TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska

Eksplozija

TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska Eksplozija

IZVOR - WWW.ASTRO.HR

Prošlo je gotovo devedeset godina od stravične zračne eksplozije koja je sravnila sa

zemljom 2150 četvornih kilometara sibirske tajge. Ovo  je danas i sretno vrijeme kada se
postavljaju posljednji komadići mozaika "Tunguska zagonetka 1908."

Događaj se desio, u to vrijeme, gotovo nenastanjenom i nedostupnom području : Rusija,

centralni Sibir. Pristup je uz velike teškoće tamo bio moguć samo tokom ljetnih
mjeseci uz velike teškoće i rizik. I istorijski taj se događaj desio u veoma nepovoljno
vrijeme : Završetak Rusko-Japanskog rata, revolucije, kontrarevolucije, razbojništva,
crveni i bijeli, deseci tisuća mrtvih. Devetnaest godina nakon eksplozije, nakon
istraživanja, koje je priča za sebe,  stiže u to područje, Leonid Kulik. Njegove snimke
razorenog područja šokirale su suvremenike i obišle svijet. Naredne godine u to područje
kreće prva prava ekspedicija, ali nažalost ne da ispita što se dogodilo, već da pronađe
veliki željezno-nikalni meteorit. I slijedećih godina ekspedicije su, nakon mukotrpnog
putovanja, stizale u to područje. Uzaludno su isušivale tresetišta i okrugla jezerca
termokarsta u preduvjerenju da su to udarni krateri na čijem se dnu nalaze meteoriti.
Sondirali su veliku Južnu močvaru, prekapali po brdu Stojković, ali nisu pronašli ni
miligram materijala za kojeg bi se sa sigurnošću moglo ustvrditi da pripada Tunguskom
tijelu. Došla su i mračna vremena Staljinovih čistki i gulaga, istraživanja su stala, nitko
se nije želio eksponirati, bilo je preopasno. Ipak, pred sam drugi svjetski rat organizirano
je nekoliko ekspedicija, ali bez ikakvog plana što treba tražiti.

U tim je ekspedicijama izvršeno i zračno snimanje čitavog područja, a nastale su i nove

hipoteze o samom događaju. Započeo je drugi svjetski rat. Leonid Kulik, kao dobrovoljac
u odbrani Moskve, biva zarobljen i umire u zarobljeništvu. Završava rat, ali sada
Sovjetski savez ima važnijeg posla, nizaju se uspjesi ponovne izgradnje kao i tehničkih i
znanstvenih dostignuća. Tunguska eksplozija je pala u zaborav. Tako bi i bilo ostalo da
pisac znanstvene fantastike Aleksandar Kazancev, nije pri Moskovskom planetariju
organizirao družinu koja se time nije mogla pomiriti. Njegova je serija članaka, i
knjiga nakon toga "Gost iz svemira", opisivala događaj kao nuklearnu eksploziju reaktora
nepoznatog svemirskog broda koji je zbog havarije ušao u zemljinu atmosferu.
Njegova je ideja oduševila najšire slojeve pučanstva Sovjetskog saveza i obišla je svijet
naišavši svugdje među pukom na nevjerojatno dobar prijem, (čak je i u Hrvatskoj u to
vrijeme napisana i tiskana knjiga "Osvajač 2 se ne javlja" Bjažića i Furtingera sa
razrađenom pričom o svemirskom brodu). U SSSR-u se  podigla "velika prašina", a mali
je "potres" potresao i monolitnu akademiju znanosti i umjetnosti SSSR-a. Nisu postojali
nikakvi dokazi kojim bi se dalo negirati takve tvrdnje, a i ono malo rezultata predratnih
ekspedicija je uništio KGB ili je bilo nedostupno skriveno i ljubomorno čuvano od
uništenja u rukama raznih članova tih ekspedicija. Krajem pedesetih godina Akademija
SSSR-a organizira prve, zbilja velike i dobro opremljene ekspedicije. Uzimaju se deseci
tona uzoraka, detaljno se kartira čitavo područje, piše se stotinjak znanstvenih radova,
ali sve je skupa publicirano u zbornicima radova beznačajnog tiraža (500 primjeraka u
SSSR-u !) i javnosti gotovo nedostupnih.

Ipak istraživanja su isključila neke pretpostavke i ostale su samo tri koje su

zadovoljavale scenario :

 sudar Zemlje s malim kometskim jezgrom,

 sudar s malim asteroidom,

 i na kraju, van SSSR-a gotovo nepoznata, hipoteza o povratnom udaru zemljinog

magnetskog repa.

