Professional Documents
Culture Documents
120 DANA
SODOME
de Donatien Alphonse Francois,
marquis de Sade
Les 120 journées de Sodome
Preveli
Svetlana i Franjo Termačić
MMXIX
Uvod
Mnogi ratovi koje je Luj XIV vodio tokom svoje vladavine potpuno
su iscrpli državne finansije i osiromašili narod, ali su u isto vreme imali
tu čudesnu osobinu da obogate mnoštvo krvopija što vrebaju društvene
nesreće koje radije izazivaju nego što ih smiruju, i to isključivo radi veće
lične koristi. Kraj ove vladavine, veličanstvene uostalom, možda je jedna
od izuzetnih epoha francuskog carstva u kojoj se pojavilo najviše tih
mutnih bogatstava, nadaleko čuvenih isključivo po raskoši i razvratu,
podmuklih koliko i samo njihovo poreklo. I baš pred sam kraj ove
vladavine, nešto pre nego što je Regent pokušao, uspostavljanjem
čuvenog suda zvanog Sud pravde, da ščepa za gušu tu bandu zločinaca,
četvorica takvih zamisliše izuzetnu partiju razvrata koju ćemo vam sada
prikazati.
Ne treba misliti da se samo šljam bavio ovom vrstom zuluma; na
čelu toga su se nalazila vrlo velika gospoda. Vojvoda De Blanžis i njegov
brat, biskup od …, koji su u to doba bili stekli neizmerna bogatstva,
nepobitan su dokaz da se visoko plemstvo, kao ni ostali, nije libilo
takvih načina sticanja blaga i imetka. Ove dve znamenite ličnosti,
uživanjima i poslovima prisno vezane sa čuvenim bankarom Tvrtkom i
predsednikom De Kurvalom, prve su zamislile razvrat koji vam
opisujemo i, pošto su ga saopštile dvojici svojih prijatelja, ustanovile su
četvorku učesnika ovih nezaboravnih orgija.
Ova četiri razvratnika, koje je vezivala sličnost i u bogatstvu i u
strastima, rešili su pre više od šest godina da učvrste svoje veze
brakovima u kojima je od svih pobuda, s kojim se obično sklapaju te
vrste odnosa, blud zauzimao prvo mesto; evo kakva je bila njihova
pogodba:
Vojvoda De Blanžis, trostruki udovac, kome je jedna od žena ostavila
dve kćeri, pošto je primetio da bi se predsednik De Kurval rado oženio
njegovom starijom kćerkom, mada je znao da otac sebi dopušta razne
intimnosti s njom, vojvoda, rekoh, zamisli ovaj trostruki brak. »Vi želite
da se oženite Julijom«, reče Kurvalu; »ja vam je rado dajem i postavljam
jedan jedini uslov: da ne budete ljubomorni što će ona, i kada bude vaša
supruga, nastaviti sa mnom odnose koje smo ranije imali, a pored toga,
da mi pomognete da ubedim našeg zajedničkog prijatelja Tvrtka da mi
da svoju kćer Konstancu, prema kojoj gajim otprilike ista osećanja kao
vi prema Juliji.« − »Ali«, reče Kurval, »vi mora da znate da je Tvrtko
razvratan kao i vi…« − »Znam ja sve što se može znati«, odvrati vojvoda.
»Zar u našim godinama, i s našim shvatanjima, takve stvari mogu da nas
zaustave? Ne mislite, valjda, da hoću ženu koja bi mi dobro vodila
kuću? Ja hoću da služi mojim prohtevima, da njome prekrijem,
zabašurim sijaset sitnih, skrivenih vrsta bluda koje plašt braka tako
savršeno obavija. Jednom reči, ja je hoću kao što vi hoćete moju kćer;
mislite li da ja ne nazirem vaš cilj i vaše želje? Mi razvratnici uzimamo
žene za robinje; njihov položaj supruga čini ih potčinjenijim od
ljubavnica, a i sami znate kakvo mesto zauzima despotizam u
uživanjima kojima se naslađujemo.«
U taj čas uđe Tvrtko. Dva prijatelja mu izložiše sadržaj razgovora
koji su vodili, i poreznik, oduševljen što mu je pružena prilika da prizna
svoja osećanja prema Adelaidi, predsednikovoj kćeri, prihvati vojvodu
za zeta pod uslovom da on sam postane Kurvalov zet. Sva tri braka su
uskoro bila sklopljena, uz ogromne miraze i ravnopravne klauzule.
Predsednik, grešan na isti način kao i njegova dva prijatelja, priznao je
Tvrtku, a da ga time uopšte nije sablaznio, svoje tajne odnošaje sa
sopstvenom kćerkom, tako da su se tri oca, koji su svi hteli da zadrže
svoja dotadašnja prava, dogovorila, a radi proširenja tih prava, kako će
tri mlade osobe, vezane isključivo imetkom i imenom za svoje muževe,
telom pripadati podjednako svakome od trojice, pod pretnjom
najoštrijih kazni ako bi nekoj od njih palo na pamet da se usprotivi bilo
kojoj od klauzula kojima su podvrgnute.
Uoči samog sklapanja sporazuma, biskup od …, još odranije vezan
uživanjima s dvojicom prijatelja svoga brata, predloži da u savez uključi
još jednog podanika, ako mu se samo dopusti da učestvuje i u tri ostale
veze. Ta osoba, mlađa kći vojvodina, prema tome, njegova bratanica,
pripadala mu je u stvari mnogo više nego što su drugi pretpostavljali.
On je u svoje vreme imao odnose sa svojom snahom, i nijedan od braće
nije sumnjao da je za postojanje ove mlade osobe, koja se zvala Alina,
bio zaslužniji biskup od vojvode: biskup, koji se već od kolevke posvetio
uzgoju Aline, nije mogao, što se lako da razumeti, da je posmatra kako
ulazi u doba ljupkosti a da ne zaželi da u njoj uživa. Znači, i on je u tome
bio ravnopravan sa svojim prijateljima, a roba koju je predlagao da
uključi u ovu razmenu bila je isto toliko oštećena i utrošena, samo što je
svojom privlačnošću i nežnom mladošću prevazilazila svoje tri
saputnice, tako da nijedan od trojice nije nimalo oklevao da i nju uključi
u pogodbu. Biskup je, kao i ostala trojica, ustupio robu zadržavajući
svoja prava, i tako su sve četiri naše ličnosti postale ovim savezom
muževi četiri žene.
Dakle, iz ovog dogovora proizlazi, što je vreme da ponovimo radi
boljeg snalaženja čitaoca: da je vojvoda, Julijin otac, postao muž
Konstance, Tvrtkove kćeri; da je Tvrtko, Konstancin otac, postao muž
Adelaide, predsednikove kćeri; da je predsednik, Adelaidin otac, postao
muž Julije, starije kćeri vojvodine, i da je biskup, stric i otac Alinin,
postao muž tri ostale žene, ustupivši Alinu svojim prijateljima, a
zadržavajući u isto vreme prava koja je od ranije na nju polagao.
Srećni svatovi proslaviše svadbu na jednom od prelepih vojvodinih
poseda u zemlji Burbonskoj, a čitaocima prepuštam da zamisle orgijanja
koja su se tamo zbivala. Neophodnost da oslikam druga, oduzimaju mi
zadovoljstvo koje bih imao u prikazivanju ovih. Po povratku iz svatova,
savez naša četiri prijatelja postao je još čvršći, a pošto je važno da ih što
bolje upoznamo, mislim da će jedan mali detalj njihovih bludnih odnosa
poslužiti da se baci svetlost na suštinu njihovog bludničenja, pre nego
što krenemo da ih redom posmatramo jedno po jedno, sa svim
pojedinostima.
Društvo je osnovalo zajedničku blagajnu kojom su naizmenično
upravljali, svaki po šest meseci; fondovi ove blagajne, namenjene
isključivo uživanjima, bili su ogromni. Prekomerno bogatstvo sve
četvorice omogućavalo im je odvajanje sredstava za najčudesnija
preterivanja, čitalac se neće začuditi kada mu budem kazao da su
raspolagali sa dva miliona godišnje isključivo za prohteve ždranja i
razvrata.
Četiri ovejane podvodačice za žene i isti broj kupler-majstora za
muškarce služili su im naročito za pronalaženje, u prestonici kao i širom
zemlje, svega, bilo jednog, bilo drugog pola, što je moglo da zasiti
njihovu pohotu. Svake nedelje su organizovali četiri večerinke u četiri
različite vile na četiri različita kraja Pariza. Prva od tih redovnih
večerinki bila je posvećena isključivo sodomističkim uživanjima, zvanice
su bile isključivo muškarci. Na njih su redovno pozivali šesnaest mladih
muškaraca između dvadeset i trideset godina, čije su ogromne
sposobnosti pričinjavale našim junacima, u svojstvu žena, najdublja
telesna uživanja. Birali su ih samo prema veličini udova, i bilo je skoro
neophodno da ti velelepni udovi budu tako bujni da ne mogu da prodru
u ženu. To je bio jedan od neophodnih uslova, a pošto za to nisu žalili ni
najveće izdatke, vrlo retko se dešavalo da ne bude ispunjen. Međutim,
da bi uživali u svim nasladama, uz ovih šesnaest muževa uzimali su isti
broj mnogo mlađih dečaka koji su im služili kao žene. Uzimali su one
između dvanaest i osamnaest godina, a za pristup se zahtevala takva
svežina, takva lepota, takva ljupkost, stas, nevinost, čistoća kakve moja
kičica nije u stanju da naslika. Nijedna žena nije imala pristupa ovim
muškim orgijanjima, pri kojima se izvodilo sve što su Sodoma i Gomora
mogli najbludnije izmisliti. Druga večerinka bila je posvećena
devojkama iz dobrih kuća, gde su ih primoravali da se odreknu
uobičajenog gordog razmetanja i drskosti u ponašanju, i prisiljavali ih
da se potčine, zbog sume primljenog novca, najneobičnijim prohtevima,
a često i teškim uvredama koje su naši razvratnici izvoljevali da im
nanose. Obično ih je bilo po dvanaest, a pošto Pariz nije stizao da ih
isporuči u dovoljnoj količini, ove večerinke su se smenjivale s jednom
drugom varijantom, kada su se primale samo pristojne žene, počev od
supruga sudskih činovnika pa sve do oficiruša. U Parizu ima preko
četiri-pet hiljada žena te klase koje potreba ili bes navode da se upuste u
tu vrstu bahanalija; dovoljno je biti na dobrom položaju da bi se do ovih
žena došlo, a naši su se razvratnici nalazili na izvanrednom položaju, pa
su nailazili na prave bisere u ovoj osobitoj klasi. Ništa im nije vredelo
što su poštene žene. Morale su da se potčinjavaju svemu, a razvrat, koji
ne trpi nikakva ograničenja, često je bivao osobito raspaljivan
prisiljavanjem na grozotu i beščašće onih koje je trebalo da priroda i
društveni položaj baš poštede i zaštite od ovakvih nevolja. Dolazile su i
bile prinuđene sve da čine, a pošto su naši pohotljivci žudeli za
najpoganijim i najizvitoperenijim razvratom, zadovoljavanje svih
njihovih prohteva nije bila sitnica. Treća večerinka je bila posvećena
najpodlijim i najprljavijim stvorenjima koja se mogu sresti. Ko god
poznaje nastranosti razvrata, lako će shvatiti ovu tananost; vrlo je
slasno valjati se, tako reći, u kalu takve vrste ljudi; tu nalazimo
najdublje propadanje, najnakazniju gadost, najpotpunije poniženje, a ta
zadovoljstva, upoređena sa jučerašnjim uživanjima u otmenim osobama,
začinjavaju i jedno i drugo bezumlje. Pošto je ovaj razvrat bio potpuniji,
ništa ih nije moglo sprečiti da mu se podaju što češće i što žešće. Po sto
kurvi se pojavljivalo za šest sati bludničenja, i vrlo često se dešavalo da
se sve ne izvuku sasvim čitave. Ali nemojmo žuriti; ova tananost zahteva
pojedinosti do kojih još nismo stigli. Četvrta terevenka bila je posvećena
devicama. Primali su samo one do petnaest godina, a počev od sedam.
Uslov za prijem je bio jednak za sve, izbor se vršio samo prema izgledu:
morale su biti dražesne, a što se nevinosti tiče, ona nije smela dolaziti u
sumnju. Veličanstvene li suptilnosti u razvratu! Njima i nije bilo stalo
da po svaku cenu uzberu sve ove cvetove, što, uostalom, ne bi ni mogli
da učine, jer su im ih uvek dovodili po dvadeset, a samo njih dvojica su
bili u stanju da obave ovaj čin, pošto se jednom od druge dvojice,
porezniku, više uopšte nije dizao, a biskup je svršavao na takav način
što je, priznajem, mogao da obeščasti jednu devicu, ali ostavljajući je pri
tome ipak čitavu. Svejedno, dvadeset devica je moralo da bude tu, a one
koje nisu stigli oni da pocepaju, bile su predavane isto tako razvratnoj
služinčadi, koja je za razne potrebe stalno gamizala oko njih. Sem ove
četiri večerinke, svakog petka su priređivali jednu posebnu i tajnu, sa
mnogo manje učesnika nego na ostale četiri, ali neuporedivo skuplju.
Na nju su primali samo četiri gospođice iz najvišeg društva, koje su od
roditelja odvlačili lukavstvom i parama. Žene naših kurvara su skoro
uvek učestvovale u ovim orgijama, njihovo potpuno potčinjavanje, nega
i usluge činili su te orgije još žešćim. Što se tiče gozbe koja je
priređivana tokom tih večeri, suvišno je i pominjati da je vladalo obilje
koliko i najtananiji ukus. Nijedna od ovih gozbi nije koštala manje od
deset hiljada franaka, a bilo je tu svačega, najređeg i najcenjenijeg što se
u celoj Francuskoj i u inostranstvu moglo naći. Ne zna se čega je bilo u
većem izobilju, finih vina ili skupocenih likera, voća svih godišnjih doba
bilo je i usred zime, jednom reči, možemo tvrditi da trpeza najmoćnijeg
vladara sveta sigurno nije bila poslužena sa toliko raskoši i velelepnosti.
Vratimo se sada našoj priči i oslikajmo što bolje umemo svaku od
naše četiri ličnosti posebno, ali ne lepo, ne da bismo očarali i pridobili
čitaoca, nego paletom same prirode, koja je savršena uprkos neredu koji
u njoj vlada, čak i kada je potpuno izopačena. Jer, usudimo se da to
uzgred kažemo, zločin, makar i nemao otmenost kakvu nalazimo u
čestitosti, nije li uvek uzvišeniji i ne nosi li vazda u sebi izvesnu crtu
veličine i beskraja, koja prevazilazi i uvek će prevazilaziti jednolične i
razvodnjene čari vrline? Hoćete li da govorite o korisnosti jednog ili
drugog? Zar je na nama da procenjujemo prirodne zakone, možemo li,
uzevši u obzir da je porok potreban koliko i vrlina, proceniti da li nas je
priroda obdarila jednakom snagom sklonosti ka jednom ili drugom, a u
skladu samo sa svojom potrebom za oboje? Bolje da nastavimo.
Gospođa Dikla zvala se ona koja je bila zadužena da priča sto pedeset
vrsta obične pohote. Beše to žena od četrdeset osam godina, još dosta
sveža, s dobrim ostacima lepote, očiju vrlo lepih, kože jako bele, jednog
od najlepših i najpunačkijih dupeta koja su se mogla videti, usta svežih i
čistih, izvanrednih grudi i crne kose, zaobljenog ali visokog struka, sve u
svemu, izgleda dobre ženske. Život je provela, kao što će se videti, na
mestima gde je dobro mogla da izuči to o čemu će pripovedati, i
očigledno je tu nauku izučila nadahnuto, spretno i sa puno zadovoljstva.
Pravilnik
Ustajanje svakog dana u deset sati ujutro. U taj čas, četiri nabijača
koji nisu bili dežurni te noći posetiće prijatelje, vodeći sa sobom svaki
po jednog dečaka; prolaziće iz sobe u sobu. Delovaće zavisno od požude
i prohteva prijatelja, a dečaci će u početku samo prisustvovati da bi se
pripremili za budućnost, jer je bilo odlučeno i ugovoreno da osam
devojačkih pizdi bude pocepano tek u mesecu decembru, a njihovi
čmarovi, kao i dvojice od osam dečaka, tek u januaru, sve to radi
razdraživanja pohote i razbuktavanja žudi, koje se stalno raspaljuju a
nikako ne zadovoljavaju, što na kraju izaziva neku vrstu bludne
razjarenosti, koja je najuzvišeniji cilj bezumnog sladostrašća.
U jedanaest sati, ljubavnici će posetiti prebivalište mladih devojčica.
U toj prostoriji služiće im se doručak, koji će se sastojati od vruće
čokolade, ili pečenja u španskom vinu, ili drugih okrepljujućih zakuski.
Ovaj doručak će služiti osam devojčica, potpuno nagih, kojima će
pomagati stare Marija i Lujza, dodeljene haremu devojčica, pošto su
druge dve dodeljene haremu dečaka. Ako ljubavnici zažele da počine
neke svinjarije s devojčicama u toku doručka, pre ili posle toga, one će
se tome potčinjavati s propisanom pokornošću na koju su primorane i
koju ne smeju da prekrše pod pretnjom najstrožih kazni. U isto vreme,
ugovorne strane su saglasne da u to vreme neće obavljati u tajnosti
nikakav razvrat ponaosob, i da će, ako se i zažele malo bluda, sve to
obavljati uzajamno i pred svima prisutnim na doručku. U svakom
slučaju, devojčice će, čim ugledaju ili sretnu nekog od ljubavnika, padati
na kolena i ostajati tako sve dok im se ne naredi da se dignu. Samo one,
supruge i starice su podvrgnute ovom zakonu. Svi ostali su ovoga
oslobođeni, ali su, ipak, dužni da oslovljavaju sa »vaše prevashodstvo«
svakog ljubavnika.
Pre izlaska iz devojačke sobe, ljubavnik odgovoran za celokupno
držanje u tekućem mesecu (bilo je predviđeno da svakog meseca po
jedan prijatelj vodi računa o svemu, a redosled je bio sledeći: Tvrtko u
novembru, biskup u decembru, predsednik u januaru i vojvoda u
februaru), dakle, taj dežurni ljubavnik u toku meseca, pre nego što iziđe
iz devojačkih odaja, obavlja pojedinačni pregled svih devojčica, da bi
utvrdio da li se nalaze u propisanom stanju, jer će svakog jutra
staricama biti naređeno kakvo je stanje svakog podanika toga dana
potrebno ljubavnicima, a starice, kao i podanici, moraju tog naređenja
da se drže. Kako je strogo zabranjeno da se nužda vrši van kapele, koja
je namenjena i preuređena za tu svrhu, i kako je strogo zabranjeno da se
tamo odlazi bez izričite dozvole, a koja je često, s razlogom uskraćivana,
dežurni ljubavnik u toku meseca stručno će pregledati, odmah posle
doručka, sve lične noćne posude devojčica, a u jednom ili drugom
slučaju kršenja jednog od ovih pravila prestupnica će biti osuđena na
telesnu kaznu.
Odatle se prelazi u odaje dečaka, da bi se obavili isti pregledi i da bi
se prestupnicima izrekle iste kazne. Četiri dečaka koji to jutro nisu
proveli s ljubavnicima, prilikom posete njihovoj sobi dočekaće ih i
skinuti gaće pred njima; četvorica ostalih stajaće po strani i ništa neće
raditi, u očekivanju naredbi koje bi im se mogle izdati. Gospoda će se,
ako im se prohte, poigravati sa četvoricom koju toga dana još nisu
videli, ali sve radnje će biti javne: nikakvi susreti oči u oči u to doba
dana. U jedan sat, dečaci ili devojčice, veliko i malo, koji su dobili
dozvolu da obave nuždu, i to samo veliku (a ta dozvola će se izdavati
vrlo teško, i to najviše jednoj trećini podanika), ti ili te, rekoh, biće
pušteni u kapelu, gde je sve znalački podešeno za naslađivanja te vrste.
Tamo će naići na četiri ljubavnika, koji će ih tu primati do dva sata,
nikada duže, i koji će ih razmeštati i nameštati u poze i skupove, već
prema njihovim žudima u ovoj vrsti uživanja. Od dva do tri, poslužuju
se prva dva stola, za kojima se ručava u isto vreme, jedan u devojačkim
odajama, drugi u dečačkim. Tri kuhinjske pomoćnice će služiti oba
stola. Za prvim stolom će obedovati osam devojčica i četiri starice; za
drugim, četiri supruge, osam dečaka i četiri pripovedačice. Za vreme
ručka, gospoda će se povlačiti u salon, gde će čavrljati do tri sata. Nešto
pre toga, u salon će stupiti osmorica nabijača, najbolje moguće odeveni i
udešeni. U tri sata će se služiti ručak gospodarima, a jedino će osmorica
nabijača imati čast da budu za njihovom trpezom. Ovaj obed će
opsluživati četiri supruge, potpuno nage, uz pomoć četiri starice
prerušene u čarobnice. One će uzimati jela iz kredenaca gde su ih
služavke ostavile, i predavaće ih suprugama, koje će ih iznositi na sto.
Osmorica nabijača su ovlašćeni da u toku obeda kako hoće pipaju gola
tela supruga, što ove ne smeju da odbiju niti da se brane na bilo koji
način; moći će da ih vređaju i zahtevaju da ih služe uzdignutih kita i da
sipaju pogrde kako im je drago.
Dizaće se od stola u pet sati. Tada će četiri prijatelja (nabijači će se
povući do početka opšteg zbora), četiri prijatelja, rekoh, preći u salon,
gde će ih dva dečaka i dve devojčice, koji će se smenjivati svakog dana,
goli služiti kafom i likerima. To još uvek neće biti pogodan trenutak za
nadraživanje pohote; još uvek će morati da se zadrže na šegačenju.
Nešto pre šest sati, četvoro dece koja su služila povući će se da bi se na
brzinu obukla. Tačno u šest sati, gospoda će preći u veliku besedničku
dvoranu koja je već opisana. Smestiće se svako u svoju nišu, a evo
nepromenjivog reda koji je određen za ostale: presto o kojem smo
govorili zauzeće pripovedačica; stepenište ispod prestola ispuniće
šesnaestoro dece, u četiri grupe po četvoro, to jest po dve devojčice i dva
dečaka naspram svake niše, tako da će svaka niša pred sobom imati po
jednu na isti način sastavljenu četvorku; svaka četvorka će biti posebno
namenjena niši pred kojom se nalazi, s tim što susedne niše nemaju
pravo ni na kakve pretenzije prema njoj; četvorke će se menjati svakog
dana, nikada jedna niša neće imati istu. Svako dete iz četvorke imaće
oko ruke venac od veštačkog cveća, koji je ispleten sve do niše, tako da
će vlasnik niše, kada zaželi ovo ili ono dete iz svoje četvorke, moći
jednostavno da povuče svoj kraj venca i dete će mu pritrčati i baciti mu
se pred noge. Iznad četvorke će se nalaziti po jedna starica dodeljena toj
četvorki, koja neposredno odgovara na zapovesti gospodara niše kome
četvorka pripada. Tri pripovedačice koje tog meseca nisu na službi
sedeće na klupi ispod prestola, bez ikakvih posebnih zaduženja, ali, u
svakom slučaju, svima na usluzi. Četiri nabijača koji će provesti noć s
ljubavnicima moći će da izostanu sa skupa; oni će biti u svojim sobama,
zaokupljeni pripremama za predstojeću noć, koja uvek traži nove
podvige. Druga četvorica nabijača biće pod skutima ljubavnika, koji su
raspoređeni po sofama u svojim nišama, svaki sa po jednom suprugom,
koje svakodnevno menjaju. Supruga je, razume se, gola; nabijač je
obučen u prsluk i gaće od tafta ružičaste boje; pripovedačica na službi
biće odevena kao elegantna kurtizana, kao i njene tri koleginice; dečaci i
devojčice koji sačinjavaju četvorke biće uvek različito i maštovito
odeveni, jedna četvorka na azijatski način, jedna na španski, jedna na
turski, četvrta na grčki, a sutradan opet nešto drugo, sve od tafta i tila;
donji deo tela nikad neće biti ničim stegnut, otkopčavanjem jedne
jedine kopče moći će da ostanu goli. Što se starica tiče, one će
naizmenično biti prerušavane u časne sestre, kaluđerice, vile, čarobnice,
a neki put u udovice. Vrata koja iz niša vode pravo u nužnike biće uvek
poluotvorena, sami nužnici će biti jako zagrejani zajedničkom furunom
i opremljeni svim nameštajem potrebnim za najmaštovitije bludne
radnje. Po četiri sveće goreće u svakom nužniku, a pedeset u dvorani.
Tačno u šest sati, pripovedačica će početi svoja kazivanja, koja će
prijatelji imati pravo da prekinu u bilo kojem trenutku. Pripovedanje će
trajati sve do deset uveče, i za to vreme, pošto mu je i namena da
rasplamsa maštu, sve bludne radnje su dozvoljene, sem, razume se, onih
koje mogu da poremete unapred utvrđen redosled cepanja, koji je za sve
neprikosnoven. Inače je sve drugo dozvoljeno s vlastitim nabijačem,
suprugom, svojom četvorkom, staricom koja rukovodi četvorkom, pa
čak i s pripovedačicama, ako se to kome prohte, i to ili u niši ili u
nužniku koji joj pripada. Pripovedanje se zaustavlja sve dok traje
zadovoljavanje potrebe onoga ko je prekinuo pričanje, a nastavlja se
odmah po obavljenom činu.
U deset časova se služi večera. Supruge, pripovedačice i osam
devojčica večeraće na brzinu i odvojeno, pošto žene neće biti nikada
puštane na večeru s muškarcima, a prijatelji će večerati sa četiri
nabijača koji nisu na službi te noći, i sa četiri dečaka. Ostala četvorica će
posluživati uz pomoć starica. Posle večere se prelazi u opštu dvoranu na
proslavu orgija. Tu će se opet svi naći na okupu, i oni koji su večerali
odvojeno, i oni koji su večerali s ljubavnicima, jedino će odsustvovati
četiri nabijača iz noćne smene. Dvorana će biti pregrejana i osvetljena
mnogobrojnim polijelejima. Tu će sve biti golo: pripovedačice, supruge,
devojčice, dečaci, starice, nabijači, prijatelji; sve će biti izmešano, svi će
se valjati svuda, po patosu, menjaće se kao zveri, mešaće se,
rodoskvrnaviti, provoditi blud, nabijaće se, guziće se, uzdržavajući se
jedino od defloracija, prepuštajući se svim nastranostima i pohoti koje
mogu najžešće da uspale glave. Kada bude došlo vreme defloracija, čin
će se obavljati u to vreme, a pošto dete bude pocepano, upotrebljavaće
se ubuduće za nasladu u svim zamislivim vidovima. Tačno u dva sata po
ponoći, orgije prestaju. U tom trenutku ulaze četiri nabijača iz noćne
smene, odeveni u raskošne noćne mantile, da potraže svaki po jednog
ljubavnika s kojim će spavati, od kojih će svaki povesti po jednu
suprugu ili pocepanog podanika, kada budu već pocepani, ili pak jednu
pripovedačicu ili staricu, da bi noć proveli između nje i nabijača, a to sve
po svom ličnom izboru, potčinjavajući se jedino mudrom dogovoru po
kojem svako svakog menja, ili bar može da menja, svake noći.
Takav će biti dnevni red i ustrojstvo svakog dana. Nezavisno od toga,
svaka od sedamnaest sedmica, koliko će trajati boravak u zamku, biće
obeležena jednom svetkovinom. Pre svega, venčanja: o tome će čitalac
biti izvešten u pravo vreme i na pravom mestu. Prva venčanja biće
obavljena između najmlađe dece koja neće moći da obave svoju bračnu
dužnost, dakle, ista neće remetiti utvrđeni red defloracija. Kako će se
venčanja većih obaviti posle defloracija, uživanje u njima neće ničemu
škoditi jer će se obavljati nad plodovima koji su već pobrani.
Četiri starice su odgovorne za ponašanje četvoro dece. Ako neko
počini neku grešku, dotična ovo dostavlja odmah prijatelju koji je
dežuran tog meseca; kazne će se izvršavati zajednički, svake subote
uveče, u vreme orgija. Do tada će se voditi tačna evidencija svih
prekršaja i kazni. Što se tiče prekršaja pripovedačica, istima sleduje
polovina kazni predviđenih za decu, s obzirom da njihovi talenti služe, a
da talente treba uvek poštovati. Međutim, kazne namenjene suprugama
i staricama se udvostručuju u odnosu na dečije. Svaki podanik koji
odbije da učini što se od njega traži, čak i ako je u nemogućnosti da to
učini, biće podvrgnut najstrahovitijoj odmazdi: na njemu je da predvidi i
da se sačuva. Najmanji osmeh ili nedostatak pažnje, poštovanja i
pokoravanja činu razvrata smatra se jednim od najtežih prestupa, i biće
najstrože kažnjen. Svaki muškarac uhvaćen na delu s nekom ženom,
ukoliko mu nije izdata dozvola za uživanje u istoj, biće kažnjen
odsecanjem jednog uda. Vršenje i najmanjeg verskog obreda, bilo kakve
vrste ili značaja, biće kažnjeno smrću. Ljubavnicima je posebna dužnost
da na svim skupovima govore najbludnije i najrazvratnije i da se
izražavaju što prljavije, što masnije i što bogohulnije. Ime Gospoda Boga
biće pominjano i upotrebljavano što češće, uvek propraćeno kletvama,
huljenjem i psovkama. Ophođenje će biti najbrutalnije, najneprijatnije,
najstrože i najoholije moguće prema ženskinju, a potčinjeno, izopačeno,
kurvinsko prema muškarcima, koje ljubavnici, pošto s njima igraju
ulogu žena, moraju da smatraju svojim muževima. Gospodin koji se ne
potčini svim ovim pravilima, ili koji pokaže i najmanji znak zdravog
razuma, a naročito ako legne i jedno jedino veče a da nije mrtav pijan,
platiće kaznu od deset hiljada franaka.
