam.
Williams nelagodno obori pogled. Odavno mi nitko nije dao kompliment, a kamoli
lijepa žena.
- Pa. Hvala vam. - Pročistio je grlo, vidljivo zbunjen. - Cijenim to. Biste li to možda mogli
napisati mojoj bivšoj ženi? Ono o »dragom čovjeku«? Odreći ću se naknade za sljedeći
mjesec.
- Stvarno? - upita Nikki.
- Ne, zapravo ne. Treba mi novac - nasmiješi se Williams. - Kad već govorimo o tome,
dobro bi mi došlo još novca za troškove...
Nikki je izvadila čekovnu knjižicu. Bila je itekako svjesna da plaća previše, ali joj to nije
smetalo. Williams je za četiri dana postigao više nego Johnson i Goodman za gotovo dva
tjedna. Premda nije bila sigurna što će sa svim tim glasinama, teorijama i vezama. Zasad.
- Željela bih da se dalje fokusirate na nesreću moga muža - rekla je, i strgnula ček i
stavila ga u njegov ljepljiv dlan. - Želim znati više o Lenki.
Williams je razmislio. - Jeste li sigurni? To je vaš prioritet?
- To je moj prioritet - reče Nikki.

Knjige.club 144
 Gringos & Laura

- Jasno vam je da je i vaš život zacijelo još u opasnosti? - razumno naglasi Williams. - Ti
karteli obavljaju poslove vrijedne više milijuna dolara. I vode ih psihopati. Ne govorim
samo o Luisu Rodriguezu. Rusi, Meksikanci, Kinezi, svi su isti kad se žele riješiti svojih
neprijatelja.
- Kako sam ja njihov neprijatelj? - upita Nikki.
- Još ne znam - odgovori Williams. - No želio bih to pokušati otkriti, prije nego vas
netko iskasapi i baci kraj autoceste, ili vas na cesti sruši kao čunj u kuglani. Bez uvrede.
- Nisam se uvrijedila - reče Nikki. - I cijenim brigu, Derek, doista. No ako postoji
opasnost da ću sutra umrijeti, više od ičega trebam saznati istinu o mome mužu. Ta druga
žena, ta Lenka, tko je ona bila? Valjda neće biti toliko teško naći odgovor na to pitanje?
- Vi ste šefica - ponovi Williams.
S prozora je gledao kako Nikki odlazi svojim automobilom. Čudna žena, dr. Nikki
Roberts. S druge strane, svatko je čudan na svoj način. Sviđala mu se. Osobito mu se sviđala
činjenica da ga je opisala kao »dragog čovjeka«. Možda to nije kompliment koji će zatresti
svijet. Ali je bio iskren i dirnuo ga je više no što je želio priznati.
Dok se vozio kući, Williams je iskušavao te riječi, glasno ih ponavljajući:
- Ti si drag čovjek. Ti si drag čovjek, Derek.
Ja sam drag čovjek.
Saznat će sve što može o ljubavnici Douga Robertsa. Zato što Nikki zapravo ima pravo -
koliko to teško može biti? Naći će i tog ubojicu, kao i ljude koji stoje iza njega, mračne sile
koje ugrožavaju Nikki. Badeni su nekako upleteni. I Rodriguez, naravno. Premda je
Williams vjerovao da je Luis, kao u slučaju Charlotte Clancy, zacijelo samo jedan igrač u
većoj, opakijoj igri. On, Derek Williams, riješit će zombijevska ubojstva, spasiti dan i sve
popraviti za svoju lijepu klijenticu.
Ne zato što mu plaća.
Već zato što je on drag čovjek.
Nikki je bila nekoliko ulica dalje od Williamsova ureda kad je vidjela da joj netko straga
bljeska farovima.
Najprije je pomislila da je naljutila nekog vozača ispred kojega se slučajno ubacila.
Prometna žva u L.A.-u puna je gnjevnih, nestrpljivih klinaca. No svjetla su nastavila bljeskati
i na koncu začula kratku policijsku sirenu. Shvatila je da je zaustavljaju.
Razdraženo je stala uz cestu i spustila staklo na prozoru.
- Jesam li napravila nekakav prekršaj, poli... O! O to si ti.
Odozgo joj se smiješilo naočito lice detektiva Goodmana. - Već gotovo dva kilometra
pokušavam privući tvoju pozornost. Zapravo, otkako si izišla iz ureda Dereka Williamsa.
Nikki je porumenjela. - Odakle znaš za Williamsa? Zar si me slijedio?

Knjige.club 145
 Gringos & Laura

- Nemoj zvučati tako ogorčeno - odgovori Goodman. - To je moj posao. Barem dio posla.
Ja sam detektiv, a ovo je istraga umorstva. Ona u kojoj si ti potencijalna meta, ako si
zaboravila.
Plavim se očima zagledao u njezine i Nikki je ponovno iznenadila snaga kojom ju je
privlačio. - Oprosti - promrmlja. - Nisam te kanila optuživati. Znam da samo radiš svoj
posao. Iznenadio si me, to je sve.
- Kamo sad ideš? - upita Goodman.
- Kući - reče Nikki.
- Jesi li već jela?
Pitanje ju je iznenadilo. - Još nisam. Dobro. Slijedi me - odlučno će Goodman. - Znam
grčki restoran nekoliko ulica dalje. Bit ćeš oduševljena. Moramo razgovarati - dodao je kad
je vidio da Nikki oklijeva. - O tvom novom prijatelju, gospodinu Williamsu. Ima nekih stvari
koje bi o njemu trebala znati.

Nikki je deset minuta kasnije sjedila u separeu u stražnjem dijelu Stavrosove taverne na
Westwood Boulevardu, sučelice vidljivo opuštenu Louu Goodmanu. Otkopčao je gornja dva
gumba košulje i zavrnuo rukave, razotkrivši mišićave podlaktice. Ima glatku preplanulu
kožu i gotovo previše bijele zube kad se smiješi. Kao veliki zločesti vuk, pomisli Nikki, mada
u njegovu držanju nema ničega predatorskoga. Problem je u tome da ona nije
navikla provoditi vrijeme s neoženjenim privlačnim muškarcima. Nelagodu nije ublažila ni
činjenica da se, kad su zadnji put zajedno večerali u Dan Tana’su, napila i umalo završila s
njim u krevetu. A cijelo ih je vrijeme netko promatrao - možda ubojica.
- Možda je bolje da se klonimo Retsine - reče Goodman čitajući joj misli. Naručio je vodu
i predjelo. - Ne bih želio biti optužen da sam iskoristio damu.
Seksualna napetost pucketala je u zraku među njima, ali ju je Nikki odlučno ignorirala.
Njezin je život dovoljno kompliciran i bez romantičnih zavrzlama. Njezini osjećaji za Anne
Bateman već su joj oduzimali tri četvrtine dostupne emocionalne energije, a osim toga, još
tuguje za Dougom. Nije spremna.
- Dakle, što moram znati o Dereku Williamsu? - upita.
- Osim činjenice da je aljkav, sklon teorijama zavjere i okorjeli mrzitelj policajaca, želiš
reći? - Cinično primijeti Goodman. - Mnogo toga, zapravo.
- Meni se sviđa - smiono će Nikki.
- Ma je li? - Goodman je dobronamjerno prihvatio izazov. - Zašto?
- Autentičan je - reče Nikki.
- Autentičan... - Goodman ponovi riječ, očito se zabavljajući. - Pa, valjda se i tako može
reći. Njegov prezir spram policije definitivno je autentičan.
- Zašto je tako, što misliš? - upita Nikki, istinski znatiželjna. Istina je da je Derek više
puta ružno govorio o LAPD-u.

Knjige.club 146
 Gringos & Laura

I Goodman je popio gutljaj pića. - On će ti reći da smo svi korumpirani, lijeni i glupi -
reče. - No iz njega zapravo govori njegova vlastita gorčina. Nekoliko se puta pokušao
zaposliti u policiji, kad je bio mlađi, ali su ga odbili.
- Zašto? - upita Nikki. - Ako mene pitaš, on je dobar detektiv.
- Nemam pojma - reče Goodman. - Loš karakter? Impulzivnost? Derek Williams nije baš
timski igrač. Ma koji bio razlog, valjda je to osobno shvatio jer je otad trn u oku cijele
policije. Sabotira i opstruira slučajeve. Kompromitira dokaze, utječe na svjedoke. Odjel za
droge ima njegovu sliku na zidu sobe za odmor. Puna je pribadača. Williams je te ljude
toliko puta zeznuo da više niti ne broje.
Nikki se zbunila. Goodman je očito iskren - a ipak njegov opis ogorčena, osvetoljubiva
čovjeka ne odgovara Dereku Williamsu kojeg ona poznaje.
- Ovaj slučaj za njega nije pitanje pravde, ma to ti je možda rekao - gorko nastavi
Goodman. -
Riječ je o poravnavanju računa, osobnoj odmazdi nama. To i novac. Posve će te
iscijediti, ako mu dopustiš. Samo me zanima, koliko ti je do sada naplatio?
Nikki je prepolovila iznos što ga je dala Williamsu, ali čak je i to bilo neugodno mnogo
kad je glasno izgovorila.
- Gledaj, dušo, ti odlučuješ - reče Goodman, prilično ljubazno. - Ali sad si čula: čovjek je
šarlatan. Pazi što mu povjeravaš.
Nakon što je uspješno posijao barem zrnce sumnje u Nikkiin um, vješto je promijenio
temu.
- Zapravo sam te nešto drugo želio pitati - reče.
- O? - Nikki je otpila gutljaj, još uživajući u riječi od milja koju je maločas čula.
- Brandon Grolsch - bez uvijanja reče Goodman i užitka je nestalo. - Znam da si rekla da
ga nikad nisi liječila. No je li tvoj muž možda naišao na njega na jednoj od svojih klinika? Bio
je okorjeli ovisnik o heroinu, između ostaloga.
- Moguće - oprezno će Nikki. - Doug i Haddon pomogli su mnogima.
- Ali zasigurno su vodili nekakav registar, točno. Svojih pacijenata?
- Daaa. Nešto. - Nikki je oklijevala. - Ali to nije bilo kao moja praksa, ili normalna
ordinacija – to je centar kamo dolazi tko želi. Ljudi samo prođu onuda. Mnogi su beskućnici,
bez osobnih dokumenata, bez zdravstvenog osiguranja i slično. Pokušaj pronalaženja jedne
osobe bio bi kao traženje igle u plastu sijena.
- Znaš, Johnson je u ovome kao pas kojem dobaciš kost - upozorio ju je Goodman. - Ako
se dokaže da jest postojala veza između Grolscha i toga muža, ili tebe, to neće dobro
izgledati, Nikki.
Ne vidim zašto. - Nikki se uspravila reagirajući na Goodmanov izazov, ako se o tome
radilo. - Ne može se očekivati da se sjećam svakog ovisnika kojega je moj muž ikad liječio.
- Istina. - Goodman se nasmiješio i oči su mu opet zasjale.

Knjige.club 147
 Gringos & Laura

Nikki nije bila sigurna kako to treba shvatiti, cijeli se razgovor doimao poput čudnog
teniskog meča koji je dijelom bio očijukanje, a dijelom smrdio ozbiljan. Treba li mu
vjerovati?
- Zašto te uopće toliko zanima taj Brandon Grolsch?
Goodman ju je kratko promatrao, kao da procjenjuje koliko joj smije otkriti. - Našli smo
njegov DNK na tijelima - na koncu reče. - Sad si ti na redu.
- Na redu za što?
- Ma daj, Nikki! - Goodman zakoluta očima. - Ako nešto znaš o Brandonu, trebala bi
nam to reći. Mislimo da je mrtav, usput rečeno.
Ako je čekao Nikkiinu reakciju, onda se razočarao.
- Odatle potječu sve te glupave priče o »zombiju« nastavi. - Pronađeni DNK ne potječe
od živoga tijela - već od trupla. Brandonova trupla. Dakle, ako misliš da ga štitiš, griješiš.
Jedina osoba koju štitiš je ubojica.
- Prvo, ne štitim nikakvog ubojicu - prkosno će. - Tvoj partner Johnson može tražiti tu
iglu kako god želi. I drugo, moraš mu reći da se ja tako znam ponašati u sudnici. U prošlosti
su me mnogo puta zvali kao svjedoka i ne može me se lako zastrašiti.
- To ti vjerujem - reče Goodman u čijem se glasu jasno osjećalo divljenje.
- Ne želim te uvrijediti - nastavi Nikki, zadovoljna što se razgovor maknuo s teme
Brandona Po tom je pitanju donijela odluku, a kako je počela lažima, sad je prekasno
promijeniti priču. - No više sam puta morala svjedočiti protiv policajaca. Tvoji prijatelji u
odjelu za droge, oni koji zabijaju pribadače u sliku Dereka Williamsa? Pa, znaš što ću ti reći?
Williams ima pravo kad za te ljude kaže da su korumpirani.
- Neki od njih, možda - prizna Goodman.
- Mnogi od njih - reče Nikki. - Previše njih.
Nešto je dolazilo na svoje mjesto u Goodmanovu umu.
»Bila sam stručni svjedok...«
»Morala sam svjedočiti protiv policije...«
- Vidjela sam kako tvoji kolege ustaju na sudu i bezočno lažu kako bi jedni druge
zaštitili - Nikki se zagrijala za temu, prikladno zaboravivši da je i ona maločas lagala o
Brandonu Grolschu. - Doug mi je ispričao brojne užasne priče o policiji koja podmeće
dokaze, smješta ovisnicima i sitnim dilerima kako bi dobili osude, a cijelo vrijeme
veliki opskrbljivači ostaju slobodni. Derek Williams nije jedini koji nema povjerenja u vas.
- Dobro, dobro. - Goodman je podigao ruke kao da se predaje. - Shvaćam. Ali pokušaj
zapamtiti da ti nisam neprijatelj, u redu?
- Znam to. - Nikki se smekšala. - Nikad to nisam ni pomislila. Angažirala sam Dereka
samo zato što želim neke odgovore. I zato što mi je dojadilo da se prema meni ophode kao
prema osumnjičenoj. Goodman je uzeo račun i ponovno nije dopustio Nikki da ga podijele.
Kasnije ju je otpratio do njena automobila.

Knjige.club 148
 Gringos & Laura

- Čuvaj se - reče. - Dok ne uhvatimo tog tipa. Molim te, budi oprezna.
Hoću - reče Nikki i pomalo ironično doda: - Derek Williams mi je ranije dao isti savjet.
Goodman se namrštio. - Williams želi tvoj novac, Nikki. Ja ne želim. Sjeti se toga kad
budeš odlučivala kome ćeš vjerovati.
Dok se udaljavao, njegove su riječi odzvanjale u Nikkinim ušima.

Knjige.club 149
 Gringos & Laura

28

Gradić Chowchilla u okrugu Madera, Kalifornija, ima samo dvije značajke

dovoljna zanimljive da se spomene u Wikipedii. Prva je ta, da ime gradića znači »ubojice«,
aluzija na zloglasno ratničko pleme Chausila američkih domorodaca koji su se ondje prvi
naselili. Druga je postojanje Valley State Prisona, ranije zatvora isključivo za žene, ali sad je
to dom gotovo tisuću kažnjenika.
Klasificiran kao »srednje osiguranje«, niski četverokutni blok zgrada okružen
bodljikavom žicom i električnim ogradama izvana izgleda posve nepristupačno pa se svaki
posjetitelj pitao kako izgleda zatvor »visokog osiguranja«.
Jerry Kovak šest godina nije vidio Valley State s vanjske strane, od dana kad je stigao
ovamo. Prebacili su ga iz pretrpane paklenske rupe od zatvora u okrugu L.A.-a. Jerry na
premještaju može zahvaliti svom prijatelju Micku Johnsonu, kao i za mnoge druge stvari.
Jerryu su njegovi beskorisni odvjetnici rekli neka ne trati vrijeme na još jednu »beznadnu«
žalbu - kao da ovdje unutra ima pametnijeg posla! Ali Mick Johnson nije odustao i pomogao
je Jerryu da podnese žalbu. Bez toga ili neke druge vrste čuda, Jerry nikad ne bi vidio
vanjske zidove Valley Statea ili išta iza njih dok ga ne bi iznijeli u lijesu.
Vukući noge, Jerry je ušao u sobu za posjete, prostoriju koju su pokušali razvedriti
jarko obojenim zidovima i prostorom za dječju igru u kutu. Sjeo je ičekao. Nadao se da će ga
danas posjetiti njegova kći. Prošlo je gotovo šest mjeseci otkako je zadnji put vidio Julie. Ali
ona sad ima troje vlastite djece i muža koji ne odobrava Jerrya. Osim toga, Chowchilla je
četiri sata vožnje od L.A.-a. Ne smiješ je više očekivati, govorio je sebi i svim se silama trudio
prikriti razočaranje kad je Mick Johnson sam ušao. Ona sad ima vlastiti život.
Mick je sjeo sučelice Jerryu i pružio mu nekoliko prikladnih darova što ih je smio
donijeti: časopis o ribolovu, knjigu za Sudoku i neke biljne tablete koje bi trebale ublažiti
bolove u zglobovima. - Kako si, čovječe? Dobro izgledaš.
- Hvala - reče Jerry. - Dobro sam, kad se sve uzme u obzir.
To je očito bila laž. Kad su se Mick Johnson i Jerry Kovak upoznali kao mlađi detektivi,
Jerry je bio doista naočit čovjek. Igrač američkog nogometa, sportski građen, s kao
isklesanim crtama lica koje su ga činile tipom svake žene. No unatoč sjajnu izgledu i
nebrojenim prilikama, Jerry je bio tip za jednu djevojku, posve odan svojoj ženi i njihovoj
kćeri, Julie. To je bilo prije petnaest godina. Otad su svi ostarjeli. No dok su se Mick i ostali
jednostavno udebljali i oćelavjeli, Jerry je venuo kao stablo u pustinji. Pogrbljen i krhak,
kože ispucane i suhe poput pergamenta, mutnih i crvenih očiju, pretvorio se u starca.
Artritičan. Slomljen. Patetičan u pravom smislu te riječi.
U njegovoj se četrdeset petoj godini sve počelo rušiti, a udarci su pljuštali po jadnom
Jerryu Kovaku poput tuče s osvetoljubiva neba. Najprije se Marianne razboljela. Zatim je,

Knjige.club 150
 Gringos & Laura

doista brzo, brže no što je itko očekivao, umrla. Mick nikad neće zaboraviti Jerrya u tim
danima. Zavijao je poput ranjena psa, kidala ga je bol kakvu Mick nikad nije vidio.
Tada je trebao uzeti slobodne dane. Neku vrstu razdoblja žalovanja, vremena da sve to
prihvati, tuguje nasamo sa svojom kćeri. No u ono je vrijeme situacija bila drukčija. Jerry je
bio nedavno prebačen u odjel za droge, prvi Poljak u gotovo posve irskom odjelu, a to je
bilo važno. Ti momci nisu odlazili kući plakati. Vodili su rat, a rat neće prestati zato što je
nečija žena umrla od raka u dobi od četrdeset dvije godine. Osim toga, Jerry nije želio
prestati raditi. Trebalo mu je nešto da mu skrene misli, tada je rekao Micku, da i ne
spominje novac. »Sad smo samo Julie i ja. Moram zarađivati za nju.«
Tako se detektiv Kovak vratio na ulice i isprva se činilo da je sve u redu. No kako je
njegova patnji prelazila u očaj, poricanje i gnjev, situacija se počela mijenjati. Jerry je počeo
gubiti živce s kolegama, razbjesniti se na najmanju sitnicu. U prepirci oko parkirnog mjesta
tresnuo je mlađeg policajca i jadniku slomio nos. To se sve zataškalo i Jerry se ispričao. Ali
vani na ulicama, u njegovim svakodnevnim interakcijama s narkomanima, dilerima,
kurvama i doušnicima koji su bili neophodni u radu odjela za droge, postao bi drukčija
osoba. Kruta. Klonio se sukoba, ali je istodobno tražio tučnjavu.
Na koncu ju je našao. Kelsey James, nitkov, usrani svodnik i katkad diler iz Wattsa, dao
je Jerryu lažne podatke koji su doveli do propasti njegovog prvog velikog slučaja. Jerry je
ravno iz sudnice krenuo u potragu za Jamesom, izvukao ga iz automobila usred bijela dana i
pretvorio ga u kašu ulici. Tip je tri tjedna bio na odjelu intenzivne njege i neko se vrijeme
činilo da se neće izvući. Na koncu je ipak preživio - što je šteta, ako se pita Micka Johnsona -
ali su liječnici rekli da će ostatak života provesti u invalidskim kolicima i trebati stalnu
njegu kako bi mogao obavljati čak i najosnovnijenije funkcije.
Jerrya su optužili za težak napad i pokušaj umorstva. Svi su ga momci podržali na sudu
- to je bilo opravdano. Kelsey je izgledao kao da poseže za oružjem. Jerry je mogao
upotrijebiti svoje vatreno oružje, ali nije. Pokazao je suzdržanost. No tada se pojavila mama
Kelseya Jamesa, jecajući i naričući i njegove sestre koje su urlale protiv policijske
brutalnosti te kako je »dobar dečko« njihov brat, ološ i diler, kako mu je Jerry oteo blistavu
budućnost.
Mick Johnson je svakodnevno bio na suđenju. Vidio je kako sutkinja - liberalna i
suosjećajna - vjeruje u sve gluposti Jamesove obitelji. Johnsonu se kretao želudac dok je
slušao kako bezočno lažu i bacaju blato na dobroga čovjeka. Ali ništa nije mogao po tom
pitanju. Jerryu je očito trebala drukčija obrana, neka njegova dirljiva priča da
smekša sutkinjino srce.
Srećom, imao je takvu obranu. Smanjena odgovornost zbog mentalnog stanja nakon
Marianneine smrti. Njegov je odvjetnik to prilično dobro izveo doveo je Julie da svjedoči o
tome koliko voli svoga tatu i kako im je teško pala majčina smrt. Karakterni svjedoci iz
Julieine škole i nogometne ekipe založili su se za Jerrya. Došao je čak i mjesni pastor kako bi
ga hvalio. Ali onda je ona kučka Nikki Roberts stala na mjesto za svjedoke. I tek tako, slučaj
Jerrya Kovaka je propao, a s time i njegova budućnost. Dr. Roberts pozvana je kao stručni
svjedok kako bi govorila o psihološkim aspektima tugovanja. Može li to objasniti ono što je
Knjige.club 151
 Gringos & Laura

Jerry napravio? Može li opravdati naglo, neobuzdano nasilje? Je li barem moguće da Jerry
Kovak nije bio priseban kad je napao Kelseya Jamesa.
Ne.
Ne.
Ne.
»Doktorica« Roberts nikad se nije pokolebala u svojoj osudi jadnog Jerrya. Po njezinu
stručnom mišljenju, nije pokazivao znakove mentalne nesposobnosti. Njegov je napad bio s
predumišljajem, ne neobuzdan ili spontan. Njegovi su motivi, tvrdila je Nikki, bili rasistički i
sebični, njegovi postupci proizlazili su iz bijesa, a ne iz tuge. Mick Johnson mogao je samo
sjediti i bespomoćno gledati kako ta mlada sitna djevojka, koja ništa nije znala o Jerryu, a
još manje o opasnosti s kojima se policajci svakodnevno suočavaju na ulicama u rukama
Kelseya Jamesa ovoga svijeta, uništava svaku nadu njegova prijatelja.
Jerry Kovak proglašen je krivim i osuđen na zatvorsku kaznu od dvadeset pet godina.
Dvaput se žalio na presudu. Dvaput je Nikki Roberts dobrovoljno došla da kaže svoje:
za Jerrya nema milosti, nema suosjećanja, nema »posebnih okolnosti«. Očito je bila važna
samo »pravda za Kelseya«. Nikki Roberts dala je sve od sebe kako bi se pobrinula da Jerry
Kovak ostatak života provede iza rešetaka.
Mick Johnson to joj nikad neće oprostiti. Smiješeći se starom prijatelju, nastojeći
pokazati optimizam koji nije osjećao, Mick je rekao Jerryu da je podnio molbu za
pomilovanje.
- Misliš da imamo izgleda? - svadljivo upita Jerry.
Jasno da imamo - reče Mick. - Ali za te stvari treba vremena. Ništa nećemo znati barem
šest tjedana. A to je samo početak procesa.
- Imam vremena - kiselo će Jerry. - To je jedino još imam. Dakle, reci mi kako napreduje
tvoj slučaj. Rekao si da je riječ o umorstvima nožem?
- Da - progunđa Johnson. - Napreduje, valjda. Sporije no što bih želio, ali mislim da se
približavamo cilju.
Svjesno je odlučio da Jerryu neće reći za povezanost dr. Nikki Roberts sa zombijevskim
ubojicom, niti mu spominjati jezive pojedinosti slučaja. U ovom je trenutku bio uvjeren da
je Nikki upletena u oba umorstva, kao i u smrt svoga muža.
To je morao dokazati. Tek nakon što je strpa iza rešetaka, reći će Jerryu dobru vijest.
Možda će tada, konačno, sudovi odbaciti njezino ranije svjedočenje? Ovako ili onako, Mick
neće Jerryu ponovno unositi neutemeljenu nadu. Zasad nema konkretnih dokaza. Sranje,
čak ni vlastita partnera nije uspio uvjeriti da dr. Nikki Roberts nije svetačka dobročiniteljica
kakvu glumi, već je osvetoljubiva žena, svakako sposobna za zlobu i možda serijska
umorstva.
Do kraja Johnsonova posjeta nisu ni o čemu posebno razgovarali. O bejzbolu, starim
prijateljima iz odjela za drogu. Mick je obećao da će opet doći sljedeći mjesec i pokušati
nagovoriti Julie da dođe s njim. Nije imao vlastite djece, ali ga je šokiralo i žalostilo što

Knjige.club 152
 Gringos & Laura

Jerryeva kći jedinica tako okreće leđa vlastitu ocu. To je još nešto što je Nikki Roberts
ukrala njegovu prijatelju - odnos s kćeri. Julie je imala trinaest godina kad su Jerrya
zatvorili. Prošlo je previše vremena, previše udaljenosti.
Sve je to golema šteta.

Na pola puta natrag u L.A. u Johnsonovu se automobilu pokvario klimatizacijski uređaj.

Otvorio je sve prozore, ali je ipak vozio obliven znojem. Košulja mu se zalijepila za leđa, a
vlažni su dlanovi klizili po volanu dok je vijugao kroz promet. Kad je Goodman nazvao,
dahtao je poput pregrijana psa. Kao da se nalazio u sauni.
- Što? - obrecnuo se Johnson.
- Gdje si? - Razdražen, Goodman je odgovorio istim tonom.
- Vozim.
- Kamo voziš?
- Isuse, što je ovo? - reče Johnson. - Ako moraš znati, vozim natrag iz Valley State
Prisona.
- Posjetio si svoga prijatelja detektiva Kovaka, - ironično će Goodman. - Kakva
slučajnost.
Sjedim ovdje i gledam transkripte sa suđenja. Nikad nećeš pogoditi tko se pojavio kao
stručni svjedok optužbe. - Goodman je zvučao trijumfalno. - Sinoć sam bio na večeri s
Nikki Roberts.
- Naravno da jesi - gorko progunđa Johnson.
- Spomenula je nešto o svom iskustvu na sudu nastavi Goodman, ignorirajući ga. - Iz
nekog mi je razloga to zazvonilo na uzbunu. Malo sam kopao i gle čuda? Pokazalo se da vas
dvoje ipak imate prošlost.
- Dobro, dobro - otresito će Johnson. - Možeš bez bez sarkazma.
- Zašto mi nisi rekao? - optužujućim tonom upita Goodman.
- Nema se što reći - odgovori Johnson.
- Nema se što reći? Ma daj! Zato je mrziš, zar ne? Jer je svjedočila protiv tvoga
najboljega prijatelja.
- Ne - polako će Johnson. - Mrzim je zato što je pakosna kučka. I zato što vjerujem da je
organzirala umorstva triju nedužnih osoba.
- Trebao si se izuzeti iz te istrage, Mick - ljutito će Goodman.
- Gluposti. Zašto?
- Zato što imaš predrasude u odnosu na nju!
- O, imam, je li? Pa, što je s tobom? - defanzivno odbrusi Johnson. - Od prvoga dana tu
ženu pokušavaš odvući u krevet! Sinoć si bio na večeri s njom! Ne čini li te to jednako
pristranim, ali na drugi način?

Knjige.club 153
 Gringos & Laura

- Ne - prasnuo je Goodman. - Tek toliko da ne pokušavam je odvući u krevet. Nastojim

se zbližiti s njom, dobiti njezino povjerenje. To nije isto.
Johnson je posprdno puhnuo kroz nos, ali je duboko u sebi bio potresen. Nije očekivao
da će njegov partner otkriti vezu s Kovakom. Sad kad jest, Johnson će morati biti još
oprezniji po pitanju Nikki Roberts.
- Zacijelo se sinoć niste dovoljno »zbližili« da bi prestala lagati o Grolschu i reći istinu? -
upita Goodmana, svjestan da je to jedina slaba točka u inače nepokolebljivoj vjeri njegova
partnera u dr. Roberts.
- Još pokušavam - prizna Goodman. - No pripremi se za ovo, prijatelju: saznao sam da u
ovom slučaju imamo još jedan problem. Čini se da je tvoje nepovjerenje u Nikki Roberts
izazvalo konraefekt.
- Kontraefekt? - podrugljivo će Johnson. - Takve te riječi uče na Harvardu, je li?
- Angažirala je Dereka Williamsa, Mick - hladno će Goodman.
Johnson se zanio na cesti i za dlaku promašio vozilo u lijevoj traci. Goodman je na
drugoj strani čuo škripanje kočnica, a zatim niz psovki koje nisu za pristojne uši.
Kad se Johnson napokon opet javio, zvučao je zadihano. - Šališ se, zar ne?
- Volio bih da se šalim - uzdahnuo je Goodman. - Jučer sam je slijedio do njegova ureda.
- Taj debeli gad... - progunđa Johnson. Rugao se lonac loncu, ali Goodman je zaključio
da ovo nije trenutak za prepirku oko uvreda.
- Nikki kaže da ga je angažirala jer želi neke odgovore. Zato što joj ih mi nismo dali. I
zato što joj je dojadilo da je tretiramo kao osumnjičenicu. Dali smo joj mnogo odgovora,
pomisli Johnson.
Ali joj se ne sviđaju jer svi ukazuju na nju.
Njegov se um mučio s tim novim informacijama, zašto je dr. Roberts angažirala Dereka
Williamsa? Ako je Johnson u pravu i Nikki je doista odgovorna za ta umorstva, onda je
besmisleno angažirati privatnog istražitelja. Osim ako ga ne koristi da bi iskopao nešto
protiv nas? Kako bi mogla diskreditirati našu istragu i nekažnjeno se izvući s
umorstvima. Doslovce.
Zavrtjelo mu se u glavi. Dio njega želio je podijeliti te sumnje s Goodmanom. No njegov
partner ionako misli da je pristran po pitanju Nikki. Najnovija bi teorija bila glazura na
torti. S druge strane, ne može mirno sjediti i ništa ne poduzeti dok ona odvratnom
Williamsu omogućuje da poput prokletoga slona gazi po njihovoj istrazi.
- Moramo ga zaustaviti - reče Goodmanu.
- Napokon nešto u čemu se slažemo - odgovori Lou. - Pitanje je kako?
Obojica su kratko šutjeli. Tada Johnson reče: - Jedan od nas mora ga posjetiti.
- Ne jadan od nas - reče Goodman. - Obojica. Razgovarat ćemo o tome kad se vratiš.

Knjige.club 154
 Gringos & Laura

Goodman je prekinuo vezu i materijal sa suđenja Novaku vratio u fascikl. Dakle. Izgleda
da su on i Johnson opet partneri, premda preko volje. To je mali korak u pravom smjeru.
Sjetio se starog očeva savjeta o tome da prijatelje treba držati blizu, ali neprijatelje još bliže
Lou Goodman uvijek se nastojao držati toga savjeta. To je jedan od razloga iz kojih je još živ.

Knjige.club 155
 Gringos & Laura

29

Derek Williams nelagodno je prelistavao najnoviji primjerak časopisa Angelino

Magazine, krišom pogledavajući na sat. Sjedio je u čekaonici privatne ordinacije Haddona
Defoea u Beverly Hillsu, smjestivši svoju poveću stražnjicu u skupi kožni naslonjač.
Williamsu se činilo da je prostorija namjerno »otmjena«, kao da fotografije filmskih
zvijezda iz nijemih filmova na zidovima, ili lijepa vaza od venecijanskoga stakla
puna božura na stoliću za kavu opravdavaju sramotne se što ih Defoe naplaćuje privatnim
pacijentima.
Znao je da je rad koji donosi zaradu samo mali dio onoga čime se Haddon Defoe bavi -
Williams je napravio domaću zadaću pa je znao za liječnikov neumoran rad na pomaganju
ovisnicima i pružanju medicinskih usluga beskućnicima. Da se ne spominju njegove velike
donacije afroameričkim potrebama u nekima od najmračnijih područja L.A.-a. Čovjek je
gotovo svetac, barem na papiru. Williams nije imao razloga zavidjeti mu na uredu u Beverly
Hillsu, niti na luksuznoj vili u Palisades Riviera, niti na neprocjenjivoj količini suvenira iz
doba nijemog filma. No dio njega ljutila je pretenciozna raskoš ove čekaonice, svijeće
Diptyque, svileni jastuci i tiha klasična glazba koja dopire iz najmodernijih Bose zvučnika.
- Gospodine Williams?
Haddonova prekrasna tajnica, boginja vitkih nogu i čarobna smiješka, pokazala je vrata
iza svoga stola.
- Dr. Defoe će vas sada primiti. Ako biste ušli?
Odlijepivši se od naslonjača uz neugodno škripav zvuk, Williams je ušao u ured
Haddona Defoea.
- Gospodine Williams, dobar dan! Kako vam mogu pomoći?
Defoeova neočekivana toplina dodatno je razdražila privatnog istražitelja. Haddon je
zaobišao stol, zavrnutih rukava i široka osmijeha, te pružio ruku Williamsu. - Željeli ste sa
mnom razgovarati o Dougu Robertsu?
- Točno. - Williams je vlažnim dlanom dotaknuo Haddonov suhi. - Njegova žena,
zapravo njegova udovica, primila je nekoliko prilično neugodnih prijetnji. Ona je moja
klijentica - objasni. - Pitam se ima li osoba koja joj prijeti ikakve veze s njezinim pokojnim
mužem.
- Netko prijeti Nikki? - Haddonovo se lice smrknulo. - Nije mi to rekla.
- Zar je trebala? - nehajno upita Williams. - Jeste li vas dvoje bliski?
- Pa, ja... - Pitanje kao da je iznenadilo Haddona. - Zna li policija za te prijetnje? - upita
izbjegavši odgovor.
Williams je prezirno frknuo nosom. - O, da. Znaju. No recimo samo da im čuvanje
Roberts nije prioritet. Zato je angažirala mene.
Knjige.club 156
 Gringos & Laura

Pružio je Haddonu svoju posjetnicu. - Zato, i iz drugih razloga.

Haddon znatiželjno prouči posjetnicu. Sjeo je i ponudio stolicu Williamsu.
- Kojih drugih razloga? - Upitno je gledao Williamsa.
Williams pročisti grlo. - Kad je Doug Roberts poginuo, koliko sam shvatio, s njim je u
automobilu i njegova ljubavnica?
- Ah. To. - Haddon se namršti.
- Dakle, to je istina?
- Da, jest. Nikki vas je angažirala da to istražite? Dougovu ljubavnu vezu?
- To je dio, da. Rekla mi je da do dana nesreće nije ni znala da ta ljubavnica postoji. Je li
vas to iznenadilo?
Haddon je zastenjao i protrljao sljepoočnice. - Ne, zapravo nije.
- Ali vi ste znali za nju? - zaključi Williams. - Želim reći, sigurno jeste, točno? Vi i Doug
bili ste bliski prijatelji, zajedno ste radili i sve to.
- Bili smo veoma bliski, da - reče Haddon, opet izbjegavši izravan odgovor na
Williamsovo pitanje. Sad je zvučao razdraženo i njegova je ranija toplina brzo nestajala. -
Volio bih da se Nikki okani toga reče odmahnuvši glavom. - Radi njezine i dobroti svih
ostalih. Doug je mrtav. Lenka je mrtva.
- Rekli ste Nikki da nikad niste upoznali Lenku. - Williams je to izgovorio kao da nije
osobito važno.
- Točno - reče Haddon. - Nisam je upoznao.
- Hmmm. - Williams se doimao zbunjenim. - Čudno. - Izvadio je mobitel i pružio ga
preko stola. Zašto što ovo izgleda kao snimka vas troje zajedno na nekom događanju za
prikupljanje sredstava prije dvije godine. Ljetna gala priredba pod nazivom Akcija za
ovisnost. Ne sjećate se te večeri?
Haddon je mirno pogledao sliku i potom mu vratio mobitel. Zrnata snimka skupine
ljudi - sva su lica mutna - ali se jasno vidi Doug Roberts koji je prebacio ruku oko žene,
znatno više i punije od Nikki.
- Ne, bojim se da se ne sjećam. Idem na mnoga priredbi za prikupljanje sredstava. Ona
je brineta, pretpostavljam?
- Točno, da - reče Williams. - No vjerujem da ste vi to već znali budući da ste je vi te
večeri pozvali i upoznali je s Dougom Robertsom.
Haddon Defoe kiselo se osmjehnuo. - Napravili ste domaću zadaću. Vidim da je Nikki
dobro izabrala kad je vas angažirala, gospodine Williams.
Taj je čovjek veoma hladan, pomisli Williams, mada je opazio kako mu se trza mišić na
vrhu čeljusti.
- Ali možda nije tako dobro izabrala muža. Ili prijatelje - Williams se također
osmjehnuo.

Knjige.club 157
 Gringos & Laura

- O, ne bih to rekao - reče Haddon, ne zagrizavši mamac. - Doug i Nikki imali su solidan
brak. Premda se smatram Nikkiinim prijateljem, Doug je zapravo bio blizak prijatelj. Ne bih
se dobro osjećao da sam izdao njegove tajne, osobito sad kad više nema. Svi griješimo,
gospodine Williams. Ma kako se Doug ogriješio o svoju ženu ili nekoga drugoga, nije li to
skupo platio? Na kraju krajeva, čovjek je mrtav. Poginuo je u svojim najboljim godinama.
- On je skupo platio, da - složio se Williams. - No jeste li vi, dr. Defoe?
Haddon je stisnuo oči. - Što time mislite?
Williams se zavalio na stolici. - Evo što ja mislim. Bili ste ljubomorni na Douga
Robertsa. Vaš vas je takozvani »prijatelj« u svemu nadmašio. Dobivao je bolje ocjene na
ispitima. Dobio je prestižnije stažiranje. Utemeljio je vaše klinike za ovisnosti i time se
proslavio, a vi ste uvijek bili druga violina.
Haddon se glasno nasmijao. - Ne budite smiješni, čovječe! To je dobrotvorna ustanova,
a ne nadmetanje.
- Oženio je lijepu djevojku - nastavio je Williams ignorirajući ga. - Djevojku za kojom ste
i sami uvijek žudjeli. I, kao što ste rekli, to je bio solidan brak. Za razliku od vašega koji je
propao nakon koliko? Godinu dana?
- Osamnaest mjeseci - kroza zube procijedi Haddon. Čak se ni on nije uspio smiješiti na
spojen njegove bivše žene, Christie, i poniženja kad ga je onako javno napustila.
- No najviše ste mrzili Douga jer je dobio vrhunski položaj na klinici za rehabilitaciju
ovisnika. Obojica ste se prijavili za taj posao, a vas su naveli da povjerujete kako ćete ga vi
dobiti, zar ne? No tada vam ga je vaš dragi prijatelj oteo ispred nosa...
- O, nemojte tu stati, gospodine Williams - cinično će Haddon, pribravši se kad je
Williams zastao dođe do daha. - Volim dobru fikciju. Zanima kako ova priča završava.
- Završava tako da ste Douga Robersta upoznali sa ženom po imenu Lenka Gordievski.
Namjestili ste klopku kako biste uništili njegov sretan brak.
Haddon odmahnu glavom. - Gledajte - reče i dlanovima se osloni na stol. - Možda u
nečemu imate pravo, u redu? Možda jesam bio ljubomoran na Douga. To se teško moglo
izbjeći, gospodine Williams. Bio je nevjerojatan, čudesan čovjek. Takvi se ne vide često. Ali
bio sam i njegov prijatelj. I da, upoznao sam ga s Lenkom. Nikki to ne zna i volio bih da tako
ostane.
- Kladim se da biste voljeli - reče Williams, ali ga je Haddon nestrpljivo prekinuo.
- Nije ono što mislite - ustvrdi. - Upoznao sam je u New Yorku, na nekoj drugoj
dobrotvornoj priredbi. Bila je draga djevojka, imala je novca, bavila se problemima do kojih
je meni i Dougu bilo stalo, Ali to nije bila klopka. Samo sam ih upoznao. Nije mi bila namjera
da on s njom stupi u ljubavnu vezu! Zašto bih to želio?
Derek Williams nakratko je oklijevao. Nije mu se sviđao Haddon Defoe, nije imao
povjerenja u njegov imidž dobročinitelja. Ali nešto u ovom zadnjem govoru bilo je čudno
uvjerljivo.
- Što znate o Lenkinoj prošlosti? Njezinu životu u Rusiji? - upita Williams.

