Professional Documents
Culture Documents
Aleksandra Poter Pazi +íta ++eli+í Mo++Da Ti Se I Ostvari
Aleksandra Poter Pazi +íta ++eli+í Mo++Da Ti Se I Ostvari
S ta želite? Mir u
svetu?
Guzu kao Zizel?
Sklapam oči od bola jer su mi nove sandale sa dijamantskim ka-
išićima na nožnim palčevima napravile dva žulja veličine meduze.
Pritiskam dugme na semaforu na pešačkom prelazu i čekam zeleno
svetio. Svi mi nešto želimo u životu, zar ne? Ali baš svi. Uzimam
zalogaj piroške i gledam u svoja pulsirajuća stopala. Ne razlikujem
se mnogo od ostalih. Osim što svi pokušavaju da daju svoj doprinos
čovečanstvu, da promene svet nabolje. I naravno, svi žele da izgleda-
ju fantastično u bikiniju. Bespomoćno stojim na ulici i posmatram
svoje žuljeve - i znate li šta ja želim?
„Jao!"
Kao po komandi, žulj puca i limfa mi curi između prstiju.
Japanke.
Bliži se sredina jula i englesko leto je u zenitu. Za većinu sunca
željne nacije to znači šetnje po lepom vremenu, ogromne količine
sladoleda, piknik u parku i izležavanje u vrtu. Međutim, za nas
Londonce leto je sinonim za pakao. Grad se znoji poput revnosnog
sportiste. Pune kancelarije, saobraćajni kolapsi, zagađene ulice i ne-
klimatizovana podzemna železnica pretvaraju život u gradu u pro -
ključalu košnicu. Varnice lete. Nosevi se ljušte.
A mene ubijaju stopala. Proklinjući modu, kidam komadić pa-
pirne maramice i spuštam se u čučeći položaj, nasred trotoara.
Sik, vrlo šik, mislim se u sebi, brišući nadlanicom istopljeni
puder sa svoje gornje usne, i uvlačim urolani komadić papirne ma-
ramice medu nožne prste. Ponekad se pitam zašto uopšte svakog
meseca kupujem Instajl kada fizički nisam u stanju da ispratim sve
modne trendove.
Osetivši gurkanje iza leđa, dižem glavu i vidim da je svetio na
semaforu pozelenelo. Uspravljam se i hramljem preko ulice. Mo-
mentalno me guta masa uniformisanih biznismena koji u hodu pri -
čaju preko svojih mobilnih telefona, dok istovremeno puše cigarete
Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
, srcu kafe iz plastičnih čaša. Svi nekuda žure i pri tom jedni druge 9
Veticu i preskaču. U cevanicu me udara nečija aktovka i po ko
ina koji put želim da živim u nekom mirnom, učmalom gradiću na Na primer, uzmimo poslednja dvadeset četiri sata. Da sam nekim
moru umesto u zagađenom gradskom jezgru metropole koju pos- slučajem zapisivala sve što mi je padalo na pamet, završila bih sa
tednjih šest godina smatram svojim domom. podužim spiskom želja...
\jspevam da pređem ulicu pre nego što se zeleno svetio ugasi Želi
i šepajući nastavljam ulicom Merilebon. Da budem iskrena, pone- da sam sinoć ostala kod kuće umesto što sam otišla na ka-
kad imam utisak da mi život prolazi u čekanju da mi se ostvare želje. raoke sa svojom najboljom drugaricom Džes.
Ne neke famozne želje - kao što je otkriće da Bred Pit u mom • da nisam počela da pijem tekilu.
susedstvu snima svoj novi blokbaster, i pogodite šta? Želi mene, • da se zemlja otvorila i progutala me kada sam počela da
Heder Hamilton, za svoju partnerku. zavijam 'Woman in love' od Barbre Strejsend. U b-molu. Zatvo
renih očiju.
Ne, ne pričam o tim željama. Uz takve želje obavezno ide ba- • da nisam noćas po povratku kuću, u dva posle ponoći, posla
canje novčića u fontanu, posmatranje zvezda padalica ili trljanje la poruku onom skotu od mog bivšeg dečka.
Aladiflove lamPe- Pričam o sasvim običnim, slučajnim i, krajnje
iskren0^ dosadnim željama koje mi na desetine puta u toku dana Zgrožena sam podsećanjem na taj čin. Slanje poruke je jedna
padnu na pamet a da ih prethodno ne smišljam. Za mene želje stvar. Ali sećanje na to šta sam napisala jeste nešto sasvim drugo.
nemaiu nikakve veze sa magijom: one su samo deo svakodnevnog
život;' I ništa više. da u toaletu na poslu nisam iscedila bubuljicu na svojoj
bradi.
fja primer, želim da nisam upravo pojela ovako veliku i masnu Ali jesam, i sada je cimnula nekoliko drugarica u znak moralne
jku. podrške.
Najednom sam svesna toga da u ruci držim prazan omot i ose-
ćam ubod krivice. Okej, kupila sam je u prodavnici zdrave hrane, i • da nisam, naČuvši razgovor dve žene koje su u Kosmopo-
bila je na polici odmah pored suvih kaj šija i integralnog pirinča, ali litenu čitale o višestrukom orgazmu, glasno Šmrknula i rekla
koga!a ^Р pokušavam da prevarim? Mislim, znam da nije naročito 'Ha! Zar to postoji?' nakon Čega je u metrou nastao neprijatan
zdrava- Škiljim u tabelu hranljivosti. O, bože, ko je rekao da je zdra- muk.
• da me je neko opomenuo da na svoj trideseti rođendan ne
va? trebalo bi da ovaj proizvod ima upozorenje o svojoj nezdravosti.
ću automatski dobiti ovu sjajnu karijeru zajedno sa svim ostalim
rmate li pojma o tome koliko kalorija sadrži jedna piroška? poklonima koje tek treba da otvorim. (Hoćete da kažete da u
Gužvam omot i žurno ga ubacujem u svoju torbu, punu svakojakih životu nije uvek tako?)
gluposti koje nosim svuda sa sobom: hemijskih olovaka koje curf, • da muškarci pate od PMS-a.
zalutalih tampona, sjaja za usne koji je izgubio poklopac i po-je • da uvek nađem slobodno sediŠte u gradskom prevozu. Da
en je dlakama i trunjem. Ah d, j nema redova u Starbaksu. I da ispred mog stana uvek ima mesta
tiketa iz električne vage u parfimeriji. za parkiranje.
Sto me podseća na još jednu moju želju. Trebalo je da u parfi- Znate onaj vic o tome kako žene ne mogu da parkiraju zato što
mefiji kupim samo tampone; međutim, kada sam na pauzi za ručak im muškarci stalno govore da je onaj od 18 cm ovoliki? (Ovo je je-
ugjä unutra, nisam mogla a da ne stanem na vagu i poželim da mali dan od onih viceva kada morate prstima da napravite pik iza leda.)
^gitalni displej pokaže kako sam smršala nekoliko kilograma - ali Elem, prošle nedelje sam ga ispričala komšiji iz broja 42 nakon što
пЏ Ispostavilo se da sam se ugojila nekoliko kilograma. sam pokušala da uglavim svoja kola u prostor iza njegovog novog
Doduše - dva i po kilograma. Ali sigurna sam da je to zbog BMW-a i pri tom ga ogrebala. Nije se smejao, što me nije nimalo
iznenadilo.
• da dobijem na lutriji. 11
Malo teže, priznajem, budući da nikada u životu nisam kupila
Odnosno, pokušala da izgledam kul vozeći se unazad zbog če-
loz, niti sam igrala loto. Ali to je ono što volim kod svojih želja. Ne ga sam se stropoštala na leda. Ispravka: na ajpod. Koji sada više ne
moraju da budu stvarne. radi.
• da ne postoji nešto što se zove 'dan grozne frizure'.
• da juče, dok mi je instruktor joge pokazivao kako da sto • da mi viza kartica nije odbijena na kasi u Sejnzburiju.
jim na rukama, nisam izabrala trenutak da pustim goluba.
Dovoljno sam se izblamirala što me je supervizor strogog lica
• da uspem u nameri da u toku dana zaista popijem osam na poziv kasirke odveo u sobičak gde je uzeo makaze i na moje oči
čaša vode. isekao moju sjajnu, savitljivu drugaricu napola 'po nalogu menadže-
Celih osam čaša! Mislim, zvuči neizmerno dosadno, naročito ra moje banke'.
kada nema nikakvog ukusa. • da sam odmah ukapirala koliko je zapravo bio ironičan rad
nik lokalnog video-kluba kada mi je film U zanosu, sa Madonom
• da upoznam muškarca čiji su hobiji pranje sudova, monoga
u glavnoj ulozi, preporučio kao veliki 'klasik 1.
mija i predigra.
Umesto što stalno prave nered, varaju i uvrću mi levu brada - Fiju-ijuuu. Zvižduk iz neposredne blizine vraća me u stvarnost.
vicu u oba smera kao da je dugme za traženje stanice na radiju u Skrećem pogled i vidim grupicu fizičkih radnika koji bez pardona
kolima. Naravno da ovde ne mislim na Danijela, mog bivšeg. bulje u moje grudi. Sto me podseća na sledeću želju na mom spi -
sku:
• da nikada vise ne moram da glumim orgazam.
• da sam obukla grudnjak.
(Shvatate šta mislim kada kažem da je neophodno da bude
stvaran?) Spuštam glavu u pokušaju da što nonšalantnije prođem pored
njih. Iskuliraj, Heder. Ne gledaj ih u oči. Nastavi da hodaš i pravi
• da antirid krema zaista deluje kao što piše r\Q pakovanju.
se da ih ne primećuješ. Samo još nekoliko koraka i nema ih više...
• da čokoladne bombone ne sadrže nimalo kalorija. Eto. Vidiš da fizikalci i nisu neki smarači.
• da nisam poverovala prodavačici koja mi je гек1а kako se „Šećeru, pokaži nam sise!"
preplanuli ten lako stiče i kod kuće i da je tajna u načinu nanoše
nja kreme na kožu. • da svi fizički radnici imaju male penise.
Spuštam pogled na svoja stopala. Na pamet mi padaju naran-
Crvena od blama, hitam pored njih, praveći se da zurim u svoj
džasti kaišići. Poput onih na ležaljkama za plažu. ručni sat ne bih li izbegla njihove poglede. Utom shvatam koliko je
• da se tata nije oženio onom kučkom iz pakla. sati. Do đavola.
Koja se zove Rozmari i koja je nepobitni dokaz toga da zle ma- • da ne kasnim na sastanak sa Brajanom, zakazan za 10h u
ćehe ne postoje samo u bajkama. opštini.
• da od svog brata Eda nisam pozajmila ajpod i slušala ga Na trotoaru ispred opštine Merilebon stoji vitak, zgodan, sedo-
vozeći rolere. kosi muškarac u crnom flanelskom odelu, koji bi mogao da prođe
kao pedesetogodišnjak iako je deset godina stariji. Ljulja se napred-
nazad na vrhovima svojih brižljivo ispoliranih cipela i gleda u svoj
ručni sat. Zatim podiže glavu, gleda levo pa desno, uzdiše i pažnju
svoj donji veš.
12 Aleksandra Poler
usmerava na svoj rever. Ružičasti karanfil udenut u njega ubrzano
vene na letnjoj žegi i on ga nervozno namešta prstima.
To je Brajan, i mada zbog gužve na trotoaru ne može da vidi
kako žurim ka njemu, ja njega mogu. Neobična je pojava dok tako
upadljivo stoji u svom elegantno sašivenom odelu i tuđim konfeta-
ma pod svojim nogama. Nekoliko prolaznika ga gleda s neskrive-
nim sažaljenjem, ali on to ne primećuje jer ponovo proverava koliko
je sati, zatim iz gornjeg džepa vadi svoj mobilni, podiže poklopac,
ukucava broj kažiprstom i podiže aparat na svoje uho.
Stotinak metara dalje, čujem poznatu melodiju. Uranjam ruku
u torbu i pokušavam da lociram svoju „nokiju". Konačno u tome
uspevam, ali tek kada ova prestane da svira. Prokletstvo.
Vadim je napolje, zajedno sa gajtanom za slušalice koji je, kao i
obično, obmotan oko nje, i piljim u ekran. Jedan propušten poziv.
Žurno biram govornu poštu. „Imate jednu poruku."
Dok čekam da je preslušam, frenetično mašem Brajanu koji
mi u tom trenutku okreće leđa. Zgureno pali cigaretu i nervozno
povlači dim.
„Brajan ovde. Ispred opštine sam i počinjem malo da se nervi-
ram. Voleo bih da ovo mogu da te pitam učtivo i fino, Heder, ali
živo me zanima gde si dosad?"
O, bože.
Po pretećem tonu u njegovom glasu rekla bih da sam debelo
uprskala. Pritiskam dugme za uzvratni poziv. Odmah se javlja. „He-
der?"
„Stigla sam", dahćem dok stajem iza njega i tapšem ga po ra -
menu.
Moj pokušaj da situaciju ublažim s malo humora ne prolazi,
jer se Brajan trza od šoka, spuštajući na grudi šaku sa zapaljenom
cigaretom među prstima. Jedan trenutak me samo gleda. Optuži-
vački. „Kasniš", cedi kroz zube, govoreći u svoj mobilni. Shvativši
šta zapravo radi, psuje, zatvara poklopac svog mobilnog aparata i
besno ga vraća u džep.
„Znam i žao mi je", pokunjeno kažem i odlučujem da pokušam
da objasnim i zašto. „Budilnik me je izdao i voz je kasnio i obula
sam ove glupe nove sandale..."
„Dobro, dobro. Bar si se pojavila", prekida me, bacajući cigaretu
na trotoar. Gnječi je vrhom cipele i zakopčava svoj sako. Brajan to
čini nervozno i brzo, podsećajući me na pticu nakostrešenog
perja i nepoverljivog oka. „Bolje da požurimo", kaže nameštajući
revere i podižući nevidljivu nit s preciznošću nekog ko pegla čak i
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 13 14 Aleksandra Voter
„Gde su ostali?" pitam, žureći za njim uz stepenice. Mašem maramicom kao belom zastavom.
„Unutra. Čekaju nas." Brajan otvara ulazna vrata i pridržava mi Konačno uspevam da ga smekšam. Razvezuju se čvorovi na njegovom č
ih. „Poludeo sam unutra od čekanja. Kada sam video da te nema, sva napetost mu nestaje s lica. „Izvini. Mislio sam da se nećeš poja
izašao sam napolje da te potražim." Prihvativši moju mirovnu ponudu, grabi maramicu u vazduhu i bez reci je um
„Zaista mi je žao", izvinjavam se ponovo i provlačim se ispod u svoj rukav.
njegove ruke. Malo sam viša od Brajana, naročito u novim sandalama, „Sta je? Ispalili su te kod matičara?" pitam šapatom.
zbog čega moram da se sagnem dok ulazim u prijatnu svežinu foajea, Uglovi njegovih usana poigravaju. „Mmm, tako nekako."
gde zastajem da u ogledalu s pozlaćenim ramom proverim svoj Razmenjujemo osmehe. Brajan namešta kravatu, šušuri kosu na me
izgled. gde mu se proredila i uspravlja ramena.
Izgledam kao svaka druga bleda i pegava riđokpsa koja iz de- „Spremna?"
tinjstva vuče traume, jer su joj nadenuli nadimak Šargarepa i još
Ispravljam porub na svojoj suknji i zabacujem kovrdžavi pramen iza
jedan, doduše neizgovorljiv, ali uključuje pubne dlačice i odgova-
rajuću rimu. Iskreno sam iznenađena time što zbog toga još uvek ne „Spremna." Klimam glavom iako osećam da mi živci
posećujem psihoterapeuta. Neću da spominjem pokušaje moje igraju.
frizerke da mi na svakih šest nedelja izvuče plave pramenove, pre - Ozbiljnih lica i uzdignute glave piljimo u vrata. Poslednja priprema.
tvarajući me tako u ridavušu. Obično peglam kosu, ali danas se od „Okej. Idemo." Brajan udiše duboko i otvara vrata. „SOM može
vrućine i vlage sva našušurila. Pokušavam da je spljoskam rukom, ali da počne1."
uzalud. Tada u ogledalu primećujem Brajanov izraz lica. Stoji iza mene
i zuri u moje noge. „Sta ti je to medu prstima?" pita on.
Prisetivši se svoje muke, spuštam pogled. „Poslednji krik mo-
de", uzdišem i saginjem se da izvadim rolnice od papirnih marami ca
koje mi štrče između prstiju.
Obično mi se smeje, ubaci neki vickast komentar ili traži pi-
kantne detalje sa poslednje šoping hajke. Za razliku od većine muš -
karaca njegovih godina, Brajan se trudi da isprati sve nove trendove -
redovno mi krade Vog ubeđujući me da to čini samo da bi gledao
fotografije - i ima istančan modni ukus. Ali ovoga puta, on samo
ljutito frkće.
„Hoćemo li?" nestrpljivo pita kroz stisnute zube. Mišići na vilici
mu igraju dok me strelja svojim sivim očima. Uprkos gnevu,
neverovatno je zgodan za muškarca svojih godina.
„Da... evo... odmah..." mucam, osećajući se kao nevaljalo deriš-
te.
Zajedno prelazimo preko mermernog foajea dok nam koraci
iritirajuće odjekuju. Ispred nas je impresivan niz teških vrata od ma-
hagonija. Mrmljajući nešto o tome kako sledeće venčanje samo što
nije počelo i kako će, ukoliko ne požurimo, ćela stvar da se pretvori u
šaradu, Brajan spušta ruku na mesinganu kvaku.
Hvatam ga pod ruku. „Čekaj sekund." Iz torbe vadim pakova-nje
papirnih maramica, otvaram ga i vadim jednu. „Znam koliko si slab
na venčanja."
Brajan se mršti i stoji kao ukopan.
lit/
IG Aleksandru možda ti se i 17
Poter ostvari
„Ovo je moto firme Zauvek zajedno", nastavlja Brajan s pono- Nevesftr#Wa?j$§ ispušta glasan jecaj. Starija rodbina glasno
som u glasu. Zatim mi dodaje poklopac od objektiva i škilji kroz odobrava ovaj čin. Jedno dete se prigušeno kikoće zbog čega ga
otac hvata za uho.
njega u matičara. „Lično sam ga smislio."
Duboko uzdišem.
„Je li?" učtivo uzvraća matičar, delujući zamišljeno. „Mislio Razlog za to ovoga puta nisu bolni žuljevi.
sam da je to već sročena krilatica." Ispred mene, u jarkoružičastoj haljini koja liči na nešto što
Zatvarač na objektivu se otvara uz glasan klik, hvatajući ga ne- obično nose španske flamenko igračice, iskrsava nevesta koja ima
spremnog. „O, bože 1." Uslikan širom otvorenih usta, poput ribe, dovoljno godina da mi bude majka. Ne, grešim. Baka.
matičar trepće posle zaslepljujućeg blica. Odmah se usredsređuje- „Izgledaš predivno, srce", hrabri je Brajan, ne prestajući da kli-
mo na brojne goste koji nestrpljivo očekuju početak obreda. kće svvojim fotoaparatom.
Žamor se stišava i sve oči su uperene u nas. Ali znam da ne Šta reći? Čovek je profesionalac.
gledaju u nas - mi smo obični fotografi - nego iza nas, jer u tom tre- „Haljina ti je fantastična... samo malo ulevo... zaista fantasti-
nutku vrata se širom otvaraju i neko pritiska dugme na kasetofonu. čna... Sada, veliki osmeh s pogledom u fotoaparat..."
Zvuk saksofona ispunjava prostoriju i Vitni Hjuston izvlači svoje po- Cutke mu dodajem drugu rolnu filma. Iskreno mu se divim.
znato 'Uvek ću te voleti'. Matičar brzo zauzima svoje mesto, Brajan Brajan se ovim poslom bavi dovoljno dugo da bi znao kako najbo-
lje da ovekoveči atmosferu svadbene groznice. Nema veze da li je
i ja takode. Venčanje počinje.
venčanje malo, veliko, tradicionalno ili tematsko, svakom se maksi-
Uzbuđeno čekam. Ovo je trenutak kada nevesta veličanstveno malno predaje. Brajan se jednom ženio, u svojim dvadesetim godi-
ulazi i kada svi odmeravaju njenu haljinu. Moj omiljeni deo. Uosta- nama, i to mladom manekenkom po imenu Fibi, od koje se razveo
lom, većina nas u jednom trenutku svog života sanja o tome Šta će nekoliko godina kasnije (nisam sigurna u to da li je pre ili posle
da obuče na dan svog venčanja. Kada sam imala šest godina, moja razvoda priznao da je gej), i od tada skače iz jedne u drugu vezu, ne
omiljena igra bila je oblačenje u belu spavaćicu u kompletu s mami- uspevajući da pronađe onog pravog.
nim starim venčanim velom nakon čega bih umišljala da se udajem Međutim, to nije osujetilo njegovu nepopravljivo romantičnu
za Barnija, mog medu. Jednog dana sam tako skockana upala u prirodu. Staviše, mislim da ga je učinilo još romantičnijim. Oči
blatnjavu baru u dvorištu, ali mama mi je obrisala suze i rekla mi mu redovno zasuze svaki put kada ispred opštine ugleda beli „rols
da i dalje izgledam prelepo - zato što je svaka nevesta lepa na dan rojs" ukrašen mašnom. Svadbeni marš ne može da sluša a da pri
svog venčanja. Tek kada sam prihvatila ovaj posao, shvatila sam da tom ne briše rukavom oči, pozajmljujući maramicu od nevestine
mi je mama pričala bajke. majke i duvajući nos svaki put kada mladenci razmenjuju zavete.
Naravno, uverila sam se u to da mnoge neveste izgledaju pre - Iskreno, Brajan se totalno pogubi. Pre nego što se začuje 'dok nas
lepo u svojim venčanicama, ali takođe sam se nagledala i užasnih smrt ne rastavi', primoran je na to da izađe napolje i udahne svež
belih promašaja koji su me terali da se zastidim kompletnog žen- vazduh.
skog roda. Nagledala sam se svakojakih nasleđenih venčanica koje Tada ja uzimam stvar u svoje ruke. Zvanično sam njegova asi-
stentkinja iako se na kraju ispostavi da ceo posao završim sama.
je trebalo ostaviti da trunu na tavanu, kao i čipkastih korseta koji
Uprkos nepisanom društvenom pravilu da se žene razneže nad svo-
su toliko uski da se nevestino poprsje preko njega preliva poput jim novorođenim bebama, štencima, mekim igračkama i - iznad
sladoleda iz korneta. Da ne spominjem velove koji padaju s glave, svega - venčanjima, ja kao da sam na sve to imuna. To ne znači da
jeftine dijademe i haljine koje se metrima vuku po zemlji. Verujte sam protivnik venčanja. Naprotiv, sviđa mi se ideja da se jednog da-
mi, Trini i Suzana* bi ovde imale pune ruke posla. Ali, zaboga, ko na ludo zaljubim i živim srećno do kraja života. Zar to nije slučaj sa
sam ja da o tome pričam? Medu nožnim prstima nosim rolnice od svima? Ali u poslednje vreme sve češće se pitam da li ta 'sreća do
papirnih maramica. kraja života' zaista postoji. Mislim, možda bi tačnije bilo reći 'sreća
za trenutak' ili 'sreća dok me ne prevari s fufom iz svoje firme'. Ne,
nisam ogorčena ili bilo šta slično.
* Trini i Suzana - voditeljke popularne emisije na BBC-u u kojoj
ženama dele besplatne modne savete.
БИБЛИОТЕКА
TH S?:r, r- • - A .
Ig Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 19
Glasno duvanje nosa vraća me u stvarnost i vidim Brajana koji sam planirala - u to vreme, oblačila sam se od glave do pete u crno
§mrkće u svoju maramicu. Oči su mu crvene i otečene dok pokuša- va i fotografisala isključivo mračne grafite na gradskim ulicama - ra-
ja se usredsredi na mladu i mladoženju koji razmenjuju zavete. čunajući na to da će to biti samo privremeni posao. Tek toliko da
Sa0sećajno ga tapšem po leđima, dodajem suvu maramicu i uzi- steknem nešto iskustva, otplatim svoje studentske dugove i done-
marn fotoaparat iz njegovih ruku. Gledam kroz objektiv i zumiram kle obogatim svoju biografiju pre nego što krenem samostalno. Šest
srećan par. godina kasnije, još uvek sam tu.
„Prisila Klajn, hoću da znaš, iako sam se pre ovoga osam puta Šest godina! Neverovatno. Nije da nisam aplicirala za druge po-
ženio, ovaj brak će trajati večno..." slove, jesam. Međutim, sve se svodi na širenje mreže poznanstava i
„Dejvide Volstenhjume, obećavam ti da ću te uvek voleti i veza i čekanje na pravu šansu. Svoju još uvek čekam. Uporno sebi
poštovati, čak i kada se vratiš u..." govorim da će se to dogoditi, pre ili kasnije. Tog dana ću zasijati kao
nova Eni Lebovic, otvaraču sopstvene izložbe u fensi galerijama u
Što me dovodi do moje sledeće želje. Sohou i biću na naslovnim stranama časopisa i novina...
• da na sopstvenom vencanju nikada ne obučem ružičastu Halo, halo, Zemlja zove Heder.
„Kako ti se čini venčanje?" pita Brajan.
f]amenko haljinu. I da se nikada ne udam za čoveka koji se vraća Gledam ga iskosa preko ručne kočnice. Pokriven je konfetama
u zatvor. i puši cigaretu dok istovremeno lista novine raširene preko volana.
Blic ševa dok neumorno škljocam fotoaparatom. „Zanimljivo", odgovaram oprezno, kao kada po izlasku iz bio-
skopa niste sigurni da li se drugoj osobi svideo film. „A tebi?"
Vidite? Opet ja završavam posao...
Otresavši pepeo kroz prozor, Brajan klima glavom. „Hmmm...
Kada je sve gotovo, pakujemo opremu i Brajan se nudi da me drugačije..." neodređeno kaže on.
poveze do stanice metroa. Međutim, na putu se izvode radovi i sa- „Mada, nisam baš sigurna u vezi sa venčanicom..." nagovešta-
obraćaj je blokiran do kraja ulice Merilebon. Prinuđeni smo na to vam sočno ogovaranje.
da čekamo. „Mislim da je zaboravila kastanjete."
Izuvam sandale i spuštam prozor. Brajan vozi mini-kombi na Kikoćem se, mameći njegov pušački smeh.
kojem kitnjastim slovima piše Zauvek zajedno. Zapravo je želeo da „Daj, nemoj. Što si tako surova?" Brajan pokušava da dođe do
daha. „Nije bila toliko grozna."
n3 podlozi budu nacrtane konfete, ali slikar je naplaćivao na sat a
„Jok i nije." Moj smeh ga opušta: probija led. To je naš mali ri-
slikanje konfeta bi uzelo previše vremena tako da se na kraju odlu-
tual - kao kada se sa svojim dečkom vraćate sa žurke i na putu do
čio za srebrnu potkovicu i par zvončića. kuće izgovarate svakoga koga poznajete.
Brajan nije oduvek bio svadbeni fotograf. Nekada je važio za „A tek deveruše? Bile su prekrasne."
jednog od velikih paparaca koji putuje diljem sveta i slika slavne „Naročito plavušica koja nije htela da skine zečje uši."
ličnosti na bleštavim filmskim premijerama, a onda je smrt prin- „Ali najbolje je bilo kada je siroti kum izgubio prstenje? Mislio
ceze Dajane promenila sve. Brajan je veliki monarhista. Lično je sam da će zaplakati."
snimio kraljevsko venčanje na video-traku, čaj pije isključivo iz svoje „I ja. Jadničak, dobio je osip na nervnoj bazi."
omiljene šolje sa logom Srebrnog jubileja, i plakao je kao malo dete „I počeo da se češe svud po telu."
kada je kraljevska jahta Britanija povučena iz flote. Nakon Dajanine „A jesi li video kada je zavukao ruke u pantalone."
smrti, pao je u očaj. Kao pripadnik vojske paparaca, ose-ćao se „Zezaš me?"
delimično krivim, zbog čega je demonstrativno skinuo svoje „Kunem ti se. Slikala sam ga!"
zumirajuće objektive i bacio mini-merdevine. Nakon toga, otvorio Brajan i ja pucamo od smeha. Apsurdnost našeg poziva omogu-
je firmu Zauvek zajedno. ćava nam da se smejemo najkomičnijim životnim situacijama.
Tada sam ja stupila na scenu. „Dakle, u koliko sati sutra počinjemo?" pitam, brišući suze.
Upravo sam bila završila kurs iz fotografije pri fakultetu i ja- „Obećavam da neću kasniti. Nabaviću novi budilnik."
vila se na njegov oglas za pomoćnika. Ovaj posao nije bio ono što
21
20 Aleksandra Poler
Pazi šta želiš... možda li se i ostvari
„Ne brini. Odmori se sutra. Uhvati malo sna za lepotu."
Pravim grimasu. „Ali vikend je", podsećam ga. Ljudi se obično na torta za ručak, šef kao što je Brajan... „Molim te, nemoj da me
otpustiš", izleće mi.
venčavaju vikendom. Da, vikendom padamo od posla.
„Da te otpustim?" zaprepašćeno ponavlja glasom koji je za okta-
„Znam. I dajem ti slobodan dan." vu viši od prirodnog. „Bože svaštal Zašto bih otpustio najbolju asi-
„Slobodan dan?" ponavljam u neverici. „U subotu?" Dok Bra- stentkinju koju sam ikada imao?"
jan obraduje moje pitanje, preplavljuje me sreća usled spoznaje da „Ali mislila sam..." zbunjeno počinjem.
sutradan neću morati da radim. Ne sećam se kada sam poslednji Srce mi se čepa. Brajan to čini na isti način kao i frajeri kada
put imala vikend za sebe. Fantastično. Moći ću do kasno da spa - raskidaju a da pri tom ne žele da vas povrede pa tvrde kako pro -
vam. Moći ću ceo dan da lenčarim u bašti, čitajući tres časopise. blem nije u vama nego u njima. Nije važno kako to sroče, ishod je
Moći ću ceo vikend da preležim u krevetu, gledajući filmove i jedući uvek isti: dobijate korpu.
grickalice... Sama. „Pokušavam da ti objasnim da sam prelistao knjige. Posao je
Najednom moj dan gubi svoju draž. Vikendi su za parove. prilično zaribao." Cigaretu ubacuje u pepeljaru i iz kasete vadi osve-
Grad kao da se naprasno pretvori u Nojevu barku - parovi zuje po živač vazduha. „I, da budem iskren, Heder, možda bi bilo pametno
parkovima, parovi sede u kafićima, parovi dele kesu sa kokicama da potražiš drugi posao." Okreće se da me pogleda, pokušavajući
u bioskopu. Obično se iskombinujem sa svojom najboljom drugari- da proceni moju reakciju.
com Džes. Većina naših drugarica odavno se već sparila zbog čega „Toliko je loše?" tiho pitam.
zaključujemo da se sigurnost stiče upravo tim brojem. Ali ona je „I gore", smrknuto kaže i prska sprej s mirisom okeanskog po-
stjuardesa i ovog vikenda leti za Delhi. vetarca. Zatim ga vraća u kasetu i okreće se ka meni. „Banka traži
„Jesi li siguran? Subotom uvek ima mnogo posla", vraćam se da vratim dug."
na temu. Najednom Brajan liči na čoveka koji ceo svet nosi na svojim ple-
„Bilo nekada", ispravlja me Brajan. „Posao je malo opao." ćima. Podočnjaci su mu tamniji nego ikad, bore se produbljuju i ceo
Istina. Primetila sam da je posao u poslednjih nekoliko meseci izraz lica deluje poraznije nego što pamtim. „Možda će se stanje
ne malo nego drastično opao, ali time se nisam preterano bavila. popraviti." Pokušavam da ubacim notu optimizma. Nisam imala
Sada shvatam zašto su Brajanova ramena snuždena i zašto mu se po- pojma da je posao na ivici bankrotstva i osećam se užasno - ne zbog
sred čela ucrtava bora duboka kao Veliki kanjon. Nešto ne valja. sebe, nego zbog Brajana. Ja ću možda izgubiti posao, ali on će izgubi-
„Ubuduće ćeš imati sve više slobodnih vikenda", dodaje on. ti sve, uključujući i svoj dom, koji je uložio u posao.