Kada jedan od ljubavnika vrši veliku nuždu, jedna od žena iz vrste
koja mu se u tom trenutku čini najpogodnijom moraće da ga prati i
obavlja negu koja se od nje zahteva pri tom činu. Nijedan podanik, bilo
muškarac, bilo žena, ne sme obavljati nikakvu radnju vezanu za
higijenu, a naročito posle velike nužde, bez izričite dozvole ljubavnika
koji je opunomoćen tog meseca, a ako mu je ta dozvola uskraćena, a on
to ipak obavi uprkos zabrani, isti će biti najstrože kažnjen. Četiri
supruge nemaju nikakvih prednosti nad ostalim ženskinjem; naprotiv, s
njima će se svi uvek ophoditi s najviše okrutnosti i nečoveštva, i njih će
često upotrebljavati za najružnije i najneprijatnije poslove, kao, na
primer, za čišćenje zajedničkih i ličnih nužnika smeštenih u kapeli.
Nužnički sudovi će se prazniti svakih osam dana, a to će samo one
obavljati, i biće strogo kažnjene ako se ovom poslu budu opirale ili ga
loše obavljale
Ličnosti romana.
Škola razvrata
Harem devojčica
Harem dečaka
Osam nabijača
Herkul, dvadeset šest godina, dosta lep, ali vrlo nepouzdan podanik;
vojvodin miljenik; kurac mu ima osam palčeva i dve dvanaestine u
obimu i trinaest u dužinu; svršava često.
Antinous, trideset godina, vrlo lep čovek. Kurac mu ima osam
palčeva u obimu, a dvanaest u dužinu.
Buljoder, dvadeset osam godina, pravi jarac. Kurac mu je kriv. Glava
ili glavić mu je ogroman: osam palčeva i tri dvanaestine u obimu, dok
mu je telo osam u obimu i trinaest u dužinu; ova veličanstvena kurčina
je potpuno iskrivljena.
Nebojeb, dvadeset pet godina, grozno je ružan, ali čvrst i žilav; veliki
ljubimac Kurvalov, uvek je nadrkan, a kurac mu ima sedam palčeva i
jedanaest dvanaestina u obimu i jedanaest palčeva u dužinu.
Četvorica ostalih imaju od devet do deset ili jedanaest palčeva u
dužinu, sa sedam i po do sedam palčeva i devet dvanaestina u obimu, svi
imaju između dvadeset pet i trideset godina.
Kraj uvoda.
Dan prvi
»Moja majka se tri dana nije pojavljivala u kući, i najzad njen muž,
nespokojan više zbog stvari od vrednosti i novca nego zbog nje same,
reši da uđe u njenu sobu, gde su uobičajili da čuvaju sve stvari od
vrednosti. Kakvo je bilo njegovo iznenađenje kada je, umesto onoga što
je tražio, našao samo majčinu cedulju koja mu je savetovala da se
pomiri s tim što je izgubio, jer je, odlučivši da se od njega rastane
zauvek, morala sve da pokupi, da je, uostalom, on za sve kriv, i da ga
ona napušta zbog njegovog lošeg ophođenja, a da njemu ostavlja dve
kćeri koje uveliko vrede onoliko koliko mu je ona odnela. Međutim,
naivčina nije razumeo da jedno vredi koliko i drugo, i činjenica da nas je
odmah oterao, ne dozvolivši nam čak ni da spavamo u kući, očigledan je
dokaz da na nas nije računao na isti način kao majka. Nimalo
ožalošćene zbog ovog lepog postupka koji nam je, mojoj sestri i meni,
davao potpunu slobodu da se odamo do mile volje lakom načinu života,
što je počeo da nam se tako dopada, jedina nam je briga bila kako da
pokupimo ono malo stvari koje smo posedovale, pa da se otresemo tog
dragog očuha koji je inače nas otpustio. Tako se moja sestra i ja odmah
povukosmo u jednu sobicu u susedstvu, očekujući zgodnu priliku da
iskoristimo položaj koji nam je sudbina odredila. Tu smo prvo počele da
razmišljamo o majci. Ni trenutak nismo posumnjale da je smeštena u
manastiru, rešena da živi tajno kod nekog časnog Oca, ili da je isti
izdržava skrivenu negde u okolini, tako da se nismo mnogo ni brinule,
dok nam jedan brat iz manastira ne donese jednog dana cedulju koja je
promenila naša nagađanja. Ta cedulja nam je saopštavala da nam se
najtoplije savetuje da dođemo čim padne mrak u manastir, kod Oca
čuvara manastira lično, koji je i pisao taj list; da će nas on čekati u crkvi
do deset sati uveče i da će nas odvesti do mesta gde živi naša majka, i da
će s najvećim zadovoljstvom, učiniti sve da podelimo njenu sadašnju
sreću i spokojstvo. Najživlje nam je savetovao da dođemo, a naročito da
to sve brižljivo krijemo, jer je pre svega neophodno da naš očuh ne
sazna ništa o onome što se čini za našu majku i za nas same. Moja
sestra, koja je u to vreme već bila napunila petnaest godina, i koja je,
prema tome, imala i više prisebnosti i više razuma nego ja sa svojih
devet, čim je otpremila nosioca poruke uz odgovor da će razmisliti o
predlogu, nije mogla da se ne začudi svim ovim smicalicama. ’Franson’,
reče mi, ’ne treba da idemo. Nešto se iza toga krije. Da je ovaj predlog
iskren, zašto majka ne bi ili dodala neku reč sa svoje strane ili bar
potpisala ovaj list? I s kim bi mogla biti majka u manastiru? Otac
Adrijen, njen najbolji prijatelj, otišao je iz manastira pre gotovo tri
godine. Od toga doba ona tamo odlazi samo uz put, i nema nikakvu
stalnu vezu. Otac čuvar nije niti je ikada bio njen ljubavnik. Znam da ga
je ona dva ili tri puta zabavljala, ali to nije čovek koji se vezuje za ženu
samo zbog toga, jer nema od njega nestalnijeg, pa čak ni okrutnijeg
prema ženama kad zadovolji prohtev. Prema tome, otkuda to da se on
odjednom brine za našu majku? Nešto se iza toga krije, kažem ti.
Nikada ga nisam volela, tog starog čuvara: zao je, grub, okrutan.
Jednom me je uvukao u svoju sobu, gde se već nalazio sa tri druge, i
posle svega što mi se tada desilo, zaklela sam se da tamo neću više ni
kročiti. Ako imaš poverenja u mene, zajebimo sve te lopuže od kaluđera.
Ne treba više da ti krijem, Franson, ja imam jednu poznanicu, usuđujem
se čak da kažem jednu dobru prijateljicu: zove se gospođa Geren. Već je
dve godine posećujem, i ona za to vreme nije propustila nijednu
sedmicu da mi ne uredi neku zgodnu priliku, i to ne za dvanaest
bakrenjaka, koliko nam daju u manastiru: ni sa jedne partije nisam
donela manje od tri srebrnjaka. Pogledaj, evo dokaza’, nastavila je sestra
pokazujući mi kesu u kojoj je bilo više od deset zlatnika, ’vidiš da imam
od čega da živim. Pa eto, ako hoćeš da slediš moj savet, učini kao ja.
Gerenka će te primiti, sigurna sam, ona te videla pre osam dana, kada je
došla da me potraži za jednu partiju i zadužila me da i tebi predložim, a
da će ona pronaći, mada si još mlada, kako da te smesti. Učini kao ja,
kažem ti, i uskoro ćemo biti na konju. Uostalom, to je sve što mogu da ti
predložim, jer sem još ove noći, za koju ću ti platiti prenoćište, ne
računaj više na mene, mala moja. Svako za sebe u ovom svetu. Ja sam
ovo zaradila svojim telom i svojim prstima; učini isto. A ako te smernost
zadržava, idi do đavola, a meni više ne dolazi da me moliš, jer posle
ovoga što sam ti rekla, može jezik do zemlje da ti se istegne, ja ti neću
dati ni čašu vode. A što se majke moje tiče, ne samo da mi nije krivo
zbog njene sudbine, bilo kakva da je, uveravam te da se čak i radujem, i
da mi je jedina želja da ta drolja bude što dalje i da je više nikad u životu
ne sretnem. Samo ja znam koliko mi je smetala u zanatu i sećam se svih
saveta kojima me je obasipala dok je, raščepulja, činila tri puta gore.
Dušo moja, neka je đavo nosi, i naročito neka mi je ne vraća. Eto, to je
sve što mogu da joj poželim.’ Pošto nisam imala, uistinu, ni nežnije srce
ni uzvišeniju dušu od svoje sestre, mirne duše sam se saglasila s njom u
pogledu uvreda kojima je obasula tu uzornu majku i, zahvalivši joj za
poznanstvo koje mi nudi, obećala joj da ću je pratiti do te dame, a kada
me ona bude usvojila, da ću prestati da joj budem na teretu. Što se tiče
odbijanja da idemo u manastir, prihvatila sam njen stav: ’Ako je ona
zaista srećna, utoliko bolje za nju’, rekoh; ’u tom slučaju, naše je pravo
da budemo i mi srećne, a da ne moramo da delimo njenu sudbinu. A ako
je to zamka koju nam podmeću, neophodno je da je izbegnemo.’ Na te
reči, sestra me poljubi. ’Odlično, sada vidim da si dobro dete. Tako, sada
možeš biti sigurna da ćemo se obogatiti. Ja sam lepa, a i ti si:
zarađivaćemo koliko budemo htele, dušo moja. Ali se ne treba vezivati,
ne zaboravi to nikada. Danas sa jednim, sutra s drugim, treba biti kurva,
drago dete, kurva i u duši i u srcu. Što se mene tiče’, nastavljala je, ’ja
sam, vidiš li, sada kurva toliko da me ni ispovest, ni pop, nikakav savet
niti ikakva zamisao ne mogu više izvući iz poroka. Da ga jebem, i na
Strašnom sudu ću se natrćiti s takvim mirom da ću pri tome moći čašu
vina naiskap da popijem. Sledi mene, Franson, do svega se može doći
podavanjem; u početku je zanat malo težak, ali se na sve svikne. Koliko
ljudi, toliko ćudi; pre svega, na to moraš biti spremna. Jedan hoće jednu
stvar, drugi drugu, ali nije važno, mi smo tu da poslušamo, da se
potčinimo: začas to prođe, a novac ti ostane.’ Priznajem da sam bila
zbunjena što čujem tako raskalašne reči iz usta tako mlade devojke koja
mi je uvek izgledala tako pristojna. Ali, kako sam se i dušom i srcem
slagala s njom, uskoro sam joj pokazala da sam ne samo spremna da je u
svemu podražavam nego da mogu čak i gore da učinim od nje, ako je to
samo potrebno. Oduševljena mnome, ona me ponovo poljubi, a kako se
već smrkavalo, poslale smo po kokošku i dobro vino; večerale smo i legle
zajedno, rešene da sutra ujutro odemo do Gerenke i zamolimo je da nas
primi među svoje štićenice. Za večerom me je sestra naučila svemu što
još nisam znala o bludu. Pokazala mi se potpuno gola, i uveravam vas da
je to bilo jedno od najlepših stvorenja koja su se tada mogla videti u
Parizu. Najlepša koža, najprijatnije obline, a uprkos tome, najtananiji i
najprivlačniji struk, najlepše plave oči, i sve ostalo u skladu. Tada sam
saznala od kada se Gerenka zanima za nju i s kakvim je zadovoljstvom
podvodi svojim mušterijama koje su je, nikad presićene, ponovo tražile.
Tek što smo legle, setile smo se da smo, na žalost, zaboravile da
odgovorimo Ocu čuvaru, koji bi se mogao naljutiti zbog ovog propusta,
a kome ipak ne treba da se zameramo dokle god se budemo nalazile u
ovom kraju. Ali, kako da ispravimo tu nemarnost? Bilo je već prošlo
jedanaest sati, pa smo rešile da ostavimo da stvari teku svojim tokom.
Očigledno je Ocu čuvaru jako bilo stalo do ove zgode, i bilo je jasno da je
sve to činio više za svoj račun nego za tobožnju našu sreću o kojoj nam
je govorio, jer, tek što je ponoć otkucala, neko tiho zakuca na naša
vrata. Bio je to Otac čuvar lično. Čekao nas je, rekao je, već dva sata;
morale smo bar da mu odgovorimo. I, smestivši se pored našeg kreveta,
reče nam da je naša majka odlučila da provede ostatak svojih dana u
jednom tajnom apartmanu u manastiru u kojem je prihvaćena ne može
biti bolje od najboljeg društva, najvećih glavešina u kući, koje provode
pola dana s njom i jednom drugom mladom ženom, njenom
prijateljicom; da samo od nas zavisi hoćemo li im se pridružiti, ali, kako
smo još suviše mlade da bismo se ustalile, on nam nudi ugovor samo za
tri godine, posle čega će nam, daje nam reč, vratiti slobodu i po hiljadu
srebrnjaka obema; i da ga je naša majka zadužila da nas uveri da bismo
joj učinile najveće zadovoljstvo ako bismo došle da podelimo s njom
njenu usamljenost. ’Oče’, odgovori bezočno moja sestra, ’zahvaljujemo
vam na predlogu. Ali, u godinama koje imamo, nemamo nameru da se
zatvorimo u manastir da bismo postale popovske kurve; taj posao smo
već i suviše okusile.’
Čuvar je dalje navaljivao; padao je u vatru, ubeđivao nas, što je jasno
dokazivalo koliko mu je stalo da u ovoj stvari uspe. Videvši najzad da
neće uspeti, skoro se u besu baci na moju sestru: ’Pa dobro, mala
kurveštijo, onda me bar još jednom zadovolji pre nego što te ostavim.’ I
otkopčavši šlic, on je uzjaha, čemu se ona uopšte nije opirala, sigurna da
će ga se lakše rešiti, ako mu zadovolji strasti. A bludnik, stežući je pod
sobom kolenima, poče da trese tvrdu i pogolemu palamarčinu
neposredno pred licem moje sestre. ’Lepog li lika’, povika, ’lepog li lica
kurvinog! Kako ću ga preplaviti spermom. Jebem ti!’… U tom trenutku
popustiše brane, sperma briznu, i celo sestrino lice, a naročito nos i
usta, behu izbljuzgani dokazom bluda naše momčine, čija se strast
možda i ne bi tako lako zadovoljila da mu je plan s nama uspeo. I pošto
nam je bacio jedan srebrnjak i ponovo upalio svoju svetiljku: ’Vi ste
male glupače, bednice’, reče nam, ’propuštate bogatstvo. Dabogda vas
Nebo kaznilo i bacilo u bedu, i daj bože da vas vidim u bedi i da se tako
ostvari moja osveta: to je moja poslednja želja.’ Moja sestra, brišući lice,
uzvrati mu na sve te gluposti milo za drago, i naša se vrata ponovo
zatvoriše, i ne otvoriše se do sutradan, tako da smo bar ostatak noći
provele na miru. ’Ovo što si videla’, reče mi sestra, ’jedna je od njegovih
omiljenih strasti. To do ludila voli da svrši po devojačkom licu. Kada bi
bar ostao na tome, hajde de, ali nitkov ima i druge prohteve, i to tako
opake da se plašim…’ Ali sestra, koju je hvatao san, ne završi rečenicu, a
pošto nam je sutrašnji dan donosio nove doživljaje, na ovaj više nismo
mislile. Već ujutro smo se, pošto smo se digle i udesile što smo bolje
mogle, odvezle do gospođe Geren. Ova dama je stanovala u ulici Sali, u
vrlo čistom stanu na prvom spratu, koji je delila sa šest finih gospođica
između šesnaest i dvadeset dve godine, svih šest vrlo svežih i vrlo lepih.
Ali dopustićete mi, gospodo, da vam ih opišem tek kada to bude nužno.
Gerenka, koja je već odavno vrebala moju sestru, bila je oduševljena
našim planom, primila nas je obe i smestila s najvećim zadovoljstvom.
’Ma koliko je mlado ovo dete’, reče joj sestra pokazujući na mene, ’ona
će vas dobro služiti, ja vam za nju jamčim. Blaga je, ljupka, ima vrlo
dobru narav, a u duši je ovejana kurva. Vi poznajete mnogo razvratnika
koji žele decu, evo vam jedne kakva njima treba, upotrebite je.’ Gerenka
onda upita, okrenuvši se meni, da li sam spremna na sve. ’Da, gospođo’,
odgovorih joj bestidno, što se njoj očigledno jako dopalo, ’na sve, samo
da zaradim pare.’ Onda su nas predstavili budućim družbenicama, koje
su već dobro poznavale moju sestru i koje su iz prijateljstva prema njoj
obećale da će se starati o meni. Večerale smo zajedno, i tako se, jednom
reči, obavilo, draga gospodo, moje prvo zapošljavanje u javnoj kući.
Nisam dugo sedela skrštenih ruku. Još isto veče nam je naišao neki
stari trgovac, sav umotan u široku kabanicu, s kojim me Gerenka spari
za sefte. ’Oh, gospodine Diklo’, obrati se starom razvratniku privodeći
me njemu, ’vi ih hoćete bez dlačica; ovoga puta imate sreće, za ovu vam
jamčim da nema nijedne.’ − ’Stvarno’, reče stari lisac pažljivo me
posmatrajući, ’ovo mi zaista izgleda pravo dete. Koliko vam je godina,
mala moja?’ − ’Devet godina, gospodine.’ − ’Devet godina… Vrlo dobro,
gospođo Geren, vi znate da takve volim. I još mlađe, ako ih nađete:
uzimao bih ih, majku im, još od dadilje.’ Smejući se na ovo, Gerenka
iziđe iz sobe, a nas dvoje zatvoriše. Onda mi se stari razvratnik približi i
poljubi me u usta jedno dva-triput. Vodeći mi ruku svojom, navede me
da mu iz šlica izvučem parče koje još nije ni mislilo da se nadigne, i,
radeći sve bez ijedne reči, skide mi suknje, položi me na kanabe sa
košuljicom dignutom do grudi i, uzjahavši mi butine, koje je što je
moguće više raskrečio, jednom rukom mi je širio picu koliko je god
mogao, dok je drugom rukovao iz sve snage. ’Slatka mala ptičice’,
govorio je tresući se i uzdišući od naslađivanja, ’kako bih te pripitomio,
samo da još mogu! ali ne mogu više; mogu da se trudim koliko hoću, za
četiri godine ova budalčina od kite još se ne bi ukrutila. Otvaraj, otvaraj,
mala moja, razjapi se dobro.’ I, posle jedno četvrt sata, videh najzad
svog dilbera kako dašće sve silovitije. Nekoliko jebem ti… dalo je nešto
više snage njegovom izražavanju, i osetih celu oblast pice natopljenu
toplom i penušavom spermom, koju je lupež, nesposoban da je ubrizga,
pokušavao da bar prstima ugura koliko može. Posle malo vremena,
odlete kao munja, i dok sam se ja još brisala, moj je ljubavnik već
otvarao uličnu kapiju. Eto otuda potiče, gospodo, moje ime Dikla; bilo je
uobičajeno u toj kući da devojke prihvate ime prvoga s kojim su imale
posla, pa sam i ja prihvatila njihov običaj.«
»Je li tvoja sestra imala lepo dupe?« upita Tvrtko. − »Procenite sami,
gospodaru, po jednom jedinom događaju. Jedan čuveni slikar kome su
naručili da naslika Veneru lepog dupeta uzeo je nju sledeće godine kao
uzor, tvrdeći da je tražio po svim pariskim kuplerajima i da nije našao
ništa dostojno njenog.« − »Ali najzad, pošto je ona imala petnaest
godina i pošto imamo ovde devojke njenog uzrasta, uporedi nam njenu
stražnjicu«, nastavi bankar, »sa nekim od ovih dupeta koja su ti pred
očima.« Dikla baci pogled na Zelmiru i reče da je nemoguće naći, ni što
se dupeta tiče, a ni lika, nešto što bolje odgovara u svakom pogledu
njenoj sestri. »Hajde, Zelmira«, reče bankar, »dođite da mi prikažete
svoju stražnjicu.« Ona je toga dana baš pripadala njegovoj četvorki.
Dražesna devojka se približi drhteći. Postaviše je ispred kanabeta,
potrbuške; uzdigoše joj stražnjicu pomoću jastuka, i rupica se pojavi
usred srede. Bludnik, upola nadignut, poče da ljubi i čačka to što mu je
ponuđeno. Juliji naredi da ga drka; izvršenje. Ruke mu zastranjuju po
drugim predmetima, sladostrašće ga opija, spravica, pod bludnim
Julijinim drmanjem, kao da će malo da se ukruti, bludnik opsuje,
sperma procuri, zazvoni za večeru. Kako je isto izobilje vladalo pri svim
obedima, pošto smo opisali jedan, to je kao da smo ih sve opisali. Ali
kako su svi svršili, ili bezmalo svi, mnogo se pilo da bi se unela nova
snaga. Zelmira, koju su prozvali Diklinom sestrom, bila je izuzetno
slavljena prilikom orgija, i svi su hteli da je ljube u dupe. Biskup je pri
tom štrcnuo spermu, trojici ostalih se ponovo nadigao, i polegali su kao
sinoć, to jest svaki sa ženom koju je imao na kanabetu i sa po jednim od
četiri nabijača koji se nisu pojavljivali od večere.
Dan treći
»O, hvalim ti se bože«, reče Kurval, »ja sam, dakle, srećniji od njega
jer ja od toga svršavam.« Sve glave se digoše i svi videše kako poštovani
predsednik obrađuje na divanu svoju ženu Juliju baš onako kako je to
Dikla opisivala. Bilo je opštepoznato da je ova naslada prilično po
njegovom ukusu, uz neke finese koje je njemu Julija sigurno bolje
pružala nego mlada Dikla svom ljubavniku, sudeći bar po zahtevima
koje je ovaj izražavao, a za kojima je sigurno i naš predsednik žudeo.
Na ovom mestu Tvrtko zaželi i sam, kao stari popa, da siše neku
rupu dupeta, ali nikako devojačku. Pozva Jasinta: njegova mu se rupa
najviše dopadala. Postavi ga preda se, celiva mu bulju i poče da se drka i
cucla. Po drhtaju svih damara, po grču koji kod njega uvek prethodi
svršavanju, očekivalo se da će njegov ružni crv, koga je Alina zaguljivala
iz sve snage, najzad nešto iscediti, ali sperma nije bila najveće
bankarevo blago: jednostavno mu se nije ni nadigao. Da bi mu pomogli,
menjaju podanika, podmeću mu Seladona. Ništa. Srećom, zvono najavi
večeru i time spase bankarevu čast. »Nisam ja kriv«, reče smejući se
svojim saučesnicima, »vidite i sami da samo što nisam odneo pobedu;
ova prokleta večera je samo odlaže. Hajdemo sada na drugu vrstu
naslada, a kada me Bahus bude krunisao, vratiću se još strasnije
ljubavnim okršajima.« Večera, koliko ukusna toliko vesela i raskalašna
kao i obično, produžila se orgijama punim sitnih gadosti. Mnoga usta i
dupeta behu sisana, ali najviše od svega ih je zabavljalo da prekriju lica i
tela devojčica i da se klade da će ih prepoznati ispitujući im samo
dupeta. Vojvoda se prevario nekoliko puta, dok su ostala trojica, znalci
u pitanjima guzice, pogađala bez zbunjivanja. Onda polegaše, da bi
sutrašnji dan doneo nova uživanja i nekoliko novih meditacija.
Dan četvrti
Dan peti
»Takav je, bez sumnje, bio slučaj«, reče Dikla nastavljajući, »starog
poglavara od Karijera, koji je bio među najboljim Gereninim
mušterijama. On je želeo samo osakaćene žene, bilo u razvratu, bilo
prirodno, bilo rukom pravde. Prihvatao je, jednom rečju, samo ćorave,
slepe, kljaste, bez nogu, bez ruku, bezube, bez više udova, bičevane i
obeležene, i uz to samo u najzrelijim godinama. Dali su mu, za scenu
koju sam krišom posmatrala, ženu od pedeset godina, žigosanu zbog
džeparenja, i uz to ćoravu. Ovaj dvostruki kvar je za njega bio pravo
blago. Zatvori se s njom, naredi joj da se skine gola, i u zanosu je obasu
poljupcima, naročito po ramenima posutim očiglednim ožiljcima
poniženja, strasno sisajući svaku brazdu te, kako je nazivao, plemenite
rane. Kada je to obavio, sva mu se revnost prenese na čmar, rastvarao
joj je guzove, sočno ljubio izrešetanu rupu koju su ovi skrivali, cuclao je
vrlo dugo, a zatim, vrativši se leđima ženske, uzjaha je i poče da trlja
kurac o ožiljke koje joj je nanela ljudska pravda, hvaleći je da je zaslužila
ovu slavu; i, nagnuvši se prema stražnjici, izvrši žrtvovanje, ponovo
celivajući oltar kojem je već malopre tako dugo odavao počast, bljujući u
izobilju spermu po ovim svetim ožiljcima koji su mu toliko pomutili
glavu.«
Dan šesti
»Pošto gospoda toliko vole ovu vrstu čarki«, reče naša pripovedačica,
»krivo mi je što se u svome oduševljenju nisu još malo uzdržala, jer bi
dejstvo bilo snažnije, čini mi se, posle onoga što imam večeras još da
vam ispričam. To što je gospodin predsednik smatrao da nedostaje u
usavršavanju pomenute strasti, koju sam vam maločas ispričala, nalazi
se od reči do reči u ovoj koja sledi. Krivo mi je što mi nije dopustio da
završim. Stari predsednik De Saklanž nam nudi od reči do reči iste
nastranosti koje, izgleda, želi gospodin De Kurval. Izabrali su našu
najstariju matronu da se nosi s njim. Bila je to debela i velika ženska
oko trideset i šest godina, bubuljičava, pijanica, psovačica, prostakuša i
oštrokonđa, mada, kad se to izuzme, dosta lepa. Evo i predsednika,
stiže; posluže im večeru; oboje se napiju, oboje izgube razum, oboje
povraćaju jedno drugome u usta, oboje gutaju i vraćaju ono što su jedno
drugome pozajmili. Najzad popadaju u otpatke večere, u brlog kojima
su sav pod izbljuzgali. Onda pošalju mene, jer moja drugarica nema više
ni svesti ni snage. A to je bio odlučujući trenutak za razvratnika.
Zateknem ga gde se valja po podu, kurca pravog i tvrdog poput
gvozdene šipke: ščepam spravu, predsednik baljezga i psuje, vuče me k
sebi, siše mi usta i svršava kao bik, nastavljajući da se tumba i valja u
sopstvenom kalu.
Ista ženska nam je malo posle toga prikazala jednu pohotu bar isto
toliko kaljavu. Neki podebeli kaluđer, koji je dobro plaćao, uzjaha je
preko stomaka; butine moje družbenice bile su sasvim raskrečene i
vezane za težak nameštaj, da ne bi mogla njima da mrda. U takvom
položaju je posluženo više jela na samom njenom golom stomaku, bez
ikakvog posuđa. Čovek grabi komade hrane rukom, gura ih u
razjapljenu pizdu svoje Dulčineje, unutra ih premeće na sve strane i
jede ih tek kada ih je dobro izumakao u začinima koje mu proizvodi
vagina.«
»Kod gospođe Geren sam bila već osam godina. Napunila sam
sedamnaestu godinu, i za sve to vreme nije prošao nijedan dan a da
nisam videla jednog poreznika koji je redovno dolazio i bio priman s
najvećim poštovanjem. Bio je to, u to vreme, čovek šezdesetih godina,
debeo, zdepast, po svemu vrlo sličan gospodinu Tvrtku. Kao i on, bio je
jedar i punačak. Svako jutro mu je trebalo pribaviti novu žensku, a
domaće su mu služile samo u krajnjem slučaju, ako nepoznata ne bi
došla na sastanak. Gospodin Dipon, tako se zvao naš poreznik, bio je
vrlo težak, kako u izboru tako i u svojim prohtevima. Nikako nije hteo
da ženska bude kurva, sem u slučaju više sile, kao što sam napomenula:
morale su da budu radnice ili prodavačice, a najviše je voleo modne
prodavačice. Godine i boja su takođe bile određene: morale su biti
plavuše od petnaest do osamnaest godina, ni iznad ni ispod toga, a iznad
svih kvaliteta, dupe je moralo biti izuzetno glatko izvajano, tako da je i
najmanja bubuljica na čmaru bila razlog za odbijanje. Kada su bile
nevine, plaćao ih je duplo. Toga dana se za njega očekivala jedna mlada,
šesnaestogodišnja pletilja čipke čije je dupe važilo za pravi uzor te vrste;
ali on nije znao da je ona bila predviđena za njega, i pošto je mlada
devojka poručila da tog jutra nikako ne može da se otarasi roditelja i da
ne vredi da je čekamo, Gerenka mi, znajući da me Dipon nikada nije
video, naredi da se odmah obučem u građanku, da iznajmim kočije na
uglu naše ulice i stignem kod nje četvrt sata pošto Dipon uđe, ne
zaboravljajući nikako svoju ulogu i predstavljajući se kao modni šegrt.