Strana 1
 TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska
Eksplozija

Posljednju su ubrzo isključili jer nikako nije mogla biti objašnjena pojava opisana od
strane očevidaca, a asteroidna hipoteza se nikako nije uklapala u stare pretpostavke po
kojima svako veće kruto tijelo mora proizvesti meteorit i udarni krater. Hipoteza
kometskog jezgra doživjela je nevjerojatan publicitet kad je Lubor Kresak, u to vrijeme
broj jedan svjetske kometske astronomije, stao uz nju i izjavio da se vjerojatno radilo o
komadu kometa "Enke". Sljedio je velik broj članaka posvećenih Tunguskoj eksploziji u
svim mogućim časopisima, novinama, televizijskim emisijama itd. Kampanja kometske
hipoteze je bila toliko jaka da je, izražavati sumnju u nju, zvučilo heretički.
Ta se situacija produžila sve do današnjih dana, i veoma je teško pronaći članak koji bi se
tome protivio. Ipak Zdenek Sekanina, Andrew Chaikin i još nekolicina drugih objavili su
seriju veoma kvalitetnih radova u kojima su dokazivali da se, ni u kom slučaju nije moglo
raditi o kometu, već je to morao biti kameni asteroid !  Nažalost njihovi su članci
objavljeni u specijaliziranim revijama pa su za običnu publiku ostali nedostupni.
U međuvremenu nastale su i druge ezoterične hipoteze, ali nisu vrijedne čak ni spomena.

Konačno 1990. god. započinje novi period istraživanja u potrazi za konačnim odgovorom.
Zahvaljujući novim vjetrovima otvaranja prema svijetu uspjeli su Nikolai Vasilijev i
Gennadi Andreev, gurui tih ekspedicija, organizirati prvu međunarodnu ekspediciju u to
područje. Tijekom pripremnih dogovora na univerzitetu Tomsk izašla je na vidjelo masa,
nikad objavljenih radova, a izrađen je i mogući scenario događaja, te određeni pravci
istraživanja. U ljeto te iste godine znanstvenici iz SSSR-a, Bugarske, Francuske, Švedske
i jedan Hrvat uspijevaju pronaći dva manja udarna kratera i masu čestica zarobljenih u
smoli, neizmjenjenih od 1908.godine.   

Narednih se godina na tom području izmjenjuju nove ekipe, ali nije pronađeno ništa
novo, spektakularno, samo se potvrđuju otkrića prve ekspedicije.

IZVOR – WWW.BOSNIC.COM

Dan kada su se otvorila nebesa...

Bilo je praskozorje 30. Juna, 1908. godine, kada se misteriozno plamteće tijelo pojavilo
na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je
odjeknula strašna eksplozija, čije uzroke nauka ni do danas nije odgonetnula... Samo je
jedna činjenica do kraja neupitna, 30. Juna, 1908. godine u
središnjem Sibiru se dogodilo nešto neviđeno, silovita
eksplozija jačine termonuklearnog oružja razorila je i opustošila
šumski masiv na preko 2150 četvornih kilometara i izazvala
potres kojeg su registrirale sve geofizikalne stanice u svijetu.
Sljedećih godina i desetljeća, kada su prve ekspedicije krenule
u to negostoljubivo pustošno područje kako bi istražile što je
eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo povećala. Zbog toga
nije ni čudo što taj događaj i danas zbunjuje naučnike i
pobuđuje interesovanje svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je
nazvao "najvećom naučnom misterijom 20. stoljeća", Isaac Asimov "fantastičnom
eksplozijom koja prevazilazi maštu i najboljih SF pisaca", a znameniti Arthur C. Clarke ga
proglasio, "scenarijem sudnjeg dana" !

Šta Se Uistinu Dogodilo 1908. Godine U Sibiru !?

Ugledni ruski naučnik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao Kompleksnu

samoinicijativnu ekspediciju za istraživanje tunguske katastrofe (KSE) u čijem je
istraživanju sudjelovalo preko 1500 naučnika različitih profila, sedamdesetih je godina
izazvao pravu senzaciju kada je svoja otkrića saopćio Sovjetskoj akademiji nauka,
ustvrdivši da se u Sibiru srušio vanzemaljski svemirski brod ili svemirska sonda i da za
ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze !

Strana 2
 TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska
Eksplozija

Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraživanjem i odgonetanjem misterioznih

događaja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih kojima je nauka
poklonila podosta vremena. Proteklih desetljeća, događaj u Sibiru pokušali su objasniti
najeminentniji naučnici Istoka i Zapada; vršena su detaljna proučavanja izrovanog
tla; analizirana je flora i fauna; bilježena su dramatična svjedočanstva onih koji su
preživjeli "susret treće vrste" s nevjerojatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane
kompjutorske animacije i računice; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela...
Kao posljedice svega toga, rodile su se, ni manje ni više, čak 72 različite naučne teorije !
Na koncu, ni jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-šest teorija koje su
vjerojatno moguće objašnjenje za ono što je 1908. godine, uzbudilo i potreslo svijet.
Tvrdnja ruskog naučnika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija
međuplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, što je sve do svoje ekspedicije na
mjesto zagonetnog događaja, Vasiljev bio jedan od najogorčenijih protivnika teorije da je
iznad Tunguzije eksplodirao svemirski brod neke nama nepoznate kozmičke civilizacije !
Što je to utjecalo da ugledni naučnik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji koja se još
jučer doimala više nego fanatstičnom ?! - "Raspolažem s dokazima" - izjavio je Nikolaj
Vasiljev u velikom intervjuu za sarajevski "Svijet" - "da je zagonetno tijelo, prije nego što
je eksplodiralo, napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokušaj nepoznatih
gostiju iz svemira da otklone kvar i uspostave kontrolu nad letjelicom. Na žalost, nisu
uspjeli..." Vasiljev rapolaže i drugim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije... Vratimo
se u prošlost.

Kao Smak Svijeta...

Bilo je praskozorje 30. Juna, 1908. godine, kada se zagonetno tijelo pojavilo visoko iznad
Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji letjelo je prema sjeveru preko azijskog
kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. Što je dublje prodiralo u Zemljinu atmosferu,
postajalo je svjetlije, grmljavina sve paklenija, a istovremeno oko sebe je širilo i sve
ubitačniju jaru. Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se
probijale između sprženih pješčanih dina, zaustavljale su se i u čudu gledale misteriozno
leteće tijelo što je, poput golemog letećeg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu, blješteći
silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih
(5000 F). Istodobno, iznenađeni nomadi i siroti
stanovnici ubogih naselja, u udaljenim prostranstvima
središnje Rusije, u strahu su promatrali nebo, panično
se hvatajući za uši, jer im je zaglušujuća buka, činilo
se, prodirala sve do samog mozga. Mnogi su od silne
tutnjave za sva vremena izgubili sluh. Tačno u 07:17
sati usnula središnja sibirska visoravan, koja se pruža
nedaleko od rijeke Tunguska Podkamenaja, desne
pritoke moćnog Jeniseja, inače rijetko naseljen i
nepristupačan kraj nepreglednih tresetišta i borovih šuma, po kojima su tumarala golema
stada sobova, počela je silovito da podrhtava. Istodobno, Zemljine drhtaje registrirali su
svi seizmografi svijeta, a eksplozija se čula u radijusu od 1000 kilometara. Podzemni
potres se osjetio bez ikakvih uređaja čak i u Irkutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu
od 700-800 kilometara. Zatim je nastupio neviđeni kaos. Eksplozija ! Vatra ! Lom !
Paklena vatrena jara, dim i prašina u kojima se gubi jutarnja svjetla ! Sibir nestaje u
zlokobnoj pomrčini ! Je li to bio smak svijeta ?! Kraj planete Zemlje ?! Nad Sibirom se
širi gigantska vatrena pečurka. Zrak je suh i ispunjen zaglušujućom eksplozijom, koja
odjekuje deset tisuća kilometara unaokolo. Golemi val vrućine, što se silnom brzinom širi
preko močvara i blagih brežuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuje sve pred sobom. Plamen
i dim dizat će se i zamračivati nebo još mjesecima iza tog kataklizmičkog događaja.
Nepregledne tisućugodišnje šume u jednom jedinom su trenutku povaljane kao da se
radilo o šibicama koje je netko neoprezno istresao. Drvene kolibe sjevernih nomada
naprosto su sravnjene s tlom, a ljudi i životinje - što su imali (ne)sreću da prežive,
unezvjereno su lutali opustošenim krajolikom tragajući za odgovorom - što se dogodilo.
Prizori pakla su svuda oko njih. Pet tisuća kilometara unaokolo. Čini se da za njih nema

Strana 3
 TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska
Eksplozija

spasa. I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni čudnim dimom i pepelom, dižu
dvadesetak kilometara iznad Sibira, cijelo područje je zasuto zloslutnom "crnom kišom".
Za sirote i neuke sibirske nomade to je još jedan predznak da je odista stigao - sudnji
dan !