Knjige.club 158
 Gringos & Laura

- Ništa - reče Haddon. - Kao što kažem, bila je poznanica.

Williams odmahnu glavom. - To ne vjerujem, dr. Defoe. Vidite, ovog sam tjedna malo
istraživan o gospođici Gordievski. Čudno, ali ništa nisam našao.
- Ne razumijem - reče Haddon.
- Ni ja! - složio se Williams. - Stvarno je nevjerojatno. Ali nema podataka o njezinu
odlasku Rusije, niti o dolasku u SAD, mada je očito napravila oboje. Nema poznatih adresa
prije nego je stigla.
Nema financijskih izvještaja. Kažete da je imala novca, ali ne mogu naći nikakve
podatke o bankovnim računima. Samo stanodavku ovdje u L.A.-u, koja mi je dala njezino
prezime, ali je rekla je uvijek plaćala gotovinom. Gotovo kao da je špijunka ili slično! -
Williams se hladno nasmijao. - Ili osoba koja živi pod lažnim identitetom. Zaštita svjedoka,
možda?
- Rekao sam vam, jedva sam je poznavao - uporno će Haddon.
- Godinu je dana bila ljubavnica vašeg najboljeg prijatelja! - posprdno će Williams. -
Sigurno ste je Dogo puta vidjeli. No lagali ste Nikki o tome, baš kako sad lažete meni. Tko je
ona bila, dr. Defoe?
- Ne znam! - Haddon je frustrirano viknuo. - Zaboga, čovječe, što je vama? Imate pravo
da sam lagao Nikki o tome da nisam upoznao Lenku. No zar ne biste i vi lagali da ste na
mojemu mjestu? Doug je volio Nikki - nastavi. - Preljub je bio greška, zaslijepljenost. Na
koncu bi završio.
- Jest završio - reče Williams. - U vatrenoj kugli na autocesti, što je lijepo prepustilo
vama vođenje dobrotvorne operacije, kao i otvorilo mogućnost položaja kojemu ste se
nadali u Cedarsu. Prijavili ste se na radno mjesto Douga Robertsa, niste li, dr.
Defoe? Haddon se mrštio, više ne pokušavajući obuzdati gnjev.
Da, prijavio sam se. Zato što sam izrazito kvalificiran za taj posao, i zašto ne bih? Doug
bi želio da se prijavim. Ohrabrivao bi me, što biste znali da imate pojma kakav je Doug bio
čovjek. Kako se usuđujete doći u moj ured sa svim tim optužbama i iluzijama?
- Nikoga ne optužujem.
- O, mislim da optužujete. - Haddon je opet povisio glas. - Optužujete me da sam želio
Dougovu smrt. To mislite. Pa, griješite. Bio mi je najbolji prijatelj. Žao mi je ako to niste
otkrili u svojoj istrazi, gospodine Williams. Ali to je istina. To je ČINJENICA.
Williams je otvorio usta da nešto kaže, ali ga je Haddon preduhitrio.
- Dosta! - dreknuo je i tresao se od bijesa. - Nosite se iz mog ureda.

Derek Williams je stajao na suncem obasjanom Bedford Driveu i pitao se nije li

pretjerao, te kakve će biti posljedice njegova razgovora s Defoeom. Hoće li Haddon nazvati
Nikki i požaliti se na njega? Reći joj da je njezin napadač na pogrešnu tragu po pitanju
Lenke? Nagovoriti je da otkaže Williamsu i sve prepusti policiji?

Knjige.club 159
 Gringos & Laura

Williams nije vjerovao da će doći do toga. Haddon Defoe lagao je Nikki o Dougovoj
ljubavnici. To je osinje gnijezdo koje ne želi dirati. Niti Haddon želi zalaziti u mutne detalje
njegova i Dougova profesionalnog rivalstva. Williams bi se okladio da Nikki ni o tome ništa
ne zna. Nevjerojatno je kako su ljudi često spremni postupati protivno vlastitim interesima,
samo iz želje da ne ljuljaju čamac. Derek Williams to svakodnevno gleda.
Srećom, Derekov je čamac prazan i pun rupa. Nema što izgubiti, ma kako ga jako ljudi
ljuljali.

***

Haddon Defoe stajao je kraj prozora u svom uredu i promatrao Nikkiina privatnog
istražitelja kako se gega pločnikom, izgubljen u mislima, prije ego je nestao na parkiralištu
na suprotnoj strani ulice.
Haddonovo lice nije pokazivalo emocije. No u želucu mu se stezao bolan čvor.
Podigao je telefon i nazvao broj privatne pozivne službe. Nekoliko trenutaka kasnije,
kad se njegovu pozivu više nije moglo ući u trag, uspostavljena je veza.
- Privatni je istražitelj upravo bio ovdje - reče. - Tip kojega je Nikki angažirala.
Williams.
- I?
- On je problem - jednostavno će Haddon. - Nešto treba poduzeti.

- Dakle, imam dilemu.

Anne Bateman je tjeskobno grickala donju usnu kad je pogledala Nikki. Ovo je prva
terapija na koju Anne došla nakon njihova sukoba poslije koncerta, pa su obje željele da
dobro prođe.
- Riječ je o mojemu mužu. Bivšemu mužu. Ali morate me saslušati. Nemojte naprečac
zaključivati.
Dobro - umirujućim će tonom Nikki. Željela je smiriti svoje strahove i boriti se protiv
Anneinih. Ohrabrilo ju je kad je Anne rekla »bivši muž«. Nikki se nadala da to možda znači
da je razvod doista u tijeku. No nakon svega što joj je Derek Williams ispričao o Anneinu
bivšemu, još nije bila sigurna kako je najbolje postupiti s Anne. Treba li joj reći ono što zna?
Upozoriti je da njezin bivši možda uopće nije čovjek kakvim ga ona smatra? Time bi
ugrozila ostatke njihova prijateljstva, prisnost među njima koja Nikki mnogo znači. S
druge strane, ako ništa ne kaže, a Williams ima pravo po pitanju tajnog života Luisa
Rodrigueza kao narko-bosa i - ne daj Bože - nešto se dogodi Anne... Sve je to grozna zbrka.
- Što je s vašim bivšim?
Anne je duboko udahnula. - On je ovdje - reče.
- U Los Angelesu. Vidjela sam ga.

Knjige.club 160
 Gringos & Laura

- Shvaćam - mirno će Nikki, mada se nije osjećala nimalo smireno. Luis Rodriguez je
ovdje? Što to znači za slučaj, za njezinu vlastitu sigurnost? Zna li Williams? Zna li policija?
Ništa nemoj reći, govorila je sebi. Pusti neka Anne govori. Neka ona dođe k tebi.
- Rekao mi je da je ovdje poslovno, ali ne znam vjerujem li mu - reče Anne. - Mislim da
je došao po mene. Nagovoriti me da mu se vratim.
- Shvaćam. - Nikki je jedva prikrivala šok. Kako ste se sastali s njim?
- Nije to bila moja odluka! - defanzivno će Anne.
- Zaskočio me na ulici. Zapravo, baš ovdje, ispred vašeg ureda. Kad sam neki dan došla
radi terapije.
Nikki je osjetila kako se naježila. Rodriguez je bio ovdje? Ispred njezina ureda? To je
preblizu da bi se ugodno osjećala.
- Nisam vam rekla jer nisam željela... - Anne je nesretno kršila ruke. - Znala sam kako se
već osjećate po pitanju njega. Nisam to željela pogoršati. Za nas.
Nikki se nagnula i uhvatila je za ruku. - Jako mi je žao što ste se tako osjećali. Uvijek ću
biti uz vas, Anne. Nadam se da to znate.
- Znam, sada. - Anne je šmrcala.
- Željela bih više znati o njemu - reče Nikki. U tome je vidjela svoju šansu da navede
Anne da se otvori.
Anne je izgledala iznenađeno. - Stvarno? Što, na primjer?
- Bilo što, zapravo - nasmiješi se Nikki. - Ne znam jeste li toga svjesni, ali nikad mi niste
rekli čak ni njegovo ime.
- Zove se Luis - reče Anne. - Luis Rodriguez.
- Niste uzeli njegovo prezime? - upita Nikki.
- Za to ne treba psihoanaliza - nasmijala se Anne, ushićena time da razgovor glatko
teče, za promjenu. - Uvijek sam nastupala kao Bateman, pa je bilo besmisleno to mijenjati.
- Pošteno - reče Nikki. - Spomenuli ste da se bavi nekretninama?
Anne je kimnula. - Točno.
- Je li to jedino čime se bavi?
Pitanje je nabacila posve nehajno.
- Koliko ja znam - reče Anne. - Dijelom i zato vjerujem da je ovdje poslovno. Svi njegovi
Poslovi s nekretninama su u Mexico Cityu. Zašto je onda došao ovamo, ako ne da vidi
mene?
Nikki se njezina zbunjenost činila iskrenom. Ako Williams ima pravo po pitanju
Rodriguezova zločinačkog carstva, njegova žena o tome nema pojma. Okladila bi se o svoj
profesionalni ugled. Ono što je od njega ostalo.
- Istina je da me prestrašio onoga dana ispred vašeg ureda. Bio je nametljiv, insistirao
je da se ponovno s njim sastanem. Ne nasilan - brzo je dodala. - Više je riječ o tome da on

Knjige.club 161
 Gringos & Laura

nekako ovladava mnome. Luis je čovjek veoma jake volje veoma odlučan. Kad nešto želi,
jednostavno neće prestati dok to ne dobije.
- A želi vas - tiho će Nikki.
Annein je glas bio gotovo šapat. - Da. Istina. Želi mene.
Nikki je pustila da tišina potraje dobrih dvadeset sekundi prije nego je opet
progovorila.
- Što je s vama, Anne? Što vi želite?
- Želim biti slobodna - odlučno će Anne, s mnogo više sigurnosti no što je Nikki
očekivala. - Dio mene uvijek će ga voljeti. To je jednostavna istina. Ali želim živjeti svoj
život, Nikki. Želim se prestati danju i noću osvrtati preko ramena.
- Spremni ste prekinuti. - Nikki se s odobravanjem nasmiješila i slatko joj je olakšanje
strujalo tijelom. Ona je također željela da Anne bude slobodna. Nadala se da će i ona sama
jednoga dana biti slobodna. Kad završi cijela ova noćna mora s umorstvima, kad Williams
otkrije istinu o ljubavnoj vezi Lenke i Douga te svega ostaloga što se prošle godine dogodilo.
Kad ubijanje može prestati.
- Da - reče Anne. - Spremna sam. No to je dilema koju sam ranije spomenula. Želim da i
Lius prekine. Želim da se vrati kući, ne zato što mu ja to kažem, već zato što on shvaća da je
među nama gotovo. Želim da me njegovi ljudi prestanu slijediti. Ali ne vjerujem da se to
može dogoditi ukoliko mi, Luis i ja, ne dođemo do neke vrste sporazuma. Nekako se
moramo složiti da ćemo biti prijatelji. Promijeniti naš odnos.
- Shvaćam - reče Nikki. Još se pokušavala prilagoditi toj novoj, snažnijoj Anne.
- O tome sam vas željela pitati - reče Anne, ohrabrena Nikkiinom podrškom. - Zamolio
me da sjedim za njegovim stolom sutra uvečer u Four Seasonsu, na balu End Addiction.
Mislim da bih trebala.
Nikkiinim je licem preletio bolan izraz. Ona i Doug svake su godine odlazili na tu gala
priredbu. Bal je bio jedna od njihovih omiljenih večeri, rijetka prilika da se Nikki dotjera i
da njih dvoje iziđu na pravi »spoj«. Gorko-slatka sjećanja na ta vremena pomiješala su se s
istinskom zabrinutošću za Anneinu dobrobit.
- Mislite da biste trebali ići na spoj s bivšim mužem? - upita Nikki.
- To ne bi bio spoj.
- Zašto biste onda išli?
- Da promijenim situaciju među nama, kako sam rekla - objasni Anne. - Pokažem mu da
možemo to prijatelji, da me nije »izgubio«, ali da naši životi moraju ići dalje.
Zvučalo je posve razumno kad je Anne to tako postavila. Ipak, zvono na uzbunu u
Nikkiinoj glavi nije utihnulo. Ovo je opasno. Pogrešno. Nešto će se dogoditi.
- Filantropija je jedna od nekoliko stvari koje su nam zajedničke - usrdno nastavi Anne.
- Premda mu je stalo do problema s drogom u Meksiku, kao i diljem svijeta. Sjećate se,
pričala vam o njegovoj sestri?

Knjige.club 162
 Gringos & Laura

Nikki je kimnula. Sjećala se. Još je imala problema s povezivanjem imidža Luisa
Rodrigueza kao heroja u borbi protiv ovisnosti s Williamsovim opisom istoga čovjeka kao
magnata za kokain i krok, čiji je raskošan život izgrađen isključivo na bijedi i očaju drugih.
- Zato sam mislila da bi taj događaj bio dobro mjesto za početak. Predoziranje njegove
sestre već mu je jednom promijenilo život nabolje. Možda bi to bio trenutak da ga opet
promijeni? Počne novo poglavlje. Što mislite?
Ovo je moja prilika, pomisli Nikki. Sad bih mu trebala reći ono što je Williams ispričao
meni. Ako ikad kani upozoriti Anne, ovo je sigurno pravi tren.
- Nisam sigurna - Nikki je nastojala dobiti na vremenu.
U međuvremenu, Anne je nastavila svoje hvalospjeve. - Luis je tijekom godina donirao
milijune dolara dobrotvornim organizacijama koje se bave ovisnicima i programima
rehabilitacije, poput onoga što je vodio vaš muž. - Anne se nasmiješila jer joj je ta veza očito
tek sad pala na pameti. - Znam da to ne želite vjerovati, ali on nije posve loš, znate.
- Sigurno nije - Nikki je čula vlastiti glas i proklinjala svoj kukavičluk.
- Dakle, da idem s njim na gala večer? Ili ne? - Anneine su krupne oči tražile njezin
savjet.
- Ne mogu na to odgovoriti - reče Nikki. Zapekla ju je savjest jer izbjegava preuzeti
odgovornost, ali kakav izbor ima? Ona sama nikad nije upoznala Luisa Rodrigueza. Nikako
ne može znati čija je verzija o njemu točna, Williamsova ili Anneina.
Kako je Derek implicirao, obje strane koegzistiraju. Na kraju krajeva, čak je i Robin
Hood pljačkao bogate kako bi pomogao siromašnima. - Sami morate odlučiti - reče. - Držite
se vlastita uvjerenja i želite slobodu. A zatim postupite onako kako vi vjerujete da će vam
pomoći u ostvarenju cilja. Nikki je nakon terapije pokušala raščlaniti vlastite konfliktne
osjećaje. Mada je zastrašujuća pomisao da će Anne ići na važan događaj sa svojim bivšim,
Nikki je ipak osjećala olakšanje. Zato što ju veliki uspjesi današnje terapije sljedeći: a)
Annein je brak napokon završio, u njezinu srcu. I b) Annne baš ništa ne zna o Luisovu
navodnom »tajnom životu« narkobosa. Ako ga uistinu ima.
Nikki je ponovno počela sumnjati u Williamsov prikaz prošlosti Luisa Rodrigueza.
Goodman ju je upozorio neka ne vjeruje Williamsu. Premda je sigurnost privatnog
istražitelja u njegove vlastite zaključke svakako uvjerljiva, dosad nije pokazao nikakve
dokaze o vezi između Rodrigueza i nestale au pair djevojke, Charlotte Clancy, kao ni išta
što to upućivalo na to da se Luisovo bogatstvo ne temelji na nekretninama. Nikki je željela
vjerovati Williamsu. Željela je misliti da je Annein bivši muž kriminalac i veoma zao čovjek.
No želja da se nekome vjeruje uvijek je opasan početak.
Uključila je mobitel i tražila po svojim starim porukama dok nije našla željenu. Starija
više od mjesec dana, od Haddonove tajnice.
»Dr. Haddon Defoe ljubazno vas poziva da budete gošća za njegovim stolom na
ovogodišnjoj gala večeri Addiction.«

Knjige.club 163
 Gringos & Laura

Nikki je davno odgovorila, niječno. Nakon Dougove je smrti automatski odbijala sve
pozive na društvena zbivanja. Jedino što je gore od raspada sustava uslijed patnje i srama,
je ako se to događa pred publikom. Šest riječi što ih je Nikki sad najviše mrzila u engleskom
jeziku su: »Žao mi je zbog vašega gubitka.«
Kako vama može biti žao? Željela je vrištati svaki put kad je to čula. Uopće me ne
poznajete.
No sad je situacija drukčija. Sad ima razlog da ide, razlog da se dotjera, smiješi, rukuje i
tolerira mučne valove suosjećanja. To će biti njezina prilika, možda jedina, da osobno i
uživo vidi Luisa Rodrigueza. Da sama stvori zaključke o njemu umjesto da se slijepo
pouzdaje u ono što kaže Derek Williams, ili Anne. Ako postoji ikakva mogućnost da je
upleten u ta Zombi ubojstva, onda Treyu i Lisi duguje da pokuša saznati sve što može.
Osim toga, bit će u boljem položaju da zaštiti sebe, a možda i Anne, ako Luis doista jest
onako pokvaren kako Williams tvrdi.
Haddonu će biti drago da sam se predomislila mislila je Nikki dok je tipkala poruku.
Kakva je stijena Haddon bio nakon Dougove smrti.
»Hej«, napisala je. »Je li prekasno da ti se pridružim za tvojim stolom sutra uvečer?«
Odgovor je stigao za nekoliko sekundi.
»Nije, naravno! Oduševljen sam. Vidimo se ondje. H xx«
Nikki je nasmiješeno isključila mobitel. Istodobno je osjećala uzbuđenje i nervozu.
Ovako ili onako, stvari se počinju događati.
Krajnje je vrijeme.

Knjige.club 164
 Gringos & Laura

30

Plesna dvorana u hotelu Four Seasons na Rodeo Driveu u Beverly Hillsu veličanstvena
je prostorija od više razina na čijem jednom kraju dominira velika pozornica. Sa sredine
stropa visi golem luster iznad plesnoga podija okruženog stolovima. Osvjetljava jarko
plavo-zlatni sag koji bi se dobro uklopio u sultanovu pustinjsku palaču.
Za večerašnje zbivanje obilato financirana zaklada End Addiction nije štedjela prilikom
pretvaranja ionako raskošna mjesta u čarobnu viziju bajkovitih proporcija. Samo je za
cvijeće - golemi aranžmani od hortenzija i bijelih ruža, svaki visok poput odrasla muškarca
- zasigurno trebalo izdvojiti stotine tisuća dolara. Srebrni je pribor za jelo svjetlucao na
stolovima pokrivenim bijelim stolnjaci uz čaše od brušena kristala i neprocjenjivi porculan.
Gudački orkestar od osamnaest glazbenika svirao je na pozornici, a konobari koji svi
izgledali kao filmske zvijezde, klizili su između gostiju, nudili blini s kavijarom i
čaše vrhunskog šampanjca, kao i egzotične bezalkoholne koktele.
Sve je bilo toliko pretjerano da je čovjek imao osjećaj da ulazi u nabujak dekadencije.
Neukusno, po Nikkinu mišljenju, osobito ako čovjek pomisli na živote jadnih izgubljenih
duša, one koje je droga uništila, a večerašnji bi im događaj trebao pomoći. No Nikki je imala
dovoljno iskustva u prikupljanju sredstava pa je znala da, barem u L.A.-u, moraš trošiti
novac da bi zaradio. Da, sve je to opsceno od uređenja prostorije, hrane iz restorana
s Michelinovim zvjezdicama do haljina visoke mode od kojih je za neke izdvojeno više
novca nego većina večerašnjeg osoblja zaradi za godinu dana. No ulaznice su tisuću dolara
po osobi, a stolovi dvadeset puta više, plus aukcija nakon večere koja bi trebala prikupiti
sedmeroznamenkast iznos, pa je večer već i sad golem uspjeh, što se tiče dobrotvornih
potreba.
- Nikki! Draga. Jako mi je drago da si uspjela doći.
Haddon Defoe, dotjeran u prekrasno krojenom Armani smokingu sa svijetloplavom
svilenom kravatom, smiješio se od uha do uha dok joj je prilazio i poljubio je u oba obraza. -
Iskreno rečeno, dobro bi mi došla podrška - povjerio joj je. - Zamolili su me da večeras
održim govor i hvata me panika. To je uvijek bolje išlo Dougu nego meni.
Nikki ga je toplo zagrlila udahnuvši miris skupa losiona poslije brijanja pomiješanog s
vodicom za ispiranje usta. Haddon je uvijek bio jedan od onih ljudi koji su trebali biti
privlačni, ali to jednostavno nisu bili. - Bit će u redu - uvjeravala ga je. - Čast mi je što su te
zamolili da održiš govor.
- Da, čast koju nisam mogao odbiti. End Addiction jedan je od naših najvećih donatora
ove godine.
Nikki je uzdigla obrvu. Haddon i Doug su se u prošlosti namučili kako bi dobili sredstva
od velikih zaklada na koje su se oslanjale mnoge dobrotvorne organizacije za

Knjige.club 165
 Gringos & Laura

ovisnike, uglavnom zato što su njihove klinike bile izrazito autonomne i svaka donacija koju
su prihvatili morala je biti bez ikakvih obveza.
To je dobro, zar ne? - upitno je pogledala Haddona.
- Mislim da jest - odgovorio je, povremeno pogledavajući preko njezina ramena one
koje su dolazili. - Ne znam. Možda Doug to ne bi odobravao. No ti su ljudi ove godine davali
jako mnogo novca. I sami su dobili dva velika nova donatora. I pomagali su onaj program
dijeljenja igala, a osim toga, znaš, silno nam je trebala gotovina kad smo otvorili Venice.
- Meni se ne moraš opravdavati - reče Nikki i dotakne mu ruku. Večeras prekrasno
izgleda, s divljenjem pomisli Haddon. Duga crvena haljina pokriva naga ramena, a tamnu je
kosu podigla pa naušnice bacaju bljeskove svjetla po koži njezina vrata i ramena. To
sigurno nije udovička odjeća. Je li haljina nekakva izjava? Je li svršilo njezino službeno
razdoblje žalovanja?
- Douga više nema - reče, kao da mu čita misli. Ti sada donosiš odluke. Osim toga -
nasmiješila Doug nije bio savršen. Nisu sve njegove odluke ispravne.
- To je istina - reče Haddon. Kao ni sve tvoje odluke, Nikki, želio je dodati. Trgnuo se kad
se okrugla figura Dereka Williamsa, njezinog odvratnog privatnog istražitelja, odjednom
pojavila na ulazu u plesnu dvoranu. Što on radi ovdje, dovraga?
Haddon je razmišljao o tome da kaže Nikki o posjetu Dereka Williamsa i šašavim,
uvredljivim optužbama kojima ga je zasuo. No na koncu je odustao. Ako Williams iznese
Nikki svoju verziju njihova razgovora, onda će Haddon biti spreman odgovoriti kako bi se
obranio. No ako to ne učini, onda će za sve biti bolje da se na to zaboravi. Haddon sigurno
nije želio s Nikki ponovno razgovarati o Dougu i Lenki. Mrtve treba ostaviti da počivaju u
miru.
Slijedeći njegov pogled, Nikki se također namrštila. Williams joj nije spomenuo da će
večeras doći ovamo. S druge strane, možda nije znao da će ona doći? Na kraju krajeva, tek
se u posljednjem trenutku ubacila na popis gostiju kako bi dobila priliku proučiti Luisa
Rodrigueza. Ima li Derek isti cilj? Nadala se da nije zaboravio da bi njegov prioritet trebao
biti saznati nešto više o Lenki.
- Vidjet ćemo se kasnije za našim stolom - rekao je Haddon, ispričao se i otišao
pozdraviti druge važne goste. Nikki je kanila prići Williamsu kad je odjednom u stražnjem
dijelu prostorije opazila Anne zadubljenu u razgovor s jednim od osnivača organizacije End
Addiction.
Nikki se zaputila onamo i strpljivo čekala da njih dvoje završe razgovor prije nego joj je
prišla.
- Iznenađenje!
- Nikki?
Anne je na trenutak izgledala gotovo ljutito.
U kratkoj crnoj haljini u stilu čarlstona s rubom svilenih resa izgledala je još mlađe
nego mada joj se blijedo lice doimalo napetim. - Što radite ovdje?

Knjige.club 166
 Gringos & Laura

- Dobila sam poziv u zadnji čas - Nikki je porumenjela. Pomalo iznenađena Anneinom
reakcijom, pa je prilagodila istinu. - Dougov partner, Defoe, pozvao me za svoj stol.
- O - reče Anne, malo blaže. - Baš lijepo.
- Je li sve u redu? - upita Nikki. - Izgledate malo napeto.
Anne je uzdahnula. - Luis neće doći - reče, a licu joj se jasno vidjelo razočaranje. - Očito
je nešto iskrsnulo pa je morao odustati.
Nikki se svim silama trudila prikriti vlastito razočaranje. Nije bila posve sigurna što se
nadala postići susretom s Anneinim mužem licem u lice, ali se sad osjećala prevarenom.
- Žao mi je - reče. - Znam da vam je ovo večeras mnogo značilo.
Anne je frustrirano prošla rukom kroz kosu. - Uh, ne znam. Kad sam čula da neće doći,
nisam znala je li mi laknulo ili sam razočarana. Mislim, želim ga vidjeti, ali istodobno ne
želim. Mrzim što uvijek ima takvu moć nada mnom. Razumijete želim reći?
- Naravno - iskreno će Nikki. Doug još uvijek ima golemu moć nad njezinim emocijama
i postupcima, a on je mrtav. Mogla je zamisliti koliko je to osloboditi se komplicirana
čovjeka sklona kontroli kakav je Luis Rodriguez, ako on to ne želi.
Oglasilo se zvono, znak gostima neka sjednu za stolove. Nikki se osvrnula naokolo u
potrazi Derekom Williamsom, ali ga nigdje nije vidjela, u međuvremenu, Haddon joj je
mahao, pozivajući je do svoga stola.
- Što je bilo? - upita Anne opazivši da se Nikki trgnula.
Iza Haddona, kraj ulaza su poput stražara stajali detektivi Goodman i Johnson.
Podigavši pogled Goodman je kretnjom ruke pozdravio Nikki. Izgledao je nevjerojatno
privlačno u smokingu i s leptir-kravatom, viša verzija Franka Sinatre. Nikki mu je kimanjem
smućeno odgovorila na pozdrav.
- O, ništa - nehajno odgovori. - Upravo sam vidjela staroga prijatelja. Pokušajte uživati
u večeri, čak i bez Luisa. Možda kasnije možemo opet razgovarati, nakon večere?
Nešto se sprema večeras. Najprije Williams, a sad policajci?
Nikki je odjednom palo na pamet da je možda ona to nešto. Jesu li Goodman, Johnson i
Williams ovdje radi nje? Motre na nju? Štite je? Ako je tako, od čega? Ili od koga?
Ili možda postoji drugi razlog, druga veza između jednog od večerašnjih gostiju i
umorstava Lise i Treya, ali ona još za to ne zna. Još jedna nit u mreži.
I može li doista biti slučajnost da je policija ovdje, ali je Luis Rodriguez, najvažniji
igrač stao - u posljednjem trenutku?
Večera je bila izvrsna.
Nakon prvog jela, tartara od tune i dimljena čipsa od slatkog krumpira, ispred Nikki
pojavio se tanjur tanko narezane kobeanske govedine i špageta s nastruganim bijelim
tartufima, sve praćeno finim Chablisom. Kombinacija hrane, vina i stimulativna društva
pomogla je Nikki da se opusti. Čovjek kraj nje bio je fascinantan, neuroznanstvenik iz
Berkeleya koji je specijalizirao regeneraciju neuronskih veza nakon drogom izazvanih

Knjige.club 167
 Gringos & Laura

oštećenja mozga. Kad je Haddon ustao da održi govor, Nikki iznenađeno shvatila da se
zapravo zabavlja. Posve je zaboravila na Luisa Rodrigueza, čak i na Anne, premda je još
uvijek krajičkom oka pratila detektiva Goodmana, možda zato što je na sebi osjećala njegov
pogled.
- Danas ne bih ovdje stajao da nije bilo divnoga čovjeka kojega su mnogi od vas
poznavali: pokojnog velikana, dr. Douglasa Robertsa.
Haddonov je glas zapljuskivao Nikki poput tople vode. Čak i dok je pričao o Dougu i
starim vremenima, nešto zbog čega bi prije nekoliko tjedana briznula u plač, osjećala se
neobično dobro, začahurena u nekoj vrsti nejasne obamrlosti. Možda sam pijana? Kad je
Haddon završio svoj govor i počela je aukcija, njezina je pozornost odlutala i vid joj se
zamaglio. Lica su se stapala jedno s drugim, sva okupana ljupkim nježnim svjetlom
svijeća. Trebala bi nekoga potražiti. Koga? Nekoga...

Lou Goodman gledao je kako se Nikki Roberts zavalila na stolici i zatvorila oči. Večeras
zanosno izgleda, nevjerojatno seksi u toj pripijenoj crvenoj haljini. Jedva je uspijevao
skrenuti pogled s nje, makar na sekundu. No znao je da mora.
Dva stola dalje od Nikki, tik uz pozornicu gdje je dražbovatelj poticao mnoštvo na
mahnito trošenje novca, Nathan Grolsch sjedio je kraj olupine od svoje žene i vodio glavnu
riječ. Goodmanu se želudac okretao od samog pogleda na izborano, pakosno, licemjerno
lice staroga Grolscha koji se šali sa svojim »prijateljima«. Okružen nekima od najpoznatijih
bogataša L.A.-a - za Grolschovim stolom sjedili su mogul iz Bel Aira koji se bavi
nekretninama legendarni šef kockarnice u Vegasu i njegova žena te novi ruski vlasnik
nogometnoga kluba LA Galaxy, između ostalih - starac je očito uživao glumiti velikodušna
filantropa.
Goodman se sjetio svoga kratkoga razgovora s Brandonovim roditeljima u njihovu
domu. Nikad neće zaboraviti posvemašnji izostanak suosjećanja s ovisnicima Nathana
Grolscha, te kako se to čak odnosilo i na njegova sina.
»Brandon je bio ovisnik. Beskorisni, lažljivi ološ koji je svoj život odbacio radi droge.«
Fran, Brandonova majka, imala je više empatije, možda zato što i sama očito ima
nekakav problem sa sredstvima za smirenje. No muževo ju je verbalno zlostavljanje s
godinama slomilo, pa jadnom Brandonu nije bila od veće pomoći nego njegov hladan otac.
Međutim, sad kad je on mrtav, oboje su ovdje, na priredbi organizacije End
Addiction, zaboga, a Nathan se razbacuje novcem kao da mu je uistinu stalo.
- Psst, Goodmane - Johnson se vratio od šanka i šapnuo u partnerovo uho. - Želiš čuti
dobar vic?
- Reći ću ti što je vic. Ono je vic - reče Goodman. S gnušanjem je pokazao veoma javno
nadmetanje za vikend na super jahti na Sardiniji između Nathana Grolscha i jednog od
muškaraca za Nikkiinim stolom. Cijena je već prešla predviđenih dvjesto tisuća dolara, a
nijedan ponuditelj nije pokazivao znakove odustajanja. - Grolsch je takav licemjer. Okrenuo
je leđa vlastitu sinu. Da mu je doista stalo, poslao bi anoniman ček.

Knjige.club 168
 Gringos & Laura

- Hmmm - progunđa Johnson. Nije kanio roniti krokodilske suze za bogatim

razmaženim ovisnikom kakav je bio Brandon Grolsch. Njegov je otac šupčina. Vrlo važno.
Čiji nije?
- Pogledaj tko se vratio - reče i odvuče Goodmanovu pozornost s nadmetanja prema
jeftinijim stolovima na desnoj strani, najudaljenijima od pozornice. Derek Williams u
jeftinom večernjem odijelu, koje mu je za barem dva broja premaleno, kretao se među
gostima, nešto zapisivao i dijelio svoje posjetnice poput dosadna prodavača
rabljenih automobila.
- Riješit ću ga se - reče Johnson i odloži svoje pivo.
- Ne - reče Goodman i stavi mu ruku na podlakticu. - Prepusti to meni. Ti pripazi na
stolove.
Johnson je otvorio usta da se pobuni, ali Goodman je već otišao.

Derek Williams bio je umoran.

Večeras je došao ovamo jer mu je netko dojavio za Luisa Rodrigueza. Kad se posljednji
put trebao naći s Rodriguezom, oteli su ga, premlatili i deportirali. Prošlo je više od
desetljeća, ali Williams nije zaboravio Charlotte Clancy i tajanstvena Amerikanca kojeg je
Rodriguez štitio. Sjećao se svojih pitanja kao da je bilo jučer i nadao se da će ih večeras
napokon moći postaviti, radi Charlie.
Ali nije mu bilo suđeno. Gad mu je ponovno kliznuo kroz prste i posljednjeg trenutka
odustao od dolaska. Srećom, bilo je dovoljno drugih gostiju koji su zaokupili Williamsovu
pozornost. Premda je bio iscrpljen, uskoro su se u njegovu mozgu počele stvarati veze,
sinapse su se spajale, jedna za drugom.
Nikki je ovdje, i to kao gošća Haddona Defoea, ništa manje. Williams to nije očekivao.
Još nije bio siguran kako protumačiti razgovor s dr. Defoeom, te vjeruje li njegovim
tvrdnjama da je nedužan po pitanju ljubavnice Douga Robertsa i njezine zagonetne
prošlosti. Ili bolje rečeno, nepostojanja te prošlosti. Williams je sve brže dolazio do
zaključka da je »Lenka Gordievski« lažno ime. Da je žena koja je poginula u vatri kraj svoga
ljubavnika, Nikkiina muža, započela život kao netko drugi. Zaštita svjedoka svakako je
jedna mogućnost. No dok ne bude znao više, Williams je odlučio šutjeti. Nikki
trebaju odgovori, ne nova pitanja, a Williams zasad samo to ima.
Williamsov je pogled prešao s Haddona i Nikki na Rodriguezovu ženu, Anne,
violinisticu koja je očito opčinila njegovu klijenticu. Ni šest metara dalje od nje nalaze se
roditelji Brandona Grolscha.
Williams je znao da se na Brandona odnosi »zombi« tako omiljen među teoretičarima
zavjere na Internetu - policija je našla njegov DNK na tijelima, odnosno, našli su trule
stanice njegova tijela na Lisi Flannagan, što je sigurno jezivo i bizarno ako je istina. Možda
je serijski ubojica jedan od onih koji voli zadržati suvenire, primjerice nokte, uvojke kose i
nakit? Možda negdje ima Brandonovo truplo u bačvi formaldehida?

Knjige.club 169
 Gringos & Laura

Svakako je čudno da su večeras ovdje njegovi roditelji, sjede dva stola dalje od bivšeg
ljubavnika Lise Flannagan, Williea Badena i njegove žene Valentine, žene ukočena lica koja
na sebi ima više dijamanata od gangsterove kurve. Williams je ranije vidio kako su se
Valentina Baden i Fran Grolsch pozdravile, hladno kimnule jedna drugoj, kao bivše
prijateljice. Kao da je neki tajanstveni domaćin pozvao sve likove iz slučaja
Zombijevskih ubojstava, sve do dvojice kretena, Johnsona i Goodmana, zasigurno Laurela i
Hardya u LAPD-u.
Kao na dani mig, detektiv Goodman pojavio se iza Williamsa, poput duha prošlih
Božića.
- Zdravo, Derek.
Williams je poskočio.
- Pitao bih što radiš ovdje. Ali ne bi mi rekao istinu, zar ne?
Uljudan i očito obrazovan, te u savršenoj formi, Goodman je na licu imao izraz
samodopadnosti čovjeka koji je svjestan svoje superiornosti nad ostalima. Williams se
narogušio jer je znao da on spada među te ostale,
- Točno, ne bih. Baš kao što ni ti i onaj Chubby Checker ondje ne biste meni rekli što je
vas dovelo na ovu otmjenu zabavu. Prilično sam siguran da ne poslužuju uštipke, znaš.
- Točno. - Goodmanov se smiješak nije pokolebao. - Jedina je razlika u tome što smo mi
policajci koji rade na slučaju dvostrukog umorstva, obavljamo svoj posao. Posao koji si ti
pokušao dobiti za sebe, ali nisi uspio. Koliko puta? Zaboravio sam. No stvar je u tome da mi
radimo, a ti... koje ono riječi tražim? Ah, znam. - Goodman je bahato pucnuo prstima. -
Neovlašteno si ovdje. Zacijelo nemaš pozivnicu koju mi možeš pokazati?
Williams se ugrizao za usnu. Čovječe, kako bi rado šakom tresnuo savršeno lice
detektiva Goodmana, gledao kako mu ravni bijeli zubi lete iz samodopadnih usta poput
blještavih bijelih metaka u bujici krvi.
- O, imam nešto što ti mogu pokazati, ljepotane - zlobno odgovori. - Želiš da to vani
obavimo?
Goodman je podrugljivo uzdigao obrvu. - Valjda ne misliš ozbiljno?
- Je li? - obrecnu se Williams. - Kako ide s Nikki, usput rečeno? Ptičica mi je rekla da još
ne želi spavati s tobom. To sigurno boli.
- Kad je zadnji put neka žena spavala s tobom, Derek? - odbrusi Goodman. - Bez da si joj
morao platiti, želim reći.
- Za razliku od tebe, meni na umu nije seks - hladno odgovori Williams. - Osobito ne s
Nikki. Zapravo joj pokušavam pomoći. Možda zato ima povjerenja u mene, govori mi ono
što ni u snu ne bi povjerila tebi i onoj budali ondje. - Glavom je pokazao Johnsona koji je baš
u tom trenutku počeo kopati nos.
Williams je nakratko uživao jer je Lou Goodman izgubio svoju legendarnu smirenost.
Maslinasta mu je koža ružno porumenjela, nosnice su mu se raširile. - Gubi se odavde,
Williams - prasnu. - prije nego te uhitimo.