„Posao nije propao, zar ne?" „Možda", slaže se on, nateravši sebe na osmeh. „Možda će nam
nekim čudom uleteti veliko venčanje koje će otplatiti sve naše du-
Neprijatan muk. „Pa, o tome sam hteo da popričam s tobom..."
gove, a?"
Uzdahnuvši duboko, Brajan se okreće ka meni i osećam kako mi u „Da, možda", uzvraćam sa tužnim smeškom.
glavi pulsira mračna slutnja. Nešto definitivno ne valja. „Nemoj da Brajan uključuje radio i vraća se svojim novinama. S lica mi
paničiš..." pada osmeh, ustupajući mesto sumornim oblacima koji mi nabiru
Ali paničim. čelo, bacajući dugu mračnu senku na moju budućnost. U glavi isko-
.... zato što si sjajna asistentkinja i veoma talentovana foto pavam svoj spisak i dodajem još jednu želju:
grafkinja..."
O, bože, dobiću otkaz. „... i hoću da znaš da sam uživao radeći • da su čuda zaista moguća.
s;i tobom."
Uživao? Je li rekao uživao? U prošlom vremenu? Stomak mi
propao; do žuljevitih stopala. Dosad nisam ni sanjala da bih mogla
da izgubim posao. Bila sam previše zauzeta kukanjem i nadanjem
da će mi iskrsnuti nešto bolje. Sada, suočena sa potencijalnom ne-
zaposlenošću, uviđam sve pozitivne strane ovog posla. Oblačenje
neobaveznih haljina i sandala sa kaišićima, dimljeni losos i svadbe-
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
23
Ispisujem KAZNA ZA PARKIRANJE na svoju ruku i u daljini
čujem voz koji se približava stanici. Udaljavam se jedan korak od ivice
platforme i gledam ga kako ututnjava u stanicu. Dok usporava,
TREĆE POGLAVLJE zamagljena lica uspavanih putnika promiču ispred mene, delujući
kao da se tope na vrućini. Voz je krcat kao i obično. Raspoloženje
mi se srozava. Kao i svake druge večeri u mom učmalom životu,
ista misao mi pada na pamet: želim da me unutra sačeka jedno slo -
bodno mesto.
27
da se zaljubi u mene. Dobro, možda ne svake noći. Rumena i sa ose- svesna svoje nervoze. Uzdahni duboko. Uzdahni duboko. Uzdahni
ćajem krivice, krišom gledam u svog komšiju. duboko.
Nema ga. Okej, evo ga. „Cao!" kažem. Osmehujem se i iz nekog razloga
Utom shvatam da voz stoji na stanici. Na mojoj stanici. odlučujem da podignem ruku u stilu indijanskog pozdrava.
Bip-bip-bip-bip-bip. Ali on me ne vidi, niti vidi moj pozdrav Velikog medveda, jer
Sranje. Vrata ispuštaju zvuk koji najavljuje njihovo zatvaranje. u tom trenutku se okreće ka zgodnoj brineti koja iskrsava na vrati-
Grozničavo se probijam kroz naguranu masu putnika, izvinjavajući ma radnje, noseći u rukama flašu vina. Ona se saginje pod njegov
se. Slučajno ispuštam primerak Luta koji pada. Njegove zelene stra- kišobran, hvata ga ispod ruke i zajedno odlaze niz ulicu, smejući
nice raspršuju se po čitavom vagonu. Dvostruko sranje. Saginjem se načinu na koji preskaču ogromne lokve vode. Kunem se da je to
se da ih pokupim. scena koja se viđa samo u filmovima Džina Kelija.
Poražena, ne mogu a da ne poželim da sam ja ona pod kišobra-
Bip-bip-bip-bip-bniiiiiiiiip. nom s njim, tako suva, srećna i poletna, a ne pokisla žena koja stoji
Vrata počinju da se zatvaraju u trenutku kada ispuštam novine na kiši i sažaljeva sebe.
i u poslednjem trenutku iskačem na platformu. Srećom, u jednom „Vres!"
komadu. Krećem ka pokretnim stepenicama i penjem se ka izlazu. Krešti ženski glas iza mene.
Hvala nebesima što je dan na izmaku. Kratka šetnja pored reke i „Vres za sreću!"
uskoro ću biti kod kuće. Onda ću da se ispružim u svom vrtu i da Okrećem se i vidim nekoliko žena pored automata za novac.
uživam u zalasku sunca. Ups... Kog sunca? Mlađe su obučene u majice i izbledele farmerke, dok starije nose
Napolju me dočekuju tmurni, crni oblaci. Žalim što nemam ki- marame na glavama i drže korpe koje se polako pune vodom. Pre -
šobran. Krupne kišne kapi šibaju po ulici i ljudi žure na sve strane sreću prolaznike kao da ne znaju da javnost generalno ne voli ljude
pokrivajući glavu čime stignu, gacajući po barama. Svi su mokri do koji pokušavaju nešto da im utrape - bilo da je to osiguranje pre-
gole kože. Uključujući i mene. ko telefona, religija na kućnom pragu ili ciganske amajlije za sreću
Pokušavam da pokrijem glavu sa ono malo stranica preostalih - baš kao što ne vole ni kišu, što znači da je ovo grupica irskih Ci
od Luta dok trčim niz ulicu. Ali već posle nekoliko koraka, papir je ganki koje su žestoko izignorisane. Ali ne i neprimetne.
vlažan i mlitav. Slike električnih aparata padaju mi na lice i lepe se, Vidim ih, kao i svi ostali, ali očajnički se trudim da što pre
ostavljajući tragove štampe na mom čelu, sve dok se ćela stvar ne stignem kući kao što to obično činim kada naletim na ulične anke-
raspadne poput vodenog šatora, propuštajući potoke niz moje lice. tare, strane studente koji dele flajere ili - priznajem ovo sa stidom
O, do đavola! Bacam oglase u kantu za otpatke i nastavljam da - članove „Grinpisa" koji mi redovno nude da se učlanim i prilo
trčim. Kiša mi lije niz ruke i leđa, natapajući mi svetloplavu haljinu žim svoju mesečnu donaciju. Spuštam glavu, piljim ispred sebe i
koja mi se sada lepi za telo. Ličim na učesnicu takmičenja mokrih pravim se da sam naprasno ogluvela.
majica - dovoljno lošu da izgledam kao da sam preživela pijanku, „Imaš lepo lice, dušice", dovikuje Ciganka iz rulje i iskrsava
ali ne u klubu Lanserot nego mnogo, mnogo gore, u mojoj ulici. Mo- ispred mene poput ragbiste.
gla bih da naletim na nekog ko me poznaje - a bradavice mi štrče Pokušavam da je zaobiđem, ali ova mi vesto preprečuje put.
kroz tanki pamuk poput koktelskih trešanja. „Evo, uzmi jedan vres za sreću. Upotrebi ga mudro i ispuniće ti
Usred sveg tog poniženja, nabasavam na svog zgodnog komši- sve što ti srce želi. Dobra sreća će ti doći..." U lice mi gura struk
ju, potpuno suvog i prelepog, pod svojim velikim kišobranom. Na travuljine uvezan ružičastom trakom. „Nikada ne potcenjuj moć
samo nekoliko metara od mene, on stoji ispred prodavnice pića i srećnog vresa."
nonšalantno puši cigaretu, gledajući nekud u daljinu skoro kao da „Ne, hvala", odlučno kažem.
ne primećuje provalu oblaka oko sebe. Kako uvek uspeva da izgleda „Samo dve funte, dušo."
tako prokleto fantastično? „Ne, zaista." Izbegavam njen pogled, ali Ciganka me grabi za
U svom tom ludilu, razmišljam o tome da li da mu se javim. ruku. Koža joj je ogrubela od rada i tamna u poređenju s mojom,
Uostalom, komšije smo. Dok mu se približavam, puls mi se ubrza- pegavom i belom. Primećujem da su joj nokti prljavi i polomljeni,
va, poput detektora za metal koji je otkrio zlato. Užas! Postajem
30 Aleksandra Poter
zglobovi artritični, i da pored ružičastog „svoča" nosi srebrnu naru-
kvicu koja zvecka dok maše vresom, gučući kao golubica na strehi.
„Nosi ga uvek uza sebe. Veruj mi, vres će učiniti svoju magiju. Sre-
ća će ti se osmehnuti. Ostvariće ti se sve želje."
Aha, kako da ne. Zar izgledam toliko naivno?
Ali po iskri u njenim prodornim zelenim očima, znam da neće PETO POGLAVLJE
prihvatiti odbijanje. Kisnem na ulici i, da bih je se što pre resila,
spuštam dve funte na njen žuljeviti dlan. Sledećeg trenutka, Ci -
ganka nestaje u pokisloj masi prolaznika, ostavljajući me da stojim
nasred ulice, na kiši, sa belim vresom u ruci.
Vres za sreću.
Ironija me nije zaobišla. Držim ga s dva prsta, zagledana u pa-
perjaste strukove uvezane jeftinom najlon trakom. Ovo bi trebalo
U vežbano zatvaram česmu nožnim palcem i tonem u mirisnu
penu. Nirvana. Cista nirvana. Pijuckam vino, naslađujući se
aromom vanile i cimeta - perverznom kombinacijom iz minijaturne
da ima magične moći? Bavim se mišlju da ga bacim u prvu kantu, bočice „molton braun" kupke koju sam nedavno pronašla u
zajedno sa ostatkom gradskog smeća, ali najbliža je tek preko puta, pletenoj korpici, zajedno sa ostalim suvenirima koje smo Danijel i
i zato ga ubacujem u svoju torbu - baciću ga kad stignem kući. Čim ja kupili u hotelu Lejk Distrikt: karta za obilazak Vordsvortove
sa sebe skinem mokru odeću, otvorim flašu vina i uronim u toplu kolibe, jelovnik iz lokalnog kafića i minijaturne čokoladice koje je
kadu. spremačica svakog dana ostavljala na našim jastucima a koje se ni-
Sve do kuće sanjarim o mirisnoj kupki uz koju ću da pijuckam sam usuđivala da pojedem iz straha da ne povećam naslage na svo-
„sovinjon blan". I dok šljapkam po pljusku u „brajanom" cipelama jim butinama. Koje je Danijel, nelagodno se sećam, uvek opisivao
za golf, zaboravljam na Ciganku i njen vres za sreću. kao 'teške'.
„Teške", mrmljam, pomalo iznervirana sentimentalnošću koju
u meni bude sve te sitnice, kao i arogancijom muškarca koji je uzi-
mao za pravo da kritikuje moje telo nakon što je primetio opuštenu
kožu na svojim leđima i drastično proređenu kosu na svom temenu
(što je bio pravi razlog zbog kojeg je počeo da brije glavu a ne, kao
što je uporno tvrdio, zato što želi da izgleda kao Džejson Statam).
„Samo da znaš da ove butke triput nedeljno džogiraju po parku",
kažem naglas, uzimajući još jedan gutljaj ledeno hladnog „sovinjon
blana". „Dobro, možda ne triput, ali sigurno dvaput, iako to više liči
na brzi hod nego na pravi džoging, ali ipak... Ove butke mogu da
urade sto čučnjeva - ako treba", nastavljam. „Ma mogu da obujme
ljubavnika oko vrata, kao pitonl" Sto, doduše, u poslednje vreme
nisu naročito imale priliku, ali hej, potrebno im je samo malo ve-
žbe...
Spuštam čašu na ivicu kade i uzimam sunder i sapun. Iz pe-
nušave vode izbacujem jednu sjajnu, ružičastu butinu i pljeskam
je rukom, ponosna na nju poput ratnog veterana na svoje ordenje.
Počinjem kružno da je trljam, u pravcu kazaljki na satu, zatim u su -
protnom smeru, prvo spoljašnju a onda unutrašnju stranu butine.
Umačem sunder u vodu i istu proceduru ponavljam na drugoj buti-
32 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 33
ni. Radim to rutinski, u skladnom ritmu napred-nazad, gore-dole. Ma nek' se nosi. Tonem u penu, prebacujući jednu nogu preko
Skidam sloj suve kože, razbijam celulit, ispravljam neravnine. ivice kade, uzimam čašu i punim usta vinom. Ko god da je, može
Utom mi na pamet pada neverovatna ideja. Zašto ovo nikada da čeka.
ne prikazuju u filmovima? Kako to da svaki holivudski režiser ve- Nakon, čini mi sevvečne, zvonjave, čujem kako se uključuje te-
ruje u to da žene ne leže u kadi da bi skinule zadebljanja sa svojih lefonska sekretarica. Čekam da zakrešti uobraženi glas moje maće-
stopala dok pri tom iznad usne imaju debeo sloj „jolen" kreme za he. Postiđena svojim mančesterskim radničkim poreklom, Rozrna-
izbeljivanje brkova? O ne, na filmu je kupka isključivo prilika za ri je usvojila akcenat koji nije ni približno sličan kraljičinom.
masturbaciju, milovanje grudi, uvlačenje sunđera između nogu ili „Ćao..."
trljanje bradavica hladnom čašom od vina. Naravno, sve to s tip-top Čekaj malo, otkad je moja maćeha muškog roda? Osećam ubod
šminkom na licu. nečega - nisam sigurna u to da li je to panika ili uzbuđenje. O, mili
Iskreno, kada bi muškarci znali pravu istinu, duboko bi se razo- bože, ovo nije Danijel, je Г da? Ali kada registrujem da taj muški
čarali. Dodirujem debeo sloj kreme za izbeljivanje koju sam nama- glas ima američki akcenat, osećam se pomalo glupavo - i pomalo
zala pre ulaska u kadu. Ne, nije dovoljno tvrda - još pet minuta. razočarano.
Ostavljam sunder i latim se brijača. Pun je dlačica od prošlog brija- „Zovem povodom vašeg oglasa u... ovaj..." Čuje se šuškanje no-
nja. Ali ovo mi je poslednji žilet. Prokletstvo. Volela bih da imam vina. „Samo malo..."
novo pakovanje. Poslednji put sam tupim žiletom iskasapila noge. „U Lutu", kažemo uglas.
Ali imam li drugog izbora? Zar da mi noge ceo vikend budu dlaka- Sranje.
ve poput onih kakve je furala moja stara profesorka nemačkog? Iskačem iz kade i trčim gola kroz hodnik, ostavljajući sapunja-
Bez mnogo dvoumljenja, stavljam žilet pod mlaz vode i poči- ve barice za sobom. Nastavi da pričaš, molim se, grabeći klizavim
njem s brijanjem, povlačeći ga uigranim potezima po koži. Ceva- prstima slušalicu.
nica, list, članak, koleno. Jao. Gledam u kapljicu krvi koja polako „Ne prekidaj vezu." Zadihano kažem, skidajući telefon sa zida
klizi niz sapunjavu nogu. - setivši se utom da je s druge strane mogući cimer i da sam ja
„Sranje." Grabim peškir i presavijam ga u improvizovani zavoj moguća stanodavka. I da bi trebalo da zvučim upravo tako. „Ovaj,
kojim previjam koleno u trenutku kada se začuje telefon. Oslušku- dobro veče", kažem svojim najboljim telefonskim glasom. Moja ma-
jem ga kako odzvanja hodnikom. Pitam se ko bi to mogao da bude. ćeha bi bila ponosna na mene.
Verovatno Džes, zaključujem, a onda se setim da je u Delhiju. Nije „O, ćao. Zovem... ovaj... povodom oglasa."
ni moj otac s kojim sam razgovarala ranije tog dana. Bio je upravo „A ti si?" pitam a onda se trzam. Zaboga, šta ja to radim? Po-
kušavam da iznajmim svoju sobu. Moram da zvučim prijateljski,
pročitao članak o tome kako su u Holivudu počeli da primenjuju
opušteno, kul. „Izvini, uhvatio si me u kadi, upravo pokušavam da
jogu i na mačke pa se pitao da li bi Bili Smit možda voleo da za ro-
nađem neku odeću..." Prekidam, dahćući kao da radim za hot-lajn.
đendan dobije nekoliko časova. Smeškam se. Moj otac je umetnik „Hoću reći, ćao, ja sam Heder."
i pomalo egocentrik, ali ne bih ga menjala ni za šta na svetu. Eh,
„O, zdravo", odgovara on. Sledi duga i mučna pauza. Oči-
kada bi se isto moglo reći i za moju maćehu... gledno se premišlja da li da spusti slušalicu ili ne. Da, uprskala sam
Odlučujem da pustim telefonsku sekretaricu da odradi svoj stvar. Zar bih iznajmila sobu od ovakve lujke da sam na njegovom
deo posla i zavaljujem se u toplinu mirisne kupke, čekajući da ču- mestu?
jem poznati pisak. Verovatno je moja maćeha koja zove da me malo „Ja sam Gejb."
nervira. Mada, postoji mogućnost da je i Danijel, koji uzvraća poziv Hmm. Neobično ime. Momentalno se pitam kako Gejb izgle-
na moju pijanu izjavu ljubavi. da. Budući da je Amerikanac, verovatno je visok, plećat i ima dobre
Tada mi na pamet pada koliko više nisam sigurna u to da li je zube - osim ako nisam te sreće da je nizak, debeo i ćelav. Pa šta i
to dobro ili loše, s obzirom na tekst koji sam mu ostavila na sekre - da jeste? Ovo je potencijalni cimer a ne dečko.
tarici: „Nedostaješ mi. Šta misliš o seksu sa bivšom?" Iz mene je go- „Dobro, dakle..." Smišljam neku pametnu frazu, ali brzo odu-
vorila tekila a ne ja: Ne nedostaje mi, mrzim ga. I svakako ne želim stajem. „Kul!" Kažem, sklapajući oči od blama. 'Kul 1 nije reč koju
da spavam s njim. Oklevam. Da li da se ipak javim na telefon?
34 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
želite da kažete ako ste odrasli u Jorkširu: više zvuči kao kuel - što 35
nije nimalo kul.
Srećom, stranac to ne primećuje, ili se pravi da ne primećuje, bradavice zapnu za grubu prostirku na podu. „U stvari..." Stigavši
jer je ne komentariše. „Ovaj... zanima me... ta soba?" do čiviluka, ustajem, grabim svoj mantil i obmotavam oko sebe.
Soba. Heder, osvesti se. Soba. „Sto ne dođeš da pogledaš sobu i vidiš da li ti odgovara? Da li ti ja
„Je li još slobodna?" raspituje se on. odgovaram." Nervozno se smejem.
„Kada?"
„Pa, ima još zainteresovanih", lažem i zaustavljam se pored pro-
„Na primer, sledeće nedelje?" Hoću da dobijem na vremenu. I
zora koji gleda direktno na prozor mog lepog komšije i, ne mogavši još malo poštedim svoje teflonsko posuđe tuđeg dodira.
da odolim, podižem ivicu roletne da provirim preko puta i prove- „Može li sutra?"
rim ima li ga na vidiku. „Sutra?" skičim.
„O, pa dobro. U tom slučaju, nema problema. Ionako mi treba „Izvini, zaboravio sam na to da je sutra subota. Verovatno si
nešto privremeno." isplanirala da negde izlaziš."
„Privremeno?" Sluh mi se izoštrava. „Um... pa, zapravo..." Glas mi se gubi u trenutku bolne spo -
„Da, ostajem u Londonu tri nedelje, najviše mesec dana." znaje da nemam nikakve planove za subotnje veće.
Sviđa mi se kako zvuči mesec dana. Lepo i privremeno. To je „Izvini, jesam li tipično američki nametljiv?" Njegov glas me
samo četiri nedelje, što pomnoženo sa sto pedeset funti iznosi... osvešćuje.
brzo računam u glavi... Dovoljno da otplatim kreditnu karticu. I „Da, mislim ne, ne... šta ti pada na pamet", trtljam bez razmiš -
kada bih se malo pokrenula i pronašla neki posao, onda bi se možda ljanja. Pobogu, Heder, ne budi takva moronka. Misli na svoje kre -
i isplatilo deliti wc-šolju sa totalnim strancem. ditne kartice. Misli na ratu za svoju kuću. Misli na činjenicu da već
„Ali nisam se odlučila tako da još uvek pregovaram s ljudima", nedeljama oglašavaš svoju sobu i da je ovo prva osoba koja se javila
dodajem, povlačeći slučajno roletnu koja se naglo podiže otkriva- na oglas. „Sutra mi odgovara", brzo kažem.
jući moj prozor i mene na njemu. Baš u trenutku kada moj komšija „Strava."
sklanja zavese. „Da... strava", ponavljam. 'Strava' je još jedna reč koja može da
„Uhhh!" vrištim. se izgovori samo sa američkim akcentom.
Pauza.
S druge strane žice, čuje se muk zbog čega brzo dodajem: „Jao,
„Treba mi adresa."
izvini... slušalica mi je ispala...ovaj... Još si tu?" „Ah da, moja adresa... naravno." I u nastavku mu je diktiram
Gejb zvuči neodlučno. Nije ni čudo, jer mu treba još nekoliko tako brzo da je prinuđen na to da me zamoli da je ponovim.
sekundi da skupi hrabrost i odgovori mi. „Pa... da... još sam tu. Jesi „Hvala. Vidimo se sutra. Oko sedam?"
li dobro?" „Super, vidimo se tada."
Odmičem se od prozora u ugao pored ogledala i gledam pos - Spuštam slušalicu i naslanjam se na zid. Dotučena neoče -
trance u svoj odraz. „Da, dobro sam", odgovaram, pomalo čudnim kivanom brzinom događanja, nekoliko puta duboko uzdišem. Voda
glasom. O... moj... bože. Dakle, moj komšija je ovo video. Sise, mi curi niz leda, i mada je u hodniku prijatnih dvadesetak stepeni,
razmazanu maškaru, mokru kosu, debeli sloj kreme na brkovima i drhtim. Spuštam ruke u džepove da se obmotam mantilom i pod
gole butine. Moje gole teške butine. prstima osećam nešto meko i čekinjavo. Zaintrigirana, vadim i
„Sigurno?" shvatam da je to glupi vres za sreću. Kako li je dospeo ovde?
„Apsolutno", odlučno uzvraćam, prikradajući se prozoru da Na putu do kante za otpatke prolazim pored ulaznih vrata gde
gvirnem kroz krajnji ugao, kao kroz snajper. Virim preko puta ulice. na unutrašnjem otiraču primećujem hrpu reklamne pošte. Pažnju
'On' je još uvek na prozoru. Ne sumnjam u to da je skamenjen od rni skreće mali paket. Sigurno još jedna svaštarija koju poklanjaju u
šoka. Munjevito se bacam na pod. sklopu reklamne promocije. Samo što to ovoga puta nije kesića za
„Uhhh." jedan tanjir supe ogavnog ukusa ili probni sapunčić, nego pakovanje
„Možda ovo nije pravi trenutak..." žileta. Da li je moguće? Podižem ga i oduševljeno zaključujem da
„Ne, sada je pravi trenutak", zadihano ga uveravam, gmižući na ovog vikenda neću izgledati kao žena-zver.
laktovima kao da sam na bojnom polju. Trzam se od bola kada mi
36 Aleksandra Potar
Zadovoljna, žurim nazad u kupatilo da s«ri žilet na svom bri-
iaču zamenim novim. Utom shvatam da u ruci jos uvek dram
£™k Tesa Iz nekog razloga ne mogu da ga se resim Možda je
zaista magičan. Magičan? Ironično se smeškam. Heder Нагшкоп,
šta te £ spopalo? Naravno da nije magičan, to je obična bajka. Ih
јб
'" među prstima, posmatrajući treperenje nežnih belih ŠESTO POGLAVLJE
lodorS! "bacujem srećni vres u njegovu improvzovanu vazu
stavljam ga na prozor. Zasad.
N a obali reke Ejvon, mala grupa studenata sedi za svojim
Jtafelajima i vredno slika. Pred njima se pružaju zeleni
pašnjaci Sajera, sa plavim nebom i rekom koja je fokus njihovih
uljanih boja i četkica. Ovaj čas je deo programa letnje umetničke
škole u Batu a studenti koji je pohađaju doputovali su čak iz Te-
ksasa. Predavač je Lajonel, krupan i robustan starčić sa bradom
koji izgleda kao da je vremeplovom doputovao iz epohe francuskog
impresionizma. Na sebi ima kombinezon umazan svim bojama, oko
vrata ešarpu a na glavi beretku, neznatno iskošenu, ispod koje vire
i guste crne kovrdže. Po držanju i konstituciji podseća na muškarca
duplo mlađeg od sebe. Setka se unaokolo, bodreći svoje učenike s
neverovatnim entuzijazmom.
.^Fantastična nijansa crvene, Sendi."
Žena s velikim poprsjem šija od sreće, nastavljajući živahno da
mačka četkicom po platnu.
„Solidan crtež, Džordže mlađi", prosuđuje on, pljesnuvši sta-
rijeg čovečuljka u bermudama po mršavom ramenu. „Da vidimo
kako barataš bojama." Uzima olovku iz prstiju Džordža mlađeg i na
njeno mesto ubacuje četkicu.
„Lajonele!"
Ovaj se osvrće, tako naglo da mu se uflekani kombinezon zavrti
poput padobrana. Mašem mu sa drvenih stepenica na kojima već
pet minuta stojim i s ponosom u srcu posmatram svog oca. Prava
sam tatina kćerka. Otkad sam se preselila u London, s njim ne
provodim onoliko vremena koliko bih želela. Naročito sada kada
je ostario i kada mi najviše nedostaje. Lice mi se širi u osmeh dok
vičem još glasnije: „Lajonele, ja sami"
Lajonel gviri iznad svojih naočara u obliku polumeseca i smeška
se, prepoznavši figuru u crvenoj majici i teksas šortsu. „Heder,
draga", uzvikuje on, ostavljajući svoje studente i žureći mi u susret.
„Kakvo iznenađenje!" Širi ruke i prima me u svoj medveđi zagrljaj.
.. jto nisi javila da dolaziš?" veselo pita on. „Ili jesi a ja opet žabo-
39
38 Aleksandra Poter Pazi šla želiš... možda ti se i ostvari
ravio? Pamćenje me sve više izdaje. Rozmari se plaši da postajem
senilan", poverava mi se, kolutajući očima. onih prostranih travnjaka koji moraju redovno i besprekorno pre -
I dok mi tepa nešto neartikulisano, kao da sam još uvek mala cizno da se šišaju. U principu, ovo je istinski lepa kuća.
devojčica, ignorišem njegovu opasku o Rozmari. „Izvini, u poslednji Ali ja je mrzim. Pripada Rozmari, i odiše servilnošću i hla -
čas sam odlučila da dođem. Brajan mi je dao slobodan dan a kola su dnoćom kao i njena vlasnica. Pre nego što se po drugi put oženio,
upravo dovezli sa servisa pa sam poželela da te vidim." tata je živeo u našoj porodičnoj kućici u Kornvolu, čiji je krov sla -
Dobro, delimično je tačno. Prava istina je ta da sam se jutros mnati, zidovi neravni a prozori uski i nadsvođeni. Sada je posećuju
probudila i zaključila da moram što pre da pobegnem iz Londona, samo o praznicima i povodom porodičnih okupljanja - Rozmari se
bar na jedan dan. Uostalom, uželela sam se svog tate, ali ipak mu se žalila na to da je kuća previše mala za njen nameštaj.
nisam prethodno najavila. Učinila sam to namerno jer nisam htela U stvari, ta kuća je previše podseća na moju majku.
da Rozmari sazna da dolazim. U protivnom, verovatno bi izmislila Lajonel ju je kupio kada je mami prvi put dijagnostikovan rak.
neki izgovor kako bi me izbegla, ili bi mi rekla da ponovo ima jednu U nadi da će joj toplija klima i morski vazduh prijati, prodao je
od svojih bolnih migrena i da će biti najbolje da posetu odložim za porodičnu kuću u Jorkširu i kompletnu porodicu preselio nekoliko
neki drugi vikend. Ali ovako ne može da mi pokvari raspoloženje stotina kilometara južnije, u Port Ajzak. Ed i ja smo tada još uvek
- iako je to učinila još onog dana kada se udala za mog oca. bili klinci i mrzeli smo što se selimo i ostavljamo svoje drugare, fud-
„Divno, divno", ushićeno ponavlja Lajonel, puštajući me iz svog balski klub Lids junajted i Freda, našeg hrčka, kojeg smo sahranili
zagrljaja i okrećući se ka svojim studentima koji radoznalo posma- u dvorištu. Međutim, naša majka se odmah zaljubila u Kornvol i
traju naš susret. „Dozvolite da vam predstavim moju lepu kćerku, njena sreća je bila zarazna. Promenila je naša uverenja, ali ne i njenu
dijagnozu. Umrla je tri godine kasnije.
Heder."
„Dakle, koliko ostaješ?"
„Zdravo živo", horski me pozdravljaju na jakom teksaškom Sedimo za okruglim kuhinjskim stolom. Moj otac, moja maćeha
akcentu. i ja, koja me je pozdravila svojim uobičajenim škrtim poljupcem u
Nevino se smeškam iako mi je neprijatno. Tata uvek ima tu obraz i odmah se požalila na to kako verovatno neće imati dov -
tendenciju da me predstavlja kao da sam neka vrsta nagrade: u oljno hrane jer nije bila u supermarketu. „Nisam očekivala goste",
novčaniku uvek nosi moju sliku koju redovno pokazuje totalnim pravdala se škrtim osmehom, ne uspevajući da sakrije nezado -
strancima - dovoljno je reći da je to moja školska na kojoj imam voljstvo u svom glasu.
trinaest godina i nosim protezu i šiške. Posmatram kako moj otac odseca veliko parče svog omiljenog
„Ona je fotograf", ponosno nastavlja Lajonel. sira, držeći nož svojim mesnatim prstima kao da je testera.