Ali od svih priprema, najvažnije je bilo da napunim stomak sa četvrt
kilograma anisa, posle čega sam popila veliku čašu nekog lekovitog
napitka, čije je dejstvo bilo onakvo kako ćete odmah videti. Sve je
izvedeno što je najbolje moguće; srećom smo imale nekoliko sati pred
sobom, tako da ništa nismo propustile. I tako stižem s nekim
bezazlenim izrazom. Predstavljaju me porezniku, koji me prvo vrlo
pažljivo merka, ali kako sam se ponašala s najvećim oprezom, ništa nije
mogao da otkrije što bi bilo u suprotnosti s pričom koja mu je
izmišljena. ’Je li devica?’ upita Dipon. − ’Nije sa ove strane’, reče
Gerenka stavljajući mi ruku na stomak, ’ali sa druge strane, za to vam
jamčim.’ Lagala je tako bestidno! U svakom slučaju, naš se čovečina
prevario, a to je najvažnije. ’Zadignite, zadignite’, reče Dipon. Gerenka
mi diže suknje otpozadi, malo me nagnuvši k sebi, i na taj način
razvratniku potpuno otkri hram kojem se klanjao. On ispituje, malo mi
pipka guzove, obema ih rukama širi, i nesumnjivo zadovoljan
pregledom, kaže da je dupe dobro i da je prilično zadovoljan. Zatim me
upita za godine, o zanatu kojim se bavim, i zadovoljan mojom
tobožnjom nevinošću i izrazom prostodušnosti koju izigravam, povede
me u svoju sobu, jer je kod Gerenke imao svoju sopstvenu sobu u koju
niko sem njega nije ulazio i u koju nije moglo niotkud da se zaviri. Čim
smo ušli, zatvori pažljivo vrata, merkajući me još koji trenutak, i upita
vrlo grubim glasom i uz grub izraz, takav način ophođenja zadržao je do
kraja scene, upita me, kažem, da li je istina da me niko nije jebao u
dupe. Kako je bilo u skladu s mojom ulogom da ne razumem takve
izraze, tražila sam da ponovi tvrdeći da ga ne razumem, a kada mi je
pokretima pokazao šta je hteo da kaže, i to tako da je bilo nemoguće
više ga ne razumeti, ja mu odgovorih, uz izraz gnušanja i stida, da se
nikada ne bih podala takvoj vrsti gadosti. Onda mi reče da skinem
suknje, i čim sam poslušala, ostavivši na sebi košulju koja mi je skrivala
prednji deo, on mi je diže sa zadnje strane, što je od pojasa više mogao,
a kako mi je pri svlačenju pala marama sa vrata i grudi mi se pojavile u
celosti, on se naljuti: Jebeš sise!’ povika. ’Ko vam traži sise! Samo me
gnjavite sa svim tim stvarima: večito ta bestidna navika da se pokažu
sifoni.’ Zureći da se pokrijem, prišla sam mu kao da hoću da tražim
izvinjenje, ali videći da mu položajem u kojem se nalazim pokazujem
prednjicu, opet se naljutio: ’Ostanite, dakle, u položaju u koji vas
postavljam, boga mu jebem’, reče i uhvati me za bokove i postavi me
ponovo tako da pred njim bude samo dupe, ’ostanite tako, pizda mu
materina! Od vas se ne traži ni pica ni sise, ovde vam se traži samo
dupe.’ Uto se diže i odvede me do ivice kreveta, na njemu me položi na
stomak u poluležeći položaj, a zatim, pošto se posadio na vrlo nisko
sedište između mojih nogu, glava mu je bila tačno u visini mog dupeta.
Posmatra me tako još neki trenutak i, nezadovoljan još uvek mojom
pozom, diže se da mi stavi još jedan jastuk pod stomak, što mi još više
istrti dupe; ponovo seda, ispituje, sve to potpuno hladnokrvno, s
ravnodušnošću promišljenog razvrata. Posle nekoliko trenutaka, ščepa
mi guzove, raširi ih, stavlja mi svoja otvorena usta na čmar, hermetički
ih priljubi, i odmah, sledeći uputstva koja su mi data, kao i krajnju
potrebu koju sam osećala, hitnem mu do dna grla najgromoglasniji
prdež koji je možda ikada u životu doživeo. On odskoči besan: ’Kako to,
mala bezobraznice, imali ste drskosti da mi prdnete u usta?’ I odmah
opet priljubi usta. ’Da, gospodine’, odgovorih hitnuvši mu novu salvu,
’tako se ponašam prema onima koji me ljube u dupe.’ − ’Pa dobro, prdi,
prdi onda, mala droco, pošto ne možeš da se uzdržiš, prdi, prdi koliko
možeš i dokle možeš.’ Od tog trenutka nisam se uopšte više uzdržavala,
ne mogu da vam iskažem koliko su me mučili gasovi pošto sam lek
progutala; a naš čovek ih je uvlačio u nadahnuću, čas u usta, čas u
nozdrve. Posle jedno četvrt sata ove radnje, on leže najzad na kanabe,
cimnu me k sebi, još s dupetom na svom nosu, i naredi mi da ga drkam
u tom položaju i da nastavim s prdežima koji mu pružaju tako
božanstvenu nasladu. Ja prdim, drkam, tresem mekani kurčić, jedva
malo veći od prsta; zahvaljujući drmanju i prdežima, stvarčica se najzad
ukruti. Pojačanje naslade naše muškarčine u trenutku grča najavljeno
mi je udvostručavanjem njegovih gadosti. Sada svojim jezikom izaziva
moje prdeže; zabada mi jezik udno čmara da bi njime proizveo prdeže
direktno na jezik, traži mi još, izbezumljuje se, gubi glavu, to jasno
vidim, i mala ružna spravica najzad žalosno pokapa moje prste sa sedam
ili osam kapljica svetlosmećkaste sperme koje ga najzad otrezniše. Ali
njegova urođena grubost, koliko je izazivala izgubljenost, toliko ga je
odmah i treznila od nadahnuća, tako da mi je jedva ostavio vremena da
se obučem. Grdio je, hulio, jednom rečju, častio me odvratnim licem
poroka posle zadovoljene strasti, kao da tom besmislenom
nepristojnošću pokušava, čim je draž uvenula, da se prezirom osveti
svetilištu koje mu čula nameću.«
Dan sedmi
Prijatelji nisu više smatrali neophodnim da se svakog jutra podaju
čitav sat Diklinim lekcijama. Iscrpljeni noćnim uživanjima, a strepeći da
im ta radnja ne prospe seme suviše rano ujutro, smatrajući uz to da ih
ovaj obred čini suviše tupim prema raznim drugim uživanjima i
predmetima, i da bi bolje bilo da se malo pričuvaju, dogovorili su se da
svakog jutra na svoje mesto delegiraju po jednog nabijača. Obavili su
jutarnju smotru. Nedostajala je samo jedna devojčica pa da svih osam
bude podvrgnuto kažnjavanju: to je bila krotka i privlačna Sofija, koja je
uvek izvršavala svoje obaveze. Ma koliko su joj one izgledale smešne,
ona ih je ipak poštovala, ali Tvrtko, u dogovoru s Lujzom, njenom
čuvaricom, uspeo je da joj tako lepo smesti zamku da je i ona proglašena
krivom, te prema tome zapisana u zlokobnu knjigu. Nežna Alina, takođe
pregledana vrlo podrobno, bila je takođe proglašena krivom,
zahvaljujući čemu je spisak za to veče brojao osam devojčica, dve
supruge i četiri dečaka. Pošto su obavili ove obaveze, posvetili su se
samo pripremama za venčanje kojim se proslavljao kraj prve sedmice.
Nisu izdali nijednu dozvolu za obavljanje javne nužde u kapeli, njegovo
preosveštenstvo je navukao velikodostojničku odoru, i svi su otišli pred
oltar. Vojvoda, koji je izigravao mladinog oca, a Kurval mladoženjinog
oca, izveli su, prvi Mišetu, a drugi Kitona. Oboje su bili izvanredno
odeveni u gradske kostime, ali u suprotnom smislu, to jest dečak u
devojčicu a devojčica u dečaka. Na žalost, primorani smo, radi redosleda
koji smo ustanovili, da odložimo za izvesno vreme čaroliju u kojoj bi
čitalac svakako uživao kada bi otkrio razne pojedinosti ovog verskog
obreda; ali doći će trenutak kada ćemo moći i to da mu obelodanimo.
Prešli su u salon i, očekujući da dođe vreme ručku, naša četiri
razvratnika, zatvorena sa ovim dražesnim parom, narediše da se svuku
goli i da obave sva bračna opštenja koja im je mladost dozvoljavala, sem,
razume se, zavlačenja muškog uda u devojčicinu vaginu, što bi i bilo
izvodljivo jer se dečaku već vrlo dobro krutio, ali je to bilo zabranjeno,
da se ne bi oštetio cvet namenjen drugoj upotrebi. Sve drugo su mogli
da rade, da se pipaju, da se miluju: mlada Mišeta je išibala svog
supružnika, a Kiton, uz pomoć svojih učitelja, vrlo dobro je izdrkao
svoju ženicu. Međutim, oboje su suviše dobro osetili jaram u kojem su
bili da bi im se žud, koju bi uprkos mladim godinama mogli da osete,
razbuktala u mladim srcima. Ručali su; dva supružnika su bila na gozbi,
ali pri kafi, kako su se zbog njih duhovi uspalili, svukli su ih gole, kao i
Zelamira, Kupidona, Ružicu i Kolombu, koji su tog dana posluživali
kafu. I kako je svršavanje međ butine ušlo u običaj u to doba dana,
Kurval se dočepao muža, vojvoda žene, i tako su ih natakli među noge.
Biskup, koji se posle kafe ostrvio na Zelamirovo dupe, koje je usisavao i
izazivao prdeže, natakao ga je na isti način, dok je Tvrtko činio svoje
omiljene male gadosti na Kupidonovom ljupkom dupencetu. Naši glavni
snagatori nisu svršili, pa su se zatim dokopali jedan Ružice, drugi
Kolombe, natakli su ih kučeći među butine na isti način kako su to
uradili sa Mišetom i Kitonom, naredivši ovoj dražesnoj dečici da drkaju
svojim slatkim ručicama, prema dobijenim uputstvima, zastrašujuće
vrhove kurčina koji su im strčali ispred stomaka; za to vreme, bludnici
su do mile volje čačkali sveže i bajne gužnje rupice svojih malih
jahačica. Pri ovome nisu prosuli spermu; znali su da ih uveče čeka
prijatan posao, pa su se čuvali. Od tog trenutka, prava mladih
supružnika bila su ugašena, i njihovo venčanje, mada obavljeno po svim
propisima, nije bilo ništa drugo do obično izmotavanje. Vratili su se
oboje u četvorke kojima su pripadali i nastavili da slušaju Diklu, koja je
ovako besedila:
»Jedan čovek slične naravi kao bankar kojim sam sinoć završila
svoju priču počeće, ako dozvolite, gospodo, moja današnja kazivanja.
Bio je to sudija vrhovnog suda, imao je oko šezdeset godina, a
nastranosti svojih prohteva dopunjavao je time što je želeo samo žene
starije od sebe. Gerenka mu je nabacila jednu staru podvodačicu, svoju
prijateljicu, čije je izborano dupe u tim godinama ličilo na izgužvani
pergament koji služi za čuvanje duvana. Međutim, baš je takav morao
biti predmet kojem će se klanjati naš razvratnik. Kleče pred to
sparušeno dupište, u zanosu ga celiva; ono mu prdne u nos, on se
razgali, razjapi čeljusti, ono mu prdne ponovo, jezik mu u zanosu
oblizuje blagi vetar koji piri iz dupeta. Ne može više da odoli ludilu u
koje ga baca ovaj čin. Iščeprka iz gaća mali ostareli ud, bledunjav i
izboran kao i božanstvo kojem se klanja. ’Hajde prdi, prdi još, ljubavi
moja’, govori drkajući se iz sve snage, ’prdi, srce moje, jedino tvoji
prdeži mogu da razgale ovu zarđalu spravu.’ Kurveštija udvostručuje,
opijeni razvratnik gubi među nogama svoje boginje dve-tri jadne
kapljice sperme kojima je dugovao sve svoje nadahnuće.«
Dan osmi
Sinoćni primeri učinili su utisak, i sutradan niko nije zgrešio niti su
ikoga mogli da uhvate u prestupu. Praktična nastava se nastavljala nad
nabijačima, i pošto nije bilo nikakvog događaja do kafe, opis ovoga dana
ćemo početi tek na tom mestu. Kafu su služili Avgustina, Zelmira,
Narcis i Zefir. Jebačine među butine su nastavljene; Kurval se dočepao
Zelmire, a vojvoda Avgustine, i pošto su se divili i celivali njihove
dražesne guzice, koje su im tog dana bile, ni sam ne znam zašto,
izuzetno pune čari i privlačnosti, zapazili su prvi put kao neko neobično
rumenilo, i pošto su, rekoh, naši razvratnici dobro izljubili, izmilovali te
bajne male trtice, zaželeli su gromoglasne prdeže. Biskup, koji je držao
Narcisa, već je bio počašćen jednim; začuli su se i prdeži Zefira u
Tvrtkova usta… Zašto im se ne bi pridružili? Zelmira je uspela, ali
Avgustina, ma koliko se trudila i silila, i mada joj je vojvoda pretio da će
je sledeće subote zadesiti isti udes kakav je sinoć iskusila, jadna mala je
već bila sva u suzama kada ga je na kraju zadovoljio jedan njen
puvanjak. Udahnuo je, zadovoljan ovim dokazom poslušnosti milog mu
deteta, prema kome je i inače bio dosta naklonjen, uglavi joj svoju
ogromnu mašineriju među butine i, izvlačeći je u trenutku svršavanja,
zali joj potpuno oba guza. Kurval je učinio isto sa Zelmirom, ali su
biskup i Tvrtko morali da se zadovolje onim što se zove ćorak. I pošto su
malo otpočinuli, prešli su u dvoranu, gde im se dična Dikla, udešena
toga dana tako da joj se godine nisu videle, prikazala u tako lepoj
svetlosti, toliko bajna da joj bludnici, dobro uspaljeni njome, nisu
dopustili da nastavi pre nego što skupu sa vrha tribine pokaže dupe.
»Zaista ima lepo dupe«, reče Kurval. − »Jeste, prijatelju«, reče Tvrtko,
»tvrdim ti da sam ih malo video sočnijih.« Pošto je pokupila ove
pohvale, naša diva spusti suknje, sede i nastavi nit svoje priče na način
kako će čitalac čitati ako se malo potrudi, a što mu, radi uživanja koje će
naći u čitanju, svesrdno savetujemo.
»Šta«, reče Tvrtko, »ti ćeš mi dati ulogu u svojoj priči?« − »Ako
nemate ništa protiv, gospodine, s tim što ću to samo napomenuti
prisutnoj gospodi kada budem na priči o vama.« − »A moj obraz?…
Kako pred svom ovom ženskom decom tek tako da otkriješ moja sramna
dela?« I pošto su se svi slatko nasmejali bankarevom šaljivom
snebivanju, Dikla je ovako nastavila:
Dan deveti
Dikla je tog jutra skrenula pažnju gospodi da bi bilo mudrije da
devojčicama pruže neki drugi model za izučavanje masturbacije umesto
dosadašnjih nabijača, ili da potpuno ukinu lekcije jer smatra da su
dovoljno obrazovane. Rekla je vrlo razumno i sa dosta verodostojnosti
da iz upotrebe ovih mladih ljudi poznatih pod nazivom nabijača mogu
da se izrode veze koje je bolje izbeći, da ovi mladići, uostalom, ništa ne
valjaju za vežbe jer svršavaju odmah, i da je to zakidanje zadovoljstava
koja s pravom očekuju dupeta gospode. Odlučili su, dakle, da ukinu
praktičnu nastavu, tim pre što su neke od njih već izvrsno drkale.
Avgustina, Sofija, Kolomba su se po gipkosti šake i lakoći pokreta mogle
takmičiti s najčuvenijim drkačicama prestonice. Zelmira je od svih
najmanje uspevala u tome: njoj nisu nedostajale okretnost i veština u
svemu što je radila, ali joj njena nežna i melanholična narav nije
dopuštala da zaboravi svoj jad, pa je uvek bila tužna i zamišljena. Pri
poseti toga jutra, vaspitačica je optužila da je uhvatila da se moli Bogu
pre nego što je legla. Pozvali su je na saslušanje, pitali je šta su
sadržavale njene molitve. Najpre je odbila da kaže, a zatim je pod
pretnjama priznala, sva uplakana, da je molila Boga da je izbavi iz
položaja u kojem se nalazi, i to naročito pre nego što joj dirnu u
devičanstvo. Na to joj vojvoda reče da zaslužuje smrt i pročita joj član
pravilnika koji se odnosio na ovaj slučaj. »Dobro«, reče ona, »onda me
ubijte! Tako će se Bog kome se molim smilovati na mene. Ubijte me pre
nego što me obeščastite i duša koju mu posvećujem odleteće čista u
njegovo okrilje. Biću oslobođena toga da gledam i slušam tolike grozote
svakog dana.« Odgovor koji je sadržao tako mnogo vrline, čednosti i
iskrenosti izuzetno je nadigao kurčeve našim razvratnicima. Neki su
tražili da se pocepa tu na licu mesta, ali ih je vojvoda podsetio na
neprikosnovenost obaveza koje su zajednički ustanovili, pa su se
zadovoljili time što su je sva četvorica jednoglasno osudili na vrlo strogu
kaznu iduće subote, s tim da sada odmah dođe na kolenima da po četvrt
sata ustima sisa kurac svakog prijatelja, uz najozbiljniju opomenu da će
u slučaju ponavljanja prestupa zaista izgubiti život i biti suđena po svoj
strogosti zakona. Jadno dete je došlo da izvrši prvi deo kazne, ali
vojvoda, koga je ovaj obred dobro zagrejao i koji joj je odmah posle
izrečene presude izdašno izdrpao dupe, kao đavo joj je napunio
semenom slatka ustašca i zapretio da će je zadaviti ako ispljune ijednu
kap, pa je jadna mala progutala sve, ne bez grozomorne odvratnosti. I
ostala trojica su bili redom isisani, ali nisu ništa iscedili, i posle
uobičajenog obreda smotre dečaka i kapele, u kojoj se tog jutra slabo šta
zbivalo, jer su gotovo svi zahtevi bili odbijeni, ručali su i prešli na kafu.
Služili su je Fani, Sofija, Jasint i Zelamir. Kurval je zamislio da jebe
Jasinta kroz butine i da natera Sofiju da dođe da ispred Jasintovih
butina sisa ono što je strčalo od kurca. Prizor je bio zabavan i bludan;
on je drkao i izdrkao klinca na nos curice, a vojvoda, koji je zahvaljujući
dužini svog uda jedini mogao da podražava ovu scenu, na isti se način
namestio sa Zelamirom i Fani. Međutim, dečak još nije svršavao; tako je
vojvoda bio lišen jednog vrlo prijatnog detalja u kojem je Kurval uživao.
Posle njih, Tvrtko i biskup su se, takođe, poslužili sa ovo četvoro dece,
takođe su bili sisani, ali niko nije svršio i, posle kratkog počinka, prešli
su u besedničku dvoranu, gde je Dikla, kada su se svi namestili, ovako
nastavila nit svoga pripovedanja:
»Da ga jebem!« reče Kurval, koji je uvek bio spreman da okusi sve
što je čuo. »Hoću da mi se neko posere u gaće i da to čuvam celo veče.«
Naredivši Lujzi da mu učini tu uslugu, stari razvratnik je prikazao
celom skupu strast o kojoj je čuo samo u priči. »Hajde nastavi«, reče
hladnokrvno Dikli smestivši se na kanabe, »u celoj ovoj stvari mislim da
ovo može smetati samo lepoj Alini, mojoj ljupkoj družbenici ove večeri,
jer što se mene tiče, meni je sasvim ugodno.« I Dikla nastavi ovim
rečima:
»Šta«, reče vojvoda, »nije pipnuo ništa, nije brljao po tome o čemu
govorite?« − »Ne, gospodaru«, reče Dikla, »ja vam sve kažem i ne
skrivam nijednu okolnost. Ali strpite se malo, postupno ćemo stići do
onog što hoćete da kažete.«
Dan jedanaesti
Ustali su vrlo kasno i, preskačući tog dana sve uobičajene obrede,
seli su za sto čim su se digli iz kreveta. Pri kafi, koju su služili Kiton,
Jasint, Avgustina i Fani, držali su se dosta mirno. Samo je Tvrtko
neopozivo zahtevao da mu Avgustina prdi, a vojvodi se prohtelo da ga
strpa Fani u usta. Pošto je kod ovakvih stvorova samo jedan korak od
zamisli do ostvarenja, bili su zadovoljeni. Avgustina je, srećom, bila
pripremljena: opalila ih je skoro celo tuce u usta malom bankaru, kome
od toga samo što se nije digao. Kurval i biskup su se zadovoljili
drpanjem dupeta dvojici dečaka, posle čega su prešli u dvoranu za
pripovedanje.
»Samo jednu reč«, reče vojvoda. »Govoriću uvijeno: na taj način tvoji
odgovori neće kršiti naše zakone. Da li je kaluđerov bio velik, i da li je to
bilo prvi put da Evgenija…?« − »Da, gospodaru, to je bilo prvi put, a
kaluđerov je bio skoro isti kao vaš.« − »Da ga jebem!« reče Tvrtko,
»divne li scene, kako bih voleo to da vidim!«
»Možda će vas isto zagolicati«, reče Dikla nastavljajući, »stvor koji
mi je nekoliko dana kasnije prošao kroz ruke. Vadeći iz jednog nokšira,
u kome je bilo osam do deset govana skupljenih sa svih strana, i čije bi
poreklo bilo nemoguće ustanoviti, morala sam svojim rukama da ga
trljam po celom telu tim opojnim melemom. Ništa nisam smela da
propustim, čak ni lice, a kada sam bila pri kurcu, koji sam istovremeno
drkala, odvratna svinja, koja se sve vreme posmatrala u ogledalu,
pljucnu mi u šaku dokaze svoje jadne muškosti.
I evo nas najzad, gospodo, stigli smo do prave svetinje kojoj vredi
ukazati poštovanje. Rečeno mi je bilo da budem spremna, odlagala sam
to već dva dana. Jedan vitez od Malte je radi iste radnje viđao svakog
jutra novu kurvu; obred se obavljao kod njega. ’Lepih li guzova’, reče mi
ljubeći me u stražnjicu; ’ali, dete moje’, nastavio je, ’nije dovoljno imati
lepo dupe, to dupe treba još i da sere. Hoće li vam se?’ − ’Toliko,
gospodine, da ću da presvisnem.’ − ’Ah, jebem mu! veličanstveno’, reče
vitez; ’to se zove odanost, hoćete li, dakle, mala moja, da serete u nokšir
koji ću vam dati?’ − ’Vere mi, gospodine’, odgovorih, ’srala bih svuda,
toliko mi se kaki, čak i u vaša usta.’ − ’Ah, u moja usta! slađano moje!
Pa dobro, to je, u stvari, jedina posuda koju vam mogu ponuditi.’ −
’Onda mi je dajte, gospodine. Dajte mi je brzo’, odgovorih, ’jer ne mogu
više da izdržim.’ On se namešta, ja ga opkoračim; dok to radim, drkam
ga; on mi podržava bedra i prima parče po parče onoga što mu spuštam
u kljun, žvaće i pljuje. Omamio se; zamalo pa da mi šaka ne bude
dovoljna da mu izmamim bujicu semena koje penuša; ja drkam,
završavam sa sranjem, naš mužjak u zanosu, a kada sam odlazila, videlo
se da je oduševljen mnome, što je i potvrdio Furnijerki mada joj je
sutradan po običaju naručio jednu drugu.
Ovaj koji sledi radio je otprilike isto, samo je govanca duže
zadržavao u ustima. Tako ih je razmekšavao, dugo je njima ispirao usta i
ispljuvavao tek kada su bila sasvim razdroćkana.
Nekom petom je prohtev bio još čudniji, ukoliko je to moguće. Hteo
je da u nokširu stolice s rupom nađe četiri govanceta bez kapi pišaćke.
Zatvarao se u sobu u kojoj se nalazilo to blago; nikada se nije služio
kurvama, i morale smo da pazimo da sve bude dobro zatvoreno i da niko
ni sa koje strane ne može da ga posmatra ni da ga vidi. Onda je stupao u
dejstvo; ali nemoguće mi je da kažem kako, jer ga nikada niko nije
video. Jedino što se zna, to je da smo kasnije, kada smo posle njega
ulazile u sobu, nalazile nokšir potpuno prazan i izvanredno čist: a šta je
radio s govnima, mislim da ni sam đavo ne bi znao da vam kaže. Možda
ih je bacao ali je, možda, radio i nešto drugo. Moglo bi se pomisliti da
nije činio to drugo što biste vi mogli da pretpostavite, sudeći po tome
što je Furnijerki prepuštao brigu da mu isporuči ta četiri govneta a da se
nikada nije raspitivao od koga potiču niti je davao bilo kakvu ocenu
njihovog kvaliteta. Jednog dana, da bismo videle hoće li ga uznemiriti
ono što ćemo mu reći i da bi nam njegova zabrinutost malo rasvetlila
sudbinu tih govana, rekosmo mu da ona što smo mu dali tog jutra
potiču od više vrlo nezdravih žena izjedenih sifilisom. Smejao se na to s
nama i nije se naljutio, što bi se, nesumnjivo, desilo da je govna
upotrebio na drugi način, a ne da ih baci. Kada smo neki put htele da
teramo dalje s našim ispitivanjima, on nam je naređivao da ćutimo, i
tako nikada nismo mogle ništa više o tome da saznamo.
To je sve što mogu večeras da vam ispričam«, reče Dikla, »a sutra ću
zaći u drugu vrstu događaja, bar što se mog iskustva tiče; jer što se tiče
strasti koju vi obožavate, ostaju mi još dva ili tri dana, gospodo, pa da
pređem na njih.«
Dan dvanaesti
»Nove okolnosti u koje ću sada ući obavezuju me«, reče Dikla, »da
vam ukažem, gospodo, na neke detalje vezane za moju ličnost. Lakše
ćete zamisliti uživanja koja ću vam opisati kada budete bolje upoznali
predmet koji je pružao ta uživanja. U to doba sam napunila dvadeset
jednu godinu. Bila sam crnka, ali mi je put, uprkos tome, bila
najprijatnije bela. Guste vlasi su mi padale u prirodnim uvojcima sve do
ispod butina. Imala sam oči koje sada na meni vidite, i koje su se uvek
dopadale. Struk mi je bio malo obliji, ali gibak i vitak. Što se tiče
stražnjice, parčeta koje je toliko na ceni kod današnjih razvratnika, bila
je, po iskazima celog sveta, zanosnija od svega najuzvišenijeg te vrste, i
malo pariskih žena je bilo tako građeno: bila je puna, obla, vrlo sočna i
dundasta, ali ta debljina ništa nije oduzimala otmenosti; najmanji
pokret je smesta otkrivao tu malu ružu koju vi, gospodo, toliko
obožavate, a koja je, slažem se u tome s vama, najslađa čar jedne žene.
Mada sam već dugo živela u razvratu, bilo je nemoguće biti svežija,
koliko zbog dobre naravi koju mi je priroda podarila, toliko i zbog
krajnje mudrosti s kojom sam se klonila zadovoljstava što su mogla da
pokvare moju jedrinu ili da škode mom karakteru. Vrlo slabo sam
marila muškarce, i samo jedan jedini put sam se bila vezala za nekoga.
U meni je bio samo razvraćen duh, i to izvanredno, i pošto sam vam
opisala svoje čari, pravo je da vas malo uputim i u svoje poroke. Volela
sam žene, gospodo, i to ne krijem. Svakako ne toliko koliko moja
drugarica i draga družbenica, gospođa Sanvila, koja će vam bez sumnje
reći da je zbog njih i propala, ali sam ih u svojim uživanjima uvek više
volela od muškaraca, i slasti koje su mi one pružale imale su većeg
uticaja na moja čula nego muška pohotljivost. Uz to sam imala i manu
da volim da kradem: prosto je nečuveno dokle sam bila doterala u toj
strasti. Potpuno ubeđena da sva materijalna dobra moraju da budu
podjednako razdeljena na svetu, i da se samo sila i nasilje
suprotstavljaju toj jednakosti koja je prvi zakon prirode, pokušavala sam
da ispravim sudbinu i uspostavim ravnotežu što sam bolje umela. I da
nije bilo tog prokletog nagona, možda bih i dan-danji živela sa ubistveno
dosadnim dobrotvorom o kome ću vam sada govoriti.«
»A jesi li mnogo krala u svom životu?« upita je Tvrtko. −
»Neverovatno, gospodine; da nisam uvek potrošila sve što sam ukrala,
danas bih bila veoma bogata.« − »A da li je bilo otežavajućih okolnosti?«
nastavio je Tvrtko. »Da li je bilo obijanja, zloupotrebe poverenja,
očigledne prevare?« − »Bilo je svega i svačega«, odgovori Dikla; »nisam
smatrala za potrebno da vas zadržavam na ovom predmetu, da ne bih
pobrkala nit svoga kazivanja, ali sada vidim da vas to može zabavljati,
ubuduće neću zaboravljati da vam o tome govorim. Uz ovu manu, uvek
su mi zamerali još jednu, zlo srce; može li se reći da je to moja krivica?
Ne potiču li nam od prirode i poroci i savršenstva, pa kako sam mogla
da učinim blažim srce koje je ona stvorila neosetljivim? Ne sećam se da
sam ikada u životu plakala ni zbog svojih nedaća, a kamoli zbog tuđih.