Knjige.club 170
 Gringos & Laura

Podrugljivo »Uhititi iz kojeg razloga?« visjelo je na usnama Dereka Williamsa, ali to

ipak nije izgovorio. Važno je birati bitke, a nešto mu je govorilo da ga očekuje mnogo bitaka
s Goodmanom i Johnsonom.
- Vidjet ćemo se, detektive.
- Nećemo ako ja tebe prvi vidim.
Williams je uzeo sako i zaputio se do izlaza. Dok je izlazio, plesnom su dvoranom
odjeknuli prvi čarobni zvuci violine Anne Bateman.
Nikkiina su smušena osjetila naglo oživjela kad su prvi taktovi skladbe The Lark
Ascending Vaughana Williamsa ispunili zrak i svi su u prostoriji naglo ušutjeli. Anne je bila
na pozornici, zatvorenih očiju, sićušna figura u crnom, a njezino se gudalo kao samo od
sebe pomicalo naprijed-natrag. Ovoga puta Nikki nije opčinila Anne, već sama glazba i silna
nostalgija koju je izazivala. Doug je obožavao taj komad. On i Nikki nebrojeno su je puta
slušali, dok su nedjeljom ujutro pripremali palačinke, u automobilu tijekom duge vožnje
duž obale. U krevetu. Na bračnom putovanju...
Iznenada su je svladale emocije. Uz grozan neugodan zvuk, neku vrstu dubokog
očajničkog dahtanja, nagnula se naprijed i spustila glavu u šake. - Je li vam dobro, draga
moja? - Šarmantni je neuroznanstvenik zabrinuto dotaknuo Nikkiino rame. - Želite li malo
na zrak?
Nikki je odmahnula glavom, zaslijepljena licima. Proteklih je mjeseci nekako uspijevala
kontrolirati svoju tugu za Dougom, staviti je »na čekanje« dok je pokušavala shvatiti
užasna, zastrašujuća zbivanja oko sebe. Ali sada je, zahvaljujući Anneinu veličanstvenu
sviranju, Pandorina kutija otvorena.
Nije mogla natrag, nije mogla zaustaviti suze i drhtanje, kao ni groznu bol koja ju je
kidala, propadala je poput bodeža.
- U redu je, profesore Jameson. - Nikki je začula glas Haddona Defoea, dubok,
rezonantan i snažan. - Ja ću to riješiti.
Nikki nije željela ni Haddonovu pomoć, ali za razliku od profesora, on nije prihvaćao
odbijanja Podigao ju je na noge i praktički odvukao iz plesne dvorane kroz požarna vrata u
maleni vrt u dvorištu.
- Sjedni ovdje - rekao je i nježno je spustio na kamenu klupu kraj malenog vodopada.
Nikki je još plakala, suze su joj tekle niz obraze i zamrljale šminku. No snažni su jecaji prešli
u slabe povremene drhtaje. Činilo se da oluja jenjava.
- Što se ondje dogodilo? - pitao je Haddon i sjeo kraj nje. Ispružio je ruku, maknuo joj
kosu s lica i ponudio svoj rupčić.
- Ne znam - šmrcala je Nikki i uzela rupčić. - Glazba, mislim. Podsjetila me na Douga i
ja... bila sam užasno tužna, Haddone! Njega više nema i to je... to je neopisivo tužno.
Odjednom se više nisam mogla obuzdavati.
Haddon ju je zagrlio. - Draga moja sirotice.

Knjige.club 171
 Gringos & Laura

Iscrpljena, Nikki se s povjerenjem prislonila uz njega. Haddon je poput starijega brata

kojega nije imala. Čvrst. Stabilan. Nije superzvijezda kao sto je bio Doug, ali ipak stijena,
sidro u životnim olujama.
Šaptao joj je u uho. - Nije te zavrijedio. Sada to znaš, Nikki. Uopće te nije zavrijedio.
Njegov je ton bio tih i umirujući, a Nikkiina je glava još bila smušena pa nije odmah
shvatila njegove riječi. Tek kad je osjetila kako zavlači ruku ispod njezine haljine, njegove
vrele i željne prste na svom bedru, prekasno su se oglasila zvona uzbunu.
- Haddone! - Pokušala ga je odgurnuti, ali ju je čvrsto držao. - Što, dovraga, radiš?
- Ono što sam davno trebao - promrmljao je glasom muklim i grlenim od žudnje. -
Nemoj mi se opirati, Nikki. Znaš da to želiš. Oboje želimo. Volim te već...
- Haddone, ne! - Na trenutak se ukočila od šoka. Haddon se sagnuo nad njome i svojim
punim usnama pritiskao njezine, ljubeći je i grabeći. - Rekla sam NE.
- Je li ondje sve u redu?
Glas detektiva Goodmana presjekao je zrak poput oštrice noža. Haddon Defoe skočio je
unatrag kao iznenađena mačka.
Nikki je s dubokim olakšanjem zurila u Goodmana. Nije se sjećala kad se zadnji
put nekome toliko obradovala. Zapravo, kad bolje promisli, sjeća se. To je bilo one večeri
kad je momak u crvenom automobilu otjerao luđaka koji ju je pokušao ubiti. Taj se cijeli
incident sada doimao poput sna, ili nečega što se dogodilo u nekom drugom životu.
Je li to sanjala? Večeras je, više nego ikad, Nikki osjećala kako joj stvarnost izmiče.
- Sve je u redu - rekla je Goodmanu, poravnala kosu i haljinu te ustala, još u šoku zbog
Haddonova trapava nabacivanja. Pogledala je Haddona koji joj je posramljeno uzvratio
pogled.
Zar on doista vjeruje da ga ona želi? Nije li to rekao? »Znaš da to želiš. Oboje želimo.«
Zaboljela ju je ta pomisao. Haddon je bio Dougov prijatelj, njegov najbolji prijatelj. Kako je
mogao?
S druge strane, Doug jest lagao, njoj, a možda i oboma. Možda Haddon ima jednako
pravo osjećati gnjev kao Nikki, možda je i njega povrijedio Dougov preljub? Osobito ako je
»već dugo voli«.
No je li to istina? Sigurno nije. To je šašavo! Opazila bi. Zar ne bi? Ona je psihologinja,
zaboga. Primijetila bi znakove. Bilo bi znakova.
- Jesi li sigurna da si dobro, Nikki? - uporno će Goodman.
- Rekla vam je! - izderao se Haddon. - Dobro je.
- Samo mi se malo vrti u glavi, to je sve - Nikki reče Goodmanu. - Vjerojatno sam
previše popila. Mislim da bih trebala ići kući.
- Poslat ću po automobil - istodobno rekoše Goodman i Haddon.
Nikki je pogledavala jednog i drugog. - Hvala vam obojici, ali posve sam sposobna sama
pozvati Uber. Cijenim vašu brigu, ali sad želim biti sama. Molim vas.

Knjige.club 172
 Gringos & Laura

Vani na Rodeo Driveu formirala su se dva reda vozila, jedan za osobne automobile koje
su dovozili poslužitelji, a drugi za Uber. Nikki je čekala u drugom redu. Oko ramena je
čvrsto stisnula tanak šal od kašmira jer je odjednom zapuhao prohladan vjetar. Večeras je
došla ovamo da osobno prouči Luisa Rodrigueza te Anne pokuša pružiti podršku ili zaštitu.
No pokazalo se da je ona ta kojoj treba podrška. Što se tiče Luisa Rodrigueza, Nikki se
sad jedva sjećala zašto ga je smatrala toliko važnim. - Nešto u vezi droge, Treya i djevojke
koja je davno nestala u Mexico Cityu... Sve joj se pomiješalo.
- Roberts! Automobil za dr. Roberts!
Nikki je ušla u besprijekorno čisto vozilo koje je mirisalo po pepermintu, koži i
vlasnikovu losionu poslije brijanja. Dok je stavljala sigurnosni pojas, trenutak se morala
intenzivno koncentrirati kako bi se sjetila vlastite adrese.
Što nije u redu sa mnom?
- Brentwood, molim vas - reče vozaču - Figertail Drive.
Dok su se udaljavali od hotela, vozač je naglo pritisnuo kočnicu i automobil se uz
škripu zaustavio. Sigurnosni se pojas bolno usjekao u Nikkiinu ložu, a glava joj se trznula
unatrag. Muškarac, mahnitih očiju i očito prestravljen, skočio je na cestu ispred njih. Nikki
je vidjela kako juri u smjeru Santa Monica Boulevarda, ne obazirući se na trubljenje i
uvrede koje su mu dovikivali.
Zar mi se priviđa, pomisli. Ili je to bio Carter Berkeley?
- Jesi li lud? - vozač je s jakim jamajačkim glaskom viknuo kroz prozor za čovjekom.
Mogao si poginuti, čovječe!
Okrenuvši se Nikki, vozač se ispričao te su ponovno krenuli.
To je bio Carter. Sigurna sam, mislila je Nikki dok su prolazili između redova palmi koje
su se njihale na vjetru duž Wilshire Corridora. Što je radio ovdje? I čega se toliko bojao?
Vjetar je silovito puhao. To nije vjetar Santa Ana, za to je previše hladno. Nikki je
pokušala srediti svoje misli, ali ništa nije imalo smisla. Tada se odjednom počela smijati.
Nije važno! Ništa od toga nije važno!
Koga je briga od čega bježi Carter Berkeley, ili da joj je Haddon Defoe izjavio ljubav, ili
što se Luis Rodriguez nije pojavio. Važno je samo jedno na cijelome svijetu, a to je Doug.
Doug, njezin je Doug mrtav.
Nikad se neće vratiti.

Nikki je izvadila mobitel i napisala poruku Williamsu, pogrešno napisavši riječi jer joj
je ekran plivao pred očima, »im li vjest o Lenki?«
Williamsov je odgovor bio brz i kratak. »Ne.«
Za nekoliko je sekundi stigla još jedna poruka.
»Javite kad stignete kući na sigurno.«

Knjige.club 173
 Gringos & Laura

Nikki je to dirnulo. Grubom, neuglednom privatnom istražitelju doista je stalo do nje. I

njoj je stalo do njega. Za razliku od svih ostalih u njezinu životu, od njezinih pacijenata do
Haddona Defoea i Loua Goodmana, iza ljubaznosti Dereka Williamsa nema skrivenih
motiva. Da, Nikki ga plaća.
No ionako bi mu platila, a on to zna.

Njegova je zabrinutost za nju iskrena.

- On je dobar čovjek - rekla je svome mobitelu i treptanjem potisnula suze.
I Doug je bio dobar čovjek. No pokazalo se je bio loš muž.
Poražena tugom, Nikki je zatvorila oči i trenutno utonula u dubok san. Njezina je
posljednja misao bila kakvo bi to olakšanje bilo kad se ovoga puta ne bi probudila.

Knjige.club 174
 Gringos & Laura

31

Kevin Voss sjedio je u kafeteriji u bolnici Cedars-Sinai u West Hollywoodu, nervozno

lupkao prstima po plastičnom stolu i po tko zna koji put pogledao svoj mobitel.
Privatni istražitelj, Williams, zamolio ga je da se ovdje sastanu u šest ujutro. Sad je šest
i deset... šest i jedanaest... Kevin se počeo pitati nije li ga netko preveslao. Na kraju krajeva,
ne događa se svaki dan da te nazovu kao grom iz vedra neba i ponude »stotine dolara« za
»sve što mi možete reći o dr. Dougu Robertsu i njegovoj djevojci«. Iskreno govoreći, Kevin
nije imao mnogo za reći. Uglavnom je to rekla-kazala, tračevi bolničara i
medicinskih sestara, a mnoge su bile slabe na dr. Robertsa. Ono što Kevin Voss jest imao,
nažalost, su dugovi. Po kreditnoj kartici, osobnih, poreznih, sve redom. Kevina je njegov
posljednji ljubavnik, Enzo, posve iscijedio prije nego je otišao, uzevši jadnom Kevinu mnogo
više od onoga što je zarađivao na svom poslu glavnog bolničara.
- Kevin?
Krupan zadihan čovjek, koji je izgledao kao da bi svakog trena mogao dobiti srčani
udar, glasno je uletio u kafeteriju i prišao Kevinovu stolu te mu pružio ljepljivu ruku.
Srećom, mjesto je bilo gotovo prazno, jer taj čovjek nije bio nimalo diskretan.
Tjeskobno pogledavši naokolo, bolničar je kimnuo, kratko se rukovao s Williamsom i
ponudio mu stolicu.
- Što je ovdje dobro za jelo? - glasno će Williams. - Sinoć sam dokasna radio i dobro bi
mi došao pristojan doručak.
Kao i rupa u glavi, pomislio je Kevin i s gnušanjem pogledao mrlje od znoja ispod
čovjekovih pazuha. - Rekli ste da želite nasamo razgovarati - rekao je ispod glasa.
- Želim. I razgovaram - Williams se nasmiješio, otišao do pulta te naručio dva kolača s
borovnicama i veliku kavu s mlijekom. Potom se vratio za stol i rekao Kevinu: - Nikoga ne
zanimamo, vjerujte. Osim toga, ne radite ništa protuzakonito, znate. Samo razgovaramo o
starom prijatelju. Nikakav zakon to ne zabranjuje, zar ne?
- Valjda. - Bolničar se silom osmjehnuo. Morao se pitati kakav je »prijatelj« taj Williams
bio dr. Robertsu. No novac mu je previše trebao da bi se time opterećivao.
- Ne mogu reći da smo bili bliski - priznao je Kevin i čeprkao po svojoj zobenoj kaši, a
Williams je veselo smazao prvi kolač. - No katkad smo zajedno radili, dr. Roberts i ja, i bio
mi je drag. Većini je ljudi bio drag. On je bio jedan od dobrih momaka, ali to zacijelo već
znate.
- Kome nije bio drag? - pitao je Williams i srknuo kavu.
- Molim?
- Upravo ste rekli da je bio drag većini ljudi - pojasni Williams. - Većini znači »ne
svima«. Kome Doug Roberts nije bio drag?

Knjige.club 175
 Gringos & Laura

Kevin Voss izgledao je izmučeno. - Promijenio se - rekao je zureći u svoju zobenu kašu.
- Upoznao je neku ženu. Navodno je bila Ruskinja. Sve se nakon toga promijenilo.
- Navodno? - upita Williams.
- Imala je rusko ime - reče Kevin. - Zaboravio sam ga. Nekoć je živjela u Moskvi. No
doimala se kao prava Amerikanka, znate, u razgovoru? Njezin je engleski bio savršen. U
svakom slučaju, činilo se da je dr. Robertsa začarala ili slično. Nitko to nije razumio. Čak nije
bila ni toliko privlačna. Uvijek sam mislio da je izgledala nekako progonjeno, znate?
Kao, možda je bila ljepotica u mladosti, ali sad je na ramenima nosila teret cijeloga svijeta?
Bila je jako visoka doda. - Ali osim toga, ni po čemu nije bila posebna, osobito ne u
usporedbi s njegovom ženom.
Williams je kimnuo u znak slaganja. Na ono malo zrnatih fotografija na kojima je vidio
Lenku, bila je mršava brineta, možda malo mlađa od Nikki, ali ni izbliza onako zanosna.
Nosila je skupu odjeću, ali ne previše seksi, i teško da je bila dugonoga, plavokosa »ruska
ljubavnica« kako ih ljudi zamišljaju.
Unatoč svim nastojanjima, Williams nije uspio otkriti još informacija o njezinu životu ili
prošlosti nakon razgovora s njezinom stanodavkom u L.A.-u. Nije našao ništa o njezinoj
obitelji, gdje je radila, ni kakvo je obrazovanje imala. Haddon Defoe tvrdio je da je radila za
dobrotvornu organizaciju u New Yorku, ali nitko s kim je Williams ondje razgovarao za nju
nije čuo. Žena je bila duh.
- Dakle, ipak ste je upoznali? - upita Kevina.
Bolničar je kimnuo. - Vidio sam je nekoliko puta. Prilično je često dolazila u bolnicu.
Ovdje bi zajedno ručali. - Pokretom ruke obuhvatio je joj praznu kafeteriju. - To je bilo
čudno. Nisu to tajili. Mislim da je to najviše smetalo dr. Defoeu. On i dr. Roberts često su se
svađali prije nesreće, a prilično sam siguran da je ona bila razlog. Lenka, tako se zvala -
dodao je, zadovoljan što se sjetio.
- Kako su se Doug Roberts i Lenka upoznali? - upita Williams.
Kevin malo razmisli. - U New Yorku, mislim? Nisam siguran. Na nekoj dobrotvornoj
priredbi. Dr. Roberts je imao rehabilitacijsku kliniku...
- Znam - prekinuo ga je Williams. - Znate li čime je zarađivala za život?
- Ne. - Kevin je izgledao zabrinuto, osjećajući kako nestaju njegove »stotine dolara«. -
No znam da je bila bogata. Možda je to bio dio njezine privlačnosti, ne znam. Ali uvijek je
nosila isti ručni sat, od platine i s dijamantima oko brojčanika. Chopard! - reče,
opet zadovoljan što se sjetio naziva, mada se Williamsovu licu vidjelo da mu to ništa ne
znači. - Te stvari vrijede petnaest, dvadeset tisuća - objasni Kevin. - I nosila je Hermes
torbicu, a jednom je došla odjevena u nevjerojatnu jaknu od samurovine. Mislim da je bila
marke Fendi ili slično? Sjećam se zato što se dr. Roberts s njom svađao zbog toga. Zapravo
se doista dobro sjećam jer je rekao nešto neobično.
- Što? - upita Williams.

Knjige.club 176
 Gringos & Laura

- Rekao je: »Ili želiš pobjeći ili ne želiš. Više to nikad nemoj nositi u mojoj blizini!«
Stvarno je bio bijesan.
- Kako je ona reagirala? - znatiželjno upita Williams.
- Plakala je - spremno će Kevin. - I onda se on povukao, kao uvijek. Uvijek je bio slab na
dame u nevolji.
- Imao je i drugih prijateljica? - upita Williams. Kevin je odmahnuo glavom. - Ne
vjerujem. Ne. Prije nego se Lenka pojavila, bio je posve odan svojoj ženi. Ali znate, i ona je
liječnica, iznimno sposobna. Ne vjerujem da ga je trebala kao Ruskinja, razumijete?
Williams je kimnuo i nešto zapisao u svoju bilježnicu.
- Također sam čuo da je prijateljevala s nekim našim ljudima - šaptom će Kevin. -
Moćnim ljudima.
- Kojim ljudima? - namršteno će Williams.
- Ne znam - reče Kevin. - I ne znam je li i Doug u to bio upleten. Ne kažem da jest. No
njeni su prijatelji navodno imali utjecaja u Gradskoj vijećnici.
Dodjeljivanje ugovora, takve stvari. Čuo kako drugi liječnici o tome
razgovaraju. Williams se doimao skeptičnim.
- Dobro, Kevine - rekao je i ustao. Posegnuo je svoj novčanik i na stol stavio dvije
novčanice od sto dolara. - Hvala na vašem vremenu.
- Dvjesto? To je sve? - Bolničar nije uspio prikriti razočaranje i očaj kad je zgrabio
novac i gurnuo ga u džep.
Williams je slegnuo ramenima. - Niste mi dali mnogo, sinko. Ime proizvođača satova i
neodređene glasine o Gradskoj vijećnici?
- To nisu neodređene glasine! - pobunio se
Kevin te i sam ustao. - Ondje imam kontakt, nekoga tko vam može više reći. Mnogo
više.
Williams je oklijevao. - Tko?
Kevin je opet sjeo. - Trebat će mi još tristo za ime.
Williams se okrenuo da ode.
- Dvjesto! - Kevin je doviknuo za njim. - Ona vam može pomoći, gospodine Williams.
Znam da može.
Izvadivši još dvije novčanice, Williams je ponovno sjeo i stavio ih na stol. Kevin je
željno ispružio ruku, ali je Williams šakom pokrio novčanice.
- Želim ime. Adresu. I broj mobitela - polako reče. - I bolje da mi se to isplati, sinko.

Pokazalo se da Kevin Voss nije bio posve iskren.

Adrienne Washington nije radila u Gradskoj vijećnici. Prije šest mjeseci otpuštena je s
radnog mjesta niže tajnice u gradonačelnikovu uredu, a sad honorarno radi kao osobna
pomoćnica poduzetnika u centru.
Knjige.club 177
 Gringos & Laura

- Najbolje što mi se ikada dogodilo, gubitak toga posla - rekla je Williamsu uz ručak u
preskupom sushi restoranu blizu Figueroa Streeta. - Želim reći, tada je bilo grozno. Grozno.
Ponižavajuće. Ali da nisam otišla od gradonačelnika, nikad ne bih našla Michaela, a on je
najdivniji šef na svijetu. - Svih vremena. Osim toga, plaća je kao, dvostruka.
Nekoliko je stvari upalo Williamsu u oči dok je Adrienne entuzijastično brbljala. Prvo,
doista je lijepa - duge noge, uzak struk i griva guste crvene kose koja joj daje izgled
Disneyeve Male sirene.
I nije osobito pametna. Williamsu je bilo prilično jasno zašto su je zaposlili i
gradonačelnik i poduzetnik. Drugo, nevjerojatno je indiskretna, što ga je hrabrilo.
- Isprva sam mislila da me gradonačelnik otpustio zato što nisam htjela s njim spavati -
veselo je pričala Williamsu dok je kroza slamku bučno srkala slatki koktel. - Želim reći,
uvijek me stalno grabio, ako me razumijete. Također je kao star je, pedeset godina, da i ne
spominjem, da je oženjen.
Svaku je treću riječ pretjerano naglašavala i u razgovor neprestano ubacivala »kao«.
Williams bi je samo zbog toga otpustio. Kao da slušaš lutku kojoj povučeš konac i ona kaže
nešto plitko, ali jednoga dana konac pukne i ona se beskonačno ponavlja.
- No kasnije sam shvatila da je to, kao, možda bilo zbog onoga što sam znala.
- Što je to bilo, Adrienne?
- Da gradonačelnik uzima novac od Rusa - rekla je tonom kojim bi komentirala vrijeme.
- Mito i svašta. Kao, čula sam kako moja šefica, gospođa Clayton, o tome razgovara preko
telefona? Mislim, kao ono, s novinarom?
- Jeste li sigurni u to, dušo? - ljubazno će Williams. - To je teška optužba. Nikad nisam
pomislio je gradonačelnik umiješan u korupciju.
- O, nikoga ne optužujem! - reče Adrienne, očito istinski iznenađena. Samo vam govorim
što sam čula. Baš kao što sam gradonačelniku Fuentesu rekla što sam čula. I odmah nakon
toga, bum, dobila san otkaz. Zato mislim da je, kao, vjerojatno to bio razlog? Ne ono o seksu?
Isto tako, otpustili su gospođu D. Ne želim biti zlobna ili slično, ali okladila bih se da
gradonačelnik Fuentes nije nju pokušao odvesti u krevet. Dakle, moj novi šef, Michael, kad
sam mu rekla, bio je kao...
Williamsu je trebalo dvadeset minuta da se izvuče odande. Bio je uvjeren da
Adrienne Washington više ništa ne zna o tajanstvenim Rusima koji su navodno u dosluhu s
gradonačelnikom, a nije ni čula za Lenku Gordievski.
Trebala su mu još četiri sata da pronađe Tinu Drayton, Adrienneinu bivšu šeficu. Žena
živi u trošnom stanu u West Hollywoodu.
- Da?
Samo je malo odškrinula vrata. Tri su jaka čelična lanca držala vrata i Williams joj je
vidio samo djelić lica. Odmah je shvatio da gleda iscrpljenu i prestrašenu sredovječnu ženu
koja se zabarikadirala u svom stanu gdje se više ne osjeća sigurna.
- Zovem se Derek Williams, gospođo Drayton. - Ja sam privatni istražitelj. Smijem li ući?

Knjige.club 178
 Gringos & Laura

Nakon kratkog oklijevanja, Tina je odmahnula glavom. - Žao mi je, ali nije dobar
trenutak.
Kanila je zatvoriti vrata, ali ju je Williams zaustavio. - Vaše sam ime dobio od Adrienne
Washington. Zabrinuta je za vas.
- Adrienne? - Tina je raširila oči. - Ta glupa cura! Zar nikad neće naučiti držati jezik
za zubima? Zapravo mi je veoma draga, ali najčešće nema pojma što govori, gospodine... Žao
mi je, zaboravila sam vam ime.
- Williams. - Izvadio je posjetnicu i gurnuo je između lanaca. - Molim vas, zovite me
Derek. Razumijem vaše oklijevanje, gospođo. I slažem se s vama po pitanju Adrienne.
Mislim da samu sebe svjesno dovodi u opasnost. Doista bih želio s vama razgovarati,
gospođo Drayton. Samo nekoliko minuta.
Tina je opet oklijevala. No ovog je puta popustila. - Pričekajte.
Vrata su se zatvorila i Williams je čuo kako uklanja jedan po jedan lanac. Tada je opet
otvorila vrata.
- Bolje da uđete - uzdahnula je gradonačelnikova bivša tajnica. - Molim vas, zovite me
Tina. No bojim se da nemam mnogo vremena za razgovor. Danas se ponovno selim. Kažete
da ste privatni istražitelj, Derek?
- Točno.
Williams ju je slijedio u zapušteni dnevni boravak. Sjeo je u naslonjač još pokriven
plastičnom zaštitom. Odmah se vidjelo da je ovo privremeni smještaj, a ne Tinin dom.
Nigdje nije vidio fotografije ili osobne predmete, čak ni jastučić ili sag da mjesto dobije malo
topline.
- Smijem li pitati za koga radite? - rekla je Tina i sjela mu sučelice. - Nikad ne otkrivam
imena svojih klijenata - objasni Williams. - U mojemu poslu povjerljivost se podrazumijeva.
No reći ću da radim za jednu ženu, poštenu osobu koja je možda žrtva istih ljudi kojima ste
se vi zamjerili u Gradskoj vijećnici. Moja klijentica želi odgovore, Tina, to je sve. Baš kao vi.
Tina je zakolutala očima. - Ja ne želim odgovore, Derek. Želim natrag svoj život.
Premda je Adrienne bila u pravu kad je rekla da starija žena nije seksualno zanimljiva,
prema Williamsovim je mjerilima Tina Drayton privlačna žena za svoje godine. Možda ne
»zgodna«, osobito ne u stanju nervoze u kojem se sad nalazi, ovako odjevena u bezličnu
suknju i maju. No iz nje je zračila inteligencija i živahnost kojima se Williams divio, neka
vrsta samopouzdanja koja bi je, u drugim okolnostima, možda činila ugodnim društvom.
- Zar se često selite? - upita Williams, mada je već znao odgovor.
- Da, sada - rezignirano će Tina. - Nije sigurno dugo ostati na jednomu mjestu.
- To je sigurno naporno. I skupo - oprezno je rekao. - Moja bi vam klijentica rado platila
za svaku informaciju koja bi nam mogla pomoći.
Tina je odmahnula rukom. - Hvala, Derek, ali ne bih se ugodno osjećala da mi netko
plati samo za govorenje istine. Vi se doimate kao drag čovjek, i vjerujem da je vaša
klijentica osoba vrijedna povjerenja.

Knjige.club 179
 Gringos & Laura

- Jest.
- No sumnjam da znate u što ste se uvalili - doda Tina. - Ako je doista riječ o istim
ljudima...
- O Rusima - prekinuo ju je Williams.
To je bilo dovoljno da sva krv nestane iz Tinina lica.
- Da - šapnu - onda biste svojoj klijentici trebali reći neka se ostavi toga.
Williams je pomislio na Nikki i nasmiješio se. Ne vjerujem da bi poslušala taj savjet.
Barem ne od mene. Ona je prilično uporna.
- Ovo nije igra - uzrujano će Tina. - Ljudi su umrli. Izvjestitelj s kojim sam razgovarala u
Timesu? Robin Sanford? Sad je mrtav.
Williams je počeo bilježiti.
- Rekli su da je umro od srčanog udara, ali s Robinovim je srcem sve bilo u redu. Imao
je trideset tri godine i savršenu kondiciju.
- Ljudi i dalje umiru, Tina - reče Williams. - zato sam ovdje.
Pričao joj je o ubojstvima Lise Flannagan i Treya Raymonda, te njihovoj povezanosti s
Nikki Roberts s njezinim mužem Dougom. O radu bračnog para Roberts u dobrotvornim
organizacijama za borbu protiv ovisnosti, te o ratu za nadmoć između meksičkih i ruskih
dilera na ulicama L.A.-a.
- Doug Roberts poginuo je prošle godine, u nesreći, zajedno s Ruskinjom koja je možda
imala veze s ljudima za koje vi kažete da podmićuju gradonačelnika Fuentesa.
Tina je podigla ruku. - Podmićuju? Zar vam je Adrienne to rekla?
Williams je kimnuo.
- Zaboga. - Tina je odmahnula glavom. - To će dijete jednoga dana izgubiti glavu. Ironija
je u tome da ona ništa ne zna. Previše je glupa da bi razumjela išta od toga.
- Da - složio se Williams. - Nekako sam stekao takav dojam.
- U redu. Dakle kao prvo, ne znam podmićuju li osobno Fuentesa. Nikada to nisam
rekla. Samo da su mu plaćali, ili su nekome plaćali, preko računa u Gradskoj vijećnici.
Govorim o velikim novčanim iznosima, a sve je dolazilo od Rusa.
Williams je još pisao. - Koliko velikim, i koji Rusi?
- Iznos je svaki put bio drukčiji - reče Tina. - Petsto tisuća, sto pedeset tisuća. Jednom je
to bilo više od milijun dolara. Svakih četiri do šest tjedana stigao bi novi ček. Možda je
ukupno bilo tri milijuna. Ili više, ne znam.
- Što je s Rusima koji su uplaćivali. Znate li imena?
- Ne. - Oborila je pogled. Williams je osjećao vonj straha na njezinoj koži.
- Onda opis. Jeste li ikad uživo vidjeli nekoga od njih?
Odmahnula je glavom i grickala donju usnu. Žalim. Ne mogu.

Knjige.club 180
 Gringos & Laura

- Sigurno ste barem odgovarali na telefonske pozive - uporno će Williams. - Govorimo li

o muškarcima ili ženama? Dvije ili dvadeset osoba?
- Ne razumijete...
- Znači li vam nešto ime Lenka Gordievski? Ova žena? - Williams je ustao i pred
njezinim prestrašenim licem mahnuo svojim iPhoneom. Tina ja nevoljko pogledala sliku,
istu onu koju je pokazao Haddonu Defoeu, a prikazuje Lenku, Haddona i Douga Robertsa na
priredbi za prikupljanje sredstava u New Yorku, one večeri kad su se Lenka i Doug
upoznali. U Tininim se očima odmah vidjelo da ju je prepoznala.
- Ne mogu o tome govoriti, Derek. Žao mi je. Već sam previše rekla.
- Barem mi dajte ime kompanije. Nešto što još ne znam, jedan djelić slagalice. Molim
vas, Tina. Recite mi ono što ste rekli Robinu Sanfordu.
Naglo je podigla glavu i pogledala ga ravno u oči. - Ubit će me!
Williams ju je nekoliko trenutaka promatrao tišini. Tada mirno reče:
- Možda hoće. Možda će nas oboje ubiti. Ali što su ondje vani i ubijaju druge nevine
ljude, baš sada, samo da to zadrže u tajnosti, ma o čemu se radilo? Nije li razotkrivanje te
tajne jedini način da ih se riješite? Sve iznijeti na otvoreno? Sigurno ste u to vjerovali kad
ste nazvali Sanforda.
- Jesam - prizna Tina. Ruke su joj drhtale u krilu.
- Znam da se bojite, Tina. I ja se bojim. Ali ako mi ne progovorimo, tko će?
Derek Williams promatrao je unutarnju bitku u sirotoj ženi koja mu je sjedila sučelice.
Tina je hrabra osoba. To je već dokazala. No svatko ima svoje granice.
- U redu - na koncu reče. - Dobro. Ispričat ću vam. Ali nakon toga više me nikad ne
smijete kontaktirati. Nikada. Ni iz kojeg razloga.
Williams je opet izvadio kemijsku. - Imate moju riječ.

Knjige.club 181
 Gringos & Laura

32

Gretchen Adler polako se spustila u toplu vodu i osjetila kako nestaju napetosti dana i
duge vožnji u centar grada.
Gretchen i Nikki otkrile su Lucky Hot Springs u četvrtom razredu srednje škole i otad se
redovita nalaze u tom koreanskom wellnessu isključivo za žene, i to nage. Dok su bile
tinejdžerice i obje su imale savršena tijela, sva im se ta »nagost« činila čudnom i
neugodnom. Sada, u srednjim godinama, kad je uglavnom sve mlohavije no što bi
željela, Gretchen uopće nije smetalo skidanje odjeće, niti se obazirala na druge žene i
djevojke, stare od dvije do devedeset dvije godine, koje su nage lijeno šetale naokolo.
Zapravo, dok je kao od majke rođena ulazila u prirodno zagrijanu vodu, osjećala se
neopisivo slobodno, što je jedan od mnogih razloga iz kojih je Gretchen Adler obožavala to
mjesto. Nije joj smetalo što se činilo da je Nikkiino tijelo mnogo bolje izdržalo test vremena
nego njezino. Nikki s bedrima bez celulita i malim dojkama koje poskakuju na površini vode
poput dviju jabuka iznad ravna i napeta trbuha. Gretchenine dojke više podsjećaju na dvije
vrećice pijeska i odmah potonu kao brodski balast, a njezin je trbuh pun strija nakon troje
djece. Ali stvarno, koga je briga? Ima trideset osam godina i u sretnom je braku s uspješnim
producentom. Za razliku od usamljene udovice Nikki čiji je život posljednjih godina
tragedija za tragedijom, jadnica.
Kliznuvši u topli bazen kraj Gretchen, Nikki je bombastično započela žensko tračanje.
- Haddon Defoe pokušao je sa mnom spavati neki dan.
Gretchen ju je zabezeknuto pogledala. - Štooo?? Nije!
- Jest - reče Nikki. - Na balu zaklade End Addiction. Bili smo vani i on me tješio zbog
Douga, a tada, ne znam - slegnula je ramenima - odjednom me ljubio i izjavljivao mi svoju
ljubav, govorio da me Doug nije zavrijedio. Bio je nekako nametljiv.
- Sviđa li nam se »nekako nametljiv«? - zapanjeno upita Gretchen. Gotovo cijelo
desetljeće poznaje Haddona Defoea, preko Nikki i Douga, te je veoma teško mogla zamisliti
prizor što ga je Nikki opisala.
- Ne od Haddona, nikako! - Nikki je porumenjela. - Mislim... Haddon. Nisam imala
pojma.
- Zašto bi imala? - reče Gretchen.
- Jasno, nikad ne bih mogla. Kao prvo, uopće me ne privlači, ali čak i da me privlači, bio
je Dougu poput brata. Bilo bi previše čudno.
- Biblijski - složi se Gretchen. - Kao u Starom zavjetu, kad netko umre i udovica se uda
za njegova brata? Ima toga! - defanzivno je dodala kad je vidjela Nikkiino zbunjeno lice. -
Zapravo, nisam spremna biti s nekim novim - rekla je Nikki, zaronila i opet izronila pa joj je
kosa bila glatka kao vidrino krzno. - Nisam sigurna da ću ikad biti.

Knjige.club 182
 Gringos & Laura

- O, gluposti - odmah će Gretchen. - Još si mlada i prelijepa. Pogledaj se! Upoznat ćeš
nekoga tko će te ipak malo privlačiti. Mada moram reći da Haddon nije loš, barem po
mojemu mišljenju. Mislim, u usporedbi s Adamom.
- Ma daj, molim te - reče Nikki. - Obožavaš Adama.
Adam Adler, Gretchenin muž, veoma je uspješan televizijski producent, divan otac i
muž, općenito dobar čovjek. Istina je da nije baš Johnny Depp. Ali je zabavan i velikodušan,
a on i Gretchen obožavaju jedno drugo. Gretchen sigurno ne bi mijenjala Adama za novi
model. Prije nesreće, prije nego je saznala za Lenku, Nikki je sebe i Douga jednako
doživljavala. Dva su para običavala zajedno ići na ljetovanja. Kriste, sve se to sad čini veoma
davnim.
- Privlačili su me drugi ljudi - Nikki povjeri Gretchen. - Nije riječ o tome. Više se radi...
- Hej, hej, hej. Vrati se unatrag - reče Gretchen.
- Privlačili su te drugi ljudi? Tko, na primjer?
Nikki je nehajno odmahnula rukom. - Nitko važan. Ništa se nije dogodilo.
- Tko?! - ponovi Gretchen.
Na Nikkinu se licu pojavio posramljen smiješak.
- Ima jedan tip. Zove se Lou Goodman. Jedan od detektiva koji istražuju ona umorstva.
Gretchen je rukom pokrila usta kako se ne nasmijala. - Zagrijala si se za detektiva?!
Zaboga. Nikki!
Nikki se i sama nasmijala. Takvo je olakšanje s Gretchen razgovarati o tim stvarima. U
nazočnosti stare prijateljice sve se doima normalnijim.
- Čekaj malo, zar mi nisi rekla da te on smatra osumnjičenom? Za umorstvo Lise
Flannagan? - sjetila se Gretchen.
- To je drugi. Njegov partner. Johnson - reče Nikki. - Vjeruj mi, on ne bi privukao nikoga
zdrave pameti.
- Dakle, taj Lou. Stvarno ti se sviđa?
- Ne baš. Mislim, da, katkad. Pametan je. Dobro Izgleda. Ali ništa se neće dogoditi. Jedne
smo se večeri napili dok smo razgovarali o slučaju pa sam umalo... razmišljala sam o tome.
- Je li oženjen?
- Nije, naravno - reče Nikki, odjednom ozbiljna.
Ne bih to napravila. Ne nakon onoga što je Doug priredio meni.
Ugođaj se trenutno promijenio. Nikkino se raspoloženje pokvarilo i lice joj se snuždilo,
kao uvijek kad bi pomislila na Dougov preljub. Gretchen je naučila da u tim trenucima treba
šutjeti, pritajiti se i čekati da oluja prođe. Na koncu je uvijek prolazila. Ona i Adam su dvoje
od tek nekolicine ljudi kojima je Nikki povjerila da je Doug imao ljubavnicu, kao i
užasnu traumu koju je doživjela kad je to onako saznala, na dan njegove smrti. Otad su
oboje opazili duboku procjenu u Nikki, ne samo tugu, već i jedva obuzdavani bijes koji
ranije u njoj nije postojao. Ili ga se Gretchen barem nije sjećala.

Knjige.club 183
 Gringos & Laura

Kao da osjeća Gretcheninu zabrinutost, Nikki odjednom reče: - Mislim da možda sa

mnom nešto nije u redu.
- Zašto? Zato što te netko privlači?
- Ne. Ne zbog toga.
- S tobom je sve u redu, Nik - ljubazno će Gretchen.
- Moje su emocije podivljale.
- To se zove tugovanje.
- Znam, ali prošla je godina dana - reče Nikki.
- Godina? To je ništa - ustvrdi Gretchen. - Zatim još ona grozna umorstva povrh svega?
Zaboga. Svatko drugi već bi završio u ludnici.
- Hm, da. Možda je meni mjesto u ludnici - zlovoljno će Nikki. - Nešto osjećam i za jednu
od svojih pacijentica.
Pogledala je Gretchen, očito želeći njezino neodobravanje zbog nečega. Umjesto toga,
njezina je stara prijateljica samo izgledala zaintrigirano.
- Stvarno? Reci mi malo više.
- Mlada je, veoma mlada - reče Nikki. - I napustila je muža. Kao da to nije dovoljno
komplicirano, Derek Williams, privatni istražitelj kojeg sam angažirala, misli da je njezin
muž povezan s umorstvima, ili barem s Treyom...
- Jesi li ikad... znaš... ranije? Sa ženom? - prekinula ju je Gretchen. Očito ju je mnogo više
zanimao Nikkiin ljubavni život nego pomaci u istrazi slučaja.
- Ne - reče Nikki.
- Čak ni na fakultetu?
- Znala bi da jesam.
- To je valjda točno - Gretchen je slegnula ramenima. - Dakle, ti »osjećaji« što ih imaš za
tu ženu. - Zacijelo nisi nešto poduzela po tom pitanju?
- Nisam. I nikad neću. Nisam toliko glupa. Nikki je prošla rukom kroz mokru kosu. -
Doista mislim da imam krizu srednjih godina, Gretch. Ili sam deprimirana ili... nešto.
Zaboravi da sam išta rekla.
Mračan se oblak vratio i Gretchen je odustala. Prebacila je razgovor na svoju djecu i
njihove najnovije drame, a zatim je odvukla Nikki u prostoriju za tretman tijela. Stare
Koreanke koje su ih napale mlazovima vode i pilingom bile su tako grube, okretale su ih i
udarale kao da su komadi mesa, da su Nikki i Gretchen uvijek na koncu umirale od smijeha.
Kasnije, osjećajući se isprebijano, ali i pune energije, odjenule su se i otišle u obližnji
sushi bar na ručak. Gretchen se tek tada oprezno vratila na temu Nikkiina osobnog života.
- Ranije si spomenula da si angažirala privatnoga detektiva?
- Dereka Williamsa - Nikki je kimnula dok je štapićima vješto skupljala vlati morske
trave. - Dobar je.

Knjige.club 184
 Gringos & Laura

- Kako si ga našla? - upita Gretchen.