„Vau", zadivljeno uzdišu Teksašani. „Neću dugo", odgovaram. „Večeras se vraćam u London."
O, ne. Spremam se za odgovaranje na neminovna pitanja o su- „Večeras?" razočarano ponavlja Lajonel.
permodelima i modnim fotografijama za Vog. Ljudi žude da čuju „Ah, kakva šteta", cvrkuće Rozmari.
priče o egzotičnim mestima i o veličini butina Kejt Mos, i zato se Mene ne može da prevari. Znam da u sebi likuje.
redovno razočaraju kada im kažem da fotografišem vencanja tamo „Aha, znam i zašto!" Očevo lice se ponovo razvedrava dok
nekih nikogovića koja se odvijaju u lokalnim opštinama. pesnicom udara o sto. „Izlaziš s nekim dasom."
„Ne baš", priznajem, i uzimam grozd iz činije sa voćem i
Na sreću, pošteđena sam takvih scena jer je tata gladan. Iz
počinjem da ga jedem, zrno po zrno.
džepa širokih pantalona vadi svoj sat na lancu, otvara mesingani „Ne patiš valjda još uvek za onom bitangom, a?"
poklopac i kaže svojim učenicima: „Bilo bi to sve za danas. Sada je „Zove se Danijel", podsećam ga najstaloženije što mogu. Samo
pola jedan. Pauza za ručak." što sada, godinu dana kasnije, to ime mogu da izgovorim a da pri
Ručamo kod kuće. Impozantno ridžensi zdanje koje neodoljivo tom ne padnem u bezdan očaja i suza, iz kojeg teško uspevam da
podseća na kuću iz romana Džejn Ostin, smcšteno je na vrhu brda isplivam na površinu. „I ne, on je sada prošlost."
u centru varošice Bat i nudi veličanstven pogled na gradić i okolna Okej, tačno je da sam mu prošle nedelje ostavila onu sramnu
sela. Kuća je sagrađena od žutog kamena i ima velike prozore koji Poruku, ali bila sam pijana i to se ne računa.
gledaju na ograđen vrt sa ružičnjakom, baštensku kuću i jedan od
40 Aleksandra Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 41
Poler
„Kada ćemo da upoznamo tog novog momka?" ceri se La- „Obožavam venčanja!" Rozmarin kreštavi glas i pljesak dla -
jonel. nova budi me iz sećanja. „Da znaš da ti zavidim na tome što radiš
„Lajonele", opominjem ga i najednom se osecam kao da opet tako romantičan posao."
imam trinaest godina. Tada je običavao da dođe po mene u omla- Zatečena ovim neuobičajenim komplimentom, ne znam kako
dinski klub i da me, sve vreme puta do naše male, slamnate kućice da reagujem. Rozmari i ja ne razmenjujemo komplimente: naši
na obali, ispituje o dečacima koji mi se sviđaju. Tako je bilo nakon razgovori sastoje se iz sitnog ujedanja tokom kojeg se svaka trudi
mamine smrti i Lajonel je bio taj koji me je vodio kroz pubertet, da onoj drugoj ne ostane dužna. Vrlo iscrpljujući sport. Ponekad
poželim da ćaskamo o Istendersima ili o novom pokrivaču koji je
učio o prvim ljubavima i delio savete iz seksualnog vaspitanja. U
kupila, kao što to čini Džes sa svojom majkom. Ali, opet, Rozmari
tom procesu smo oboje učili. nije moja majka.
Lajonel nikada nije bio praktičan otac - kada smo moj brat i ja Tužno je gledam i grlo mi se steže. Rozmari nikada neće biti
bili klinci, brzo sam naučila da će se pre odazivati ako ga pozovem moja majka.
po imenu. Znao je danima da se zatvori u svoj slikarski atelje, ne „Pa... nemate razloga", oklevam. „Prisustvujem samo u svojstvu
odazivajući se nikome i ni za šta - tako da je to bila neka vrsta fotografa. Posle toliko venčanja stičem utisak da su sva ista."
otkrovenja u njegovom stasavanju u samohranog roditelja. Bio je to „Nisu kada si ti mlada", naglašava ona, upućujući Lajonelu
čovek koji mi kao bebi nikada nije promenio pelenu, ali zato mi je pogled zaljubljene neveste.
u pubertetu redovno kupovao uloške. Meškoljim se. Užasno me nervira kada se Rozmari ulizuje Laj-
Nekako smo to pregurali. Kao stoje često umeo da kaže: kada onelu. „Moguće", odsutno se slažem. Slaganje s Rozmari je neka
smo pregurali prvi grudnjak s kojim sam se uplakana zaključala u vrsta priznavanja poraza, ali ovoga puta menjam mišljenje. Možda
kupatilo, onda ćemo pregurati i sve ostalo. sam sve ovo vreme imala pogrešnu predstavu o njoj. Možda ona,
Uključujući i ovaj ručak. kao što me Lajonel uporno ubeđuje, zaista pokušava da bude druže-
„Previše sam zauzeta da bih imala dečka." ljubiva.
„Heder je ono što danas zovu 'karijeristkinja'", zaključuje Ro- „Nema veze, draga." Posegnuvši za vinom, Rozmari me lako
zmari, cedeći limun na svoj dimljeni losos postavljen na krišku tapše po ruci. „Jednog dana će doći i na tebe red."
integralnog hleba. Gledam je kako uzima minijaturni zalogaj i I ne kaže to na zajedljiv način, samo se trudi da bude fina, zar
sporo ga žvaće. Iako na njenim kostima nema ni trunke mesa, Ro- ne?
zmari večito pazi na svoju liniju. Verovatno za slučaj da se potpuno „Hoće li još neko vina?" pita ona, napunivši svoju čašu do vrha
ne istopi. i gledajući nas upitno.
„Sef te baš upreg'o, a?" mrmlja Lajonel kroz novi zalogaj sira. „Mmm... da, još pitaš", oduševljeno će Lajonel.
„Ponekad mi tako odgovara", neodređeno kažem, odlučivši „Ja sam sama po sopstvenom izboru a ne po nuždi", nonša -
da ne spominjem mogućnost ostanka bez posla. Neću da ga opte- lantno kažem. „Gomila frajera mi se stalno nudi."
rećujem - niti da Rozmari poklanjam materijal za dodatno pljuvanje „Ne sumnjam. Tako lepa devojka", slaže se Rozmari, na moje
po mom životu. Ako još jednom čujem hvalospev o Anabel, njenoj iskreno iznenađenje. Pazi, stvarno se trudi da bude fina. Očigledno
kćerki koja je samo dve godine starija od mene i srećno udata za sam jedina ovde paranoična. „U moje vreme je bilo drugačije. Ako
Majlsa, 'uspešnog biznismena' iz Sitija, koja već ima dvoje predivne se do tridesete ne udaš, smatraju te usedelicom."
dečice, kuću na tri sprata i dadilju koja govori francuski, dođe mi Ups. Evo vidite šta se događa kada spustim gard? Ta žena
da... Dobro, ne znam šta, ali sigurna sam u to da bih učinila nešto. pogađa direktno u živac.
„Ali danas stvari stoje drugačije, ljubavi", uskače mi Lajonel u
Za trenutak posmatram svoju maćehu koja zalizuje svoju bledo-
pomoć, sipajući krompir-salatu i nekoliko krugova šunke, praveći
plavu kosu, skupljenu, kao i uvek, u strogu punđu, i ne mogu a da se da ne primećuje rat koji za stolom vode njegova žena i njegova
se ne zapitam kako bi bilo da je mama još uvek živa. Tada bih mogla kćerka. „Vremena su se promenila. Heder ih verovatno rasteruje kao
s njom da popričam o svojim problemima i zatražim njen savet. I rnuve, hmm?" pita on, gledajući me s divljenjem. Po Lajonelovom
mogla bih da je zagrlim.
43
42 Aleksandra Poter
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
mišljenju, ja sam najlepša, najtalentovanija i najinteligentnija žena
na svetu. „Oboje ste imali osamnaest godina i bili na prvoj godini na
„Okej, možda je 'gomila' malo neskromno zapažanje", pri- Kembridžu." Tu priču znam napamet.
znajem, bocnuta Lajonelovom odanošću. „Ali nije u tome stvar." „Tako je", klima Lajonel glavom, prisećajući se. „Profesor je
„Nije?" iščuđava se Rozmari, poklapajući Lajonelovu šaku organizovao turnir u šahu protiv jednog od ženskih fakulteta i malo
svojom. Za svakog drugog, to bi bio tipičan primer naklonosti, ali je falilo da ne učestvujem jer se poklopio sa audicijom za predstavu
u kojoj sam želeo da igram."
meni to liči na dokaz posedovanja. Ne znam zašto mu oko vrata ne
„Vojvotkinja od Malfija", nadovezujem se.
okači tablu sa natpisom: 'Ne pipaj, on je moj'.
„Bravo." Presrećan je što pamtim svaki detalj. „Ali predo-
„Ne, uopšte nije u tome stvar", saosećajno ponavljam. „Stvar mislio sam se u poslednjem času i prijavio za šahovski turnir.
je..." počinjem i odmah se ujedem za jezik. Jer, vidite, zapravo Održavao se u svečanoj sali, i sećam se da sam ušao unutra i po -
nisam sigurna u čemu je stvar. Shvativši da u ovoj bici neću izv- tražio svog suparnika. A onda sam ugledao nju kako sedi obasjana
ojevati pobedu, gledam kako Rozmarino lice pobednički šija, i pr- suncem i čeka me..."
edajem se. „Zanosna ridokosa koja igra šah kao Ruskinja."
Zasad. „Potukla me je u šest poteza. Ne znam kake sam i toliko
Posle ručka odlazimo napolje i na travnjaku pijemo pims* i izdržao." Lajonel odmahuje glavom kao da još uvek ne može da
igramo šah. Kao strastveni šahista, Lajonel je napravio ogromnu veruje, ni posle toliko godina.
šahovsku tablu u vrtu. Rozmari ubrzo odlazi unutra da prilegne Ćutimo i tonemo u sećanja, opojna poput starog vina.
- „Tako je vruće i neizmerno dosadno" - i nas dvoje oduševljeno „Još uvek mi nedostaje", tiho kažem.
započinjemo partiju. Po betonskoj tabli od raznobojnih polja pom- „Znam, dušo."
eramo figure od poliestera, visoke skoro metar, pokušavajući jedno „Volela bih da je sada sa nama."
drugo da stavimo u šah-mat poziciju. Kao otac i kćerka, mi smo „Sada? U tom slučaju, živeo bih u bigamiji."
najbolji drugari; kao šahovski oponenti, zakleti smo neprijatelji. Suvo se smeškam njegovom pokušaju da me nasmeje iako
„Šah-mat", trijumfalno najavljujem, spuštajući svog kralja. znam da samo hoće da me oraspoloži. Ali gubitak majke još uvek
Lajonel tobože ljutito pucka svoju lulu. „Koješta!" me boli. „Zelela bih da je sve bilo drugačije."
Skrštam ruke na grudima i gledam ga kako kruži oko figure, Puckajući svoju lulu, Lajonel me gleda svojim bledim sivim
zamišljenog pogleda i nabranog čela. očima. Imam iste takve, bademastog oblika, sa sićušnim plavim
„Priznaješ li poraz ili ne?" peckam ga. tačkicama oko ženica. „Život se ne zamišlja, Heder."
„Nikada!" uzvikuje on, provlačeći prste kroz svoje nemirne Lice mu je ozbiljno, ali ne uspeva da me razuveri. „Zašto?"
kovrdže i nastavljajući da kruži. „Nije moguće." Jedan trenutak Lajonel predano ispušta spiralni duvanski dim
jednim krajem usana. „Zato što je život previše kratak da bi ga
„Da, moguće je." Ovo je uvežbana scena. Kad god pobedim uludo traćila. Tvoja majka me je tome naučila." Zastaje da pogleda
svog oca, njegova prva reakcija je neverica, zatim neslaganje i na u pticu koja je sletela na fontanu. Sićušno telo joj se presijava na
kraju: „Blagi bože, kako si uspela?" suncu dok uranja svoj mali kljun u vodu. Za trenutak je izgubljen u
Prestaje da korača, spušta ruke na bokove i začuđeno me po- mislima. „Znaš; jednom sam negde pročitao da je prošlost istorija,
smatra. budućnost tajna a sadašnjost poklon. Zato ga i zovemo sadašnje
„Imala sam dobrog učitelja", odgovaram, kao i uvek. vreme."
„Aaaaa, vrlo obzirno od tebe", mrmlja on, tapšući me po Razmišljam o ovoj izreci, zatečena njenom dubinom.
ramenu. „Bio sam očajan igrač dok nisam upoznao tvoju majku. Pitam se koji filozof ju je smislio. Verovatno neki budistički
Jesam li ti ikada pričao kako me je prvi put pobedila u šahu?" monah ili neki duhovni voda koji je ceo svoj život proveo čineći
dobra dela i živeći od ljubavi drugih. Neko ko je živeo bez imetka.
Neko ko sigurno nikada nije posedovao ni par cipela. Da ne spo -
* Pirn's - englesko alkoholno piće koje sadrži suvi džin, liker, minjem preskupe sandale sa dijamantskim kaišićima koje su za-
voćne sokove i začine.
44 Aleksandra Voter
vršile u kanti za đubre. Najednom se osećam postiđeno. „Ko je to
rvolr.pti.ica odMe , moj otac o^e glavu da
а Mislim da je to bila DŽoan Kolins", odgovara on hva-
pod ruku i sleiećeg trenutka zajedno
me odlazimo ka kuci. SEDMO POGLAVLJE
Ta sam Gejb."
.m Gejb."
„O Prvo što primećujem jesu pege. Ima ih više od mene a
ja sam crvenokosa što znači da pege dobijam u paketu sa bojom
kose. ^
„Ćao, ja sam Heder." Trljajući svoj bolni lakat, pokazujem
mu da ude. „Upravo sam... ovaj... sređivala kuću... prala prozore."
Nervozno se smejem. „Čist stan, čist um i sve to..." Zaustavi svoje
trabunjanje, proklinjem sopstveni jezik. Umukni, Heder. Samo
umukni.
„Ja sam prava svinja, uživam u prljavštini."
„Stvarno?"
„Zezam se", uverava me s osmehom. „Teško za poverovati,
znam. S obzirom na to da sam Amerikanac."
„Ah, naravno", kažem, osećajući se kao još veći idiot.
Propao je njegov pokušaj da probije led zbog čega sledi nepri -
jatna tišina. Usiljeno se smeškam.
„Ovaj... mogu li da vidim sobu?"
„Naravno", brzo odgovaram i vodim ga kroz hodnik. „Evo je."
Otvaram vrata i sklanjam se u stranu. „Bojim se da nije mnogo
velika, ali ima sve. Krevet, orman, komodu, portabl televizor..."
Dok govorim, Gejb ulazi u sobičak u obliku slova L i razgleda
bledožute zidove, ispoliranu komodu od mahagonija sa sitnom
gravurom i dekorativnim fiokama za koju mi je pijačni prodavač na
Brik Lejnu rekao da je iz 1930. godine. Na njoj stoji lampa sa papi-
rnatim abažurom. Prostirka od ovčjeg krzna delimično pokriva goli
drveni pod. Na praznu policu stavila sam nekoliko knjiga: vodiče
kroz lanac hotel Hip, nešto od Salmana Ruždija i Sve o dečaku od
Nika Hornbija. Knjige mnogo govore o osobi, zbog čega sam serijal
o Hariju Poteru zamenila ovim ozbiljnijim primercima, čisto da
odmah na početku ostavim dobar utisak. Trljam modricu na laktu.
Pre njegovog dolaska širom sam otvorila prozor kako bi imao
nesmetan pogled na moj vrt, i sada ga gledam kako mu prilazi.
Okrenut leđima, naginje se kroz prozor, ali ne govori ništa. Oči -
gledno ne voli mnogo da priča, zaključujem, klizeći pogledom po
njegovoj figuri. Visok je - preko metar osamdeset, čini mi se - i
plećatiji je nego što sam isprva mislila. Pantalone sa džepovima mu
vise na zadnjici i nogama - pa dobro, ljudsko je biće - u stvari,
vise sve do iskrzanog poruba na patikama. Ne, definitivno nije moj
tip. Previše je opušten. I previše ćutljiv. Za trenutak hvatam odsjaj
printa na majici koju nosi ispod kožne jakne i mogu da se zakunem da
je to bila slika gospodina T iz Tima. Telom mi prolazi čudan drhtaj.
„Uzeću je."
Njegov glas me vraća u stvarnost. „O..." Nisam spremna na
sve ovo. Očekivala sam gomilu pitanja, vežbala sam odgovaranje na
njih, ali izgleda da je stvar završena pre nego što je počela. Najednom
sam nesigurna. Da li zaista želim da ovaj stranac živi u mom stanu?
Mislim, jedva ga poznajem, pisti glasić u meni.
„Okej, šta želiš da znaš o meni?"
Gejb se okreće i shvatam da sam ovo poslednje izgovorila
naglas. Brže-bolje se čupam kako znam i umem. „Pa znaš, trebalo bi
da se malo bolje upoznamo, da otkrijemo šta je čiji hobi i te stvari..."
Hobi? Začuvši sopstvene reći, osećam kako mi obrazi gore od blama.
Bože, zvučim kao tinejdžerka.
Gejba to neizmerno zabavlja jer mi se ležerno osmehuje. „Kao na
ljubavnom sastanku?"
„Ma ne, samo..." mucam. Znam da zvučim smešno i zato po -
kušavam da se smirim. „Izvini, nikada ovo nisam radila", priznajem.
„Nikada pre nisam izdavala sobu i sve mi je novo."
„Kapiram", odgovara on, sedajući na prozor. Gejb sklanja kosu s
lica, fiksirajući me svojim mirnim plavim pogledom. „Izvoli. Pitaj šta
god hoćeš."
„Stvarno?"
„Stvarno."
Pa, u tom slučaju...
Istrčavam iz sobe i ubrzo se vraćam sa notesom. Gejb i dalje
sedi na prozoru samo što mu sada društvo pravi velika žuta mačka
koja, sklupčana na njegovom krilu poput kifle, glasno i zadovoljno
prede.
„O, upoznao si Bilija Smita", primećujem, iskreno iznenađena
što svog razmaženog mačora vidim u naručju potpunog stranca.
Isti taj mačor šišti i reži na svakog koga ne poznaje, ne dozvolja-
53
52 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
vajući mu ni da ga pomiluje. „Obično ne voli strance." Bili Smit me
za trenutak odmerava, ne pokazujući znake prepoznavanja, zatim mi tamo neki stranac u boksericama paradira kroz kuću. Moram
zatvara oči i nastavlja da prede. Izdajnice, dobacujem mu u sebi. nekako da ga nateram da se predomisli.
Ko te hrani omiljenim krekerima? Ko te pušta da zimi spavaš u „Prelazimo na kuhinju", nastavljam, ustajući s kreveta. „Nema
krevetu? ostavljanja prljavih sudova. Nemam mašinu za pranje sudova i
„Životinje me obično vole." Gejb znalački šaškolji Bilija Smita moraćeš za sobom da pereš posle svakog obroka. I nema punjenja
iza ušiju što ovaj nagrađuje još glasnijim predenjem. prljavih šerpi vodom i ostavljanja u sudoperi. To nije pranje", naređi-
vački izvikujem.
Ne mogu da verujem! Cak me je i rođena mačka prevarila. „Ali to
Gejb mi ćutke salutira, ne prestajući da se ceri.
nije slučaj i sa ljudima." Lice mu je ozbiljno, ali ovoga puta „Dolazimo do frižidera. Možeš da koristiš gornju pregradu.
prepoznajem šalu i smeškam se. Uprkos mojoj rezervisanosti, Ukoliko odlažeš meso, onda ga obavezno poklopi. Ja sam vegeta-
otkravljujem se. Ali to ne važi i za tebe, dlakava lenštino, kažem u rijanac - dobro, ponekad jedem ribu..."
sebi, gledajući u Bilija Smita koji mi upućuje pogled pun dosade, „Šta si onda, ribožder?"
zatim zeva i menja položaj, okrećući mi leđa. Streljam ga ledenim pogledom i izlazim u hodnik. „Imam samo
Spuštam se na krevet i okrećem prvu stranicu svog notesa. Zatim jedno kupatilo tako da ćemo morati da ga delimo." Otvaram vrata
dižem glavu, gledajući u Gejba poput sekretarice koja je spremna da Gejb gvirne unutra i počinjem da se prisećam svih Danijelovih
da hvata beleške. „Zapisala sam nekoliko stvari koje bih želela da higijenskih navika koje su me izluđivale. Konačno i od njih neke
te pitam, za slučaj da ne zaboravim." U stvari, lažem, nisam ih koristi. Muškarac je muškarac, bez obzira na to da li je Amerikanac
zapisala. 'Pisanje' samo odaje utisak ležernog pristupa celoj stvari, ili Britanac. Naučila sam da najviše na svetu mrze zvocanje. I stoga
nešto kao podsetnik, iako sam odlučno sela i nažvrljala spisak od tri počinjem da zvocam. „Nema skidanja čarapa i ostavljanja na podu
strane, što me je koštalo nedelju dana beskrajnog mozganja i na u obliku krpenih loptica, nema brijanja i ostavljanja dlaka po ćelom
desetine otcepljenih i bačenih stranica dok ga nisam kompletirala. labavou, nema korišćenja mog šampona i omekšivača..." Zastajem
Čak sam ga iskucala na računaru u kancelariji i planirala da ga da uzmem vazduh - u punom sam naletu i ništa ne može da me
odštampam kao neku vrstu upitnika za potencijalne cimere, ali zaustavi. „Ah da, i daska ne srne da ostaje podignuta."
Džes mi je skrenula pažnju da je to ipak previše. „Pitaj", ponavlja „Daska?"
Gejb. Pročišćavam grlo. „Ovako... da li pušiš?" „Pokušavam da „Znaš - daska."
prestanem." Ceri se. Belo me gleda.
Nisam sigurna da li me ismeva, ali tu stavku svakako štikliram. „Na wc-solji?"
„Dakle, nema pušenja u zatvorenom, samo u vrtu. Ali nema kori- „Ah... da, naravno." Klima glavom i trlja vrh svog nosa. Poveliki
šćenja porcelanskog posuđa, saksija ili trave umesto pepeljare." „U je to nos koji na sredini ima kvrgu. Izgleda kao da je lomljen. Kako
redu." li mu je to pošlo za rukom, pitam se dok ga gledam kako stoji u
„Narkotici?" mom kupatilu, držeći moju mačku u naručju i mirno me posmatra
^Samo one koje mi prepiše lekar", odgovara Gejb kao iz topa. svojim krupnim plavim očima.
„Pravilo broj deset?"
Štikliram i prelazim na sledeće pravilo. „Nema ostavljanja „Deset?"
kesica od čaja u sudoperi." „Brojao sam."
„Pijem kafu." „O, okej... ovako..." Spuštam pogled na notes na svom krilu,
„O, dobro... Super." Smeškam se. Škrto. Nisam ovo ovako pokušavajući da pohvatam zabludele misli i koncentrišem se na
zamišljala. Iskreno, potajno sam se nadala da će ga moja pravila sledeće kućno pravilo. „TV." Ustajem sa ivice kade i izlazim iz ku-
odbiti od sobe. Kroz trepavice posmatram kako miluje Bilija Smita. patila. „Imam satelitsku antenu, ali nema zadržavanja na sportskim
Deluje vrlo prijatno i sve to - u slučaju da na njega naletim u kafiću. kanalima i gledanja fudbala svake noći."
Ali ispred sopstvenog kupatila? U sedam ujutro? U donjem vešu? „U Americi se to zove soker."
Počinjem da paničim. Ovo neće uspeti. Stan sam delila samo „Ja to zovem smorom", oštro uzvraćam.
s jednim muškarcem i to je bio Danijel. Ne mogu da trpim da
54 Aleksandra Poter 5.5
Pazi šta želiš... možda li se i ostvari vatno je kako se
„Nisi ljubitelj sporta?" Gejb začuđeno izvija obrve.
„Ne1." Odlučno odmahujem glavom. stalno odnekud pojavljuje. Možda stvarno donos, Uzimam vres od
To. Valjda je upalilo. Fudbal sam nazvala smorom. Sada će
pobeći glavom bez obzira. njega. „Kada želiš da se useliš?"
„Ne brini. Ni ja preterano ne volim da gledam sport." Uvlači
prstevu krzno Bilija Smita. „Više volim da ga upražnjavam."
Čekaj malo. Ovaj ne mrda s mesta.
„Kod kuće obožavam da surfujem", nastavlja on, „ali ne verujem
da ću u Engleskoj imati mnogo prilike za to."
„Vidiš, u Kornvolu gde sam odrasla surfovanje je uobičajena
stvar", čujem svoj nekontrolisani izliv nostalgije. „Svake godine se
održava veliko takmičenje u Njukveju, na kojem se okupljaju su-
rferi iz celog sveta." Sedam na ručni naslon sofe.
„Hej, pa to je strava. Voleo bih jednom tamo da otputujem."
„Zaista je prelepo, svideće ti se", kažem s mnogo entuzijazma i
srce mi se steže pri sećanju na detinjstvo provedeno na moru. Prošla
je čitava večnost - ne bi bilo loše da otputujem tamo, posetim neke
stare duhove. Verovatno će mi prijati. „Obavezno moraš da odeš."
Kažem sebi, baš kao i njemu. Možda bismo mogli da odemo za -
jedno i podelimo troškove goriva. Posmatram ga kako češka Bilija
Smita iza ušiju, kao profesionalac. Možda deljenje stana s cimerom
neće biti toliko loše. Čak i kada to znači deljenje mog teflonskog
posuđa. Kada smo već kod toga...
„Moje posude ti nije dostupno."
„Tvoje posuđe?"
„Moje teflonsko posuđe. To je poklon za useljenje. Koristi se za
kuvanje gulaša, đuveča i..."
Po zbunjenom izrazu na Gejbovom licu, zaključujem da me
smatra lujkom, ali ne usuđuje se da to izusti naglas. Umesto toga,
on se smeje i kaže: „Ne sekiraj se. Preferiram prženu hranu. Sam
svoj majstor i tome slično."
Sledi muk, koji Gejb prvi prekida. „I, jesam li prošao?"
Konsultujem svoj notes. Zadivljeno konstatujem da sam šti-
klirala većinu stavki. Ali... oklevam. I dalje nisam sigurna. Deluje
fino, ali možda bi ipak trebalo da sačekam. Da propitam još ka-
ndidata, ali to bi moglo da potraje i do nekoliko nedelja. Sačekaj
ženu nepušača ili urednog japanskog studenta koji će uvek spuštati
dasku na wc-šolji, kažem sebi.
„Nešto ti je ispalo." Gejb se saginje i podiže nešto sa tepiha.
„Liči na cvet za rever."
Spuštam pogled na trakom uvezan struk među njegovim prsti-
ma. Srećni vres. Najednom me obuzima neobičan osećaj. Nevero-
l!
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 51
A se naginje preko stola, u dnu leda joj ševa tetovaža leptira, tik iznad
tange na čijem lastišu je pričvršćeno minijaturno dijamantsko srce.
Imam neodoljivu želju da ga povučem i lansiram ga, kao praćkom.
metiti „Gabrijel, bese? Kao anđeo." Džes pući usne na kojima nije
štedela sjaj.
„Za prijatelje Gejb."
„Zato što se rimuje sa 'bejb'?" draži ga ona.
„Hmm, otprilike."
„Pa dobro, kad već insistiraš. Još vina, Gejbe?"
Nas troje sedimo u vrtu. Ovo je jedna od onih retko toplih
letnjih večeri kada nema ni daška vetra. Vazduh miriše na mešavinu
jasmina, lavande i kobasica koje moj prvi komšija peče na roštilju.
Sa stereo-uređaja postavljenog na prozoru dopire senzualan glas
Nore Džons. Zapalila sam sve svece davno kupljene u Jkei i raspo-
redila ih oko cvetnih žbunova. Bila mi je potrebna čitava večnost
da ih zapalim, izgorevši pri tom jagodice na prstima, ali vredelo je
truda. Moj vrt podseća na prizor iz bajke.
Posmatram ih kako gore dok u meni titra plamičak zadovoljstva.
Kad bolje razmislim, ni sama ne znam što sam bila toliko nervozna:
sve je ispalo onako kako sam želela.
Dobro, ne baš sve.
Pogled mi se zadržava na Džes koja vrcka oko stola poput Plej-
bojeve zečice. U grlu mi raste knedla frustracije dok gledam njena
obnažena ramena - koja se presijavaju od svetlucavog losiona za telo
~ i primećujem da moj cimer ponovo pali cigaretu.
67
66 Aleksandra Voter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
Pojavio se u svom standardnom fazonu - s motociklističkom
kacigom i tinejdžerskim rancem u koji bi jedva mogla da stane Uzevši pozamašan gutljaj vina, Džes ga neko vreme mulja po
sva moja kozmetika - nekoliko sati ranije. Kada ih je spustio na ustima, guta i na kraju mi upućuje pogled nevinog laneta. „Okej,
svoj krevet, skinuo je patike i iz džepa svoje kožne jakne izvukao priznajem da sam malo flertovala." l
paklicu „ameriken špirita". „
„Neće ti smetati ako zapalim napolju?" pitao me je ; gacajući „Ma daj, srce, učinila sam to samo za slučaj da se tip ne oseti
kao totalni stranac. Uostalom, uvek je dobro imati plan B."
bosonog po vrtu. „Moj cimer je plan B?" zaprepašćeno pitam, osetivši najednom
„Ne... molim te, osećaj se kao kod kuće", doviknula sam mu. želju da zaštitim Gejba - i istovremeno neku neobjašnjivu po-
Nisam morala: medu prstima je već držao izvađenu cigaretu dok sesivnost.
mu se Bili Smit gnezdio u krilu. „A što da ne? Ne sviđa ti se."
Naravno, nisam mogla da ga ostavim tako samog, zar ne? Kao Istina. Ali...
njegova stanodavka, trebalo je da mu pokažem dobrodošlicu kako bi „Sranje. Heder, nije valjda?" Džes me zapanjeno gleda. „Nisam
se osećao prijatnije u mom domu, zar ne? Kažem trebalo je budući imala pojma. Da mi je nekim čudom palo na pamet..."
da me je govorna sposobnost iz nepoznatog razloga naprasno izdala „Ne, naravno da mi se ne sviđa", zdušno protestujem. „Samo..."
- nisam navikla na to da razgovaram sa bosonogim Amerikancima Ostajem bez pravih reci i uzdišem jer ni sama to ne mogu da
u sopstvenom vrtu - pa sam se malo razletela, obavljajući poslove objasnim.
koje nije trebalo obaviti, pipkajući prstima stvari oko sebe kao da su Moja najbolja drugarica me hvata za ruku. „Znam. Izvini.
mi oči vezane, grozničavo tražeći temu za razgovor. Možda sam malo preterala."
