Tavankut je prvo selo u Bačkoj

Niko više neće osporavati hrvatstvo Bunjevaca

Značajan govor generala Ivana Rukavine...
Na Tavankutu se o Božiću iskupilo mnoštvo sveta u čast generala Ivana Rukavine koji je
došao da čestita Božić Hrvatima Tavankuta, ovog drevnog bunjevačkog sela.
Svi su sa nestrpljenjem u svečanom raspoloženju očekivali generala i to prvog narodnog
generala, koji je došao u Tavankut. Ranije su ljudi dolazili na Tavankut samo onda, kad su im
trebali njihovi glasovi. U hataru Tavankuta goste je dočekala četa konjanika sa zastavama, koji
su pratili goste u selo. Prvi iz automobila izašao general Ivan Rukavina, nasmijan pozdravljajući
sakupljeni narod; iz stotine grla prolomilo se: Živeo narodni general Rukavina! General
Rukavina u pratnju pretstavnika Nacionalnog komiteta Nikole Petrovića, pretsednika NOO za
grad Lajče Jaramazovića, komandanta Vojnog područja Miloša Tadijinog, član Glavnog odbora
NOO Geza Tikvickog, pročelnika Privrednog odeljka, Ladislava Grosa i drugih, popeo se na
tribinu ukrašenu zastavama i slikama maršala Staljina i Tita. Jedna devojčica pozdravila je goste
i predala generalu Rukavini buket cveća. Zatim je u ime Tavankuta govorio dr. Grga Tumbas
lečnik želeći i gostima dobrodošlicu. Istakao je težak život Tavankuta za vreme okupacije, a i
prošlih protunarodnih režima, kojima je Tavankut uvek bio trn u oku, jer Bunjevci sve su smeli
biti samo ono ne što jesu: Hrvati.
– General Rukavina govorio je zatim o bivšoj hrvatsko-seljačkoj stranci o njenoj ulozi u
Jugoslaviji. – Moramo priznati da je ona u ovim krajevima, u prvim momentima, odigrala
pozitivnu ulogu, ali docnije njeno voćstvo nije bilo doraslo ulozi. Poslije sporazuma Maček–
Cvetković dolazi put u Berlin, kojim se htjelo dozvoliti Hitleru da zagospodari Jugoslavijom. Ali
je narod 27 marta 1941 godine najsjajnije dokazao da nije zato. Iza sloma Maček umjesto da je
prihvatio borbu, kao svi istinski rodoljubi, poručuje da se narod podredi vremenu koje dolazi, a
to će reći Hitleru i domaćin izdajicama, ali je narod doviknuo: Ne! I narod je našao svoj put, –
jest koji je vodio kroz tešku borbu, ali koji je i doveo do pobjede.
Govor generala Rukavina bio je prekidan, često odobravan burnim klicanjem maršalu
Staljinu, maršalu Titu, Saveznicima i bratskoj Crvenoj armiji.
Poslije ovog govora uzeo je riječ Geza Tikvicki, koji je svoj temperamentan govor
završio pokličem: Svi na front – Sve za front!
 Poslije toga govorio je izaslanik Nacionalnog komiteta Nikola Petrović, koji je zaželio
srećan Božić u ime vojvođanskih Srba.
Zatim je govorio Lajčo Jaramazović, pozivajući narod da otvori svoja srca i da poznatom
bunjevačkom gostoljubivošću primi goste i pokaže im koliko nam svima drago što su posjetili
naše malo junačko selo. Tavankut je prvo mjesto u Bačkoj gdje su se među Hrvatima pojavili
partizani, koji su poznatim učešćem mnogo doprineli oslobođenju naših krajeva. Zatim je
pretsednik Jaramazović pozivao narod da dobrovoljnim prilozima olakša stanje naših najviše
napaćenih krajeva Like, Bosne i Dalmacije, koji su najviše boraca dali, a sada najviše pate od
gladi.
Poslije ovih govora narod se uhvatio u veliko kolo, te je održano narodno veselje kome su
prisustvovali svi gosti.
Radio vesti, subota, 30 decembar 1944, br. 53, str. 2