- Pogledala sam kritičke osvrte - nehajno će Nikki. - Zapravo nemam iskustva u tim
stvarima. Kada sam ga nasumce izabrala - uperila je štapić u Gretchen - pogodi na kojem je
slučaju radio prije deset godina.
Gretchen se nasmijala. - Kako bih to trebala ugoditi?
- Nestanak Charlotte Clancy - reče Nikki. -
Sjećaš se da si ti to spomenula kad smo se zadnji put vidjele? Kako je Valentina, žena
Williea Badena, preuzela slučaj kad je Charlotte nestala i osigurala golemu pozornost
medija?
- Za tatu vatrogasca. Točno. - Gretchen se fascinirano nagnula naprijed.
- Tucker Clancy. On je angažirao Williamsa da traži njegovu nestalu kćer. Želim reći,
kakva je to slučajnost?
- Šašava - složi se Gretchen. - Dakle, što se dogodilo?
- Kako to misliš? - upita Nikki.
- Što se dogodilo s tim slučajem?
- O, ništa, zapravo. Williamsa su otpustili.
- Zato što ju nije uspio naći?
- On kaže da je to bilo zato što je saznao da je imala oženjena ljubavnika, a tata to nije
želio čuti. Moguće, valjda. Derek ima nekakvu teoriju o američkom bankaru i Anneinu
bivšemu mužu, te o ratovima oko droge ovdje, u L.A.-u...
Glas joj je zamro, a Gretchen ju je sa sve većom zabrinutošću promatrala kako jede
sushi. Njoj je sve to zvučalo posve zbrkano. Ljudi stvaraju veze gdje ih nikako ne može biti,
pokušavaju otkriti značenje u nizu nepovezanih, groznih, nasumičnih događaja. Ukratko
rečeno, lude teorije Dereka Williamsa zvuče poput nečega što Nikki sigurno ne treba.
- U svakom slučaju, ne bih prolila previše suza za Charlotte Clancy - Nikki je brbljala
dalje, nesvjesna Gretchenina zabrinuta lica i njezine šutnje. Williams kaže da nije bila
dražesno nevinašce kakvim su je svi smatrali. Jurila je po Mexico Cityu, uništavala živote i
brakove. Rekla bih da je zaslužila ono što ju je snašlo.
Gretchen se šokirano uspravila. - Ne misliš tako Nik. Zapravo ne vjeruješ da ljudi
zaslužuju smrt zbog preljuba.
- Zar? - Nikki se također uspravila, a u očima joj je plamtio gnjev. - Možeš li zamisliti
kako jedne večeri uključiš svoj iPad i na ekranu se pojave slike neke gole drolje s kojom se
Adam viđao?
- To bi bilo grozno - prizna Gretchen. - Ali ne bih...
- I što ako je ta drolja trudna?! - oštro će Nikki. Govorila je sve brže i glasnije pa su se
drugi gosti okretali i zurili. - Što ako si se ti liječila od neplodnosti, bolno, iscrpljujuće,
beznadno liječenje dugih pet GODINA - Nikkine su se oči ispunile suzama.

Knjige.club 185
 Gringos & Laura

I zatim saznaš da te muž vara i neka je druga žena s njim zatrudnjela. Ona pošalje sliku
na njegov e-mail i ti jedne večeri dođeš kući i BUM, eto ga. BUM! Cijeli tvoj život NESTANE! -
Sad je vikala i drhtala, kao opsjednuta žena, cijelo joj se lice iskrivilo od mržnje.
Gretchen je osjetila kako joj se preokrenuo želudac i žuč joj se penjala u grlo. Kad je
opet progovorila, u glasu joj se osjećao istinski strah.
- Lenka je bila trudna?
Nikki je divljim očima zurila u nju, ali je šutjela. Gotovo kao da je imala nekakav
napadaj.
- Rekla si mi, svima si rekla, da nisi znala za nju do dana kad je Doug umro!
Nikki je trepnula i odmahnula glavom, poput nekoga tko izlazi iz transa.
- Ali ti si znala? Vidjela si slike? Isuse Kriste. Nikki.
Sad je Gretchen zadrhtala.
Je li Nikki imala nekakve veze s onom nesrećom? Gretchen je oklijevala s rukom na
torbici, ne znajući treba li ostati ili otići.
- Voljela sam Douga - reče Nikki osjetivši njezinu nelagodu i odgovorivši na
neizgovoreno pitanje. - Još ga volim. Nikad mu ne bih naudila, Gretch. On je taj koji je meni
naudio, vjeruj mi - doda, sad s više tuge nego gorčine.
Gretchen je spustila torbicu. - Dobro. Ali znala si za djevojku?
Nikki je kimnula i oborila pogled.
- Ranije?
- Da. - Nikkiin se glas spustio do šapta. - Oko mjesec dana ranije. Poslala mu je slike.
- I bila je trudna?
Nikki je opet kimnula. Zatim je počela plakati. Gretchen se instinktivno nagnula preko
stola da je zagrli.
- Zašto mi nisi rekla? - upita.
- Bilo me sram - reče Nikki. - Nisam znala što ću!
- Jesi li se suočila s Dougom?
Nikki je zagrizla donju usnu. - Ne. Znam, znam. Patetično, nije li? Trebala sam ga odmah
izbaciti iz kuće. Ali nisam. Pretvarala sam se da nisam vidjela slike. Mislila sam, nadala se,
da će se opametiti. - Gledala je Gretchen kao da je snagom volje želi natjerati da joj vjeruje. -
On je bio cijeli moj život, Gretch!
- A dijete?
- Ne znam - nesretno prizna Nikki. - Nisam promislila o tome. Ne znam čemu sam se
nadala, sve je bilo novo i poražavajuće. - S mukom je progutala slinu. - Tada je poginuo.
Umro je i bilo je prekasno.

Knjige.club 186
 Gringos & Laura

Dvije su žene sjedile i razgovarale još sat vremena. Unatoč šoku otkrića, Gretchen je
bilo drago da joj je Nikki rekla. Očito ju je istina izjedala već godinu dana, trovala je iznutra,
nagrizala svaku šansu da se oporavi i krene dalje.
- Moraš ići na terapiju, Nik - reče Gretchen. - Ozbiljno. Moraš mi obećati.
- Obećavam - krotko će Nikki.
- Sav taj gnjev i izjave da ljudi zaslužuju smrt. To nisi ti, a slobodno ti mogu reći da je
zastrašujuće. Treba ti pomoć.
Nikki je kimnula.
Kasnije, prije nego je Gretchen otišla, razgovarale su o budućnosti.
- Jesi li ikad razmišljala o preseljenju? - upita Gretchen.
- Preseljenju? Kamo bih se preselila? - rekla je Nikki i umorno provukla ruku kroz kosu.
Gretchen sad zna istinu. Ona je jedina osoba na svijetu koja to zna. Nikki još nije bila
sigurna je li to dobro ili loše.
- Bilo kamo - reče Gretchen. - New York? Mogla bi početi iznova, daleko od svega
ovoga. Prodaj kuću. Želim reći, nemaš financijskih problema, nitko ne ovisi o tebi, ništa te
ne veže za L.A. Mogla bi Sve bolne uspomene ostaviti za sobom i početi iznova.
Nikki je morala priznati da je to primamljiva ideja, barem onako kako ju je Gretchen
iznijela. Ali život nikad nije tako jednostavan. Sjećanja ne poštuju geografiju, barem iz
Nikkiina iskustva. Zatim je tu i njezina praksa.
- U New Yorku bih morala stvoriti ime za sebe - rekla je i dala znak konobarici neka
donese račun. Steći nove klijente.
- Istina. Ali nisu li tvoji ovdašnji klijenti dio problema? - primijeti Gretchen. - Ta »mlada
djevojka« za koju kažeš da te očarala? Zatim je tu i ono što se dogodilo Lisi Flannagan i
Treyu, da i ne spominjem prijetnje tebi. Nemam pojma kako se svakoga dana vraćaš u ured,
Nikki. Znam da ja to ne bih mogla.

Dok je kasnije vozila natrag u Brentwood, Nikki je razmišljala o onome što je Gretchen
rekla. Nikad joj nije palo na pamet da ode iz Los Angelesa, ali možda bi je sama ta činjenica
trebala zabrinjavati. Psiholog u njoj počeo je analizirati njezine motive. Zašto ostajem? Čega
se ne mogu odreći?
Odgovor je stigao brže no što je Nikki očekivala, odjednom zasljepljujuće očit nakon što
se danas onako otvorila Gretchen.
To je moj gnjev.
Ljutnja na Douga.
Bojim se odreći se toga gnjeva.
U tom se trenutku na njezinu Bluetoothu pojavio broj Dereka Williamsa. Nikki se
zaustavila da prihvati poziv. Parkirala se ispod jakarande krcate prekrasnih ljubičastih

Knjige.club 187
 Gringos & Laura

cvjetova. Osjetila je kratak, ali akutni trenutak sreće - možda će ići u New York? Riješiti se
gnjeva i biti slobodna! To se osjećalo u njezinu glasu kad se javila Williamsu.
- Derek! Zdravo. Hvala na poruci nakon gala priredbe neku večer. Kanila sam zvati
ranije i reći kako...
- Nikki, moram vas hitno vidjeti. Večeras.
Prvi put otkako ga je upoznala, Nikki je čula strah u glasu Dereka Williamsa. Pitala se
boji li se za nju ili za sebe.
- Zar se nešto dogodilo? Jeste li dobro?
- Dobro sam. Taj rat oko droge što ga Luis Rodriguez vodi s Rusima veći je no što smo
mislili - brbljao je Williams govoreći sto na sat. - Postoji cijelo zločinačko udruženje, Nikki, u
Gradskoj Vijećnici. Karteli se nadmeću za utjecaj u cijelom L.A.-u. Cijeli je grad upleten,
mislim doista cijeli. Policija sudjeluje u tome, banke također, ali i dobrotvorne organizacije.
- Što? - Nikki ga nije uspijevala pratiti.
- Dobrotvorne organizacije. Nevladine udruge - objasni Williams. - Koriste se za pranje
novca od droge. Svi dobivaju dio. Ovo je golemo. Golemo!
- Dobro, dobro. Usporite - oprezno će Nikki. Više ju je zabrinjavao Williamsov ton nego
išta drugo. Čista, zadihana panika u njegovu glasu. Nimalo slično njemu.
- Jeste li našli izravnu vezu s umorstvima? Ili sa mnom?
- Možda.
To ju nije umirilo.
- Možda? Pa, imate li neko ime?
- Ne preko telefona - prosiktao je Williams. - Večeras. Na nekom neutralnom mjestu.
Dogovorili su se za jedan hotel.
- Što je s Lenkom? - Nikki je jednostavno morala pitati. - Jeste li uspjeli još nešto saznati
o njoj?
- Nažalost, da, jesam - reče Williams. - I to ću vam reći kad se vidimo. Sve je povezano.
- Zar mi ne možete sad reći? - zamoli Nikki.
Predugo je čekala nešto o Dougovoj ljubavnici. Čak je i još jedna minuta prava muka.
- Ne sada - odlučno će Williams. - Sedam uvečer, u hotelu.
- Ali zašto...?
- Zato što sad idem kući spakirati torbu, a to biste i vi trebali. Ovdje niste sigurni, Nikki.
Trebali biste otići nakon našeg sastanka. Daleko. Malo se pritajiti. Ozbiljno govorim.
U Nikkiinu se umu stvorio niz pitanja, ali je Williams prekinuo vezu prije nego je
uspjela išta reći, očito jedva čekajući da se makne s telefona. Njegova ju je paranoja
potresla, najviše zato što mu to nije svojstveno. No Nikkiine je živce zahvatilo uzbuđenje.
Za nekoliko će sati znati tko je doista bila Dougova ljubavnica.
Tada se mogu osloboditi svoga gnjeva. Mogu i hoću.

Knjige.club 188
 Gringos & Laura

Kad saznam istinu, sve će ovo završiti.

Iznenadila se kad je njezin mobitel opet zazvonio, ali je broj pozivatelja ovoga puta bio
blokiran. Williams je zasigurno promijenio telefone.
- Derek? - Nikki se opet javila. Ali nije zvao Derek Williams.
Isprva nije prepoznala glas na drugoj strani linije. Teško je bilo išta razabrati kroz
jecanje, zaglušujuće i mučne urlike boli koji su odjekivali iz Nikkiinih zvučnika kao u nekom
horor filmu. No shvatila je nakon nekoliko sekundi.
Ne. To je nemoguće. Ne može biti!
Ali jest.
- Dr. Roberts? - jedva je izustio Brandon Grolsch. - To ste vi, zar ne?
- Da, Brandone, ja sam. - Nikki je srce lupalo. - Gdje si?
- Treba mi pomoć. - Opet je zajecao. - Mislim da će me ubiti!
- Mogu ti pomoći, Brandone - reče Nikki. - Ali moraš mi reći gdje si.
- Dobro. - Duboko je udahnuo. - Ja... ja sam. Ja sam na uglu...
Začuo se glasan udarac.
Veza se prekinula.

Knjige.club 189
 Gringos & Laura

33

Nikki je sjedila za šankom u hotelu u Beverly Hillsu i polako pila bezalkoholni koktel,
moskovsku mulu bez votke, i nastojala prikriti nervozu.
Kraj nogu joj se nalazila mala putna torba. Spakirala je samo stvari za vikend. Nije
kanila dopustiti da je Luis Rodriguez ili itko drugi zauvijek protjera iz njezina doma. No
nakon uznemirujućega poziva Brandona Grolscha, odlučila je ozbiljno shvatiti upozorenje
Dereka Williamsa.
Što će Derek reći kad mu kažem da je Brandon još živ, pitala se. Znala je da će uskoro i
policiji morati reći za Brandona. No Williams je zaslužio biti prvi koji će to saznati. Osim
toga, željela je čuti njegovo mišljenje prije nego poduzme sljedeći korak.
Williams je kasnio, što nije neobično, mada su Nikkiini narušeni živci večeras mogli i
bez toga. Najprije je željela čuti sve što je saznao o Lenki, prije nego otvori temu
Brandonova poziva. Još ju je progonio užas i bol u Brandonovu glasu, kao i nagli prekid
veze. Nije znala kako to protumačiti.
Je li Brandon doista upleten u umorstva Lise i Treya? Nikki to nije željela vjerovati. Ne
podudara se s Brandonom kakvog se ona sjeća. Usamljen i pun problema, ali u suštini dobar
momak koji joj se obratio za pomoć kad mu nitko drugi nije mogao pomoći, mada u ovom
trenutku sam bog zna što bi Nikki ili itko drugi za njega mogao učiniti. Ipak, njegov je DNK
bio ondje, na tijelima. Barem je policija tako rekla. Užasno je teško znati kome vjerovati.
Nikki pogleda uru na zidu: 19:22. Williams sad i službeno kasni. Gdje bi mogao biti,
dovraga?
Večeras se potrudila oko odjeće. Izgledala je diskretno seksi u uskim tamnosivim
hlačama i zelenoj svilenoj bluzi s dovoljno dubokim izrezom koji razotkriva tek naznaku
grudi u čipkastom La Perla grudnjaku. Jasno, nije se tako odjenula radi Dereka Williamsa.
Ma kako to apsurdno zvučalo, ma kako apsurdno jest, Nikki je željela lijepo izgledati
dok sluša cijelu priču o Lenki. Kao da je Dougova ljubavnica još živa, kao da je ovdje, i dvije
su žene u nekakvu nadmetanju.
Taj joj je duh od žene ukrao spokoj u sadašnjosti, ali i sve dragocjene uspomene iz
sretne prošlosti. Prilika da je napokon ostavi da počiva u miru važan je događaj i za to se
isplati dotjerati.
Nakon neočekivana priznanja Gretchen o Lenkinoj trudnoći i pravim okolnostima pod
kojima je saznala za Dougov preljub, Nikki je imala jako malo vremena za razmišljanje o
tome zašto je tu informaciju tajila Dereku Williamsu. Je li se sramila? Čak i sada, nakon
toliko vremena i svih tragedija? Sramila se zato što je druga žena s lakoćom pružila Dougu
jedino što Nikki nije mogla - dijete te se toga toliko užasavala da baš ništa nije poduzela.
Dok se sudbina nije umiješala...

Knjige.club 190
 Gringos & Laura

Je li Williams dosad i sam otkrio istinu? Je li to njegova velika »vijest«? Ili ima druge
informacije nove podatke, nešto što će Nikki napokon pomoći da shvati Dougovu nevjeru i
sve užase koji su se kasnije dogodili?
Nestrpljiva, poslala je poruku Williamsu.
»Gdje ste? Već sam zabrinuta.«

Williamsov je mobitel zazujao na stolu dok je navlačio hlače. Tkanina mu se lijepila za

noge, još vlažne od tuširanja.
»Dolazim«, brzo je odgovorio Nikki. »Oprostite.«
Ostalo će objasniti kasnije, u hotelu. Ovog je puta imao opravdanje za kašnjenje. Ono
što je saznao od Tine Drayton, bivše tajnice gradonačelnika Fuentesa, toliko je eksplozivno
pa je znao da to mora zaštititi, odmah, prije nego se išta dogodi Tini ili njemu. Čak je i
tipkanje osnovnih činjenica trajalo dulje no što je očekivao. Zatim je morao izabrati nekoga
kome će to poslati kao rezervu, nekoga kome može vjerovati, ali tko će također
biti spreman riskirati. Nema nikakve sumnje da su te informacije potencijalno smrtonosne.
Znanje je moć, ali također može biti fatalno.
Navukavši košulju i čarape, Williams je jurnuo do stola, duboko udahnuo i pritisnuo
»pošalji«. - Nemoj me mrziti, Alane - šapnuo je ispod glasa. Zamišljao je kako senzacija leti
eterom prema nespremnom primatelju. Spustio je laptop u torbu koju je stavio u kovčeg i
baš je posegnuo za cipelama kad je zazvonilo na ulaznim vratima.
Stvarno? Sada?
Više ga nitko ne posjećuje kod kuće. Vjerojatno još jedan poziv Lorraineinih odvjetnika.
Te pijavice ne odustaju.
Zavezao je cipele i zatvorio kovčeg te ga odvukao hodnikom. Otvorio je vrata i
iznenadio se kad je ugledao poznato lice kako mu se smiješi.
- O! To si ti. Što radiš ovdje? Gledaj, žao mi je, ali stvarno mi se žuri. Kasnim na
sastanak...
Prvi mu je metak probušio srce. Drugi i treći, u glavu i vrat, bili su nepotrebni.
Williams se srušio ondje gdje je stajao, otvorenih očiju. Izraz iznenađenja zauvijek je
ostao na njegovu mrtvom licu.

Derek Williams neće doći.

Nikki su ostale tri mogućnosti.
Uzeti torbu, prijaviti se u neki anonimni hotel izvan grada kako joj je Williams
sugerirao i pritajiti se dok je ne kontaktira.
Ići kući i zaboraviti da se ovaj ludi dan ikada dogodio.
Ili ostati ovdje i naručiti pravo piće. Ili dva. Ili tri.

Knjige.club 191
 Gringos & Laura

Na koncu je izbor bio jednostavan. Nakon toliko nadanja, toliko očekivanja, razočaranje
se doimalo kao udarac medicinkom u trbuh. Nije ju briga za Luisa Rodrigueza, ili
narkokartele, ili korupciju u Gradskoj upravi. Nije ju briga da je Brandon Grolsch živ i da o
tome treba obavijestiti Williamsa. Važno je samo to da večeras neće saznati istinu o
Lenki. Neće dobiti zaključak, ne sada, možda nikada. Ta će joj mrvica utjehe biti uskraćena
nakon svega što je doživjela i još proživljava. Zašto ne bi pila?
Bilo je deset uvečer kad joj je barmen dotaknuo ruku. Nikki se toliko napila da je
zacijelo zadrijemala za šankom.
- Želite li sad podmiriti račun, gospođo? - ljubazno upita barmen.
- U redu je. Ja ću to riješiti.
Kliznuvši na stolac kraj Nikki, detektiv Goodman pružio je svoju kreditnu karticu. -
Možete li dodati dva dvostruka espressa? I veliku čašu vode, bez leda.
- Svakako.
Barmen ih je ostavio same. Nikki je polako okrenula glavu prema Goodmanu i pokušala
shvatiti šta znači njegov dolazak ovamo.
- Ti nisi Derek - petljala je jezikom i pokušavala spojiti njegova dva mutna lica u jedno.
- Ne - složio se Goodman. - Nisam.
Nastojao je iz fokusa izbaciti Nikkiinu napola raskopčanu zelenu svilenu bluzu,
razbarušenu kosu, zajapurene obraze i zamrljanu šminku nakon očito cjelovečernjeg
opijanja. Inače je posve staložena i ima kontrolu nad sobom. Nešto je nevjerojatno
privlačno u ovoj neurednoj verziji profesionalne dr. Roberts. Ali sad nije pravo vrijeme.
Pročistio je grlo. - Nikki.
- Gdje je Williams? - prekinula ga je. - Nije se pojavio. - Prstom je pijano bockala
Goodmanova prsa i nagnula se prema njemu kao stablo koje pada. - Ti ne bi trebao biti
ovdje, Lou. Već je kasno. Opet me slijediš, je li?
Stigla je kava, taman na vrijeme. Goodman je čekao da Nikki iskapi svoju. Iskrivila je
lice na vruću, jaku tekućinu koja ju je pekla u grlu i donekle raščistila alkoholnu maglu u
njezinu mozgu.
- Nikki, moraš se fokusirati. - Glas mu je bio smrtno ozbiljan. Gurnuo je čašu vode
prema njoj, ali je odmahnula glavom.
- Dobro sam - rekla je, malo pribranije. - Što je bilo? U čemu je problem?
- Bojim se da imam lošu vijest. Derek Williams je mrtav.
Nikki se namrštila i odmahnula glavom. - Ne. Nemoguće. Upravo mi je poslao poruku.
- Kada? - upita Goodman.
Nikki pogleda na sat. - Večeras. Prije otprilike tri sata.
Goodman je posegnuo za njezinim mobitelom pa mu ga je dala. Pogledao je vrijeme
njihove kratke razmjene i vratio joj uređaj.

Knjige.club 192
 Gringos & Laura

- Ustrijeljen je u glavu i prsa, zacijelo odmah nakon što ti je poslao poruku. Ispred
njegova stana, iz neposredne blizine. Prošla su tek dva sata, ali izgleda kao profesionalno
ubojstvo. Ubojičin je pištolj imao prigušivač.
Tiha zvonjava u Nikkiinim ušima postajala je glasnija. Uskoro je bila zaglušujuća.
Vidjela je kako se Goodmanove usne miču, ali nije čula riječi, kao da viče s druge strane
neprobojnog stakla. Njezin je vid također promijenio. Više nije osjećala pijanu zamagljenost
od maločas. Zapravo, neke je stvari odjela kristalno jasno. Kriška limuna na
površini netaknute vode svjetlucala je gotovo fluorescentno. Pjegice na njezinoj nadlanici
također su odjednom postale čudesno jasne. Ipak, njezina šira okolina - bar, hotelsko
predvorje, sve izvan malena kruga koji okružuje nju, Goodmana i tu groznu novu istinu o
Williamsu - sve je to nestalo. Ne zamagljeno ili nejasno. Doista nestalo. Isparilo.
- NIKKI.
Goodman je vikao i grubo je tresao za ramena. Trgnula se i zvuk se naglo vratio.
- Nikki, moraš mi reći što je Derek Williams znao. Što ti je rekao? Zašto ste se večeras
trebali sastati?
Odmahnula je glavom, još u šoku.
- Od vitalne je važnosti da mi kažeš sve što znaš. Ne mogu te zaštititi ako mi ne
pomogneš.
Siroti Derek! Bio je dobar čovjek. Drag čovjek. Davao je sve od sebe da obavi svoj posao,
pomogne meni, vrati svoj život na pravi put. A sad je mrtav. Mrtav je zato što je upoznao
mene.
- Ja sam kriva - omamljeno je promrmljala. - Sve je to zbog mene.
- Zbog čega ste se večeras trebali sastati, Nikki? - Goodman ju je primorao da se
fokusira.
- Zbog Lenke - tupo je odgovorila.
- Ljubavnice tvoga muža - reče Goodman.
Nikki je raširila oči. - Znao si za to?
- Johnson je otkrio - reče Goodman. - Također je saznao da je bila trudna kad je
poginula. Zašto si nam lagala, Nikki?
- Nisam lagala - skrenula je pogled. - Nisam vam rekla, to je sve.
- Zašto?
- Zato što to nije imalo nikakve veze sa slučajem, i zato što vam ne moram sve govoriti,
u redu? Ne moram! - Nikkiin je glas postao histeričan.
- Što ako je to imalo veze sa slučajem? - upita Goodman. - Što ako su nesreća tvoga
muža i ova umorstva povezani?
Nikki je malodušno slegnula ramenima. Sad ne može o tome razmišljati. Derek
Williams je mrtav. Mrtav. Samo je ta grozna stvarnost zaokupila svaki centimetar
emocionalnog prostora u njezinu mozgu.

Knjige.club 193
 Gringos & Laura

Goodman je jedva obuzdavao svoju nestrpljivost. Nikki, molim te, usredotoči se. Treba
mi tvoja pomoć. Williams je imao spakiranu torbu kad smo ga našli. Imaš je i ti. - Spustio je
optužujući pogled do Nikkiinih nogu. - Kamo ste vas dvoje namjeravali ići?
- Daleko odavde - promrmljala je i žurno dodala - ne zajedno. Trebali smo se ovdje naći
i zatim otputovati. Zasebno. Williams je rekao da nismo sigurni u L.A.-u. Čini se da je imao
pravo.
- Je li rekao zašto niste sigurni?
- Nešto o »udruženju«... narkokarteli podmićuju gradske dužnosnike i gomilu drugih
ljudi. Ne znam - mrmljala je Nikki.
- Znam da si u šoku - rekao je Goodman, uzeo Nikkiine ruke u svoje i primorao je da ga
pogleda u oči. - Ali to nije dovoljno. Trebaju mi imena, trebaju mi detalji. Treba mi nešto
upotrebljivo. - Goodmanov se glas povisivao. Drugim je ljudima za šankom očito bilo
neugodno. - Derek Williams je večeras pogubljen - šapnuo je, stišavši jačinu, ali ne i
napetost svoga tona. - Ti bi mogla biti sljedeća, ako mi ne pomogneš.
- Valjda bih - odgovorila je, bez ikakvih emocija.
Shvatio je da je gubi. Nekako mora doprijeti do nje i uspostaviti vezu. Navesti je da
razgovara s njim, da mu se otvori. Nagnuo se i poljubio joj usne, strastveno.
Nikki se nije opirala. Ali nije ni reagirala, zapravo nije. Kao da ju je netko isključio. Kao
se cijeli njezin emocionalni unutarnji svijet ugasio kao da je došlo do kratkog spoja. Kao da
je smrt Dereka Williams bila kap koja je prelila čašu.
Goodman se na koncu odmaknuo. - Ime? - opet je pitao, blago.
- Luis Rodriguez. - Nikki je uzdahnula. - Bivši muž Anne Bateman. Derek Williams
vjerovao je da je on upleten u ta umorstva i to »udruženje«. Mislio je da su i Badeni možda
umiješani, ali Rodriguezom je bio opsjednut. To su jedina imena koja znam.
Goodman se namrštio. - Luis Rodriguez je poduzetnik i filantrop. Vjerojatno daje više
novca dobrotvornim organizacijama za borbu protiv droge nego itko drugi u Meksiku.
- Znam - reče Nikki.
- Daje i policiji - reče Goodman. - Zašto bi Williams mislio da je on upleten?
Nikki je opet uzdahnula. - Derek je bio uvjeren da vodi golemu operaciju trgovine
drogom. Rekao je da LAPD i FBI znaju sve o tome, ali ništa ne poduzimaju.
- Gluposti - ljutito odbrusi Goodman. Zatim se podsjetio da je Williams mrtav i više
nema smisla s njim se svađati. - A Badeni?
- Ne znam. - Nikki protrlja oči. - Znam da je mislio kako je Valentinina organizacija neka
vrsta paravana za ilegalne aktivnosti. Te da Willie možda i na druge načine pomaže
Rodriguezu u L.A.-u. kao što sam rekla, najviše se bavio Rodriguezom.
- Rekao je da ima nove informacije i večeras mi je namjeravao reći više - reče Nikki. -
To ima neke veze s Rodriguezom, Rusima, tom novom drogom krokodil i korupcijom.
Williams je rekao da je Gradska vijećnica umiješana, kao i neke investicijcijske banke. Čak i

Knjige.club 194
 Gringos & Laura

dobrotvorne organizacije, kao što je Valentinin Missing. O, i policajci - doda. - Korumpirani

policajci. Iz odjela za droge.
- Ali nije ti spominjao imena?
- Nije dobio priliku, zar ne? - gorko će Nikki. - Meni padaju na pamet neki korumpirani
tipovi u tvom odjelu za droge, ako te zanima. Ili su ranije bili u odjelu za droge. Jedna mi
osoba osobito pada na pamet.
Ime Micka Johnsona visjelo je u zraku između njih.
- Dobro. - Goodman se malo opustio. Očito zasad zadovoljan, dao je znak barmenu i
potpisao račun za oboje. - Je li bilo još nešto? Išta što ti pada na pamet, a moglo bi nam
pomoći otkriti tko je i zašto ubio Dereka Williamsa?
Nikki je razmišljala hoće li mu reći za raniji telefonski poziv Brandona Grolscha.
Namjeravala je reći Williamsu, ali njega više nema. Zacijelo bi netko trebao znati? Netko bi
trebao istraživati, pokušati naći Brandona, pomoći mu? Zašto ne Goodman? Goodman koji
je s njom očijukao, spasio je, vikao na nju i poljubio je. Goodman kojeg je mogla voljeti, u
nekom drugom životu.
No nešto ju je zadržavalo.
Derek Williams nije vjerovao Goodmanu. A Nikki je vjerovala Dereku Williamsu. On je
bio jedini kojemu je posve vjerovala. A sad ga više nema.
- Ne. Nema ničega - reče Goodmanu.
Sagnuo se i podigao njezinu putnu torbu.
- Vodim te kući - odlučno reče.
- Ne mogu kući - pobuni se Nikki. - Opasno je.
- Ne tvojoj kući - reče Goodman. - Mojoj.
Njihovi su se pogledi sreli i Nikki je nakratko zamislila kakav bi joj život mogao biti kad
bi dopustila da se to dogodi. Kad bi dopustila Louu Goodmanu da uđe u njezin život i
preuzme brigu o njoj. Dopusti mu da donosi odluke, čuva je, ubije zmajeve i rastjera
demone.
Lijepa ideja. Kao u većini bajki.
Ali ništa od toga.
Za to je prekasno.
- Veoma si drag - rekla je i poljubila mu usne, sad osjećajno. - Ali ne mogu. - Nježno, ali
odlučno izvukla je torbu iz njegova stiska.
- Zašto ne? - pitao je, a prstima je još dodirivao njezine.
- Zato što sam srce davno darovala svome mužu - reče Nikki. - I on ga je slomio. Žao mi
je, Lou. Više nemam što dati.

Anne Bateman oprezno je vozila, zaslijepljene vlastitim suzama, ali i kišom koja je
pljuštala po vjetrobranu.

Knjige.club 195
 Gringos & Laura

U svibnju nikad ne pada kiša u Los Angelesu. - No večeras je nebo napravilo izuzetak,
kao da bogovi gledaju tragediju koja se dolje odvija. Ne Anneinu osobnu tragediju. Nije
toliko arogantna bi se zavarala da je njezin život tako važan. Njezine uništene nade,
prekinuti snovi, usamljenost. Nego veću tragediju, onu koja iz nje izlazi poput mreškanja,
kao da je kamen bačen u mirno bistro jezero. To zasigurno zaslužuje nebesku pozornost.
Uvijek je samo željela stvarati glazbu. Ipak se čini da su bol i patnja nekako zalijepili za nju,
neželjeni, vonj koji nikako ne može isprati.
Sad je opet ovdje, traži pomoć od Nikki Roberts, savjet za koji je u srcu već znala da ga
neće imati snage poslušati. No Anne Bateman ipak treba Nikki. Treba joj dodvoravanje,
obožavanje. Ono kako je Anne izgledala kroz Nikkiine oči pune divljenja, razumijevanja i
opraštanja. Ono što joj Nikki daje na određenoj je razini zamijenilo što joj je Luis običavao
davati. Zato što ju je i on obožavao. Kad bi se nekako uspjela držati te činjenice -
izabrati dobro umjesto zla, budućnost umjesto prošlosti, Nikki umjesto Luisa - možda bi
onda, samo možda, mreškanje prestalo?
Bilo je kasno, gotovo jedanaest uvečer, a doba dana u kombinaciji s kišom praktički je
ispraznilo ceste. Između kišnih se oblaka povremeno nazirao pun mjesec. Davao je skliskim
ulicama Brentwooda srebrnkast sjaj, a impozantne kuće i bujni vrtovi doimali su se
čarobnima. Vozeći Tigertailom prema Nikkiinoj kući, Anne se osjećala kao da vozi
kroza začarano kraljevstvo, zemlju gdje je sve čisto, blistavo i lijepo, gdje sretna djeca
čvrsto spavaju u svojim krevetima i ništa se loše ne događa.
Što ako sam ja to loše? Što ako sam ja čudovište, šuljam se kroz noć, spremna zaskočiti,
uništiti, proživjeti?
Anne je u svojim mirnijim, racionalnijim trenucima znala da u suštini nije loša osoba.
Luis je u njezin život unio kaos, Luis je sve uvelike otežavao.
No u drugim bi trenucima, kao večeras, mrzila samu sebe.
Zašto se ne može osloboditi, zauvijek presjeći spone? Kad se Luis nije pojavio na balu
za End Addiction, zašto se osjećala onako potišteno, napušteno, povrijeđeno? Nebrojeno se
puta žalila Nikki da je Luis ne pušta. No večeras je prvi put pomislila da je možda ona ta
koja se ne može pustiti? Kad je pobjegla, uvijek je dio nje očekivao - nadao se - da će Luis
doći za njom.
I sad je došao, a s njim, čini se, i paklenski psi.
Anne je trebala Nikki. Ovoga puta ne radi savjeta, već radi nečega mnogo dubljega.
Radi odrješenja.
Zaustavila se ispred kuće i izišla iz automobila na kišu. Više nije pljuštalo kao prije
nekoliko minuta, ali ipak dovoljno da se na krovu Anneina automobila i nedavno
asfaltiranoj ulici čuje udaranje kišnih kapi. Velika je kapija bila zaključana, ali lako je
otvorila drvena vrata sa strane. Mokra do kože, Anne je stajala u Nikkiinu dvorištu i
gledala kuću. Prekrasno zdanje, romantično i dražesno sa škurama, balkonima i ružama
penjačicama koje stvaraju dojam starog svijeta, Europe. Sva su svjetla ugašena - čudno,

Knjige.club 196
 Gringos & Laura

ovako kasno - ali Nikki je kod kuće. Njezin je automobil ondje parkiran, zasut kišnim
kapima kao srebrnim mecima.
Anne je kanila pozvoniti - osjećala se glupo jer će probuditi Nikki, ali je vozila čak
ovamo i njezina potreba da vidi svoju »prijateljicu« odavna je prerasla u nezaustavljivu silu
- ali ju je neočekivani zvuk zaustavio. Čula je krik. Ne od straha, već tuge. Patnje. Kratak, ali
je potom uslijedio drugi, dugotrajniji zvuk, prodoran i grozan kao životinjsko zavijanje.
Dopirao je iz stražnjega dvorišta.
Uski prolaz vodi uz kuću do stražnjega dijela imanja. Anne se zaputila onamo pazeći da
se ne posklizne na mokrim kamenim pločama. Kad je zaobišla kut kuće, ugledala je Nikki.
Klečala je ispod prekrasne široke krošnje magnolije. Stablo je cvjetalo, ali je večerašnja jaka
kiša otkinula mnogo velikih bijelih cvjetova i njima prekrila tlo, stvorivši sag od
svilenkastih latica na mokroj travi. Na tom je sagu Nikki klečala, posve mokra, a bluza joj
se zalijepila za drhtavo tijelo. Glavu je podigla uvis, ali je imala zatvorene oči i očajnički je
plakala. Njezine su cipele ležale na tlu kraj nje i nešto je držala u desnoj ruci. Tek kad se
približila, Anne je vidjela o čemu je riječ: malen, elegantan pištolj svjetlucao je u sjenkama.
- Nikki! - glasno ju je zazvala Anne. Vikala je kako bi nadglasala plač i kišu. Potrčala je
onamo i spustila se na travu kraj svoje prijateljice. - Nikki, to sam ja. Anne! Jeste li dobro?
Što se dogodilo?
Nikki se trgnula, otvorila oči i okrenula se da je pogleda. Činilo se da veoma dugo zure
jedna u drugu i šute od šoka. Posve mokre, smrzavajući se ispod magnolije koju su Nikki i
Doug zasadili na svoju prvu godišnjicu braka, željele su mnogo toga reći. Previše. Stoga nisu
rekle ništa. Na koncu je Nikki ustala, kao da je u transu. Još je u desnoj ruci držala Glock pa
je Anne pružila lijevu.
- Bolje da uđete i osušite se.
Anne je kimnula. - Hvala.
Poput dva prljava duha, dvije su žene ušle u kuću.

***

Pola sata kasnije, odjevena u Nikkiinu pidžamu i zamotana u deku od umjetnog krzna
na kauču ispred vatre, Anne je utonula u dubok san. Nikki joj je ritmički i rastreseno
milovala kosu, govoreći joj monotonim glasom neka zatvori oči, odmori se i prepusti toplini
koja je okružuje.
Nikki je gledala kako mlađa žena s lakoćom tone u san. Kao dijete, pomisli. To je jedan
dio sna koji se njoj i Dougu nije ispunio: da imaju dijete. Mnogo prije nego je saznala za
Lenku, Nikki je očajavala zbog svoje neplodnosti. To što nije imala djece činilo se kao
najveća tragedija na svijetu. Prije nego je saznala što tragedija zapravo znači.
Bi li to napravila večeras da se Anne nije pojavila? Zar bi doista pritisnula okidač i
prosula si mozak? Instinkt joj je govorio da bi. No nikad neće biti sigurna. Samo je znala da

Knjige.club 197
 Gringos & Laura

je trenutak prošao. Pojavila se Anne, kao anđeo milosrđa, a Nikki je pištolj odnijela unutra,
vratila ga u ladicu i zaključala. Više ne želi umrijeti. Barem ne danas. Ima još mnogo posla.
Još mnogo toga ne razumije.
Je li Bog poslao Anne da je spasi?
Ili je možda Doug intervenirao na neki tajanstveni, duhovni način iz drugog života?
Lijepa misao.
Nikki je stajala kraj prozora i zurila van. Kiša je prestala i sve se doimalo mirnim,
spokojnim i nepomičnim. Razmišljala je o Dereku Williamsu, o tome kako je svoj život dao
za istinu. Njezinu istinu. Mora ovo istjerati do kraja, toliko duguje Williamsu.

***

Jedna je osoba iz sigurnosti topla i suha automobila promatrala kroz mrak, te svoje
naočale za noćni vid usmjerila na Nikki Roberts.
Osoba se spustila niže na sjedalu i udobnije se smjestila.
Uskoro će sve to završiti.

Knjige.club 198
 Gringos & Laura

34

Goodman je sam sjedio u Joe’s Dineru i mrzovoljno zurio u svoj mobitel. Johnson je
otišao u zahod i ondje se zaključao još otkako je prije dvadeset minuta popio treću šalicu
kave. Trebali su se naći s forenzičarima u stanu Dereka Williamsa. Ali Nikkiin e-mail, poslan
jutros u pet, uzrujao je Goodmana.
»Razmišljala sam cijelu noć«, pisala je. »Nisam sigurna što bih ti rekla, ali sad kad je
Williams mrtav, valjda nekome moram reći. Brandon Grolsch je živ. Nazvao me jučer, veoma
uzrujan. Ne znam gdje je, ni kako je povezan s ovime što se događa, ali lagala sam kad sam
rekla da ga ne poznajem. Žao mi je.«
Kao da to nije bilo dovoljno, pisala je dalje.
»Ako je Williams imao pravo kad je tvrdio da korumpirani policajac pomaže kartelima,
onda to mora biti Johnson. Znam da to ne želiš vjerovati. Ali poklapa se. Tražio je ovaj slučaj,
stariji je i bivši pripadnik odjela za droge. Namjerno je uprskao istragu tih umorstava i
nastojao mene pretvoriti u žrtveno janje. Skreće pozornost i uspijeva.«
U Nikkiinoj je poruci bilo mnogo paranoje isprepletene nitima istine, no to se možda
moglo očekivati s obzirom na smušeno stanje njezina uma, osobito nakon umorstva
Williamsa. No mnogo više brinuo ga je zadnji dio e-maila.
»Motri na Johnsona, Lou. Mislim da nisi siguran uz njega, a ne želim da stradaš. Mislim da
ni ja nisam sigurna pa ću na neko vrijeme nestati.«
Nemoj brinuti.
Čuvaj se. N.R.«
Goodmanov se puls ubrzao.
Koliko dugo je »neko vrijeme«? I kako to misli nestati«?
Već ju je dvaput nazvao nakon što je primio poruku, a poslao joj je i kratki e-mail kao
odgovor, ali sve je svoje uređaje isključila. Nestala.
Nije dobro.
Što se tiče Nikkiinih sumnji po pitanju Johnsona, Goodman ništa ne može poduzeti bez
dokaza. U međuvremenu, njih bi dvojica trebali biti tim.
- Isuse - gunđao je Johnson dok se vraćao do stola držeći se za poveći trbuh. - Koga
vraga ovdje stavljaju u kavu? Osjećam se kao da sam upravo rodio.
Goodman je odložio svoj mobitel i s gnušanjem frknuo nosom. - Previše informacija,
čovječe. Idemo?
- Spreman sam kad i ti - reče Johnson. – Nadam se da forenzičari imaju nešto
konkretno. Taj je kujin sin imao toliko neprijatelja da ga je moglo ukloniti pola Los
Angelesa. Dovraga, katkad je i meni to palo na pamet!