„Baš je lepo vreme."; „Bože, pogledaj mi noge, pod hitno „Malo?" ponavljam, gorko se osmehnuvši. „Čudi me da nisi
moram kod pedikira."; „O, pre neko veče sam na TV-u gledala ponela svoje mirišljave svece i aromatična ulja."
nešto užasno smešno... ali zaboravila sam šta", sve dok Džes nije „Ko kaže da nisam?" uzvraća ona, smejući se. Pridružujem joj
ušetala u vrt, pozdravivši se s Gejbom kao s davno izgubljenim se, jače je od mene.
ljubavnikom, i iz svoje lažne „luj viton" torbe izvadila „pino griđo", „Šta je tako smešno?" pita Gejb, izlazeći iz kuće dok nam Džes
otvarač za vino i CD Nore Džons i vesto zapodenula razgovor kao dopunjava čaše.
što dolikuje jednoj stjuardesi. „Svakako nije veliki Dejv Dezmond", odgovara ona, misleći na
stend-ap komičara koji je nastupao kada smo se nas dve upoznale.
„Šta te dovodi u London?" koketno pita ona. „Posao ili zado- Gejb je vidno zbunjen, ali ona se ne trudi da mu pojasni. Umesto
voljstvo?" toga, naginje se preko stola i dodaje mu njegovu čašu. „Kaži ti nama
„Zapravo i jedno i drugo" učtivo uzvraća Gejb, kao da ne pri- lepo iz kog kraja Amerike dolaziš?"
mećuje da Džes iz sve snage flertuje s njim. „Ali pre nego što vas Okej, Džes je malo preterala sa cipelama za kresanje, ali ipak
mi je drago što je tu. I, moram da priznam, ona i Gejb se veoma
ugnjavim detaljima, moraćete da me izvinite za trenutak." Onda
dobro slažu.
se okreće ka meni i snebljivo pita: „Heder, podseti me gde ti je ku- „Iz Los Anđelesa."
patilo?" „Ooo", oduševljeno će Džes. „Nekoliko puta sam letela tamo.
„Druga vrata levo", cvrkuće Džes pre nego što sam stigla da Poslom. Obožavam L.A."
mu odgovorim. „Da, ima on svoje dobre strane. Živim u Veneciji, na samo ne-
„Hvala." koliko ulica od okeana."
Kada smo ostale same, okrećem se i ljutito je pitam: „Šta to „U Veneciji?" ponavljam, zainteresovano oštreći sluh. „Kakva
radiš?" slučajnost."
„Probijam led", jednostavno kaže ona, nevino trepćući svojim „Znam. Baš čudno, je Г da? Iz Venecije u Kaliforniji u Malu Ve-
ne
našminkanim očima. ciju u Londonu." Srknuvši malo vina, Gejb me netremice gleda
Sv
Za trenutak uspeva da me obmane. „Led se probija temama ojim krupnim plavim očima.
kao što su vremenska prognoza i slično", šištim. „Šta bi s onim
'Veruj mi, Heder, nećeš ni primetiti da sam tu'?"
69
68 Aleksandra Poler Pazi šla želiš... možda ti se i ostvari
„Moglo bi se reći da si iz jednog doma došao u drugi", pisti
Džes, cerekajući se. dižeš tegove. A ne kao Englezi", kaže ona, praveći grimasu. „Oni
„Kakva srećna slučajnost", smeška se Gejb. dižu samo krigle s pivom. Zar ne, Heder?"
„Pa, ne baš svi", lojalno uzvraćam, pokušavajući da se setim
„Da, srećna po Heder." Džes mi namiguje.
bar jednog muškarca kojeg poznajem a koji zaista radi na svom telu
Sve više postajem svesna toga da nijedan događaj u poslednjih umesto što se izležava na krevetu gledajući kako to drugi rade. U
nekoliko dana nije slučajan. Za trenutak mi pred oči iskrsava lik pitanju je snaga volje. „Kao na primer Ed", sugerišem na svog brata.
Ciganke na kiši, čije oči sijaju poput smaragda, i skoro da čujem „On igra ragbi."
njene reći. „Veruj mi, vres će učiniti svoju magiju. Sreća će ti se Ali Džes me ne čuje. Zauzeta je sećanjem na Plažu mišića.
osmehnuti. Ostvariće ti se sve želje..." „Heder, ti bi uživala tamo. To je teretana pod vedrim nebom.
Uvlačim ruku u džep svojih farmerki i vtamo napipavam svežanj Do mile volje možeš da gledaš kako sva ta velika, preplanula tela
novčanica. Gejbova kirija za prvi mesec. Čitavih šesto funti. Moći pumpaju gvožde..."
ću da platim ovomesečnu ratu za stan, možda čak i da uplatim I dok ona blebeće o nabildovanim muškim telima, namazanim
nešto na bankovni račun i ublažim dug napravljen viza karticom. kokosovim uljem, nemam srca da joj kažem da tako nešto ne mogu
Najednom osećam neobičnu sreću i olakšanje - poput želje koja se ni da zamislim a da pri tom ne dobijem napad mučnine. Umesto
ostvarila. toga, pribegavam nečemu što obično dobro prolazi kada nemam šta
Utom se niotkuda podiže vetar, šuškajući kroz krošnje drveća i da kažem: postavljam najgluplje pitanje na svetu. „Je li tačno da svi
raspirujući plamičke sveca koji titraju u tami poput sićušnih iskrica u Los Andelesu imaju silikone?"
u mračnom okeanu. Metalni zvončići nežno zvone i vrt najednom Bravo, Heder. Desetka za taktičnost i diplomatiju.
deluje začarano. Telom mi prolazi drhtaj, podižući mi dlačice na Ali Gejb ne izgleda nimalo uvredeno. Pre bi se reklo da ga sve
rukama. Šta se ovo...? to neizmerno zabavlja. „Pa ne baš svi." Zatim zadiže svoju gospodin
T majicu i gleda u svoje grudi. „Ja nemam."
„Još vina, Heder?" „Stvarno? Daj da proverim." Džes se kikoće i, ne gubeći
U stvarnost me vraća Džes koja drži flašu vina i zuri u mene. vreme, skače sa stolice i spušta ruku na njegove grudi. „Mmm, fino
Meškoljim se na svojoj stolici. „O, ovaj, da. Može", kažem. Podižem i čvrsto", odobravajući mrmlja, stežući mu grudni mišić kao da je
čašu i primećujem da mi ruka podrhtava. „Do vrha", šalim se i brzo dinja.
je spuštam na sto. Do đavola! Telo mi se koči. Sa užasom konstatujem da je Džes
Džes to i čini. Dok je posmatram, shvatam da je vetar nestao, pijana. Njena pripitost je za manje od pet minuta prerasla u teško
tajanstveno kao što je i došao. I da plamičci sveca sada nepomično pijanstvo, preskočivši sredinu. Ili, ako bismo to uporedili sa kartom
sijaju poput zvezda na nebu. I da su zvončići utihnuli. Sve je kao sveta, kao da se iz Londona obrela u Los Andelesu, preskočivši ceo
pre. Neprijatan osećaj je nestao. Osećam toplinu koja je pomalo Atlantik.
neprijatna. Šta je uzrok svemu ovome? Ciganka? Magija? Začarani „Da ti nisi možda glumac?" pitam u pokušaju da skrenem
vrtovi? Iskreno, Heder, previše puštaš mašti na volju. Grabim čašu temu.
s vinom i uzimam veliki gutljaj. Svakog časa ću početi da verujem „Obožavam glumu", Džes zapliće jezikom, ne kontrolišući više
u to da su želje zaista ostvarive. svoj glas. „Možda je trebalo da budem glumica. Jednom sam igrala
u školskoj predstavi, ali ne sećam se kako se zvala..." Kapci su joj na
„Ideš li nekad na Plažu mišića?" pola koplja i sve joj je teže da ih drži otvorene.
Dvadesetak minuta kasnije, i posle druge flaše vina, Džes još „Ja? Glumac?" Gejb tobože sleže ramenima. „Bože sačuvaj."
uvek veselo ćaska o kalifornijskim plažama. Nisam imala pojma da Pogled mi leti sa Gejba na Džes i opet nazad na Gejba. Koliko mi
je toliki ekspert. se čini, on i dalje ne primećuje da mu se Džes opasno približava.
„Stalno." Gejb tobože zateže svoje bicepse. „Zar misliš da sam Ali meni to ne promiče. Osećam grč straha. Pospana je. Pijana.
se rodio s ovakvim telom?" Hvatam ga kako mi se ceri i ne mogu I usamljena. Sumanuta kombinacija. Svakog trenutka bi mogla da
a da mu ne uzvratim, za razliku od Džes koja, zajapurena od vina ga proguta.
i flerta, ne primećuje Gejbov sarkazam. „Jao, ne sumnjam u to da
70 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 71
l(Ali moja devojka jeste i tvrdi da to nije nimalo lak posao." što nestaje u kući.
Čujem nepovezano mrmljanje koje dopire iz Džesinog pravca
dok netremice zurim u Gejba. „Devojkal" U ovoj poodmakloj
fazi pijanstva Džes nije u stanju da kontroliše svoje nagone, ni da
upravlja teškom mašinerijom, niti da otkopča sopstveni grudnjak,
ali zato još uvek može da registruje značenje reci kao što je...
„Devojka!" ponavlja ona.
„Aha, ona je ostala u Los Andelesu. Igra neku malu ulogu u
filmu."
„U filmu?" Džes se naglo uspravlja u svojoj stolici, poput papige
na pritki. Što i nije loše poređenje budući da pištavo ponavlja svaku
Gejbovu reč.
„Pa da. Za nju je to velika šansa", živahno nastavlja Gejb. „Mia
je veoma talentovana, ali dosad nije snimila ništa značajno. Ve-
rovatno je potrebno vreme. Siguran sam u to da će jednog dana biti
nominovana za Oskara."
„Vau, kako je to uzbudljivo", primećujem, pokušavajući da mu
skrenem pažnju sa Džes. „Zadivljena sam." I jesam. Glumica u Ho-
livudu? To je daleko glamuroznije od svadbenog fotografa, zar ne?
Tačnije asistenta svadbenog fotografa. Setivši se svog trenutnog
statusa u karijeri, osećam bolan ubod ambicije. Ovo mi se često
dešava. Danima srećno odlazim na posao, obavljam svoje male
dužnosti i dobijam svoju malu platu ne udubljujući se u besmisao
takvog života. A onda tras - čujem priču o nekom neuporedivo
uspešnijem od mene. I bum - setim se da imam trideset godina i da
zarađujem manje od većine svojih fakultetski obrazovanih kolega.
Tada moj san o karijeri nezavisnog fotografa ostaje samo to. San.
I u tom trenutku, obično osećam da je ceo moj život jedan veliki
promašaj.
Za razliku od Mie, koja je, bez svake sumnje, sjajna, nalickana
i uspešna mlada žena čije butine izgledaju savršeno u oskudnom
bikiniju na kalifornijskoj plaži...
„Mislim da je vreme da krenem."
Moju usporenu montažu Bejvoča prekida Džes koja ustaje i
podiže svoju majičicu. „Pa, bilo mi je zadovoljstvo", kaže neobično
trezno, pružajući Gejbu ruku.
„Da, ovaj. Takođe." Gejb klima glavom, pomalo smeten njenom I
iznenadnom odlukom. Baš kao i ja.
V
„Sigurna si u to da nećeš kafu?" pitam je. Možda će da je
otrezni, iako je spominjanje Gejbove devojke to već učinilo.
„Ne, hvala. Zvaću te sutra", kaže i na brzinu me grli pre nego
„Sigurno nećeš da ti pozovem taksi?" uzvikujem, žureći za njom.
Čujem kako se ulazna vrata zatvaraju i zastajem kod prozora baš u
trenutku kada Džes ulazi u crni taksi.
P
„Šta ćeš da radiš?" pita Džes.
o zanimanju je stend-ap komičar." Narednog jutra, odmah
„U vezi s čim?" Pogled mi zastaje na malom kožnom notesu
nakon što je Gejb izašao iz kuće, telefoniram Džes i koji leži na gomili, zajedno sa ostalim neredom. Izgleda kao onaj u
saopštavam joj poražavajuću vest. Uprkos mamurluku koji ju je koji sam videla da Gejb nešto zapisuje. Pitam se šta li je.
prikovao za krevet sa kutijom tableta protiv glavobolje, Džes „Pa s tim da je Gejb stend-ap komičar", pojašnjava ona, ne uspe-
skuplja dovoljno energije da podeli moju prene-raženost^ Znak, vajući da suzbije smeh u glasu.
ukoliko tako nešto uopšte postoji, iskrene prijateljice. „Šališ se?" Zaključujem da se Džes ludo zabavlja. „Znaš onu poslovicu
„Ne, on je taj koji se šali." Pridržavam slušalicu ramenom dok koja kaže da moraš ili da se smeješ ili da plačeš?" odsutno odgo-
jednom rukom uzimam činiju sa cerealijama a drugom otvaram varam, pružajući ruku da otvorim notes. Jedan mali gvir mu neće
frižider iz kojeg vadim mleko. „Covek je jebeni stend-ap komičar." naškoditi.
S druge strane veze čujem prigušen smeh. „Kuc-kuc", podseća „Apsolutno", slaže se Džes. „Moraš da se smeješ."
me Džes. Na prvoj stranici, kitnjastim plavim rukopisom piše: Mojih
„Nemoj, molim te." Sedam za kuhinjski sto pretrpan časo- deset najboljih viceva o tašti. Trzam ruku k sebi. Mada, kad bolje
pisima, neotvorenom poštom i bogzna čime još. Spuštam činiju na razmislim...
sve to i uzimam prvi zalogaj integralnih cerealija. „Nije smešno",
kažem punih usta, osećajući kako mi se bezukusne ljuspice lepe Narednih nekoliko dana pošteđena sam viceva o tašti budući
za nepce. Bože, želim da što pre izgubim ovih nekoliko kilograma. da svog novog cimera jedva viđam. U stvari, osim povremenog
Mrzim da jedem zdravu hranu. „Ćao, kako si?" u mimohodu, kada ja dolazim a on odlazi, imam
„U pravu si." Džes se čepa od smeha. „Nije nimalo smešno. U utisak da ni ne živi tu. Skoro, ali ne sasvim.
Počinju da se pojavljuju sitnice. Kolekcija začina u kuhinji,
tome je i problem."
tetrapak sojinog mleka u frižideru, nov sunder veličine francuskog
„Dakle, je li Gejb još uvek tvoj plan B?" pitam, ne prestajući hleba na kadi. Međutim, tu je još nešto — i to nema nikakve veze
da žvačem. sa Vilkovim CD-om koji sam pronašla pored muzičkog stuba, niti
„Ne, nije ono što tražim." Zvuči kao da priča o komadu na- sa ogromnim i uredno složenim peškirom za plažu, jarkih boja, koji
meštaja a ne o ljudskom biću. „Previše je amerikanizovan." sam zatekla pored lavaboa. U pitanju je osećaj.
„Pašta?" Nedeljama sam se užasavala pomisli na to da će tamo neki
„Heder, tražim ozbiljnog dečka. Neću vezu na daljinu. Kao da stranac živeti u mom stanu, mrzeći ideju da muškarac koji nije
nisi gledala Zelenu kartu." Danijel koristi moju kadu, ali sada shvatam da su moji strahovi
„Onaj film gde Zerar Depardje igra Francuza?" „On u svakom bili neosnovani. Dobro je imati drugu osobu u blizini. U stvari, ne
filmu igra Francuza", odgovara Džes kroz zev. „Kao što Hju samo što je dobro - nego je i lepo.
Grant u svakom filmu igra Engleza. Ali nije u tome stvar. Atmosfera u stanu je drugačija. Ja se osećam drugačije. Ne
Trenutno sam u poziciji da biram, kapiraš, i zato neću da se samo zato što noću više ne ležim budna, strepeći od toga da će mi
banka oduzeti stan i izbaciti me na ulicu zajedno sa Bilijem Smitom /
i teflonskim posuđem. Gejbovo prisustvo kao da je isteralo duhove
prošlosti. Uprkos šokantnom otkriću da svoj dom delim sa stend-
ap komičarem, srećnija sam. Pozitivnija. Mršavija.
7(5 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 77
Utorak je veče. U povratku s posla svraćam u parfimeriju da zastanem. Ružičaste, satenske cipelice sa ljupkim otvorom na
da kupim tufere od vate i tamo spazim jednu od onih preciznih prstima - najlepši par cipela koji sam ikada videla - čuči s druge
električnih vaga. Impulsivno odlučujem da se izvagam, stoje razlog strane stakla i čeka samo mene.
zbog kojeg zaprepašćeno zurim u digitalne brojke pred sobom. Dižem glavu i čitam ime radnje - Sigerson Morison. Srce mi
Nemoguće. Saginjem se da bolje vidim, mršteći čelo. Smršala peva. Obožavam ovu radnju: uvek ima najelegantniji izbor ženskih
sam dva i po kilograma. Poslednja dva meseca mlako pokušavam modela. Ali daleko je od tvoje platežne moći, Heder, pisti glasić
da skinem naslage zarađene tokom božičnih praznika. Džogirala razuma u meni. Osećam ubod razočaranja. Ali neće me ništa košta -
sam - dvaput - kupila video-kasetu o jogi i imam čvrstu nameru ti da ih pogledam, zar ne? Naginjem se bliže. Utom primećujem
da je jednog dana odgledam. Povrh toga, svakog jutra se žrtvujem i natpis 75% popusta'.
umesto kroasana sa čokoladom iz francuske pekare na uglu jedem Stomak mi titra od uzbuđenja. Nisam zavisna od kupovine,
integralne pahuljice koje imaju ukus kartonske kutije. Ne može se ali... Koga ja to zavaravam? Ponekad imam fizičku potrebu da
reći da sam značajno promenila način života kad ono - puf - svi oni utrčim u kabinu H&M-a s hrpom odeće, iako često ne moram ništa
kilogrami su nestali. Neverovatno. Nepojmljivo. Magično. da kupim, i zadovoljavam se samo probanjem. Radi se o osećaju
Zbunjeno se pipkam po stomaku. Ne osećam se nimalo posedovanja i prijatnom saznanju da taj komadić krpice može da
mršavije. Teško je reći mada, ruku na srce, u poslednje vreme bude vaš, ukoliko ga želite - bez obaveza. Pretpostavljam da je to
sam bila pod velikim stresom zbog stanjenih finansija. Zar to nije nešto kao veridba.
najbolji način da smršate? Stres guta vaše kalorije poput Pakmena Međutim, cipele su nešto sasvim drugo. Cipele su moja slabost.
u onoj staroj kompjuterskoj igrici. Odeća može da vam poveća zadnjicu, smanji grudi, istakne stomak,
Uzimam tiket iz vage, silazim i odlazim na kasu. Prvi put da ali dobar par cipela uvek izgleda sjajno, bez obzira na to da li ste
nema reda i, ispunjena neizmernim zadovoljstvom, spuštam pa- tog dana pojeli ćelu tablu čokolade. Naravno, postoji jedan mali
kovanje tufera od vate na pult. Da, verovatno je to razlog. Znala problem - taj hobi nije nimalo jeftin. Kao što Lajonel ume da kaže,
sam da mora da postoji neko razumno objašnjenje. Mislim, salo se besplatan ručak ne postoji.
ne topi preko noći, kao da je u pitanju neka čarolija, zar ne?
Ali ove su na rasprodaji, šapuće glasić u mojoj glavi. Sedamdeset
Sijajući od sreće, iz džepa vadim novčanik. S njim ispada i pet posto od cene.
srećni vres. Kako je on dospeo tu? Sigurna sam da sam ga ostavila Proveravam koliko je sati na svom mobilnom aparatu. Već
kod kuće. kasnim. Ed će me čekati. Oklevam a zatim hvatam kvaku crvenih
„Jedna funta i dvadeset pet, moliću", kaže kasirka. „Oh, da... metalnih vrata. Jednom se živi! Zadržaću se samo pet minuta.
Izvinite." Vraćam vres nazad u džep i ushićeno brojim sitan Unutra zatičem haos. Vojska žena se tiska, dovikujući svoje ve-
novac. Kakvo god da je objašnjenje za moj gubitak kilograma, ličine, puzeći na rukama i kolenima, gura se i otima jedna drugoj
dobijam novu želju: zbogom, integralne pahuljice. obuću ispred nosa. Na desetine odbačenih čarapa leži unaokolo,
Izlazim iz parfimerije dobro raspoložena, prelazim glavnu praznih cipela za kutije je svuda, izmaltretirane prodavačice obleću
ulicu i brzim hodom grabim preko Noting hila. Treba da se vidim oko mušterija koje probaju cipele, diveći se svom odrazu u ogledalu,
sa svojim bratom Edom u Volsi kastlu, pivnici iza ugla, i po običaju dok one druge psuju sebi u bradu, nestrpljivo čekajući da dođu na
kasnim. Ubrzavam korak. Ed je velika picajzla po pitanju vremena i red.
ne bih da slušam još jednu od njegovih lekcija pre nego što dobijem Ludnica! Žene umeju da budu tako okrutne. Muškarci možda
priliku da naručim džin i tonik. Iskreno, jedva čekam da čujem ubijaju za svoju zemlju, ali žene ubijaju za par dizajnerskih cipela sa
njegovu lekciju iz života. Pozvao me je juče i rekao da želi sa mnom dijamantskim kaišićima.
'nešto da porazgovara', što prevedeno na 'edovski' jezik znači da me Probijam se kroz gužvu, stižem do rafova sa cipelama i krećem
nagovara, u njegovom omiljenom ubedivačkom stilu: „Kako to da u potragu za prelepim ružičastim satenskim cipelicama u mojoj ve-
još uvek ne uplaćuješ sebi penziju?" na osnovu čega možete da do - ličini. Konačno stižem do police na kojoj piše 'Veličina 37' i uviđam
bijete pravu sliku o Edu. da je prazna, osim drečavozelenih „meri-džejn" papuča koje ne bih
Skrećem za ugao i ulazim u uličicu prepunu radnjica i res - imala s čim da nosim. Preplavljuje me neprijatan osećaj razočaranja,
torana. Pogled mi se zaustavlja na jednom od izloga, terajući me
78 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda li se i ostvari 79
koji se pojačava kada levo odatle, na polici označenoj sa 'Veličina 39' par. Neko ih je stavio u pogrešnu kutiju." I diže cipele uvis, mlata-
vidim nekoliko pari ružičastih satenskih cipelica. Uzimam jedne, rajući njima kroz vazduh, pobednički uzvikujući: „Veličina trideset
pitajući se da li bi mi odgovarale sa jednim ili dva uloška... sedam!"
„Mogu li da vam pomognem?" pita prodavačica, jedna od onih „Jao..." uspevam da izustim. Ne mogu da verujem.
arogantnih tipova koje obično rade u prodavnicama skupih cipela i Ali čak ni s tolikim popustom ne možeš da ih priuštiš, šapuće
koja vas odmerava od glave do pete, terajući vas na to da poželite isti glasić u mojoj glavi.
nešto da kupite. Što i činite, samo da biste joj dokazali da možete. Osećam teskobu razočaranja. Istina je. Moja kreditna kartica
Najednom mi pada na pamet da je to verovatno taktika svih pro- je stopirana i u džepu imam samo dvadeset pet funti. Prokletstvo,
davača u jeku rasprodaje. želim da su jeftinije.
„Mmm... ne", odgovaram i spuštam pogled na cipelu koju I dok se spremam da ih se odreknem, postajem svesna značenja
držim u rukama. Koju ne samo što držim nego i milujem. „Samo... reci koje prodavačica izgovara, „... ali bojim se da na peti imaju malu
ovaj... razgledam." tačkicu. Ne brinite, kada ih obučete, neće se ni primetiti. Naravno,
„Fantastične su, zar ne?" taktički nastavlja ona. „I sedamdeset cenuvćemo sniziti još... još pedeset procenata od snižene."
pet posto od cene." Koluta očima kao da ni sama ne može da Čekaj malo. Da li ona govori ono što mislim da govori? „Mislite,
veruje. koštace samo..."
„O, da... fantastične su", slažem se. Cipela u mojim rukama „Dvadeset četiri i devedeset devet", ushićeno završava ona.
najednom postaje Njeno visočanstvo Cipela, definitivno najlepša i Nekoliko minuta kasnije, stojim na kasi i posmatram kako ih
uvijaju, osluškujući šapat iza svojih leđa: „Kakva srećnica, stvarno je
najveličanstvenija cipela koju ste ikada videli.
želela te cipele..." i osećam kako me preplavljuje talas zadovoljstva
„Želite li da vam donesem i drugu kako biste mogli da ih dok mi prodavačica uručuje ružičastu kesu veličine bilborda.
probate?" „I peni", cvrkuće kasirka, pružajući mi kusur.
Vraćam cipelu na policu i sumorno se smeškam prodavačici. Ali ja sam već na pola puta do vrata. Dok koračam ulicom
„Bojim se da nemate u mojoj veličini." s ogromnom ružičastom kesom koja mi se njiše na ramenu, lice
„A to je?" mi je rašireno u osmeh i ne mogu da poverujem sopstvenoj sreći.
Kao i kod većine prodavačica koje rade na procenat, ni ova Nisam sujeverna, ali počinjem ozbiljno da verujem u to da vres
ne odustaje tako lako. Ali teško da je u stanju da izvede čudo, re - zaista donosi sreću.
zignirano zaključujem. „Trideset sedam."
Pre nego što izgovorim sudbonosni broj, njeno lice se smrkava i
oči naprasno gube sjaj gladi za provizijom. „Jao, draga, to je najpo-
pularnija veličina."
„Nema veze." Nonšalantno sležem ramenima. „Stalno se
dešava."
„A šta mislite o ovom predivnom modelu? Imamo u veličini
trideset sedam..." Prodavačica hitro grabi ogavan par gusarskih
cipela od pre tri sezone i poletno mi njima maše pred nosom.
„Um, ne, hvala", uvredeno kažem i okrećem se u nameri da što
pre izađem iz radnje. Pa dobro, to su samo cipele, Heder. Stižem
do vrata, trudeći se da ne gledam u izlog, ali bezuspešno. Cežnjivo
bacam poslednji pogled na ružičaste satenske cipelice i uzdišem.
Želim da ih imaju u mojoj veličini.
„Izvinite, madam."
Okrećem se kao oparena. Ista prodavačica, čije lice sada šija
novom srećom, gleda u mene. „Imate sreće. Pronašla sam poslednji
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 81
U
Nelagodno se smeškam. „Ma, obična sitnica", kažem, savršeno
hhhhhhhhhhhhhhhhh." Otvaram vrata Volsi Kastla i unutra svesna da sama sebi kopam jamu. Pitam se kako ću se iz nje isko-
zatičem atmosferu prezasićenu testosteronom. Kakav
beljati.
kontrast, razmišljam u sebi, prisetivši se estrogenske atmosfere „Drago mi je što se vas dve konačno slažete", nastavlja on, skršta-
Sigerson Morisona koju sam maločas ostavila za sobom. jući ruke na grudima i gledajući me s bratskim odobravanjem.
Ulazim u pivnicu i kroz duvanski dim se probijam ka šanku. Ed je s Rozmari izgradio potpuno drugačiji odnos od onog kakav
Mesto je prepuno muškaraca sa kriglama u rukama dok otvorenih imamo ona i ja. Delimično zato što ima sopstvenu zubarsku ordi-
usta bulje u portabl televizor pričvršćen u uglu. Glasno negodujem. naciju u Harli stritu, koja se savršeno uklapa u Rozmarin umišljeni
Naravno, to može da bude samo jedna stvar. Fudbal. snobizam, a delimično i zato što je uvek pretrpan poslom i retko
„Tako sam i mislila." putuje u Bat a ona, s druge strane, odbija da dolazi u London -
Okrećem se i vidim Eda koji me bezlično gleda sa svojih „prljav i prenaseljen grad" - tako da se viđaju u vrlo retkim i izu-
metar i devedeset. Pošto je došao direktno s posla, na sebi još uvek zetnim prilikama.
ima svoju uniformu: sivo odelo, belu košulju i crne cipele. U „Verujem da će Lajonel biti presrećan", zaključuje Ed i odmah
stvari, Ed se tako oblači i vikendom. osećam grizu savesti. Poslednja stvar koju želim jeste da povredim
„Opet si bila u kupovini?" pita on, izvijajući svoje guste tamne svog oca.
obrve. Njegov prekoran pogled u meni ubija svaki osećaj superi- „Da, prošlog vikenda sam bila u Batu. Tata je u odličnoj formi",
ornosti. U tome je problem s mojim bratom. On prosto obožava da skrećem temu u nadi da moj brat to neće primetiti.
vam uništi zabavu. „Je li počeo da drži dijetu?"
„1 meni je drago što te vidim." Grlim ga. „Šta misliš?" Drago mi je što nisam jedina koja sluša Edove
vakele. Lajonelu stalno zvoca kako bi trebalo da smrša, ali ga tata,
„Zdravo." Formalno me ljubi u oba obraza. „Dakle, šta si pa -
naravno, nikada ne sluša.
zarila?" Ed smrknuto odmahuje glavom. „Moraće da izbaci sve one za-
Kunem se, ponaša se kao pas sa koskom. sićene masti iz svoje ishrane i ubaci malo zdrave hrane. Ozbiljan
„O, misliš na ovo?" neobavezno kažem, podižući jedno rame sam, sestro." Posmatra me kao da bih iz nekog nepoznatog razloga
i gledajući u ružičastu kesu kao da je prvi put primećujem. pomislila da nije. Kada to Ed nije ozbiljan? „Sa onom gomilom
Hajde, Heder, mučni glavom. Po mozgu kopam za najprikladnijim mlečnih proizvoda i crvenog mesa, holesterol mora da mu vrtoglavo
izgovorom. Ili to, ili me čeka još jedna lekcija o štednji za budućnost. skače."
Realno, trebalo je da moj brat bude bankarski menadžer a ne zubni „Nego, kako je Lu?" Menjam temu i pitam ga za njegovu ženu.
protetičar. „Ovo je poklon", pobednički kažem. Genijalno, Heder. Lu je u sedmom mesecu trudnoće. I skroz je okej. Za svet, ona
„Za koga?" je vaspitačica u dečjem vrtiću koja kosu farba u drečavoružičastu
E, sad više nisam sigurna u to da li pokušava da me uhvati u laži i zna napamet Harija Potera, iako je nepopravljiva obožavateljka
ili ga to zaista zanima. Poznajući svog brata, biram prvu opciju. gotike, i koja još uvek nosi minđušu u nosu i obožava horor filmove.
Kako je moj brat uspeo tako pametnu i zabavnu ženu da ubedi u to
da se uda za njega, za mene je prava misterija.
„Jutarnje mučnine su konačno prošle, hvala nebesima, ali zato
s
e Boris sada rita i noću i danju", tužno kaže on.
83
82 Aleksandra Poter
Pazi šta želiš... možda (i se i ostvari
„Hoćeš da kažeš da znate da će biti dečak?" uzbuđeno pitam.
„Neki ženski fazon, a?" Ed uzima srk svog pića i nastavlja da
Onda dodajem: „I da će se zvati Boris?"
zuri u televizor.