Volela sam svoju sestru, a izgubila sam je ne osećajući ni najmanji bol:
vi ste svedoci kako sam olako primila njen nestanak. Mogla bih da
posmatram, bogu hvala, smak sveta a da ne prolijem nijednu suzu.« −
»Eto kakav treba biti«, reče vojvoda; »saosećanje je vrlina glupaka, i ako
se bolje pogleda, jedino je ono krivo kada se gubi sladostrašće. Ali s tim
porokom mora da si počinila zločine, jer nas neosetljivost pravo njima
vodi?« − »Gospodaru«, reče Dikla, »pravila koja ste propisali za naša
pripovedanja zabranjuju mi da govorim o mnogo čemu; to ste namenili
mojim prijateljicama. Ali mogu vam reći samo jednu stvar: kada vam se
one budu predstavljale kao zločinci, ne zaboravite da ni ja nisam bila
ništa bolja.« − »Eto šta znači biti pravedan prema samom sebi«, reče
vojvoda. »Dobro, nastavi; moramo se zadovoljiti onim što ćeš nam reći,
jer smo te sami ograničili, ali ne zaboravi, kad budemo oči u oči, da
neću zaboraviti tvoje male izuzetne nestašluke.«
Dan trinaesti
Dan četrnaesti
»Ah, ah! taj je baš zgodan, reče Kurval; »da mu jebem boga, baš mi
se sere, moram to da pokušam. Koga bih uzeo, gospodine vojvodo?« −
»Koga?« prihvati Blanžis; »vere mi, ja bih vam preporučio Juliju, svoju
kćer; ona vam je tu, pod rukom, vi volite njena usta, poslužite se njima.«
− »Hvala vama na pažnji«, reče nezadovoljna Julija; »šta sam vam
zgrešila da govorite takve stvari protiv mene?« − »Dobro, pošto je to
srdi, i pošto je ona dosta dobro čeljade, uzmite gospođicu Sofiju; to vam
je sveže, lepo, piletina, samo joj je četrnaest godina.« − »Neka bude,
hoćemo Sofiju«, reče Kurval, čiji je nemiran ud već počeo da se
razmahuje. Fanšon prilazi žrtvi; ovoj jadnoj maloj nesrećnici unapred je
muka. Kurval se na to samo smeje, primiče svoje debelo, gadno i prljavo
dupište ovom ljupkom lišcu i dočarava nam time sliku žabe koja će
ukaljati ružu. Drkaju ga, bomba krene. Sofiji ne promakne ni mrvica, i
odvratnik se naginje i odmah ždere ono što je izbacio, gutajući sve u
četiri zalogaja, dok ga drkaju preko stomaka te nesrećnice, koja posle
obavljene radnje povraća celu utrobu Tvrtku pod nos, koji to prima sa
oduševljenjem sve se drkajući, dok sav ne bude ispolivan. »Hajde, Dikla,
nastavi«, reče Kurval, »možeš biti ponosna na svoju priču, vidiš kako to
pali.« Onda Dikla nastavi sledećim rečima, sva očarana u dubini duše
što joj pripovedanje tako polazi za rukom:
»Čovek koga sam videla posle ovoga čiji vas je primer zaveo«, reče
Dikla, »hteo je po svaku cenu da žena koja mu se daje ima neuredno
varenje. Zbog toga mi je Furnijerka, koja me ni o čemu nije obavestila,
za ručkom dala da progutam neki lek koji mi je pospešio varenje i
stolicu potpuno pretvorio u proliv. Naš gazda stiže, i posle nekoliko
uvodnih poljubaca u predmet svoga obožavanja, dok se ja jedva
uzdržavam zbog grčeva koji me zavijaju, on mi reče da se slobodno
pustim. Mlaz štrcnu, ja se pridržavam za budžu, on pada u zanos, guta
sve, ište mi još; ja ga zapljusnem drugom salvom, posle nje uskoro sledi
treća, i bludnikova sardinica ostavlja mi među prstima nepobitne
dokaze stanja u koje ga je ovo dovelo.
Sutradan sam opslužila jednu ličnost čija će raskošna strast možda
naći nekog obožavaoca među vama, gospodo. Prvo su ga odveli u sobu
pored one u kojoj smo obično radile i koja je imala tako zgodnu rupu za
posmatranje. On se tu pripremi sam. Jedan drugi učesnik čeka me u
susednoj sobi; to je bio neki fijakerista koga su slučajno izabrali među
njemu sličnima i koga su u sve uputili. Kako sam i ja bila pripremljena,
oboje su nas dobro napunili. Radilo se o tome da kočijaš sere tačno
preko puta rupe, tako da sakriveni razvratnik ne izgubi ništa od prizora.
Ja primam govno u tanjir, vodeći računa da izađe u jednom komadu,
dobro mu širim dupe, pritiskam anus, ne zaboravljam ništa što je
potrebno da mu omogućim udobno sranje. Čim se moj čovek israo, ja
mu zgrabim kurac i isprosipam ga preko govneta, i sve to tačno u
vidnom polju našeg posmatrača. Najzad, kada je gomila gotova, trčim u
susednu sobu. ’Izvolite, kušajte brzo, gospodine’, kažem, ’dok je još
toplo.’ Ne treba ga nuditi dva puta; on zgrabi tanjir, pruža kurac da mu
ga drkam, lupež smaže sve što sam mu poslužila, dok sperma šiklja pod
gipkim pokretima moje uslužne šake.«
Dan petnaesti
»Jebi ga! to je zaista vrlo mučan posao«, reče biskup: »ove četiri
gospođe koje ovde vidite, a koje su, međutim, naše supruge, naše kćeri i
naše bratanice, obavljaju ga svakog dana. A čemu bi, do đavola, i služio
jezik jedne žene ako ne za brisanje dupeta? Što se mene tiče, ja mu
vidim samo tu namenu. Konstanca«, nastavi biskup obraćajući se lepoj
vojvodinoj supruzi, koja je tog dana bila s njim na sofi, »dokažite Dikli
spretnost u tom poslu; evo vam mog vrlo prljavog dupeta, nisam ga
brisao od jutros, za vas sam ga čuvao… Hajde, pokažite svoj talenat.« I
jadnica, i suviše naviknuta na ovakve strahote, izvršava kao poslušna
žena. Šta sve ne proizvode, gospode bože, strah i potčinjenost! »Da ga
jebem!« reče Kurval nudeći svoju gadnu i svu izmazanu jazbinu ljupkoj
Alini, »nećeš ti biti jedini koji će služiti za primer. Hajde, kučko«, reče
ovoj lepoj i vrloj ženici, »nadmašite svoju drugaricu.« I to se završi.
»Sada nastavi, Dikla«, reče biskup, »hteli smo samo da ti pokažemo da
taj čovek nije zahtevao ništa izuzetno, i da ženski jezik i nije ni za šta
drugo do da briše dupe.« Ljubazna Dikla stade se kikotati, pa nastavi
ovo što ćete sada čitati:
»Dikla«, reče vojvoda, »budi iskrena: jesi li se pri tome malo čačkala?
Da li ti je tanano i pohotno osećanje zločina doprlo do organa
sladostrašća?« − »Da, gospodaru, priznajem; svršila sam to veče pet
puta uzastopce.« − »Istina je, dakle«, uzviknu vojvoda, »istina je da je
zločin sam po sebi toliko zanosan da može, nezavisno od bluda, da
raspali sve strasti i baci čoveka u isto bezumlje kao i činovi bludničenja!
A onda?« − »A onda, gospodine vojvodo, dostojno sam pokopala
gazdaricu, nasledila kopile Petinjona, bože sačuvaj da sam dala da se
služe mise, a još manje da se deli milostinja, jer sam se toga uvek
istinski grozila, ma kako Furnijerka o tome lepo govorila. Ostajem
ubeđena da na svetu mora da ima nesrećnika, da to priroda želi,
zahteva, i da je težnja za ravnotežom protiv njenih zakona, jer je prirodi
neophodan nered.« − »Tako je, Dikla«, reče Tvrtko, »pa ti imaš stavove
prema životu! Jako mi je milo što to čujem; svako olakšanje nesreće
jeste stvarni zločin prema prirodi. Nejednakost kojom je obdarila svakog
pojedinca dokazuje da joj se nesklad dopada, pošto ga je ona uspostavila
i pošto ga ona želi, kako u formi tako i u sadržini. A kako je slabom
dopušteno da to popravi krađom, isto tako je jakom dopušteno da to
održava uskraćivanjem pomoći. Svemir se ne bi održao ni za trenutak
kada bi sva bića ličila jedno na drugo; iz različitosti se rađa red koji sve
štiti i svime upravlja. Prema tome, ne treba je nikako narušavati.
Uostalom, misleći da činim dobro toj nesrećnoj ljudskoj svojti,
istovremeno nanosim veliko zlo onoj drugoj, jer su jad i beda rasadnik u
kojem bogataš bere cvetove svog sladostrašća i svireposti; a pomažući
onu prvu, sprečavam je da se poda ovoj drugoj, čime je lišavam
navedene vrste uživanja. Prema tome, svojom milostinjom bih vrlo malo
zadužio samo jedan deo ljudskog roda, a beskrajno naškodio drugom.
Ja, dakle, vidim milostinju ne samo kao stvar lošu samu po sebi nego je
čak smatram zločinom prema prirodi, koja, pošto nam je naznačila
razlike, nikako ne želi da ih mi izravnamo. Tako, daleko od toga da
pomognemo siromahu, da utešimo udovicu ili olakšamo siročetu, ako
delujemo po pravim namerama prirode, ne samo da ćemo ih ostaviti u
stanju u koje ih je ona dovela nego ćemo delovati u sklopu njenih
namera produžujući to stanje i živo se suprotstavljajući bilo kakvoj
promeni, a za to su, verujem, sva sredstva dozvoljena.« − »Šta«, reče
vojvoda, »čak da ih opljačkaš i da ih upropastiš?« − »Baš tako«, odgovori
bankar; »čak i da povećam njihov broj, jer njihova klasa služi onoj
drugoj, a povećavajući njihov broj, ako i nanosim malo zla jednoj, činim
mnogo dobra drugoj.« − »To je neki vrlo okrutan poredak«, reče Kurval.
»Međutim, kažu da je veoma prijatno činiti dobro nesrećnicima.« −
»Zabluda«, primeti Tvrtko, »to zadovoljstvo nije ništa u poređenju sa
ovim drugim. Prvo je varka, a drugo stvarnost; prvo se oslanja na
predrasude, drugo je zasnovano na razumu; prvo, putem organa
gordosti, najlažnijeg od svih osećanja, može za trenutak da zagolica
srce, drugo je istinito uživanje duha koje raspaljuje sve strasti već i
samim tim što se suprotstavlja javnom mnjenju. Jednom rečju, od
jednog mi se budža kruti, a od drugog splašnjava.« − »Ali, treba li sve
uvek svoditi na čula?« reče biskup. − »Sve, prijatelju«, reče Tvrtko,
»jedino nas ona vode kroz život, jer samo čula poseduju svemoćan
organ.« − »Ali iz tog poretka se mogu izroditi hiljade zločina«, reče
biskup. − »Eh, šta me briga za zločin ako je meni prijatno. Zločin je
jedan od vidova prirode, jedan od pokretača čoveka. Zašto biste hteli da
me priroda ne pokreće u tom pravcu, nego u pravcu vrline? Prirodi je
potrebno i jedno i drugo, i ja joj služim i jednim i drugim. Upustili smo
se u razgovor koji bi nas odveo suviše daleko. Vreme večere je blizu, a
Dikla je još vrlo daleko od ispunjenja svoje dužnosti. Nastavite, ljupka
damo, nastavite, i budite uvereni da ste nam otkrili i delo i čitav
poredak, čime ste nas zauvek zadužili, koliko svi filozofi zajedno.«
Dan šesnaesti
»Strašno je, gospodo«, reče ova lepotica, »što moram još da vam
govorim o sramotnim delima sličnim onima kojima vas zagovaram već
nekoliko dana. Ali vi ste zahtevali da skupim sve što se na to odnosi, pa
neću ostaviti ništa pod velom. Još tri primera ovih grozomornih
prljavština, i preći ćemo na drugačije prohteve.
Prvi koji ću vam navesti izvodio je jedan matori upravitelj imanja,
star oko šezdeset šest godina. Tražio je da se žena potpuno svuče, i
pošto joj je izvesno vreme drpao dupe sa više okrutnosti nego nežnosti,
terao je da pred njim sere tu, na pod, nasred sobe. Kada se malo
nauživao u prizoru, dolazio je i on da položi svoju gomilu na isto mesto,
a zatim, izmešavši ih obe rukama, terao je kurvu da četvoronoške priđe i
požnjuva bućkuriš, pokazujući mu stražnjicu, koju je morala da ostavi
potpuno govnjivu. On je drpao dok je obred trajao, svršavao je u
trenutku kada je ona sve slistila. Možete misliti, gospodo, da je malo
kurvi pristajalo da se potčini ovakvim svinjarijama, a njemu su,
međutim, bile potrebne vrlo krepke… Ja sam mu ih nalazila, jer u
Parizu sve može da se nađe, ali morao je dobro da mi plati.
Drugi primer koji mi ostaje da vam navedem od tri poslednja ove
vrste zahtevao je takođe beskrajno potčinjavanje ženske; ali kako je
razvratnik tražio da bude izuzetno mlada, lakše mi je bilo da nađem
decu koja će se podati ovakvim stvarima nego prave kurve. Dala sam
ovom koga navodim jednu malu prodavačicu cveća od trinaest ili
četrnaest godina, vrlo zgodnu. Kad stiže, zatraži od devojčice da skine
sve do pojasa naniže, malo joj je drpao stražnjicu, tražio da mu prdi,
zatim je sam sebi dao jedno četiri-pet klistira koje je srao devojčici u
usta i terao da guta kako je koji izbacivao. Za to vreme, pošto je bio
uzjahao preko grudi, jednom je rukom drkao dosta glomaznu kurčinu, a
drugom joj gnječio brežuljak koji je za tu upotrebu morao da bude bez i
najmanje dlačice. Ovaj o kome vam govorim hteo je ovo da ponovi i šesti
put, jer nikako nije svršavao. Devojčica, koja je sve vreme povraćala,
molila ga je za milost, ali on joj se smejao u brk i ipak obavio svoj posao,
i tek pri šestom klistiru videla sam da mu je sperma potekla.
Jedan stari bankar će nam pružiti poslednji primer ovih gadosti
počinjenih kao glavno uživanje, jer, opominjem vas da će ih biti i dalje,
ali samo kao propratne radnje. Njemu je trebala žena od četrdeset-
četrdeset pet godina, lepa, ali grudi potpuno mlitavih. Čim je stigao,
skidao bi je samo od pojasa pa nagore, i grubo joj tegleći bradavice:
’Lepog li vimena’, govorio bi. ’Čemu bi moglo da služi ovakvo škembe
ako ne tome da njime obrišem dupe?’ Zatim ih je gnječio, uvijao jednu
oko druge, cimao, kidao, pljuvao po njima, gazio svojom usranom
nogom, stalno govoreći da su sise stvarno odvratna stvar i da nikako ne
razume čemu je priroda namenila tu kožurinu i zašto je njome pokvarila
i unakazila žensko telo. Posle sveg tog blesastog govora, skidao se go
kao od majke rođen. Gospode bože! Kakvo telo! Kako da vam ga
naslikam, gospodo? To je bio sam božji čir u raspadanju, u gnoju od
glave do pete, čiji sam odvratan smrad osetila čak u susednoj sobi. Eto,
takva je bila ta lepa svetinja koju je trebalo dudlati.«
»Dudlati?« reče vojvoda.
»Da, gospodo, sisati od pete do glave, i ne ostaviti ni parče veličine
zlatnika a da preko njega ne pređe jezik. Mada je kurva koju sam mu
dala bila pripremljena, nije mogla da ne ustukne od užasa pred ovim
raspadnutim lešom čim ga je videla. ’Šta je, droljo, rekao bih da ti se
gadim? Ipak moraš da sisaš, moraš jezikom da pređeš preko celog mog
tela. Hajde, ne prenemaži se! I druge su to isto radile, hajde, ne izvodi.’
Sasvim je tačno da se za pare sve radi; jadnica koju sam mu dala bila
je u krajnjoj bedi, a ovim je mogla da zaradi dva zlatnika: učinila je sve
što joj je tražio, a stari gubavac, očaran što oseća po svom gnusnom telu
kako mu jezik ublažava ljuti čemer rana, strastveno se drkao sve dok je
trajala radnja. Kada je bila obavljena, i to, shvatite i sami, ne bez
grozomornog gađenja ove nesrećnice, kada je bila obavljena, kažem,
položio je poleđuške na pod, uzjahao je, posrao joj se na dojke, i
gužvajući ih jednu pa drugu, obrisao njima dupe. Ali sperme ne videh,
tek sam kasnije saznala da mu je bilo potrebno nekoliko sličnih
operacija da bi je malko iscedio; a kako je ovaj čovek retko dolazio dva
puta na isto mesto, nisam ga više videla, i mogu vam reći da sam zbog
toga bila jako zadovoljna.«
»Varam li se«, reče biskup, »ili smo, eto, stigli do teme dobijanja
batina?« − »Da, velečasni«, reče Dikla, »a pošto je moj današnji zadatak
ispunjen, dopustićete mi da ostavim za sutra početak ove strasti, kojom
ćemo se baviti narednih nekoliko večeri.« Kako je ostalo još skoro pola
sata do večere, Tvrtko reče da bi hteo, da bi dobio apetit, da se isklistira
nekoliko puta; to se i moglo očekivati, i sve žene zaceptaše, ali presuda
je bila izrečena i nije se moglo odstupiti. Tereza, koja je služila to veče,
reče da ona klistira kao bog; sa reči je prešla na delo, i čim su malom
bankaru bila napunjena creva, on dade znak Ružici da podmesti gubicu.
Bilo je malo koprcanja, malo poteškoća, ali se morala pokoriti, i jadna
mala je progutala dve bujice, koje je odmah, što se može lako razumeti,
izbljuvala. Srećom je stiglo vreme večeri, inače bi sigurno nastavio. Ali
zvono je promenilo stanje svih duhova, i predali su se novim
zadovoljstvima. Prilikom orgija, posrali su se na poneke sise, a dupeta
su kenjala svud naokolo; vojvoda je pred svima pojeo Diklino govno dok
ga je ova lepotica dudlala, a njegove ruke su se svukud gubile; sperma
mu je obilato šiknula, a pošto ga je Kurval podražavao sa Sanvilom,
najzad su rešili da pođu na spavanje.
Dan sedamnaesti
»Niti ćete je ikada videti«, reče Degranž; »partija koju su joj ponudili
bila je poslednja u njenom životu, i ja ću razjasniti taj deo životnog puta
te lepe curice.« − »Ah, gospode bože!« reče Dikla, »tako lepu devojku, u
dvadesetoj godini života, najlepšeg i najprijatnijeg lika!« − »I dodajte
tome«, reče Degranž, »najdražesnijeg tela u celom Parizu: sve te čari su
za nju bile smrtonosne. Ali, nastavite, nemojmo preskakati etape.«
»Neki stari neženja, koji je kod sebe primao svakog dana drugu
žensku radi radnje koju ću vam izložiti, zamolio me je preko jedne moje
prijateljice da ga posetim, a uz poziv mi je i objašnjeno kakav obred ovaj
bludnik upražnjava. Kad sam stigla, on me pogleda hladnokrvnim
pogledom, stečenim dugom navikom razvrata, sigurnim pogledom koji
za tren oka proceni robu koja mu se nudi. ’Rečeno mi je da imate lepo
dupe’, reče, ’a kako ja već šezdeset godina gajim izuzetnu slabost prema
lepim guzicama, hteo sam da vidim da li ste dostojni tog dobrog glasa.
Svlačite se.’ Ova odlučna reč bila je naredba; ne samo da sam mu
ponudila orden nego sam ga približila što sam više mogla nosu ovog
ovejanog razvratnika. Isprva stojim uspravno; zatim se postepeno
naginjem i prikazujem mu predmet obožavanja u svim vidovima koji
mogu najviše da mu se dopadnu. Pri svakom pokretu osećam kako se
ruke pohotljivca šetaju po površini i popravljaju položaj, bilo da me
malo zaustave, bilo da me bolje nameste prema njegovoj želji. ’Rupa je
vrlo široka’, kaže mi, ’mora da ste se u svom životu besno prostituisali s
guza.’ − ’Avaj, gospodine’, kažem ja njemu, ’živimo u veku u kojem su
ljudi tako ćudljivi da se moramo podavati svemu da bismo im se dopale.’
Onda osetim kako mu se usta kao pijavica lepe na čmar kako jezikom
pokušava što dublje da prodre u gužnje crevo. Taj trenutak spretno
dočekam i, kako mi je bilo preporučeno, kliznem mu na jezik vrlo obao i
vrlo mlak vetar. Nije da mu se to ne dopada, ali se on od toga ništa više
ne uzbuđuje; najzad, posle pola tuceta istih, on se digne, odvede me do
svog kreveta i pokaže mi porcelanski sud u kojem su bila smočena četiri
snopa šiba; iznad nokšira je na pozlaćenim ekserima visilo više kandžija.
’Naoružajte se’, kaže mi bludnik, ’jednim i drugim oružjem; evo moga
dupeta: kao što vidite, ono je suvo, mršavo i vrlo tvrdo; pipnite.’ A kada
sam poslušala: ’Vidite’, nastavi on, ’to vam je stari đon koji se skoreo
pod udarcima, a može se zagrejati samo besomučnom žestinom. Ja ću
ostati u ovom položaju’, reče pošto je legao potrbuške na pod pored
kreveta; ’služite se naizmenično obema spravama, čas šibama, čas
kandžijama. To će dugo trajati, ali ćete nepogrešno zapaziti znak
raspleta; čim budete videli da se s dupetom dešava nešto izuzetno,
spremite se da učinite isto što ono bude radilo; zamenićemo položaje, ja
ću kleknuti pred vašu lepu guzicu, vi ćete učiniti ono što ste videli da ja
činim, i ja ću svršiti. Ali, naročito nemojte gubiti strpljenje, ponovo vas
upozoravam da će to trajati vrlo dugo.’ Ja prionem na posao, menjam
sprave, kao što mi je on preporučio. Ali kakav spokoj, veliki bože! Bila
sam u goloj vodi; da bi mi bilo zgodnije da udaram, on mi je prethodno
ogolio ruku do ramena. Već tri četvrti sata udaram ga iz sve snage, čas
šibama, čas kandžijom ali nikako ne vidim da mi posao odmiče. Naš
bludnik, nepokretan, leži kao mrtav; reklo bi se da se ćuteći sladio
unutrašnjom pohotom koja mu se budila ovakvim ophođenjem, ali
nikakav spoljnji dokaz, nikakav znak da ono i najmanje utiče bar na
njegovu kožu. Najzad odzvone dva sata, a ja sam na poslu još od
jedanaest; odjednom, vidim da uzdiže krsta, širi guzove; ja nastavljam
da šibam određenim ritmom, ali istovremeno uzimam i kandžiju; jedno
govance krene, udarci raspršte govna po podu. ’Hrabrosti samo’, kažem,
’stižemo u luku.’ Onda naš muški ustaje, sav besan; tvrdi i pobunjeni
kurac prilepljen mu je za stomak. ’Činite što i ja, činite što i ja, još mi
samo vaše govno treba da bih vam dao svoju spermu.’ Ja odmah čučnem
tu gde je on bio maločas, on klekne kao što je rekao, i ja mu u usta
snesem jaje koje sam u tu svrhu čuvala tri dana. Čim ga je primio,
sperma mu je šiknula, pao je nauznak urlajući od zadovoljstva, ali niti je
progutao, niti je čak zadržao nešto duže kobasicu koju sam mu israla u
usta. Uzgred budi rečeno, sem vas, gospodo, koji ste uzor ove vrste,
malo sam videla ljudi koji su se groznije grčili; dok je prosipao spermu,
skoro se onesvestio. Za tu seansu sam zaradila dva zlatnika.
Ali tek što sam se vratila kući, zatekla sam Lusilu na poslu s jednim
drugim starcem, koji je uopšte nije bio dirnuo, a koga je ona šibala od
bubrega do stopala šibama smočenim u sirće, i to koliko joj je snaga
dopuštala, a čin se završavao sisanjem. Kurva je kleknula ispred njega
čim joj je on dao znak, i dopustila da joj stara istrošena jajca zalivaju
sise zahvaljujući tome što je primila u svoja usta mlohavu spravu kao
grešnika kome je sve oprošteno, pa sada lije suze zahvalnice.«
Pošto je Dikla ovim završila za to veče, a kako još nije bilo vreme
večeri, u očekivanju su činili još neke bezobrazluke. »Ti kao da si se
predao, predsedniče«, reče vojvoda Kurvalu; »danas smo te videli kako
dva puta svršavaš, a ti nisi baš navikao da u toku jednog dana izgubiš
toliku spermu.« − »Da se kladimo za neki treći put«, reče Kurval
pljeskajući Diklu po dupetu. − »Oh, u što god hoćeš«, reče vojvoda. −
»Ali postavljam jedan uslov«, reče Kurval, »da mi se da potpuna
sloboda.« − »A, ne«, odgovori vojvoda, »dobro znaš da ima stvari koje
smo se obavezali da ne činimo pre određenog vremena. Jedna od tih
stvari je da se ne damo jebati: pre nego što smo do tog došli, trebalo je
da sačekamo da nam se po redu navede neki primer te strasti; međutim,
gospodo, svojim ponašanjem smo prešli preko toga. Ima puno posebnih
uživanja koja smo morali sebi da uskratimo pre kazivanja o njima, a
koja sebi dopuštamo u svojim radnim sobama ili u budoarima. Ti si se
malopre upustio u tako nešto sa Alinom: ona nije uzalud kriknula onako
bolno, i ne drži ona uzalud maramicu na sisi. Pa dobro! izaberi onda
između tih tajnih ili javno dopuštenih uživanja za treće svršavanje, a ja
se kladim u sto zlatnika da nećeš uspeti.« Onda je predsednik upitao da
li može preći u budoar sa sužnjima koje sam izabere; to mu je
dozvoljeno, uz jedini uslov da Dikla bude obavezno prisutna da bi
utvrdila i potvrdila pred prijateljima da li je zaista svršio. »Dobro«, reče
predsednik, »pristajem.« A da bi počeo, najpre je tu pred svima primio
pet stotina udaraca koje mu je velikodušno opalila Dikla; kada je to
obavljeno, odveo je svoju dragu i vernu Konstancu, za koju su ga ipak
zamolili da joj ne počini ništa što bi moglo naškoditi njenoj trudnoći;
pridružio je kćer Adelaidu, Avgustinu, Zelmiru, Seladona, Zefira,
Terezu, Fanšon, Sanvilu, Degranž i Diklu sa tri nabijača. »E jebi ga«,
reče vojvoda, »nismo se dogovorili da se služiš tolikim narodom.« Ali
biskup i Tvrtko su podržali predsednika i potvrdili da niko nije govorio o
broju. Predsednik se, dakle, zatvorio sa svojom družinom, i posle pola
sata, koje biskup, Tvrtko i vojvoda nisu proveli moleći se bogu sa
ostalim podanicima, posle pola sata, kažem, Konstanca i Zelmira su
izašle plačući, a predsednik ih je malo kasnije sledio sa ostalom
družinom, dok ga je Dikla pridržavala svedočeći o njegovoj snazi i
tvrdeći da mu po svoj pravdi pripada lovorov venac. Čitalac će nam
dopustiti da mu ne otkrijemo šta je predsednik radio: okolnosti nam to
još ne dopuštaju. Ali on je dobio opkladu, i to je najvažnije. »Evo mojih
sto zlatnika«, reče primajući ih, »koji će mi služiti da platim kaznu na
koju ću, plašim se, uskoro biti osuđen.« Eto još jedne stvari za koju
molimo čitaoca da nam dopusti da je otkrijemo u pravo vreme, ali mu
bar omogućuje da vidi kako je ovaj zlikovac pravovremeno predviđao
svoje buduće prestupe i kako se snalazio s kaznama koje je zasluživao, a
da se ni najmanje nije trudio da do njih ne dođe ili da ih izbegne. Kako
se od tog trenutka nije desilo ništa naročito sve do sutrašnjeg
pripovedanja, odmah ćemo čitaoca preneti u to doba dana.
Dan osamnaesti
Dikla, laka, lepa i udešena, blistavija nego ikada, evo kako je počela
besedu svoje osamnaeste večeri:
»Za svoju kuću sam dobavila jednu ogromnu i snažnu spodobu koja
se zvala Justina: bila je pet stopa i šest palčeva visoka, ručerde su joj bile
kao u kafanske sluškinje, inače lepih crta, divne kože i najlepšeg tela na
svetu. Kako mi je u kuću zalazio velik broj okorelih razvratnika koji su
nalazili smisao zadovoljstva samo u mukama kojima su se podavali,
mislila sam da mi ovakva pitomica može biti od velike koristi. Sutradan
po njenom dolasku, da bih proverila tu dželatsku nadarenost, koju su mi
nadugačko hvalili, stavila sam je u koštac s jednim starim rejonskim
komesarom koga je trebalo iz sve snage mlatiti ispod grudi sve do
kolena i od sredine leđa do listova, dok mu krv svud ne izbije. Kada bi to
bilo gotovo, razvratnik bi jednostavno naguzio devojčuru i nabio joj
karu u dupe. Justina se ponela kao prava junakinja Sitera, i naš bludnik
je došao da mi prizna da posedujem pravo blago i da ga u celom životu
niko nije batinao kao ova rđa.
Da bih joj pokazala koliko je cenim, nekoliko dana kasnije sparila
sam je s jednim matorim invalidom sa Sitere kome je trebalo opaliti
preko hiljadu udaraca kandžijom po svim delovima tela bez razlike, da
bi zatim, kada sve bude natopljeno krvlju, devojčura pišala sebi u šaku i
trljala pišaćkom najizmrcvarenije delove tela. Kada bi pomazivanje bio
obavljeno, nastavljalo se s mlaćenjem; tada je svršavao, a ženska je
brižljivo skupljala u šaku spermu koju je prosipao, i ponovo ga trljala
novim melemom.
I pored novih uspeha moje robe, i pored sve većih svakodnevnih
pohvala, nisam mogla da je upotrebim za grdosiju koji se pojavio
sledećeg puta. Ovaj čudak je od ženske hteo samo haljine, a u stvari je to
morao da bude muškarac, ili, da se bolje izrazim, hteo je da ga batina
muškarac prerušen u ženu. A kakvim oruđem se trebalo služiti!