Knjige.club 199
 Gringos & Laura

Goodman je slijedio partnera do automobila i pokušavao se riješiti osjećaja da mu je

duh Dereka Williams upravo prešao preko groba.
***

Nikki je spustila torbu na krevet u San Miguel Haciendi u Palm Springsu. Obuzeo ju je
nadnaravni osjećaj deja vu.
Posljednji je put ovdje odsjela prije pet godina s Dougom, na godišnjicu njihova braka.
Mala prisna gostionica izgrađena je kao obiteljski dom u maurskom stilu. Pločice na podu,
lijepe kamene fontane i sobe iz kojih se izlazi na skrovita, suncem okupana dvorišta zarasla
u bugenvilije. Nema klimauređaja, nevjerojatno za hotel u pustinji, a ipak su bijeli zidovi,
ventilatori na stropovima i hladovina palmi oko građevine gostima pružali
ugodnu svježinu. Vani je starinski bazen blještavo plave boje omogućavao dovoljno često
rashlađivanje od poslijepodnevne vrućine.
Hacienda je doista romantična. Nikki se još i sad sjećala svog ushićenja kad je ovamo
ušla, te Dougova ponosa i zadovoljstva jer mu je iznenađenje uspjelo. Zato što ju je
obradovao.
- Jedan od Haddonovih pacijenata veličao je ovo mjesto - rekao je Doug, obujmio Nikki
oko struka i požudno je privukao k sebi. - Znam koliko mrziš one velike hotele. Dakle, sviđa
ti se?
- Predivno je - rekla je Nikki, spustila torbu na bijeli krevet i ušla u jednostavnu
kupaonicu. Bila je bosa, sretna i bezbrižna na način koji joj se sad činio posve stranim. Jedva
je vjerovala da je ona ista osoba.
Možda nisam ista osoba, pomislila je, opet uključila mobitel i sjela na krevet kraj putne
torbe, iste one koju je nosila u hotel na sastanak s Derekom Williamsom do kojega nije
došlo.
Williams joj je rekao neka ode na neko neutralno i anonimno mjesto, »nekamo gdje vas
nitko ne poznaje«. Hacienda nije baš takvo mjesto. Ali nešto ju je vuklo ovamo. Možda
napola zaboravljen osjećaj sigurnosti, ili sreće? Kao da njezina duša podsvjesno poseže za
posljednjim ostacima izgubljena života.
Ili je to možda opet Doug, vuče njezine konce iz groba? Sinoć je to osjećala, kad se Anne
pojavila. Kad je bila spremna sve okončati, skupiti hrabrost te zauvijek ugasiti buku i
patnju.
Zar je to doista bilo sinoć? Prije manje od dvadeset četiri sata?
Nikkiin je mobitel davao znakove poruka. Goodman. Goodman. Gretchen. Goodman. Sve
ih je ignorirala. Vlasnica, señora Marchesa, promolila je svoje nasmiješeno, veoma izborano
lice kroz vrata Nikkiine sobe.
- Koliko ćete dugo ovoga puta ostati kod nas, dr. Roberts? - upita. - Znate, soba je
slobodna sve do kraja lipnja ako je želite. Ljeto je ovdje prilično mirno.

Knjige.club 200
 Gringos & Laura

- Još nisam sigurna, señora - reče Nikki i uzvrati joj smiješak. - Možemo li reći nekoliko
dana, a onda ćemo vidjeti?
- Naravno - reče starija žena. - Izgledate umorno. Nastojte se odmoriti.
Nikki je pričekala da ode i riješila se smiješka, naglo i potpuno, kao da joj je to prevelik
teret. Sad je preteško glumiti sreću, makar i na nekoliko sekundi. U njezinim je grudima
prazna ljuštura gdje bi se trebalo nalaziti srce, spaljena pustoš koja još tinja od usijana
gnjeva.
Proklet bio, Doug, za sve sretne uspomene! Proklet bio zato što si mi lagao i varao me!
Proklet bio zato što si mrtav! Nadam se da goriš u paklu sa svojom ruskom vješticom i
njezinim djetetom!
Nikki je sinoć rekla Anne Bateman da je voli, ali više ne može biti njezina terapeutkinja.
- Nije ništa osobno - tvrdila je. - Nisam u stanju raditi, a tebi treba terapeut tko jest i
može ti pomoći da kreneš naprijed. - Još nije načela temu Luisa Rodrigueza i ludih
Williamsovih optužbi da vodi tajni život narkobosa. Sad je znala da nikad neće. Bez dokaza,
Williamsove će teorije morati umrijeti s njim. Ako je Luis doista kanio nauditi Anne,
rezonirala je Nikki, to bi dosad već učinio. Ovako ili onako, Nikki je ni od čega ne može
spasiti. Ako je Williams imao pravo po pitanju Luisa Rodrigueza, Nikki mora spasiti sebe.
Obamrla od vlastite patnje, Anne je pristala na rastanak. Dvije su se žene pozdravile
čim je jutros svanulo, obje svjesne da se više neće vidjeti.
Anne je sinoć vidjela pištolj u Nikkiinoj ruci. Ništa nije rekla, ali taj je zajednički
trenutak nečega što je trebala biti privatna muka sve promijenio. Nikki ne može biti
Anneina stijena. Ne može biti ničija stijena, ne prije nego se oslobodi vlastitih demona.
Kad je Anne otišla, Nikki je sastavila e-mail za Goodmana. Zatim je poslala još četiri.
Dva svojim preostalim pacijentima, Carteru Berkeleyu i Lani Grey, okončavši svoju ulogu
njihove terapeutkinje i zamolivši ih da joj oproste. Jednu svojoj novoj tajnici, Kim Choy, i
prebacila plaću za tri mjeseca na njezin račun. Četvrti je poslala Gretchen. To je bilo najteže
napisati. Nikki je silno željela vjerovati da ovo nije zauvijek. Nadala se da će se jednoga
dana, kad sve ovo završi, možda doista preseliti u New York i početi iznova. Gretchen će je
posjećivati pa će zajedno slaviti Dan zahvalnosti, odlaziti na predstave, izložbe i u
restorane, a Nikki će izgraditi novu praksu i život će opet imati smisla.
Znala je da je to maštarija. No dok je pisala svojoj najstarijoj prijateljici, nije imala
snage ostaviti se te maštarije, ne posve.
Nakon što je poslala e-mail, na brzinu je doručkovala i krenula. Između sebe i L.A.-a
ostavila je osamdesetak kilometara prije jutarnje prometne gužve. U prošlosti je Nikki
vožnju u pustinju uvijek doživljavala kao neku vrstu oslobađanja. Palm Springs sigurno više
nije glamurozan kao u prošlosti, ali golemi otvoreni prostori oko njega, kilometar za
kilometrom ničega, stijena i neba, koji vode onamo - taj krajolik posjeduje određenu magiju
za svakoga tko to želi cijeniti.
Međutim, Nikki jutros nije osjećala slobodu, nikakvo ushićenje na dugim praznim
cestama. Kraj nje na suvozačkom sjedalu bio je njezin mobitel, što ga je morala isključiti
Knjige.club 201
 Gringos & Laura

nakon Goodmanova trećeg poziva, te rukom pisano pismo od Dereka Williamsa. Još nije
otvorila pismo. Otvorit će ga u Haciendi gdje će se osjećati sigurno, i bit će sama. No samo
njegovo postojanje izvuklo je svaki pozitivan osjećaj iz automobila i zamijenilo ga strahom.
Vrstom mračne strepnje koja proizlazi iz spoznaje da kraj tebe spava sklupčana zvečarka.
Pismo je stiglo u Nikkiin ured otprilike četiri sata prije nego je Williams ubijen. Kim se
odvezla do Nikkiine kuće i predala ga osobno Nikki, umjesto da čeka da ga policija zaplijeni
u svojim redovnim čeprkanjima po Nikkiinoj poslovnoj pošti.
Sad je pismo prislonjeno uz jastuk na Nikkiinu krevetu. Kanila ga je otvoriti kad je ušla
señora Marchesa. Nakon njezina odlaska, morala je ponovno skupiti hrabrost.
Tequila, pomisli Nikki. Tequila će pomoći.
Odjenula je bikini, uzela dvije minijaturne Jose Cuervo bočice iz hladnjaka u sobi,
Williamsovo pismo, te prkosno izišla do bazena i ispružila se na ležaljci. Otvorit ću ga kad
budem spremna, odlučila je i dopustila da joj topao suh zrak zagrije kožu, a hladna tequila
grije grlo i smiri živce. Williams je odlučio što će joj napisati u svom posljednjem pismu, ali
Nikki će odlučiti kad će otvoriti Pandorinu kutiju. Držala se te mrvice kontrole kao splavi na
olujnome moru.
Brzo je zaspala, a da to nije ni shvatila. Kad se probudila, koža ju je pekla, usta su joj
bila suha i u glavi joj je pulsiralo od grozne, ustrajne zvonjave...
- Hoćete li se javiti? - Nad njezinu se ležaljku nadvila ljutita žena u ružnom
jednodijelnom kostimu i velikom slamnatom šeširu. - Ako nećete, možda biste mogli
isključiti svoj mobitel? Neki od nas ovdje pokušavaju se opustiti.
Pospano shvativši što se događa, Nikki je posegnula za mobitelom.
- Halo? - Glas joj je zvučao hrapavo, kao da joj je grlo puno pijeska.
- Nikki? Zaboga, hvala Bogu. Hvala Bogu! Gdje si bila? Zvala sam i zvala... - Anne je bila
histerična, govorila je brzo i tako glasno da je Nikki morala odmaknuti mobitel od uha.
- Anne. Jutros sam ti rekla. Više ti ne mogu pomoći - strpljivo reče. - Ma što se
dogodilo, moraš...
- NE! - prekinula ju je Anne, divlje vrisnuvši. - Molim te! Ne razumiješ. Saznala sam
nešto užasno... o Luisu.
Drhtaj je prostrujao Nikkiinim leđima. Ona zna. Dakle, Williams je cijelo vrijeme imao
pravo?
- Ne mogu razgovarati preko telefona - brbljala je Anne. - Opasno je. Moramo se naći!
- Ništa ja ne moram - bez uvijanja će Nikki.
Anne je briznula u plač.
- Preklinjem te, Nikki. Molim te! - jecala je. - Ako sam ti ikad išta značila. To je i radi
tvoje dobrobiti, ne samo moje.
- Kako je to radi moje dobrobiti? - upita Nikki.

Knjige.club 202
 Gringos & Laura

- Jednostavno jest, u redu? Imam dokaze, nešto što ti moram osobno pokazati. Kunem
se, nakon ovoga više te nikad neću kontaktirati.
- Zar se ne možeš obratiti policiji? - umorno upita Nikki.
- Ne! - gotovo je kriknula. - Trebam tebe.
Nikki je rukom dotaknula vreli obraz. Osjećala se rastrgano. Nikad ranije nije čula Anne
toliko očajnu, a to nešto govori. Ako je doista našla dokaz da Luis ono što je Williams tvrdio,
to bi bilo objašnjenje. Ali što očekuje da Nikki po tom pitanju poduzme? S druge strane, to
je Anne. Njezina Anne. Anne koja joj je sinoć spasila život, namjerno ili ne.
Mogu se s njom sastati, mislila je Nikki. Još samo
Ali gdje i kako? Pomisao na vožnju natrag do L.A.-a ispunjavala ju je strepnjom. Tek je
pobjegla iz grada. Osim toga, ako Goodman sazna da se vratila, ili još gore, Johnson,
nadrapala bi.
Možda bi trebala reći Anne neka ona dođe k njoj? Vozi kroz pustinju. No to donosi
druge probleme. Nije željela da itko zna gdje se nalazi. Ako Luis i dalje ima ljude koji slijede
Anne... Ne. Previše opasno.
- Dođi u moj ured sutra uvečer u šest - na koncu reče. - Reći ću Kim neka ti otvori
stražnja vrata.
- Ne u tvoj ured - reče Anne. - Luisovi ljudi motre. Na tvoj dom, također. I na moj, i
koncertnu dvoranu.
Nikki se naježila na strah u njezinu glasu.
Anne je navela adresu u centru grada. - To je skladište u dijelu grada gdje se ranije
uglavnom proizvodila odjeća i već je mjesecima prazno. Prolazim onuda kad idem na probe.
- Objasnila je Nikki kako će ući. - U šest uvečer, može?
- Dobro - nevoljko će Nikki. - Sutra uvečer u šest.
Veza se prekinula.

Knjige.club 203
 Gringos & Laura

35

Čudno, ali Nikki se mnogo bolje osjećala kad se idućeg jutra probudila. Možda zbog
privremene euforije jer je cijelu noć dobro spavala, prvi put nakon niza dana. Mekani
krevet u Haciendi prigrlio ju je kao ljubavnik, mada je jučer zadobila opekline od sunca. Kad
se probudila, izgledala je kao napola kuhani jastog, a koža joj se gulila s nosa, obraza
i crvenih ramena. No njezina tjeskoba kao da je nestala, a s njom sav gnjev i tuga koji su se
sinoć doimali nesavladivima.
Kako su čudne ljudske emocije, mislila je Nikki dok je jela obilan kasni doručak od
kajgane sa slaninom, voća, tosta i svježeg sira, sve uz jaku talijansku kavu. Očito se i njezin
apetit vratio. I kako prilagodljive.
Više se nije bojala večerašnjeg sastanka s Anne. Premda ju nije privlačila vožnja natrag
do grada, isplatit će se pozitivno okončati odnos opterećen nedoumicama. Osim toga, mada
više nije opsjednuta slučajem, morala je priznati da je zanimaju ti »dokazi« koje joj Anne
želi pokazati. Ako su važni, naći će načina da ih preda Goodmanu. Potom će se, čiste
savjesti, vratiti u Palm Springs, a nakon toga, tko zna? Možda Arizona. Ili Utah? Ukoliko kani
nestati, pritajiti se dok ne riješe slučaj, onda je bolje ići na neko lijepo i osebujno mjesto,
istraživati ono gdje nikad ranije nije bila. Možda nacionalne parkove Zion i Moab, ili Dolinu
spomenika.
Jutro je provela čitajući u sobi, opečena lica namazana umirujućim gelom od aloje, a
potom se istuširala, preodjenula i zaputila se do recepcije.
- Vratit ću se večeras, ali jako kasno - rekla je señori Marchesa. - Treba li mi ključ za
kapiju?
- Ne, dr. Roberts - nasmiješeno će žena. - Ključ sobe i to otvara. Želite li da vam u sobi
ostavim pladanj s večerom?
- Možda malo voća, hvala - reče Nikki i zaputi se do automobila.
- Nema na čemu - starija je žena progunđala ispod glasa gledajući za Nikki. Čim se
njezin automobil udaljio, señora Marchesa podigla je slušalicu.
- Upravo je otišla - šapnula je señora.
Spustila je slušalicu i nasmiješila se novom gostu. - Buenos dias, señor. Dobro došli u
San Miguel Haciendu. Kako vam mogu pomoći?

Nikki je uzela gorivo na Exxon benzinskoj crpki prije ulaza na autocestu. Kad je iz
torbice izvadila novčanik, izvukla je i Williamsovo pismo. Odjednom su se sav strah i
prekomjerno razmišljanje činili smiješnim. Odmah je otvorila omotnicu i izvadila list
papira.

Knjige.club 204
 Gringos & Laura

Nekoliko minuta kasnije prišao joj je zabrinuti djelatnik. Nikki se presamitila i suze su
joj tekle niz lice.
- Gospođo? Je li vam dobro? Trebate li pomoć? Nervozno joj je dotaknuo drhtava
ramena.
Nikki se naglo uspravila i okrenula, obrisavši suze.
Čovjeku je laknulo i bilo mu je neugodno kad je vidio da je plakala od smijeha.
- Dobro sam. Oprostite! - rekla je, zatvorila dovod benzina i sjela u automobil, još držeći
papir. - To je... to je faktura.
- Molim?
- Račun! Za pružene usluge! - Nikki je ushićeno mahala papirom pred čovjekovim
licem. - Posljednje što mi je poslao, njegova prevažna poruka iz groba? To je račun! - Opet
se nasmijala i odmahnula glavom.
- Dobro, gospođo. Pa, glavno da ste dobro - reče zbunjeni djelatnik. Iz iskustva je znao
da računi nisu baš toliko smiješni. S druge strane, ovo je Palm Springs. Kad bi dobio dolar
za sve luđake na koje ovdje nailazi, mogao bi platiti sve svoje račune i još bi mu ostalo.

Goodman je sjedio za svojim stolom u policijskoj postaji i lijeno ponovno čitao jadan
forenzički izvještaj o ubojstvu Dereka Williamsa. Nema otisaka prstiju. Nema dlaka. Nema
DNK ili vlakana, osim Williamsovih.
Balističari su imali malo više uspjeha. Našli su dva metka, 9 mm Elite V-Crown šupljeg
vrha, te su s popriličnom sigurnošću zaključili da je ubojica koristio Sig Sauer P938.
Nažalost, takvih ima mnogo na ulicama L.A.-a. Jedini pravi trag bio je prigušivač što ga je
ubojica koristio, nešto što se zove Dead Air Ghost M, mnogo rjeđi, vrhunski, specijalizirani
dio opreme koji se može naći tek u nekoliko prodavaonica oružja. Da ga je kupio legalno,
kupac bi ga morao prijaviti Uredu za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive (BAFTE).
Mick Johnson otišao je razgovarati s dobavljačima Dead Aira, a Goodman bi trebao
pretraživati podatke BAFTE-a. No u srcu je već znao da ubojica Dereka Williamsa nikad
neće biti uhvaćen. Više su ga zabrinjavale prijetnje koje su još ondje vani, posebno dr. Nikki
Roberts koja je u bijegu i očito nema namjeru uzvratiti Goodmanove pozive. Johnson zasad
još ne zna da je Nikki otišla iz grada, izravno se oglušivši na upute policije neka
ostane »dostupna« dok traje istraga o umorstvima Flannagan i Raymonda. Čak je i
Goodman morao priznati da Nikkiin odlazak dan nakon što je njezin privatni istražitelj
ubijen ne izgleda dobro. Nedužna ili ne, to je ono što političari u Washingtonu zovu »lošom
slikom«.
- Ovo je stiglo za tebe.
Nova službenica na prijamnom, mlada majka po imenu Latisha Hall koja se zaposlila u
policiji kako bi pobjegla od dosadnih rutina kućanstva, ali je sad samo tratila dane na
arhiviranje i isporučivanje pošte gomili nezahvalnih detektiva, lijeno je bacila omotnicu
prema Goodmanu.

Knjige.club 205
 Gringos & Laura

- Otvorila si? - optužujućim tonom reče Goodman kad je vidio da je omotnica poderana
na vrhu.
- Nisam, naravno, detektive - branila se Latisha. - Ovako je stiglo.
Goodman je okrenuo omotnicu i problijedio. Bila je adresirana na »Dr. Nicola Roberts«.
Unutra su bila dva lista papira. Prvi je bio uredno natipkan račun za »usluge pružene u
travnju/svibnju« od »ureda Dereka B. Williamsa, privatnog istražitelja«. Datum je bio 12.
svibnja, dan kad je Williams umro. Na stražnjoj strani fakture netko je rukom napisao riječ
Grayling i broj 777.
Drugi list papira istrgnut je iz notesa i ondje je Nikki rukom na brzinu pisala.
»Mislila sam da ti to trebaš dobiti«, čitao je. »Nadam se da to više znači tebi nego meni.
Nemoj me tražiti. Ali, molim te, čuvaj leđa, Lou. Johnson je umiješan do grla. NR.«
Goodmanovo je srce počelo lupati, ubrzavajući poput teretnog vlaka koji vozi nizbrdo.
- Odakle ti ovo? - oštro je pitao. Mrko je gledao Latishu kao da ga je nečim uvrijedila. -
Tko ti je to dao?
- Nitko mi to nije »dao«. Ja...
- Je li stiglo redovnom poštom? - nestrpljivo ju je prekinuo Goodman. - Zašto mi to
ranije nisi dala?
- Zato što sam to tek sad vidjela, na mojemu stolu, kad sam se vratila iz kupaonice.
Gospodine - drsko je odbrusila mlada žena. Goodman može imati viši rang, ali Latisha Hall
neće trpjeti ničija sranja. - Valjda je to netko osobno donio. Već sam podijelila redovnu
popodnevnu poštu, prije dva sata.
Proguravši se kraj nje, Goodman je požurio do prozora da pogleda parkiralište i ulicu
iza njega. Nikki je sigurno bila ovdje! Možda čak u proteklih nekoliko minuta. Pomno je
proučavao parkiralište, Zurio u nekolicinu ljudi ondje. Ali naravno, nje nije bilo. Izgubio ju
je. Tako blizu, a on ju je izgubio!
Okrenuo je papir te ponovno napeto zurio u sve to. U fakturi Dereka Williamsa nije
vidio ništa neobično, baš ništa vrijedno pažnje koliko je Goodman mogao vidjeti, osim
datuma. Nikki je to ipak smatrala dovoljno važnim da dostavi njemu. Riskirala je osobnim
dolaskom u postaju. Zašto?
Samo je ono zapisano na stražnjoj strani, »Grayling 777«, na neki način neobično, mada
i to izgleda posve bezazleno, kao da može i ne mora biti nešto. Zasigurno se ne bi vratila u
L.A. i toliko riskirala samo radi toga?
- Zovi detektiva Johnsona! - dreknuo je na Latishu.
- Dobro - mrzovoljno je odgovorila. - Nazvat ću ga i reći mu, što?
- Reci mu neka dovuče dupe natrag ovamo - prasnu Goodman. - Odmah.

Knjige.club 206
 Gringos & Laura

36

Adresa koju je Anne dala Nikki odnosila se na maleno napušteno skladište smješteno
odmah uz San Julian Street. Stiješnjeno između dviju mnogo većih zgrada, tiskare i tvornice
pune švelja, nalazilo se gotovo posve u sjenkama, skriveno od okolnih ulica visokim zidom
od cigle straga.
To je područje Nikki nekoć dobro poznavala. Dougova i Haddonova prva klinika za
ovisnike bila je samo nekoliko ulica dalje, mada se od tih vremena mnogo toga promijenilo.
Narkomani su i dalje ovdje, naravno. No sve veće vrijednosti nekretnina i nenormalne
količine novca koje se slijevaju u centar tjerali su ih sve dalje na istok, dalje od Olympic
Boulevarda. Suzbijanje beskućništva u režiji novoga gradonačelnika također djeluje. Mjesto
što ga je Anne izabrala za njihov sastanak bi prije pet godina bilo puno beskućnika. Sad su
te zgrade ondje, još prazne, ali netaknute, dok kućevlasnici čekaju dovoljno bogate
zakupnike koji mogu platiti bezobrazno visok najam, ili ponudu nekog poduzetnika koju ne
bi mogli odbiti.
Nikki je parkirala malo dalje, gdje se parking naplaćuje, i zabrinuto razmišljala o Anne.
Jedno je sastati se na nekom neutralnom i skrovitom mjestu, osobito ako ima osjetljive
informacije. Ali izbor ovako sablasno pusta mjesta doima se u najboljem slučaju
ekscentričnim, a u najgorem je to znak da se Anne istinski boji da će je vidjeti s Nikki. Ovo je
više skrovište nego mjesto sastanka. Ali od koga se skriva?
Nikki je najprije pomislila na Luisa, što je i Anne dala naslutiti preko telefona. Ali zašto
bi joj njezin bivši sad odjednom želio nauditi, nakon toliko vremena? Nikki je uvijek
smatrala da je Annein muž ljubomoran i želi je kontrolirati, ali da doista voli svoju ženu.
Mogao bi prijetiti, nagovarati i zastrašivati kako bi je opet osvojio. Ali nikad nije
podigao ruku na Anne, ma što drugo možda imao na savjesti.
No ipak su se u Anneinu glasu jasno osjećali strah i panika kad su jučer razgovarale.
Zvučala je okamenjeno. Taj je osjećaj u proteklim tjednima i Nikki dobro upoznala. Nadala
se da će uspjeti pomoći Anne ovaj posljednji put, prije nego se vrati u vlastito sklonište,
pobjegne od svojih demona.
Pogledala je na sat. Bilo je pet do šest kad je prišla skladištu. U tipkovnicu kraj kapije
utipkala je šifru od pet brojeva koju joj je Anne dala. Začuo se škljocaj i teška su se čelična
vrata otključala. Nikki je ušla u usko dvorište i popela se betonskim stubama do same
zgrade. Tu su klizna vrata već bila djelomice otvorena, baš kako je Anne rekla. »Možeš sama
ući. Molim te, čekaj me ako kasnim. Obećavam da ću doći.«
Kad je ušla u hladnu mračnu prostoriju, Nikki je instinktivno oko sebe čvršće stisnula
džemper od kašmira. Malo svjetlosti rane večeri dopiralo je kroz dva prljava prozora visoko
na zidu, ali je sveopći dojam ostao mračan. Na sivom betonskom podu vidjele su se
ogrebotine i rupice, a od namještaja ondje se uz jedan zid nalazilo samo nekoliko plastičnih

Knjige.club 207
 Gringos & Laura

stolica i stolova. Tu i tamo ležalo je nekoliko komada odbačene tkanine, zacijelo ostataka
posljednje tvrtke koja je ovdje radila. Ravno naprijed, na jednom kraju prostorije nalazilo
se veliko dizalo, više namijenjeno prijevozu robe nego ljudi. Na lijevoj i desnoj strani dizala
ružne su metalne požarne stube vodile do razine mezanina, a zatim dalje, zacijelo do
prvoga i drugoga kata.
- Anne?
Nikkiin je glas odzvanjao između zidova. Odjek kao da je lebdio uvis i onda utihnuo.
Nije bilo odgovora. Negdje iznad Nikkiine glave oglasila se neka ptica, a zatim je čula
mahniti lepet krila prije nego je opet zavladala tišina.
Siroto stvorenje. Sigurno je u klopci.
Odlučivši da se neće prepustiti nelagodi koja ju je obuzela, Nikki je krenula do požarnih
stuba, popela se do mezanina i do sljedećega kata. Ondje je prostor podijeljen na niz manjih
soba, zacijelo nekadašnjih ureda, i dug uzak hodnik. Bilo je mnogo mračnije nego u
prizemlju, a prirodno je svjetlo dopiralo samo s jedne strane zgrade. I osjećao se grozan
vonj, nezamjenjiv smrad ljudskih fekalija. Nikki je podigla ruku i dotaknula prekidač na
zidu. Začulo se zujanje elektriciteta, zatim treperenje i bljesak kad su se upalile sve
fluorescentne lampe.
Nikki je vrisnula, prodoran zvuk koji joj je napola zapeo u grlu.
Ondje, čavlima pribijeno za drvenu gredu prislonjenu na zid, raširenih ruku poput
groteskne parodije Isusa, visjelo je nago, napuhnuto muško truplo. Čovjek je bio premlaćen
i okrvavljen gotovo do neprepoznatljivosti, pa Nikki nije odmah shvatila o kome je riječ.
Willie Baden!
Netko mu je u usta gurnuo snop novčanica, zacijelo posljednja uvreda u nečemu što je
izgledalo kao jezovito ritualno umorstvo. Nikki je osjetila kako joj se žuč penje u grlo,
dijelom od gnušanja i dijelom od strave. Nije stručnjak za to, ali krv je još kapala s rana
na njegovim preponama pa se nije činilo da je Baden dugo mrtav. Ako su oni koji su to
napravili još ovdje...
- Nikki! Ovamo. - Annein je glas bio suh i visok.
- Anne! - Nikki se okrenula od Badenova trupla i trepnula. Oči su je pekle pod jarkim
svjetlom. - Gdje si? Ne vidim te.
Poput fauna koji izlazi iz skrovite šume, Anne je iz jednog od »ureda« izišla na dugi
hodnik gdje je Nikki stajala. Jedva pogledavši raspeto tijelo samo nekoliko koraka dalje,
teturala je prema Nikki. Tek kad se približila, Nikki je vidjela modrice. Pružale su se od
Anneina oka niz cijelu desnu stranu lica i vrata gdje je koža bila plavosiva i otečena.
Nikki joj je žurno prišla. - Udario te?
Anne je posramljeno oborila pogled i grickala donju usnu.
- Je li on ubio Williea Badena, Anne? - Nikki ju je zaštitnički zagrlila kad se okrenula
jezovitu prizoru. - Jesi li vidjela što se dogodilo? Zar si bila ovdje? Jadnog su čovjeka očito
mučili.

Knjige.club 208
 Gringos & Laura

- Žao mi je - promrmlja Anne. Očito je još bila u šoku.

- Zašto? - reče Nikki. - Nisi ti kriva. Ni za što od ovoga nisi ti kriva.
- Griješiš - zajeca Anne, drhtava.
- Slušaj, moramo otići odavde. - Uključila se Nikkiina praktična strana. - Ma što se
dogodilo, ovdje smo u opasnosti...
- Ja sam kriva - prekinula ju je Anne. - Voljela bih... voljela bih da je moglo biti drukčije.
Ali on me na to natjerao. Primorao me da gledam. - Tada je prvi put pogledala Badenovo
truplo. - Natjerao me da to snimam. - Drhtavom je rukom pokazala svoj mobitel. - I natjerao
me da dovedem tebe. Želio je da vidiš. Silno mi je žao.
Iz prostorija iza nje odjednom su se pojavila dva krupna muškarca u tamnim odijelima.
- Ovuda, molim vas, gospođo Rodriguez - jedan je uljudno rekao, a drugi je čvrsto uhvatio
Anne za nadlakticu. Nikki se okrenuo želudac kad je opazila da mu je šaka prekrivena
osušenom krvlju. Zacijelo Badenovom. Mada nikako nije shvaćala kakve veze Baden ima s
ovime. - Otpratit ćemo vas do vašeg automobila.
Nikki je bespomoćno gledala kako uplakanu Anne vode u drugo, manje dizalo.
- Čekajte! - viknula je za njima. - Nemojte je ozlijediti! Ne dirajte je! - No vrata su se već
zatvorila.
Nikki se mahnito nastojala pribrati. Anne se uzrujala kad je ugledala onu dvojicu, ali se
nije iznenadila. Znala je da će doći, da će je odvesti. Sto je maločas rekla? »Natjerao me da
dovedem tebe. želio je da vidiš. «
Nikki je dovoljno vidjela. Mora izići odavde.
Mora spasiti sebe, čak i ako ne može spasiti Anne. Okrenula se i zaputila natrag putem
kojim je došla. Nije pogledala truplo čovjeka koji je nekoć bio ljubavnik Lise Flannagan, već
je potrčala hodnikom. No prešla je tek nekoliko metara kad je pred nju ležerno stao visok
muškarac otmjena izgleda u tamnu odijelu, prepriječivši joj put.
Bio je opušten i nasmiješen. Odmah ga je prepoznala zahvaljujući slici na Googleu koju
joj je Derek Williams pokazao.
- Gospodin Rodriguez.
Luis je kimnuo, a njegov se smiješak pružao sve do smeđih mu očiju.
- Dr. Roberts. Napokon se srećemo. Doista mi je drago.
Izvadio je pištolj iz unutarnjega džepa sakoa i uperio ga točno između Nikkiinih očiju.

Mick Johnson pogledao je Latishu Hall kao da je ona nešto gadno što mu se zalijepilo za
potplat.
- Rekla si da me Goodman treba ovdje. Rekla si da je hitno.
- Tako mi je rekao detektiv Goodman, gospodine. - Latisha je znala da s Johnsonom ne
smije biti onako drska kao s njegovim partnerom. Nitko se ne želi zamjeriti Micku

Knjige.club 209
 Gringos & Laura

Johnsonu. Svi ovdje to znaju. Ako nisi irskog porijekla, katoličke vjere, bijele kože i muško,
već imaš četiri minusa.
- Pa, gdje je on? - kroza stisnute zube procijedi Johnson.
- Ne znam, gospodine.
- Ne znaš - Johnson ponovi šaptom koji se jedino može opisati kao prijeteći. Spustio se
na stolicu u uredu što ga dijeli s Goodmanom, zatvorio oči i snagom volje uspostavio
kontrolu nad sobom kako ne bi izgubio živce. Nije da lijena i glupa službenica na prijamnom
to nije zavrijedila. Već zato što nema vremena ni energije za traćenje na nju. Situacija
postaje ozbiljna. Smrtno ozbiljna. Mora saznati gdje je Goodman.
Ne pomaže ni činjenica da njih dvojica već dugo lažu jedan drugome. Johnson danas
popodne nije obilazio prodavače prigušivača, baš kao što ni Goodman nije pregledavao
prijave na BAFTE-u. Bio je u investicijskoj banci Cartera Berkeleya, Berkeley Hammond
Rudd, primoravajući računovodstvo da mu preda potrebne dokumente. Dokumente koji su
veoma zanimljivi za čitanje i tek je polovicu fotokopirao kad je stigao Goodmanov poziv.
Johnson je znao zašto on laže. Davno je prestao vjerovati partneru po pitanju ovog
prokletog slučaja. No nije bio siguran koji su Goodmanovi motivi da mu mnogo toga taji. Ne
do danas.
Dok je danas sjedio u uredima Cartera Berkeleya, odjednom je shvatio. Razlog iz
kojega Goodman laže, djeluje u istom mutnom svijetu poluistina koji ih je obojicu zaslijepio.
- Detektiv Goodman primio je telefonski poziv, gospodine - Nervozno će Latisha. -
Uskoro nakon što sam ja s vama razgovarala. Ne znam tko ga je nazvao, ali je nakon toga
otišao, gospodine. Kao da ga gone svi vragovi pakla.
Johnsonu su misli letjele glavom, a želudac mu se grčio od straha.
Mahnuvši Latishi neka ode, zatvorio je vrata ureda i sjeo za Goodmanov stol umjesto za
svoj.
Mreža se steže, ali ne smije paničariti.
Misli.
Za razliku od Johnsonova stola, Goodmanov je čist i organiziran, besprijekorno uredan.
Omotnica adresirana na dr. Roberts još je ondje ležala, kao i Goodmanov mobitel, siguran
znak da nije otišao samo u žurbi, već obuzet panikom. Johnson je najprije pogledao
omotnicu, pomno pročitavši Williamsovu fakturu i bilješku na stražnjoj strani, a zatim
Nikkiinu poruku Goodmanu. Stegnulo ga je u prsima kad je ugledao svoje ime. »Johnson
je umiješan do grla.« Glupa žena! Uskoro će saznati što zapravo znači u nešto biti umiješan
do grla.
Johnson je spustio omotnicu u džep i uzeo Goodmanov mobitel. Utipkao je davno
memoriranu pristupnu šifru i počeo pregledavati partnerove poruke i pozive, kao i povijest
pretraživanja.
Nije mu dugo trebalo da nađe ono što je tražio.

Knjige.club 210
 Gringos & Laura

Proslijedio je podatke na svoj mobitel i brzo obrisao poslanu stavku iz Goodmanova

mobitela. U njegovim se prsima pojačao osjećaj straha kad je pogledao na sat. Već je šest i
dvadeset! Kako se to dogodilo? Što ako zakasni?
Ponovno je napunio svoj pištolj i izjurio iz ureda.
Vrijeme je da se ovo jednom zauvijek završi.

Nikki je zatvorila oči i pripremila se za metak koji će okončati njezin život. Barem se
činilo da će njezin kraj biti brz, ne dugotrajna agonija koju je trpio siroti Willie Baden.
Čudno, ali sad kad je došlo do ovoga, osjećala je veoma malo straha. Više rezigniranost i
vrstu tupa razočaranja jer će umrijeti prije nego išta od svega toga shvati.
Ali hitac nije uslijedio. Otvorila je oči i iznenadila se kad je vidjela da Luis Rodriguez
zuri u nju. Izraz njegova lica bio je kombinacija okrutnosti i cinizma.
- Čemu žurba, dr. Roberts? Zar ne želite razgovarati prije nego odete s ovoga svijeta?
- Vi ste ubili Williea Badena. - Nikki ga je hladno gledala. U jednom će je trenutku ubiti.
No dok je živa, želi odgovore.
- Istina. - Rodriguez se lagano naklonio, kao da prihvaća kompliment.
- Zašto?
- Zašto ne? - nasmijao se. Tada je vidio Nikkiino zgranuto lice i dodao: - O, ma dajte, dr.
Roberts. Nemojte mi reći da to ne odobravate? Bio je lažljiva svinja, sigurno ste ga prezirali.
- Zašto? - opet upita Nikki.
- Postao je gramziv - jednostavno će Rodriguez. Iz jedne je naše poslovne nagodbe
uzimao više no što smo se dogovorili. Prilično dugo, kako se pokazalo. U Meksiku je bio
oprezan, ali je vjerovao da je u L.A.-u nedodirljiv. - Okrenuo se i procjenjivački pogledao
Badenovo nago iskasapljeno tijelo. - To sam mu izbio iz glave. Nema nedodirljivih. Pretvori
me u neprijatelja i ja ću te naći.
Ubojitim je pogledom probadao Nikki pa je očekivala da će je svakog trena ubiti. No
samo je pritekao da val bijesa prođe i tiho rekao: - Sljedeće pitanje.
- Što ste učinili Anne?
Rodrigueza kao da je iznenadilo da je Nikki baš to željela pitati.
- Anne? Ništa što ona nije željela - reče i samodopadno se nasmiješi. - Vidite, dr.
Roberts, moja žena voli da netko njome dominira. Čudi me da to već niste shvatili. S druge
strane, vi zapravo nikad niste poznavali Anne. Ne kao ja.
- Znala sam da se ona vas boji - reče Nikki. - Znala sam da je pobjegla jer više ni dana
nije mogla izdržati u kavezu od života na koji ste je osudili.
Njegov je smiješak nestao.
- Znate, zabavlja me slušati kako je pokušavate braniti. Čak i sada, nakon što vas je
namamila ovamo gdje ćete umrijeti.