„Ne budi smešna. Naravno da ne znamo", breca se on. „Želimo
„Ne, ništa slično. Zapravo se dešava nešto vrlo čudno."
da pol deteta bude iznenađenje, ali Lu insistira na tome da ga sada
„Kako to misliš, čudno?" Poguran novim talasom gostiju koji
zovemo Boris - po Borisu Karlofu koji je glumio Frankeštajna", poja- se tiskaju oko šanka, Ed priljubljuje svoju čašu uz grudi kako bi je
šnjava on kroz uzdah. „Izgleda da sve trudnice svojim nerođenim zaštitio od prosipanja. „Do đavola, ovde je pakao od gužve."
bebama daju neki nadimak, što je podjednako ružno kao kada ljudi Osećam lakat u svom ramenu i nesvesno ispuštam kratak jauk.
krste svoje automobile..." „Znam. Zelela bih da se oslobodi neko mesto da sednemo."
Iskreno, volim svog brata, ali ponekad želim da ga upucam: I pre nego što završim rečenicu, sa obližnjeg stola dvoje ustaju
prokleto je džangrizav. Znam da se potajno raduje bebi iako to i počinju da se oblače. Nemoguće. Sa zaprepašćenjem posmatram
nikada javno ne pokazuje. Jednostavno voli da kuka. kako žena iskapljuje vino i osvežava sjaj na svojim usnama, dok
„Šta pijemo?" vedrije pitam u nadi da će ga džin i tonik oraspo- muškarac ubacuje paklicu cigareta u gornji džep svog sakoa. Nije
ložiti. moguće da odlaze. Ili jeste?
„Ha, pokušaj da naručiš, možda ćeš imati više sreće", gunđa on i „Mi odosmo - ako hoćete, sedite ovde", nudi mi muškarac. Ne
pruža mi novčanicu od deset funti. „Već dvadeset minuta po- Edu, nego meni.
kušavam da skrenem barmenovu pažnju." Kao što rekoh, vesela je Najednom mi se vrti u glavi.
duša moj brat. „Ovaj, da, hvala." Učtivo se osmehujem i gledam u Eda koji je
Odvajam se od njega i prilazim šanku - utom shvatam o čemu ostao zapanjen. Bez oklevanja zauzima jednu praznu stolicu a zatim
priča. Muškarci nagurani oko šanka drže podignute krigle u jednoj zadiže svoje pantalone kako bi udobnije seo. „Kakva sreća."
Nemo se spuštam na drugu stolicu. U glavi mi je haos. Sve one
i novac u drugoj, strpljivo čekajući svoj red. Snuždeno stajem u red,
dilemice oko sujeverja i sreće počinju da bujaju, razotkrivajući se u
svesna toga da će ovo biti dugo veče.
mojoj glavi kao na filmskom platnu: prazno sedište u vozu, nepo -
Trenutak kasnije, neko mi dodiruje rame. „Jeste li usluženi?"
stojeći red u Starbaksu, pakovanje žileta, mesto za parking, Gejbovo
pita jedan od gostiju, vrteći u ruci svoju praznu čašu. javljanje na mali oglas u Lutu... Slike se preklapaju u histeričnom
„Kamo lepe sreće", uzdišem, želeći u sebi da se to zaista desi. nizu, krupne stvari, sitnice... Vožnja u povratku iz Bata bez gužve
A onda se događa nešto neverovatno. u saobraćaju, kačenje kaputa na praznu kuku čiviluka na poslu, pro -
Okružen porudžbinama sa svih strana, barmen se okreće u nalaženje savršenog para cipela u mojoj veličini. Zatim otkriće da
mom pravcu i zuri u mene. Ispred mene se tiska najmanje pola im je cena dodatno snižena. Usluživanje za šankom preko reda,
tuceta ljudi, ali on gleda pravo u mene. Uzvraćam mu pogledom slobodan sto... Brže i brže, sve se zamagljuje i više nisam u stanju
punim nade i koža na vratu mi se ježi. Sto je čudno: čovek je ćelav, da ćutim: „U stvari, ne. Nije to." Srce mi udara kao ludo. „Ovo je
debeo i ima pedesetak godina. „Izvinite što ste čekali, čime mogu više od sreće."
da vas uslužim?" Čekam da Ed nešto kaže, ali on zbunjeno pilji u mene. „Izvini,
„Erm..." Nesigurno se smeškam. „Dva džin-tonika sa ledom Heder, nisam u toku", naposletku priznaje. „Zaboga, o čemu to
i limunom. Molim vas", dodajem. Ne mogu da verujem ovolikoj pričaš?"
sreći. Oklevam. Zato što je ovo preraslo u problem. Nisam više
sigurna o čemu pričam. Ugrizavši se za usnu, pokušavam da mu
„Stiže odmah", namiguje mi barmen, zatim grabi dve čaše i
pojasnim. „Ede, reći ću ti nešto, ali obećaj da se nećeš smejati."
okreće se ka bifeu. „A, to je lako", suvo uzvraća on. „Nemam smisla za humor,
Nekoliko minuta kasnije, vraćam se kod Eda udubljenog u fud- secaš se?" Ed se priseća nečeg što sam mu odbrusila pre mnogo
balski meč, kao i ostatak muških gostiju. godina i očigledno mi to nikada neće zaboraviti.
„Svaka ti čast", komentariše on s odobravanjem i uzima svoju »Dobro, možda samo tripujem, ali..." zastajem i oštro udišem.
čašu, ne skidajući pogled s TV ekrana. »Ne, zaboravi, samo sam malo flipnula."
„Nikad nećeš pogoditi šta se desilo", ushićeno kažem. „Uslužena
sam pre svih ostalih."
84 Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 85
Aleksandra Poler
„Moja sestrica? Flipnula?" Oči mu se vraćaju na fudbal. Gnevno stežem vilice. U redu, sada ćemo da vidimo. „Okej,
Opet oklevam. Ukoliko mu kažem, misliće da sam idiot. Ali on usudi se da nešto poželiš", odlučno kažem.
već misli da sam idiot. „Dakle, vidi, radi se o..." Duboko uzdišem. „Heder, molim te, prekini s tim glupostima. Postaješ naporna",
Ma dajl Izbaci to iz sebe, Heder. „Sve što poželim, ostvari se", uzdiše Ed, vidno iznerviran.
kažem glasno. „Vidiš? Ipak brineš", izazivam ga.
Ali ne dovoljno glasno: moje reci nadjačava još jedan uzdah ^Brinem?" podsmešljivo će Ed. „Za ime sveta, zašto bih brinuo?
mase koja uzbuđeno skače na noge, poput talasa uzvika, zvižduka i Zato što je moja sestra najednom otkrila da poseduje magične
psovki, a zatim se vraća na svoja mesta i razočarano gunđa. moći?'
„Prokletstvo! Za dlaku", uzvikuje Ed. „Ovo je moralo da uđe." Ed ove reci prati izrugivačkim cerekanjem, istim onim kojeg se
„Ede, jesi li čuo šta sam upravo rekla?" sećam iz detinjstva kada mi je jednom rukom držao obe šake iznad
„Izvini, sestro." Saosećajno mi spušta ruku na koleno. „Trenutak glave a drugom me golicao do iznemoglosti, ne obazirući se na moje
pada koncentracije. Pričala si nešto o priželjkivanju..." vapaje za milost. I sada sam, baš kao i onda, van sebe od besa.
Ne mogu da dokučim da li me ismeva ili lupetam koješta. „Dobro, možda je smešno, ali probaj da me iskušaš", zahtevam. „Ili
Olakšanje je što o tome mogu s nekim da popričam, da vokalizujem se plašiš da ću dokazati suprotno?"
sumnje koje me danima muče. „Ne, nije u pitanju priželjkivanje. Jedna od najvećih osobina mog brata jeste nepopravljiva kompe-
Nešto mnogo veće od toga." Izgovorivši ove reci, postajem svesna titivnost. Godine igranja društvenih igara s njim naučile su me da
njihove apsurdnosti. „Proteklih nekoliko dana svaka sitnica koju najviše na svetu voli da pobeđuje. Baš kao što uvek želi da bude u
poželim na neki način se ostvari." pravu. Mada, ruku na srce, to želim i ja.
„Pa, znaš šta se kaže kada su želje u pitanju?" podseća me on, „Pa, kad toliko navaljuješ..." prihvata on igru. Baš kao što
sam i mislila. Nekoliko sekundi razmišlja, a onda pucka prstima.
iskapljujući svoj džin i tonik. „Ne, šta?" radoznalo pitam.
„Utakmica", trijumfalno kaže.
Krčkajući led zubima, Ed me ozbiljno gleda. „Pazi šta želiš."
„Šta s njom?" pitam.
„Pazi?" preneraženo ponavljam. U mom životu se dešava nešto
„Pa, trenutni rezultat je jedan-jedan, i do kraja je ostalo manje
neverovatno, čudesno, fantastično, a moj brat mi govori da pazim
od pet minuta..." Ed pokazuje rukom na ekran televizora. „Moramo
šta želim. Poznajući ga, ni sama ne znam zašto me to uopšte čudi.
da postignemo gol protiv Francuske ako želimo da osvojimo
„Razmisli malo dublje o tome. Mislimo da znamo šta želimo iako
pehar."
to zapravo nikada ne možemo da znamo dok ne dobijemo ono što
„A, tako", mrmljam, ne pokazujući ni tračak entuzijazma. „Ko
želimo. I onda kada to dobijemo, shvatamo da to zapravo nismo ni
smo to mi?" Kao što rekoh, fudbal je poslednja stvar koja me u
želeli - ali tada je prekasno", nastavlja Ed da mudruje s gorkim
životu zanima. I tako mi odgovara.
osmehom na licu. „Na primer, sećaš se kada sam onomad poželeo
„Engleska", uvređeno će Ed. „Ko drugi?"
da uzmem nekoliko slobodnih dana kako bismo Lu i ja organizovali
„Pa?" podbadam ga.
venčanje. Čim sam ih dobio, razboleo sam se od gripa i nedelju
„Pa, ako se tvoje želje stvarno ostvaruju, zašto ne bi poželela
dana proveo u krevetu, skidajući temperaturu. Vidiš da od želja da Engleska postigne gol pre nego što sudija odsvira kraj?" nastavlja
nema nikakve vajde?" on.
„Ede, ozbiljna sam." Zgrožena sam primerom kojim pokušava da „Zato što mi to ništa ne znači", odgovaram.
dokaže paralelu između njegovih životnih problema i onog što se „A da li bi značilo kada bih ti obećao da neću spomenuti
meni događa u poslednje vreme. „U pitanju je nešto više od toga." ^ozmari da si joj kupila poklon..." Ed me strelja pogledom i tada
Ed me proučava ispod svojih tamnih obrva. „Jesi li ti dobro?" snvatam da mi je dolijao. „I moći ćeš da ga zadržiš za sebe, a?"
„Jesam, dobro sam. I ne, nemam grip", nestrpljivo odgovaram. Ed „Klasična učena."
podiže ruke u znak predaje. „Okej, izvini, ali kako možeš od >,Da, a ovo je totalno ludilo", suvo primećuje on.
mene da očekuješ da budem ozbiljan? Mislim, stvarno", pravda se л ' °^ е Ј-" Okrećem se ka ekranu i pokušavam da se
on. „Želje koje se ostvaruju?" sredsredim na muškarce koji trče po zelenoj travi. Izvinjavam se,
Aleksandra Voter
su fudbaleri. Nabirem čelo, fokusirajući se na igrača u plavom
■ t'SU koji kontroliše loptu. „Koji smo mi? U belim ili u plavim
dre-,1'^ima?" pitam šapatom. s1' „U belim", sikće Ed, bečeći oči.
„O..." Razočarano se usredsređujem na igru dok francuski
clbaler dodaje loptu drugom igraču u plavom dresu. Nažalost, I
l
,cibaleri Engleske sve to nemoćno posmatraju, trčkarajući TRINAESTO POGLAVLJE
unez-'\reno oko svog gola. Francuski igrač počinje da dribluje,
opasno se s zbližavajući golmanu. Zadržavam dah i naprežem se da
vidim šta ''(. se dogoditi, najednom svesna napete atmosfere oko
M
sebe.
Hajde, Englezi, hajde, možete vi to. v ogućnost. „Izvinite, prodajete li listiće za loto?" Široko se
Registrujem ove reci u svojoj glavi. Čekaj malo, šta ja to radim? osmehujem gospodi Patel koja stoji iza pulta lokalne radnje
ledam utakmicu u pivnici? I uživam u njoj? Krvnički stežem na u»lu i slaže paklice „marlboro lajta". Njene tanke ruke su obilato
is virane kanom.
sS?oju čašu - tenzija postaje nesnošljiva. Ne smem više da gledam.
j.'rancuska je na putu da postigne gol, a Engleska da izgubi utakmicu. Iznenađena, ona prekida ono što radi i zuri u mene. Otkad im
se doselila u kraj, postala sam redovna mušterija gospođe Pat; el
l'uls mi se ubrzava.
pazareći tu sve što mi je potrebno, od čokolade i treš-magazin^ u
„Za ime boga, branite se. Hajde, hajde!" čujem Eda kako do- periodima PMS-a, đo rolni toalet papira i peska za Bilija Smita kad
bacuje. mu ponestane. Ali za sve to vreme nijednom nisam kupila listić za
Iako je situacija skoro bezizlazna, njegove reci ispod glasa zvuče loto.
kao mantra strastvenog navijača koji želi da njegov tim pobedi. Sve do sada.
Iznenada želim istu stvar. „Hajde, Englezi, hajde", uzvikujem, „Da, naravno", kaže ona, prebacujući narandžasti sari pr^k 0
pridruživši se razularenoj masi. „Pobedite," svog mršavog ramena. „Pored prozora su." Njene teške zlatne
A onda, niotkuda, igrač u belom otima loptu, trči preko terena minđuše zveckaju dok mi pokazuje glavom.
i postiže gol. „Hvala." Pokušavam da sakrijem svoje uzbuđenje i žur n0
Pivnica eksplodira od vriske, uzvika, zvižduka. Svi slave. Svi su koračam ka prozoru. Zavučen u sam ugao, nalazi se crveni pj a .
■.rećni. Čuju se oduševljeni povici „Možeš li da veruješ?", „Kakvo stični stalak koji nikada ranije nisam primetila. Uzimam hemijsk u
čudo!", „Ovo je neka magija!" olovku koja leži na njemu i žudno izvlačim jedan listić. Da vidir^o
Ali ja ih više ne čujem. Kao da gledam film sa isključenim Okrećem ga da pročitam instrukcije. 'Izaberite šest brojeva i p re .
zvukom. Najednom se diže vetar, otvarajući vrata od pivnice i po- križite ih.' Hmm, dobro, to je bar lako. Moje godište, broj ulic e
dižući finu prašinu sa poda. Okrećem se ka Edu koji zaprepašćeno Veselo precrtavam brojeve i konstatujem da u tome uživam. B roj
zuri u mene. Oči su mu iskolačene a usta razjapljena. godina rada za Zauvek zajedno, mamin rođendan...
„Prokletstvo, Heder", muca on, dolazeći sebi. „Ali to nije Zastajem. Trebaju mi još dva. Igram se sa pramenom kose, po-
moguće..." Pogled mu s mene leti na ekran malog televizora na kušavajući da se koncentrišem na brojeve u nadi da će neki od njih
kojem piše konačan rezultat 2-1 za Englesku. „Mislim, to je ne- skočiti i povikati: „Izaberi mene! Ja sam pobednik!"
moguće..." Ed ostaje bez teksta dok ćutke razmenjujemo poglede. Pobednik.
Jao, tako nešto ne mogu ni da zamislim? Jedno je pobeditj u
A onda me zapljuskuje. partiji šaha. Ali dobiti na lotou? Sam koncept mi deluje кгајцје
Osećam bujicu ushićenja, uzbuđenja... nedostižno. Osvojiti milione i milione funti, steći bogatstvo k oje
prevazilazi i moje najluđe snove, otići u šoping i kupiti ono o čei
sam oduvek maštala...
Aleksandra Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 89
Voter
Automatski pravim jednu od svojih lista želja: Najednom shvatam koliko sam ispala smešna. Naravno da je
sve to bila samo slučajnost, budalo.
• Kuća na Holand parku. Jedna od onih sa velikim belim stu- Mašina zuji i uskoro izbacuje odštampan listić.
bovima i predivnom terasom, kuća koja će Rozmarinu baciti u „Možda", odgovaram, smeškajući se usiljeno i pokušavajući da
zasenak. ne gledam gospodu Patel u oči. Usled čega piimećujem naslov na
• Vikendica u Italiji, negde u toskanskim brdima, gde ću da prvoj strani Dejli mirom: „Engleska magija".
provodim duga topla leta, kupujući kožnu galanteriju i ćaskajući Stomak mi se uvrće poput palačinke. „Možda bi moglo tako
s lokalnim stanovništvom. da se kaže", mrmljam, uzimajući listić. Drhtavim prstima ga pre-
• Uz pomoć prevodioca. Po mogućnosti muškarca, markantnog savijam i brižljivo ubacujem u svoj novčanik.
i obučenog u „pradu". Iskuliraj, Heder.
• Matis. Lajonelov omiljeni slikar. Pristala bih na bilo koju Izlazim iz radnje u stanju nervozne nestrpljivosti. Napolju,
jutarnji špic je u punom jeku. Na trotoarima se tiskaju kancelarijski
sliku - nisam izbirljiva. radnici, uniformisani u bele košulje kratkih rukava, uživajući
• Sezonska karta za Premijer ligu za Eda. u još jednom toplom sunčanom danu. Ali ne i ja. Ophrvana sop-
• Penzioni plan koji će da potuče sve penzione planove. stvenim mislima, čini mi se da ne bih primetila ni da s neba padaju
• Plastična operacija za Džes. amazonske žabe.
• Dve nedelje odmora na Tajlandu. U stvari ne! Mesec dana Spuštene glave koračam dok mi milion pitanja opseda misli.
odmora r\a Tajlandu. Reci poput 'nemoguće 1, 'besmisleno' i 'zapanjujuće' prepliću se,
• Cipele. Mnogo, mnogo, mnogo cipela. odolevajući zdravorazumskom rezonovanju. S jedne strane, realna,
• I nova kola da vise ne moram da ih parkiram i obijam donove
logična, racionalna strana mene zna da mora da postoji neko
svojih novih cipela.
razumno objašnjenje. Međutim, s druge strane, deo mene koji
• Po mogućnosti srebrni „aston martin" poput onog kojeg potajno čita horoskope i nesvesno robuje sujevernim zabludama, ne
vozi Džejms Bond. može a da ne nastavi dalje.
• Ili možda jedan od onih novih mini-kabrioleta kojim u Italiji Ostavljam uličnu vrevu iza sebe i skrećem na stazu koja prati
mogu da zalazim i u najuže sokake u pohodu na cipele. rečni kanal. Ovo je jedno od mojih omiljenih mesta u gradu. Ži-
vopisan okoliš i uski brodići jarkih boja čiji nazivi Merlinkine morske
Sama. noge. Bura u šoljici čaja, Ljubičasta sirena u neobičnom krasnopisu,
Najednom osećam poznati ubod usamljenosti. „Ahm." Čujem nikada ne mogu da mi dosade. Pitam se kako je živeti na brodu u
kako neko pročišćava grlo, budeći me iz sanjarenja. Osvrćem se centru Londona. Batali brodove, šta je sa željama? zahteva glasić u
i iza sebe vidim pozamašan red nestrpljivih mojoj glavi.
igrača na sreću. Zatečena sam, ali ignorišem ga, gledajući u korpe na brodskim
„O, izvinite, odmah ću. Samo unapred trošim svoje milione", palubama iz kojih se preliva cveće duginih boja. Prelep prizor. Na
šalim se, očekujući bar neki smešak. Umesto toga, skoro da čujem desetine malih želja koje nesvesno slažem u svojoj glavi?
tup odjek odbijanja moje bezazlene šale o njihova kamena lica. I zar nije genijalno to kako su vlasnici onog brodića iskoristili
„Ajde brže", reži neko iz reda. „Nemamo ceo dan." Postiđena, stare cipele i od njih napravili saksije za cveće? Namršteno gledam
nasumično biram još dva broja, grabim listić i žurim u drvenu palubu na kojoj su nanizane. Iz njih raste suncokret visok
na kasu. i do jednog metra. Škiljim na suncu, zaklanjajući rukom oči. Bože,
Gospođa Patel me tamo čeka s nepromenjenim zaprepašće- sunce je baš jako. Želim da sam ponela naočari za sunce. Tajne,
njem na licu. „Imate osećaj, a?" skrivene, podsvesne želje koje su deo svakodnevnog života.
Oklevam. Osam i trideset je ujutro dok stojim u hladnoj, ne- Iskreno, ne znam šta se danas sa ranom dešava. Misli su mi u
onkama osvetljenoj radnji na uglu i sve mi deluje skoro neverovatno. totalnom haosu. Uvlačim ruke u džepove - i zastajem. Čekaj malo.
Mogu da se zakunem u to da ono što se dogodilo prethodne noći Pod prstima osećam nešto glatko, kao da je plastika. Je li moguće...
nije bila slučajnost. Jedini razlog što je Engleska pobedila u fudbalu
jeste... Koji, Heder? Taj što si ti poželela da postigne gol?
91
90 Aleksandra Poter
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
sigurna sam u to da sam ih ostavila kod kuće. U stomaku mi treperi
dok iz džepa vadim naočari za sunce. A šta je sa onim željama koje UGROŽENA MUŠKOST:
se naprasno ostvaruju? NAJNOVIJA ISTRAŽIVANJA SEKSUALNOSTI POKAZUJU
Drhtavim prstima ih stavljam na lice, bojeći svet u bakarnu DA FIZIČKI RADNICI IMAJU NAJMANJE PENISE
nijansu. Duboko uzdišem u pokušaju da se smirim, ali u tome ne
Pojmvam rukom usta, gušeći kikot. Onda čujem glasić u svojoj
uspevam. Ovo je smešno. Ne mogu da se sredim. Treba mi kafa. Je li glavi. Šta ako su uslišene sve tvoje želje?
moguće da se ostvaruje sve što poželim? Tako ti boga, umukni, hoćeš Samo što ga ovoga puta ignorišem. Konačno sam uverena. Ma
li? koliko to čudno, nepojmljivo i nerazumno zvučalo, ovo mora da
Primećujem mali kafić i odustajem od šetnje pored rečnog je neka magija. A onda - ne znam šta me spopada, ali pre nego
kanala. Budući da sam u poslednje vreme naprasno smršala, moći što uspem da se obuzdam, ubacujem dva prsta u usta i ispuštam
ću sebi da priuštim kroasan sa čokoladom. U stvari, dvoumim se da li dug, provokativan zvižduk. Zadovoljno gledam kako se obrazi gra-
da odem još dalje i naručim kroasan sa bademom kada mi pažnju đevinaca crvene poput bulke. Osećaj je apsolutno fantastičan.
skreće kuća okovana skelom, pred kojom stoji parkiran građevinski
kamion. Srce mi steže. Na pamet mi pada samo jedna stvar. Fizički
radnici. Mrzim fizičke radnike.
Bavim se mišlju da pređem na drugu stranu ulice i potražim
zaklon iza parkiranih automobila, ali krajičkom oka vidim da je Sve bolje od boljeg.
prekasno za to. Dvojica već sede na zidiću, piju čaj iz plastičnih Poput neverovatnog oslobođenja od okova, ostatak nedelje
čaša i čitaju žutu štampu. Utom podižu glave. Primećena sam. provodim u vrtlogu prijatnih iznenađenja. Kreme protiv bora, čije
„Sranje." Spuštam glavu, ali osećam kako u meni raste bes. Želim dejstvo je dosad bilo jedva primetno, najednom daju vidnog efekta.
Zaključujem to detaljnim ispitivanjem svog lica u uvećavajućem
da su im misli okupirane nečim drugim i da nas žene ostave na ogledalu. Minđuše koje sam mislila da sam izgubila i koje sam na
miru. Mislim, to je tako nepošteno. Želim da znaju kakav je rukama i kolenima tražila po ćelom stanu, naprasno iskrsavaju iza
osećaj biti stalno pod lupom. Koračam ka njima, iščekujući da sofe, poput zeca iz magičnog šešira. Čak i moja kosa, koju nikada
čujem neizbežno „Ne brini, srce, nećemo ti ništa". I znate šta? Ne ne uspevam da stilizujem ni nakon polusatnog češljanja, iznenada
događa se baš ništa. izgleda sjajno, lepršavo i - ako smem da primetim - vrlo stilizovano.
Nema šanse da me nisu primetili, govorim sebi dok koračam
pored njih, ne verujući u to da još uvek ne čujem zvižduk. Umesto Jedna po jedna, najnelogičnije želje koje mi svakodnevno padaju
toga, iz pravca kuće dopire samo lupanje čekića i burgijanje bu - na pamet, počinju da se ostvaruju. U početku su to samo sitnice.
šilica. Zbunjeno dižem glavu, spremna za kontakt očima i doba- Moj veštački preplanuli ten dugo ne bledi na člancima. U Marks 8č
civanje tipa „sestro, pokaži sise", ali... ne čujem ništa... Niko ni ne Spenseru ne rasprodaju moj omiljeni sendvič. Kada uključim TV,
gleda u mom pravcu. vidim da je programska šema promenjena u poslednji čas i umesto
Zaključujem da je ovo previše dobro da bi bilo istinito i najavljene emisije o motorima sa turbinom, daje se film koji sam
nastavljam dalje. Iščekujući. Očekujući. I dalje ništa. Ispunjava odavno želela da pogledam.
me neobičan osećaj samouverenosti. Usporavam i počinjem da Ali to nije sve.
Zabava, u stvari, ovde tek počinje. Umesto slučajnih želja, pro-
vrckam - da, vrckam - dok prolazim pored razgolićenih radnika
veravam one namerne u svim mogućim situacijama. Naravno, u
koji mešaju cement a da pri tom ne primećuju izazovno njihanje tome ne preterujem - da budem iskrena, malo sam nervozna zato
moje mini suknje. Nijedan pogled postrance. sto su to stvari s kojima se svakodnevno ne susrećem. Na primer,
Utom spazim naslovnu stranu novina koje čitaju. Ogromnim n
e želim da mi Benisio del Toro uveče dođe u posetu i izmasira ran?
ena
crnim slovima piše: (mada bih kasnije mogla i tako nešto da razmotrim), ali svakako
mogu da konstatujem da su rezultati bolji od očekivanih.
S S E TO § ou
3 TO (U TO
и GO""- ET и
s
-Ö TO
c' C
=■> TO
g C
as sj-
o li D
aj
c aj
>
s"*
-* 1U
OP ЈУ ЈЗ £ ~ HI >N
TO
oo"
^ D =S i . G s| s
■ ^ ^
I« pIaI,
(U 'U
N C "" C " 2 -r ^^ 00 bC a; SE«. E S.
,3^ O ftp N o 3'^ - - T O ■
TO
з■—-,
^ C~- C 313
=
:s6^^^ M ii O и Hi
'S <иЈУ in
! +-» сл
TO HI O
"Д Zl *— *-3 ■•-<
"S^ ^S« o 6 .> cTO I *
-S s h <4 Ü -* O 55 C
•3 13 P TO TO
H-*
TO TO
§E
;Тч QJ
> >N
5 ;a -* > ■H D n, U O TO OJ
N
„, ~ 3 £ q ^13 >w 1
I I £•-- 3
N •? t^T^ O HI '№SC5
•ЈчВ^^З o t! -S -
1
СЛ
aj TO l^ 6>t
e > N .y c ^13 ;o — 5 TO
"2 i :то r« з Hi C TO ' HI > —*<
Ш
■^ u m O TO
И M W O C :=P
3J --н
.^>U v .a -* J2 "^ TO o ^ g
OП " C
3 ; ^ ^ . s>
.11 q-C 6o gcИ
TO
i^-43 3 >—. -Ü. TO '
2 •^ ■ 'S
or? : ^ O
^
i3
li Vi Л
3
■C C — Tff rt
2S
— cg ц^ .—i
3
ЧЈ O TO
g JS
(0 2
N T ;^ -м Е ЈЗ ~.„ TO
>
00 g .Hl^,.
P U U
Q
x-v" Eji!
I
i! i N
S^
c
>■* ^З ■ —
o OJ Оч TO ■p. ^. TO >N g о
> P_C
D, <u ^4 TO 3
то з D, Hi C ex то O O
" 6 2 k и 3 C TO -o
IH^f
if
■ћбл
TO
aQ
Hl W
S .Ü,
3 TO
ЧЈ Hl
е -Ü з то c 5
E'E1 D,
O W) > ra aj
>
g^ TO
-2 E .Si, то О ^
.Si,^s .Ü, č 'o1 O P TO
У то то «' SSJS E"^
— .Ü, 3
.тото
i>i žr-SoU - ; ^Ä
i
TO
3-2 E5 cd
^
O П
"ob " ^ P « tS c 00
Hoj-»
D.«
o —1 ><Л
_Г СЛ
з -а E а S s g 3 (LI
>U c
O П
"E ^Ü 3
N
SS c .« P
o .«i, Ј^- s. |
a
« o
H)
■—i >сл , n -i
i -2 5 .S-,13 O 013 C
• TO 00 NJ TO TO e l
UN-
TO O
o
' ;Ä S
TO c 54
^з 3 c
Ђ
Hl
a- o
13 HI
a^ - % |
^ 3 i ^<
TO -p-.
> TO TO
то'
.— oo
o i; s2-^& 13
w S ^oo>
IS & >Ü£ N
O то
00 i-t TO
Ä5 ^
13 E -^н
s^ E «J s « TO
i.rS
N O : > " - ^
c N .3
и
O
i 13 C
■t-1 :
" .rt Hi
^■'S TO 'б" t-
1
>N
c ■- TO C -o ^
^ ^ то ^
s
•i « H i-
> to СХ «u O to 3 TO
3 TO ^
tt-S 3£ TO "
E.
пГ
3 N r-3 „ TO
.2.3 2
| § > ^ SS то^ jg rt
Č E
^-g^.^ö;g џ Л üE
HI S1* ' TO1 o ? g^^>S^2 8 o
c _, oo
<u
>и >u V JS, E k -Si, ^ O a ; TO
3 "^ .ЈЦ
СЛ
4)
. >
о
HI
i^ I-a H) -^,^3 o ^ O 3 3 -3, - &, > -p
TO
TO <u C
^ oo « > « 7, ^
r t TD М HI
.Si, Ü .Si. s E Si
з дз 3 a, ^
о -d
СЛ (
.^. C
.?г. то . "TO
« .i-, >о i Žо
5i>o l'
til'
+-■ _ D ■-------------------
" Г- 1 л, •—< -Т--, >-• 'UH
>сл H I 00 W -^ HI
p V- N tn
> i—<
EsS^-S s,s 6 5
9.5
Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
94
„Čuješ li, Heder? Moraćeš da se vratiš u sedlo inače će da ti „Gde se izgubiše cinizam i ogorčenost?"