Zemlja Se Zatresla

Svjedočanstva onih koji su preživjeli tungusku katastrofu su više nego uzbudljiva : "Bilo
je vrijeme doručka i zadesio sam se na trijemu kuće blizu trgovačke postaje u Vanovari.
Upravo sam podigao sjekiru da presiječem obruče na jednom buretu, kada su se otvorila
nebesa, a visoko iznad šume, čitav sjeverni dio svoda kao da je bio zahvaćen silnim
plamenom... U istom trenutku zapljusnula me je strašna jara. Kao da mi je košulja
buknula pravim ognjem... Mašio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj
mah nebom razlijegao prasak, a odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbačen i
tresnuo sam na zemlju nekih šest metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivši na
trenutak svijest. Moja je žena istrčala i uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska začula
se zaglušujuća buka, kao da je kamenje padalo s neba. Zemlja se počela tresti, a ja sam,
ležeci na tlu, prekrio glavu rukama, plašeći se da me ne pogodi neki kamen ili nešto
drugo, još opasnije, što je padalo s neba. U trenutku kada su se nebesa otvorila, sa
sjevera je oko naše kolibe počeo da huči vreli vjetar, kao iz topovske cijevi, ostavljajući
sagorjeli trag na tlu... " Stravične trenutke zagonetne eksplozije jedan je seljak doživio u
polju : "Tek što sam sjeo doručkovati pored pluga, kada se najednom razlegoše silni
prasci, slični detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh šume
suknu plamen... U tom trenutku spazih kako je vjetrušina poobarala drveće i najprije mi
pade naum da je u pitanju orkan. Ščepah čvrsto rukama drške pluga, kako ga oluja ne bi
otpuhala. Vjetar je bio tako snažan da je podizao gromade tla s površine, a onda orkan
poče da diže vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga mogao vidjeti, jer se moje imanje
nalazi na obronku brda. Istodobno, tutnjava je toliko prestrašila konje da su upaničene
životinje počele sumanuto galopirati vukući za sobom opremu za oranje..."

I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma : "Prala sam vunu na obali rijeke
Kan, kada se iznenada začula buka slična snažnom lepetu krila prestrašenih ptica..., a uz
rijeku otpoče da se valja golemi uništavajući val nalik vodenom zidu. Ubrzo zatim,
razliježe se još jedan prodoran prasak, koji je bio toliko silovit da je jedan od radnika u
mojoj blizini, kao pokošen pao u vodu !"

U isto vrijeme iznad Sibira se širio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispunjen serijom
silovitih razornih detonacija koje su odjekivale tisućama kilometara unaokolo. Vrela
zračna struja munjevito se širila preko blagih brežuljaka ostavljajući ugljenisanu pustoš.
Drveće je bilo sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i životinje rasuti kao
čestice prašine. Zapanjeni Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je
zagonetni udarni val pustošio selo, rujući zemlju poput džinovske krtice....

IZVOR - WWW.GALAKSIJA.COM

"Postoji planet čija je orbita oko Sunca slična Zemljinoj, ali traje 3.600 godina (Nibiru,
Planet-X). Mi u Ruskoj Akademiji za nacionalnu sigurnost znamo da su taj planet i
postrojenje u Sibiru, blisko povezani. Mi vjerujemo da ovo postrojenje drži taj planet u
stabilnoj orbiti. Kada bi se on pomaknuo, promijenio orbitu, čitav bi sunčev sustav postao
nestabilan. Zemlja ima prijatelje iz svemira, prijatelje za koje vjerujemo da nas potiho
čuvaju. Oni neće dozvoliti bilo kojem planetu, kometi ili asteroidu da udari i uništi
Zemlju. Nama je ovo sada posve jasno…"

Ovo je razgovor kojeg je u izvornom obliku prvi objavio britanski magazin UFO, u svom
Aprilskom izdanju 2004. god. Razgovor sa Valerijem Uvarovim, članom ruske Akademije
za nacionalnu sigurnost, zaduženim za prikupljanje podataka o "letećim tanjirima",
napravio je njihov urednik Graham W. Birdsal. Razgovor je potom u cjelosti prenio širom

Strana 4
 TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska
Eksplozija

svijeta sve popularniji Nexus Magazine, najavljujući ga kao senzacionalno otkriće i na

svojim web stranicama. I konačno u cjelosti ga prenosi i Svjetlost.

Što je toliko zanimljivo u ovom razgovoru da je izazvao svjetsku pozornost ? Visoka

znanstvena i politička funkcija Valerija Uvarova ? Možda, ali intervjue na ovu temu su i
ranije davali visoki činovnici velikih sila. Uvarov nam otkriva nove senzacionalne
podatke ? Da, ali ništa više od onih koje smo mogli čuti na svim svjetskim NLO
konferencijama. Zašto ga onda u cjelosti prevodimo i objavljujemo ? Jer Valerij Uvarov
govori istinu, a istina glasi da NLO-i postoje. Uvjerite se i sami…

 Graham Birdsall : Šta je vaša zvanična funkcija ?

Valerij Uvanov : Ja sam šef Odjeljenja za Istraživanje NLO-a, Nauke i Tehnologije, ruske
Akademije za Nacinalnu Bezbjednost, koja je bazirana u Petrogradu.