Nemojte misliti da se radilo o prutićima, već o snopu vrbovog pruća
kojim mu je trebalo iscepati celo dupe. U stvari, taj posao je mnogo ličio
na sodomiju, a moj posao nije bio da se mešam u to; međutim, kako je
on bio stara Furnijerkina mušterija, čovek zaista oduvek privržen našoj
kući, i koji je zbog svoga položaja mogao da nam čini razne usluge,
nisam baš bila probirač, i pošto sam lepo prerušila jednog
osamnaestogodišnjeg mladića, vrlo lepog lika, koji nam je povremeno
svršavao razne poslove, predstavila sam ga naoružanog snopom vrba.
Ništa zabavnije od ovog obreda (možete zamisliti koliko sam želela to da
posmatram). Najpre je dobro razgledao svoju lažnu devicu i pošto je,
bez sumnje, bila tačno po njegovom ukusu, počeo je sa pet-šest
poljubaca u usta, mada se podvala mogla videti iz ogromne daljine;
posle toga se natrćio i, praveći se stalno da misli da je mladić devojka,
rekao joj je da mu mesi i gnječi dupe, ali malo grublje; dečak, koga sam
svemu poučila, činio je sve što mu je ovaj tražio. ’Sada me šibajte’, reče
mu bludnik, ’ali nikako nemojte da me štedite.’ Dečak onda uze snop
pruća i raspali snažnom rukom pedesetak udaraca po nameštenom
dupetu; razvratnik, već dobro obeležen šibama, baci se na svoju mušku
zlotvorku, zadiže joj suknje, jednom rukom proveri pol, a drugom
oblaporno ščepa oba guza. U prvi mah nije mu jasno koji će hram najpre
posvetiti: odluči se, ipak, za dupe, i sa žarom mu prinese usta. Oh, kakva
je razlika između obožavanja onog što je u prirodi stvari, i onoga što
kažu da je vređa! Blagi bože, da ta razlika zaista postoji, da li bi
poklonjenje bilo tako predano? Nikada žensko dupe nije bilo ljubljeno
kao dupe ovog mladog momka: tri-četiri puta bludnikov jezik je
potpuno iščezao u njegovom čmaru. Onda se premestio. ’O, drago dete’,
uskliknu, ’prioni na posao.’ Ponovo bičevanje; ali, kako je bio već dobro
zagrejan, ovaj napad je podneo sa više snage. Krv šiknu; ovoga puta
kurac mu se diže, i on ga užurbano strpa u šake predmeta svoga zanosa.
Dok mu ga ovaj rukuje, prvi hoće da mu vrati istu uslugu; opet zadiže
suknje, ali ovoga puta se okomljuje na kurac: pipka ga, drka ga, drma
ga, i uskoro ga trpa sebi u usta. Posle svih ovih priprema, podmeće se po
treći put da primi udarce. Ova treća seansa sasvim ga razjari; baca svog
Adonisa na krevet, leže preko njega, gnječi u isto vreme i svoj i njegov
kurac, lepi svoja usta na usta lepog momka, i pošto se ugrejao
milovanjima, pruža mu božansko uživanje u isto vreme kada ga i sam
okuša; svršavaju istovremeno. Naš razvratnik, oduševljen ovakvim
postupkom, pokušava da mi podiđe i uspeva da mi iznudi obećanje za
često pribavljanje iste poslastice, bilo sa ovim, bilo s drugima. Pokušala
sam da ga preobratim, uveravala ga da imam čarobne devojke koje bi ga
šibale isto tako dobro: jednostavno nije hteo ni da ih pogleda.«
»Za strast o kojoj mi ostaje da pričam ove večeri čula sam od jedne
prijateljice; ona je dve godine živela sa čovekom kome se nije dizao sve
dok mu se ne opali dvadeset ćuški po nosu i do krvi čupaju uši, ujeda
dupe, budža i muda. Kada bi bio nadražen ovim grubim uvodnim
šašoljenjem, dizao mu se kao u ždrepca, a svršavao je psujući kao đavo,
skoro uvek u lice one koja ga je ovako neobično obrađivala.«
Pošto od svega što su čuli, gospodu nije zagrejalo ništa sem muškog
šibanja, to veče su podražavali samo ovu strast. Vojvodu je do krvi šibao
Herkul, Tvrtka Nebojeb, biskupa Antinous, a Kurvala Buljoder; biskup,
koji celog dana ništa nije bio uradio, svršio je, kažu, pri orgijama jedući
Zelamirovo govno, koje su mu čuvali dva dana. A onda su polegali.
Dan devetnaesti
Već ujutro, posle nekoliko primedaba na račun govana sužnjeva koji
su bili određeni za bludničenje, odlučili su da pokušaju nešto o čemu im
je Dikla govorila u okviru svojih pripovedanja, hoću da kažem, da ukinu
hleb i supu za svim stolovima, izuzimajući gospodarski sto. Ove dve
stvari su bile ukinute; ali su zato udvostručili divljač i živinu. Nije
trebalo čekati ni osam dana da bi se primetila značajna razlika u izmetu:
bio je mekši, blaži, neuporedivo ukusniji, i shvatili su da je savet koji je
D’Okur dao Dikli bio savet iskusnog razvratnika, velikog znalca u ovoj
materiji. Neko je napomenuo da će ovo biti propraćeno kvarenjem daha.
»Pa šta!« rekao je na to Kurval, kome je vojvoda uputio ovu primedbu;
»potpuno je neumesno tražiti da ženska ili dečačka usta budu sasvim
zdrava da bi se u njima uživalo. Ostavimo sada po strani pitanje
posebnih manija. Spreman sam da se složim s vama koliko god hoćete
da onaj kome je potrebna smrdljiva gubica nalazi svoje slasti samo u
izopačenosti, ali dopustite da vam kažem da usta koja nemaju baš
nikakav zadah ne pružaju nikakvo zadovoljstvo pri ljubljenju: uvek
treba neke soli, neke pikantnosti u svim tim uživanjima, a ta pikantnost
se nalazi samo u malo prljavštine. Ma koliko usta bila čista, ljubavnik
koji ih sisa čini prljavštinu, i ne sluteći da baš tu prljavštinu voli.
Zamislite to s malo više snage, i zaželećete da ta usta imaju nečeg
nečistog: ne mora da smrdi baš na raspadanje ili leš, hajde de, ali da
miriše samo na detinjstvo ili na mleko, to nikako ne prihvatam. Tako će
ishrana koju uvodimo u najgorem slučaju malo zamutiti dah ne kvareći
ga, a to je ono što se traži.« Jutarnja smotra nije dala rezultate: svi su
bili poslušni. Niko nije tražio da ide u nužnik, pa su seli za sto. Trebalo
je da Adelaida, koja je posluživala, po Tvrtkovoj želji prdne u jednu čašu
šampanjca, ali nije uspela, tako da je ovaj divljak od muža, vrebajući
otpočetka sedmice priliku da je uhvati u prekršaju, odmah upisao u
zlokobnu knjigu. Prešli su na kafu, koju su služili Kupidon, Kiton,
Mišeta i Sofija. Vojvoda je odjebao međ butine Sofiju, koja mu se
posrala u šaku, kojom je sam izmazao svoje lice, biskup je činio isto s
Kitonom, a Kurval s Mišetom; što se Tvrtka tiče, on ga je strpao
Kupidonu u usta, pošto ga je prethodno naterao da mu se isere u usta.
Niko nije svršio, a posle počinka su otišli da slušaju Diklu.
»Jedan čovek koga još nisam poznavala«, reče ova preljubazna
devojka, »došao je da nam predloži dosta čudan obred: trebalo ga je
privezati za treću prečku dvostrukih merdevina; za treću prečku
vezivale smo mu noge, telo za usputne prečke, a podignute ruke su mu
bile sasvim na vrhu merdevina. U tom položaju je bio nag; trebalo ga je
šibati iz sve snage, i to drškama prutova pošto su im se vrhovi iskrzali.
Bio je nag, nije ga uopšte trebalo dirati, niti se on sam dirao; posle
izvesne doze, njegova strahobalna sprava se počela dizati, i videle smo je
kako se njiše između prečaga merdevina kao tučak zvona, a zatim je
nezadrživo izbacio spermu do sredine sobe. Odvezale smo ga, on je
platio, i to je sve.
Sutradan nam je ovaj isti poslao jednog svog prijatelja kome je
trebalo zlatnom iglom bockati kurac, muda i dupe; svršio je tek kada je
sav bio u krvi. Ja sam ga lično sređivala, a kako mi je stalno govorio da
ubadam jače, tek kada sam mu celu iglu zabola u glavić, dočekala sam
mu spermu u šake. Dok je prosipao, bacio se na moja usta, koja je
svesrdno sisao, i to je sve.
Treći, još jedan poznanik ove dvojice, naredio mi je da ga bodljama
šibam bezobzirce po celom telu. Tukla sam ga do krvi; on se posmatrao
u jednom ogledalu, i tek kada se video u tom stanju, prosuo je spermu,
ništa ne dodirujući, ničim se ne služeći, od mene ništa drugo ne tražeći.
Ove nastranosti su me jako zabavljale, nalazila sam tajno
sladostrašće dok sam ih opsluživala; zbog toga su svi koji su se tome
podavali bili očarani mnome. Otprilike u vreme ta tri prijatelja, jedan
danski vitez, koga su mi poslali na partiju uživanja koja nisu u mojoj
nadležnosti, bio je neobazriv i došao mi sa deset hiljada franaka u
dijamantima i raznom drugom nakitu i pet stotina srebrnjaka gotovine.
Plen je bio suviše dobar da bih ga propustila: Lusila i ja smo ga
opljačkale do poslednjeg bakrenjaka. On je hteo da nas tuži, ali ja sam
toliko bila potplatila policiju, u to vreme se zlatom moglo postići što god
se htelo, i vitezu je naređeno da ćuti, a njegovo bogatstvo mi je dopalo
šaka, sem nešto nakita koji sam morala da ustupim činovnicima da bih
mogla na miru da uživam u ostalom. Nikada nisam počinila neku krađu
a da mi se već sutradan ne nasmeši sreća: ta sreća je bila nova mušterija,
ali takva svakodnevna mušterija kakva se u javnoj kući smatra zlatnom
guskom.
Bio je to stari dvoranin koji je, umoran od počasti koje su mu
ukazivane na kraljevom dvoru, voleo da dolazi kurvama da bi promenio
položaj. Hteo je da počne baš sa mnom; ja sam ga podučavala, a kad god
bi počinio neku grešku, bivao je osuđivan da klekne i primi, bilo po
rukama, bilo po dupetu, snažne udarce kožnom kandžijom, kakve
učitelji upotrebljavaju u razredu. Morala sam da zapazim kada pada u
zanos; tada bih se dočepala njegovog kurca, koji sam vešto drmala,
stalno ga grdeći i nazivajući malim razvratnikom, malim nevaljalcem i
ostalim dečijim uvredama, posle čega je on na kraju obilno svršavao.
Sličan obred se ponavljao pet puta nedeljno, ali uvek s drugom kurvom,
dobro udešenom, a za to sam dobijala po dvadeset pet zlatnika mesečno.
Poznavala sam toliko žena u Parizu da mi je bilo lako da mu obećam to
što mi je tražio, i da obećanje ispunim; deset godina sam držala ovog
simpatičnog đaka u svom pansionatu, dok jednog dana nije rešio da
prima druge lekcije u samom paklu.
Za to vreme ja sam ređala godine, i mada mi je lice bilo dobro
očuvano, počela sam da primećujem da ljudi mene lično traže uglavnom
iz obesti. Jedan takav bio je iguman šezdesetih godina (jer sam primala
samo ljude određenih godina, i svaka žena koja želi da se obogati u
našem zanatu činiće bez sumnje isto). Sveti čovek dođe, i čim
ostadosmo sami, zatraži da mi vidi dupe. ’Evo najlepšeg dupeta na
svetu’, reče mi; ’ali, na žalost, neće me ono nahraniti. Evo vam’, reče
stavljajući mi svoje dupište u ruke: ’evo ko će mene nahraniti. Lepo ću
vas moliti da mi pomognete da se iserem.’ Uzimam jednu porcelansku
posudu, koju stavljam u krilo, iguman se postavlja više, ja mu gnječim
čmar, otvaram ga, jednom reči, činim sve radnje kojima mislim da ću
olakšati izbacivanje. To se i desi; jedno ogromno govno napuni posudu,
ja ga ponudim razvratniku, on ga zgrabi, baci se na njega, proždre ga i
svrši posle četvrt sata najsurovijeg bičevanja po istoj guzici koja mu je
snela tako lepo jaje. Sve je slistio; tako je dobro odmerio svoju radnju da
je svršio tačno uz poslednji zalogaj. Dok sam ga bičevala, nisam
prestajala da ga razdražujem prigodnim rečima; ’Vidi, bogati, mali
gade’, govorila sam mu, ’mali prljavko! Kako možete da jedete govna?
Ah, naučiću vas pameti, mali nestaško, što se odajete takvim
gadostima!’ I uz ovakvo ponašanje i uz ovakve grdnje, razvratnik je
dolazio do vrhunca uživanja.«
Dan dvadeseti
»Obred koji ću vam sada, gospodo, opisati«, reče, »opet sam ja lično
opsluživala. Beše to jedan lekar; prva mu je briga bila da mi poseti dupe,
i pošto je našao da je izvanredno, čitav sat ništa drugo nije radio, samo
ga je ljubio. Najzad mi je priznao svoje male slabosti: radilo se o sranju;
a pošto sam to unapred znala, na to sam se bila pripremila. Napunim
vam ja jednu belu porcelansku posudu koja mi je inače služila za ovu
vrstu posla; a on, čim je postao gospodar moga govneta, bacio se na
njega i smazao ga; kad je počeo, ja sam se naoružala goveđom žilom
(tom spravom mu je trebalo maziti stražnjicu), pa sam mu pretila,
udarala ga, grdila zbog gadosti kojima se odaje, a pohotljivac, ne
slušajući me, svršavao je proždirući, i zbrisao brzinom munje, bacajući
zlatnik na sto.
Jednog drugog sam predala u ruke Lusili, koja je imala dosta muke
da ga dovede do svršavanja. Pre svega, govno koje mu je nuđeno moralo
je da bude od siromašne starice, a da bi se u to uverio, starica je morala
da sere pred njim. Dala sam mu jednu od sedamdeset godina, punu
čireva i prišteva, koja već petnaest godina u desnima nije imala nijednog
zuba. ’Dobro, odlično’, reče, ’to se traži.’ Zatim, pošto se zatvorio s
Lusilom i govnetom, trebalo je da ga kurva, vešta i podatljiva, navede da
pojede to grozomorno govno. On ga je njušio, obilazio, pipkao, ali mu je
bilo teško da se odluči na nešto više. Onda Lusila pribegnu strožim
merama, stavi lopaticu u vatru, izvuče je užarenu i zapreti da će mu
njome ispeći dupe ako se smesta ne odluči na ono što od njega zahteva.
Naša junačina uzdrhta, ponovo pokuša: isto gađenje. Onda ga Lusila
više ne štedi; skide mu gaće i nađe se pred jednim ružnim, potpuno
sparušenim dupetom sličnim postupcima, potpuno izbrazdanim, pa mu
malo oprži guzicu. Bludnik psuje, Lusila pojačava, na kraju ga peče
posred srede; bol ga najzad primorava da zagrize jedan zalogaj; Lusila ga
draži novim prženjem, i on najzad sve slisti. Tačno u tom trenutku
svršava, i mogu vam reći da sam ih malo videla tako žestokih; urlao je iz
sveg glasa, valjao se po zemlji; mislila sam da je pobesneo ili da ima
napad padavice. Oduševljen našim dobrim postupanjem, pohotljivko mi
je obećao da će biti stalna mušterija, pod uslovom da mu dam uvek istu
kurvu, ali uvek novu staricu. ’Što budu odvratnije’, rekao mi je, ’bolje ću
vam platiti. Ne možete ni zamisliti koliko sam opak; ne usuđujem se to
ni samom sebi da priznam.’
Jedan njegov prijatelj, koga mi je poslao sutradan, bio je, po mom
mišljenju, još izopačeniji, jer, osim što mu nije trebalo pržiti dupe, nego
tući zažarenim žaračem, uz tu razliku, kažem, tražio je i govno
najstarijeg, najprljavijeg i najodvratnijeg amalina. Jedan stari sluga,
osamdesetogodišnjak, koga smo držali u kući od pamtiveka, neobično
mu se za ovo svideo, i u slast mu je izjeo govno, dok ga je Justina mlatila
žaračem koji je jedva mogla držati, toliko je bio vreo. Uz to je morala da
mu štipa velike komade mesa i da ih skoro sasvim ispeče.
Jednom drugom je trebalo bosti dupe, stomak, muda i kitu velikim
obućarskim šilom, i to uz otprilike isti obred, to jest sve dok ne pojede
govno, koje sam mu nudila u nokširu, ali njega uopšte nije zanimalo čije
je.
Ne možete zamisliti, gospodo, dokle ljudi teraju s ludilom u vatri
svoje uobrazilje. Nisam li videla jednog koji je tražio da ga snažno
batinam štapom po dupetu sve dok ne smaže govno koje je pred njim
izvađeno iz javne nužničke jame? A ukvarena sperma mi je uronila u
usta tek kada je požnjuvao tu razvratnu splačinu.«
»Evo, gospodo«, reče naša lepotica, »evo još jedne crte moje naravi,
posle koje ćete, pošto sam vas već dovoljno uputila, i sami shvatiti šta
vam prikrivam u onome što vam govorim, i da se više ne vraćamo na
mene. Lusilina majka je zapala u strahovitu bedu, i pukim je slučajem
ova ljupka devojka, koja o svojoj majci nije imala vesti otkako je pobegla
od kuće, saznala za njenu nesrećnu sudbinu. Jedna naša podvodačica,
koja je vrebala neku devojčicu po narudžbini jedne mušterije za
upotrebu sličnu onoj markiza De Mezanža, to jest da je kupi i da se o
njoj više nikada ništa ne sazna, naša podvodačica, rekoh, dođe jednog
dana, dok sam u krevetu ležala s Lusilom, da mi javi kako je našla jednu
malu od petnaest godina, potpuno sigurno devicu, neobično lepu, i koja
liči, reče, kao dve kapi vode, na gospođicu Lusilu, ali da se nalazi u tako
bednom stanju da bismo morale da je pazimo nekoliko dana dok se ne
oporavi, pre nego što je prodamo. A onda nam je opisala staricu kod
koje je naišla i na užasnu i neverovatnu bedu u kojoj se nalazila ta
majka. Po svim tim crtama, po uzrastu deteta i opisu njenog lika, po
svemu što se odnosilo na dete, Lusila je osetila da bi posredi mogle biti
njena majka i sestra: znala je da je ovu ostavila kao malo dete s majkom,
kad je od nje pobegla, i zamolila me da joj dopustim da ode da to
proveri. Moj pakleni duh mi je došapnuo malu grozotu, koja mi je u
trenutku tako raspalila celo telo da sam, isprativši hitro podvodačicu i
ne mogavši da smirim razbuktalost svih čula, zamolila Lusilu da me
izmasturbira. Zatim, usred radnje: ’Šta tražiš kod te starice, kakve su ti
namere?’ − ’Kako da kažem’, reče Lusila, čije srce još nije bilo okorelo
kao moje, ’pa… da joj pomognem, ako mogu, naravno, ako je to moja
majka.’ − ’Ćurko’, rekoh odgurnuvši je, ’idi, žrtvuj se nedostojnim
prostačkim predrasudama, i izgubi, ako se ne usudiš da im se
suprotstaviš, najlepšu priliku da nadražiš sva svoja čula strahotom od
koje bi svršavala sledećih deset godina!’ Lusila me pogleda iznenađena, i
tada sam shvatila da joj moram objasniti filozofiju o kojoj nikada u
životu nije čula. Učinila sam to, objasnila sam joj koliko su ružne veze
kojima nas okivaju oni što su nas pravili, dokazala sam joj da majka koja
nas je nosila u utrobi zaslužuje, umesto bilo kakve zahvalnosti,
isključivo našu mržnju, jer nas je rodila samo za svoje zadovoljstvo, a uz
opasnost da nas izloži svim nesrećama koje nas u životu čekaju, samo da
bi zadovoljila svoju okrutnu pohotu. Dodala sam sve što se može reći u
prilog ovom stavu na koji upućuje zdrav razum i koji srce savetuje samo
ako nije preopterećeno predrasudama iz detinjstva. ’I šta te se tiče’,
dodala sam, ’da li je to stvorenje srećno ili nesrećno? Osećaš li išta od
njenog položaja? Odbaci te ružne veze čiju sam ti besmislenost
dokazala; odbijajući to stvorenje, odvajajući je od sebe, videćeš da si
prema njenoj nesreći ne samo potpuno ravnodušna nego da ti može čak
prijati da njenu nesreću još uvećaš. Jer, najzad, pošto joj duguješ
mržnju, to je dokazano, ti joj se tako svetiš, činiš ono što budale
nazivaju zlodelom, a sama znaš kakvu moć ima zločin nad našim čulima.
Evo, dakle, dva razloga uživanja u uvredama koje želim da joj naneseš:
slast osvete, i slast koja nužno sledi iz zla.’ Bilo da sam pred Lusilom
razvila više govorničke veštine nego ovde pred vama, bilo da joj je duh,
već odranije razvratan i vrlo pokvaren, odmah najavio srcu sladost
mojih principa, tek ona je progutala mamac, i jasno spazih kako joj se
lepi obrazi zacrveneše od bludnog plamena koji nikada ne izostaje posle
popuštanja nove kočnice. ’Dobro’, reče, ’šta treba da radim?’ − ’Da se
time razonodimo, i izvučemo pare. Što se zadovoljstva tiče, ono je
osigurano ako prihvatiš moje nazore; a novac isto tako, jer mogu da
poslužim i tvoju majku i sestru dvema različitim partijama, koje će nam
se dobro isplatiti. ’ Lusila pristane, ja navalim da je milujem, da bih je
još više nadražila na zločin; od tog trenutka brinemo samo kako sve da
pripremimo. Najpre ćemo se pozabaviti opisom prvog plana, jer spada u
vrstu prohteva o kojima imam da vam pričam, mada malo menjam red,
da bih sledila redosled događaja, a kada se budete upoznali s prvim
delom mojih planova, obelodaniću vam i drugi.
Bio jednom jedan čovek iz visokog društva, jako imućan, vrlo
ugledan, toliko izopačenog duha da je to prevazilazilo sva očekivanja.
Pošto sam ga poznavala samo pod titulom grofa, dopustićete mi da ga
nazivamo ovom titulom, iako vrlo dobro znam kako se zove. Grof je bio
u punoj snazi svojih strasti, imao je najviše trideset pet godina, bio je
bez vere, bez zakona, bez boga, bez religije, nadaren, kao i vi, gospodo,
nepobedivim gnušanjem prema svemu što se naziva milosrđe; tvrdio je
da je potpuno van njegovih moći da shvati to osećanje, i da ne može da
zamisli da huli na prirodu i remeti poredak koji je ona uspostavila
između izvesnih vrsta i pojedinaca time što bi pomogao da se neko
uzdigne na mesto nekog drugog i trošio sume na tu besmislenu i
nemoralnu pomoć, umesto, što je mnogo prijatnije, na svoja uživanja.
Prožet takvim osećanjima, nije na njima ostajao; ne samo da je uživao u
tome da odbije bilo kakvu pomoć drugome, nego je to uživanje čak i
unapredio pljujući i gazeći po nesreći koja već postoji. Jedna od
njegovih omiljenih slasti bila je, na primer, da ide brižljivo da traži
mračna pribežišta gde izgladnela beda jede suzama natopljen hleb,
teško zarađen sopstvenim trudom. Ud mu se dizao kada je odlazio ne
samo da uživa u gorčini tih suza nego čak… nego čak da im udvostruči
izvor i da uskrati, ako ikako može, i ovo malo nesrećne podloge
svakidašnjice tih jadnika. Njegov nagon nije bio samo obest, bio je to
pravi bes, ništa mu nije bilo slađe, govorio je, ništa nije moglo više da ga
razdraži i dušu da mu razjari kao ova strast. Uveravao me je jednoga
dana da to nije plod izopačenosti: još od detinjstva je posedovao tu
izvanrednu pomamu, a srce njegovo, što se više kalilo nesrećama i
žalopojkama, sve se više punilo sladostrašćem. Pošto je neophodno da
upoznate ovu ličnost, dajem vam odmah na znanje da je isti čovek gajio
tri različite strasti: jednu o kojoj ću vam ja ispričati, jednu koju će vam
izložiti Martina, koja će vas na njega podsetiti njegovom titulom, i jednu
još okrutniju, koju će Degranž nesumnjivo ostaviti za kraj svojih
pripovedanja, kao jednu od najsnažnijih među onima koje ona ima da
vam ispriča. Ali, krenimo od one koja se mene tiče. Kad sam obavestila
grofa o nesrećnom utočištu koje sam otkrila i o bednicama koje u njemu
žive, bio je sav ozaren od sreće. Ali, kako su ga poslovi od najvećeg
značaja po njegovo bogatstvo i položaj, koje je zapostavljao utoliko
manje ukoliko je u njima nalazio više mogućnosti za zadovoljavanje
svojih naopakih prohteva, kako su mu ti poslovi, rekoh, odneli preko
petnaest dana, a pošto nikako nije hteo da propusti devojčicu, odlučio je
da propusti zadovoljstvo koje je predviđao u prvoj sceni, da bi sebi
obezbedio bar drugu. Zbog toga mi je naredio da izvedem otmicu deteta
po svaku cenu, i da je pošaljem na adresu koju mi je dao. A da vas više
dugo ne držim u nedoumici, gospodo, reći ću vam odmah da je adresa
bila Degranžina, ona ga je snabdevala za treću vrstu tajnih partija. Tada
smo mi nastupile. Prethodno smo pronašle Lusilinu majku, koliko da
bismo pripremile susret sa kćerkom, toliko i da bismo izvidele
mogućnosti otmice njene sestre. Lusila, dobro poučena, prepoznala je
svoju majku samo da bi je dobro izvređala, da bi joj rekla da je ona kriva
što se odala razvratu, i hiljadu drugih sličnih reči koje su cepale srce
staroj ženi i uništile joj sve zadovoljstvo što je najzad pronašla kćer.
Odmah na početku izmislila sam svoj način, i predstavila sam majci kao
da sam joj ja stariju kćer izvukla iz razvrata, pa joj sada mogu spasti i
mlađu. Ali ovaj način nije imao uspeha; nesrećnica je plakala govoreći
da ništa na svetu ne može da joj otrgne jedinu potporu koja joj ostaje u
drugoj kćeri; da je ona stara i nejaka; da je to dete služi i neguje, i da nje
ne bi bilo ako bi je izgubila. Tu, na moju sramotu, gospodo, priznajem
da sam u dubini srca osetila neki nemir, koji mi je nagovestio da ću
razbuktati svoju slast usavršavanjem grozote kojom ću u ovom slučaju
ukrasiti svoj zločin, i pošto sam obavestila staricu da će njena kći uskoro
ponovo doći da je poseti sa čovekom od poverenja koji će moći da joj se
nađe na usluzi, obe smo se povukle; kasnije sam samo raspredala svoje
uobičajene konce da bih stavila šapu na ovu malu. Dobro sam je
osmotrila, zaista je vredela truda: petnaest godina, lep stas, lepa koža i
lepe crte lica. Tri dana kasnije je došla, i pošto sam joj pregledala sve
delove tela ne našavši ničega sem najljupkijeg, najženstvenijeg i
najsvežijeg, i pored loše ishrane na koju je već odavno bila osuđena,
isporučila sam je gospođi Degranž, s kojom sam tom prilikom prvi put
trgovala. Naš čovek se najzad vrati sa poslova; Lusila ga odvede svojoj
majci, i ovde tek počinje scena koju želim da vam opišem. Zatekli su
staru majku u krevetu, nije bilo založeno, mada je zima bila vrlo jaka, a
pored kreveta je bila drvena posuda sa malo mleka, u koju se grof
ispišao čim je ušao. Da bi sprečio bilo kakvo iznenađenje i da bi potpuno
zavladao prostorom, grof je na stepenište postavio dva ogromna
iznajmljena dripca čija je dužnost bila da se oštro suprotstave bilo
kakvom penjanju ili silaženju koji bi mogli da smetaju. ’Bednice
matora’, reče joj grof, ’eto, došli smo s tvojom kćerkom koja je, vere mi,
dobra pička; dolazimo, matora veštice, da ti olakšamo patnje, ali prvo
treba da nam ih opišeš. Hajde’, reče sedajući i počinjući da opipava
Lusilino dupe, ’hajde po redu nam ispričaj svoje nedaće.’ − ’Avaj!’ reče
jadnica, ’vi mi dolazite sa ovom droljom da mi ih povećate.’ − ’Rospijo!’
reče grof, ’usuđuješ se da vređaš svoju kćer? Hajde’, reče, diže se i
povuče staricu sa ležaja, ’ustaj odmah i na kolenima da je moliš za
oproštaj što si je toliko uvredila.’ Starica nije bila u stanju da se
suprotstavi. ’A vi, Lusila, razgaćite se da vas majka poljubi u dupe, hoću
da se uverim da ga je poljubila, pa da se tako izmirite.’ Bestidna Lusila
trlja dupetom staro lice sirote majke, obasipajući je psovkama. Grof
dozvoli starici da ponovo legne i produži: ’Još jednom vam kažem’,
nastavi on, ’da ću vam pomoći ako mi ispričate sve što vas muči.’