„Samo kažem..."
zaraste", opominje me, pokazujući prstom nadole. „Da su svi muškarci ološ?" upada Džes, imitirajući me zadi-
„Ma daj, Džes." vljujuće dobro. Posle raskida s Danijelom bila je to fraza koju sam
„Ozbiljno ti kažem", nastavlja ona. „Čitala sam o tome u nekom s uživanjem izgovarala između dima „marlboro lajta" i gutljaja
časopisu. Piše da vagina..." tekile.
Najednom shvatam da gubim vreme. U stvari, ne znam zašto „Bila sam povređena", pravdam se. „Uostalom, zašto su mu-
sam joj uopšte spominjala vres? Džes je žena kojoj zaljubljivanje škarci koji mrze žene mizogini, a žene koje mrze muškarce samo
nema nikakve veze savmagijom, nego sa udaranjem recki. ogorčene?"
Menjam temu. „Šta misliš o kombinaciji ove crne majice bez „Ili lezbijke", saosećajno me dopunjuje Džes.
jednog ramena i ovih farmerki do listova?" predlažem, podižući Za trenutak vlada tišina dok obrađujemo činjenice a onda:
dva artikla sa gomile odeće. „Ološ", sikće Džes, gledajući u muškog prodavca za kasom kao da
„Zar ne misliš da je malo, kako da kažem, dosadna?" Mašem tom je lično odgovoran za nejednakost među polovima.
modnom šargarepom pred njenim nosom. „Čini „Kao što rekoh", brzo menjam temu, „mislim da savršen
mi se da je Sijena Miler nosila nešto slično", lažem, ukrštajući dva muškarac ipak postoji. Samo je različit za različite žene. Evo,
prsta iza leđa. pogledaj Kamilu Parker Bouls - izvini, Vindzor." Eto, sad moram
„Stvarno?" Džes grabi odeću iz moje ruke i počinje da navlači da potkrepim svoju teoriju. „Njena vizija savršenog muškarca jeste
farmerke. „Hmm, da, možda bih ovde mogla da uvučem onaj kaiš princ Čarls."
što sam kupila u Grčkoj - znaš, onaj sa velikom ukrasnom šnalom." Džes pravi grimasu.
Zatim oblači crnu majicu i namešta je na ramenima. Grudi i butine „Ludo je zaljubljena u njega", napominjem.
joj kipe na sve strane, ali ova kombinacija ne može da omane. Džes sklapa oči. „Fuuuj... naročito u njegove uši", dodaje
„Heder, ti si genije1." Džes me radosno grli. „Ovo je fantastično." šapatom, verovatno iz straha da je njegovo visočanstvo nekim
čudom ne čuje.
Skromno se osmehujem u nadi da neće otkriti da mi inspiracija „Tačno. Baš kao i žena koja se udala za Robina Vilijamsa. Za
nije bila Sijena Miler nego lutka iz izloga. mene je on sve samo ne smešan, ali ona verovatno misli da je on
Džes se odlučno skida i navlači svoju staru odeću. „Gde sam savršen."
ono stala..." „Robi Vilijams je oženjen?" pita tinejdžerka ispred nas, okre-
Prokletstvo. Mislila sam da smo završili s tom temom. nuvši se sa preneraženim izrazom lica.
„Moraš da prežališ Danijela." „1 jesam", robusno odgovaram. „Ne taj nego glumac. Znaš. Gospođa Dautfajer, Dobro jutro,
„Danijel nije reka u Egiptu", nastavlja ona. „Nikada to nisam ni Vijetname..."
verovala", branim se. v Džes sklanja zavesu i okreće se ka meni. „Nanu, nanu", oponaša ga Džes, mameći mi kikot.
„Šta onda čekaš?" „Savršenog muškarca", kažem, nadajući se da će „A šta je sa Keri i Zverkom?" pitam kroz smeh. Sada već
je to ućutkati. Džes spušta naramak odeće na sto ispred uživam u ovoj analizi. „Nikada ih nisam skapirala. Trebalo je da
prodavačice koja mi upućuje ledeno-skeptičan pogled od ostane sa Ejdenom!"
maksimalno šest artikala. „Mmmm", negoduju žene oko nas.
Osmehnuvši se suvo, Džes mi kaže: „Ne volim da ti serviram Potpisavši račun kreditne kartice, Džes ga ubacuje u kesu sa ku-
pljenom robom. „Idemo odavde", naređuje ona, demonstrativno me
istinu u oči, dušo, ali takav ne postoji." vatajući pod ruku. „Ako je savršeni muškarac u očima svake žene
„Možda." Pratim je do kase. „Ali to ne znači da moram da že „Čisto
prestanem da se nadam." Gledam u par koji stoji u redu do nas. r
ugačiji, kakav je onda tvoj?" pita ona, vodeći me ka izlazu. „Či<
Zagrljeni su, žena zaljubljeno gleda u muškarca kojeg lično nikada
za sIučaj da naletim na njega", dodaje ona uz plastičan osmeh.
ne bih primetila u masi. Liči mi na ćelavca, prilično zatupaste spo- Vatam
ljašnosti koji je došao da kupi sebi trimer za nosne dlačice. Ali za o i 'Sru- „Monogamista, naravno." Deklamujem spisak
nju je on savršen muškarac. „Mislim da nisi u pravu", dodajem. o na sav ršenog muškarca po mom kalupu zato što, naravno,
„Savršen muškarac ipak postoji."
96 Aleksandra Poter
imam spisak za sve. „Mrzi sport, ali voli da sluša Dajdo..." Osećam
kako hvatam zalet. „Ne baca odeću po podu i ne ostavlja neumotan
sir u frižider da se ne bi skoreo i osušio..." Zapravo, ovo postaje zani-
mljivo. „Ne ustručava se od toga da priča o svojim osećanjima i ne
plaši se odgovornosti... niti da pita za pravac kada se izgubi..." Sve
što sam oduvek zelela da poseduje moj savršeni muškarac izbija na ČETRNAESTO POGLAVLJE
površinu. „Voli da se drži za ruke i da večera uz svece. Ne zanima
ga samo seks, kupuje mi cveće, ali ne one ogavne jeftine bukete na
benzinskim pumpama..." Zastajem da razmislim. Je li to sve? „Ah
da, i do ušiju je zaljubljen u mene, naravno." Izlazimo na užurbani
Oksford str it.
„Zaboravila si ono najvažnije", kaže Džes, odmeravajući tipa
D va lovca idu kroz šumu. Jedan pada na zemlju. Toliko se
uspaničio da skoro prestaje da diše. Drugi vadi mobilni i zove
hitnu pomoć..."
koji nam ide u susret, skrećući mu pažnju bezrazložnim kikotom. Stojeći ispred velikog ogledala na unutrašnjoj strani vrata
„Stvarno?" tobože iznenađeno pitam. „Stato?" Džes se ormana, u „Ramons" majici ispod crnog sakoa, sa nezapaljenom
nestašno ceri. „Veliku i moćnu alatku." cigaretom koja mu visi sa ugla usana, Gejb zastaje da prouči svoj
odraz, praveći na licu niz različitih izraza: tugu (pognute glave i
snuždenih obrva); zaprepašćenje (iskolačenih očiju, otvorenih
usta); uzrujanost (skupljenih obrva, drhtave donje usne). Zatim
uzdiše i zgurenih ramena vraća svoje naočari na nos. „Gospode,
kakva užasna dilema", mrmlja, češući se po glavi. „Koji izraz lica
zahteva ova šala?"
Opet reda izraze na svom licu a onda se obraća svom odrazu u
ogledalu: „Okej, zamisli da si publika." Pokazuje na svoje grudi. „I
zamisli da sam ja Džeri Sajnfeld." Nevino se ceri. „Ne, nego Denis
Liri." Mršti se na svoj odraz u ogledalu. „Prokleta amaterčino",
psuje, tela zapetog poput strune i donje vilice agresivno isturene
ka napred.
A onda pokunjeno spušta ramena i ispušta veliki uzdah. „Ajde,
Gejbe. Koji je smešniji? Nijedan? Svi?" pita sebe, žustro češući
čekinje na svojoj bradi. Najednom mu se lice širi u ogroman osmeh.
Jsuse, to je to. To je ta facal"
Podiže četku koju steže u ruci, zamišljajući da je mikrofon, širi
noge u elvisovsku pozu i nastavlja: „Drugi lovac uspaničeno kaže
operateru: 'Moj kolega je mrtav! Sta da radim? 1 Operater mu mirno
odgovara: 'Smirite se. Pokušavam da vam pomognem. Prvo da
u
tvrdimo da li je stvarno mrtav'." Gejbove usne se trzaju. Pokušava
da obuzda smeh, ali u tome ne uspeva. Sledećeg trenutka, hvata se
za stomak i briše oči, uveravajući sebe: „Gabrijele Hofman, smešan
f} * ° struja. Ali ovo je ozbiljna šljaka. Moraš da budeš ljut, pakleno
V1,1- 'ubitačno smešan. 'Ajde, koncentriši se!" Pročišćava grlo i
lanja pramen plave kose koji mu pada na oči. „Tišina. Odjekuje
99
98 Aleksandra Poter Puzi šla želiš... tnožda ti se i ostvari
pucanj. Potom se čuje glas lovca." Posle komične pauze, Gejb se
vraća na glavnu rečenicu: „Okej, definitivno je mrtav. Šta sad?" izlazim iz kupatila i bosonoga idem kroz hodnik, pokušavajući da
O, blagi bože. Očajan je. pronađem neki način da se pripremim na ono što me čeka, kada
Stojim u hodniku i kroz prorez na vratima krišom posmatram mi pažnju privuče neobičan vonj. Radoznalo njuškam vazduh dok
kako Gejb proba svoju tačku. Usta pokrivam dlanom, gušeći uzvik ulazim u kuhinju. Neodoljivo podseća na dim. Na pamet mi pada
gađenja. užasavajuća ideja dok ubrzavam korak po pločicama u pravcu vrata
Učestvovaće na Edinburškom festivalu. Umreće na stejdžu koja vode u vrt. Vidim dim. O, bože. Nešto zaista gori.
pred mnogobrojnom publikom. Mislim, sve to glumatanje, psovanje Preplavljuje me panika. Katastrofa! Gori mi kuća! Jesam
li platila poslednju ratu kućnog osiguranja? Znam da mi je to na
i poziranje u cilju postizanja efekta ljutog komičara, jednostavno mu spisku obaveznih stvari, ali... Mahnito se osvrćem po kuhinji dok
ne stoji. Gejb je sladak i dobar i iz Kalifornije. Pije sojino mleko, mi pred očima igra prizor iz prastarih reklama u kojima se plamen
nosi japanke i upražnjava jogu. Gejb nije ljut, on je totalno smiren. gasi vlažnim krpama.
A tek odećal „Ramons" majica ispod sakoa? Kakav kliše. Šta se Ali ja nemam nijednu krpu: sve su na pranju. Treba mi nešto
desilo sa otkačenim majicama i japankama? - nešto poput one tegle. Velike staklene tegle nasred stola iz koje
Srce mi se steže. Moram nešto da preduzmem. Moram da vire ljiljani. Grabim je, bacam cveće u sudoperu i trčim napolje,
ga zaustavim. Ne smem da ga pustim da se toliko izblamira. Ne trudeći se da usput ne prospem previše vode. Sivi dim kulja iz
smem. pravca šupe.
Podna daska škripi. Ukopavam se u mestu. Ne gubim vreme. Preskačem cvetni žbun, skrećem za ugao šupe
Sranje. Svakog časa će da izađe iz svoje sobe i uhvati me kako dok mi prsti klize po vlažnom staklu. Svom snagom zamahujem, si-
ga špijuniram. Ne, Heder. Ne špijuniraš ga zato što si se upravo pajući vodu direktno na dim. Samo što nigde nema vatre.
vratila kući iz kupovine sa Džes i slučajno prošla pored njegove Preda mnom stoji Gejb.
sobe na putu za kupatilo. Grozničavo razmišljam. Da, to je to, za - „Ta-daaaaaa." Širi ruke i smeška se kada me vvidi, ali prekasno:
ključujem i brzo uskačem u kupatilo. poput klatna, vaza se ljulja u jednom pravcu. Što znači da će se
vratiti nazad. O, ne.
Zaključavam vrata i otvaram sve česme. Mora da postoji neki
Sve se događa odjednom, ali kao da neka sila usporava vreme
način da mu pomognem. Okej, činjenica je da mrzim stend-ap ko - i imam utisak da ćelu scenu posmatram na bioskopskom platnu.
mediju, ali ne mrzim Gejba. Naprotiv, njegovo prisustvo u kući sve Voda kulja iz vaze, leti kroz vazduh poput ogromnog talasa i svom
više mi prija. Osim toga, redovno zatvara pastu za zube, podsećam silinom zapljuskuje Gejbovo lice koje počinje putovanje kroz
sebe. zavidan spektar emocija - sreća, zbunjenost i zaprepašćenje dok
„Heder?" Čujem Gejbov glas koji prati učtivo kucanje na mu voda curi niz obraze i bradu.
vratima od kupatila. „Jesi li unutra?" Zum. Vreme se ponovo ubrzava i Gejb, mokar do gole kože,
„Emm, da..." odgovaram, pomalo uplašeno. „Izvini, moraš li i ukočeno stoji i cedi se. Očima trepće i gleda u mene. „Pobogu,
ti? Neću dugo." Strepeći od toga da ne uprskam svoju kamuflažu, Heder, šta te spopalo?"
klepećem podmetačem za sapun, dodajući joj još malo realizma. „Uh. Sranje", uspevam da izustim, gledajući ga kako briše
mokru kosu svojom keceljom. Keceljom? Gejb na sebi ima moju
„Ne, nemoj da žuriš. Ali kada završiš, izađi u zadnje dvo - ,tet kidston" kecelju s ružičastom šarom. Istog trenutka zapažam
rište." ua u jednoj ruci drži viljušku a u drugoj pakovanje vegetarijanskih
„U zadnje dvorište?" nečujno ponavljam usnama, pitajući se šta obasica, i da stoji ispred sjajnog metalnog objekta koji neobično
je naumio. Ipak, šta god da je, ne može da bude gore od njegovih ^ štil J ? " mrmljam.
šala. sam d ^ P°klon Povod°m useljenja - mislim, mog useljenja. Mislio na n-
a ce li se
svideti. Za dvorište." Dok govori, spuštam pogled gova
Koje će me naučiti da ne zaključujem brzopleto i bez razmi- stopala i vidim da stoji u barici vode, migoljeći svojim
šljanja.
„Imam jedno iznenađenje", dodaje on.
O, do đavola. Zar mu nisam rekla da mrzim iznenađenja? Nije
mi rođendan, niti bilo koja godišnjica. Šta li je sad smislio? Oprezno
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 101
100 Aleksandra Poter
preplanulim nožnim prstima u gumenim japankama, proizvodeći On časti? Ovo je mučenje. Nameštam na licu osmeh dok pri-
klizavo-škripavi zvuk. „Da sam znao da ću izazvati ovakvu reakciju, hvatam tanjir, pitajući se kako da mu skrenem pažnju i iskoristim
kupio bih mirišljave svece." trenutak da pobacam kobasice u obližnje šiblje. „Uh... okej... hvala
„Sranje", ponavljam, jer to je sve što mogu da kažem. Sto i ti" mucam.
U tom trenutku, Gejb počinje da se smeje. Grohotnim smehom
nije baš najbolji izbor reci kada uspevate da izaberete samo jednu, iz dubine stomaka koji prati svinjski groktaj pri svakom udahu.
ali izgleda da su izgovaranje i činjenje pogrešnih stvari moja spe - Zapanjena sam. Dok ne skapiram. Ovo je njegova ideja šale na
cijalnost. koju sam pala.
Gejb saginje glavu i trese je, poput psa, prskajući me sitnim „Da si samo videla svoje lice", uspeva da izusti, hvatajući se za
kapljicama vode. Ne namerno, sigurna sam, ali ipak se udaljavam stomak, „dok si žvakala tu kobasicu".
jedan korak da me ne skvasi ćelu. „Tako mi je žao." Pokušavam Pokušavam da ostanem ozbiljna, ali to je nemoguće. „Kretenu
da mu se izvinim dok briše lice jednom od Brajanovih salveta sa jedan", uzvikujem, kriveći usta u srneh.
crtežom Bakingamske palate koju sam ukrala s posla. „Mislila sam „Hej, nisam ja kriv? Okupala si me smrdljivom vodom iz
da nešto gori." vaze."
„Vegetarijanske kobasice." Zelena majica mu je zalepljena za Setivši se prethodne scene počinjem da se kikoćem. „A da si
ti video svoje lice."
grudi, vlažna plava kosa je nakostrešena poput ježa dok mi pokazuje
Gejb prestaje da se smeje. „Pa, onda niko nikom nije ostao
na roštilj s kojeg se diže spiralni, gusti dim. dužan." I podiže dlan, iščekujući da ga overim.
„Kupio sam ih specijalno zato što ne jedeš meso i to." Zastaje i O, jebote, mrzim ovaj deo. Uvek se osećam kao najveći idiot.
teško uzdiše. „Možda je ovo ipak bila loša ideja..." Snebljivo spuštam svoj dlan na njegov. „Zasad", ne mogu a da ne
„Ne1. Nije1." ubeđujem ga. „Ideja je sjajna - mislim, stvarno dodam.
je super ideja." Žudno uzimam viljušku i naginjem se ka njemu
da nabodem ugljenisanu viršlu sa rešetke. Za trenutak gubim Srećom, u zamrzivaču imam nekoliko vegetarijanskih burgera
hrabrost. Onda mu se veselo osmehujem, a on mi podjednako koje vadimo i bacamo na roštilj, zajedno sa kukuruzom u klipu i
veselo uzvraća. krompirom u ljusci, prethodno umotanog u aluminijumsku foliju.
O, bedak 1. Znate onaj osećaj kada kažete da ćete nešto da Nakon što smo sortirali hranu i Gejb se presvukao u suvu
uradite a onda se predomislite, ali i dalje morate to da uradite inače majicu (mislila sam da je zelena majica sa faltom na sredini ružna
ćete se srozati u tuđim očima i ispasti krajnje patetični? E, takav sve dok nisam shvatila da Gospodin T na narandžastoj majici ima
je slučaj s ovom kobasicom. Saterana u ćorsokak, na silu odgrizam kosu od čička), on vadi dva hladna piva iz frižidera, pažljivo seče
jedan zalogaj. „Mmmmm." tanke kriške limuna kojima ukrašava grliće flaša i daje mi jednu.
Gejb me posmatra s tračkom zabavljenosti na svom licu. Lično preferiram vino, ali ne mogu da ga odbijem. Neću da budem
engleski uštogljena. Naročito posle truda koji je uložio u kupovinu
„Nisam bio siguran u to koliko dugo da ih pečem." i montiranje roštilja.
„Mmmmmm. Mmmm", nastavljam da mrmljam, ne prestajući „Izvodio sam svoju stend-ap tačku svuda po Los Andelesu,
da žvačem. Jao. Bol se rapidno širi iz pravca zadnjeg kutnjaka kojim znaš ono, otvoreni mikrofoni i takve stvari, međutim, oduvek sam
sam zagrizla nešto tvrdo. sanjao o tome da učestvujem na Edinburškom festivalu i ove godine
odlučio da se okušam. Prijavio sam se, odštampao nekoliko flajera
„Ukusno?" 1
ćele sledeće nedelje nastupam. Pokušaću da osvojim famoznu
„Fantastično", odgovaram, pokrivajući usta rukom. Nad- renje nagradu."
ljudskim naporom gutam. Hvala bogu u tome i uspevam. Oslo- ok ЈУс^ат svoJe Pivo i slušam Gejba koji sada umešno barata o
bođena agonije, uzdišem od olakšanja. roštilja, okrećući vedži-burgere i aranžirajući zamotuljke od
aluminijumske folije kao profesionalac.
Preživela sam.
„Kul. Uzmi još." Gejb viljuškom nabada još nekoliko kobasica
i spušta ih na tanjir koji mi dodaje. „Ima mnogo."
„Jao... ne bih. Ovo mi je zasad dovoljno."
Ali Gejb ne odustaje. „Ma, ajde, ja častim."
:
103
102 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
„Znači, napustio si svoj stalan posao?" pitam sa udobne le-
žaljke. Coveče, ovo je pravi život. Večera se peče, u ruci mi je pivo Gejb blago rumeni. „Ma jok - previše noći je provela gledajući
a da nisam ni mrdnula prstom. Konačno shvatam koliko je Danijel me za mikrofonom. Verovatno želi da me se resi." Smeška se dok
uživao. govori, kao da je jedina osoba uverena u to da to nije tačno. I, po
onome što sam dosad saznala o Gejbu Hofmanu, ne mogu da
„Ne, s prijateljem držim prodavnicu odeće na Ebot Kiniju - to zamislim da njegova devojka želi da ga se resi. Uprkos tome što su
je ulica u Veneciji, prepuna ljupkih radnjica i kafića", objašnjava on. mu vicevi truli.
„Jao, ima jedan meksički restoran koji prodaje najbolji čili releno." „Koja je tvoja priča?" pita Gejb, prevrćući bürgere i gledajući
Oči mu iskre pri sećanju i za trenutak ćuti, očigledno oživljavajući me iskosa s jednom izvijenom obrvom.
ukus čili relenoa. Utom shvata da nemam pojma o čemu priča. „Moja priča?"
„Nikada nisi probala čili releno?" „Pa da, znaš, veze, posao, porodica..."
Odmahujem glavom. „O, ta priča." Iskapljujem pivo i praznu flašu spuštam na prozor
„Mora da se šališ?" pored sebe. „Sama sam od prošle godine kada sam otkrila da me
„Ne šalim se." dečko, s kojim sam u to vreme živela, vara s drugom."
„Heder, ne znaš šta si propustila." Preneraženo spušta viljušku za Gejb mi upućuje pogled pun saosećajnosti, ali brzo nastavljam
roštilj i briše ruke o kecelju. Pomislio bi čovek da će svakog dalje. „Već šest godina radim kao svadbeni fotograf, ali svi su izgledi
da ću uskoro ostati bez posla."
trenutka da održi propoved. Sto i čini. „Čili releno je mešavina
„Aha, baš sam se pitao šta će ona gomila biografija na ku -
slasnih aroma. Pravi se od čilija i rendanog sira koji se zajedno prže, hinjskom stolu."
zatim se doda salsa i kisela pavlaka. Apsolutno fantastično..." „Voliš „Da, ovaj, nikada nisam bila oduševljena poslom svadbenog fo-
da uživaš u hrani?" pitam kroz smešak. Gejb deiuje postiđeno. „Takvi tografa i stoga mogu da kažem da još uvek nisam ostvarila pravi
su svi Jevreji." uspehvu karijeri."
„Jevrejin si?" „Šta je s tvojim matorcima?"
Okreće mi profil i pokazuje prstom na svoj grbav nos. „Nisi „Imam starijeg brata Eda koji je srećno oženjen. Njegova žena
provalila ovu pušku?" Lu očekuje bebu. Zatim, tu je moj otac, Lajonel, koji je umetnik, i
„Hej, ti bar imaš dobar izgovor." Okrećem svoj profil i po - moja zla maćeha Rozmari."
kazujem mu svoju grbu, doduše manju. „Kad sam bila mala, volela „A majka?"
sam da crtam princeze iz bajki zato što su sve imale one male slatke „Umrla je kada sam imala dvanaest."
nosiće. Samo su veštice sa otrovnim jabukama furale kukaste Neprijatna pauza. „Hej, žao mi je."
noseve." „I meni", brzo kažem, osećajući kako mi se grlo steže kao i
„Imaš lep nos", teši me Gejb. „Liči na papigin kljun." „Shvatiću to svaki put kada pomislim na mamu. Čak i sada, skoro dvadeset
godina kasnije. „Ništa od srećnog svršetka, bojim se", dodajem uz
kao kompliment", snuždeno kažem. „Nego, što se tiče tvog
sumoran osmeh.
posla..." Brzo skrećem razgovor s mog nosa. Iz iskustva pouzdano „Čekaj malo. Ko je spomenuo srećan svršetak? Znaš li šta mi
znam: s muškarcima ne razgovaraj o delovima svog tela kojima nisi je moj deda stalno ponavljao? 'Sine, još uvek živiš u bajci..."' kaže
zadovoljna. S Danijelom sam imala naviku da diskutujem o celulitu, Gejb, imitirajući južnjački akcenat.
bacajući mu svoje butine u lice kad god bi pokušao da me ubedi u to "м' шо ^ ^ a P or učiš svom dedi da imam trideset godina."
da ga na mojim nogama nema. Sve dok ga, naposletku, nisam „ГЧекако ne mogu da zamislim da bi ga to impresioniralo. On
ubedila u to da imam celulit. Od tada je prestao da veruje kako je ima devedeset dve."
moja zadnjica poput breskve, tvrdeći da sam zapravo sve vreme u. " .5 Ji ovo jedna od onih anegdota sa moralnom porukom kako i
rebaio da budemo zahvalni što tamo negde neko živi mnogo gore
bila u pravu: da liči na ovsenu kašu u kesi. Bravo, Heder. od nas?"
„Ah, može se reći da mi moj partner duguje uslugu pa je na - '' e J' m ,°J deda maksimalno uživa u životu. Nedavno je na
met otkrio porno sajtove."
kratko preuzeo vođenje radnje. Ionako ću odsustvovati samo ne-
koliko nedelja."
„A šta je s tvojom devojkom, Miom - da li njoj smeta?"
104 Aleksandra Poter
Smejem se, ustajem sa ležaljke i prilazim roštilju. „Mmm,
sjajno miriše. Umirem od gladi." Žudno gledam u zamotuljke od
aluminijumske folije.
„Kukuruz će morati da se peče još petnaestak minuta, a što
se tiče kalorija..." dramski zastaje Gejb, bockajući jedan krompir
vrhom noža. „Kakav krompir volite, madam, tvrd ili tvrd?" PETNAESTO POGLAVLJE
„U tom slučaju, imam vremena da skoknem do radnje na uglu
i kupim flašu vina."
„Pivo te nadima, a?"
Nabirem nos.
„Onda se sada izvinjavam za kasnije", dodaje Gejb. Zatim, B arbra Strejsend zavija sa kasetofona dok ulazim u radnju na
uglu, aktivirajući elektronske zvončiće na vratima. Gospođa
Patel diže glavu sa ljubičastog pletiva nedefinisanog oblika i
videvši moj zbunjeni izraz lica, objašnjava: „Delimo kupatilo..."
iznad naočara mi upućuje svoj poznati pogled - škiljave oči oivičene
„Ah to..." Nastaje pauza a zatim, „Fuj", stenjem. „Previše infor- crnim krejonom, izbrazdano čelo i tanke usne stisnute u
macija", dobacujem, pljesnuvši ga po ramenu. nepoverljivu crtu. U stanju je da kompletno lice zgužva poput kese
„Izvini. Još jedna jevrejska slabost - hrana i telesne funkcije." kojoj je neko uvrnuo drške.
Smejući se, navlačim svoje japanke, skupljam kosu na potiljku i Javljam joj se kratkim klimoglavom uz škrti osmeh i odmah
vežem je u čvor. „Odmah se vraćam. Crno ili belo?" odlazim u zadnji deo radnje gde stoje rafovi sa vinom. Kada sam
„Kako ti hoćeš." se tek doselila u komšiluk, sećam se da sam strepela od toga kako
Krećem a onda zastajem. „Gejbe?" ću u radnji na uglu imati ograničen izbor vina - prašnjave boce „li-
„Da?" bfraumilha" ili precenjenog „kjantija" u platnenoj korpici. Pogrešila
Gledam u svog novog cimera u kecelji koja užasno odudara sam. Možda je to slučaj sa većinom radnji na uglu, ali ne i sa onom
od narandžaste^Gospodin T majice, osećajući neopisivu simpatiju čija vlasnica je gospođa Patel. Iako se nisam nadala, ova sićušna
Indijka u svojim sarijima jarkih boja i pasionirana obožavateljka
prema njemu. Čudno, ali imam osećaj da ga poznajem čitav život.
Barbre Strejsend i Berija Giba, zapravo je veliki znalac u oblasti
„Sviđa mi se roštilj. Zaista lepo od tebe."
alkoholnih pića.
„Ma sitnica."
Stojim iznad bogate vinske ponude i mozgam šta da kupim.
„A za ono s vodom..." Možda „sovinjon blan". Oduvek mi je bio omiljeni izbor, ali ovo je
„Je li to način na koji vi Englezi kažete hvala?" pita Gejb kroz odlična prilika da kupim nešto drugo. Odlučujem se za crno vino.
šeretski osmeh. Ne, previše je teško, a i boji mi zube. Vraćam se polici s belim
„Nije. Ovo je moj način na koji kažem hvala." vinima. Ali belo je previše obično, zar ne? U stilu Bridžit Džouns.
Impulsivno se naginjem i ljubim ga u čekinjavi obraz. I pre Nestrpljivo uzdišem. Bože, teže je nego što sam mislila. Otkad
nego što neko od nas dvoje shvati šta se dogodilo, žurim unutra. sam postala ovako neodlučna? Dosad sam milion puta kupovala
vino bez trunke oklevanja... Po čemu je ovo drugačije od ostalih?
^eJb je drugačiji, shvatam, setivši se smočenog Amerikanca u svom
vrtu. Rekao mi je da sama izaberem, ali neću da uzmem bilo šta.
°cu da ga zadivim, naročito posle incidenta sa vazom.
ronovo uzdišem, ovoga puta iz čistog očaja. Baš je teško. Prosto
e mogu da se odlučim. A onda mi na pamet pada spasonosna
107
106 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
Zatvaram oči i počinjem da mrmljam ispod glasa: „Eci peci
pec, ti si mali", ne otvarajući oči spuštam prst na vino, „zec". Ali predlogu", kažem i okrećem se pre nego što od sebe napravim još
umesto hladne, staklene površine pod prstima osećam nešto meko, veću budalu.
toplo... i živo? Otvaram oči i zurim u svoje prste koji leže na nečijem „S druge strane, tu je i poznati „šable"..."
ramenu. Muškom ramenu. Ramenu mog lepog komšije. Začuvši njegov duboki glas, momentalno se ukopavam u mestu.
U stomaku mi treperi kao da sedim u avionu koji je upravo Jedva da sam napravila dva koraka. Grozničavo razmišljam da li da
doživeo turbulenciju i survava se s visine od deset hiljada metara. nastavim da hodam, praveći se da ga nisam čula, ili da se okrenem.
Zadržavam dah, ali ne zadugo. „O... izvinite..." mucam. Neodoljiv je poput porodičnog pakovanja čokoladnih bombona.