 Da li je to zvanična vladina organizacija ?

Naravno da jeste. Ja imam samo dva čovjeka iznad sebe, a oni su direktno odgovorni
predsjedniku Putinu.

 Čime se bavite ?

Naše istraživanje je je podjeljeno na dva dijela. Prvo – neprestano skupljanje podataka

koji dolaze iz cijelog svijeta, a onda njihovo sortiranje u "žutu" ili "crvenu" kategoriju.
Ti podaci se onda dalje raspodjeljuju raznim drugim odjeljenjima po cijeloj Rusiji. Drugi
dio našeg rada potekao je iz pitanja postojanja NLO – naravno, mi znamo da oni postoje,
ali ne znamo šta se krije iza te njihove aktivnosti i kakvi su njihovi interesi. To je
trenutno naš najvažniji zadatak tj. ono čemu poklanjamo najviše pažnje.

 Postoji li aktivna saradnja između NASA-e i ruske zračne službe na tehničkoj, vojnoj,
pa i znanstvenoj razini. Surađujete li sa sličnim organizacijama i imate li
prekomorske veze s njima ?

Mogu vam iskreno reći, da sam se upravo nekoliko dana prije leta za SAD sastao...
nazovimo to tako, sa svojim šefovima. Rekli su da su vrlo zainteresovani za saradnju s
drugim organizacijama... recimo, s našim prijačeljima na Zapadu. Mogu reći da je ova
misija na samom početku. Zadužen sam za pronalaženje pravih ljudi. Kada se to napravi
i kada se aktivira sljedeća faza, možemo napraviti neke konkretne korake.

 Ovih dana ste aludirali na neke značajne pomake vezano za Tungusku eksploziju iz
1908. godine. Zbog vjerodostojnosti, možete li nam reći zašto sada vjerujete da
znate uzrok ?

Mi sa sigurnošću znamo šta je bio uzrok. Radilo se o meteoru, međutim, taj meteor je bio
pogođen… recimo… nekom vrstom projektila. Taj projektil je bio ispaljen iz jedne
instalacije, tj. baze. Mi ne znamo ko je tu bazu sagradio, ali ona je sagrađena veoma
veoma davno i nalazi se u Sibiru, nekoliko stotina kilometara sjeverno od Tunguske
pokrajine. Ovo mogu sa sigurnošću da tvrdim jer pouzdano znamo da se u tom regionu
dogodilo nekoliko eksplozija. Reći ću vam i ovo, posljednji put kad je iz ove instalacije
ispaljen projektil i pogođen meteor, bilo je u ponoć između 24. i 25. Septembra, prošle
godine. To je poznato i nekim američkim krugovima, koji su pratili ovaj događaj.

 Izvinjavam se, ali meni to sve nekako zvući kao naučna fantastika.

Znate, Graham, mi inače kad razgovaramo o suštinskim aspektima pozadine svega

ovoga, mi to činimo samo s onima koji razumiju i prihvataju – i odgovornost koja ide

Strana 5
 TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska
Eksplozija

zajedno sa tim. Znate, mi ovdje imamo posla s tehnologijom koja je daleko ispred naše, i
koja je u stanju da čini stvari koje mi još uvijek ne možemo.

 Možete li biti malo više specifični u vezi tačne lokacije gdje se ta baza nalazi ?

Kada pronađete na karti mjesto u Tunguskoj, gdje se ova eksplozija dogodila, na

jugoistoku ćete vidjeti poznato Bajkalsko jezero. Iza njega se prema sjeveru proteže
ogromna pustara veličine nekih 100.000 km 2. To područje je veoma slabo naseljeno,
nema ni gradova ni sela. Tamo smo pronašli tu bazu. Sada ću da budem otvoren i kažem
da ova baza ima i neku vrstu vlastitog energetskog sistema, kojeg smo mi uspjeli da
lociramo. Za vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji po prvi put smo primjetili pojačanu
emisiju energije iz tog postrojenja, odnosno, baze. Za nas je ovo bilo jedno nevjerovatno
otkriće, mada već od prije pouzdano znamo da je ta baza u nekoj vrsti interakcije sa
socijalnim previranjima i ratovima. Veliki dio naših istraživanja čini i pretraga prastarih
spisa. Tako smo pronašli i zapise Echutin Apposs Alanhor, koje jednostavno nazivamo
Alanhor spisima, i koji su prema našim procjenama stari najmanje 4.000 godina. Ono što
je najnevjerovatnije je to što je u njima jednim naučnim jezikom opisano sve što se tu
dešava. Ja sam posjetio to područje dva puta. Prvi put su naši detektori otkrili veoma
visok nivo radijacije. Moram da priznam, bilo je veoma opasno jer nismo nikako mogli da
se zaštitimo od nje. Nekoliko lokalnih žitelja znaju dosta toga o tom postrojenju, čak su
nam detaljno opisali i nacrtali metalne tvorevine koje su tamo vidjeli. Ovi ljudi, članovi
njihovih porodica i njihove životinje, svi pate od radijacione bolesti. Još ću nešto da vam
kažem u vezi Tunguske eksplozije, što vjerovatno nikada prije niste imali priliku da
čujete. Sva živa bića su već bila napustila taj region dva mjeseca prije nego što se
eksplozija dogodila.