Knjige.club 211
 Gringos & Laura

- Zato što ste je vi na to primorali. Isto kao što ste je primorali da gleda ono što ste
radili Willieu Badenu. Terorizirali ste je. Tukli! - uporno će Nikki.
Luis je odmahnuo glavom. - Ne, dr. Roberts. Još ne shvaćate, zar ne? Ona to radi zato
što me voli. Ma što osjeća za vas, Anne će na koncu napraviti sve da mi udovolji, da me
zaštiti. Usprkos svim vašim nastojanjima, njezino srce još pripada meni.
- Nije istina - reče Nikki. No čula je vlastito kolebanje. Na kraju krajeva, Anne ju je
dovela ovamo, ravno u Rodriguezovu klopku. I tko zna kakvu je ulogu zapravo imala u
ubojstvu Badena?
- Trebao sam se davno umiješati - nastavi Luis, i dalje držeći pištolj uperen u Nikkiinu
glavu. Ironija je u tome što sam vas se kanio riješiti prije nego ste uopće upoznali moju
ženu. Čim sam saznao da je onaj luđak Berkeley bio toliko blesav da ode na terapiju. Kakve
li idiotske zamisli.
- Mislite na Cartera? - Nikki je raširila oči. - Kakve veze Carter Berkeley ima s ičim od
ovoga?
Luis se široko nasmiješio. - Vi doista ne znate, zar ne?
- Ne - iskreno će Nikki. - Ne znam.
- Dobro, dr. Roberts. U tom slučaju ispričat ću vam jednu priču. Samo zabave radi. Vi
ćete vidjeti možete li povezati djeliće. Jednom davno bio jedan muškarac. Ne mlad, već u
najboljim godinama.
Imao je dubok i milozvučan glas, kao glumac, i govorio je na hipnotički način koji je
primoravao druge da ga slušaju. Nikki je lako mogla shvatiti kako je uspio očarati mlađu,
ranjiviju Anne.
- Pokušajte zamisliti tog čovjeka u šumi nekoliko kilometara izvan Mexico Citya.
Prekrasno, skrovito mjesto. Večer je vruća i mračna. Na nebu je pun mjesec. On čeka
djevojku. Posebnu djevojku. Djevojku u čijem je mekanom mladom tijelu već mjesecima
uživao, ali ne ovako. Ne kao večeras. Večeras će biti drukčije. Još posebnije.
Nikki je osjećala kako joj ledeni žmarci gmižu cijelim tijelom. Zadrhtala je. Rodriguez se
uzbuđivao dok je pričao tu priču. Naglo se sjetila riječi Cartera Berkeleya s njihove
posljednje terapije, kad je Carter gotovo kliznuo u trans. »Vidim čistinu između stabala. Noć
je. Mračno je, ali ima mjesečine. Vruće je.«
- Vidi je kako dolazi - nastavi Rodriguez. - Spotiče se preko polja i pogledava maleni
zemljovid što ga je za nju napravio. Njezina se crvenkasto-plava kosa, svježe oprana, njiše s
jedne na drugu stranu dok hoda. Visoka je, veoma visoka, i njezine ga duge vitke noge
podsjećaju na lane dok hoda preko otpalih grana i kamenja. Savršenstvo. Toliko je lijepa da
ju je gotovo bolno gledati. Mlada Nedužna! Pratite li me, dr. Roberts?
Nikki je kimnula, zgrožena, ali i opčinjena. Djelići su počeli dolaziti na svoja mjesta.
Barem neki.
- Charlotte Clancy. Govorite o Charlotte Clancy, zar ne?

Knjige.club 212
 Gringos & Laura

- Jako dobro - naceri se Rodriguez. - Čovjeka je iznad svega privukla njezina

bezazlenost. To ga je opčinilo, nešto što je želio jer to nikad nije imao. Jasno, i on je nekoć
davno bio mlad. Ali nikad nije bio doista bezazlen. Ne kao Charlotte. Njih su dvoje potjecali
iz drukčijih svjetova, s različitih planeta. Njihove se zvijezde nikad nisu trebale sudariti.
Ali jesu i sad je on bio ondje i promatrao je, upijao njezinu divotu dok je žurila k njemu.
- Što se tada dogodilo? - upita Nikki, kao da je ovo terapija i ona izvlači svoga pacijenta
iz ljušture. Što je na neki način i radila.
- Tada je muškarac tiho izišao iz svog automobila i odšuljao se stotinjak metara do
čistine kako bi bio ondje da je dočeka kad stigne - reče Rodriguez, kao da je pristao na igru.
- Osjećao je žudnju. Uzbuđenje. Ranije je oklijevao, ali ne sada. Želio je to. Doviknuo je kroz
tminu: »Cara!«
- »Ovdje sam! Ovdje sam, ljubavi«, odgovorila je ona.
Neprirodno je visokim tonom oponašao glas Charlotte Clancy, a Nikki se želudac
okrenuo.
- Tada je stigla na čistinu i plaho stajala pred njim, možda tri metra dalje. Pokušala je
prići bliže, ali je podigao ruku da je zaustavi. Rekao joj je da je želi baš takvu zapamtiti.
Možete li je zamisliti?
- Mogu - s gnušanjem će Nikki. - Imala je osamnaest godina. Dijete. Što ste joj napravili,
Luis?
Još se jednom iritantno naklonio i tiho se nasmijao. - Opet imate pravo, dr. Roberts.
Dakle, mlada dama je Charlotte, a muškarac sam ja. Gotovo ste na cilju. Tada sam bio
oženjen, moja druga žena, nekoliko godina prije Anne, i imao sam veličanstvenu ljetnu
romansu sa Charlotte. No tada je, veoma zlosretno, odlučila prijeći granice. Doista me
primorala da to okončam.
- Što sam joj napravio? Rekao sam joj neka skine haljinu. Vidite, jednako kao Anne,
Charlotte se sviđalo da se nad njome dominira. Rado je udovoljavala. Čak gorljivo. - Slinio je
na to sjećanje. - Mogu je sad zamisliti kako podiže ruke i preko glave skida tanku pamučnu
haljinu. Imala je ljupke okrugle dojke, poput jabuka, i ravan napet trbuh iznad sićušnih
čipkastih gaćica. O, bila je savršena, dr. Roberts! Doista jest. Zamolio sam je da pleše za
mene, ali je bila sramežljiva i nije htjela, nikako. Stoga sam joj morao malo pomoći. Jeste li
ikad vidjeli ljudsko tijelo zasuto mecima iz strojnica?
Ispustio je sadistički piskutavi hihot. - Zacijelo niste. Mrtvi su mnogo prije nego padnu
na tlo, ali prije toga svi izvode zabavan kratak ples u kojemu poskakuju i trzaju se u ritmu
hitaca, ruke i noge lete na sve strane. Na kraju je poprilično neuredno, ali isplati se gledati,
ako to dosad niste vidjeli.
- Carter Berkeley bio je jedan od mojih bankara. Sviđao mi se, ali je bio veoma
nervozan i napet. U svakom slučaju, nadao sam se da će mu se sviđati malena predstava sa
Charlotte koju sam mu priredio. Ipak nas je on upoznao pa je zaslužio neki znak
zahvalnosti, a obećao sam mu iznenađenje znate. Pošao je s nama i promatrao iz

Knjige.club 213
 Gringos & Laura

automobila. No sve je to teško podnio, tresao se i plakao kao djevojčica. Mislim da je

očekivao da ću mu dopustiti da s njom spava.
Opet se nasmijao i pogledao Nikki.
- Zaboga, možete li zamisliti? Zašto bih to dopustio? Ono što je moje samo je moje, dr.
Roberts. I uvijek će biti.
Nikki je trebalo nekoliko sekundi da shvati sve što je govorio i usporedi s onim što joj
je Williams rekao prije nego je umro. Kad je progovorila, podjednako se obraćala sebi i
Rodriguezu.
- Dakle, Carter je bio američki bankar. Čovjek sa zelenim Jaguarom. Ali on nikad nije
bio Charlottein momak. To ste bili vi.
- Nisam siguran da sam bio njezin momak - ljubazno je pojasnio Luis, kao da ne govore
o hladnokrvnom umorstvu.
- Zar Carter još radi za vas?
Luisovo se lice smrknulo. - Moja organizacija nije kao banka. Ljudi ne mogu doći i otići.
Kad jednom uđeš, nema izlaska. Mi smo kao obitelj.
Riječ je zvučala užasno hladno na Luisovim usnama.
- Nažalost, Carter Berkeley je tijekom godina postao jedan od labilnijih članova. Zato se
i obratio vama.
- Kad kažete »organizacija«, mislite na svoj narkokartel? - upita Nikki.
- Ne bih to tako nazvao. Narkotici su dio našega posla. Kao i nekretnine. Imamo široki
krug interesa.
- Gluposti - smiono će Nikki. Ako će umrijeti, neće udovoljavati tom čovjeku. - Vaš
posao s nekretninama obična je divovska praonica za vaše profite od trgovine drogom. Kao
i vaša takozvana filantropija. Nametanjem kroka zarađujete za život, gospodine Rodriguez.
Vi ste samo još jedan bijedni diler droge, ništa više, ništa manje.
Luis je znatiželjno nakrivio glavu, ali se nije doimao ljutitim. Zapravo, činilo se da uživa
u izazovu.
- Prvo, ne moram »nametati« krokodil, dr. Roberts, baš kao što nisam morao
»nametati« kokain. Potražnja je velika. Ja je ne stvaram. Samo je ispunjavam.
Nikki je s gnušanjem stisnula oči. - Znate što ta tvar čini ljudima.
- Da, znam. A znaju i oni. Nisam odgovoran za odluke svojih mušterija - odbrusi Luis. -
Kao što nije ni Carter Berkeley. On je godinama bio moj čovjek za financije na Zapadnoj
obali. I to prokleto dobar, dok se nije ustrašio. Doista nema ničeg iritantnijeg od naknadne
savjesti, zar ne? Kao kod Lise Flannagan.
Nikki je naćulila uši kad je spomenuo Lisu. Što Rodriguez zna o njoj ili njezinoj savjesti?
- U svakom slučaju, Berkeley je odjednom počeo suosjećati s tim patetičnim ovisnicima
- nastavi Rodriguez vrativši se na Cartera. - Ne treba ni reći da je to bilo nakon što je uzeo
svoj dio. Osjećao se dovoljno loše da se izjada terapeutkinji, ali ne i da vrati milijune dolara

Knjige.club 214
 Gringos & Laura

koje je na meni zaradio. Postao je lakom i slab. Baš kao gospodin Baden ondje. To nikad nije
dobra kombinacija.
Carter je bio dio toga »udruženja« na koje me Williams pokušao upozoriti, mislila je
Nikki. On je zasigurno bio »pokvareni bankar«. Baden je očito također sudjelovao u tome,
mada Nikki još nije znala kako se uklapao. Premda to sad nije važno. Misli su joj jurile
glavom. Za koga je još Derek rekao da je upleten? Političar, možda sam gradonačelnik.
Policajac. I netko iz dobrotvornih organizacija. Svi su uzimali dio Rodriguezova kolača.
- Griješio sam ovdje u L.A.-u, dr. Roberts - reče Rodriguez i pogleda pištolj u svojoj ruci.
- To priznajem. Moja je prva greška bila osloniti se na Berkeleya. Carter je pametan čovjek,
ali pokazalo se da nema muda, a u našem su poslu potrebna. Moja druga greška bila je
dopustiti Valentini Baden da me nagovori na suradnju s njezinim mužem. Valentina je
profesionalka. Potječe iz istoga svijeta kao ja i razumije kako stvari funkcioniraju. Ali njezin
je muž bio rizik. I zatim je tu moja najveća greška, kad sam onog jadnika Grolscha angažirao
da vas ukloni. Kakav je prokleti nered napravio.
Nikki se lecnula. Još joj je bilo teško vjerovati da bi Brandon ikome naudio, a kamoli
nekoga mučio i ubio. Ali pomisao da bi pristao ubiti nju, jedinu osobu koja mu je pomogla,
ili mu barem pokušala pomoći? To je nevjerojatno. U što ga je pretvorila Rodriguezova
droga?
- Trebao sam znati da je mali previše propao, bio je prevelik ovisnik da bi obavio
pošten posao. No Valentina je njime bila opsjednuta i uvjerljivo je lobirala za njega. Ona i
Brandon bili su ljubavnici, znate. Još dok je dobro izgledao, prije nego ga je droga uništila.
- To je apsurdno - reče Nikki. - Brandon ima devetnaest godina. Valentina Baden može
mu biti baka.
Rodriguez je slegnuo ramenima. - U ovisnosti, kao i u ljubavi, nema barijera, dr.
Roberts, nema granica. Vaš je muž to razumio. Čudi me da vi ne razumijete. U svakom
slučaju, mislim da je to uzbuđivalo staru kučku, ideja da će mladi ljubavnik za nju nekoga
ubiti. »Brandon poznaje dr. Roberts«, rekla mi je. »Zna njezine navike, njezina kretanja. On to
može izvesti, Luis. Pruži mu priliku.«. Glupavo sam dopustio da bude po njezinu. To je bilo
na početku moje suradnje s Willieem pa sam mislio da ima smisla oboma udovoljiti. - Luis
je gorko odmahnuo glavom. - Zaboga, kakav fijasko. Grolscb vas je samo morao čekati
ispred ureda i zariti vam nož u srce. Mislim, koliko je to teško? No sve se pretvorilo u
komediju apsurda. Lisa Flannagan izišla je odjevena u vaš kišni ogrtač i jao! Kreten umjesto
vas ubije nju. Stvarno, jadnu je djevojku doslovce sasjekao.
Nikki je razmislila o tome. To je bila Goodmanova teorija o »zamjeni identiteta«.
Ubojica je zamijenio Lisu za Nikki jer je bilo mračno i Lisa je nosila Nikkiin ogrtač. Zacijelo
je moguće da je Brandon bio toliko drogiran i nabrijan za ubijanje pa je napravio tu vrstu
»greške«. No sigurno je vjerojatnije da mu je Valentina Baden rekla neka ubije Lisu,
ljubavnicu njezina muža, umjesto Nikki?
Zaključila je da je i Rodriguezu na pamet pala ta mogućnost. Mada se čini da ima
bizarno povjerenje u riječ i prosudbu Valentine Baden, što je suprotno svemu ostalome što

Knjige.club 215
 Gringos & Laura

Nikki o njemu zna. Pomislila je da bi Luis Rodriguez bio fascinantan slučaj za psihološka
proučavanja, samo da joj ne kani prosuti mozak.
- Dakle - nastavio je - Brandon je ubio djevojku Neki su moji ljudi ovdje pokušali očistiti
tijelo, ali i to su uprskali. Zurili su i paničarili pa je dio trule, krokom uništene kože onog
idiota policiji osigurao DNK. Sad imam posla s istragom umorstva i medijski cirkus, a
Badeni i Brandon paničare. No vi ste još živi, dr. Roberts. Što je bila veoma
nepoželjna situacija, s obzirom na činjenicu da Anne odlazi k vama. Moja Anne.
Cijelo mu se lice promijenilo dok je izgovarao ime svoje žene. Odjednom je nestao
vedar, razgovorljiv ton. Pogledao je Nikki s čistom mržnjom.
- Od tisuća psihologa u L.A.-u, moja žena odabere vas. Istu ženu koja već godinu dana
sluša povjeravanja moga bankara, onu koje se bezuspješno pokušavam riješiti kao
prokletoga žohara. Vama se Anne obratila. Kakvi su bili izgledi za to, eh?
Slabi, pomisli Nikki. Izgledi su bili veoma slabi. Netko ju je zasigurno preporučio Anne.
Netko tko je znao za vezu s Carterom Berkeleyom i svjesno joj je želio ugroziti život.
Pokušala se sjetiti tko bi to mogao biti, i zašto - možda netko povezan s tim »udruženjem« -
ali nitko joj nije pao na pamet.
Još se mučila s mišlju da je Brandon Grolsch uzeo novac za njezino ubojstvo, ali je ubio
jadnu Lisu. Cijelo je vrijeme štitila Brandona od Goodmana i branila ga pred Williamsom. A
zatim, prije samo nekoliko dana, Brandon ju je nazvao te preklinjao za pomoć i oprost.
Oprost!
- Nemojte me pogrešno shvatiti - nastavio je Luis i prekinuo Nikkiino zbrkano
razmišljanje. - Ionako bih vas ubio. Carter Berkeley potpisao je vašu smrtnu osudu onoga
dana kad je ušao u vaš ured. No tada to nije bilo osobno. Situacija se promijenila kad sam
saznao da i Anne dolazi k vama. - Stisnuo je oči. - Tada sam vas počeo mrziti, dr. Roberts.
Nikki je slušala Rodriguezovu tiradu o Anne, kako ju je Nikki pokušala »okrenuti protiv
njega«. Sve se više uzrujavao, naglo skrećući s hvalisavih otkrića kako je dao podmetnuti
prisluškivače u Anneinu torbicu i automobil, da može špijunirati njezine terapije, na sve
ogorčenije vrijeđanje: Nikki je predator, pervertit. Željela je Anne za sebe pa ga je olajavala
jer je bila ljubomorna.
Dok je on trabunjao, Nikki je prvi put palo na pamet da bi trebala smisliti kako će se iz
ovoga izvući. Luis Rodriguez očito je lud. Možda bi Nikki njegovo poremećeno mentalno
stanje mogla nekako iskoristiti? Na kraju krajeva, ona je ipak psihologinja. U najmanju
ruku, mogla bi ga navesti da još neko vrijeme priča, igrati na njegov ego da dobije na
vremenu. Na koncu će mu morati, želi li preživjeti, skrenuti pozornost do te mjere da mu
pokuša izbaciti oružje iz ruku.
Ali čak i da uspije, što dalje? Pobjeći, valjda, ali kamo? Iza nje je dizalo, malo dalje od
trupla Williea Badena, ono u koje je Anne ušla s dvojicom Luisovih nasilnika. No ukoliko ne
uspije onesvijestiti Luisa, Nikki bi teško mogla pritisnuti gumb i čekati. Kad bi se uspjela
dokopati Luisova pištolja, to bi promijenilo situaciju. Pogledala je naokolo, ali nije vidjela

Knjige.club 216
 Gringos & Laura

ništa čime bi ga mogla napasti, ni u hodniku, ni u uredima. Čak ni torbicu nema kod sebe.
Ima samo ključeve automobila koje još steže u šaci.
Što je više racionalno i praktično razmišljala, to ju je brže napuštao raniji osjećaj
smirenosti i u nju se počeo uvlačiti strah. Ipak nije spremna umrijeti, ne danas, i ne od ruke
tog sadističkog luđaka.
Mora postojati neki izlaz. Jednostavno mora.

Kad je Goodman skrenuo u San Julian Street, košulja mu je bila natopljena znojem, a
vlažnim je dlanovima jedva držao volan. Strah mu je uskomešao želudac i izvukao mu svu
krv iz lica. Osušio mu je usta i ubrzao srčane otkucaje do galopa pa je bilo teško normalno
disati.
Jedina pozitivna strana straha bio je adrenalin koji mu je kolao žilama, nadjačao je sve
ostalo i primoravao ga na akciju. Vozi. Parkiraj. Trči. Izvuci pištolj. Da, bojao se. Ali nije se
ukočio od straha. Neki duboko usađen instinkt za preživljavanje podsjećao ga je da si to ne
može priuštiti.
To je to. Mora uspjeti ili umrijeti.
Život ili smrt.
Ulica je bila pusta, osim poneke umorne švelje koja je kasnije otišla s posla i hodala do
tramvajske postaje u Osmoj aveniji. Činilo se da nitko nije opazio kako se Goodman
zaustavio, iskočio iz automobila i potrčao prema praznu skladištu. Usporio je tridesetak
metara od ulaza u zgradu. Dva krupna muškarca u tamnim odijelima, s bicepsima koji su se
nazirali ispod tkanine, izišli su iz skladišta. Pratili su sitnu mladu ženu. Goodman je
odmah prepoznao Anne Bateman, Luisovu ženu.
Odveli su je do automobila zatamnjenih prozora. Vidio je da jedan ima okrvavljene
ruke dok joj je otvarao vrata vozila. Razmijenili su nekoliko riječi s vozačem, a zatim je
automobil odjurio do drugoga kraja San Julian Streeta. Muškarci u odijelima ispratili su ga
pogledima prije nego su izvukli pištolje i vratili se u sjenke. Čučnuli su svaki s jedne strane
ulaza u zgradu.
Goodman je nastojao ne razmišljati o krvi i čija bi mogla biti. Važno je samo to da sad
posve sigurno zna ono na što je posumnjao u postaji: Luis Rodriguez nalazi se u skladištu.
Annein »poziv« Nikki neka hitno dođe i s njom se sastane bio je plan da se namami Nikki.
Luis Rodriguez ne može dopustiti da dr. Roberts »nestane« i počne iznova. Ne u ovom
svijetu. Goodman je znao zašto.
Držeći svoje službeno oružje, brzo je razmislio o mogućnostima. On je sam, a Rodriguez
ima najmanje dva svoja čovjeka kao podršku, možda više. Može pozvati pojačanje - to je
pravilna procedura. No predugo bi trajalo. Mogao bi pokušati srediti dva razbijača kraj
ulaza. No i to je riskantno. Što ako ne uspije, ili ako uđe i suoči se s drugim Rodriguezovim
ljudima? Odmah bi ga ubili.

Knjige.club 217
 Gringos & Laura

Osvrnuvši se naokolo, opazio je uski prolaz na desnoj stani. To čak nije ni uličica jer bi
onuda mogao proći samo motocikl. Izgleda kao da je namijenjeno nekoj vrsti održavanja.
Neopazice šmugnuvši onamo, Goodman je pronašao dvije zaključane kutije s osiguračima
na zidu kraj klimavih požarnih ljestvi. Jedina druga zanimljivost bila je rešetka u tlu. Sagnuo
se, čvrsto uhvatio šipke i snažno povukao. Snažnije no što je trebao, pokazalo se, jer se
rešetka lako podigla pa je poletio unatrag. Začuo se zveket i on je ugledao ulaz u nekakav
tunel. Možda otvor za ventilaciju ili cijev klimatizacije. Ma o čemu se radilo, činilo se da vodi
u utrobu skladišta, jedva dovoljno široko za mršava čovjeka.
Goodman mrzi skučene prostore. U njima se osjeća kao štakor u klopci. No znao je da
su dva čovjeka ispred zgrade čuli zveket rešetke. U svakom bi trenutku jedan mogao
dojuriti iza ugla da vidi što je proizvelo tu buku. Lou Goodman je iz iskustva znao da tada
zacijelo neće postavljati pitanja.
Nije imao izbora. Oprezno se spustio u okno, dohvatio rešetku i vratio je na mjesto.
Dok se polako spuštao u mrak, ljutito je razmišljao o Nikki Roberts.
Glupa, lakomislena žena! Zašto je, dovraga, sama došla ovamo? Skočila je na zapovijed
Anne Bateman kao bezazleno janje. Nije li joj smrt Dereka Williamsa bila dovoljno
upozorenje?
Nikki možda jest lijepa i pametna. Ali ovog se puta duboko uvalila. Samo Lou Goodman
zna koliko duboko.

- Pričajte mi o Treyu. Jeste li vi naredili da ga otmu?

Nikki je prkosno gledala u oči Luisa Rodrigueza kad je ponovno podigao pištolj, uperio
ga u nju i ukočio ruku, spreman pucati. Njegova je duga tirada o Anne, i onome što je
doživljavao kao Nikkiino ljubomorno miješanje u njihov brak, opet raspirila njegov gnjev
do ubojite razine. Nikkiina je jedina nada bila navesti ga da i dalje priča. Nadala se da će
njegova želja da se hvali nadjačati želju za ubijanjem, barem još nekoliko minuta.
Upalilo je. Luis je spustio ruku i dramatično zakolutao očima.
- Glup momak. Mogao je živjeti da je želio. Dali smo mu priliku.
- Kako to mislite »priliku«? Priliku za što? Je li vam dugovao novac? - upita Nikki. Sjetila
se Williamsove teorije da je Trey još radio za jednu od bandi Westmonta, te pomislila na
novčanice natrpane u otvorena usta Williea Badena.
- Dugovao je nešto novca, ali nije se radilo o tome - nehajno će Luis.
- Nego o čemu? Bilo vam je mrsko što je započeo novi život? Očistio se, odvojio od
bandi?
Luis se hladno osmjehnuo. - Pobrkali ste me s nekim koga je zanimao život Treya
Raymonda, dr. Roberts. Već sam vam rekao, ja sam biznismen. Trey nije bio dio obitelji. Bio
je korisnik. Mušterija. Mušterije dođu i odu.
Nikki se namrštila. - Treya su mučili, brutalno, prije nego je umro. Čime je to zaslužio,
zaboga?

Knjige.club 218
 Gringos & Laura

Rodriguez je zijevnuo, a Nikki je zapljusnuo val bijesa i mržnje, poput strujnog udara.
Kako se Anne mogla udati za to čudovište? Tog odvratnog sadista? Čak i da nije znala istinu
o njegovim ilegalnim poslovima, bogatstvu što ga je stekao širenjem očaja i smrti, Anne nije
mogla živjeti s tim čovjekom i ne vidjeti njegovu okrutnost. Nitko ne može biti toliko slijep.
Ili može?
- Trey Raymond imao je nešto što sam ja želio - reče Luis. - Ponudio sam mu poštenu
cijenu, ali mi to nije htio dati. To je bila velika greška.
- Što je Trey uopće mogao imati, a da ste vi to željeli? - upita Nikki, a oči su joj se
odjednom ispunile suzama. Dogodilo se toliko strahota, pa je potisnula užas Treyove smrti i
tugovanje za njim. Ali sad je suočena s vlastitom smrću i sve je to navrlo kao bujica vode
kroz srušenu branu. - Vi imate stotine milijuna dolara. Trey ništa nije imao! Najvrjednija
stvar koju je imao bio je glupi skateboard što mu ga je Doug kupio.
- Imao je informacije - jednostavno će Luis. - O terapijama moje žene, onima koje nisam
uspio osobno nadzirati. Zamolio sam ga, veoma pristojno, da mi preda te informacije. Odbio
je. Zato je umro.
- Ali... on ništa nije imao! - zgranuto će Nikki. - Sve su terapije bile povjerljive.
- Lažljivice! - razdraženo će Luis. - Vodite bilješke. Policija ima kopije.
- Ne s mojih terapija s Anne, nemaju - iskreno će Nikki. - Njih nikad nisam snimala.
Luis se doimao skeptičnim. - Niste ih snimali? Zašto ne?
Nikki je bespomoćno slegnula ramenima. - Nije dopustila. Trebala sam insistirati... -
Skrenula je pogled, obuzeta krivnjom i kajanjem. - Tražili ste od Treya informacije koje
uopće nije imao. Nitko ih nije imao jer ne postoje, osim ovdje. - Prstom je dotaknula svoju
glavu. - Ubili ste ga bez razloga!
Luis je trenutak razmišljao o tome. Tada se počeo smijati, isprva tiho, a zatim je smijeh
postao glasniji i zloslutniji.
- I tako se komedija apsurda nastavlja! - rekao je i obrisao suze smijeha iz očiju. - Drago
mi je da ste mi to rekli, dr. Roberts. Stvarno. Prava ironija.
No barem možete biti sigurni da vaša smrt neće biti uzaludna. - Kad je po treći put
podigao pištolj, izraz u njegovim očima nije ostavljao mjesta sumnji: njezino je vrijeme
isteklo.
- Kao sve dobre drame, draga moja, bojim se da i ova mora imati posljednji čin. Ovo je
vaš. Zbogom, dr. Roberts.
- Gori u paklu! - zaurla Nikki.
Uz jedan zaglušujući prasak sve se zacrnjelo.

Knjige.club 219
 Gringos & Laura

37

Najprije je zavladao mrak.

Zatim tišina.
Bez disanja. Bez pokreta. Samo mrtvilo.
Spokoj.
Dakle, to je smrt.
Bilo je ugodno dok je trajalo. Na Nikkiinu žalost, nije dugo trajalo. Mrak je ostao, ali je u
jednom trenutku shvatila da čuje vlastite srčane otkucaje, svoj puls koji joj ritmički lupa u
bolnoj glavi. Vrijeme se počelo ubrzavati, ali postupno, poput životinje koja nakon duge
hibernacije s oklijevanjem izlazi. Tada se javila bol, valovi bolova, jakih i gorućih.
Moja noga. Ispružila je ruku i našla toplu ljepljivu ranu. Nastrijeljena je tik ispod
koljena. Potom je shvatila da tmina oko nje nije nastala zato što je izgubila svijest, već je
stvarna. Sigurno je isključena struja! Kao božji čin. Samo što Nikki ne vjeruje u Boga. U
nastaloj je zbrci Rodriguez zasigurno promašio i nastrijelio je u nogu. Kriste, kako boli.
Pitala se koliko je krvi izgubila. Opet je dotaknula ranu i nesvjesno ispustila zvuk, neku
vrstu prodorna cviljenja, poput životinje uhvaćene u klopku.
To je bila greška.
Odmah ga je čula kako se okreće i hoda kroz mrkli mrak, primiče se zvuku, naslijepo
napada. Zatim zveket kad se poskliznuo i izgubio ravnotežu. Psovao je na španjolskom,
soptao - je li i on ranjen - ali ne. Glas mu je bio snažan kad je govorio. Drhtaj što ga je Nikki
u njemu čula nije bio znak bola, već bijesa.
- Čujem te, kučko!
Ukočila se. Bio je blizu, udaljen tek metar ili dva.
- Dolazim po tebe!

Tmina je bila potpuna i trenutna.

Instinktivno je izbacio glavni osigurač, impulzivna odluka kako bi zbunio Luisa
Rodrigueza i ljude koje ima gore da dobije na vremenu. No sad kad je to napravio, Goodman
je odmah požalio. Zapeo je u skučenu podrumu, dezorijentiran, jedva je obuzdavao paniku.
Osjećao se kao da je u lijesu. Nema svjetla! Nema bijega! Srce mu je divljalo, tuklo u ritmu
vlastita užasa. Morao je uložiti golemu snagu volje da smiri svoje disanje. Udah. Izdah. Udah.
Izdah.
Sad misli.
Potražio je mobitel u džepu. Nije ga našao. Drhtavim je prstima provjerio sve džepove i
shvatio da ga je zacijelo ostavio u uredu. Srećom, imao je Maglite na privjesku za ključeve.

Knjige.club 220
 Gringos & Laura

Čim je zavrnuo vrh, svjetlo se upalilo i vratila se stvarnost. Poklopac lijesa bio je samo nizak
strop podruma. Debele cijevi prekrivala je paučina. Iza njega bio je otvor ventilacijskog
okna kroz koje je ušao, a Vodi do onog uskog prolaza. Ispred njega, oko šest metara od
kutije s osiguračima, bile su klimave metalne stube.
Goodman je četveronoške polako krenuo onamo pazeći na eventualne gole žice, čavle
ili druge opasnosti na prljavu podu. Svuda je vladala tišina. Čuo se glasan prasak kad su se
svjetla ugasila, ali otad ništa. Je li Rodriguez još uopće u zgradi? Možda je ubio Nikki i otišao
dok se Goodman uvlačio u zgradu. Možda sam ja jedini koji ovdje puže po mraku?
Kad je to pomislio, čuo je krik odozgo. Samo jedan, prodoran krik. Nikki? Izvukao je
pištolj, stigao do stuba i počeo se penjati.

Luis se Rodriguez ukočio i napeto osluškivao, poput vuka. Ona je blizu, veoma blizu.
Čuo je kako diše, kratko i brzo, zacijelo od bolova.
Čvršće je stisnuo pištolj i bijesno se bacio prema zvuku. Kad stigne do nje, čak će i u
mrklome mraku pronaći njezin vrat, držati je i ispaliti joj metak u glavu.
Kučka. Nikki Roberts pokušala je isprati Annein mozak, oduzeti je njemu. Luis neće
odustati sve dok »briljantni« mozak dr. Roberts ne prospe po zidovima. - Gdje si? - gunđao
je dok se vukao naprijed. Nema kamo otići, nema kamo pobjeći, osim ako u uskom hodniku
ne prođe kraj njega. No kad je ispružio ruku, osjetio je samo zrak. Kanio dovraga, nestala?
Tada je osjetio jaku bol, kao da ga je pogodio metak. Čvrsta i odlučna šaka svom ga je
snagom tresnula u mekano meso između nogu. Presamitio se i zaurlao od bola, a zatim je
pao na koljena i osjetio poriv na povraćanje. Iza sebe je čuo kretanje, kao brzanje miša
prema rupi.
Prošla je kraj mene! Kučka mi se provukla kroz noge! Ide prema stubama.
Još presamićen od bolova, okrenuo je gornji dio tijela i nasumce pucao u mrak. - Ubit ću
te! - hroptao je. - Stvarno ću te ubiti!

Uspjela sam! Pobjegla sam.

Nikki je čula odjekivanje hitaca kad je stigla do vrha požarnih stuba, ali je ushićenje
pobijedilo strah. Ovdje se vidjelo slabašno večernje svjetlo koje je dopiralo s kata ispod.
Samo mora sići niz ove stube i izići na ulicu. Netko će zasigurno biti ondje? Netko će joj
pomoći. Spasiti je. Ali mora požuriti. Rodriguez će se brzo oporaviti.
Držeći se za ogradu, napravila je korak, pa još dva, a zatim je pala i previjala se od
bolova. Moja noga! Adrenalin ju je doveo dovde, ali sad je duboka rana od metka opet
oživjela. Nije se mogla maknuti. Bolovi su bili grozni. Tvrdi ju je metal udarao po tijelu dok
se kotrljala do prvog odmorišta. Posljednjim se snagama odvukla do kuta odmorišta i
sklupčala se u sićušnom udubljenju u betonskom zidu.
Nakratko ju je obuzela neopisiva tuga. Suze su joj navrle na oči. Vidjela je izlaz. Kroza
sjenke, ne više od šest metara ispod nje, vidjela je požarna vrata. Tako sam blizu! Ali nije

Knjige.club 221
 Gringos & Laura

mogla onamo. Nije mogla pomaknuti niti jedan mišić. Nikki je bila sigurna da je ovo mjesto,
ovo udubljenje, kraj njezina puta.
Zatvorila je oči i njome je prostrujao neobičan osjećaj topline. Zapravo, prilično
ugodan. Jednako brzo kako je nastupila, tuga je nestala, a s njom bol i strah, a sve troje
zamijenio je debeli topli pokrivač iscrpljenosti.
Spavati. Sad moram spavati.

Goodman se na vrhu stubišta konačno uspravio i leđima priljubio uza stup dok je
škiljio u tminu. Kroz visoke prljave prozore dopiralo je veoma malo prirodne svjetlosti
kasne večeri, ali nakon mraka u podrumu vid mu se brzo prilagodio pa je ugasio baterijsku
lampu. Uvjerivši se da je sam - cijeli je kat bio jedna golema prostorija - oprezno je
krenuo prema teretnom dizalu na udaljenom zidu kad ga je naglo zaustavio poznati glas.
- Goodmane! Jesi li ovdje?
Grubi, bostonsko-irski glas Micka Johnsona odjekivao je između zidova.
Ne. Kako je moguće? Kako je, dovraga, taj debeli trapavac dospio ovamo?
- Gdje si, Lou?
Goodman je osjećao led u žilama. Sad se mora pozabaviti dvojicom, Rodriguezom i
Johnsonom. Mora naći Nikki prije Johnsona. Ili to, ili ubiti Micka prije nego obavi svoje.
Nadao se da neće doći do toga. Unatoč svemu, Lou Goodman još nešto osjeća za Micka
Johnsona, neki ostatak drugarstva iz protekle godine. Ali ovo je život-ili-smrt situacija.
Nema mjesta osjećajima ili oklijevanju.
Počeo je trčati.

***

Udarivši glavom o niski strop podruma, Mick Johnson opsovao je ispod glasa, a
baterijska mu je lampa pala na pod. Prokleti Goodman. Johnson je našao partnerov
automobil ostavljen nekoliko ulica dalje i zacijelo istim putem stigao do skladišta. Zastao je
kod uskog prolaza kao Goodman ranije, opazio pomaknutu rešetku te zbrojio dva i
dva. Morao se prilično potruditi da svoje, znatno deblje tijelo ugura unutra te siđe u
podrum, kao njegov partner ranije.
Goodman je sigurno prošao ovuda. Svuda su se u prašini vidjeli otisci njegovih cipela i
šaka. Kad se sagnuo po baterijsku lampu, Johnson je podigao jedan od partnerovih bijelih
rupčića s monogramom. Zacijelo mu je ispao kad je nestalo svjetla. Tko, dovraga, u današnje
vrijeme nosi rupčiće? Ne baš tako davno, Johnsona bi iritirala Goodmanova taština i kicoško
odijevanje. Ali ne sada. Sad je Goodman iz »iritantnog« prešao u »opasnog«, prijetnja koju
treba pod svaku cijenu zaustaviti.

Knjige.club 222
 Gringos & Laura

Dr. Nikki Roberts nije se smjela spetljati s njim. No dobra je doktorica sama prostrla
svoj krevet. Mick Johnson znao je što mora napraviti - ako to već nije napravio Luis
Rodriguez, šef, umjesto njega.
Upalivši baterijsku lampu, Johnson je brzo našao kutiju s osiguračima i prebacio glavnu
sklopku. Svjetlost je bljesnula u skučenu prostoru i na trenutak ga zaslijepila. Čuo je trčeće
korake na katu iznad sebe.
- Luis! - viknuo je i njegov je duboki glas odzvanjao praznim stubištem.
Počeo se penjati.

***
Luis Rodriguez zaštitio je oči od blještava svjetla, instinktivno se priljubio leđima uza
zid i naslijepo podigao pištolj. Čuo je da ga netko doziva odozdo, ali nije o tome razmišljao.
Kasnije će se time pozabaviti. Trenutno je u lovu i njegove su raširene nosnice tražile miris
krvi. Krvi dr. Roberts.
Uzbuđivala ga je pomisao o ubijanju. Gotovo ju je mogao okusiti. - Dolazim! - doviknuo
je zvonkim glasom, izazovno, kao dijete koje se igra skrivača. Kad su mu se oči privikle na
svjetlost, vidio je tamne mrlje krvi koje su vodile prema stubištu. Još mu je pulsiralo u
preponama, ali bol je bila zanemariva u usporedbi s uzbuđenjem lova. Ubijanje Williea
Badena bilo je predjelo, nešto za otvaranje apetita prije glavnoga događaja. Nakon toliko
vremena napokon će to učiniti. Pogubit će tu kučku. Onda će on i Anne zauvijek živjeti
sretno.
- Izađi, izađi, gdje god se skrivaš!
Otvorio je vrata stubišta.

Nikki je spavala kad su se svjetla upalila i blještavilo ju je probudilo. Svijet živih. Ali ne
zadugo. Rodriguez će je naći i ubiti, baš kako je ubio Badena. To sad zna. Ne može se
maknuti i nitko je neće doći spasiti. Ali sad joj je svejedno.
Uskoro će biti s Dougom. Tada će konačno saznati istinu. Ili to, ili će biti na mjestu gdje
istina više nije važna.
Užasno sam umorna.
Vjeđe su joj zadrhtale. Tupo je zurila u krvavu ranu ispod koljena. Cijela joj se noga
ukočila i više se nije doimala kao dio nje. Osjećala je bolove, ali više ne onako jake kao
ranije. Više obamrlost, kao kad plivaš u hladnom oceanu.
Čula je škljocaj i vrata iznad nje su se otvorila. Čula je Rodriguezov glas kako je izaziva,
okrutan i uzbuđen. - Gdje si, doktorice? Dolazim.
Tada se vratio strah, neočekivano. Zahvatio ju je neki praiskonski instinkt za
preživljavanjem čiji su korijeni dublji od iscrpljenosti, dublji od bola. Skutrila se u
udubljenju, a njezina je strava rasla sa svakim njegovim sporim korakom. Najprije je vidjela

Knjige.club 223
 Gringos & Laura

čizme, crne i ulaštene, zatim nogavice hlača. Čula je cviljenje straha i pokornosti, a tek
potom posramljeno shvatila da ona stvara taj zvuk.
- Tu si, draga moja. - Nadvio se nad njome poput zlobna diva, razmaknutih nogu. Pištolj
je nehajno držao niz bok. - Pogledaj me, molim lijepo.
Nikki je molećivo odmahnula glavom.
- REKAO SAM, POGLEDAJ ME, KUČKO! - zaurlao je Luis, a njegov je glas odzvanjao u
skučenu prostoru.
Nikki se nekontrolirano tresla od straha i poslušala ga. Gledala je lice koje je moglo biti
lijepo da ga mržnja nije toliko iskrivila. Luisove su oči bile dva tvrda smeđa kamena
sazdana od okrutnosti. Zurile su u žrtvu, bešćutno i hladno. Polako je podigao pištolj,
uživajući u trenutku, a vučji je osmijeh raširio njegove tanke sadističke usne.
- Rodriguez! Ruke uvis! Policija!
Goodmanov se glas Nikki činio dalekim.
Nestvarnim, kao glas u snu.
Luis Rodriguez je očito osjećao isto dok je nastavio podizati pištolj i bezbrižno se
smiješio.
- Odmah sam iza tebe, Luis. Ne pucaj.
Nikki je tada ugledala Goodmana. Stajao je na vrhu stubišta i svoje službeno oružje
uperio u Rodriguezova leđa. Sve na njemu zračilo je samopouzdanjem i autoritetom.
Odlučno stisnuta čeljust, zapovjednički ton glasa.
Došao me spasiti! Ipak će sve biti u redu.
Obuzelo ju je olakšanje. Nikki je pogledavala od Goodmana do Rodrigueza i natrag dok
dugi trenutak nijedan nije spustio svoje oružje. Zatim je, s osmijehom na licu, Rodriguez
polako spustio ruku i pištolj mu je pao na pod.
Okrenuo se, neobično opušten, i pozdravio Goodmana kao staroga prijatelja. - Vidiš,
detektive? Nisam pucao. Siguran sam da cijeni tvoju romantičnu gestu. - Tiho se nasmijao
kao da je sve ovo nekakva duhovita psina. - Dakle, što ćemo sad? Hoćeš li me uhititi?
Ispružio je ruke kao za lisičine, još uvijek se smiješeći.
On je lud, pomisli Nikki pitajući se kako to davno nije shvatila. Nije samo loš, posve je
lud. Poremećen.
Zahvalno je pogledala Goodmana i čekala da Rodriguezu pročita njegova prava. Pitala
se dolazi li pojačanje. Neće se osjećati posve sigurno sve dok Rodriguezu ne stave lisičine i
odvedu ga. Čak i bez pištolja, on je snažan muškarac i...
Bum!
Odjeknuo je jedan hitac. Pogođena iz takve blizine, Rodriguezova je glava eksplodirala.
Djelići kosti i moždanoga tkiva zasuli su zidove. Nikkiina bluza, lice i ruke obilno su
poprskani krvlju.