Nesrećnici veruju u sve što im se kaže, i vole da se žale; starica reče
zbog čega sve pati, a naročito se gorko žalila što joj je ukradena kćerka,
optužujući uporno Lusilu da ona zna gde je dete, jer joj je gospođa s
kojom je nedavno dolazila predložila da se o njoj brine, iz čega je
zaključila, sa dosta razloga, uostalom, da joj je ta gospođa otela dete. Za
to vreme je grof, sedeći prema dupetu Lusile, kojoj je prethodno naredio
da skine suknje, ljubeći ga s vremena na vreme i drkajući se lično,
slušao i ispitivao, tražio pojedinosti i podešavao golicanje svog
pokvarenog sladostrašća prema odgovorima koje je dobijao. A kada je
stara rekla da će je gubitak kćerke svakako odvesti u grob zato što je ona
svojim radom izdržavala, što joj sada sve nedostaje i što već četiri dana
živi od to malo mleka koje joj je sada zagađeno: ’Pa šta, droljo’, reče on
upravljajući spermu prema starici i nastavljajući čvrsto da stiska
Lusiline guzove, ’pa šta, kurveštijo, crknućeš, i neće biti velika šteta.’ A
kada je završio s prosipanjem sperme: ’Samo ću jedno žaliti ako se to
dogodi, što to nisam ubrzao.’ Ali ovim se nije sve završilo, grof nije bio
čovek koji se zadovoljavao jednim svršavanjem. Čim je on svršio,
Lusilina uloga je bila da spreči staricu da vidi šta ovaj muva, dok je grof,
njuškajući svud naokolo, pronašao jednu malu srebrnu čašicu, jedini
ostatak bivšeg imetka ove nesrećnice, i strpao je u džep. Pošto mu se od
ove nanesene štete opet nadigao, izvukao je staricu iz kreveta, svukao je
i rekao Lusili da ga drka po usahlom telu ove bakice. Morala je opet da
se potčini, i zlikovac je upravio spermu na to bajato meso, i
udvostručivši uvrede, uveravao je da neće ostati pri tome i da će uskoro
još čuti o njemu i o svojoj kćerkici, jer treba da zna da je u njegovim
rukama. Ovo poslednje svršavanje obavio je u pohotljivom uzbuđenju,
raspaljen užasima koje mu je pokvarena mašta najavljivala u vezi sa
krajem ove nesrećne porodice, a zatim je izašao. Ali, da se ne bih vraćala
na ovaj slučaj, čujte, gospodo, dokle sam mogla da idem u svojim
zločinima. Grof, koji je video da u mene može imati poverenja, uputi me
u drugu scenu koju je pripremio starici i njenoj kćerki; naredio mi je da
je odmah ukradem za njegov račun, i da mu, štaviše, pošto hoće da
sakupi celu porodicu, ustupim čak i Lusilu, čije ga je lepo telo jako
uznemirilo, ne krijući mi da namerava pri tom obredu da je pogubi, kao
i druge dve. Volela sam Lusilu, ali sam još više volela novac; ponudio mi
je ludu cenu za ova tri stvora, i ja sam na sve pristala. Četiri dana
kasnije, Lusila, njena sestrica i stara majka bile su na okupu: gospođa
Degranž će vam ispričati kako. Što se mene tiče, sada nastavljam nit
pripovedanja koju sam prekinula ovim događajem, a koji je, inače,
trebalo da vam ispričam na kraju svog ciklusa, kao jedan od
najsnažnijih.«
Zbog ovih noćnih bahanalija, ovoga dana se nije radilo bogzna šta;
zanemarili su polovinu obreda; ručali su u prazno, i tek pri kafi jedva da
su počeli da se prepoznaju. Kafu su služili Ružica i Sofija, Zelamir i
Kiton. Kurval, da bi se povratio, tražio je da mu Kiton sere u usta, a
vojvoda je progutao Ružičino govno; biskupa je sisala Sofija, a Tvrtka
Zelamir; ali niko nije svršio. Prešli su u dvoranu; lepa Dikla, jako bolna
od sinoćnih preterivanja, pojavila se podnadulih očiju, a priče su joj bile
tako kratke i sa tako malo pojedinosti da smo rešili da je zamenimo i
čitaocu samo prepričamo ono što je ispričala prijateljima. Po običaju,
ispričala je pet strasti.
Prva je bila strast jednog čoveka kome je trebalo drkati dupe
kalajisanim klistirom punim tople vode koja mu je ubrizgavana u
trenutku svršavanja; do svršavanja je dolazilo spontano, bez ikakvog
spoljnjeg dodira.
Drugi je imao istu strast, samo je za njega bio potreban daleko veći
broj sprava; počinjalo se jednim vrlo malim, i povećavajući ga malo-
pomalo, stizalo se, mic po mic, do jednog ogromnog, i bludnik je
svršavao tek pri njemu.
Treći je zahtevao mnogo više tajanstvenosti. Odmah na početku
stavljan mu je ogroman klistir u dupe; zatim mu ga je trebalo izvući;
srao je, jeo ono što je israo, a onda ga je trebalo bičevati. Posle toga mu
je sprava opet stavljana u dupe, pa opet izvlačena. Ovoga puta srala je
kurva, a zatim ga bičevala dok je on jeo ono što je ona israla. Po treći
put mu je zabijana sprava: ovoga puta, pri poslednjim zalogajima
kurvinog govneta, prosipao je spermu a da ga niko nije ni dirnuo.
U četvrtoj priči Dikla je govorila o čoveku kome su kanapom čvrsto
vezivali sve zglobove. Da bi mu svršavanje bilo slasnije, stezali su mu i
vrat, i u takvom je stanju puštao spermu licem u lice s kurvinim
dupetom.
A u petoj priči o jednom drugom kome je kanapom trebalo jako
uvezati glavić; na drugom kraju sobe, gola ženska bi provukla kraj
konopca između butina, vukla ispred sebe, prikazujući mušteriji dupe;
tako je svršavao.
Pripovedačica, zaista iznurena posle obavljene dužnosti, zamolila je
da joj dozvole da se povuče; dozvola joj je bila data. Zajebavali su se još
malo, posle čega su seli za sto, ali je sve još bilo u znaku nereda naše dve
glavne ličnosti. Pri orgijama su bili pristojni, koliko je to već moguće
ovakvim razvratnicima, a i u krevetima su bili prilično mirni.
»Kako to, pitam vas, gospodo«, reče ova lepotica, »da na svetu ima
ljudi kojima je razvrat toliko umrtvio srce, toliko otupio svako osećanje
časti i osetljivosti da se zadovoljavaju i zabavljaju samo onim što ih
najviše vređa i ponižava? Reklo bi se da oni nalaze uživanje isključivo u
kalu, da uživanje nalaze samo u onome što ih najviše približava
beščašću i sramoti. U ovome što ću vam pričati, gospodo, u različitim
primerima koje ću vam navesti kao dokaz svog tvrđenja, nisu važna
fizička uzbuđenja; znam da ih ima, ali budite savršeno uvereni da fizički
osećaj u neku ruku ne bi ni postojao da nema moćnog moralnog
podupirača; ako fizičkom osećaju ne dodate sve ono što takvi ljudi crpu
iz morala, nećete uspeti da ih uzburkate.
Često mi je dolazio čovek čije ni ime ni društveni položaj nisam
znala, ali sam sigurna da je iz viših krugova. Vrsta žene s kojom sam ga
sparivala uopšte ga nije zanimala: lepa ili ružna, mlada ili stara, sve mu
je bilo jedno; trebalo je samo dobro da igra svoju ulogu, a evo u čemu se
sastojala. Dolazio je obično ujutro, i kao slučajno je ulazio u sobu u
kojoj se na krevetu nalazila ženska raspojasana do pupka, u položaju
žene koja se trlja. Čim bi ušao, žena bi, kao iznenađena, skočila sa
kreveta. ’Šta ćeš ovde, nitkove?’ rekla bi mu; ’ko ti je, protuvo, dozvolio
da me uznemiravaš?’ On bi se izvinjavao, ali ga ona ne bi slušala,
obasipala bi ga novom bujicom sve težih i besramnijih uvreda, skakala
na njega šutirajući ga u dupe, koje teško da je mogla da promaši, tim pre
što mušterija, umesto da izbegava udarce, nije nikada propuštala da
lepo namesti zadnjicu, mada se pretvarao da hoće da se zakloni i
pobegne. Ona bi ga tukla sve više, on bi molio za oproštaj; kao jedini
odgovor dobijao je udarce i psovke; čim bi osetio da je dovoljno
nadražen, brzo bi vadio kurac, koji je sve do tada brižljivo skrivao u
gaćama, i, hitro i lako ga zaguljujući tri-četiri puta, svršavao bežeći, dok
je kurva nastavljala sa udarcima i uvredama.
Jedan drugi, bilo da je bio okoreliji ili više naviknut na ovu vrstu
ophođenja, upuštao se isključivo s nekom bitangom ili obijačem dok bi
ovaj brojao pare. Razvratnik bi krišom ušao, prostačina bi viknuo:
’Drž’te lopova!’ Od tog trenutka, kao maločas, pljuštale bi batine i
psovke, ali s tom razlikom što je ovaj držao spuštene gaće i hteo da sve
udarce primi po golom dupetu, a napadač je morao na nogama da ima
velike, okovane, kaljave bakandže. U trenutku svršavanja, nije
izbegavao udarce; ostajući uporno nasred sobe sa dobro spuštenim
gaćama, drkajući se iz sve snage, prkosio je udarcima neprijatelja, a u
poslednjem trenutku čak ga je i izazivao govoreći da ne traži milost,
vraćao mu uvrede, a uz sve to se zaklinjao da umire od zadovoljstva. Što
je čovek koga sam mu privodila bio ružniji i nižeg društvenog položaja,
što su mu cipele bile više prostačke i kaljavije, potpunije sam
zadovoljavala njegovo sladostrašće; ovim pojedinostima sam morala
pokloniti istu pažnju kao što bih za nekog drugog udešavala i ulepšavala
najprivlačniju ženu.
Neki treći je uvek hteo da se nalazi u onom delu javne kuće koji
stručno nazivamo sarajem, u trenutku kada počinje svađa između dva,
naročito u tu svrhu iznajmljena čoveka. Svađa bi se nekako okrenula
protiv ovoga, on bi molio za milost, bacao se na kolena, ali ga niko ne bi
slušao, i jedan od dvojice delija bi se bacio na njega, obasuo ga udarcima
štapom i vukao do vrata naročito za to pripremljene sobe, kuda bi ovaj
utekao; tamo bi ga dočekala jedna kurva, tešila ga, mazila kao
ražalošćeno i uplakano dete, zadizala suknje, pokazivala mu dupe, i
razvratnik bi ga zalivao semenom.
Četvrti je zahtevao istu predigru, ali čim bi udarci štapom počeli da
mu pljušte po leđima, počinjao je da se drka tu pred celim svetom.
Poslednji čin je malo odlagao, mada su se udarci štapom i psovke i te
kako smenjivali, a zatim, čim bi primetili da se malo uzvrpoljio i da je
sperma spremna da krene, otvarali su prozor, hvatali ga za ruke i noge i
bacali na đubrište koje je, šest stopa niže, naročito za to bilo
pripremljeno. To mu je bio trenutak svršavanja; duševno raspoloženje
mu je bilo nadraženo prethodnim počastima, a fizičko silinom pada,
tako da se seme prosipalo tek po đubrištu. Posle toga se nije vraćao;
dole su bila jedna mala vrata od kojih je imao ključ, i on je kroz njih
smesta nestajao.
Jedan čovek koga sam za to plaćala, upadao je naglo, užasno
galameći, u sobu u kojoj je čovek koji će nam pružiti peti primer bio
zatvoren s kurvom, ljubeći joj dupe u očekivanju onog glavnog.
Larmadžija bi razvalio vrata i napao ptičicu pitajući s kojim pravom se
on tako ponaša s njegovom ljubavnicom, a zatim ga, uzimajući mač u
ruke, terao da se brani. Ptičica je, sva zbunjena padala na kolena, molila
za oproštaj, celivala zemlju, ljubila noge svog neprijatelja, klela se da
slobodno može opet da uzme svoju ljubavnicu i da ne namerava da se
bije zbog jedne žene. Galamdžija, još drskiji zbog kukavičluka svog
protivnika, postajao je stroži: nazivao je svog neprijatelja kukavicom,
gnjidom, pizdom, pretio mu da će mu lice obeležiti mačem. Što je jedan
postajao napasniji, drugi se sve više ponižavao. Najzad, pošto je svađa
potrajala izvesno vreme, napasnik je svom neprijatelju nudio sporazum:
’Vidim da si gnjida’, govorio mu je; ’oprostiću ti, ali pod uslovom da me
poljubiš u dupe.’ − ’Oh, gospodine, što god zaželite’, govorio bi drugi u
oduševljenju. ’Ljubiću ga i ako je govnjivo, samo nemojte da me bijete.’
Larmadžija bi povlačio mač i odmah podmeštao zadnjicu; ptičica se
oduševljeno bacala na nju, i dok mu je mladi čovek puštao pola tuceta
prdeža u nos, stari bludnik je na vrhuncu sreće prosipao spermu
umirući od zadovoljstva.«
»Dobro«, reče ova dobra ženska, »evo vam jedne jednostavnije: radi
se o čoveku koji me je sledio punih pet godina radi jednog jedinog
zadovoljstva, da mu krpim gužnju rupu. On bi legao potrbuške na
krevet, ja bih sedala među njegove raskrečene noge, naoružana iglom i
sa pola klupčeta debelog uvoštenog konca, i jedini bi mi posao bio da
mu opšijem ceo čmar uokolo; koža je na tom mestu bila tako okorela i
tako izumbana ubodima igala da od moje operacije nikad nije procurila
ni kap krvi. Za to vreme se svojeručno drkao, a svršavao je kao sotona
pri poslednjem ubodu igle. Kada bi se malo otreznio, odmah bih oporila
svoju rukotvorinu, i to je sve.
Jednom drugom sam natapala alkoholom sve delove tela koje je
priroda pošumila dlakama. Zapalila bih tu tečnost, i za tren oka oprljila
sve dlake. Svršavao je posmatrajući se tako u plamenu, dok sam mu ja
pokazivala svoj stomak, šumicu i sve ostalo, jer je ovaj prostak
posmatrao samo ono što je spreda.«
»Jedan od tih izuzetnih ljudi«, reče ova lepa devojka, »čija se strast
sastoji u ponižavanju i srozavanju, bio je predsednik finansijske
komore, po imenu gospodin Fukole. Nemoguće je zamisliti do koje je
mere razvijao tu strast; trebalo ga je podvrgnuti ogromnom izboru
muka. Vešala sam ga, ali se konopac kidao u poslednjem času, pa je
padao na dušeke; odmah posle toga razapinjala sam ga na krst svetog
Andrije i pretvarala se da mu lomim udove jednom kartonskom trubom;
po ramenu sam ga obeležavala skoro usijanim gvožđem koje je
ostavljalo bledu brazgotinu; kandžijala sam ga po leđima kao da sam
državni dželat, a sve je to trebalo začiniti najstrašnijim uvredama,
gorkim prekorima za razne zločine, za koje je u košulji i sa svećom u
rukama, pri svakom od tih postupaka, pokorno molio oproštaj od boga i
pravde. Zanos mu se na kraju završavao na mojoj zadnjici, po kojoj je
razvratnik prolivao seme kad bi mu um dostigao krajnji stepen
usijanja.«
»Kurval«, reče vojvoda, »rekao bih da taj čovek ne voli narod više no
ti.« − »I meni se čini«, reče Kurval; »neću kriti da mi se dopada ideja da
čovek hoće da spali svoju spermu.« − »Oh, vidim već kakve sve ideje tebi
to daje«, reče vojvoda; »čak i da je oplođena, ti bi je spalio sa istim
zadovoljstvom, zar ne?« − »Vere mi, i ja se plašim«, reče Kurval, čineći
ne znam šta Adelaidi, od čega je ona urliknula. − »Koji ti je moj, kurvo«,
reče Kurval svojoj kćeri, »da tako vrištiš?… Zar ne čuješ vojvodu kako
govori o prženju, gnječenju, mrcvarenju oplođene sperme; a šta si ti,
moliću lepo, drugo do malo sperme koja se oplodila kada mi je iscurila
iz jaja? Hajde nastavite, Dikla«, dodade Kurval, »jer osećam da ću svršiti
od plača ove drolje, a nije mi do toga.«
»Stigli smo«, reče ova boginja, »do slučajeva koji nose u sebi čudnije
i začinjenije osobenosti, pa će, možda, više odgovarati vašem ukusu.
Kao što vam je poznato, u Parizu je običaj da se mrtvaci izlože na
kućnom pragu. Beše jedan čovek koji mi je plaćao po dvanaest franaka
za svaku od bludnih sprava kojima sam ga uveče odvodila. Sva mu se
strast sastojala u tome da sa mnom priđe što bliže može, do samog
kovčega ako nam je polazilo za rukom, i tu sam morala tako da ga
drkam da mu se sperma prospe po kovčegu. Obilazili smo ih tako po tri-
četiri za jedno veče, svuda smo radili istu radnju a da mi on, dok sam ga
drkala, nije dirao ništa sem zadnjice. Taj čovek je imao oko trideset
godina, i bio mi je mušterija više od deset godina, tako da sam sigurna
da sam ga izdrkala na preko dve hiljade kovčega.«
»Da vas ne bih ostavila, gospodo, pri ovako crnim mislima, završiću
svoje večerašnje istupanje pričom o strasti vojvode od Bonefora. Ovaj
mladi vlastelin, koga sam lično zabavljala pet-šest puta, i koji je radi iste
radnje često viđao jednu moju prijateljicu, zahtevao je da se ženska,
gola, drka pendrekom i spreda i pozadi ravno tri sata bez prekida.
Časovnik odmerava vreme, i ako prekinete posao pre nego što je
odzvonio treći sat, uopšte vam ništa ne plaća. On je pred vama,
posmatra vas sa svih strana, okreće i premeće, bodri vas dok se ne
onesvestite od slasti, a ako se, zaneseni utiskom radnje, zaista i
onesvestite od silne pohote, sigurno je da ćete ubrzati i njegovu. Ako ne,
tačno kada časovnik odzvoni treći sat, on vam prilazi i svršava vam na
nos.«
»Stvarno, Dikla«, reče biskup, »ne shvatam zašto nas radije nisi
ostavila pri pređašnjim idejama nego pri ovoj. One su bile dobro
začinjene, snažno su nas dražile, dok nam ova strast ružine vodice,
kojom završavaš veče, ne ostavlja ništa u glavi.« − »U pravu je ona«,
reče Julija, koja je bila s Tvrtkom; »što se mene tiče, ja sam joj zahvalna,
jer ćete nas sve pustiti da mirno spavamo, ako vam u glavi ne budu
ružne misli koje vam je gospođa Dikla maločas tutnula u glavu.« −
»Pazite da se niste prevarili, lepa Julija!« reče Tvrtko, »jer kada mi je
novina dosadna, ja se sećam samo prošlosti, a da bih vam to dokazao,
budite ljubazni da me sledite.« I Tvrtko jurnu u svoju radnu sobu sa
Sofijom i Mišetom, da bi tako, ne znam kako, svršio, ali, u svakom
slučaju, ne na način koji se dopadao Sofiji, jer je ona strahovito
zavrištala i vratila se crvena kao petlova kresta. »Ovu ovde«, reče
vojvoda, »nisi zaželeo da smatraš mrtvom jer si joj, evo, dao strahovit
znak života!« − »Vikala je od straha«, reče Tvrtko, »pitaj je šta sam
radio, i naredi da vam to kaže šapatom.« Sofija priđe vojvodi da mu
kaže. »Ah«, reče ovaj glasno, »zbog toga nije vredelo ni vikati ni svršiti.«
A kako je zazvonilo za večeru, prekinuli su svaki razgovor i sva uživanja,
da bi se predali gozbi. Orgije su proslavljene dosta mirno, pa su polegali
čedno, bez i najmanjeg znaka pijanstva, što je bilo izuzetno retko.
»Pa dobro«, reče Dikla; »videla sam jednog čoveka čija je strast bila
da posmatra ženu na porođaju. Drkao se posmatrajući je u bolovima, i
svršavao po glavi deteta čim bi se pojavila.
Jedan drugi je ženu u sedmom mesecu trudnoće postavljao na jedno
izdvojeno postolje, visoko preko petnaest stopa. Gore je morala da stoji
uspravno, ne gubeći ravnotežu, jer ako bi joj se u glavi zamutilo, i ona i
njen plod bi se zauvek smrskali na podu. Razvratnika o kome vam
govorim vrlo je malo dirao položaj ove nesrećnice koju je za to plaćao, i
drkao se pred njom vičući: ’Ah, lepog li spomenika, lepog li ukrasa, lepe
li carice.’«
»Ti bi drmnuo stub, zar ne, Kurval?« reče vojvoda. − »Oh, ne bih
uopšte, varate se; ja i suviše gajim poštovanje koje svi mi dugujemo
prirodi i njenim tajanstvenim ostvarenjima. Zar najzanimljivije njeno
ostvarenje nije produženje naše vrste? Nije li to neka vrsta tajne koju
stalno moramo da obožavamo, i koja nam prema onima koji je ostvaruju
nameće najnežniju naklonost? Ja ne mogu da vidim trudnu ženu a da se
sav ne raznežim: zamislite kakvo je stvorenje žena koja, kao peć, udno
svoje vagine rascvetava malo sline! Ima li ičega lepšeg, nežnijeg od
toga? Konstanca, priđite mi, molim vas, dođite da poljubim oltar na
kojem se u ovom času dešava ovo čudo.« A pošto se ona baš nalazila u
njegovoj niši, nije morao daleko da traži hram kojem je želeo da se
pokloni. Ali moglo bi se pretpostaviti da to nije učinio baš na način koji
je Konstanca očekivala, mada mu je verovala samo upola, jer se odmah
prolomio njen krik koji nikako nije ličio na posledicu poklonjenja ili
počasti. A Dikla, kada je videla da je posle ovoga nastao tajac, sledećom
bajkom je završila svoje pripovedanje te večeri:
»Kladim se«, reče biskup Kurvalu, »da ovaj čovek nije više od tebe
voleo razmnožavanje.« − »I ja bih rekao«, reče Kurval. »To mora da je
bio, prema mišljenju jedne vrlo duševne gospođe, kakvom su je svi
smatrali, to mora da je bio, rekoh, veliki zlikovac; jer svaki čovek, prema
tvrđenju te gospođe, koji ne voli životinje, decu i trudne žene, nakaza je
koju treba obesiti. Ta matora veštica bi meni brzo presudila«, reče
Kurval, »jer je sigurno da ne volim nijednu od te tri stvari.« I, kako je
bilo kasno, jer je prekid bio uzeo veliki deo večeri, posedali su za sto. Pri
večeri su pretresali sledeća pitanja: čemu služi čovekova osećajnost,
služi li sreći ili ne. Kurval je dokazao da je ona samo opasna, i da je to
prvo osećanje koje kod dece treba otupiti, navikavajući ih od malih nogu
na najsvirepije prizore. Pošto su svi razmotrili ovo pitanje sa raznih
stanovišta, konačno su se vratili na Kurvalovo mišljenje. Posle večere,
vojvoda i on su predložili da se žene i dečaci pošalju na spavanje, i da se
orgije obave samo među muškarcima. Svi su se složili s predlogom, pa
su se zatvorili sa osmoricom nabijača i proveli skoro celu noć jebući se i
pijući likere. Polegali su u dva sata, pred jutro, a sutrašnji dan će doneti
i događaje i priče koje će čitalac otkriti ako se samo potrudi da čita ovo
što sledi.
»Kratko vreme posle ovog događaja bila sam sama kod jednog
razvratnika«, reče Dikla, »čija je strast bila možda uvredljivija, ali ne
tako turobna. Prima me u salonu s vrlo lepim tepihom na podu,
naređuje mi da se svučem i postavlja me četvoronoške. ’Da vidimo’, reče
pokazujući mi dva velika dalmatinca koji su sedeli pored njega, ’da
vidimo ko će od vas biti hitriji, moji psi ili ti; hajde, hvataj.’ U isto vreme
baca velike pečene kestene na pod i govori mi kao životinji: ’Donesi,
donesi!’ kaže. Ja jurim četvoronoške za kestenima, s namerom da
ispunim njegov prohtev i da mu ih donesem, ali dva psa skaču za mnom
i lako me prestižu; zgrabe kesten i donesu ga gospodaru. ’Zaista ste
nespretni’, kaže mi na to gazda, ’plašite se, valjda, da će vas moji psi
pojesti? Toga se ne bojte, neće vam učiniti nikakvo zlo, ali u duši će vam
se dobro narugati ako vide da ste nespretniji od njih. Hajde da ih
dostignete… donesi!’ Ponovo bačen kesten, nova pobeda pasa nada
mnom. Igra je trajala dva sata, i za sve to vreme samo sam jednom bila
dovoljno spretna da ščepam kesten i donesem ga u ustima onome koji
ga je bacio. Ali bilo da sam pobedila ili ne, ove životinje, naučene na tu
igru, nikakvo mi zlo nisu učinile; izgledalo je, naprotiv, kao da se igraju
sa mnom, kao da i ja pripadam njihovoj sorti. ’Dobro’, reče gazda, ’dosta
smo radili: treba da se jede.’ Zazvoni, sluga uđe. ’Donesi hrane mojim
životinjama’, reče. Sluga odmah donese drvenu činiju od ebanosa, punu
neke vrste vrlo finog mlevenog mesa, i spusti je na zemlju. ’Hajde’, reče
mi, ’ručaj s mojim psima, i potrudi se da pri jelu ne budeš onako
nespretna kao pri trci.’ Nisam imala šta da odgovorim, moralo se
poslušati i, stalno četvoronoške, zavučem glavu u zdelu, a kako je sve
bilo vrlo čisto i ukusno, klopala sam sa psima, koji su mi vrlo učtivo
ostavljali moj deo, ne otimajući se uopšte. To je bio trenutak
razvratnikovog nastupa: uvreda i poniženje u koje je stavljao ženu
neverovatno mu je zagrejao duh! ’Govnara’, reče drkajući se, ’drolja,
gledaj kako ždere s mojim psima. Tako bi trebalo postupati sa svim
ženama; kada bi svi tako radili, ne bi bile tako drske; one su domaće
životinje kao i ovi psi, kog bismo se vraga drugačije s njima ophodili?
Ah, droljo, ah, kurvo!’ uzviknu i približi mi se štrcajući mi spermu po
dupetu; ’ah, govnaro, naterao sam te, dakle, da jedeš s mojim psima!’ To
je bilo sve; naš je muškarac iščezao, ja sam se brzo obukla i našla dva
zlatnika na ogrtaču, uobičajenu svotu kojom je bludnik isplaćivao
predmete svog uživanja.«
»Ova strast je zabavna«, reče biskup; »iz ovoga se mogu izvući razne
pouke za razne okolnosti, i to s manje pristojnog ophođenja, jer, istinu
vam kažem, nisam pristalica pristojnosti u razvratu. S manje
pristojnosti, kažem, iz ove priče se može naučiti kako kurvu na siguran
način sprečiti da se žali, bilo kako nepravično s njom postupali.
Dovoljno je postaviti joj zamku, gurnuti je u nju, i čim je čovek siguran
da je zgrešila, može s njom da čini što hoće; nema više straha da će se
usuditi da se žali, suviše će se plašiti da sama ne bude saslušavana i
osuđena.« − »Sigurno je«, reče Kurval, »da bih, da sam na mestu onog
razvratnika, mnogo više sebi dopustio, i verovatno se, draga Dikla, ne
biste tako lako izvukli.« Kako su priče bile duge, vreme večeri je stiglo
pre nego što su mogli prethodno malo da bludniče. Posedali su, dakle,
za sto čvrsto rešeni da nadoknade posle obeda. Tada su svi bili na
okupu, pa su rešili da utvrde koje se devojčice i koji dečaci mogu uvrstiti
u red muškaraca i žena. Da bi mogli da prosude o tome, odlučili su da
drkaju decu i jednog i drugog pola u čiju su zrelost još sumnjali. Od
ženskinja su bili sigurni u Avgustinu, u Fani i u Zelmiru; ova tri čarobna
stvorenjca, stara četrnaest i petnaest godina, svršavala su na najmanji
dodir; s Hebom i Mišetom, kojima nije bilo ni dvanaest godina, nije
vredelo ni pokušavati. Trebalo je, dakle, od sultanuša da isprobaju samo
Sofiju, Kolombu i Ružicu, koje su imale, prva četrnaest godina, a druge
dve po trinaest. Kod dečaka, znalo se da Zefir, Adonis i Seladon
prosipaju spermu kao zreli ljudi; Kiton i Narcis su bili još suviše mladi
da bi pokušavali. Radilo se, znači, samo o Zelamiru, Kupidonu i Jasintu.
Prijatelji su se, dakle, okupili oko gomile velikih jastuka koje su pobacali
po podu: za drkanje su bile zadužene Sanvila i Dikla; prva, u svojstvu
lezbejke, trebalo je da drka tri devojčice, a druga, kao majstor u drkanju
kurčeva, imala je da prosipa dečake. Prošle su u centar kruga oko kojeg
su bile fotelje prijatelja, ugodno ututkane jastučićima, pa su im predati
Sofija, Kolomba, Ružica, Zelamir, Kupidon i Jasint, a prijatelji su, da bi
se što bolje nadražili prizorom, uzeli svaki po jedno dete među butine.
Vojvoda je uzeo Avgustinu, Kurval Zelmiru, Tvrtko Zefira, a biskup
Adonisa. Obred je počeo dečacima, i Dikla, otkrivenih sisa i guzova,
ruku golih do laktova, poče da trlja jednu po jednu preslatku zverčicu.