 Jesu li ti poznate čudne priče ili nagađanja o postojanju tzv. "Planeta X", jer da je
neko novo nebesko tijelo ušlo u naš sunčev sistem, astronomi bi ga sigurno opazili i
objavili njegovu prisutnost...

Ne mogu govoriti u ime zapadnih astronoma, ali astronomi unutar naše Akademije
govore da se nemamo čega bojati. Čuo sam ljude kako pričaju o rotaciji tog planeta od
3.600 godina, koji ima orbitu sličnu Zemljinoj, ali iza Sunca. Znamo da su taj planet i
postrojenje u Sibiru blisko povezani. Mi vjerujemo da ovo postrojenje drži taj planet u
stabilnoj orbiti. Kad bi se taj planet maknuo, promijenio orbitu, čitav bi sunčev sistem
postao nestabilan. Sigurni smo da se ništa opasno neće dogoditi. Sve je pod kontrolom.
Naša su istraživanja pokazala da Zemlja ima svoj puls, fino usklađenu frekvenciju koja
utječe na sve, na svako živo biće. Prije nekih 12.500 godina ovo pulsiranje odgovaralo je
mjeri od 360 dana u godini - prema staroegipatskom kalendaru, ali tada je asteroid
udario o Zemlju. Vjerujemo da je Zemljina orbita umjetno promijenjena da bi se to
kompenziralo. Naš se planet pomaknuo dalje od Sunca, na pulsnu frekvenciju od 365
dana. Ovo nam je pokazalo da imamo prijatelje, prijatelje za koje vjerujemo da nas
potiho čuvaju. Oni tada nisu dozvolili, niti će sada dozvoliti ijednom planetu, kometi ili
asteroidu da udari i uništi Zemlju. Nama je ovo sada posve jasno.

Svi mi koji smo uključeni u ovaj projekt, osjećamo bol u srcu kada pomislimo na sve one
koji bi željeli naoružavati svemirski prostor. Evo svi smo se skupili i istražujemo ovo
postrojenje i neke druge stvari, materijalne predmete, od kojih nijedan nije konstruiran
od Rusa ili od Amerikanaca, već od nekog drugog, nekog iz svemira. Rastužuje nas sama
pomisao što bi se moglo dogoditi kad bi se naoružavali u svemiru. Reći ću iskreno,
postrojenje ima sistem za napajanje, izvor energije. Locirali smo ga. U vrijeme sukoba u
bivšoj Jugoslaviji prvi put smo primijetili pojačani izlaz te energije. Za nas je to bilo
nevjerojatno, ali sada znamo da ovo postrojenje reagira na društvene prevrate ili
konflikte. Dio našeg istraživanja odnosi se na pretraživanje starih zapisa i arhiva, te smo
naišli na tekstove iz Echutin Apposs Alanhora. Mi ih zovemo Alanhor i stari su najmanje
4.000 godina. Oni opisuju postrojenje znanstvenim jezikom kao i ono što se tamo
događalo. To je zaista iznenađujuće. Posjetio sam to područje dva puta. Kod prvog puta

Strana 6
 TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska
Eksplozija

je naša oprema otkrila jake razine zračenja. Moram vam reći da je bilo prilično opasno,
nismo se mogli sakriti. Naravno, nekolicina stanovnika iz tog područja je znalo za
postrojenje i opisali su nam ga. Opisali su to kao nešto poput metalnih struktura i nacrtali
kako one izgledaju. Ubilježili smo ih sve na kartu. Međutim, ti ljudi, njihove obitelji,
životinje, svi su patili od bolesti zračenja.

Šest godina kontinuirano pratimo razinu zračenja i do sada su svi, uključujući i životinje,
napustili šumu. Dozvoli da ti kažem nešto o Tunguskoj eksploziji, nešto što još nikad nije
rečeno. Dva mjeseca prije eksplozije sve životinje su pobjegle iz tog predjela. Kao da je
postrojenje pojačalo svoju snagu da bi se moglo suprotstaviti asteroidu. Tada se pojačala
radijacija. Ista stvar događa se i danas.

 Postoje li planovi da se poduzme još neka ekspedicija na to područje i posjeti

postrojenje ?