Knjige.club 224
 Gringos & Laura

Prekoračivši Rodriguezovo tijelo, Goodman je prišao Nikki sklupčanoj u malenu

udubljenju. Čučnuo je kraj nje.
- Ubio si ga - šapnula je. Bila je u šoku, disala ubrzano i nepravilno.
- Da. - Goodman je ispružio ruku i nježno joj dotaknuo krvlju poprskan obraz.
- Nisi ga pokušao uhititi.
- Ne - umirujuće je rekao. - Nisam.
Nikki je počela silovito drhtati. Zatim je zaplakala, prepustivši se dugim, potresnim
jecajima olakšanja.
- Hvala! - ispružila je ruke i zagrlila ga oko vrata.
Nekoliko se trenutaka držala za njega, udisala njegov poznat miris, miris sigurnosti,
normalnosti i nade, a zatim ga pustila i nemoćno se naslonila na zid. Noga joj je posve
obamrla, kao kamen. Mora što prije u bolnicu.
- Spasio si mi život - zahvalno je rekla i pogledom tražila njegove oči.
Pogledao ju je i Nikki se posve smutila. Njegov je izraz lica bio posve jednak
Rodriguezovu. Zao.
- Ti si stvarno nevjerojatno glupa žena - podrugljivo je rekao i pritisnuo cijev pištolja uz
Nikkiinu sljepoočnicu.

Vani na ulici neka je švelja čula još jedan glasan prasak iz praznoga skladišta. Zatim je
zavladala tišina.
Ubrzala je korake, stigla do autobusne postaje i ukrcala se u autobus.
Nije se osvrnula.

Knjige.club 225
 Gringos & Laura

38

Fiona McManus voli svoj posao u bolnici Good Samaritan. Mada Fiona njegu pacijenata
ne smatra »poslom«. Za nju je to više poziv. Zov da se pomogne drugima, da se služi. - Samo
da to bude poziv koji plaća račune - kiselo ju je znala podsjetiti njezina majka Jenny.
Srećom, plaća račune. Plaće su dobre, nadahnjuju je liječnici i medicinske sestre s
kojima svakodnevno radi, a pacijenti... pa, pacijenata ima svakakvih. Neki su neopisivo
hrabri. Mnogi su također ljubazni i puni poštovanja, zahvalni na liječenju i njezi koje im
pružaju Fiona i njezini kolege. Naravno, ima i drugačijih. Alkoholičara i ovisnika koji znaju
biti uvredljivi. Ljudi kojima je teško podnositi bolove, ili čak neudobnost. Zatim su tu i
oni koje patnja i tuga ljute, oni kojima se ne može pomoći ili čije su ozljede ili bolesti
neizlječive.
Fiona je razmaknula zavjese da u sobu uđe sunčeva svjetlost i pogledala krevet gdje
mirno spava nova pacijentica. Rane od metaka znaju biti veoma problematične. Čak i nakon
uspješne operacije, pacijenti mogu podleći ili dobiti srčani udar od šoka satima, danima, ili
čak tjednima nakon incidenta. Usnula žena na krevetu Fioni je izgledala bolje nego jučer, s
više boje u licu i dobrim razinama kisika u krvi. Mada to može biti od morfija. Namještajući
cvijeće u vazi na prozorskoj dasci, Fiona je pogledala dolje. Mnoštvo izvjestitelja i
televizijskih ekipa još se nalazi na parkiralištu, poput strvinara koji čekaju novo truplo.
Jednako kao policajci vani, u hodniku privatnoga krila, podsjetili su Fionu da je pacijentica
važna osoba. Ne zbog toga tko je ona, već zbog okolnosti koje su je ovamo dovele, okolnosti
o kojima još uvijek svi izvještavaju, četrdeset osam sati kasnije.
- Hej?
Glas iz kreveta, iznenađujuće snažan, natjerao je Fionu da se naglo okrene.
- Nebesa! Budni ste. Dovest ću dr. Rileya.
Zaputila se k vratima, ali ju je zaustavio uzrujan uzvik pacijentice.
- Zašto sam ovdje? Ne bih trebala biti ovdje.
- Sve je u redu. Nastojte ostati mirni - umirujućim će tonom Fiona. - Nalazite se u
bolnici Good Samaritan. Doveli su vas ovamo nakon...
- NE! - viknula je žena. - JA SAM MRTVA!
Pacijentica se opusti na jastuku, naoko bez svijesti. Započela je kakofonija zvukova
upozorenja kad su, jedan po jedan, vitalni znakovi počeli slabjeti.
Fiona otvori vrata i vikne niz hodnik. - Ovdje trebamo dr. Rileya. Smjesta!

Sam Riley trkom uleti u sobu. Inače bi najpoželjniji kirurg bolnice zastao i razmijenio
ljubaznosti sa zgodnom crvenokosom medicinskom sestrom McManus, ali danas za to

Knjige.club 226
 Gringos & Laura

nema vremena. Ova pacijentica mora živjeti. Sam se previše žestoko borio da bi to pošlo po
zlu, ne sada.
- Što se dogodilo? - upita optužujućim tonom podižući vjeđe koje nisu reagirale.
Zvukovi su utihnuli i srčani su se otkucaji stabilizirali, ali ova vrsta nagloga gubitka svijesti
nije dobar znak.
- Ništa se nije dogodilo - branila se Fiona. - Razmaknula sam zavjese i ona je otvorila
oči. Rekla je »hej«. Isprva je bila mirna, ali se brzo uzrujala. Rekla je da je mrtva, da ne bi
trebala biti ovdje. I tada je jednostavno, nekako, stala.
Dr. Sam Riley promatrao je usnulo lice dr. Nikki Roberts. Sam je ranije vidio dr.
Roberts, u vijestima, kao poznatu psihologinju iz Beverly Hillsa u središtu zagonetnih
zombijevskih ubojstava. Na ekranu je lijepo izgledala. To je nesumnjivo jedan od razloga
zašto se o tome tako dugo govorilo, mada nije bilo novih žrtava ili uhićenja. No još je ljepša
uživo, unatoč modricama. Ima mekanu kožu, tamne oči i krhke, ženstvene crte lica. Ranije
to nije dobro uočio. Bio je previše zaokupljen nastojanjem da spasi Nikkiinu nogu i popravi
štetu koju je metak Luisa Rodrigueza nanio njezinu tkivu i ligamentima.
Operacija je prošla onako dobro kako se Sam nadao, ali opasnost od infekcije uvijek
postoji, kao i od postoperativnog zatajenja srca.
- Prekinite s morfijem - reče sestri McManus.
- Mislite, da smanjim dozu? - nedužno upita Fiona.
Sam ju je fiksirao oštrim pogledom. - Jesam li to rekao?
- Pa, ne - zbunjeno će Fiona. Dr. Riley inače nije tako razdražljiv. Zahvaljujući
pozornosti medija, zbog ove pacijentice svi osjećaju pritisak. - Ali bolovi, dr. Riley. Trebat će
joj nešto.
- Mora biti budna - odlučno će Sam. Prišao je infuziji i sam uklonio morfij i zamijenio ga
običnom slanom otopinom. - Osim toga - doda gledajući Nikkiino izgrebeno i izudarano lice
- imam osjećaj da ova dama dobro podnosi bol. Sigurno je na to navikla.
Imao je pravo. Kad se Nikki sat vremena kasnije probudila, bila je lucidna, ali joj se
činilo da netko polako lijeva kiselinu na otvorenu ranu njezine desne noge. Stisnuvši zube,
zamolila je sestru nešto protiv bolova.
- Mogu vam dati jaki ibuprofen s kodeinom - objasni Fiona. Kasno je popodne i sunce
baca duge sjenke u sobu. Pružaju se od prozora sve do uzglavlja Nikkiina kreveta. - Bojim se
da je dr. Riley odredio da više nema morfija ili opijata.
Nikki je rezignirano okrenula glavu. Bol ima i svoju dobru stranu. Podsjeća je da je još
živa, mada još nije znala kako je to moguće. Posljednje čega se sjećala bio je Lou Goodman,
njezin prijatelj i spasitelj, umalo i njezin ljubavnik, koji joj prislanja cijev pištolja uz glavu i
sprema se pucati.
»Ti si stvarno nevjerojatno glupa žena.« To su bile njegove posljednje riječi njoj. Nikki je
jedino mogla zaključiti da je imao pravo jer nije imala pojma zašto bi je Lou Goodman želio

Knjige.club 227
 Gringos & Laura

ubiti, ili zašto je ubio Luisa Rodrigueza, ako ne da nju zaštiti? Sve se činilo besmislenim.
Ništa nije imalo smisla.
Nije imala pojma što se događalo nakon toga.
Progutavši tablete protiv bolova koje joj je sestra dala, potisnula je val mučnine i
počela postavljati pitanja. Sestra očito ništa nije znala o onome što se dogodilo u skladištu,
ili kako je Nikki preživjela. - Nastrijeljeni ste u nogu i vozilo hitne pomoći dovelo vas je
ovamo - samo je rekla. Više je znala o onome što se događalo kasnije. Čim je stigla, Nikki je
podvrgnuta operativnom zahvatu. Dr. Riley operirao je njezinu nogu devet sati. Operacija
je dobro prošla i dr. Riley se »nada«, ma što to značilo, da će Nikkiina noga zacijeljeti.
- On će vam reći više o tome kad ga vidite - nasmiješeno je rekla. - Javila sam mu da ste
budni.
I vaš je drugi posjetitelj još ovdje. Mislim da nije napuštao bolnicu otkako su vas odveli
na operaciju, blažen bio. - Nasmiješila se i Nikki je prvi put opazila kako je zgodna sa
svojom crvenom kosom i pjegicama. Zdrava je riječ koja joj je pala na pamet.
- Koji posjetitelj? - upita Nikki.
- Policajac - reče sestra. - Onaj koji vas je dopratio? Došao je s vama u vozilu hitne
pomoći. Bio je izvan sebe od brige, jadan čovjek.
Nikkiinom su glavom jurile misli, posve smušene. Goodman ju je doveo ovamo? Ali, nije
li ju pokušao ubiti? Ili je cijeli taj prizor plod njezine mašte, neka vrsta delirija izazvanog
gubitkom krvi ili... nečega?
- Mogu li ga vidjeti? Policajca.
- Svakako! - sestra se razvedrila. - Ako mislite da ste sposobni. Skoknut ću van da mu
kažem.
- Ali ćete se vratiti? - izlane Nikki, odjednom prestrašena. - Mislim, ostat ćete sa mnom
dok on bude ovdje? U sobi? Samo za slučaj da mi... nešto zatreba?
Fiona je znatiželjno pogledala pacijenticu. Dr. Roberts je dosad pokazivala nevjerojatnu
fizičku hrabrost. Većina bi ljudi skakala do stropa od bolova nakon isključivanja morfija. No
ta se hrabra žena sad očito boji. Možda se to može očekivati, nakon svega što je proživjela?
- Ostat ću, svakako - ljubazno će Fiona. - Počnete li osjećati umor ili trebate odmor,
odmah ću ga izbaciti, bez brige.
Izišla je, a Nikki se činilo da cijelu vječnost ondje leži i čeka.
Što će reći Goodmanu? Što bi ga trebala pitati? Pokušala se sjetiti mogućih razumnih
objašnjenja za njegove riječi i postupke u skladištu, ali nije ih bilo. A ipak, on ju je spasio,
dvaput. On ju je doveo ovamo. Dlanovi su joj se počeli znojiti od straha i bolova pa je zarila
nokte u meso kako bi skrenula vlastitu pozornost. Napokon je čula korake i glas medicinske
sestre: - Ona je ovdje. Još je veoma umorna od operacije, pa nastojte biti strpljivi...
Vrata su se otvorila. Nikki je zadržavala dah.
- Zdravo, dr. Roberts. - Debelo rumeno lice detektiva Johnsona je zasjalo. - Dobro došli
natrag!
Knjige.club 228
 Gringos & Laura

39

- Vi...?
Nikki je stisnutim očima gledala poznatu, mrsku figuru detektiva punog predrasuda
koji joj je proteklih nekoliko tjedana zagorčavao život. - Što vi radite ovdje?
- Čekao sam da se probudite - vedro će Johnson spustivši se na stolicu kraj kreveta.
Njezino mu je neprijateljstvo promaknulo ili ga je odlučio ignorirati. - Čujem da ćete
zadržati nogu? To je dobra vijest, doktorice. Uvijek ste imali sjajne noge.
Nikki se smrknula. Zar doista ne postoje okolnosti u kojima bi se taj grozni čovjek
suzdržao od seksističkih, rasističkih ili drugih uvredljivih primjedbi?
- Znate, vi ste jako lijepa žena, ali biste još bolje izgledali kad biste se katkad nasmiješili
- u istom tonu nastavi Johnson. - Mislim, ne želim se hvalisati ili slično, ali ipak sam vam
spasio život.
- Kako to mislite? - Nikki je sjela na krevetu lecnuvši se na bol u nozi. Prezirala je
detektiva Johnsona, ali njezina potreba da shvati nadjačala je poriv da ga izbaci iz sobe. -
Kako ste mi vi spasili život? Što se ondje dogodilo?
Sad se Johnson uspravio. Nakrivio je glavu poput znatiželjna psa i rekao: - Ozbiljno? Ne
sjećate se?
Nikki je odmahnula glavom.
- Nečega se sjećam. - Zbunjeno se mrštila. - Otišla sam onamo da se nađem s Anne. Bila
sam u pustinji kad me nazvala. Sjećam se da sam vidjela Williea Badena, mrtvoga, čavlima
pribijena na zid poput komada mesa. - Lice joj se snuždilo kad se sjetila grotesknog prizora.
- Što još? - upita Johnson.
- Došla su dva čovjeka i odvela Anne. Njezin je muž bio ondje. Luis Rodriguez. Tukao ju
je i natjerao da me nazove.
- Da sam na vašemu mjestu, ne bih tratio previše suza na Anne Bateman - otresito će
Johnson. - Premlaćena ili ne, sigurno je znala da vas njezin muž namjerava ubiti kad vas je
onamo namamila.
- Luis me pokušao ustrijeliti. Dvaput! - Nikki se počela uzrujavati kad su navrla
sjećanja. - Sve mi je ispričao. Kako je ubio Charlotte Clancy i Cartera Berkeleya natjerao da
to gleda. Kako ga je Willie Baden pokušao prevariti, pa ga je mučio i ubio, natjeravši Anne
da to gleda. Kako je angažirao Brandona da ubije mene. Svjetla su se ugasila baš kad je
pucao. Tada me zacijelo nastrijelio u nogu. Udarila sam ga, mislim u prepone, i pobjegla.
Johnson je opet kimnuo.
Fiona je koraknula naprijed. - Pokušajte ostati mirni, dr. Roberts. Vaše je tijelo
pretrpjelo dovoljno šokova. Važno je da ne...

Knjige.club 229
 Gringos & Laura

- Dobro sam. Mirna sam - reče Nikki. Odmahnula je na prigovore poput konja koji
nestrpljivim trzajem repa tjera muhu. Željela je o tome razgovarati, morala se sjetiti. To
pomaže. - Prvi put kad su se svjetla ugasila, a drugi put... bila sam na stubama?
Pogledala je Johnsona tražeći potvrdu. - Točno.
- Rodriguez me kanio dokrajčiti kad se pojavio Goodman. On me spasio. - Opet pogleda
Johnsona.
- On je ubio Rodrigueza. Raznio mu je glavu.
Fiona se lecnula na taj jezoviti detalj, ali Johnson je ostao miran. Zapravo, činilo se da
mu je drago što se Nikki tako jasno sjeća.
- Dobro - reče. - To je točno. I nakon toga? Nikki je problijedjela. Zatim se počela tresti.
Sve joj se vraćalo. Pred očima joj je lebdjelo Goodmanovo lice podrugljiva i zlobna izraza.
- Nakon toga ja... ne sjećam se.
- Mislim da se sjećate - uporno će Johnson. - Goodman je zatim kanio ustrijeliti vas.
- Ne - Nikki je odmahnula glavom. - Ne bi to učinio. Znam da ne bi. On... bili smo
prijatelji.
- Prijatelji kao vi i Brandon Grolsch, želite reći?
- Detektiv Johnson se nasmijao, ali se u tome osjećao i gnjev. Ljutila ga je Nikkiina
namjerna sljepoća. - Lou Goodman bio je lažljivac i prevarant. Da ga u tom trenutku nisam
ubio, raznio bi vam glavu na onom stubištu, baš kao Rodriguezovu.
- NE! - Nikki se naglo uspravila. - Nije točno! Ne može biti točno!
- Jasno da jest - prasne Johnson. - Goodman je najmanje dvije godine bio na
Rodriguezovu platnom spisku, možda i dulje. Odrastao je u siromaštvu. To vam je ispričao,
nije li? Znao je kako izgleda kad sve izgubiš. Nakon samoubojstva njegova oca, bio mu je
važan jedino novac. Bogatstvo.
Sigurnost. Rodriguez mu je ponudio brzo stjecanje milijuna dolara i on je objema
gramzivim rukama zgrabio priliku. No čak mu ni to nije bilo dovoljno. Želio je voditi igru.
- Lažete! - hroptavo će Nikki, odjednom osjećajući vrtoglavicu.
Sestra McManus više nije mogla izdržati. - Dobro. Van! - naredi detektivu Johnsonu. -
Ranije smo o tome razgovarali. Pacijentica se mora odmarati. Ne bih vas uopće pustila
unutra da sam znala koliko ćete je uzrujati.
Johnson je ljutito ustao. - Da sam ja znao da će tako uporno zatvarati oči pred istinom,
čak i sada, čak i nakon što sam joj spasio prokleti život, pustio bih da je moj partner
ustrijeli!
Sestra McManus otvori usta da se umiješa, ali je Johnson ljutito odmahnuo rukom. - Ne
trudite se. Odlazim - reče. Pogledao je Nikki i prasnuo: - A vi... ako meni ne vjerujete,
pokušajte uključiti vijesti. Sretno, dr. Roberts.
Nestao je poput olujna oblaka bijesa.

Knjige.club 230
 Gringos & Laura

- Jako mi je žao. - Fiona je nervozno namještala pacijentičine jastuke. Ako dr. Riley
sazna da je unutra pustila posjetitelja i zatim se pacijentičino stanje pogoršalo... - Nisam
imala pojma da će vas uzrujati. Doimao se veoma dragim u čekaonici i bio je jako zabrinut.
Bdio je nad vama tijekom operacije i kasnije.
- U redu je - tupo će Nikki. Njezin se um mučio da shvati sve što je Johnson rekao.
Najgore je to što se podudara s njezinim nejasnim sjećanjima. Goodman ju je doista kanio
ustrijeliti. Netko ga je zaustavio, zacijelo Johnson. Inače ne bi ovdje ležala, živa i zbunjena.
Zar ne? Sad je i Goodman mrtav, kao i Luis Rodriguez. Još dva tijela pridodana popisu
mrtvih: Doug, Lenka, Lisa, Trey, Williams. Jedan po jedan padali su oko nje.
Ali ja sam još ovdje.
Zar na tome doista moram zahvaliti onom zadrtom Johnsonu?
- Što je mislio kad je rekao da uključim vijesti? - upita medicinsku sestru.
- O, ništa, valjda - nehajno će djevojka. - U vijestima su govorili o pucnjavi u skladištu.
Vjerojatno je na to mislio. No vi se morate odmarati. Pozvat ću dr. Rileya i brzo se vratiti.
Nikki je čekala da ostane sama prije nego je uzela daljinski, uzicom pričvršćen za
krevet. Otvorila je na ABC vijesti i odmah se šokirala kad je na ekranu vidjela vlastito lice.
Službena fotografija snimljena nekoliko mjeseci prije Dougove nesreće. U zgodnoj
bezbrižnoj mladoj ženi Nikki zacijelo ne bi prepoznala sebe da ispod nije pisalo njezino ime.
- Psihologinja iz Beverly Hillsa, dr. Nicola Roberts, žena za koju se vjeruje da je u
središtu zloglasnih zombijevskih ubojstava, navodno je stabilna i dobro se osjeća u bolnici
Good Samaritan, nakon obračuna vatrenim oružjem u srijedu uvečer. Do incidenta je došlo
u San Julian Streetu u centru grada, a uslijedio je nakon umorstva Williea Badena, vlasnika
Ramsa, na istoj lokaciji.
Ne bih rekla da se »dobro osjećam«, pomislila je Nikki i lecnula se od bolova u nozi dok
je pozorno slušala izvještaj.
- Na poprištu je potvrđena smrt jednog policajca, detektiva Loua Goodmana, te
meksičkog biznismena i filantropa, Luisa Rodrigueza. Obojica su ustrijeljeni. Policija još nije
potvrdila uzrok smrti gospodina Badena, mada se smatra da on nije ustrijeljen. U ovom
trenutku još nije jasna veza između tri žrtve. Mada je poznato da je Willie Baden priznao
izvanbračnu vezu s Lisom Flannagan, prvom žrtvom takozvanog zombijevskog ubojice. Čini
se da treba slijediti mnogo niti dok se ova priča raspetljava.
Nikkiino je lice nestalo s ekrana, a zamijenile su ga snimke uživo skladišta i okolnih
ulica, sad ispresijecane žutim policijskim trakama.
- Dr. Roberts je iz ove zgrade okrvavljenu iznio - izvjestiteljica je pokazala preko
ramena - detektiv Michael Johnson, koji je zajedno s preminulim detektivom Goodmanom
radio na Zombijevskim ubojstvima.
- Iz LAPD-a još nije stigla službena izjava o događajima u srijedu. Međutim, možemo
potvrditi da je u četrdeset osam sati nakon pucnjave obavljeno niz uhićenja, možda u vezi s

Knjige.club 231
 Gringos & Laura

narkokartelom u koji je gospodin Rodriguez možda bio umiješan... Kao što sam rekla, Chase,
u ovoj fazi još imamo malo detalja.
- Tako je, Karina. - Na ekranu se pojavio televizijski studio gdje je naočit voditelj u
sakou i kravati, zacijelo »Chase«, sjedio za stolom i preuzeo riječ.
- U toj priči ima još mnogo nejasnoća, no ipak se čini da je umiješana droga. Ubojstva u
srijedu, možda uključujući i ono Williema Badena, mogu biti dio dugotrajne borbe za
kontrolu nad ilegalnom trgovinom narkoticima u L.A.-u između meksičkih i ruskih bandi.
Sinoć je uhićena istaknuta violinistica Filharmonije L.A.-a, Anne Bateman, otuđena
žena jednog od preminulih, Luisa Rodrigueza. Gospođa Bateman zapravo je zaustavljena na
pisti aerodroma John Wayne gdje se, koliko znamo, pokušala ukrcati u privatni avion za
Mexico City. Zatim je veoma rano jutros, kao što znaš, Karina, u svom
višemilijunskom domu uhićen investicijski bankar Carter Berkeley, kao i ugledni kirurg
Haddon Defoe. Također i Frankie Jay, viši dužnosnik u Gradskoj vijećnici. Naoružana je
policija svu trojicu probudila u sitnim jutarnjim satima, kao dio iste operacije.
- Policija također želi razgovarati s gospođom Valentinom Baden, ali ona je navodno
doživjela slom nakon muževe smrti i zasad nije sposobna odgovarati na pitanja.
Fotografije Haddona, Cartera i Badena iz sretnijih vremena lebdjele su pred Nikkiinim
očima kao u snu. Dakle, i Haddon je u tome sudjelovao?
- Zasad to ne možemo sami potvrditi - nastavi voditelj - ali LA Times kaže da su im
neimenovani izvori u FBI-u rekli da su ta uhićenja i nedavna ubojstva dio iste operacije, te
da su dvojica preminulih u skladištu, Rodriguez i uhićeni pojedinci umiješani u opskrbu
uličnom drogom poznatom kao krokodil.
- Točno, Chase. - Opet se pojavila Karina ispred skladišta te gledateljstvu objasnila što
je krok i kakav grozan učinak ima na one koji ga uzimaju. No Nikki više nije slušala. Umjesto
toga, zurila je u prizor na ekranu. Haddona Defoea, još u pidžami, vodili su do policijskog
vozila. Imao je kameno lice, ali nije se opirao.
- U ovom trenutku doista izgleda da je policija razotkrila korupciju i možda pranje
novca od opskrbe i prodaje krokodila na visokoj razini. Zanimljivo, također dobivamo
podatke o vezi između tih uhićenja i slučaja Charlotte Clancy od prije desetak godina. Sjećaš
li se tog slučaja, Karina? - upita Chase.
Charlotteino je ime vratio Nikkiin fokus na vijesti.
- Naravno - njegova je kolegica mudro kimnula, mada je nesumnjivo tu informaciju
upravo dobila na blesimetru. - Charlotte je bila au pair djevojka iz San Diega koja je nestala
u Mexico Cityu. Još je nejasno kako se najnovije žrtve uklapaju u tu složenu sliku, Chase -
govorila je Karina. - No izvijestit ćemo vas o tome čim saznamo nešto više.
Nikki je isključila televizor i zagledala se u strop.
Sve se to odnosi na »udruženje«.
Williamsovo »udruženje«.
Goodman je bio dio toga. I Haddon. I Carter. I Badeni.

Knjige.club 232
 Gringos & Laura

A čovjek kojeg je Nikki cijelo vrijeme mrzila, jedina osoba za koju je bila sigurna da je
zadrti i korumpirani lažljivac - detektiv Johnson - on je bio jedina zdrava jabuka u cijeloj
truloj vreći.
On mi je spasio život.
Još je zurila u strop kad je u sobu ušao njezin liječnik.
- Kako ste? - upita. Pogrešno zaključivši da Nikki plače zbog fizičkih bolova, počeo se
ispričavati zato što je ukinuo morfij. - Znam da paklenski boli i doista mi je žao. No sad je
važno, izrazito važno da to stvarno osjećate. Da ostanete u vezi sa stvarnošću, ma kako to
teško bilo.
- Razumijem - reče Nikki kojoj su suze klizile niz lice.
Doista je razumjela, prvi put nakon mnogo mjeseci.

Knjige.club 233
 Gringos & Laura

40

Dva mjeseca kasnije...

- Teta Nikki! Teta Nikki! Gledaj me!

Lucas Adler, Nikkiino kumče i najstarije dijete njezine najbolje prijateljice Gretchen,
opasno je balansirao na upravljaču svoga bicikla (u pokretu) samo na rukama. Ispruženih
ruku, desetogodišnjih nogu koje strše ravno u zrak, izgledao je kao slomljen vrat koji čeka
da se dogodi.
Hvala Bogu da se vozi po travi, mislila je Nikki i sa stražnjega trijema nervozno gledala
kako njezino kumče, nadobudni akrobat, juri golemom tratinom obitelji Adler. Već je dva
mjeseca kod Gretchen i Adama, boravi u jednoj od brojnih gostinjskih soba u njihovoj kući u
Beverly Hillsu. Nije mogla poželjeti bolje mjesto za oporavak: lijep, raskošan dom, ali i
sretan, pun djece, smijeha, buke i društva. Dovoljno da joj odvuče pozornost s vlastitih
mračnih razmišljanja, onih dana kad je to željela. U danima kada to nije željela, tu je
bila Gretchen koja nije prihvaćala odbijanje. Izvlačila je Nikki iz depresije nepokolebljivom
odlučnošću koja joj je vjerojatno spasila život.
- Živa si, Nik - neprestano ju je podsjećala Gretchen. - Preživjela si. Za to postoji razlog.
- Nisam preživjela - odgovorila bi Nikki. - Spašena sam. Postoji razlika. Spasio me
čovjek koji je sve što ja nisam. Rasist, seksist, lažljiv... - Kao da joj nikad nije ponestalo
pridjeva za opisivanje mrskoga Micka Johnsona. Ipak je dio nje znao da je gnjev kojim
obasiplje policajca zapravo gnjev spram nje same. Zato što ga je pogrešno procijenila,
barem djelomice. Baš kao što je i mnoge druge pogrešno procijenila.
- Pa, meni je svejedno ako živi ispod mosta i jede jarce - žustro je odgovorila Gretchen. -
Svatko tko je spasio tvoj život u mojoj je knjizi dobar čovjek. Osim toga, Nik, ovdje nije riječ
o njemu, već o tebi. - Što ćeš ti napraviti s ostatkom svoga života? Premda te svi jako
volimo, ne možeš do kraja života sjediti na našem trijemu i čitati novine.
To je bilo točno. Nikki je na Gretchenin nagovor zatvorila svoju praksu i prekinula
najam ureda u Century Cityu. Također je na prodaju dala svoju i Dougovu kuću u
Brentwoodu - »onaj mauzolej«, kako je Gretchen rekla.
- Bogata si, lijepa, zdrava i obrazovana - tvrdila je Gretchen i Nikki pod nos gurnula još
popisa modernih stanova u New Yorku dok je jednog jutra spremala kutije za ručak svoje
djece. Nikkiino preseljenje u New York kako bi »počela iznova« postala je manja
Gretchenina opsesija. Nikki je počela sumnjati da ona i sama proživljava neku vrstu
maštarije o bijegu. - Još si mlada, Nik.
- Nisam mlada! - nasmijala se Nikki. - A nisi ni ti.

Knjige.club 234
 Gringos & Laura

- Pa, nismo stare - odbrusila je Gretchen dok je kriške kruha bez kore mazala maslacem
od kikirikija. - Ne želiš do kraja života biti sama.
Zar ne želim, pitala se Nikki.
Gledajući kako se Lucas vješto spustio na sjedalo bicikla, trijumfalno zamahnuvši
rukom, nasmiješila se i uzdigla palčeve prije nego se vratila novinama.
Danas je prvi dan suđenja Haddonu Defoeu. Optužen je za pranje novca i korupciju.
Navodno je još od Dougove pogibije, a možda i ranije, Haddon kroza svoju i njihovu
dobrotvornu organizaciju prao novac Luisa Rodrigueza, a 90 posto odnosilo se na profit iz
trgovanja krokodilom. Ako je vjerovati tužiteljima, zaradio je milijune dolara na proviziji,
kao i ostali članovi L.A. »udruženja«, uključujući Badene. Willie je zaradio bogatstvo
pranjem Rodriguezove gotovine prije nego je ubijen, usmjeravajući sredstva u sve i svašta,
od gradnje trgovačkih centara diljem južne Kalifornije do svoje voljene nogometne ekipe.
Što se tiče Valentine, njezina veza s kartelom traje desetljećima, a organizacija Missing
profitirala je od otmica i trgovanja ljudima radi seksa. Djelovala je kao paravan
za nezakonite, čak ubojite, aktivnosti, baš kako je Derek Williams sumnjao.
No čak je dublje od toga. Prema tvrdnjama tužitelja, gospođa Baden duboko je
poremećena osoba, i možda je davno imala prste u nestanku svoje sestre. Pojavili su se stari
obiteljski prijatelji i otvoreno pričali o Valentininoj opsesivnoj ljubomori prema sestri.
Maria je uvijek bila ljepša od dviju sestara. Poput mnogih drugih Amerikanaca, Gretchen se
nije mogla zasititi priče. Suđenje Valentini počet će tek za nekoliko mjeseci, ako do njega
uopće dođe. Od umorstva Williea ona se »odmara« u dobro čuvanoj psihijatrijskoj
ustanovi blizu Oxnarda. No tabloidi su joj već itekako sudili i time plijenili pozornost.
Williams je u mnogočemu imao pravo, tužno je mislila Nikki. Posve je pogodio za
Missing. Još važnije, on je prvi upozorio na Rodriguezov tajni život, te na valove korupcije i
zavjere što ih je to stvaralo. No FBI sebi pripisuje zasluge za sve to, jednako kao što tvrde da
su »riješili« zagonetku nestanka Charlotte Clancy - što je sad službeno
proglašeno umorstvom.
U smrti kao i u životu, mislila je Nikki, Williamsu su ukrali priznanje. Siroti Derek.
Nikki se pokušala posve isključiti iz medijskih izvještavanja o suđenjima. No kako je LA
Times svakodnevno o tome pisao na više stranica i sve su televizijske vijesti najprije o tome
izvještavale, nije se bilo lako isključiti. Ne događa se često da izvjestitelji u L.A.-u zariju zube
u slučaj u koji je umiješano mnogo pripadnika gradske elite, od političara do bankara,
liječnika do policajaca, filantropa do odvjetnika, pa čak i sudaca. Tu je još i senzacionalno
»strano uplitanje«, uz Ruse i Meksikance koji ratuju za teren na američkom tlu. To je
sigurno drukčije od uobičajeno plitkih tračeva iz šoubiznisa. Nije samo Gretchen ovisna o
najnovijim preokretima u priči. Cijeli je L.A. opčinjen.
- Hej!
Nikki je poskočila kad joj se Gretchen prikrala iza leđa i istrgnula joj novine iz ruku.
- Obećala si da nećeš gledati, sjećaš se?
- Znam - reče Nikki. - Ali sude Haddonu. Njegova je slika na naslovnici.
Knjige.club 235
 Gringos & Laura

- Što je samo razlog više da to ne čitaš - reče Gretchen. Savila je novine i tutnula ih pod
ruku.
- Izgleda tako iscijeđeno - reče Nikki. - Kao da je ostario deset godina.
Gretchen se namrštila. - Nadam se da ga ne žališ? Zaboga, Nik. Nakon svega što ti je
Haddon Defoe priredio? Svih laži? Da i ne spominjem sve one jadnike čije je živote uništila
ona grozna droga.
- Znam - tužno će Nikki. - Imaš pravo.
- Imam, naravno! - ogorčeno će Gretchen. - Najprije zarađuje na njihovoj ovisnosti, a
zatim se prikazuje kao njihov spasitelj. Pomisli koliko je njegovoj liječničkoj praksi koristila
sva ona dobra reklama, povrh milijuna koje mu je plaćao Rodriguez? - Gorko je odmahnula
glavom. - Izdao je Douga kao i tebe, znaš. Nadam se da će baciti ključ.
Nikki je kimnula, previše deprimirana da bi odgovorila riječima. Istina je sve što je
Gretchen rekla, a katkad se i sama isto osjećala. No u drugim je trenucima bilo teško preko
noći posve promijeniti mišljenje i osjećaje o nekoj osobi. Nije to kao što Lucas vješto i lako
izvodi akrobacije na svom biciklu. Nikki godinama poznaje Haddona, desetljećima, ne samo
kao prijatelja, već i kao dobra čovjeka. Premda je istina da su njegova nedavna nespretna
nabacivanja donekle narušila taj imidž, sad bi trebala prihvatiti da je on zao čovjek, da
je cijelo vrijeme to bio. Kako se to može? Odakle početi? Činjenice su činjenice i lako se
mogu promijeniti, ali osjećaji? Osjećaji su druga priča.
Bilo je dovoljno teško s Goodmanom kojega je poznavala samo nekoliko mjeseci i nije
se istinski s njim zbližila. Goodman joj je prislonio pištolj uz glavu i ubio bi je kao psa
lutalicu da Johnson nije naišao. Ubio bi je radi novca.
To je činjenica.
Također je hladnokrvno ubio Dereka Williamsa.
To je, tragično, još jedna činjenica, ona koju je policajka za vezu sa žrtvama morala
objasniti Nikki nekoliko dana nakon što je izišla iz bolnice. - Bojim se da nema nikakve
sumnje. Našli smo prigušivač među stvarima detektiva Goodmana, i kapljice krvi gospodina
Williamsa na vlaknima njegove odjeće.
No Nikkiini osjećaji još nisu sustigli novu stvarnost. Mada je to iracionalno, dio nje još
tuguje zbog Goodmanove smrti, još ga žali zbog teškoga djetinjstva i demona koji su ga
progonili. Kao da se ne može odreći čovjeka kakvim ga je zamišljala, baš kao što ne može
Johnsonu dodijeliti ulogu junaka samo zato što to »činjenice« zahtijevaju.
- Hajde - reče Gretchen naslutivši da se Nikkiine misli vraćaju u mrak. - Adam je cijeli
dan na snimanju pa ću djecu odvesti u Pasadenu. Mislila sam obići vrtove u Huntingdonu i
zatim ići na kasni ručak u pagodu u kineskom vrtu. Možeš mi pomoći s njima trojicom.
- Dobro sam - reče Nikki. - Mislim da ću ostati ovdje i odmarati se.
- O, to nije molba - odlučno će Gretchen spustivši joj u krilo bočicu losiona za sunčanje i
zemljovid botaničkih vrtova. - Ideš s nama.

Knjige.club 236
 Gringos & Laura

Okrenula se prema tratini i u istom dahu viknula: - Lucas! Silazi s tog bicikla prije nego
nešto slomiš, i potraži svoju braću! Želim da za pet minuta budete u automobilu.

Botanički vrtovi u Huntingdonu doista su prekrasni, ali je bilo užasno vruće. Tridesetak
kilometara od Beverly Hillsa temperatura se nekako povisila za desetak stupnjeva, pa je
termometar pokazivao gotovo trideset osam dok su Nikki, Gretchen i dječaci vijugali
između ruža, pustinjskih cvjetova i orijentalnih vrtova. Bilo je i jezerca sa šaranima, mostića
te minijaturnih hramova oko kojih su letjele nebrojene vrste leptira.
Nikki je još hodala polako i uz pomoć štapa, zahvaljujući metku što ga je Luis Rodriguez
ispalio u njezinu nogu, pa je jedva sustizala Gretchen i djecu. Znoj joj se cijedio niz lice i
između dojki te se osjećala neugodno i ljepljivo. Gore od sparine bilo je zurenje i šaptanje
neznanaca. Nikki je bila sigurna da su je mnogi prepoznali iz novina ili televizijskih vijesti.
U New Yorku ću opet biti anonimna, mislila je nastojeći se usredotočiti na pozitivno. Bit
će i hladnije. S godišnjim dobima.
Nedostaju joj godišnja doba.
Opazila je kamenu klupu u hladovini vrbe te sjela da dođe do daha i popije malo vode.
Iznenadio ju je zvuk da je dobila poruku na mobitel. Tko bi to mogao biti? Ovih dana nitko je
ne zove. Nikki se davno udaljila od obitelji i prijatelja, osim od Gretchen. Policijska je istraga
završila i više ne radi kao terapeutkinja. Njezin je mobitel uglavnom postao fotoaparat
kojim je snimala djecu Adler.
Pogledala je ekran i želudac joj se okrenuo. Odmah je prepoznala broj, mada je taj
kontakt davno izbrisala iz mobitela.
Poruka detektiva Johnsona bila je tipično kratka, samodopadna i nepristojna.
»Nađimo se sutra. Denny’s Pico/34.«
To je sve. Nema »molim«. Nema »kako ste«. Nema objašnjenja zašto bi se Nikki s njim
trebala sastati ili o čemu je riječ, a kamoli pitanja odgovara li joj vrijeme i mjesto.
Pomislila je da bi mu trebala odgovoriti »Zaboravite«, ali je zaključila da će izostanak
bilo kakva odgovora poslati istu poruku. Podigla je pogled i vidjela da joj se Gretchen
približava te je brzo obrisala poruku.
- Sve u redu? - Gretchen je sumnjičavo pogledala mobitel. - Ne gledaš izvještavanje sa
suđenja Haddonu, je li?
- Ne - reče Nikki. - Časna riječ.
Zamislila je Micka Johnsona kako sam sjedi u Denny'su, samouvjereno čeka da ona
stigne i tada polako shvaća da neće doći. Ni sada. Ni ikada.
Više nema nikakvu moć nad njome. Nasmiješila se.
Tada je prvi put shvatila.
Mrzim ga više nego ranije.
Mrzim ga zato što mi je spasio život.