Nemoguće je u to uneti više bluda; drmala je šaku s takvom lakoćom…
pokreti su joj bili tako prefinjeni a odlučni… nudila je ovoj deci svoja
usta, sise i dupe sa toliko umešnosti da je bilo sigurno da oni koji ne
budu svršili, jednostavno još nemaju moć za to. Zelamiru i Kupidonu su
se nadigli, ali ma šta da je radila, ništa nije procurilo. Kod Jasinta je do
uživanja došlo odmah, pri šestom pokretu šake: sperma je odskočila na
sisu, i dete se obeznanjivalo drpajući joj dupe; ovo su svi dobro zapazili,
jer mu za vreme radnje nije palo na pamet da joj dira prednji deo. Prešli
su na devojčice. Sanvila, skoro gola, ali vrlo lepo očešljana i, uostalom,
vrlo ukusno udešena, izgledala je tako kao da nema više od trideset
godina, mada joj je bilo već pedeset. Kako se nadala, kao oveštala
lezbejka, da će iz ove operacije izvući najveće zadovoljstvo, pohota joj je
sijala u velikim crnim očima, koje su i inače bile vrlo lepe. U svoju
partiju je unela bar toliko umešnosti koliko Dikla u svoju: drkala je
istovremeno klitoris, ulaz u vaginu i čmar; ali priroda još ništa nije
razvila kod Kolombe i Ružice; nije bilo ni najmanjeg znaka zadovoljstva.
Međutim, to nije bio slučaj s lepom Sofijom: pri drugom dodiru prsta,
pala je Sanvili na sisu; kratki isprekidani uzdasi, lepi obrazi oživeli
najnežnijim rumenilom, polurastvorene i ovlažene usne, sve je to
potvrđivalo zanos kojim je priroda nadarila, i proglasili su je ženom.
Vojvoda, kome se divljački nadigao, naredio je Sanvili da je izdrka još
jednom, i u trenutku svršavanja, zlikovac je izmešao svoju nečistu
spermu sa čorbicom mlade device. Kurval je posao obavio među
Zelmirinim butinama; a druga dvojica s dečacima, koje su stezali svojim
butinama. Polegali su, a pošto se sutradan ujutro nije desio nikakav
događaj dostojan da nađe svoje mesto u ovoj zbirci, kao ni pri ručku ni
pri kafi, prešlo se odmah u dvoranu, gde se Dikla, odevena kao kraljica,
pojavila na svojoj tribini, da bi sa svojih pet narednih priča završila sto
pedeset priča koje su joj bile poverene za trideset dana novembra
meseca.
Dan trideseti
»Ne znam, gospodo«, reče ova lepotica, »da li ste čuli za prohtev,
koliko nastran toliko opasan, grofa od Lernoa, ali kako su mi izvesni
odnosi koje sam održavala s njim omogućili da u tančine upoznam
njegovo vrlo izuzetno ponašanje, učinilo mi se da zaslužuje da se uvrsti
u slasti koje ste naručili da vam izložim. Strast grofa od Lernoa se
sastoji u tome da upropasti što veći broj mladih devojaka i udatih žena, i
nezavisno od novca koji mu služi da ih zavede, nema tog načina koji on
ne bi izmislio da ih podvede muškarcima; ili se služi njihovom
naklonošću, da bi ih spojio s predmetom njihove želje, ili im on nalazi
ljubavnike, ukoliko ih nemaju. Za to raspolaže jednom posebnom
kućom u kojoj se održavaju svi susreti koje on udešava; spaja ih,
obećava im mir i odmor, a sam odlazi u posebno skrovište da uživa u
posmatranju njihovih odnošaja. Ali, prosto je neverovatno do koje mere
on razbuktava nered u svojoj duši i kakva sve sredstva upotrebljava da
bi se ova mala tajna venčanja obavila: obilazi okolinu skoro svih
pariskih manastira, poznaje veliki broj udatih žena, i tako je spretan da
ne prođe ni dan a da se kod njega ne obave bar tri-četiri sastanka. Nikad
ne propušta da posmatra njihov blud, a da oni toga nisu svesni, jer se on
uvek nalazi sam na rupici svoje osmatračnice, tako da niko ne zna ni
kako dovodi sebe do svršavanja ni kakve je ono prirode: zna se samo za
činjenicu, izrekla sam je, jer sam smatrala da je dostojna da vam je
ispričam.
Prohtev starog predsednika suda Deporta možda će vas više
razonoditi. Obaveštena o pravilima igre kojih se treba držati kad je u
pitanju ovaj razvratnik, stižem kod njega oko deset sati ujutro i potpuno
gola idem prvo da mu podnesem dupe na celivanje, dok on sedi u jednoj
fotelji duboko zavaljen, i odmah mu prdnem u nos. Moj predsednik,
raspaljen, ustaje, uzima nekoliko šiba što su ležale tu pored njega, i
počinje da me juri, dok je moja prva briga da bežim da se spasem.
’Bezobraznice!’ govori mi nastavljajući da me juri, ’naučiću te pameti,
meni si došla da činiš gadosti te vrste!’ On me juri, ja bežim. Najzad
dospevam u jedno udubljenje, tu se skupim kao da sam u neosvojivom
zaklonu, ali me on ubrzo stiže; predsednik udvostručuje pretnje kada
vidi da me drži u šaci, maše šibama, preti mi da će me udariti; ja se
skupim, čučnem, napravim se mala kao mišić; taj izraz straha i
poniženja najzad otkači njegovu spermu, i bludnik je štrca po mojoj
dojci urlajući od zadovoljstva.«
»Malo posle ovoga događaja, bila sam kod markiza od Sen Žiroa, koji
je voleo da golu ženu stavi u neku vrstu ljuljaške, i da je zabacuje vrlo
visoko. Pri svakom spuštanju, žena mu prolazi ispred nosa; on vas
očekuje, i u tom trenutku ili mu treba opaliti prdež ili primiti udarac po
dupetu. Ja sam ga zadovoljila što sam bolje mogla; primila sam nekoliko
udaraca, ali sam mu dala sijaset prdeža. A kada je bludnik, posle čitavog
sata ove dosadne ceremonije svršio, ljuljaška se zaustavila, i ja sam bila
otpuštena.
Prošlo je tri godine otkako sam bila gazdarica Furnijerkine kuće, kad
mi je došao jedan čovek sa čudnim predlogom: bilo je reči o tome da mu
nađem razvratnike koji će se zabavljati s njegovom ženom i kćerkom, ali
pod uslovom da se on sakrije u neki ugao i posmatra sve što će im raditi.
On će mi ih predati, i ne samo što ću na njima zaraditi, nego će mi i on
dati po dva zlatnika za svaku partiju koju organizujem. U pitanju je bio
samo jedan uslov: za ženu je hteo ljude tačno određenog prohteva, a za
kćerku ljude jedne druge strasti: za ženu je hteo ljude koji će joj srati na
dojke, a kćerki su morali, dok je svlače, stražnjicu da upravljaju tačno ka
rupi kroz koju on posmatra, da bi mogao na miru i podrobno da je
razgleda, a na kraju da joj svršavaju u usta; ni za koju drugu strast nije
davao svoju robu. Pošto mi je obećao da će lično odgovarati za sve
događaje, ukoliko bi se žena ili kćerka žalile što su došle kod mene ili se
protivile da se podaju, prihvatila sam sve njegove uslove, i obećala da će
osobe koje će mi dovesti biti opslužene na način koji njemu odgovara.
Već sutradan mi je doveo robu: supruga je bila žena od trideset šest
godina, ne baš lepa, ali visoka i dobro građena, sa vrlo uočljivim izrazom
blagosti i skromnosti; gospođica je imala petnaest godina, plavojka,
malo debeljuškasta, lica najnežnijeg i najprijatnijeg na svetu. ’U stvari,
gospodine’, reče supruga, ’vi nas terate da radimo stvari koje…’ −
’Neobično mi je žao’, reče bludnik, ’ali tako mora biti; podajte se, jer ja
neću odustati, to mi morate verovati. A ako se i najmanje budete opirale
predlozima i radnjama kojima ćemo vas izložiti, i vas, gospođo, i vas,
gospođice, sutra ću vas odvesti na jedno udaljeno mesto odakle se više
nikada nećete vratiti.’ Onda je supruga prolila nekoliko suza, a kako je
čovek kome sam je namenila čekao, zamolila sam je da pređe u sobu
koju sam joj odredila, dok je kćerka ostala pod dobrom prismotrom u
jednoj drugoj sobi s mojim devojčurama, da sačeka da na nju dođe red.
U tom strašnom trenutku bilo je još suza, i shvatila sam da je ovaj
okrutni muž prvi put zahtevao od nje ovakvu stvar; na nesreću, početak
je bio težak, jer je osoba kojoj sam je podala bio razvratnik koji je, uz
vrlo nastranu strast, bio i vrlo prek i nagao čovek, pa se s njom nije baš
najlepše ophodio. ’Hajde, ne cmizdri’, reče joj muž banuvši u sobu. ’Ne
zaboravite da vas posmatram, i ako u potpunosti ne zadovoljite ovog
poštenog čoveka kome vas podajem, lično ću ući da vas na to prinudim.’
Ona se pomiri, a ja i muž uđosmo u sobu iz koje se moglo sve videti. Ne
možete zamisliti koliko se raspalila mašta ovog zlikovca dok je
posmatrao žrtvovanje svoje nesrećne supruge okrutnom strancu. Sladio
se svakom stvari koju je ovaj zahtevao od nje; skromnost i čednost ove
nesrećne žene, ponižene svirepim postupcima razvratnika koji se njome
zabavljao, za muža su predstavljale veličanstven prizor. Ali, kad je video
da je grubo bačena na pod i da joj matora nakaza kojoj sam je prepustila
sere po sisama, i kad je video suze i zgražanje svoje žene zbog ovog
predloga i izvršenja ove gadosti, nije više izdržao, i šaka kojom sam ga
drkala bila je za trenutak oblivena spermom. Najzad se ova scena
završila, i mada ga je zadovoljila, tek je u drugoj mogao da uživa u
potpunosti. Samo smo uz ogromne teškoće i uz najgrozomornije pretnje
uspeli da nateramo devojčicu, koja je videla suze svoje majke ne znajući
šta je s njom sve činjeno. Jadna mala nam je pričinila sve moguće
teškoće, ali smo je najzad primorali. Čovek kome sam je podvela bio je
tačno upućen šta sve mora da radi; on je bio moja stara obična
mušterija, častila sam ga ovom prilikom, a on je zauzvrat pristajao na
sve što sam tražila od njega. ’Ah, lepog li dupeta!’ uzviknu otac
razvratnik čim nam ga je jebač njegove kćerke prikazao potpuno golo.
’Oh, boga mu jebem, kakvi guzovi!’ − ’Pa šta’, rekoh, ’zar ih prvi put
vidite?’ − ’Da, istinu govoreći’, odgovori mi, ’morao sam se poslužiti
ovim sredstvom da bih najzad uživao u prizoru; ali, ako je ovo prvi put
da vidim ovo divno dupište, kunem vam se da nije i poslednji.’ Živo sam
ga drkala, on se uzbuđivao; ali kada je video beščašće koje se zahtevalo
od ove mlade device, kada je video kako ruke ovejanog razvratnika
tumaraju po lepom telu koje nikada nije trpelo slična pipanja, kada je
video da je naterana da klekne i otvori usta, kada joj je u usta uvučena
debela kurčina koja se u njih sva prosula, bacio se nauznak psujući kao
mahnit, kunući se da u životu nije okusio ovoliko uživanje i ostavljajući
mi među prstima nesumnjive dokaze zadovoljenja. Sve sam vam rekla;
jadne žene su se povukle gorko plačući, a muž, potpuno ponesen
ovakvim prizorom, našao je, bez sumnje, načina da mu ga često pružaju,
jer sam ih posle toga primala šest godina, i provela ova dva nesrećna
stvorenja, prema naredbama koje sam dobijala od muža, kroz različite
obesti koje sam vam do sada opisala, sem možda jedno desetak-dvanaest
koje nisam mogla da izvedem jer se nisu dešavale kod mene.«
»Eto, to je način da se prokurvaju žena i kćerka!« reče Kurval. »Kao
da su te dve drolje i bile za nešto drugo! Nisu li žene rođene za naša
uživanja, i kad se to uzme u obzir, nisu li dužne da ih zadovolje na bilo
koji način? Ja sam imao mnogo žena«, reče predsednik, »i tri-četiri
kćeri, od kojih mi ostaje, bogu hvala, samo gospođica Adelaida, koju u
ovom trenutku, kako mi se čini, jebe gospodin vojvoda, ali da je ijedna
odbila kurvanje kome sam ih sve redovno potčinjavao, proklet bio za
života, ili, što je još gore, osuđen da celog života jebem samo pizde, ako
im ne bih spalio mozak.« − »Predsedniče, diže vam se«, reče vojvoda;
»vaši đavolski govori vas uvek izdaju.« − »Kažete da mi se diže? Ne«,
reče predsednik, »ali, pošto mi baš sada gospođica Sofija sere, nadam se
da će njeno preslatko govno proizvesti neki utisak.« − »Oh, vere mi, više
nego što sam se i nadao«, reče Kurval kada je pokusao govno; »gledajte,
tako mi boga, za koga me baš boli, gle’te kurca kako počinje da se puni!
Ko od vas, gospodo, hoće sa mnom da pređe u budoar?« − »Ja ću«, reče
Tvrtko odvlačeći sa sobom Alinu, koju je drpao već čitav sat. I naša dva
razvratnika, koji su poveli Avgustinu, Fani, Kolombu i Hebu, Zelamira,
Adonisa, Jasinta i Kupidona, dodavši im Juliju i dve starice, Martinu,
Sanvilu, Antinousa i Herkula, ponovo su se pojavili, pobedonosno, posle
pola sata, jer su obojica pretočili spermu u blaženstvu svojih
nastranosti, gadosti i razvrata. »Hajde«, reče Kurval Dikli, »pređi na
završnicu, draga moja prijateljice. Ako se desi da mi se ponovo digne,
moći ćeš da se hvališ da si postigla pravo čudo, jer već godinu dana
nisam izgubio ovoliko sperme odjednom. Istina je…« − »Dobro«, reče
biskup; »ako bismo tebe slušali, znamo da bi bilo gore od onoga što
Dikla treba da nam ispriča. A pošto ne treba ići od jačeg ka slabijem,
dopusti nam da te ućutkamo i saslušamo našu pripovedačicu.« I tako je
ova lepotica privela kraju svoja kazivanja sledećom strašću:
Posle ovih reči, lepa Dikla pozdravi s poštovanjem celo društvo i siđe
sa tribine da bi prišla kanabetima gospode, koja su joj oduševljeno
aplaudirala milujući je u prolazu. Postavili su večeru na koju su je
pozvali i time joj ukazali počast koju nisu ukazali još nijednoj ženi. U
razgovoru za stolom bila je isto tako ljubazna kao što je bila zanimljiva
kada je pričala svoje zgode i da bi je nagradili za uživanja koja im je
pružila, proizveli su je za generalnog direktora oba harema, uz obećanje
četvorice prijatelja da će, nezavisno od svih preterivanja prema ženama
kojima mogu da se odaju u toku boravka, ona biti pošteđena, i da će je,
najverovatnije, vratiti kući u Pariz, gde će joj društvo vrlo obilato
nadoknaditi vreme koje je utrošila i trud koji je uložila da bi im pružila
sva ta zadovoljstva. Kurval, vojvoda i ona, sve troje su se tako prepili pri
večeri da su bili skoro nesposobni da pređu na orgije. Ostavili su Tvrtka
i biskupa da ih obave kako hoće, a oni su se povukli u budoar u dnu, i to
sa Sanvilom, Antinousom, Buljoderom, Terezom i Lujzom, a možemo
biti sigurni da su tu počinili i izrekli bar isto toliko prljavština i grozota
koliko i njihova dva prijatelja. U dva sata ujutro svi su polegali, i tako se
završio mesec novembar i prvi deo ovog bludnog i, pre svega,
zanimljivog pripovedanja, a mi čitaoca nećemo dugo ostaviti u
očekivanju drugog dela, ako samo vidimo da je dobro primio prvi.
(Plan)
Prvi decembar. Sanvila preuzima pripovedanje i kazuje sto pedeset
narednih priča. (Ispred priča su stavljeni brojevi.)
1. Voli da obeščasti samo one od tri do sedam godina, i to u pičku.
Taj isti je probušio Sanvilu kada joj je bilo pet godina.
2. Vezuju mu u klupče devetogodišnju devojčicu, a on je cepa kao
kuče, s guza.
3. Voli da siluje samo dvanaestogodišnje i trinaestogodišnje
devojčice; oduzima im nevinost s pištoljem pod grlom.
4. Voli da drka nekog čoveka po pizdi nevine devojčice; sperma mu
služi kao pomada, da bi sam zatim cepao jungfer dok je onaj isti čovek
drži.
5. Voli da obeščasti tri devojčice jednu za drugom; prvu u kolevci,
drugu u pet godina, treću u sedam.
Četvrti. 16. Tera brata da pred njim jebe sestru, a zatim je on jebe;
prethodno mu oboje seru.
17. Tera oca da tuca kćerku, pošto je prethodno sam silovao.
18. Vodi sopstvenu kćer od devet godina u kupleraj, i tu je
obeščašćuje, dok je drži podvodačica. Imao je dvanaest kćeri, i na ovaj
način ih je sve oskvrnavio.
19. Voli samo devičanstvo između trideset i četrdeset godina.
20. Voli da siluje samo kaluđerice, za čiju nabavku troši ogromne
svote; novca ima.
Četvrti je uveče, i isto veče, pri orgijama, vojvoda proburazi Fani,
koju drže četiri starice, a pripomaže mu Dikla. Jebe je dva puta
uzastopce; ona pada u nesvest; drugi put joj ga stera onesvešćenoj.
Peti. U znaku pripovedanja, proslavlja se peta nedelja, i tog dana se
venčaju Jasint i Fani, i bračni odnosi se obavljaju pred svima.
21. Voli da majka drži kćer. Prvo odjebe majku, a zatim pocepa kćer
koju drži majka. Ovo je ista strast kao Degranžina od dvadesetog
februara.
22. Voli samo preljubu; moraju mu se naći četiri zvanično udate
žene; razvraća ih od njihovih muževa.
23. Hoće da mu muž lično podvede svoju ženu i da je drži dok on
jebe. (Naši prijatelji smesta podražavaju.)
24. Udatu ženu postavlja na krevet, natakne je na pičku, dok mu kći
ove žene, iznad njegove glave, podmeće svoju pičku da je ljubi; odmah
posle toga natiče kćerkinu pičku ljubeći majčin čmar. Dok ljubi
kćerkinu pičku, ona mu piša u usta; dok ljubi majčin čmar, ona mu se
posere.
25. Ima četiri zakonite i udate kćeri; voli da ih jebe sve četiri; svima
pravi decu, da bi jednog dana imao zadovoljstvo da pocepa decu koju je
napravio kćerima, a koju muževi smatraju svojima.
Deveti. 41. Ševi žensku u usta pošto joj se prethodno posrao u usta;
jedna druga je iznad ove držeći joj glavu među svojim butinama, a na
lice ove druge, treća ispušta izmet, i on tako jebe svoje govno u ustima
prve i jede govno treće sa lica druge, a zatim se one smenjuju, tako da
sve tri jedna za drugom odigraju sve tri uloge.
42. Uzima trideset žena dnevno, i sve mu seru u usta; jede govna tri-
četiri najlepše. Ovu partiju ponavlja pet puta nedeljno, što čini sedam
hiljada osam stotina žena godišnje. Kada ga je Sanvila upoznala, njemu
je bilo sedamdeset godina, i već pedeset godina kako obavlja ovaj zanat.
43. Svakog jutra ih viđa po dvanaest, i proždire dvanaest govana;
uzima ih svih dvanaest odjednom.
44. Kupa se u kadi koju je trideset žena napunilo pišaćkom i
sraćkom; svršava plivajući u tome dok se po njemu sere.
45. Sere pred četiri žene, zahteva od njih da ga gledaju i da mu
pomažu da izbaci govno; zatim hoće da ga one podele i pojedu, posle
čega svaka isere po jedno; on ih izmeša, pa pojede sva četiri, ali pod
uslovom da su one starice koje imaju bar šezdeset godina.
Te večeri, Mišetina pička je ponuđena na redaljku; od tog trenutka
ona nosi malu maramu.
Deseti. 46. Pred njim moraju da seru, jedna ženska A i jedna B; zatim
tera B da pojede govno od A, a A da pojede govno od B; posle toga, obe
seru, i on izjede oba govneta.
47. Potrebna mu je jedna majka sa tri kćeri da bi govna kćeri pojeo
sa majčinog dupeta, a majčino govno sa dupeta kćeri.
48. Tera jednu kćerku da sere u usta svoje majke, i da zatim obriše
dupe sisom svoje majke; zatim jede govno iz usta majke, posle čega tera
majku da sere u usta kćeri, iz kojih će on takođe izjesti majčino govno.
(Bilo bi bolje uzeti majku sa sinom, da bi se napravila varijanta ove
strasti.)
49. Hoće da jedan otac pojede govno svog sina, a on zatim jede očevo
govno.
50. Hoće da jedan brat sere u pičku svoje sestre, i on izjede govno, a
zatim treba sestra da sere u usta bratu, i on izjede govno.
Trinaesti. 60. Jebe kurve na oltaru dok se čita misa; gola im dupeta
leže na osvećenom kamenu.
61. Gola ženska jaše veliko raspeće; u tom položaju jebe je u pičku s
guza, tako da Hristova glava drka kurvin sikilj.
62. Prdi i traži da mu se prdi u kalež s hostijom; piša i traži da mu se
piša u kalež; sere i traži da mu se sere u kalež, i na kraju svršava u njega.
63. Tera jednog dečaka da se posere u kalež s hostijom, a zatim jede
govno dok ga dete siše.
64. Tera dve kurve da se poseru na raspeće; posle njih se i on posere;
zatim ga drkaju o ova tri govneta koja pokrivaju sveto lice.
Četrnaesti. 65. Lomi raspeća, ikone majke božje i oca nebeskog, sere
se na otpatke i sve spaljuje. Istom čoveku je strast da na propoved vodi
kurvu koja ga drka za vreme službe božje.
66. Prvo se pričesti, a zatim mu se četiri kurve poseru u usta.
67. Odvodi je na pričest, a po povratku je jebe u usta.
68. Prekida sveštenika koji čita misu u njegovoj privatnoj kapeli,
prekida ga, kažem, da bi se izdrkao u kalež, tera žensku da tu izdrka i
sveštenika, koga zatim prisiljava da sve to popije.
70. Prekida obred kada je hostija posvećena i prisiljava sveštenika da
hostijom izdrka kurvu.
Tog dana hvataju Avgustinu i Zelmiru u uzajamnom drkanju; obe su
strogo kažnjene.
Petnaesti. 71. Ženska prdi na hostiju, prdi i on, a zatim guta hostiju
jebući kurvu.
72. Isti čovek o kome je Dikla govorila da ga je zakivala u kovčeg
tera kurvu da sere na hostiju: sere i on, a zatim sve to vraća na
posvećeno mesto.
73. Hostijom drka kurvin klitoris dok na nju ne svrši, zatim je gurne
unutra i jebe preko hostije, tako da i on po njoj svrši.
74. Nožem isecka hostiju, a parčiće mu guraju u dupe.
75. Drkaju ga preko hostije, svršava po njoj, a zatim, kada je sperma
iscurila, hladnokrvno daje hostiju svom psu da je pojede.
Isto veče, biskup posvećuje jednu hostiju, i Kurval njome pocepa
Hebu; gura joj je u pičku i svršava preko nje. Posvećuju više hostija, i
jebu njima sve deflorisane sultanuše.
Dvadeset prvi. 100. Drka ga sluga dok ženska stoji gola na jednom
postolju; ona ne sme ni da mrda ni da gubi ravnotežu za vreme drkanja.
101. Drka ga gazdarica bordela, drpa mu dupe, dok jedna kurva
prstima drži vrlo kratko parče zapaljene sveće koju ne sme da ispusti sve
dok razvratnik ne svrši; a on se uzdržava sve dok se ona dobro ne opeče.
102. Ovaj polaže šest kurvi na svoj trpezarijski sto, svakoj je u
dupetu po parče zapaljene sveće, dok on večera.
103. Jedna kurva kleči na oštrim kamenčićima dok on večera, a ako
mrdne za vreme obeda, ne plaća joj se. Iznad nje gore dve izvrnute sveće
i vreo vosak joj curi na leđa i sise. Ako se malo pomeri, otpuštaju je bez
plaćanja.
104. Drži je zatvorenu četiri dana u vrlo malom gvozdenom kavezu;
ona ne može ni da sedne ni da legne; on je hrani kroz rešetke. (O istome
će Degranž govoriti pričajući o baletu ćurana.)
To veče, Kurval cepa Kolombinu picu.
Dvadeset drugi. 105. Jedna gola kurva, uvijena u ćebe s mačkom koja
je grebe, štipa i ujeda, mora da mu igra; mora da skače, bilo šta da se
dogodi, dok čovek ne svrši.
106. Namaže ženu nekim sredstvom koje izaziva tako nepodnošljiv
svrab da se ona češe do krvi; on je posmatra drkajući se.
107. Jednoj ženi zaustavlja menstruaciju nekim napitkom, što može
dovesti do opasnih oboljenja.
108. Daje joj neki konjski lek koji joj izaziva strahovite grčeve; on je
celog dana posmatra kako sere i muči se.
109. Maže žensku medom, zatim je golu vezuje za stub i pušta na
nju roj velikih muva.
To veče, redaljka nad Kolombinom pičkom.
Dvadeset šesti. 126. Opija žensku; ona leže; čim je zaspala, dižu joj
krevet. Usred noći, ona se naginje da dohvati nokšir. Ne nalazeći ga, jer
je krevet u vazduhu, ona se naginje i strmoglavljuje. Pada na
pripremljene dušeke; čovek je tu dočeka i odjebe čim padne.
127. Tera je da trči gola po vrtu, jureći je i samo preteći bičem za
poštanska kola. Mora tako da trči sve dok sama ne padne od
iznurenosti; u tom trenutku se baca na nju i jebe je.
128. U deset serija po deset udaraca, šiba žensku kandžijom od crne
svile; ljubi joj dupe posle svake serije udaraca.
129. Udara je šibama umočenim u esenciju i svršava po kurvinom
dupetu tek kada ga vidi oblivenog krvlju.
Sanvila tog dana kazuje samo četiri strasti, jer je to dan proslave
osme sedmice. Slave je venčanjem Zefira i Avgustine, koji oboje
pripadaju vojvodi i spavaju u njegovoj sobi; ali pre obreda, vojvoda
zahteva da Kurval kandžija dečaka dok on kandžija devojčicu. To se
obavi; svakome od njih opletu po sto udaraca, ali vojvoda, besan na
Avgustinu više nego ikada, jer je na njoj mnogo puta svršio, kandžija je
do krvi. (Ovde treba podrobnije objasniti u čemu se sastoje kazne, kako
se izvršavaju, i koliko ko dobija udaraca. Mogli biste da napravite spisak
prestupa sa odgovarajućim brojem udaraca.)
(Plan)
Prvi januar. 1. Voli samo da ga tucaju u dupe, i teško mu je naći
dovoljno velike kurčeve. Ali ona, kaže, ne insistira na toj strasti, jer je
taj nagon suviše jednostavan i odveć poznat njenim slušaocima.
2. Hoće mu se da cepa samo devojčice od tri do sedam godina, u
dupe. I nju je taj čovek pocepao na taj način: imala je četiri godine. Od
toga se razboli, njena majka traži pomoć od istog čoveka; kako je samo
bio okrutan! To je onaj isti o kome Dikla priča 29. novembra, u
poslednjoj priči, i onaj Sanvilin od 2. decembra, i onaj isti iz pakla. Ud
mu je čudovišan. To je čovek basnoslovno bogat. Cepa po dve devojčice
dnevno; jednu ujutru u pičku, kao što je ispričala Sanvila 2. decembra, i
jednu uveče u dupe, i to nezavisno od drugih svojih strasti. Četiri žene
su držale Martinu dok je on bušio. Svršavanje mu traje šest minuta, i
sve to vreme riče. Način cepanja dupeta mu je spretan i jednostavan,
mada joj je bilo tek četiri godine.
3. Majka prodaje nevinost mlađeg Martininog brata jednom drugom
čoveku, koji guzi samo dečake, i koji ih hoće samo kada im je tačno
sedam godina.
4. Njoj je trinaest godina, a bratu petnaest; odlaze jednom čoveku
koji natera brata da jebe sestru, i dok su oni u snošaju, on jebe u dupe
naizmenično dečaka i devojku.
Martina hvali svoje dupe; traže da im ga pokaže; ona im ga pokazuje
odozgo sa tribine. Čovek o kome je govorila je onaj Diklin od 21.
novembra, grof, i Degranžin do 27. februara.
5. Njega jebu dok on guzi brata i sestru; to je isti o kome će govoriti
Degranž 24. februara.
To isto veče, vojvoda pocepa Hebu, kojoj je tek dvanaest godina, u
dupe. Muke su beskrajne: drže je četiri starice, a pomažu mu Dikla i
Sanvila; a kako je za sutradan predviđena jedna proslava, da ne bi
poremetili planove, izvrše odmah redaljku nad Hebinim dupetom, i sva
četiri prijatelja se nauživaju u njemu. Odneli su je u besvesti; naguzili su
je pet puta.
Martina ne treba da kaže da je dvocevka; to je netačno.
Četvrti. 16. Voli da guzi samo vrlo stare žene dok njega šibaju.
17. Guzi samo stare ljude dok njega jebu.
18. Ima redovne snošaje sa sinom.
19. Voli da guzi samo nakaze, ili crnčuge, ili propalice.
20. Da bi spojio rodoskvrnavljenje, preljubu, sodomiju i
bogohuljenje, guzi svoju udatu kćer preko hostije.
To veče, prijatelji se izređaju, sva četvorica, na Zelamirovom dupetu.
Sedmi. 30. Jebe ćurana čiju je glavu provukao između butina jedne
ženske položene potrbuške, tako da izgleda kao da guzi žensku. Za to
vreme njega guze, a u trenutku svršavanja, ženska ćuranu otkida glavu.