Zračenje jest jedan od čimbenika ali da, druga ekspedicija se planira poslati na to
područje kasnije ove godine. Gledaj, želimo biti pošteni glede ovoga. Pozdravljamo
međunarodno sudjelovanje, ali oni koje pozivamo moraju biti odgovorni ljudi u očima
svijeta. Želimo ljude koji su pošteni, otvorenog duha i transparentni, koji su voljni
surađivati i razmjenjivati informacije i tada širiti znanstvene podatke. Grahame, ja te
pozivam da dođeš u Rusiju kao promatrač i posjetiš postrojenje.

 Počašćen sam, hvala.

Možeš reći ljudima da smo mi, Rusija, odlučili da je vrijeme da i drugi ljudi saznaju za
ovo, a ne samo nekolicina. Ali opet, koliko će od toga zaista iskreno izaći u javnost i dalje
ostaje upitno pa znate i sami kakvi smo mi ljudska bića…

IZVOR – WWW.ISKON.HR

Iako su svjetski mediji i stručna javnost izuzetno skeptični, ruski znanstvenici tvrde da su
otkrili ostatke vanzemaljskog svemirskog broda koji se 1908. godine, srušio kod rijeke
Tunguske u središnjem Sibiru.

Znanstvenike, članove "Zaklade za svemirske fenomene Tunguska", koji su na mjestu

eksplozije pronašli 50-kilogramski predmet sličan kamenu za koji tvrde da je dio
svemirskog broda, vodi Juri Labvin. On je prošlog lipnja izjavio da će ekspedicija na licu
mjesta tražiti dokaze 'vanzemaljske upletenosti'.

Prava priroda tijela koje je eksplodiralo i njegovo podrijetlo zauvijek su ostali

nepoznanica što je izazivalo i izaziva mnogo proturječnih teorija. Novi dokaz o nečem
vanzemaljskom u toj eksploziji jedan je zanstvenik odmah okarkaterizirao koa 'totalnu
glupost'. Te su tvrdnje prenijele novinske agencije, a France Presse piše da su
znanstvenici objavili kako su pronašli 'vanzemaljski uređaj' koji bi mogao objasniti' jednu
od najvećih znanstvenih misterija 20. stoljeća : strahovitu eksploziju koja je izazvala
udarni val koji je u širokom krugu uništio oko 2000 četvornih kilometara sibirske
šume.

Drugi novinski izvori pišu o 'tehničkom uređaju' I 'velikom bloku od metala'. Znanstvenici
su, navodno, dio materijala poslali na ispitivanje u grad Krasnojarsk. Većina znanstvenika
vjeruje da je ekploziju izazvao veliki metorit, koji je 30. Juna, 1908. nekoliko kilometara
od obale rijeke Tunguska u nenaseljenom području Srednjosibirskog ravnjaka eksplodirao
iznad Zemlje, umjesto da udari u nju.

 "Namjeravamo razotkriti dokaze koji će neusmnjivo dokazati da nije eksplodirao

meterorit nego NLO", izjavio je Labvin Pravdi 29. Jula.

Strana 7
 TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska
Eksplozija

 "Bojim se da se radi o glupoj podvali", rekao je Benny Peiser, istraživač s

liverpoolskog Sveučilišta John Moores.

 "Gluposti ruskog tima počele je puno ranije prije nego su uopće otišli u Sibir. Oni su
prije tjedan dana objavili da idu tražiti ostatke vanzemaljskog svemirskog broda.
I, što ? Sada tvrde da su ih i pronašli."

Peiser proučava katastrofične događaje i slične znanstvene procese. Vlasnik je

elektronskih novina CCNet, koje su među najobuhvatnijim postojećim katalozima o
nesreći u Tunguski.

 "Zaista je žalosno to trenutno stanje po kojem sve prolazi i neki, tzv. znanstveni
novinari uopće objavljuju takvo smeće bez imalo sumnje", rekao je Peiser.

Stručnjaci za asteroide nemaju precizni odgovor na pitanje što se zapravo dogodilo u

Tunguski. U toj zabačenoj regiji našlo se malo svjedoka nakon eksplozije i eksplozija nije
ostavila krater. Sasvim dovoljno za raizigranu maštu. Ali postojeći dokazi, zajedno sa
suvremenom tehnologijom računalnog modeliranja i općim zanjem o svemirskom
kamenju, ostavljaju malo sumnje u stvarni tijek stvari.

Roy Gallant proveo je 10 godina istražujući mjesto događaja da bi 2002. godine, objavo
knjigu "Meteorite Hunter - The Search for Siberian Meteorite Craters". Nakon izlaska
knjige on je izjavio da su znanstvenici skupili dovoljno dokaza da bi se moglo govoriti o
eksploziji jezgre kometa. To je zajedničko mišljenje i većine ruskih istraživača, iako neki
od njih ne odbaciju ni teoriju o kamenom asteroidu. Peiser kaže da stručnjaci širom
svijeta 'općenito
prihvaćaju' da se radi o eksploziji komete ili asteroida.