Knjige.club 237
 Gringos & Laura

U sobi za posjetitelje zatvora Valley State, Jerry Kovak nervozno se češao po crvenom
vratu. Temperatura u Chowchilli prešla je trideset osam stupnjeva i Jerry je dobio opekline
od sunca samo dok se iz zatvorskoga dvorišta vraćao u ćeliju.
- Je li odgovorila?
Mick Johnson zurio je u svoj mobitel. - Još nije. Češanje se pojačalo.
- Ali misliš da hoće? Želim reći, vidjet ćeš je? Micku je bilo teško gledati ovakva Jerrya.
Prestrašena. Očajna.
- O, vidjet ću je, sigurno - reče svom prijatelju. - Na to možeš računati. Još nisam završio
s dr. Roberts.

- Izgleda bijesno - šapnula je konobarica dok je punila vrč kavom.

- Stvarno bijesno - na isti je način odgovorila njezina prijateljica. - Što misliš, koliko će
još čekati?
Djevojke u Denny'su dobro su poznavale detektiva Micka Johnsona. Godinama je stalni
gost i mada ne govori mnogo, ostavlja velikodušne napojnice. Katkad dolazi s drugim
policajcima, ali obično jede sam, divovske hrpe palačinki i slanine, u svako doba dana.
Međutim, danas je naglasio da čeka »prijateljicu« i zamolio separe straga, »privatno
mjesto«.
Čekao je neku ženu i konobarici ga je bilo žao jer ga je tako iznevjerila, svima pred
očima. Kanila je otići onamo i po treći mu put natočiti kavu kad je ušla sitna brineta i
zaputila se ravno do Johnsonova stola.
- Opa - šapnula je prijateljica. - Jako je zgodna. To valjda nije spoj, je li?
Prva je djevojka slegnula ramenima. - Tko zna? Možda negdje ima zalihu novca.
Druga se nasmijala. - Da, svakako. Zato ovdje jede četiri puta tjedno. Možda je obdaren
kao magarac - namignula je.
- Carla! Ne budi odvratna. Idem po njihovu narudžbu.
Uzela je dva jelovnika i otišla do Johnsonova separea.
- Zdravo! - Nasmiješila se brineti koja joj se činila veoma poznatom. - Što vam mogu
donijeti?
- Ništa nam ne treba - obrecnuo se Johnson. - Osim malo privatnosti, može?
Konobarica se povukla, povrijeđena. Klipan. Nekim se ljudima jednostavno ne može
udovoljiti. A ona se nad njim sažalila...

Johnson je stisnutim, ljutitim očima gledao Nikki preko stola.

- Niste žurili - progunđa.
- Imate sreće da sam uopće došla - ledeno odbrusi Nikki. - Nisam kanila.

Knjige.club 238
 Gringos & Laura

Johnsonovo je lice tako pocrvenjelo da je izgledao kao da se kuha iznutra. - Vi ste

stvarno nevjerojatni, dr. Roberts, znate?
- O, ja sam nevjerojatna?
- Spasio sam vam život! - Johnson je povisio glas.
- Nisam to tražila od vas - prosiktala je Nikki. - Nisam to željela!
- O, stvarno? Kažete da ste željeli umrijeti u onom skladištu? Željeli ste da vam
ljubavnik Goodman spraši metak u glavu? Sigurno nije tako izgledalo dok ste ondje ležali i
cvilili kao svinjče, preklinjali za svoj život.
- Nikad nismo bili ljubavnici. - Nikki je drhtala od bijesa. - I da, željela sam živjeti. Tko
ne želi? Samo nisam željela da vi budete taj... Mrzim vas! - izlanula je. - Život ste mi
pretvorili u pakao od trenutka kad je počela ta noćna mora.
- Ja? - Johnson je zvučao istinski iznenađeno. - Kako ste to zaključili?
Nikki ga je s nevjericom gledala.
- Ozbiljno? Pokušali ste mi prikrpati umorstva Lise i Treya. Čak ste me optužili da sam
imala prste u smrti vlastita muža.
- Nikome ništa nisam pokušao »prikrpati« - defanzivno progunđa Johnson. - Mislio sam
da ste krivi. Barem u početku.
- Na temelju čega? - Nikki ozlojeđeno raširi ruke. - Slutnje? Vašeg policijskog instinkta?
- O, samo naprijed - podrugljivo će Johnson. - Slobodno zanemarite te stvari. Zato što
tako dobro razumijete što znači biti policajac, zar ne, doktorice? Budući da ste vi tako
pronicava psihologinja i ostalo.
Pogodio je metu, ali Nikki je to nastojala prikriti. Bilo joj je drago da je došla, drago što
će napokon raščistiti situaciju s Johnsonom, reći mu u debelo, neuko lice što doista misli o
njemu.
- O, griješila sam - reče. - Ja ću to prva priznati. Činila sam velike greške i za njih platila,
detektive. Ali to vaš neandertalski, rasistički, seksistički, homofobni svjetonazor ne čini
manje ogavnim. Lažno ste me optužili da sam ubila ljude koje sam voljela - vlastita muža,
prijatelja, pacijenticu - samo zato što sam vam antipatična. Zašto vi meni ne objasnite kako
je to u redu?
Johnson je otvorio usta da se izdere na nju - krv mu je uzavrela, kao uvijek u blizini ove
iritantne žene - ali se ovoga puta suzdržao. Obuzeo ga je gnjev, naravno. Ali također je želio,
trebao, da ga ona razumije. Jedno od njih mora premostiti jaz među njima.
Umirujuće je podigao ruke i svjesno se potrudio govoriti smireno i polako.
- Dobro, gledajte. Istina je da sam u početku mislio da ste upleteni. I u tome sam
pogriješio. Mada ste mi pružili dovoljno razloga da u vas sumnjam. Ali morate znati, ja
nisam lagao i nisam vam pokušavao smjestiti. Doista sam mislio da ste vi organizirali ta
umorstva.

Knjige.club 239
 Gringos & Laura

- Zašto? Jer vam nisam dala sve informacije? - upita Nikki jednako smirenijim tonom. -
To je malo slabašno, nije li?
- Više od toga - reče Johnson. - Imali ste motiv.
Nikki je uzdigla obrvu. - Doista?
- Naravno. Muž vas je varao - objasni Johnson. - Osim toga, trebali ste sve naslijediti. To
je motiv za umorstvo. Lisa Flannagan bila je ljubavnica, a to ste mrzili. To je motiv za
ubojstvo Lise.
- A Trey? - upita Nikki.
- Ne znam za Treya - Johnson je slegnuo ramenima. - Mislio sam da je možda znao
nešto o vama i vašemu mužu što ste željeli zadržati u tajnosti. Ih je možda prikrivao preljub
vašega muža? Činjenica je da su svi preminuli bili povezani s vama, doktorice. Imali ste
motiv, mali ste priliku, imali ste financijska sredstva da to obavite. Imali ste i
pamet, domišljatost.
- I bila sam vam antipatična, zar ne, detektive? - gorko će Nikki. - Obrazovana, uspješna
žena, ona koju vaša značka i razmetljivost nisu impresionirali.
- A lažljivica? - reče Johnson boreći se protiv vlastita gnjeva. - Lagali ste nam o
Brandonu Grolschu. Rekli ste da za njega nikad niste čuli.
Nikki je porumenjela. - Istina. Valjda... nisam vjerovala da ćete biti pravedni prema
njemu.
- O, točno. Niste imali povjerenja u nas. A što je to bilo, slutnja? Psihološki instinkt?
Pogodak, pomisli Nikki.
- Pogriješila sam kad sam vam lagala o Brandonu - prizna. - Ali to nije izlika da me
progonite...
- Nisam vas progonio, gospođo - Johnson odmahne glavom. - Radio sam svoj posao,
istraživao umorstva. Imao sam razloga sumnjati u vas, ali kad sam se dublje time
pozabavio, pojavili su se drugi tragovi i naveli me da drukčije gledam na situaciju. Već sam
na to počeo gledati iz kuta trgovine drogom i istraživati Rodrigueza, zahvaljujući starim
prijateljima iz odjela za droge. Nije pomoglo što je vaš čovjek Williams gazio po mojem
području - morao je dodati - petljao se u potencijalne svjedoke. Ali ne volim ružno govoriti
o mrtvima.
Prekrižio se i Nikki je to odlučila zanemariti. Nema se pravo ljutiti uime Dereka
Williamsa. Da nije bilo nje, Williams bi još bio živ.
- Kako ste znali da ću biti u skladištu? - upita Nikki.
- To je bila sreća - reče Johnson. - Goodman je postao traljav. Ostavio je obrisane e-
mailove na serveru, a već sam mu hakirao poruke. Nakon što sam ispitao dilere na ulicama
Treyova starog područja i shvatio da se vodi rat za tržište krokodila između Rodrigueza i
ruskih bandi, znao sam da netko u našem odjelu pomaže Rodriguezu. Odmah
sam posumnjao u Goodmana, ali nisam bio siguran do dana prije nego ste se pojavili u
postaji. Tada sam mu na automobil stavio uređaj za praćenje.

Knjige.club 240
 Gringos & Laura

Nikki je zadrhtala. Ona sad sigurno ne bi bila živa da nije bilo tog uređaja i Johnsonove
dalekovidnosti.
- Gledajte. Doista sam vam zahvalna - reče.
- Stvarno? - namrštio se. - Na čudan način to pokazujete.
- To što ste učinili bilo je veoma hrabro - reče Nikki. - Ali ne može izbrisati sve što se
ranije zbivalo. Zadrti ste. Licemjerni. - Na prste je nabrajala njegove karakterne mane, kao
razočarana učiteljica. - Bezočno lažete na sudu kako biste zaštitili kolege.
- Lojalan sam svojim prijateljima! - branio se Johnson. - Kao i vi, doktorice. Pogledajte
kako ste štitili Brandona. Jedina je razlika u tome što su moji prijatelji dobri ljudi koji su
svoj život posvetili javnoj službi, dok su vaši niškoristi ovisnici koji nedužne ljude iskasape
mesarskim noževima samo da dođu do sljedeće doze droge.
Nikki se lecnula. Svim je srcem željela da to nije točan opis Brandona Grolscha. Ali jest.
Čak i ako su Luis Rodriguez i Valentina Baden vukli konce, Brandon je ipak odgovoran za
grozote što ih je počinio.
- Znači li vam nešto ime Jerry Kovak? - upita Johnson, kao grom iz vedra neba.
Kovak. Nikki se nečega prisjetila, ali nije točno znala kamo to smjestiti.
- Detektiv Jerry Kovak, odjel za droge. Sjajan policajac. Umrla mu je žena. Sudjelovao je
u incidentu s ništarijom i dilerom još početkom 2000-ih. Osuđen je na dvadeset godina.
- Kovak...? - Nikki je glasno promrmljala ime. - Ne valjda onaj koji je premlatio mladog
crnca tako da je umalo umro?
- »Mladi crnac« bio je bešćutni diler i ubojica po imenu Kelsey James. - Johnson je
ispljunuo njegovo ime kao da je otrov. - S druge strane, Jerry je bio odlikovani detektiv,
divan muž i otac. U ono je vrijeme bio izvan sebe od tuge. No vi ste svjedočili protiv njega.
Rekli ste sutkinji da je mentalno u redu i ta ga je kučka osudila na dva desetljeća. To ga je
posve uništilo.
Nikki je na Johnsonovu licu vidjela gnjev i mržnju. On stvarno misli da je to bila
nepravda, pomisli Nikki. Pomno birajući riječi, odgovori: - Sjećam se. To je bio tragičan
slučaj.
- Nije trebao biti - reče Johnson. - Vi ste zarili nož, doktorice.
Nikki ga pogleda u oči. - Mislila sam, tragičan za sve. Za vašega prijatelja, ali također za
napadnuta čovjeka i njegovu obitelj.
- Naravno da jeste - gorko će Johnson.
- Tuga je strašna stvar - reče Nikki. - Znam to jednako dobro kao ostali. Ali ne može se
ići naokolo i batinama gotovo ubiti ljude.
- Kelsey James nije bio »ljudi«. Bio je ološ. On, njegova obitelj i cijela zajednica gadova
koji su oko njega zbili redove. Mislite da sam rasist, doktorice? Jeste li se ikad zapitali zašto?
- Ne, ne postavljam si takva pitanja - reče Nikki, još prkosna, ali više ne ljutita kao
ranije. Sad je shvatila da Mick Johnson u suštini nije loš čovjek. Samo ima pogrešna gledišta.

Knjige.club 241
 Gringos & Laura

- Jer nije važno zašto. Pogrešno je pogrešno. Ono što je vaš prijatelj napravio bilo je
pogrešno. I to je to.
- To je to - ponovi Mick. Odmahnuo je glavom od mješavine cinizma i očaja. - U kako
ugodnom crno-bijelom svijetu vi živite, dr. Roberts. Za nas policajce na ulicama, znate, one
koji riskiraju živote da bi spasili vaš, uopće nije tako. Nikad ništa nije crno-bijelo. Sve je
sivo.
Nikad se nećemo složiti, pomisli Nikki. Nikad ga neću navesti da svijet gleda na moj
način, a on mene neće navesti da ga gledam na njegov način. No oboje pokušavamo živjeti u
skladu s vlastitom savješću.
Osjećala je kako nestaju posljednji ostaci njezina gnjeva i zamjenjuje ga dubok osjećaj
olakšanja.
- Zašto ste me danas pozvali ovamo, detektive Johnson?
Johnson ju je zamišljeno promatrao, kao da razmišlja kako će najbolje riješiti složen
problem. Što je zapravo i radio.
- Da naplatim uslugu - reče i pročisti grlo. - Ili, ako hoćete, da nešto razmijenimo? Ja
sam spasio vaš život. Možda biste vi zauzvrat mogli učiniti nešto za mene.
- Ako mogu - reče Nikki. - Koja je usluga?
- Jerry Kovak sljedeći mjesec ima saslušanje za pomilovanje. - Johnson ju je gledao
ravno u oči. - Želio bih da govorite u njegovu korist.
Nikkiino se lice snuždilo. - Ma dajte, detektive. Budite razumni. Znate da to ne mogu.
- Jasno da možete.
- Bio je kriv za taj zločin - reče Nikki. - Nije bio luđi od vas ili mene. Moje se mišljenje
nije promijenilo. Žalim.
- Ovdje nije riječ o krivnji ili nevinosti - reče Johnson i nestrpljivo odmahne rukom na
njezine prigovore. - Riječ je o milosrđu. O samilosti za dobrog čovjeka.
Nikki je oklijevala. Dok su razgovarali, prisjećala se pojedinosti slučaja Kovak. Grozne
ozljede što ih je Kelsey James zadobio pa mu je lice ostalo neprepoznatljivo, čak i vlastitoj
obitelji. Ono što je Johnsonov prijatelj napravio bio je čin životinje, divlje zvijeri. Nijedan
»dobar čovjek« to ne bi učinio, ni u kakvim okolnostima. U Kovakovu se dosjeu vidjela
povijest rasno motiviranih incidenata, uz niz navodnih napada na crne žrtve
tijekom godina, mnogo prije smrti njegove žene.
- Žao mi je - spustila je pogled na svoje ruke. - Ne mogu vam udovoljiti.
- Hmmm. Mislio sam da ćete to reći. - Iznenadila se jer je Johnson zvučao razočarano,
ne bijesno. - Pa, u tom slučaju zacijelo vam ne mogu pokazati FBI-ov dosje o ljubavnici
vašeg muža čiju sam kopiju nabavio. Trudnoj ljubavnici, moram dodati. Još nešto što ste
nam u svojoj mudrosti odlučili prešutjeti. Ah, dobro. Šteta.
Spustio je novčanicu od dvadeset dolara na stol, ustao i zaputio se k vratima.
- Čekajte! - Nikki je viknula za njim.

Knjige.club 242
 Gringos & Laura

Nastavio je hodati.
- Detektive Johnson! Stanite, molim vas.
Stao je i nasmiješeno se okrenuo.
- Što se dogodilo, doktorice? - podrugljivo upita. - Situacija je odjednom postala siva,
zar ne?
Uhvatio ju je u klopku i oboje su to znali. Nikki nije znala treba li se ljutiti ili smijati. Na
koncu je, iz neobjašnjivih razloga, izabrala drugo.
- Dobro - reče. - Vi ste pobijedili. Doći ću na saslušanje.
- I založiti se za njega? Nedvosmisleno?
To je pogrešno, ali svatko ima svoju cijenu. Istina je da bi Nikki prodala dušu samo da
sazna tko je Lenka Gordievski uistinu bila, te kako je svoje kandže zarila u Douga.
- Da - reče. - Sad mi, molim vas, pokažite što imate.

Potištena je Nikki deset minuta kasnije pogledala Micka Johnsona.

- Ovo mi ništa ne govori.
Dok je ona čitala dosje o Lenki, on je naručio drugu hrpu palačinki od još uvrijeđene
konobarice. Pojeo je dvije trećine kad je Nikki progovorila.
- Mislim da vam mnogo govori - rekao je, salvetom obrisao sirup iz kuta usta i progutao
zalogaj. - Lenka je bila posrednica koja je pomogla Luisu Rodriguezu uvesti prve količine
krokodila iz Moskve. Pet godina ranije promijenila je prezime u Gordievski, nakon što je
svjedočila za državu protiv jednog kartela u Sankt-Peterburgu. Zato vaš prijatelj Williams
nije uspio naći ništa o njezinoj prošlosti. Prije se zvala Natalia Driskov.
- Nije me briga za njezino ime! - uzrujano će Nikki. - Zanima me njezina veza s mojim
mužem.
- Sve je to povezano, dušo - prilično ljubazno reče Johnson. - Lenka je upoznala
Rodrigueza sa svojom mrežom opskrbljivača i prenositelja droge u Rusiji. Već je živjela u
L.A.-u i poznavala je mreže ovdje. Pretpostavljam da je dobro zarađivala, ali to je
uvijek opasna igra. Ruske bande zamjerile bi svakome tko bi na njihov teren doveo
meksičke kartele.
- Mislite da su je Rusi ubili? - upita Nikki. - Prtljanjem po kompjutoru u Dougovu
automobilu? On je bio kolateralna žrtva, zar to kažete?
Johnson je slegnuo ramenima. - Pročitali ste izvještaj, jednako kao ja. Da, mislim da je
vaš muž definitivno bio kolateralna žrtva. Ali ne vjerujem da su Rusi izazvali nesreću.
Rekao bih da je to bio Rodriguez.
Nikki se zbunjeno namrštila.
- Ali... ako je Lenka radila za Rodrigueza?
- Više nije bila korisna - reče Johnson. - Kao ni Willie Baden. Vlastitim ste očima vidjeli
što se njemu dogodilo.

Knjige.club 243
 Gringos & Laura

Nikki je zadrhtala.
- Do početka prošle godine Rodriguezova je ekipa već prisvojila tržište kroka na
Zapadnoj obali - reče Johnson. - Uz Goodmanovu je pomoć praktički protjerao Ruse, a u
Mexico Cityu proizvodio je vlastitu robu. Ondje je već imao goleme mogućnosti proizvodnje
kokaina. Charlotte Clancy to je davno otkrila i zato je ubijena. Luis je samo
morao prilagoditi operaciju i sve pretvoriti u divovske laboratorije za krok. Nakon toga više
mu nije trebala Lenka. Želite li znati kako glasi moja teorija o njoj i vašemu mužu?
- Naravno - umorno će Nikki.
- Mislim da je ta žena znala da su joj odbrojeni dani s Rodriguezom. Stoga mu je
nastojala postati korisnom na druge načine. Tu na scenu dolazi vaš muž. Rekla je da će se s
njim zbližiti u nadi da će iz njega izvući informacije o vama i vašim pacijentima. Pobrinula
se da ih Haddon Defoe upozna i tako je krenulo. Na kraju krajeva, tada je k vama već dolazio
Carter Berkeley, jedan od njegovih ključnih financijskih stručnjaka u L.A.-u i
svjedok umorstva Charlotte Clancy. Mislim da je veza s vašim mužem bio Lenkin posljednji
pokušaj da ostane važna Rodriguezu. Važna i živa. Pokazalo se da to nije bio osobito dobar
plan.
Nikki je tupo zurila kroz prozor. Dakle, ja sam kriva? Lenka je zavela Douga kako bi
doprla do mene? Nakon, činilo joj se, cijele vječnosti, okrenula se i pogledala Johnsona.
- Problem je u tome - tužno reče - da mi ovo ne govori zašto je Doug to napravio.
Recimo da imate pravo po pitanju Lenkinih motiva, i Rodriguezovih. Možda imate, zato što
se sve uklapa. To i dalje ne daje odgovor na najvažnije pitanje, barem za mene. A to je, zašto
bi moj muž varao mene s tom ženom? Tom neznankom. U jednom smo trenutku bili sretni,
stvarno sretni, a u idućem je sve to nestalo. Zašto se to dogodilo?
Mick Johnson promatrao ju je s istinskim sažaljenjem.
- Ne znam, dušo. Možda mu je ispričala dirljivu priču. Možda je priznala da se spetljala
s kartelima i Rodriguezom, pa se pokušava iz toga izvući? Prema onome što sam čuo, vaš je
muž uvelike pomagao ljudima u nevolji. Druge prilike i sve to?
- Ali ona je s njim zatrudnjela! - Nikkine su se oči ispunile suzama.
- Možda je i to samo dio svega toga? - reče Johnson. - Nastojao joj je pomoći, zbližili su
se, pogriješio je i s njom spavao. Sjetite se, ona se cijelo to vrijeme bori za opstanak, radi sve
što može kako - ga zavela i s njim se zbližila jer o tome ovisi njezin život. Možda je on
požalio, ali tada ona zatrudni i što će on? Možda je to njegova jedina prilika da ima dijete jer
vama dvoma to nije uspjelo. Teško je tome okrenuti leđa. Nije li?
Nikki je nijemo kimnula. Možda. Ima previše možda. Johnsonov joj je fascikl otkrio
činjenice o Lenki, a on joj je iznio teorije. Ali činjenice i teorije ne mogu objasniti emocije.
Niti mogu izliječiti slomljeno srce.
Nikki je uzdahnula i vratila mu fascikl preko stola.
- O, ne treba - reče Johnson. - To je za vas. Možete ga zadržati.
- Ne, hvala - reče Nikki. - Vrijeme je da se oslobodim prošlosti. Mogu početi ovime.

Knjige.club 244
 Gringos & Laura

Zavladala je nelagodna tišina. Johnson je odgurnuo hladne ostatke palačinki i

konobarici dao znak neka donese račun.
- Pa, ovaj, kakvi su vaši planovi za dalje? - pitao je osjećajući da netko treba prekinuti
tišinu. - Hoćete li opet raditi?
- Ne. - Nikki je govorila s odlučnošću koja je i nju samu iznenadila. - Zatvorila sam svoju
praksu ovdje i ponudila kuću na prodaju. Poigravala sam se idejom otvaranja nove
psihološke prakse u New Yorku, ali sam se predomislila. Sigurno ću se ondje nečim baviti,
ali još ne znam čime. Srećom, mogu čekati. Uzeti malo slobodnoga vremena.
- Selite se u New York? - Johnson se doimao iznenađenim. - Kada?
- Sad, valjda. - Nikki je slegnula ramenima. - Mislim, uskoro. Ovdje me ništa ne
zadržava. Mislim da sam danas to prvi put doista shvatila.
- Dobro. Ali naša nagodba vrijedi, točno? - nepovjerljivo upita Johnson. - Založit ćete se
za Jerrya na saslušanju? To je za mjesec dana.
- Naravno - reče Nikki i slabašno se osmjehne.
- Nagodba je nagodba, detektive. Doletjet ću natrag radi toga. A vi?
- Što sa mnom? - Johnson je uzdigao obrvu.
- Kakvi su vaši planovi? - pojasni Nikki.
- Moji planovi? - Pitanje kao da ga je zabavljalo.
- Ja sam policajac. To je jedini moj plan. Prijeći ću na sljedeći slučaj, pa na sljedeći, dok
ne odapnem. Ne žalim se - brzo doda. - Volim taj posao.
Kako itko može voljeti taj posao, mislila je Nikki dok je gledala kako Johnson plaća
račun. Rad u policiji znači niske plaće i stalnu opasnost, a zbog svih korupcijskih skandala,
više nema ni poštovanja javnosti. I dalje nije odobravala način na koji Mick Johnson vodi
svoj profesionalni život, način na koji se ponaša, prisvaja bjelačke i muške privilegije.
A ipak, nakon svega što je proživjela, shvatila je da to može razumjeti. Sigurno je
iscrpljujuće kad moraš živjeti u stalnom stariju spremnosti za bitku. Znala je da ona to ne bi
mogla.
- Dakle, ne znam jeste li čuli - nelagodno promrmlja Johnson - ali dat će mi odlikovanje,
kao za hrabrost. Za onu večer u skladištu.
- Stvarno? - Nikkiino je lice obasjao iskren smiješak. - Čestitam! Divno.
- Mislim, vjerojatno ćete biti zauzeti. - Johnson je porumenio kao školarac. - No samo
sam mislio, znate, ako želite doći... želim reći, bili biste dobrodošli.
- Bit će mi čast - reče Nikki. Poziv ju je dirnuo jer je znala koliko se mučio da to
izgovori. Njih su dvoje mnogo proživjeli, a ona je shvatila da detektiv Johnson na taj način
nudi maslinovu grančicu.
- Javite mi datum i ja ću doći. - Ustala je i pružila mu ruku. - Čuvajte se, detektive.
- I vi, doktorice.

Knjige.club 245
 Gringos & Laura

Mick Johnson rukovao se s Nikki, a zatim gledao kako izlazi iz restorana i nestaje na
ulici.
Ona je stvarno nešto posebno. Ali je i borac.
Mick Johnson to je poštivao.
Nadao se da će u New Yorku naći sreću koju traži, ali je nekako u to sumnjao. Tuga kao
da se za nju zalijepila.
Ah, dobro. Napravio je što je mogao.
Kao što je rekla, vrijeme je da se oslobodi prošlosti.

Knjige.club 246
 Gringos & Laura

41

U L.A.-u je bio još jedan vruć dan, oko trideset pet stupnjeva, ali u velikoj dvorani
kompleksa Hollywood and Highland Entertainment bilo je ugodno svježe. Nikki je sjedila u
stražnjem dijelu krcatog auditorija, točno ispod klimatizacijskog uređaja, i požalila što nije
ponijela džemper. Danas je ceremonija dodjeljivanja odlikovanja za hrabrost detektivu
Johnsonu i ona je doletjela posebno radi toga, više da ispuni obećanje nego od želje da
bude ondje. Bolno je vratiti se u L.A. tako brzo, ali barem će jednim udarcem ubiti tri muhe:
Johnsonova ceremonija, saslušanje o pomilovanju Kovaka i zadnji odlazak odvjetniku radi
potpisivanja dokumenata za prodaju kuće u Brentwoodu. Nakon ovoga može odletjeti
natrag i nikad se ne osvrnuti. Barem teoretski.
- Danas smo ovdje kako bismo proslavili čin iznimne hrabrosti - ponosno je s govornice
objavio šef policije. Brian Finnigan. - Od pripadnika naših policijskih snaga očekuje se da
svakodnevno na dužnosti pokazuju hrabrost. Sve to zaslužuje priznanje. No katkad
policajac ili policajka prekorači granice očekivanoga...
Još je nekoliko minuta nastavio u tom smislu, u publika je pozorno slušala, gotovo svi
policajci ili njihove obitelji. Kraj njega je na podiju sjedio Mick Johnson. Izgledao je
nezgrapno i deblje no ikad u tijesnoj formalnoj odori. Trbuh mu se prelijevao preko pojasa,
a prsa izgledala kao da će svakog trena prsnuti, u stilu Supermena, kroz uštirkanu košulju
i gumbi će se razletjeti na sve strane. Jadan čovjek, pomisli Nikki. Zaslužio je odlikovanje i
ponosi se time, ali bi ga očito radije primio anonimno poštom. Svjesna nazočnosti medija -
sve povezano sa zombijevskim ubojstvima i Rodriguezovim »udruženjem«, ma kako
površno, izvuklo ih je na sunce - Nikki je ranije dala znak Johnsonu kako bi znao za
njezinu nazočnost, ali se potom povukla u sjenke. Neupadljivo odjevena u bezobličnu sivo-
crnu haljinu i s tamnim naočalama, dulje i malo više sive kose skupljene u neurednu punđu,
bila je neprepoznatljiva kao glamurozna dr. Nikki Roberts koje se ljudi sjećaju iz
televizijskih vijesti.
Misli su joj lutale dok je šef policije pričao dalje.
Tek se prije tri tjedna iselila iz Gretchenine kuće, ali se već činilo da su prošle godine.
Na dan njezina odlaska svi su L.A. programi emitirali vijest da je glavni osumnjičenik za
zombijevska ubojstva, Brandon Grolsch, napokon pronađen u stanu u Fresnu. Već su počeli
curiti prljavi detalji o njegovoj vezi s Valentinom Baden i sve su kamere s iščekivanjem
usmjerene na stan u Fresnu kad je policija provalila.
U danima prije toga ostaci Charlotte Clancy konačno su nađeni u plitkome grobu u
predgrađu Mexico Citya. Taj je podatak otkrio Carter Berkeley kao dio svoje nagodbe da će
svjedočiti za tužiteljstvo. Vijesti su bile pune uplakanih i gnjevnih članova obitelji Clancy,
bijesnih zato što je Carter osuđen na samo četiri godine za svoju ulogu u
pranju Rodriguezova novca od droge i prikrivanje smrti njihove kćeri, dok je dr. Haddon
Defoe, mnogo manje važna figura u krok »udruženju« L.A.-a, osuđen na deset godina. Još je
Knjige.club 247
 Gringos & Laura

gore bilo obožavanje i divljenje kojima su mediji zasipali Anne Bateman, lijepu mladu
violinisticu koja je bila u braku s Rodriguezom, a tvrdila je da ranije ništa nije znala o
njegovim zločinima. Suđenje Anne počet će tek za nekoliko mjeseci jer je popis optužbi
protiv nje dulji i složeniji nego za neke od drugih upletenih.
No za Nikki je dan kad su našli Brandona Grolscha bio najteži, i najosobniji. Nikki i
Gretchen zajedno su gledale vijesti iz Nikkiine sobe. Stajale su nad njezinim napola
spakiranim kovčegom kad je naoružana policija srušila vrata Brandonova stana i ušla. Nikki
je zadržavala dah i čekala. Još je gledala kad su, sat i pol kasnije, isti ljudi izišli i na nosilima
iznijeli vreću s tijelom. Brandon je navodno umro od predoziranja. Tijekom popodneva
saznalo se da je njegovo truplo bilo u djelomičnom stanju raspadanja kad su ga policajci
našli. Vjerojatno je bio mrtav nekoliko dana, ako ne i tjedana.
Nikki se spustila na rub kreveta, odjednom osjećajući malaksalost.
- Ne bi smjela dopustiti da to djeluje na tebe - rekla je Gretchen. - Pokušao te ubiti.
- Znam.
- Ne možeš ih sve spasiti, Nik.
- I to znam.
Problem je bio u tome što Nikki očito nikoga ne može spasiti. Da je uspjela s
Brandonom, da je barem mogla pomoći njemu, Lisa Flannagan još bi bila živa. Kao i Trey -
možda.
Taj se zadnji dan u Gretcheninoj kući dodatno pogoršao za večerom, kad je Adam
stigao kući.
- Znate što? - prostodušno je pitao Adam nakon što ih je obje poljubio u obraz kad su
svi sjeli za stol s djecom.
- Danas sam čuo da će snimiti film o zombijevskim ubojstvima.
- Fora! - uzbuđeno je rekao Lucas, Nikkiino kumče. - Hoće li teta Nik biti u filmu? Tko će
je glumiti?
- Valjda ne govoriš ozbiljno - Nikki je zgranuto gledala Adama.
- Posve ozbiljno - rekao je, uzeo veliku porciju Grcthenine tajlandske salate od
govedine i hladno pivo. - Već se piše trodijelni scenarij u Warneru. Prvi dio je slučaj
Charlotte Clancy, smješten u Mexico City početkom 2000-ih. Drugi dio prebacuje se na
umorstva Flannagan i Raymond, a ubačen je i dio ratova za krok. Mislim da ćeš ti tu biti
središnji lik.
- Fantastično! - istodobno su uzviknula djeca.
- Treći dio bavi se Rodriguezovim »udruženjem« u L.A.-u i kako je uništeno. Završava
umorstvom Williea Badena i prizorom obračuna vatrenim oružjem u skladištu. To je više u
stilu Michaela Baya, filma Brzi i žestoki, mislim, a prva dva scenarija malo su usporenija.
Kao Traffic. Jeste li gledale taj film? S Michaelom Douglasom?
Nikki je sjedila ukočena od šoka. Gretchenin je muž divan čovjek. Adam je nikad ne bi
svjesno pokušao uzrujati. No ipak se činilo da uopće ne shvaća koliko je grozno o tim
Knjige.club 248
 Gringos & Laura

umorstvima razgovarati kao da su zabava. Kao da su Lisa, Trey, Brandon, čak i Nikki
izmišljeni likovi koje treba osmisliti, dotjerati i staviti na veliki ekran za zabavu javnosti.
- Znam da sad ne želiš ni razmišljati o tome - nastavio je Adam. - Ali to bi za tebe
zapravo mogla biti sjajna vijest, Nikki. Ako se ti filmovi snime, ili čak ako nikad ne odu dalje
od razvojne faze, ljudi će te tražiti za konzultanticu, možda čak za izvršnu producenticu. To
može biti veoma unosno.
Ta je večera bila trenutak kad je nestala i posljednja mrvica Nikkiina oklijevanja ili
kajanja zbog odlaska iz L.A.-a. Ovaj je grad lud i pokvaren do srži. Nakon nekog vremena to
se odrazi čak i na doista dobre ljude kakvi su Adleri. Nikki je sama uronjena u to,
prekrivena smradom korupcije, nasilja, smrti, laži i blata do te mjere da nije znala hoće li se
ikada toga posve riješiti.
Pljesak je prekinuo njezino razmišljanje. Naglo se vratila u dvoranu. Detektiv Johnson.
Ceremonija dodjele odlikovanja.
- I sada, da ne duljim - govorio je šef policije - moja je dužnost, čast i zadovoljstvo
detektivu Michaelu Johnsonu iz odjela za umorstva predati LAPD-ov Orden za hrabrost.
Detektive Johnson, molim vas, ustanite.
Nikki je gledala kako Johnson nezgrapno ustaje i gega se do sredine podija da primi
nagradu. Lijevo i desno od nje ljudi su pljeskali i klicali te su za nekoliko sekundi svi bili na
nogama. Nikki je također ustala i klicala čovjeku koji joj je spasio život i kojeg je prekasno
počela doživljavati kao nešto više od seljačine - mada je i ta njegova strana još živa i zdrava.
Bilo joj je drago da su zakopali ratnu sjekiru, ali istodobno neće žaliti kad iza sebe ostavi
detektiva Johnsona i ostatak LAPD-a, kao i sve ostale svakodnevne podsjetnike na užasan
slučaj.
Nikki je rano šmugnula van i duž Grand Avenue krenula u smjeru kolodvora Union.
Uberom će se vratiti u hotel, radije nego vlakom, ali je to lijepa stara zgrada pa može
prošetati onamo po ovom blještavom, vrućem danu.
Prošla je kraj kioska za cvijeće i kupila precijenjen buket božura za svoju hotelsku
sobu. Odnedavna nastoji poslušati Gretchenin savjet da se raduje malim stvarima, kao što je
svježe cvijeće ili topao, vedar dan. Možda je otrcano, ali Nikki je iz iskustva znala da je to
dobar način borbe protiv depresije. Sićušan korak po sićušan korak.
S obje njezine strane uzdizale su se blještave zgrade od stakla i betona, poput čudovišta
bogatstva i statusa, što i jesu. Neke su banke ili osiguravajuće kompanije. Druge su
odvjetničke tvrtke. Poput termita, hitro su ulazili i izlazili dobro odjeveni zaposlenici, žene s
frizurama, u uskim suknjama i visokim petama, muškarci pregrijani u formalnim odijelima i
s kravatama.
Na pločnicima, točno u sjenkama tih zgrada, sjedili su, stajali ih ležali beskućnici. Neki
su gurali kolica iz supermarketa krcata deka, odjeće i drugih sitnica, a drugi su bili u
dronjcima, prljavi, čak i bosi. Nikki se činilo da je Amerika u ratu, a rat se vodi između onih
koji imaju i onih koji nemaju, te da su ti ljudi gubitnička vojska. Ako takav rat doista postoji,

Knjige.club 249
 Gringos & Laura

onda je Los Angeles zasigurno na prvoj liniji. Ovdje ima tako mnogo bogatstva, slave i
glamura, tako mnogo luksuza, ali istodobno ima i jako mnogo očaja.
Kad je skrenula u užu ulicu oko osamsto metara od kolodvora, Nikki je opazila mladu
ženu. Mršava, prljave i prorijeđene kose te visokih jagodičnih kostiju ispod kože nezdrave
boje. Nosila je odjeću prostitutki: kratke hlačice od denim platna, majicu bez rukava i jeftine
plastične sandale na visoke pete, ali se nije činilo da traži mušteriju. Naslonjena na zid
garaže, prazno je zurila preda se, kao da jest i nije ondje. Ta bi djevojka u
drugim okolnostima zacijelo bila lijepa. Međutim, Nikki je vidjela izdajničke zelenkaste i
otečene podlaktice ovisnice o krokodilu. Na nogama još nije imala znakove gangrene, ali joj
se koža gulila poput kore s eukaliptusa.
Ne tako davno, Nikki bi pokušala pomoći toj mladoj ženi. Prišla bi joj, pitala je kako se
zove i nastojala je nagovoriti da se uključi u program odvikavanja. Ali ne sada. Sad zna
bolje. Njezino suosjećanje još postoji, ali nada je nestala. To, i njezino povjerenje u vlastitu
prosudbu.
Tko sam ja da ikome pokušam pomoći, neumoljivo ju je podsjećao glas u glavi. Najčešće
ne mogu ni sebi pomoći.
Požurila je do kolodvora, ali više nije uživala u šetnji, čak ni u sunčevoj toplini na
leđima. Sjela je u Uber, još držeći božure kao talisman, i vozaču dala adresu hotela u
Malibuu - ako se mora vratiti u L.A., odlučila je Nikki, želi biti kraj oceana i što je moguće
dalje od svih područja kojima se ranije kretala - i tupo zurila kroz prozor.
Njezina je depresija dolazila u valovima, poput plime i oseke, te je s njom naučila
živjeti, prihvaćajući tugu koja je sada dio nje, kao stara prijateljica. Svoje je mentalno stanje
zamišljala kao nešto slično trudovima - jak, oštar bol za koji osjećaš da dolazi, stiže do
vrhunca i zatim nestaje. Možeš se pokušati opirati, što samo pojačava bol, ili to
možeš prihvatiti. Diši kroz to, kako piše u svim knjigama o porođaju. Naravno, Nikki će o
doživljaju porođaja uvijek znati samo iz knjiga i svoje mašte. Sad je prekasno za majčinstvo,
kao i za mnoge druge stvari.
Katkad se osjećala kao da ima tisuću godina.
- Zapravo, možemo li nakratko svratiti nekamo? Hoćete li me pričekati? - Vozaču je
dala drugu adresu.
- Ne bismo smjeli čekati - reče čovjek. - Odvest ću vas onamo, a zatim možete pozvati
drugi prijevoz.
- Zadržat ću se samo nekoliko trenutaka - uvjeravala ga je Nikki. - Unutra i van, kunem
se.

Groblje je maleno i savršeno održavano, uredno podrezanih živica uza šljunčane staze
koje omogućuju kretanje između nadgrobnih ploča. Dougova je ploča jednostavna i
skromna, kako bi on želio, običan sivi kamen na kojemu piše njegovo ime, te datumi
rođenja i smrti.

Knjige.club 250
 Gringos & Laura

Nikki je ispred ploče spustila buket božura i uklonila nekoliko suhih listova. Trenutak
je zurila u sve što je ostalo od njezina nekadašnjeg sretnog života i ljubavi koja joj je nekoć
značila sve.
Uvijek ću te voljeti, Doug.
Ali ne vjerujem da ću ikad oprostiti.
Uspravivši se, Nikki Roberts vratila se do automobila i nije se osvrnula.
Znala je da se više nikad neće vratiti ovamo.

Knjige.club 251