31. Jebe s guza kozu dok njega kandžijaju. Pravi dete ovoj kozi, koje
jebe u dupe kada mu dođe vreme, mada je to neman.
32. Guzi jarce.
33. Voli da posmatra ženu koja svršava dok je drka pas; pištoljem
ubija psa na ženinom trbuhu, ali ne ranjava ženu.
34. Guzi labuda kome je u dupe stavio hostiju, a pri svršavanju davi
labuda svojim rukama.
To veče, biskup prvi put tuca u dupe Kupidona.
Deveti. 40. Opaljuje kozu u nozdrve dok mu ona jezikom liže muda;
za to vreme mu naizmenično šibaju i ližu dupe.
41. Guzi ovna dok mu pas liže dupe.
42. Guzi psa i odseca mu glavu u trenutku svršavanja.
43. Tera jednu kurvu da pred njim drka magarca, a za vreme prizora
njega jebu.
44. Tuca u dupe majmuna zatvorenog u korpi; životinju muče sve
vreme, da bi izazvali stezanje čmara.
Te večeri proslavljaju desetu sedmicu venčanjem Buljodera i Mišete,
bračni odnosi se obave, nanoseći Mišeti užasan bol.
Petnaesti. 69. Zaista veša ženu; noge joj dodiruju klupicu, za klupicu
vezan kanap; on sedi zavaljen u fotelji dok ga kćerka te iste žena drka.
Pri svršavanju povlači konopac; ženu više ništa ne pridržava, i ona
ostaje da visi; on izlazi, sluge dolaze, skidaju ženu, puštanjem krvi je
vraćaju k svesti, ali ova pomoć joj je pružena pri izdisanju. On leže sa
kćerkom i sodomiše je cele noći ponavljajući da joj je obesio majku;
neće ni da čuje da je ona živa. (Recite da će i Degranž govoriti o ovome.)
70. Vuče žensku za uši, i tako je golu šeta po sobi; tada svršava.
71. Strahovito je štipa po celom telu, sem po sisama; od toga je sva u
modricama.
72. Štipa joj dojke, gnjavi ih i gnječi sve dok ne budu sasvim
izubijane.
73. Po sisama joj iglom ucrtava brojke i slova, ali igla je otrovana pa
joj se prsa naduju, zbog čega ona mnogo pati.
74. Zabada joj hiljadu do dve hiljade čioda u sise i svršava kad su joj
sise skroz zasađene.
Tog dana hvataju Juliju, sve razvratniju, u uzajamnom drkanju sa
Sanvilom. Biskup je posle tog događaja još više uzima u zaštitu i pušta je
u svoju sobu, kao vojvoda Diklu, Tvrtko Martinu i Kurval Fanšon. Ona
priznaje da je, pošto su je proterali u štalu da spava sa životinjama,
Sanvilu dovukla u svoju sobu i spavala s njom.
Šesnaesti. 75. Zabada velike igle po celom ženinom telu, čak i u sise;
svršava kad je sva prekrivena iglama. (Recite da će o njemu govoriti
Degranž: to je četvrta priča 27. februara.)
76. Naduva joj stomak pićem, zatim joj zašiva vulvu i dupe; tako je
ostavlja sve dok se ne onesvesti od potrebe da piša i sere, a ne može to
da obavi dok napon i težina nužde ne pokidaju konce.
77. Četvorica su u sobi s jednom ženskom na koju se okomljuju
udarcima nogu i pesnica sve dok se ova ne sruši. Sva četvorica se
uzajamno drkaju i svršavaju u trenutku kada ona pada na pod.
78. Ispumpava joj i vraća vazduh pomoću jedne pneumatičke sprave.
Da bi proslavili jedanaestu sedmicu, obavljaju venčanje Kolombe i
Antinousa; bračni odnosi su obavljeni. Vojvodu, koji inače izdašno jebe
Avgustinu u pičku, te noći je uhvatila pohotna pomama protiv nje; Dikla
mu je drži, a on joj udara trista šiba od sredine leđa do listova, zatim
guzi Diklu i ljubi Avgustinino išibano dupe. Posle toga ludi za
Avgustinom, samo nju želi pri večeri, jede samo iz njenih usta, i pada u
hiljadu drugih razvratničkih nedoslednosti koje karakterišu ove
bludnike.
Devetnaesti. 89. Gura joj u pičku fišek baruta bez čaure; pali ga i
svršava kad vidi plamen; prethodno je ljubio dupe.
90. Natapa je celu, od glave do pete, alkoholom; pali i zabavlja se do
svršavanja u prizoru ove jadne ženske koja gori kao baklja. Ovaj
postupak ponavlja dva-tri puta.
91. Klistira je vrelim uljem.
92. Zariva joj usijano gvožđe u pičku, kao i u dupe, pošto je
prethodno išibao.
93. Voli da gazi trudnu ženu dok ne pobaci. Prethodno je
iskandžijao.
To isto veče, Kurval pocepa Sofiju u dupe, pošto su je ljubavnici
prethodno šibali do krvi, svaki sa po sto udaraca. Čim joj je svršio u
dupe, ponudio je društvu pet stotina zlatnika za dozvolu da je spusti u
grobnicu da bi se s njom zabavljao kako mu je drago; odbili su. Ponovo
je natakne, svršava, i u trenutku kad joj ga izvlači iz dupeta, šutne je u
zadnjicu i odbaci na dušeke udaljene petnaest stopa. Još isto veče se
sveti nad Zelmirom, koju kandžija iz sve snage.
Dvadeset drugi. 104. Vadi zube i čeprka desni iglom. Ponekad ih pali.
105. Lomi joj prst na ruci, ponekad i više prstiju.
106. Potpuno joj smrska stopalo udarcem čekića.
107. Iščaši joj ruku.
108. Udara je čekićem po prednjim zubima dok svršava. Pre toga mu
je najveće uživanje bilo da svesrdno sisa usta.
Vojvoda to veče pocepa Ružicu u dupe, a u samom trenutku kada
kita ulazi u dupe, Kurval devojčici čupa jedan zub, da bi u isto vreme
osetila dva strašna bola. Isto veče je izvedena redaljka, da ne bi osujetili
sutrašnju svečanost. Kada joj je Kurval svršio u dupe (a on je prošao
poslednji), kada je to uradio, kažem, devojčicu je oborio na pod silovitim
šamarom.
Dvadeset šesti. 123. Razbija jednu bocu od tankog belog stakla o lice
ženske koja je vezana i bez odbrane; prethodno joj je dugo sisao usta i
jezik.
124. Vezuje joj obe noge, vezuje joj jednu ruku iza leđa, u drugu
ruku joj daje štapić da se brani, pa je napada mačem i nanosi joj više
rana, i svršava po ovim ranama.
125. Vezuje je za krst svetog Andrije, pravi se da će je iskidati, ostrvi
se naročito na udove, ali ih ne iščaši, i na kraju joj lomi ili jednu nogu ili
jednu ruku.
126. Postavlja je iz profila, pa iz pištolja pali metak koji joj okrzne
obe sise; gađa tako da joj raznese jednu bradavicu.
127. Postavlja je četvoronoške na dvadeset koraka od sebe i iz puške
joj puca u dupe.
Isto veče, biskup pocepa Fani dupe.
Dvadeset deveti. 138. Gasi i sažiže oba oka lijući u njih crveni vosak.
139. Odseca joj jednu dojku i prži usijanim gvožđem. Degranž kaže
da je taj čovek i njoj odsekao dojku i da je ona sigurna da je on posle
jede sa roštilja.
140. Odseca joj oba guza, pošto je prethodno guzio i šibao. I za njega
se kaže da ih jede.
141. Potpuno odseca oba uha.
142. Odseca sve što štrči: dvadeset prstiju, klitoris, vrhove dojki i
jezika.
To veče, pošto su je četvorica ljubavnika mučki isprebijali a biskup je
poslednji put odjebao u dupe, Alina je osuđena da joj svaki ljubavnik
odseče po prst sa svakog uda.
Trideseti. 143. Odseca joj više komada mesa sa celog tela, peče ih i
tera je da ih jede zajedno s njim. To je onaj Degranžin čovek od 8. i 17.
februara.
144. Jednom momku odseca sva četiri uda, guzi trup, dobro ga hrani
i ostavlja ga da tako živi; a kako udovi nisu odsečeni suviše blizu tela,
živi dugo. Takvog ga guzi više od godinu dana.
145. Jednoj ženskoj čvrsto vezuje ruke i ostavlja je bez hrane; pored
nje je širok nož, a ispred nje, odličan obed: ako hoće da jede, mora sebi
da odseče ruku, inače umire od gladi. Prethodno je opalio u dupe.
Posmatra je kroz jedan prozor.
146. Vezuje majku i kćerku; da bi jedna od njih živela i omogućila
život drugoj, mora sebi da odseče ruku. Zabavlja se posmatrajući
oklevanje, očekujući da vidi koja će se žrtvovati za onu drugu.
To veče priča samo četiri priče, da bi proslavili praznik trinaeste
sedmice, kada će se vojvoda u svojstvu žene udati za Herkula kao muža,
a u svojstvu muškarca oženiti Zefirom, koji je u ulozi žene. Mladi
pederčić, koji, kao što je poznato, ima najlepše dupe od sve osmorice
dečaka, priveden je odeven kao mlada, lep kao Amor. Obred venčanja je
obavio biskup pred celim skupom. Ovaj dečak je pocepan tek to veče;
vojvoda je u tome mnogo uživao, ali je imao dosta muke; sveg ga je
raskrvavio. Za to vreme, Herkul je jebao njega.
Trideset prvi. 147. Vadi joj oba oka i ostavlja je zatvorenu u jednoj
sobi, rekavši joj da je pred njom hrana i da treba samo da je potraži. Ali,
za to treba da pređe preko jedne usijane gvozdene ploče. Zabavlja se
posmatrajući kroz vrata, da bi video kako će se snaći: hoće li se ispeći ili
više voli da umre od gladi. Prethodno je dobro išibana.
148. Stavlja je na muke s konopcima, a evo u čemu je stvar: udovi su
joj vezani konopcima, i tim konopcima je dižu vrlo visoko; pušta vas da
padnete sa te visine svom težinom; pri svakom padu, lome se i kidaju svi
udovi jer se sve vrši na visini, a i zato što je pridržavaju samo konopci.
149. Nanosi joj duboke rane, a zatim u njih lije vruću smolu i
rastopljeno olovo.
150. Vezuje je golu i bez odbrane, odmah posle porođaja;
novorođenče vezuje preko puta nje, dete viče, ona ne može da mu
pomogne. Treba da ga vidi kako umire. Posle toga, šiba iz petnih žila
majku po vulvi, upravljajući udarce u vaginu. Obično je on otac deteta.
151. Napija je vodom; zatim joj zašiva pičku i dupe, kao i usta, i
ostavlja je tako dok voda ne probije prepreke, ili dok ne lipše. (Proverite
zašto ima jedna više, a ako treba jednu odstraniti, neka to bude ova
poslednja, koja je, mislim, već činjena.)
To isto veče izređali su se na Zefirovom dupetu, a Adelaida je
osuđena na okrutno šibanje, posle čega je ispržena usijanim gvožđem
oko unutrašnjosti vagine, pod miškom, i malo prljena po obema
dojkama. Ona je sve to trpela junački prizivajući boga, što je još više
razdraživalo dželate.
Četvrti deo
Sto pedeset ubilačkih strasti, ili strasti četvrtog stupnja, koje sačinjavaju
dvadeset i osam dana februara ispunjenih Degranžinim pripovedanjem,
kojem je dodat tačan dnevnik sablažnjivih događaja u zamku tokom toga
meseca.
(Plan)
Stavite odmah do znanja da se ovog meseca sve menja; da su četiri
supruge odbačene, ali da je Julija našla utočište kod biskupa, koji je
uzeo u svojstvu služavke, dok su Alina, Adelaida i Konstanca bez
utočišta, sem ove poslednje, kojoj je dozvoljeno da se skloni kod Dikle,
jer prijatelji žele da joj sačuvaju plod. Adelaida i Alina spavaju u štali za
životinje namenjene ishrani. Sultanuše Avgustina, Zelmira, Fani i Sofija
zamenjuju supruge u svim službama, i to: u nužnicima, pri obedima, na
kanabetima, a noću u krevetima gospode. Prema tome, evo kako
izgledaju sobe prijatelja noću. Ne računajući po jednog nabijača, koje
menjaju svake noći, oni raspolažu: vojvoda Avgustinom, Zefirom,
Diklom, u svom krevetu, uz jednog nabijača; on spava među ovo
četvoro, dok je Marija na kanabetu; Kurval spava isto tako između
Adonisa, Zelmire, jednog nabijača i Fanšon; niko više; Tvrtko spava
između Jasinta, Fani, jednog nabijača i Martine (proverite), a Lujza je
na kanabetu; biskup spava između Seladona, Sofije, jednog nabijača i
Julije, a na kanabetu mu je Tereza. Po ovome se vidi da mali bračni
parovi, Zefir i Avgustina, Adonis i Zelmira, Jasint i Fani, Seladon i
Sofija, koji su se venčali, pripadaju uvek istom gospodaru. U ženskom
saraju su ostale samo četiri devojčice, a u muškom četiri dečaka. Sanvila
spava u sobama devojčica, a Degranž kod dečaka, Alina u štali, kao što
smo videli, a Konstanca u Diklinoj sobi sama, pošto Dikla spava s
vojvodom svake noći. Ručak služe uvek četiri sultanuše koje
predstavljaju četiri supruge, a večeru četiri ostale sultanuše. Jedna
četvorka služi uvek kafu; ali od četvorki pri pripovedanju ostali su,
preko puta svake niše, još samo jedan dečak i jedna devojčica. Pri
svakom pripovedanju, Alina i Adelaida su privezane za stubove o kojima
smo govorili na početku; privezane su za njih dupeta okrenutih prema
kanabetima, a pored jedne i druge je po jedan stočić sa šibama, tako da
su stalno spremne da ih neko batina. Konstanci je dozvoljeno da sedi s
pripovedačicama. Svaka starica je pored svoga para, a Julija, gola, luta
od jednog do drugog kanabeta da bi primila naredbe koje odmah
izvršava. Inače, kao i uvek, po jedan nabijač na svakom kanabetu. U
takvom poretku Degranž počinje svoja kazivanja. Jednim posebnim
pravilnikom, prijatelji su utvrdili da će Alina, Adelaida, Avgustina i
Zelmira biti podvrgnute okrutnosti njihovih strasti, i da će utvrđenog
dana moći ili da ih umore lično ili da ponude žrtvu prijatelju po svom
nahođenju, a da drugi ne smeju da se zbog toga ljute; što se tiče
Konstance, ona će poslužiti za proslavu jedne sedmice, na način koji će
biti objavljen u pravo vreme i na pravom mestu. Kada vojvoda i Kurval,
koji će po ovom dogovoru opet ostati udovci, budu zaželeli, da bi završili
mesec, da uzmu nove supruge za obavljanje dužnosti, moći će da se
posluže preostalim sultanušama. Stubovi će ostati prazni kada dve žene
koje ih krase ne budu više na njima. Degranž počinje, i pošto je najavila
da će se ubuduće raditi samo o ubistvima, obećava da će voditi računa,
kako joj je preporučeno, da ulazi u najsitnije pojedinosti, a naročito da
neće izostaviti obične strasti kojima su ove ubice počinjale, da bi se
mogle ustanoviti veze i uzročnosti i da bi se videlo koja vrsta običnog
bluda, izmenjenog i dopunjenog u glavi lišenoj principa i morala, može
dovesti do umorstva, i do koje vrste umorstva. Zatim počinje.
Treći. 11. Voleo je da šamara, a kao drugo, da joj uvrće vrat na sve
strane, tako da joj lice ostane na strani gde je guzica.
12. Voleo je zverstva, a kao drugo, da žensku pocepa pastuv, koji je
time i ubije.
13. Voleo je da jebe u dupe, a kao drugo, da je zakopa dopola i hrani
sve dok joj zakopana polovina ne istruli.
14. Voleo je da drka sikilj, a sada njegovi najamnici drkaju po sikilju
do smrti.
15. Jedan batinaš, usavršavajući svoju strast, kandžija ženu po celom
telu do smrti.
To veče, vojvoda hoće da mu Avgustinu drkaju po klitorisu, koji je
vrlo nadražljiv; Dikla i Sanvila se smenjuju i drkaju je dok se ne
onesvesti.
Osmi. 37. Voleo je da šiba goveđom žilom po celom telu isti onaj o
kome je Martina govorila da voli ovlaš da razapinje na točak tri uda, a
da lomi samo jedan. On voli i sasvim da razapne ženu, ali je davi na
samom krstu.
38. Onaj o kome je govorila Martina, što se pravio da će ženskoj da
odseče glavu dok je ne izvuku konopcem, sada je zaista obezglavljuje u
trenutku svršavanja. On se drka.
39. Martinin slučaj od 30. januara, koji je voleo da zaseca, ubija u
tamnici.
40. Voleo je da kandžija trudne žene po stomaku, produbljuje ovo
puštajući da na trudnu ženu padne ogroman teret, koji smrska i ženu i
plod.
41. Voleo je da gleda ogoljeni vrat ženske, da ga steže, da ga malo
gnječi: sada zabada iglu ispod potiljka, u određeno mesto, što je odmah
ubija.
42. Voleo je svećom da lagano pali razne delove tela. Usavršava to
ubacivanjem u zažarenu peć koja je toliko vrela da smesta sve sagori.
Tvrtko, kome se mnogo diže, i koji je, dok je trajalo pripovedanje,
išao dva puta da šiba Adelaidu privezanu za stub, predlaže da je bace
poprečke u vatru, i pošto je ona predrhtala ovaj predlog, za koji nije bilo
razloga da ne bude prihvaćen, rešili su da joj isprže samo bradavice:
Tvrtko, njen muž, jednu, Kurval, njen otac, drugu; obojica pri tome
obredu svršavaju.
Četrnaesti. 73. Jedan čovek čija je obična strast bila da bičuje ženske
usavršava je vadeći svakog dana iz ženinog tela po parče mesa veličine
graška; niko je ne previja, i ona strada tako malo-pomalo.
Degranž upozorava da će govoriti o vrlo bolnim ubistvima, pri
kojima, je glavna stvar krajnja svirepost; na to svi zahtevaju, više nego
za druge priče, najpodrobnije pojedinosti.
74. Onaj što je voleo da pušta krv pušta svakog dana po petnaest
grama, sve do umorstva. Ovaj je pobrao burne aplauze.
75. Onaj što je voleo da ubada čiode u dupe, svakog dana zadaje po
jedan lak udarac nožem. Zaustavljaju krv, ali ne previjaju, i ona tako
lagano umire.
75. bis. Jedan batinaš lagano testeriše sve udove, jedan za drugim.
76. Markiz od Mezanža, o kome je Dikla govorila u vezi sa kćerkom
obućara Petinjona, koju je i kupio, a čija je prva strast bila da ga šibaju
po četiri sata dok ne svrši, ima i jednu drugu, da malu devojčicu preda u
ruke nekog diva koji obesi dete s glavom nad ogromnim ognjištem gde
vatra vrlo dugo tinja; devojčice moraju biti nevine.
77. Prva mu je strast bila da šibicom prlji malo-pomalo dojke i
guzove, a druga mu je da nadene celo ženino telo sumpornim fitiljima
koje pali jedan za drugim, da je posmatra kako umire.
»Nema bolnije smrti od ove«, reče vojvoda, priznajući da se već
upuštao u ovu gadost i da je od nje silovito svršavao; »kažu da žena
može tako da preživi šest do osam časova.« Uveče su se izređali na
Seladonovom dupetu; vojvoda i Kurval se prosuše u njega. Kurval hoće
da puste krv Konstanci, zbog njene trudnoće, i on joj lično pušta krv
svršavajući u Seladonovo dupe; zatim odseca jednu dojku Terezi guzeći
Zelmiru, a vojvoda guzi Terezu dok ovaj operiše.
Dvadeset treći. 119. Stavlja dečaka u mašinu koja ga vuče čas gore,
čas dole, i tako ga drobi; vade ga iz mašine sveg izdrobljenog i sutradan
ga opet stavljaju, i tako nekoliko dana uzastopce, sve do smrti.
120. Jednog dečaka, skoro dete, lepa kurvica drka do iznemoglosti;
sve je slabašniji, ne hrane ga, i on najzad umire u strahovitim trzajima.
121. Istog dana mu operiše kamen u bubregu, tumor na mozgu,
fistulu u oku i čir u dupetu. Dobro pazi da nijedna operacija ne uspe, pa
ga zatim ostavljaju bez pomoći dok ne izdahne.
122. Pošto mu je potpuno odsekao kurac i muda, pravi mu pičku
svrdlom od usijanog gvožđa, koje sve sprži; jebe ga u tu rupu i davi u
trenutku svršavanja.
123. Timari ga češagijom za konja; kada ga je tako sveg raskrvavio,
maže ga alkoholom, koji pali, zatim ga opet timari, opet pali namazani
alkohol, i tako do smrti.
To isto veče privode Narcisa na mučenje; peku mu butine i budžu,
drobe mu jajca. Na zahtev vojvode, koji se ostrvio na Avgustinu, nju
ponovo izvode; peku je po butinama i ispod miške, zabadaju joj vrelo
gvožđe u pičku. Ona pada u nesvest; vojvoda se od toga još više razjari;
odseca joj jednu sisu, pije joj krv, lomi obe ruke, čupa dlake sa pičke i
sve zube, odseca sve prste i patrljke prlji vatrom. Opet spava s njom, i
prema Diklinom iskazu, jebe je u pičku i dupe cele noći i najavljuje joj
da će je otpremiti sutradan. Nastupa Lujza; lome joj ruku, peku jezik,
sikilj, čupaju joj sve nokte i peku raskrvavljene vrhove prstiju. Kurval je
u takvom stanju sodomiše i, sav u jari, gnjavi i gnječi iz sve snage jednu
Zelmirinu sisu dok svršava. Nezajažen ovim uživanjima, šiba je iz petnih
žila.
Dvadeset šesti. 134. Jedan krvnik staje ispod kule, blizu mesta
posejanog gvozdenim šiljcima. Sa vrha kule guraju prema njemu više
dece oba pola, koju je prethodno guzio: voli da ih gleda nabodene na
šiljke i da ga njihova krv sveg poprska.
135. Isti o kome je govorila 11. i 13. februara, a čija je strast da
izaziva požare, ima još jednu strast, da zatvori šest trudnih žena na
jedno mesto, gde su vezane za zapaljive predmete; zapali vatru, a ako
pokušaju da beže, on ih sačeka gvozdenim vilama, nabode ih i ponovo
baci u vatru. U tom trenutku, kada su napola pečene, pod puca i sve
padaju u veliki kazan pun ključalog ulja, gde konačno stradaju.
136. Onaj isti Diklin koji tako savršeno mrzi sirotinju, koji je od nje
kupio Lusilinu majku, sestru i nju, koga je pomenula i Degranž
(proverite to), ima i drugu strast, da sakupi celu jednu siromašnu
porodicu nad rudničkim oknom i da gleda kako svi skaču unutra.
137. Jedan rodoskvrnilac, veliki ljubitelj sodomije, da bi spojio ovaj
zločin sa rodoskvrnavljenjem, ubistvom, silovanjem i bogohuljenjem,
kao i s preljubom, podaje se sinu sa hostijom u dupetu, siluje svoju
udatu kćer i ubija sestričinu.
138. Jedan veliki pristalica dupeta davi jednu majku guzeći je; kada
je mrtva, okreće je i odjebe u pičku. Pri svršavanju ubija ćerku na
majčinim grudima nožem u srce, zatim odjebe ćerku u dupe, mada je
mrtva; zatim, ubeđen da još nisu mrtve i nadajući se da će još patiti,
baca leševe u vatru i svršava gledajući kako gore. To je onaj isti o kome
je govorila Dikla 29. novembra, koji je voleo da gleda žensku na crnom
satenskom krevetu; takođe je to onaj isti o kome kao prvom priča
Martina 11. januara.
Privode Narcisa na mučenje; odsecaju mu jednu šaku. To isto čine
Kitonu. Mišeti peku pičku iznutra; to isto Ružici; obema peku trbuh i
sise. Ali Kurval, koji, uprkos sporazumu, ne vlada sobom, odseca Ružici
celu sisu dok guzi Mišetu. Onda nastupa Tereza, kojoj opauče dve
stotine udaraca goveđom žilom po celom telu i izvade jedno oko. Te noći
Kurval dolazi po vojvodu i, praćeni Degranžom i Diklom, spuštaju
Zelmiru u podrum, gde nad njom primenjuju najprefinjenija mučenja,
da bi je najzad umorili. Sva ova mučenja su strašnija od mučenja
Avgustine; sutradan ujutro, u vreme doručka, zatiču ih još uvek pri
poslu. Ova lepa devojka umire u petnaest godina i dva meseca; ona je
imala najlepše dupe u haremu devojčica. A Kurval, koji je ostao bez
žene, sutradan uzima Hebu.
Ovde Degranž završava svoje pripovesti; zahvaljuju joj, slave je, itd.
Toga dana su se od ranog jutra vršile zastrašujuće pripreme za završnu
proslavu koju su zamislili. Kurval, koji mrzi Konstancu, jebao ju je od
jutra u pičku, i objavio joj smrtnu kaznu tako je jebući. Kafu je poslužilo
pet žrtava, i to: Konstanca, Narcis, Kiton, Mišeta i Ružica. Počinili su
užase; pri pripovedanju koje smo maločas pročitali, sve četvorke koje su
nekako sakupili bile su gole. Čim je Degranž završila, priveli su prvo
Fani, odsekli joj preostale prste na nogama i rukama, a Kurval, vojvoda i
četiri prvostepena nabijača naguzili su je bez podmazivanja. Stigla je
Sofija: naterali su Seladona, njenog momka, da joj ispeče pičku iznutra,
odsekli su joj sve prste na nogama i rukama, puštali joj krv iz sva četiri
uda, pocepali joj desno uho i izvadili levo oko. Seladona su naterali da u
svemu tome pomaže, često je morao i sam da radi, a na najmanju
grimasu su ga udarali kandžijama sa gvozdenim šiljcima. Zatim su
večerali; obed je bio raskošan, pili su samo penušavi šampanjac i likere.
Izvršenja su ostavili za orgije. Kad su gospodari bili pri slatkišima,
obavestili su ih da je sve spremno; sišli su i zatekli podrum veoma
ukrašen i lepo opremljen. Konstanca je ležala na nekoj vrsti odra, a
četvoro dece je ukrašavalo četiri ugla. Kako su dupeta bila još vrlo
sveža, najpre su dugo uživali da ih mrcvare. Najzad su otpočeli mučenje:
Kurval je lično rasporio Konstancin stomak, guzeći Kitona, i iščupao joj
je plod, već lepo razvijen i sa oznakama muškog pola; onda su nastavili
sa mučenjima svih pet žrtava, koja su bila koliko okrutna toliko
raznovrsna.
Prvog marta, videći da se sneg još nije otopio, rešavaju da otpreme
sve što je preostalo. Ljubavnici prave novi raspored u sobama i odlučuju
da predaju zelenu traku svima koji se vraćaju u Francusku, pod uslovom
da im pomognu da pobiju ostale. Ništa ne pominju kuhinjskom osoblju,
ali rešavaju da pogube tri služavke, koje vredi mučiti, a da spasu tri
kuvarice, zbog njihovog znanja i veštine. Shodno tome, prave spisak iz
kojeg se vidi da su već žrtvovali:
Od supruga: Alinu, Adelaidu, Konstancu… 3
Od devojaka iz harema: Avgustinu, Mišetu, Ružicu i Zelmiru… 4
Od mladunaca: Kitona i Narcisa… 2
Od nabijača: jednog drugostepenog… 1
Svega… 10
Završni račun:
Pobijeno pre 1. marta u prvim orgijama… 10
Posle 1. marta… 20
A vraća ih se… 16
Svega… 46
Što se tiče mučenja poslednjih dvadeset podanika i života koji se
odvija do odlaska, to ćete opisati kako vam je volja. Reći ćete pre svega
da je dvanaestoro preostalih ručavalo zajedno, a mučenja izaberite kako
vam drago.
BELEŠKE
Ne odstupajte nikako od ovog plana: o svemu u njemu je više puta
promišljeno i sve je postavljeno s najstrožom tačnošću.
Razradite odlazak. Naročito ne zaboravite da ličnosti pri večerama treba
što više da morališu.
Kada budete prepisivali načisto, upotrebite jednu svesku u koju ćete
upisati sve glavne ličnosti i sve one koje imaju neku značajniju ulogu, na
primer, one koji imaju više strasti i o kojima ćete govoriti više puta, kao što
je, na primer, onaj iz pakla; ostavljajte veliku prazninu pored svakog imena
i popunjavajte tu prazninu prepisujući sve što liči ili se odnosi na njih. Ova
beleška je neophodna, to je jedini način da imate jasan uvid u svoje delo i da
izbegnete ponavljanja.
Ublažite znatno prvi deo, sve je suviše razvijeno; treba da bude što lakši i
kao obavijen velom. Nikako ne dopustite četvorici prijatelja da čine nešto što
prethodno nije ispričano, o tome niste vodili dovoljno računa.
U prvom delu, recite da je čovek koji jebe u usta devojčicu koju podvodi
otac onaj isti koji jebe prljavim kurcem, i da je o njemu već govorila.
Ne zaboravite da u decembar ubacite scenu sa devojčicama koje, posle
večere koju su poslužile, služe prijateljima likere iz dupeta; to ste najavili, a
u planu ste potpuno propustili.
RAD
Beograd
Moše Pijade 12
Za izdavača
Milovan Vlahović
Lektor
Jovanka Arsenović
Tehnički urednik
Đuro Crnomarković
Korektori
Jelica Lazić, Jovanka Simić
Rad − Beograd
1989.