 "Iako ne iznenađuje, eksplozija nije ostavila nikakav trag nekog objekta", kaže
Peiser. "Neka istraživanja su potvrdila povećanu razinu svemirske prašine u
grenlandskom ledu, a koja je datirana u godinu 1908. i pretpostavlja se da ima veze
s eskplozijom u Sibiru."

Terorije o elijenima u Tunguski imaju dugu povijest. I tome ima razloga : nijedan drugi
posjetitelj iz svemira, prirodan ili ne, u suvremenoj povijesti nije imao tako dobro
dokumentiran utjecaj na svakodnevni život. Eksplozija 30. Juna, 1908. uspoređuje se s
eksplozijom 20 milijuna tona TNT-a.

 "Svjedoci na udaljenosti 50 do 60 kilometara izjavili su da su osjetili toplinski udar i

kroz nekoliko slojeva odjeće", zapisao je Jim Oberg u UFOs & Outer Space Mysteries.
Nekoliko meoteoroloških postaja u Sibiru eksploziju je zabilježilo kao potres.

U Europi se te večeri nije smračilo. Ljudi su izjavljivali da su mogli čitati novine pri
svjetlosti čudne eksplozije. Teleskopi u Americi mjesecima su pratili izmijenjeno stanje
noćnog neba. Osupnut sličnostima eksplozije u Tunguski I Hirošimi nekoliko desetljeća
kasnije, pisac znanstvene fantastike Kazancev napisao je priču o Tunguski u kojoj
eksplodira atomska centrala svemirskog broda s Marsa. Nekoliko ruskih znanstvenika
pobrkalo je lončiće i počelo tvrditi da imaju razne, nikad predočene, dokaze o
vanzemaljskoj civilizaciji koja je upletena u događaje u Tunguski. 1984. Oberg je pisao o
tome kako čak i tada, bez obzira na sve dokaze koji idu u prilog teoriji o prirodnom
uzroku eksplozije, desetine teorija o svemirskom brodu rastu sve uzaludnije, i ništa
menje učinkovito, da bi pobrale dio javne pažnje. Tada je tvrdio da će se svake godine
naći neki novinar koji će o tome napisati neku priču, otvarajući novu rundu javnih
pretpostavki. I u tome se od 1984. malo toga promijenilo. Astronom Philip Plait, autor
knjige Bad Astronomy, slaže se s Peiserom da želje ruskih znanstvenika da dokažu nešto
vanzemljasko u čitavoj priči, zapravo štete njima samima.

Strana 8
 TUNGUSKA ENIGMA, Velika Sibirska
Eksplozija

 "Oni ne poduzimaju znanstvenu ekspediciju da bi proučili što se zapravo dogodilo",

rekao je Plait. "Oni pokušavaju dokazati svoje prethodno iznešene ideje. To nije
znanost, to je vjera. što, gotovo sam siguran, znači da su u stanju zanemariti bilo
kakav stvarni dokaz da se radi o eksploziji komete ili asteroida, dok će istovremeno
izmisliti bilo što samo da bi dokazali dosljednost vlastitih hipoteza."

I bez obzira što netko vjeruje, Plait kaže da su važni samo dokazi.

 "Ne kažem da nisu pronašli vanzemljaski brod. Kažem da je to malo vjerojatno, i od

njih se očekuju takve izjave, što znači da moramo biti jako sumnjičavi, čak i više
nego u uobičajenim slučajevima. Mogu li pružiti dovoljni dokaz, tada su znansvenici
obavezni to i istražiti. Ali uzimajući u obzir sve objavljeno, čak su i dokazi o
ne-prirodnom uzroku eksplozije jako slabi."

Plait čak zna kakva dokaz je potreban da bi se povjerovalo u tu priču. Dobro bi došao
ostatak broda, ali ne bilo kakav komad metala.

 "Trebao bi čudnu količinu izotopa, na primjer, ili jasni dokaz da je dugo putovao kroz
svemir", kaže Plait. "Čak i tada moramo biti oprezni, jer ljudskom rukom izrađeni
predmeti neprestano padaju s neba."

Plait, prirodno sumnjičava osoba, spreman je čekati i vidjeti.

 "Pričekajmo samo da vidimo što će ti momci donijeti sa sobom. Na kraju krajeva,

nije bitno što oni tvrde, nego je bitno što mogu poduprijeti dokazima. Težina jasnih
dokaza isključivo je na njima", kaže Plait.

Strana 9