Zamišljam Hjua Granta na ekranu. Samo njegovu žensku, crve- Želite ih iako znate da ćete se kasnije gorko kajati. Na kraju ipak
nokosu verziju od trideset godina. Odnosno sebe. Samo što ovo smažete sve.
nije film, ovo je stvaran život. Moj život. Moj Hamovima ispunjen Posustajem pred iskušenjem i osvrćem se preko ramena, gle-
život. dajući u flašu koju drži u rukama. „Možda bih mogao da vas zai-
„Ovaj... izvinite... samo sam..." ntrigiram?" Opet mi se smeška, ali ovoga puta to nije zbunjen
Jebote, ovo je više nego užasno. Zašto uvek moram da ispadnem starački osmeh, nego nešto što podseća na... „Slušaj, izgleda da
ovo ne činim baš najbolje, zar ne?" Tugaljiv osmeh? Stoji s flašom
ovoliki idiot kad god naletim na njega? Nije ni čudo što me uporno
vina u ruci i sleže ramenima. „Verovatno misliš da sam neki kreten
ignoriše. Okrećem se, praveći se da zurim u police s vinom. Želim koji sve vreme trabunja o vinima..." Posuđeni osmeh? „A zapravo
s njim bar jednom da povedem normalan razgovor. Cisto da mu hoću da te pitam..." Nervozan osmeh? „... da li bi htela sa mnom da
dokažem da nisam tolika lujka. izađeš na piće." Prijateljski osmeh?
„Biranje vina je pravo mučenje, zar ne? Provedeš čitavu večnost Sve vreme skamenjeno stojim, kao kip, i ne mogu da verujem
čitajući sve etikete, i kada konačno odabereš flašu i odneseš je kući, sopstvenim ušima. Njegove reci proleću pored mene, jedna za
shvatiš da uopšte nema očekivani ukus." drugom, poput odeće na konopcu za sušenje. I sada jednostavno
Molim? Meni nešto priča? Pogled mi s njegovih nogu leti ka rupici tu vise i čekaju da nešto preduzmem. Ali ne mogu: paralisana sam.
na njegovoj bradi i dalje ka njegovim usnama. Smeškaju mi se. Posle dve i po godine mimoilaženja bez ijedne razmenjene reci, moj
Jednim od onih dobroćudnih osmeha koje upućujete starijim prelepi komšija, koji je slučajno otelotvorenje gospodina Savršenog,
ljudima kada ih izda pamćenje, ili detetu kada vam kaže neku ne- poziva me na izlazak.
bulozu. To je vrsta osmeha koju Meril Strip tako dobro izvodi. Srce Kao u magnovenju počinjem da obrađujem njegove reci. Da...
mi se čepa. Očigledno me ne prepoznaje. „Nikada se nismo izađem... s njim... na... piće.
zvanično upoznali. Ja sam Džejms. Živim „Dakle?"
preko puta." Pruža mi ruku. Vraćam se u stvarnost: on čeka moj odgovor. Ali zar to nije oči-
„Ah, da... Ćao, ja sam Heder." Pokušavam da mu uzvratim gledno? Zaboga, zašto ne bih želela da izađem s njim na piće? Dajte
osmehom, ali moj je nesiguran i nervozan, poput osmeha deteta mi bar jedan dobar razlog. Brineta.
koje vozi bicikl bez pomoćnih točkica. Stežem mu ruku i mogu Osećam ubod razočaranja: a tako je sladak. Nakon kojeg sledi
da se zakunem u to da mi je zadržava za nijansu duže nego što bi rezigniranost: znala sam da je previše dobro da bi bilo istinito,
trebalo. Ili samo priželjkujem da je tako. "raćeno gnevnom konstatacijom: još jedan koji bi da sedi na dve
„Znaš, pre nekoliko dana sam pio fantastično belo vino. Kako stolice. „Prezirem muškarce koji varaju svoje devojke."
se bese zvalo? A, evo ga ovde." Ispušta mi ruku i uzima flašu. „Molim?"
Žudno ga gledam. Verovatno je i sam došao da kupi vino za sebe i „roslednji dečko mi je bio neveran", pojašnjavam.
svoju devojku, zaključujem, setivši se prelepe brinete s kojom sam Očekujem priznanje krivice i rumenilo neprijatnosti, ali
ga videla prošle nedelje. Bože, ta devojka je tako srećna. Želela bih esto toga dobijam izraz iskrene zabrinutosti: „O... stvarno? Žao i
da je on moj dečko. je zbog toga." Nastaje pauza dok upitno zuri u mene. „Zaista mi
Najednom postajem svesna svojih otvorenih usta i zblanutog zao, ah šta sam propustio?"
pogleda. Brzo uzimam vino iz njegovih ruku. „Super... hvala na
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 109
108 Aleksandra Poter
odlazak na piće pretvorio se u zajedničku večeru. Džejms dolazi po
Poštovanje, iskrenost, integritet, dođe mi da vrisnem, dok se
mene sutra uveče u osam.
prisećam Danijela. Umesto toga, suvo se osmehujem i ležerno kažem. Analiziram svaku njegovu reč, delimično zato što hoću da
„Izvini, kako si rekao da se zove tvoja devojka?" „Moja devojka?" „Ona osetim kako zvuče a delimično da bih omogućila svom mozgu da
lepa brineta." usvoji dotičnu informaciju. I delimično zato što bih najradije to po-
„O, Hriste." Shvativši konačno o čemu se radi, Džejms počinje vikala s krova kuće.
da se češka po sveže obrijanoj bradi. I bez trunke krivice, što me Ja, Heder Hamilton, izlazim sa dečkom.
dodatno gnevi - nije li to olakšanje? - on dodaje: „Baš sam se pitao Ushićena, skidam japanke i bosa idem kroz hodnik ka kuhinji.
šta se kog đavola dešava. Mislio sam da si me zamenila s nekim „Ćao, Gejbe, nikada nećeš pogoditi šta..." brbljam dok prilazim
drugim", kaže on sa smeškom i nastavlja: „To je Bela, moja mlađa vratima koja vode u vrt. Ali Gejba nema na vidiku.
sestra." „Gejbe?" Vidim praznu ležaljku, praznu pivsku flašu na
Sestra? Osećam ubod iznenađenja. I olakšanja. Ne znam da li drvenom stolu i roštilj koji se više ne puši. Prilazim mu da ispitam
da poletim od sreće ili da se poklopim po glavi od stida. stvar. Rešetka sa roštilja je skinuta i većina uglja je pretvorena u sivi
„Hoćeš da i nju pozovem na piće?" Usne mu se krive u ciničan prah. Već? Gledam na sat i u sebi računam. Ako sam izašla u... a
sada je... Jao, prošlo je više od sat vremena! Bože, kako vreme leti
osmeh, kao da ga sve ovo neizmerno zabavlja. kada se lepo provodiš.
Ispuštam nervozan kikot. „Ne, dovoljan si samo ti." Onda se naprasno setim. Rekla sam mu da ću se vratiti za
„Super", uzvraća on, ne skrivajući olakšanje. Utom doživljavam nekoliko minuta čim kupim flašu vina. Osećam grizu savesti. U
prosvetljenje: nervozan je. „Kada si slobodna ove nedelje?" svom tom uzbuđenju potpuno sam zaboravila na Gejba i roštilj koji
„Ovaj, čekaj da vidim..." Neću da sazna da je to jedini izlazak smo hteli zajedno da pojedemo. Vraćam se unutra i tiho kucam na
koji imam u ponudi, zajedno sa posetom video-klubu, zar ne? njegova vrata.
„Sutra?" predlaže on. „Gejbe? Jesi li tu?" Ne čujem ništa, čak ni tihu muziku sa CD
Za trenutak razmišljam da ga malo zavlačim, što bi značilo da ću plejera. Okrećem se da s prozora dnevne sobe proverim da li mu je
motor još uvek parkiran ispred vrata.
subotnje veče provesti na sofi pred televizorom. Onda menjam „Cao." Gejb stoji na vratima i u rukama drži knjigu Kako da
odluku. „Savršeno", kažem, grabeći njegov predlog oberučke. Ma budete smešni. „Mislio sam da krenem u potragu za tobom."
kakvo zavlačenje. Radije ću da pijuckam martini sa Džejmsom. „Cao... Jao, izvini", pokunjeno kažem. „Izgubila sam pojam o
„Odlično", odgovara on. vremenu..."
A onda, jedan trenutak samo stojimo tu, gledajući se i smeška- Ali ne dozvoljava mi da završim rečenicu. „Nema frke. Već
jući se jedno drugom dok nas nije prekinuo sredovečni muškarac u sam jeo. Tvoju hranu sam stavio u rernu, da se ne ohladi."
prugastom odelu koji se, namrgođen i crven u licu, provlači između „U stvari, nisam više gladna..." I ne mogu da se suzdržim a da
nas i iz frižidera vadi flašu „moeta", mrmljajući sebi u bradu: ne izbrbljam: „Upravo sam dobila poziv za izlazak. Od nekog ko
mi se već duže vreme sviđa." Brzo dodajem za slučaj da ne pomisli
„Prokleta godišnjica braka", a zatim se žurno udaljava u pravcu kako prihvatam pozive za izlazak od svakog stranca kojeg sretnem
kase. na ulici.
Razmenjujemo poglede. „O... kul."
„Naravno, tu je uvek najbolji izbor. Šampanjac." Džejms se ceri Pauza.
i konačno vraća flašu na policu. „U slučaju da nešto slaviš." Sl
..Kupila sam šampanjac umesto vina", kažem. „Hoćeš da ti
Pam jednu čašu?"
Baš čudno što je to rekao... da a a li а
aa 1 " ' ' " ne bih. Imao sam naporan F dan i hteo bih što pre
U vreme kada sam se vratila u stan, oprostivši se od Džejmsa tegnem"
koji me je ispratio do ulaznih vrata i na rastanku poljubio u obraz, •A okej... Slušaj, što se tiče roštilja..."
imam utisak da lebdim. Zatvaram vrata i naslanjam se na njih da
dođem do daha. Još uvek ne mogu da verujem. Džejms me vodi na
večeru - o da, umalo da zaboravim: u povratku iz radnje na uglu
no Aleksandra
Poter
„Ma daj, zaboravi."
„Jesi li siguran?"
„Apsolutno." Smeška mi se. „Laku noć, Heder."
„Da. Laku noć, Gejbe."
Mahnuvši mu flašom šampanjca, okrećem se i odlazim u
ŠESNAESTO POGLAVLJE
kuhinju da ga stavim u frižider. Mislima se vraćam na Džejmsa,
kada sa zakašnjenjem od nekoliko sekundi čujem tihi klik zatvaranja
Gejbovih vrata. Kao kroz maglu konstatujem da sam ga ostavila da
stoji i gleda za mnom. Ali previše sam okupirana večerašnjim do-
gađajem da bih tome pridavala naročitu važnost. Sa zadovoljnim
osmehom na licu, ubacujem „moet" u frižider. Za kasnije.
V an bršljenom obraslih zidina Kju Gardensa okupljeno je
nekoliko desetina gostiju. Od mlade još nema ni traga ni
glasa iako je do početka ceremonije ostalo manje od pola sata.
Svatovi koriste poslednju priliku da popuše cigaretu i dovedu svoju
odeću u red. Većinom su to mladi ljudi, tek svršene fakultetlije u
svojim ranim dvadesetim. Zaključujem to na osnovu nakita s etno
detaljima, tečnih crnih ajlajnera, rasparanih odela i lepršavih ha-
ljinica, previše kratkih i slobodnih za ovako svečanu priliku.
Jedna plavuša je naročito razgolićena, primećujem, trudeći se
da ne buljim u njena gola leđa utegnuta u haljinicu od likre koja
naglašava svaku neravninu na njenoj zadnjici. Probijam se između
tih mlađanih svatova u potrazi za najprikladnijom osobom. „Izvini,
da nemaš cigaretu?" Upotrebivši sav svoj ženski šarm, zanosno se
smeškam mršavom dvadesetogodišnjaku koji još uvek ratuje sa
tinejdžerskim aknama na svom bledom licu.
Očigledno nenaviknut na žensku pažnju, mladić me skoro
uplašeno gleda. „O, da... evo", muca on, uvlačeći drhtave prste u
gornji džep sakoa koji je, sudeći po dužini rukava, pozajmio od svog
znatno nižeg ortaka. „Jesi li ti gošća s mladine strane?" učtivo pita
on, vadeći paklicu ultralakog „silk kata".
Bolje išta nego ništa, mislim u sebi i uzimam jednu cigaretu.
»0, ne. Ja sam tu da fotografišem venčanje."
»Ti si fotograf? Hej, kul", javlja se njegov prijatelj kojeg dotad
nisam ni primetila jer je bio okrenut leđima i udubljen u razgovor
preko mobilnog telefona. Sad vidim da je vanredno lepuškast. I
a
Je toga itekako svestan. „Možda bi jednom prilikom mogla i
ne da uslikaš. Ja sam pevač u bendu." Servira mi tu informaciju i
Vlse e
' žerno, gledajući me dobro uvežbanim polušeretskim, po-
devinim pogledom.
foto P r emarn se ^ a mu objasnim kako radim samo kao asist g a
kada rni mladić sa cigaretama uskače u reč: „E, ne
P emarn se a mu
r ^ objasnim kako radim samo kao asistent
l di ć k
•- л o rt
1s
a ra c c
gg -SO
& ro
>
д
u
ТЗ
o
rt и C 3 rt"
Рн rt U O O
Тп5 - oJ2
з г^ м C 4
>O
-Р l 3 ft O (U •«
(л
1-ч O
Cl g о aj
S o
5
rt Ü о SE
>
00
ТЗ
o
.S S
■!->
ОО
JS 3 >w C
s I"
<Ч c bD Cl S3 C
^
.> 13 IU
M|1
T) 3З
б ".Z; a
л E
bo rt c .,
O ><л и З^ rt
E
S
:Ш
ti
+J 3 У
(U
»n l-i 'f 3
и >
3 3 2
SE-3
rt
t r rt rt •-
C
С
E a
O
«45
N .„
C и З^Ј ra
S C»
'i
_
O
rt °D.
rt rt XI p ТЗ 3 ra О
■ ^ о
■г! ra f
tCl
O rt
«u
II s
P e-^
3
bO
+-»
СЛ
rt
•Ä „J
o 1ra •
-i-
lS
jz
E
6
^2Ц ra
rt ?ч.
u- g £ 2 .sp
MC -м
Ci c 3 b£> u SIQ E J S . Ie
! -u -
o-o з
• 2, 6 O C C.С^
<L>
rt >^
"c"
«.n
1*1 rt rt n ^
^ E rt
" слJ
Oj rt
Г
.-3 ^д
p —
<Ч
T)
rt
p
irt_CI
cс^sqз. (U
o ■§
■" "i I O
"Ö .&■
+-> tucrđ '
rt '^
'5Г
Wi -rt ra
6б
Cl
rt
c ON
bO O
2
'rt ОЧ) u ,ТЗ
E_*i ra N -
Q
rt O^6 > O
q
oa^'g1 >N
O «
D
rt -i O rt -* C
-O и-г! >
o
o ;Ö E
aSSŽ « rt c
oEEc NO E i
£3i 2, H1 bO
^
«d'S S 3,Š °
>
C ^
O" .
. 3 o
0 >
P ci o ™ u
.« ci o ■г
.a то p S
»s§ ra
-o c «'S 4 "£
\- _.
o c i 3 5 >то g E § м < 5 д£
C fe „i O л «
bO -• S
N
>u o СТЗ .5 a uu
c
. ra o ■■ lii 2
5
- S '^-
rt rt
Hrt o •п? P
> p
Јg E c ra •X o E
E и -J- « E и p
!
8 bß
N
(
U
Л
,.^ o Д 5 f
ti v §o g-
от
e
>
O N N
S S ra N
c
s v-<
2
9
Ч) 1Л
p i u
> J! 4-1
/Уг б- C 3
to o
0 мO
C ra . S C> rt
1
tuO
Y'% % E Cl
> p
3 ;;a 3
1 У-Л
iS з
° - >
ra "" ^
ft 3 >
c1^
- ci bc - „ ci _ ^
y>s § 3>N
v<
ra 2 Ч'^ Kl
ci o ci ^ о E ft^
8J2 rt
O rt"
^
-S S ft ra
bJO ■ 3
O
А > -2, ra ^ N_ O O 4-1
P
3
Cl
>
N
S -2 e 1 ?Г rt
4- o
Q ■>з^ а <u з
■?Г rt '
га_2 *
p
^Ss
"Ö ra
S" N 3 Cl
-^
se"
(Li
"i S
<-> 3 Cl .
^В'з " и -1 N
Е u
"C T) Тл
E ^^
U « o
C
' О j
o
a, л .
a&s --g'8 ц
ftS3 ^ ■
.a^s З-ОcРЗl
rt (U "^- nj . [ , сл (Л "
ep &
S' s
;
s ? o ■ >w o > Ä ^H-2>-|-311 N
r
t
rt 3 U Cl E | :^ vi S .rt >N CI
б
&-S 2 5 13 > C
c
^
« f
rt
,-|N J t
.
ci Д
5
Vn
i t^ U
D
O
3
dt '
^
Jš
сл (
р
U
§5
Г
O
p
|
rt
E
E
S
3
U
to
°
ШE
S ° >S 'u
g +-»
rt c Jz o
N>
-i«ä >U
rt rt
N
00
б
1
O rt >Г Ј
'3 -t-"
ra o
2 >
<л CT)
r, "-1 c tn >
з ■^'p O
2S xSs
bJO > JZ
c O
N -Г5 Cl
--i
ci'
.-ч
-
t: 0 — rt
Рн
ra
n
с _
C
rt
О
+-< л
in ^д
о-ТЗ
4
гз С
О>
Л! P
^
rt -d
CI
O S
1Л
C
ra
*i P
^-S
115
Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
114
„Misliš ledi Šarlot?" upadam mu u reč. „Đubre jedno napaljeno!" Prepoznajem plavušu u tesnoj ha -
„Аћа." ljinici od likre. „Sta umišljaš, ko si ti? Neko mudo, a? Možda bih i
pristala, čisto zbog žvake, ali kita ti nije veća od..."
„Plavušica iz visokog društva o kojoj ne prestaju da pišu ta -
bloidi?"
„Aha."
„Ove nedelje je objavljena fotka: ona i Paris Hilton na nekoj
fensi žurci. Kunem ti se, identične su." Brajan odmahuje glavom.
„Ledi Šarlot ima malo deblje članke", poverava mi Brajan
tihim glasom. „Moje stare kolege paparaci kažu da ima noge kao
fudbaler."
„Zezaš?" šapućem.
„Majke mi", Brajan znalački klima glavom.
„Ali zar je moguće da se udaje? Pa, nema više od dvadeset
godina?"
„Sto se mene tiče, može v da ima i šesnaest, samo neka je po
zakonu." Konačno shvatam. „Čekaj malo, Brajane. Hoćeš da kažeš...
da mi fotografišemo na vencanju?"
„Tako je. Ti i ja, mala. Za tri nedelje!"
„Nije li to malo brzo?" Toliko sam zapanjena da je to sve što
uspevam da smislim.
„Izgleda da je sve organizovano na brzaka i u strogoj tajnosti da
ne saznaju mediji. Maločas sam razgovarao sa vojvotkinjom. Zvala
me je pre nekoliko dana. K'o grom iz vedra neba. Zamisli, žena me
se seća iz šezdesetih."
„Znači, već nekoliko dana znaš za ovo?" zabezeknuto pitam.
Brajan diže ruke u znak odbrane. „Morao sam da ćutim. Nisam
bio siguran u to da li ćemo dobiti posao pa nisam hteo da ti dajem
lažnu nadu..."
„Jao, Brajane, ovo je sjajna vest!" Preplavljena olakšanjem,
skačem sa klupe i vešam mu se oko vrata.
„I više od toga - ovo je jebeno čudo!" uzvikuje on dok se grlimo
kao srećna dec a.
Želela sam da se dogodi čudo, zar ne? 1 dogodilo se.
Komešanje medu svatovima vraća me u stvarnost. „Je Г to stiže
mlada?" pitam, gledajući u pravcu okupljenih svatova.
Brajan se podiže na prste da izvidi šta se dešava. „Ma jok. Neki
idiot je dobio pljusku", odgovara Brajan kroz smeh.
Virim preko njegovog ramena i uočavam ko je dotični idiot:
Džek, buduća rok zvezda. Samo što je on trenutno sve samo ne to.
S lica mu se cedi nešto što po boji podseća na maraskino, natapajući
mu belu košulju grimiznom bojom, istom onom koja mu isijava iz
gnevnog lica. Neverovatno, ali nije mi ga žao. Koliko se sećam, po-
želela sam da ga neko spusti tamo gde mu je mesto, zar ne?
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 117
feS
oponašajući Sali koja folira orgazam u filmu Kad je Hari sreo Sali.
„Mmmmmm."
„O, i ono najvažnije."
„Šta?"
sa Ričardom Kertisom.
„Britanke - ili bolje da kažem ribe?"
"Ne°neZgo3Hampsted hit. Vrlo poznat." „Šta s njima?"
kažeffli tamo se
аГД
ljudi odmaraju, šetaju, puštaju zmajeve...
* " Gejb podiže deo novina i udubljuje se u njih. „Lujke. Sve do
jedne."
Ovo mora da je najneverovatnija stvar u vezi sa životom dvoje
„Puštaju zmajeve?" ^га/от na njegovom licu. ljudi koji se do pre nekoliko nedelja nisu ni poznavali, niti su delili
Aha" Klimam glavom, zabavljena izrazom na nj g "yi dom, daljinski upravljač za televizor i nedeljne novine. Gejb i ja
ličimo na stari džangrizavi bračni par - on čita sportski a ja modni
Britanci i vaša uvrnuta tradicija. odeljak novina - ko je to mogao da pretpostavi?
Ä da je previše obimna da bi „esto Neverovatno je čak i meni, koja se striktno pridržavam rituala
grija, i uspevajući pri tom da m. prospe p.ce po I dok on pokušava da izbegne temu, u iskušenju sam da mu
dižući sviku nogu po to ne dozvolim. Možda je Ed u pravu: Lajonel je zaista deblji nego
ö^Ä r - v
to bi trebalo i možda će mu koristiti ako malo smanji unos vina.
Gledam ga kako pije „merlo" koji mu je 'fina kelnerica 1 negde
„ iskopala i sipala. Ali opet, očigledno je da uživa u svakom gutljaju.
Odlučujem da ga ostavim na miru. Neka uživa dok može. Razgo-
varaću s njim o tome neki drugi put, ali sada...
.Mislila sam da smo došli na izložbu a ne na večeru", blago ga
podsećam.
SVOi
Hltm'gfp'oTuku , «dim ka stolu sa poslujem „Proba, „Jesmo, jesmo." Lajonel upućuje konobarici tužan pogled i širi
marS Aičan je", gugučem, pokazuje na konobaricu sa svoj pamflet, poput španske plesačice koja otvara svoju lepezu. „Da
vidimo šta ovde imamo..." Sa poslužavnika krade još jednu kiflicu,
poslovnikom. viro?„ Ujone, k„ut0 gledći ubacuje je u usta i prebacuje mi ruku preko ramena. „A sada ćemo
^ 3
uTaćakokemim k.kotom
^ j
s z da se napojimo umetnošću."
dfcÄ^^^
Ne kapiram. Totalni sam duduk kada je u pitanju savremena
umetnost. Nije da se ne trudim. Godinama sam član Tejt Moderne i
redovno plaćam članarinu. Osim toga, galeriju Sači sam posetila ne-
koliko puta iako me krava u formaldehidu nije dovoljno nadahnula
Ti nećeš7" Pita Lajonel, primetivši da ne jedem, i tise d o j - za razliku od Tarnerove 'Oluje' u Nacionalnom muzeju: ispred te
Nadam se da se^nećeš pretvoriti u jednu Od onih disfekticarki " slike mogu satima da stojitm, opčinjena emocijama koje vrcaju iz
жк anoreksičarki", ispravljam ga šapatom kada se dve boja i tekstura.
bolesno mršave devojke okrenu da nas pogledaju. Ne, neću. Kada Najveća ironija je u tome da Lajonela krivim za svoje devi-
smo već kod toga, Ed smatra da bi ti mogao malo da smrsas jantne sklonosti. Rastući uz oca začaurenog u svom ateljeu, u meni
Ma, šta Ed zna", stenje Lajonel, protežući se preko stola da je razvio verovanje u to da ima neke magije u tim slikama. Edu i
dohvati kiflicu sa pečurkama, gledajući me nevino ispod svojih meni je ponekad, u ime nagrade za odlazak na spavanje, bilo
gusüh obrva. „Ozbiljno - probaj jednu kiflicu. Odlične su. dozvoljeno da uđemo u taj skriveni svet. Sedeli bismo na očevom,
uljanim bojama umrljanom, krilu, udišući miris terpentina i slu -
šajući njegove čudesne priče o slikarima koji su sebi odsecali uši ili a
jastoga pravili telefone. Uživali smo u tim horor detaljima koje
Lajonel umeo tako živopisno da nam prenese. Smo jar?vn0/ Pri tom smo u
m
eli da čuvamo našu malu tajnu. Znali razj0 a bj nas mama ubila kada
bi saznala da Pepeljuga nije bila nam |" dseS pomirljivog od Jaska u
krevet kada bi tata odlučio da m<g a Priču za laku noć.
probaš "Pokušavam da mu skrenem pažnju „a njegovu drugu strast 'ica, "odu •°-si'" pita ^аЈ°*Пе1/ primetivši moj bezizražajan izraz tafora
u
i T ^e:
zaS 1 \f] 0C* °^Jašniawaija kako je veš-mašina zapravo me-§Jobalno
ÄÄÄ dušo", mrmlja „„ punih u«. zagrevanje planete koje se otrglo kontroli.
пеЈ>ш j j
ćakokemim k.kotom. Lajonel ne možea da ne flertu.e, cak ,
deluie na sve oko sebe. rrestala
d sam
uTaća ga s d d k dina
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
140 Aleksandra Poter
„Vrlo dobro." Srećna sam što to zaista mislim, ne izgovarajući
141
tu frazu samo da bih odagnala njegovu očinsku brigu. „Za nekoliko
nedelja pokrivamo venčanje na visokoj nozi što će biti sjajno za „O, tako mi boga..." Osmeh mu se širi licem. „Heder, dušo,
posao. Džes je upoznala muškarca s kojim se konačno slaže. Slo- pa to je fantastična vest." U oduševljenju grabi još dva martinija
bodnu sobu sam iznajmila Amerikancu na nekoliko nedelja, čisto da sa poslužavnika koji konobar pronosi mimo nas, daje mi jedan i
poplaćam račune..." Gledam ga postrance u želji da vidim njegovu odlučno izjavljuje: „Moraš da mi ispričaš sve o njemu."
reakciju na moju sledeću vest. „I upoznala sam nekog." Što sam, naravno, ćele večeri jedva čekala da učinim. Bez
Ni ne trepnuvši, Lajonel nastavlja da posmatra instalaciju pred dodatnog podsticaja, uzimam veliki gutljaj koktela kojim oblažem
glasne žice i do detalja opisujem kako smo se Džejms i ja upoznali,
sobom. „A taj neko je tvoj novi dečko?" kako sam mu se mesecima potajno divila i koliko sam bila srećna
„Da. 1 zove se Džejms", odgovaram, trudeći se da zvučim kada sam otkrila da i on deli ista osećanja. Zatim, kako je nekada
normalno i kao da tome ne pridajem neku naročitu važnost dok radio u Sitiju, ali da se pre pet godina osmelio da osnuje svoju firmu
istovremeno gušim osmeh koji preti da mi se raširi po licu, što koja se bavi nekretninama, i kako ima klijente čak u Australiji, onda
kako za par godina planira da otvori kancelariju u Americi. Sva ta
se događa svaki put kada pomislim na njega. A to je na svakih ne - priča o poslu jeste nešto čime nikada ne bih mogla da dosađujem
koliko sekundi. „Zaista je fin." svojim drugaricama, ali i ono što neizmerno zanima mog oca koji,
„Fin?" ponavlja Lajonel. „Fin je tako otrcan pridev. Bolje mi uprkos svom boemskom načinu života, ume da bude neverovatno
kaži koja je to boja." tradicionalan kada je u pitanju muškarac s kojim se zabavlja njegova
Igrali smo ovu igru kao deca: Ed i ja bismo reci, brojeve, kćerka.
predmete pa čak i ljude poistovećivali s bojama - verovatno to Takođe mu otkrivam da je Džejms lep, duhovit i da ima bes-
ima neke veze s činjenicom da nam je otac umetnik. Na veliko krajno lepe manire, zatim da smo već dvaput izašli i da će krajem
iznenađenje, boje nam se nikada ne bi poklapale zbog čega smo se nedelje da mi spremi večeru. Pričam mu praktično sve. Dobro, ne
baš sve. Ne govorim mu da me zbunjuje to što me Džejms poslednji
redovno svađali. put nije nagovarao da kod njega provedem noć. Kako je njegov
„Okej, u tom slučaju..." Pokušaj da svoja osećanja prema poljubac na sofi bio toliko dobar, ostavljajući me da želim još, i
Džejmsu svedem na jednu boju nije nimalo jednostavan i odlučujem kako, uprkos mesecima žudnje za muškarcem kojeg će zanimati i
da dignem ruke. „Kako ti se sviđa 'divan'?" moj mozak a ne samo moje telo, sada nemam nikakvih sumnji u to
„Ah, to je već bolje", kaže Lajonel, gledajući me s odobravanjem. da je on onaj pravi.
„'Divan' je najsmeliji pridev koji postoji. Prevedeno uboje to je jarko- „Hmmm, izgleda kao odličan izbor", kaže Lajonel u pauzi dok
uzimam vazduh, i zastajemo pred skulpturom nagog torza sačinjenog
crvena." od igala za pletenje. „Ipak, ima jedna stvar koja me brine."
„Misliš zelena." Odmah pogađam šta je to. „O ne, nema potrebe da brineš."
„Koješta! Već je zamišljam - crvena kao mak." Sećam se očevog zgražavanja kada je Danijel odbio s njim da popije
„Ma kakvi. U pitanju je zelena kao engleska trava", supro- seri pre ručka. „Nije lečeni alkos. U stvari, pravi je trezvenjak."
tstavljam se, zamišljajući tu boju i konstatujući da ona najbolje ka- Usredsredivši se na skulpturu, ne mogu a da ne primetim kako je
rakteriše Džejmsovu pojavu. „Klasična, sofisticirana, skromna." umetnik za njenu izradu upotrebio igle svih veličina. Na pamet mi
Sredovečni par pored nas okreće se i zbunjeno odmerava La- pada Rozmari, pasionirana pletilja, i pitam se kako bi se njoj svidela
jonela i mene. U tom trenutku shvatam da stojimo pred ogromnom skulptura.
„Ne mislim na piće, dušo. Nego na seks." Rumenilo mi obliva
ljubičastom skulpturom. obraze. „Lajoneleee", šištim i gledam oko Sebe za slučaj da nas neko
„Zelena?" Lajonel odmahuje glavom. „Nikada!" nije čuo.
ЧЕ pa nije ni crvena." n Kao što sam i očekivala, moj otac me ignoriše. „Ne spominješ
Široko gestikulirajući, moj otac se ne trudi da sakrije svoju °^ ' na stavlja on, nesvestan neprijatnosti koju mi priređuje. „I to
vatrenu narav. „Odakle ti uopšte ideja da zelena može da bude .. e ozbiljno brine." Roditeljska briga mu je ispisana na svakom mi-
^. „Dakle?"
divna..." Najednom prestaje da priča, zureći u mene kao da je
ugledao avet. „Rekla si divan?"
„Aha", klimam glavom.
142 Aleksandra Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 143
Voter
Znam da je ovo krajnje neobična situacija. Većina očeva se teško outvSet Lito U SVOJirT ranim
) dvadesetim kada su se prvi ?raVU:
miri sa činjenicom da su njihove kćerkice porasle i da spavaju s u Skoro панИ Ша SU t0 dru a
§ vimena. Ali ima msom što
drugim muškarcima. Od svojih drugarica sam čula bezbroj priča o bioskon tS Poveća na njihovo vreme.
tome kako su njihovi ljubomorni očevi pretili da će pretući smo na i 1 NaŠ prvl izlazak u res
" ^an> «tim u da Će mi
mladiće koje zateknu s njima u krevetu. Ali moj otac nije takav. s remiti
P večeru. Još uvek Šj ртШке to Je
neob]čno d i
Kao umetnik, Lajonel posmatra ljudsko telo iz mnogo šire vizure.
„Je li sve u redu?" uporan je.
?
„Jeste. Džejms je savršeni džentlmen", branim ga. „Sto je, posle FetZ ^^ * danaŠnje ртШке to Je neob]čno čedno ično
Danijela..." Puštam da mi glas umukne. Lajonel zna sve o Danijelu. ff°"uc xM; tata °su se zaIjubm
aZV0] S tUaClje bi nešt0 sasvim
normalno. I
Posle raskida sam provela sate u telefonskom razgovoru sa svojim
ocem, uglavnom cmizdreći. Međutim, Lajonel ga nijednog trenutka
nije osudio. Umesto toga, neumorno je slušao moju žalopojku sve
r^ S ' Se ka
J e l u i ne
uspevam
dok mi jedne noći nije rekao: „Život je zbir događaja, Heder. Kada
da
KaŽi m1 koliko du ste
m " ' S° * i mama
se jedan završi, to samo znači da će nastupiti sledeći."
lim, pre nego sto ste.."
Zelela sam da vrisnem. „Je li tako bilo i kada je mama umrla? а Ше
Zato si oženio Rozmari?" Ali pitanja su mi ugušile suze dok sam po- g 'J^' ? аР ге Р» К ™» gWa, a zatim počinje
kušavala da ispoštujem njegove mudre reci. Uostalom, nije Lajonel
taj koji me je prevario nego Danijel. Zar ne?
„Ah, da. Naravno." Lajonel s razumevanjem klima glavom. „Ne zz. Bzzzzzzzz
n St jim na
želiš pored sebe još jednog jebivetra?" f f' ° Džejmsovim vratima i
e, nervozno lupkajući petom o betonski pločnik.
'Jebivetar' me podseća na Najdžela Hejversa u prugastom 10 je to. Dosta mi je. v
Ukopavam se u mestu - poput onih crtanih junaka koji trče, trče, suočavam se s njegovim maljavim listovima koji su tik ispred mene.
trče a onda se skamene u pokretu, spuste glavu i ukapiraju da su Nikada ranije nisam primetila koliko su lepi Gejbovi listovi. Po-
nad provalijom u koju sledećeg trenutka upadaju. E, upravo tako kriveni su svetlim dlačicama i iz daljine deluju tako preplanulo,
vidim sebe kako padam... međutim, izbliza - približavam lice tako da mi se nos nalazi na
„Dakle..." Crveni pečati mi izbijaju po grudima i žurno skupljam nekoliko centimetara od njegove kože - vidim da su pokriveni
revere svoje kućne haljine. Hajde, Heder, šta si se spetljala? Oboje milionima pegica koje tako načičkane odaju utisak preplanulosti.
ste odrasli i nema razloga da ti bude neprijatno. „Moja bu..." Imam utisak kao da sam se približila TV ekranu kada se boje
počinjem, ali ne završavam. razlože na minijaturne tačkice. „Strava."
Zao mi je. Ne mogu tu reč da prevalim preko usta. Zovite Držeći u ruci prašnjavu keramičku vazu, Gejb me gleda s
me kako hoćete, ali u pitanju su moje genitalije. Ili nisu. Nesvesno visine. „Vidi šta sam..."
Tek tada postajem svesna da mi je glava zagnjurena između
prekrštam noge. njegovih nogu. Naglo se trzam. „... našao." O, sranje.
„Dakle?" ravnodušno pita on. Trudeći se da ne ličim na perverznu stanodavku, nevino trepćem i
Iskreno, osećam se kao najveći luzer dok gledam u Gejbove uzimam je iz njegove ruke. U pitanju je ružna keramička vaza koju
plave oči, uvećane naočarima, želeći da je ovo jedina rasprava koju mi je Rozmari davno poklonila i koju sam istog dana sklonila iz svog
gubim. vidokruga. Ali nemam drugog izbora jer je idealne veličine. „Super,
„Zaboravi", odgovaram i brzo menjam temu ne bih li sakrila hvala ti", kažem vedro, prikrivajući nelagodnost. Okrećem se ka
neprijatnost i činjenicu da sam ovu bitku zaista izgubila. „Mogu li sudoperi, pokušavajući da izgledam zauzeto, zauzeto, zauzeto
nešto da te zamolim? Pošto si viši od mene, hoćeš li da pregledaš -puštam vodu, grabim par žutih gumenih rukavica ispod sudopere,
gornju policu?" pitam ga, pokazujući rukom na viseće elemente sipam tečni deterdžent na sunđer i brižljivo perem vazu. „Pusti to,
iznad šporeta. „Za slučaj da nema neka važna", dodajem, popu- ja ću. Zakasnićeš na posao."
štajući mu. „U redu je", prekidam ga. „Danas sam slobodna", dodajem
Nestašan osmeh na Gejbovim usnama preti da se proširi na predano trljajući vazu.
ćelo njegovo lice, ali on samo sleže ramenima. „Kako da ne", kaže „Kul", raspoloženo će Gejb i za trenutak pomišljam da će na-
pustiti kuhinju.
i podiže se na prste. Ali to nije dovoljno i ubrzo se penje na radnu
Umesto toga, on nastavlja da posluje iza mene. Krajičkom oka
površinu. Posle nekoliko minuta, on vadi stakleni držač za špagete
vidim da čačka oko tostera. Ubrzo uspeva da iščeprka
i pita: „Može li ovo?" neprepoznatljivo ugljenisan komadić zemičke, ubacuje ga u usta i
„Ne." Odmahujem glavom. „Previše usko." zadovoljno žvaće. „Uzgred, ono za bulju", dobacuje on sa vrata.
Gejb ga vraća unutra i uzima sledeći predmet: stakleni bokal Zadržavam dah. „Da?"
od automata za kaf u koji nikada ne koristim - zatim blender, aparat Pogledi nam se prepliću, i kada mi se čini da sam na ivici
za sladoled, kokice i testo koje sam takođe zaboravila da posedujem. poniženja, Gejb mi namiguje. „Samo sam se šalio."
„A ovo?" Iz džepa vadi paklicu „marlbora" i izlazi u vrt da popuši svoju
Dižem pogled, izvijajući vrat. „Ne. Previše plitko." Gejb sle že Prvujutarnju cigaretu. U tom trenu mi proleće kroz glavu...
ramenima i nastavlja da rovari po visećem elementu. Utom se Zelja mi se ostvarila. Ovu raspravu definitivno nisam izgubila.
okreće i radosno uzvikuje: „Evo je!"
„Bože, svuda sam je tražila", oduševljeno kažem, zureći u pla-
stičnu narandžastu posudu za zalivanje koju sam pre nekoliko mese-
ci kupila i zaboravila gde sam je ćušnula. „Ipak ne", dodajem uz-
imajući je od njega i spuštajući je na radnu površinu, „narandžasto
nikako ne ide s crvenim ružama. Uostalom, prevelika je."
„Joj što si izbirljiva", gunđa on.
Stojim ispod njega i posmatram kako brižno premešta posude
s jedne police na drugu. Utom mi pogled klizne niz njegovo telo i
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
157
Nema problema. Napisaću novi spisak.
• Nemam pojma šta vi radite sa začinjenim maslinovim uljima, da si okej", kažem Džejmsu, sipajući mu čašu vina dok sve troje
ali moja flaša stoji pored šporeta kao ukras i skuplja prašinu. sedimo u dnevnoj sobi.
• Moje kulinarsko umeće je vađenje gotovog jela iz karton Džejms uzima gutljaj. „Na sreću, jeste. Ali one kandže su prili-
ske kutije, skidanje celofana viljuškom i ubacivanje istog u čno oštre. Nisi razmišljala o tome da ga odvedeš kod veterinara da
mikrotalasnu peć. mu ih iščupaju?"
Zgranuto ga gledam. „Da ih iščupaju?"
• U činiji pored kreveta, u kojoj je nekada bila portobelo „Mmm", Džejms klima glavom, očigledno nesvestan užasa na
salata, počela je da se hvata mahovina. mom licu.
• Ponekad između dve depilacije moram pincetom za obrve „Ali to je tako surovo", bunim se, uzimajući Bilija Smita u
da Čupam urasle pubne dlačice. naručje, priljubljujući ga uz sebe. Najednom osećam neverovatnu
• Jedna čokoladna štangla mi nikada nije dovoljna. Zadovoljim potrebu da ga zaštitim.
„Ponekad moraš da budeš okrutna da bi bila dobra", jednosta-
se tek kada smažem ćelu tablu. TaČnije dve.
vno odgovara on.
• Ne umem da parkiram kola. Eto - priznajem. Neka me „Dobra prema kome?" pitam ja.
feminizam na mestu zgromi. „Za početak prema svom nameštaju", spremno uzvraća on,
• Ovo što nosim nije čipkasto donje rublje. Рге bi se reklo pokazujući na moju sofu čiji plišani nogari su oguljeni nakon du-
da su to sivkasti predmeti nedefinisanog oblika sa umetnutim gogodišnjeg oštrenja mačjih kandži na njima. „Uništava ti ga."
Bespomoćno zurim u svoju sofu, osećajući kako moja slika
lastišem. večnog i srećnog zajedničkog života sa Džejmsom polako počinje
• Ne plaćam kazne za parkiranje. Imam ih gomiki. da bledi. „O, meni to ne smeta. Nameštaj je ionako star" lako
• Retko idem u teretanu, a kada to i učinim, obično sve vre- kažem.
me presedim u sauni sa maskom za lice i primerkom nekog trac- „Shvatam", uzvraća Džejms i smeje se, skidajući mačje dlake
časopisa. koje se uporno lepe za njegove farmerke - poput gvozdenih opiljaka
za magnet.
I poslednja i verovatno najsramnija stavka na ovom spisku: „Rekao bih da ne gotiviš mačke", javlja se Gejb koji sedi na
• Kopam nos. I jedem ono što izvadim. zemlji i vrti palčeve. Kao po komandi, Bili Smit skače sa mog krila
i prilazi Gejbu, umiljavajući mu se.
„U stvari, možda će biti bolje da se vratim kući i vidim šta je „Naprotiv. Volim životinje" pobija ga Džejms, „i životinje obi-
s večerom." čno vole mene", kaže, gledajući me sa dobro uvežbanim smeškom.
Džejmsov glas me osvešćuje. Osećam se više nego odvratno. „Tvoj mačor je verovatno ljubomoran što pažnju posvećuješ dru-
Isuse, kakva si ti moronka, Heder. gom mužjaku."
A onda, u trenutku kada mislim da sam totalno uprskala stvar, Postiđena ovim neočekivanim komplimentom pred Gejbom,
uzvraćam mu osmeh. Ovo je prvi susret Gejba i Džejmsa i vibracije
Džejms slučajno staje na rep Bilija Smita. su hladnije nego što sam očekivala da će biti. A možda sve to samo
Kućom se prolama mačji vrisak od kojeg pucaju bubne opne. Na- umišljam.
kostrešenog krzna i razjapljenih čeljusti, moj mačor zariva kandže „Ali ne krivim ga", nastavlja Džejms, pružajući ruku da moja
u Džejmsovu nogu. U tom trenutku sve se ubrzava, kao na filmu. kolena privuče k sebi. S njegove strane osećam nešto što bi moglo
Džejms ispušta bolan krik i skakuće po hodniku dok ja šljapkam za da se protumači kao posesivnost. Sto se meni, naravno, nikada ne
njim i zapitkujem ga da li je okej. Utom se Gejb pojavljuje sa tubom bi desilo.
antiseptika i proverava da li ogrebotina krvari. Scena kao isečena iz „Slušaj, idem napolje. Hoćeš da ti pošaljem ona pisma?" Gejb
komičarskog skeča, samo što nije nimalo smešna. ustaje, gledajući me upitno. „Može... hvala ti."
Srećom, deset minuta kasnije možemo da odahnemo jer
konstatujemo da je u pitanju samo površinska ogrebotina. Ipak,
Džejmsu je pomalo neprijatno zbog frke koju je uzrokovao, ali, kao
što Gejb reče, kriknuo je više od šoka a ne od bola. „Uh, dobro je
164 Aleksandra Poter
$ ЈАЕЈЦ
oko mog pupka.
mora da je Prija mi ova igra i odlučujem da čekam. Trenutak kasnije, puš-
tam ruku da ponovo zaluta ka njegovom ukrućenom ponosu, ali u
a tome me sprečava njegova ruka, ovoga puta odlučnije nego maločas.
ј3 Pe Kao kroz maglu čujem Džejmsov promukli glas: „Čemu žurba?"
!°ZUnao sam da će ti se svideti', nastavlja Džejms u zanosu, „ovo Hmm, okej. Osećam se pomalo suvišno jer nepomično ležim dok
bi mogla da bude naša pesma. e la postaju njegove ruke miluju moje telo i usne grickaju bradavice. Jao, ovo je
O... moj... bože. Utroba mi se bolno uvi r osećam beskrajno... fantastično... Suzdržavam se od toga da ne zevnem. I
teška kao da su od olova. Pesma traje vecno, шш^ ^ pomalo dosadno, priznajem.
kako se malopređašnja atmosfera rasprsuje. Jos ma Šokirana sam sopstvenim saznanjem. Nikada mi ne bi palo na
pamet da predigra može da dosadi. Ali može, užasnuto spoznajem,
raspoloženje će otići bestraga. .*eiikuiem da Džejms nasta- vrpoljeći se ne bih li mu tako stavila do znanja da požuri. Uporno
Dok se njišemo u dnevno, sobi, P«ze'Jkpuf ™kim pilima ro-vi me ignoriše, pokrivajući mi ramena lakim poljupcima.
započeto. Večera, šampanjac, muz ka. Pcnekim p ^ ^ Preuzimam stvar u svoje ruke: „Aaa, imamo li kondome?"
mantičnog sastanka sledeće sto sledi J^f^X da podnesem uspevam da promrmljam u trenutku kada Džejms uranja lice u
Nestrpljivo čekam. Očajnički, »P^^^var u svoje ruke. moje dojke. Nimalo taktično, znam, ali hej, šta devojka treba da
glas Martija Peloua i odlučujem da P r™^ čavajući mu isto-Polako uradi da bi osetila malo akcije?
navodim Džejmsa ka spavaco, sobi, otkopcav j Umesto da ukapira, Džejms me opominje tihim: „Sššš", i
vremeno košulju. počinjemo jedno drugo počinje da radi onu smešnu stvar sa trepavicama na mojim bra-
Srećom, shvata šta mi je na umu i poo J ' bračnom davicama.
da skidamo. Ubrzo ležim naga u njegovom ogrom Okrećem glavu i preko ramena hvatam odsjaj svetlećih brojki
krevetu dok Džejms... Gde je Dzeims sekundi da se
n
a digitalnom satu. Već je dva sata posle ponoći. U krevetu smo više
Dremljivo otvaram oci i tr J* ™^ 5 stoji u dnu kreveta, od sat vremena.
priviknem na tamu. A onda ga vidim. Dzejms stoj „Mmmm, predivno mirišeš", stenje Džejms čiji glas je pri-
U punoj erekciji. I slaže našu odem sedajući u gušen mojom kosom dok me upija u sebe.
„Džejmse, moraš li to sada da radiš, pitam, „Mmm, i ti", uzvraćam, oponašajući njegovo stenjanje. A sada
bismo mogli malo da se tucamo, a? preklinje glasić u mojoj glavi
krevetu. dok pokušavam da iskoprcam noge ispod njega i nekako ih raširim.
„Odmah ću, draga." M^iim ležim tu. Gola.
A ÄÄ'JFIS
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 171
170 Aleksandra Poler
Obično mi to lako polazi za rukom, ali Džejms ne prestaje da me Sekunde su prošle od kada je izjavio te tri famozne reci a ja i
grli i za trenutak samo ležimo u krevetu. Zagrljeni. dalje ležim u njegovom naručju, zbunjena i poražena.
Pokušavam da to posmatram s vedrije strane. Prava je retkost Ne mrdajući glavu, pomeram oči i vidim da me zaljubljeno
pronaći muškarca koji voli maženje: obično im se digne i ubace ga gleda s druge strane jastuka. Njegova savršena preplanula koža, nje-
gde treba, bum-tras bum-tras i gotovo. Hvala lepo, prijatno! Ali ne gove čokoladne oči, njegova snažna četvrtasta brada, čekaju na moj
i Džejms. On obožava da se grli i mazi. Poslednji put kada smo spa- odgovor. O, zaboga, Heder, pogledaj ga samo. Savršen je. Moraš da
vali zajedno, ćele noći me nije ispuštao iz svog zagrljaja. Priznajem, ga voliš. Mislim, ovako nešto ne može da se ne voli, zar ne?
te noći nisam oka sklopila jer volim da spavam na stomaku, rašir- I konačno to prevaljujem preko usana. „1 ja tebe", šapućem.
enih ruku i nogu kao da pravim zvezdu. Sledećeg dana mi mozak Lice mu se širi u osmeh a dlanovi me grabe za bokove...
nije radio jer sam konstantno dremuckala na poslu, ali sve je to u Recimo to ovako. Želja mi se ispunjava.
sklopu romantike. Mislim, probuditi se u naručju svog ljubavnika.
Sa savršenom šminkom i stilizovanom kosom. Dobro, dobro, tako
je samo u filmovima.
Naravno da mi šminka nije bila savršena. U stvari, kada sam
se probudila, na njegovoj svilenoj posteljini ugledala sam neugledne
tragove moje crne maškare.
„Heder?" Iz daljine čujem Džejmsov glas. „Spavaš li?" Lenjo
odmahujem glavom. Džejms za trenutak ćuti, i baš kada ponovo
počinjem da padam u san, čujem ga kako šapuće: „Volim te".
Munjevitom brzinom okrećem glavu ka njemu. Osećam ubod
panike. Samo ubod, ništa strašno, i sigurna sam da je to savršeno
normalna reakcija budući da nisam naviknuta na to da mi muškarci
prvi izjavljuju ljubav. Obično imam posla sa emotivnim bogaljima
koji teško izražavaju svoja osećanja.
Da, mora da je to. Zašto bih se inače osećala ovako prestra-
vljeno. I pomalo kl austrofobično - ali sigurna sam da je to zato što
pod debelim pokrivačem i pored Džejsovog toplog tela najednom
teško dišem.
Migoljim se u njegovom zagrljaju, spuštajući pokrivač niže kako
bih došla do vazduha. Ah, to je već bolje. Prestajem da se vrpoljim i
poklanjam Džejmsu osmeh na koji mi ne uzvraća. Baš čudno.
Utom shvatam: on čeka moj odgovor.
O, sranje. Ležim u krevetu, žudeći za dobrom starom akcijom,
a Džejms hoće da mu se zakunem na večnu ljubav. Po nekom pravi-
lu, trebalo bi da letim od sreće. Da sam polaskana. Ushićena 1. Ali
nisam. Zvuči smešno, ali tako je. Umesto toga, osećam se nekako
sputano. Džejms mi je veoma drag. Zaista jeste. Tako je sladak i
dobar. Ne bih volela da ga povredim, ni za šta na svetu.
Ali?
Ali ne voliš ga, Heder.
Opominje glasić u mojoj glavi. Ne, to nije tačno. Džejms je
sve što sam oduvek želela od dečka. Pa šta ako je prošlo samo...
Grozničavo brojim dane u svojoj glavi. Nedelju dana?
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
173
Zar nemaš hends-fri? Nadam se da znaš da je kažnjivo pričati preko
mobilnog u kolima..."
I dok se on udubljuje u jednu od svojih lekcija iz života,
procenjujem da imam vremena da skoknem do fioke s donjim ve-
DVADESET PETO POGLAVLJE šom. Izvlačim je i, ugledavši neopisiv nered u njoj, brzo odustajem
od biranja. Vadim fioku iz ležišta i ceo njen sadržaj istresam u
kofer.
„... saobraćajna policija čeka k'o zapeta puška. A kazne su
pozamašne i tačkice na tvojoj dozvoli se gomilaju, i nije mi jasno
kako..."
G
tako
de si zalutala?" Edov frustrirani glas odjekuje sa slušalice mog
mobilnog telefona koji ramenom pridržavam uz uho. „Ovaaaaj, ne Shvativši koliko se Ed uzrujao ni oko čega, odlučujem da ga
poštedim suvišnog truda. Koliko njega toliko i sebe. Uzimam mobi -
daleko..." izvrdavam. lni i kažem: „Okej, okej, Ede. Smiri se." Muk s druge strane. „Ne
moraš toliko da brineš jer nisam u kolima."
Naduvenih očiju sedim na svom krevetu i ubacujem odeću u „Je li ovo tvoja ideja šale?" zabezeknuto pita on. „U vozu si?"
kožni kofer. Subota je odavno svanula, i ne samo što je trebalo da Isuse, nije trebalo da se upuštam u ove sitne laži. Laganje te
sam sa Džejmsom već na putu za Kornvol nego je trebalo da sam samo uvaljuje u nevolju, Heder, opominje glasić u mojoj glavi. Za
već stigla na odredište - uh! Gledam u svoj ručni sat. Pre deset trenutak se prisećam događaja iz prethodne noći. U krevetu sa
minuta. Džejmsom. Kako mu izjavljujem ljubav. I žaljenje me guši poput
Sranje. smrtnog greha. O, bože, volela bih da mu to nisam rekla. Ali jesam,
Mamurluk mi zatupljuje misli, pulsirajući u glavi i rukama. i ne mogu da žalim za nečim što se već dogodilo - zar ne?
Udišem nekoliko puta duboko. Kažem trebalo je zato što smo „Nisam ni krenula" priznajem.
prespavali budilnik i bliži se vreme za ručak. Edu je potrebno nekoliko sekundi da shvati šta sam mu upravo
rekla. A zatim: „Ne mogu da verujem", urla on. „Nisi ni krenula?
„Budi malo konkretnija, hoćeš li?" Ed je nestrpljiviji nego što Ali uskoro će dva sata! Dobro znaš kakve su gužve na putevima,
sam mislila. naročito popodne."
„O, znaš ti mene", smejem se u fazonu jao-kako-sam-glupa. „Znam", mrmljam, osećajući se adekvatno pročišćeno. Piljim u
„Očas posla se izgubim u vremenu i prostoru." gomilu odeće na svom krevetu, pitajući se da li da ponesem bikini,
Iako to nije tačno. Kompas mi je ugrađen u psihu, ali ne mogu ili su najavili kišu za vikend. Ipak hoću, za svaki slučaj.
Edu da otkrijem gde sam zapravo zalutala, zar ne? Nada se da sam „I propustićeš ručak. Rozmari će se gadno naljutiti."
negde na autoputu M4 a ne u svojoj spavaćoj sobi gde, klečeći na O, čisto sumnjam, smrknuto razmišljam, pretpostavljajući
koliko će biti oduševljena kada bude otkrila da svojim prisustvom
podu, pokušavam da uđem u trag svom fenu za kosu. neću pokvariti njen performans velikodušne domaćice. „Kupicu joj
„Koji grad ti je najbliži?" usput cveće", kažem u želji da ga utešim. Nego, da li da ponesem
„Emmm... Brajton", lupam prvi grad koji mi pada na pamet. još jedne farmerke? Grabim još jedan par i bacam ga na gomilu. Za
„Brajton? Pa to je miljama odavde!" Ed je preneražen. „Sta si svaki slučaj.
dosad radila?" 'Za svaki slučaj' je kletva svakog mog pakovanja. Pre svega zato
Tucala se, mislim u sebi, ali ne kažem naglas jer u tom tre- sto uvek spakujem previše stvari, zbog čega sam triput na aero-
nutku otkrivam svoj fen za kosu, duboko zavučen ispod ormana. dromu bila prinuđena na to da platim prekoračenje težine prtljaga,
Spuštam mobilni telefon na krevet, cvrkućući. „Čekaj, moram da kebalo je nešto da naučim od Džes koja uvek pakuje samo 'ono naj-
promenim brzinu." Potom ležem na stomak i protežem ruku pod potrebnije'. Naravno, kao profesionalna stjuardesa, ona je ekspert
orman, slušajući svog brata kako urla s druge strane veze. Srećom, ?a Pakovanje. Po svemu sudeći, na putovanju su vam potrebne dve
e
glas mu je malo prigušen ćebetom. „... pričaš i voziš u isto vreme? 'e majice i par crnih pantalona sa elastičnim pojasom.
174 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
Očajno gledam u svoj prenatrpani kofer. Idem na vikend a već
sam spakovala tuce majica i četiri para farmerki. I naravno, moje 175
plave pantalone od rebrastog somota, zatim bermude sa džepovima De se t mi nuta ka s nij e , nisa m vi š e t ol i ko h ra br a . „ Ne m ož e š
i par belih farmerki koje nikada ne nosim, ali sigurna sam u to da ideš?" cvilim nakon št o mi je Džej ms sa opšt io da mora hit no
da su idealne za ovu priliku. Pokušavam da ih uguram u bočni da otputuje u Pariz zbog krize u pregovorima sa nekim važnim
džep svoje torbe za plažu. Hmmm, nikako da savladam sve tehnike klijentom i nema šanse da se iz toga izvuče.
pakovanja. „Znam. I ja sam ogorčen, draga", pravda se on. „Baš sam se
....i nadam se da nećeš doći svojim kolima. Nisu nimalo bezbe- radovao što ću upoznati tvoju porodicu."
dna, Heder. Zašto se ne dozoveš pameti i ne prodaš ih? Mislim, Moju porodicu.
šta će ti sportska kola u Londonu kada savršeno dobro možeš da se Posle ovog podsećanja, srce mi se još više steže. O, bože, kakav
prevezeš gradskim prevozom, stvarno mi nije jasno..." užasan preokret. Ed će mi celog vikenda jesti dušu. Rozmari ta-
„Doći ću kolima svog dečka", upadam mu u reč, ne uspevajući kode. Pozdravljam se sa Džejmsom i rezignirano uzimam ključeve
da se obuzdam. Bože, kako to čudno zvuči. Prvi put Džejmsa od M G- a k oj i le ž e n a pr oz or skom oknu, o dm a h por e d sre ć no g
vresa.
oslovljavam kao svog dečka i osećam se nekako neobično - kao kada
prvi put obujete nove cipele. Ali sigurna sam u to da ću se vre- Za trenutak ga gledam i raspoloženje mi se popravlja. Sunce
menom navići. Mislim, pogledajte svilene cipelice koje sam neda- se probija kroz roletne, kupajući bele cvetiće svojim zlatnim sja -
jem. Prosto je neverovatno koliko dugo vres ostaje u životu. Možda
vno kupila. Posle nekoliko nošenja izgubile su svu onu draž sjajnih
z a t o št o se b r i ne m o nj e m u - u m e đ uv r e m e nu sa m g a pr e m e st i l a
novih cipela i sada mi deluju kao stare iznošene papuče. u vazicu i svakodnevno mu menjam vodu - budući da svaka biljka
Usred ove bujice misli, najednom spoznajem da me ova činje- koju pipnem počinje da vene. Kao što sam uništila ceo vrt jer sam
nica više uznemirava nego što me teši - to da ću Džejmsa uskoro ga izložila jakom sunčevom svetlu. Evidentno je da su ovde ume-
tretirati kao par starih iznošenih papuča. U stvari, to je ipak dobra šane neke jače sile, svakako jače od mojih neveštih baštovanskih
vest. prstiju.
„I oboje ćemo voziti", brzo dodajem. Sedim na poluzatvore - Neko to zove srećom. Ali
nom koferu, pokušavajući da spljoštim odeću i nekako ga zatvorim. ja to zovem magijom.
„I to nisu sportska kola nego vrlo udoban i vrlo pouzdan 'rendž A onda doživljavam jedno bizarno iskustvo. Stojim u kuhinji, na
roverV' tankom snopu sunčevih zraka, uživajući u njihovom nežnom milova -
Čekam njegovu reakciju, ali s druge strane vlada muk. „Ede, nju, kada se njihova toplota pojačava i kao da prodire kroz mene. I
još sivtu?" imam neki čudan osećaj. Skoro kao da me... neko posmatra.
Čujem prigušeni šapat i odmah shvatam da najnoviju vest A u t o m a t s k i d i ž e m p o g l e d n a p r o z o r , o č e k u j u ć i d a t a m o n e vidim
prenosi ostatku porodice koja stoji oko njega, željno čekajući da nikog, osećajući se kao poslednji idiot. Međutim, kroz pro reze
sazna u šta se to sada uvalila haotična Heder. Osećam kako me sve roletni v fiksira me par smaragdnih očiju koje skoro hipnotički
to užasno nervira. Ne uspevam da uhvatim svaku njegovu reč, ali svetlucaju. Šokirano prepoznajem taj pogled. Ne - nije moguće.
Matom ciganka! „Heder?"
ne sumnjam u to da zvuči nešto poput: „POSLEDNJA VEST: Ses-
Srce mi mahnito lupa u grudima. Oštro udišem vazduh i
tra - sama i u zrelim godinama - konačno putuje sa svojim dečkom
munjevitom brzinom se okrećem iza sebe da vidim ko me to zove.
u njegovom elegantnom automobilu..." „Aha, da, svi smo tu", žurno Za trenutak sam toliko prestravljena da ne registrujem Gejba koji
priznaje. Baš kao što sam i mislila. stoji na vratima od kuhinje. Na sebi ima jedan od svojih neobi -
„Pa, bojim se da ja nisam", lako kažem, navlačeći svoje japanke. čnih odevnih rekvizita - jarkonarandžasti kombinezon - i japanke.
„Zbog čega ne mogu ceo dan da razgovaram sa tobom, zar ne, Ede? ,iOh... ćao." Misli su mi u rasulu, ne uspevajući da dokuče šta sam
U protivnom, nikada neću stići." Nestašno se cerim jer sam, prvi to Upravo doživela. Je li to bilo...? Kako je moguće...? Pokušavajući
put u životu, uspela svom bratu da doskočim i zalupim mu slušali - °a se pomirim s neverovatnim, nervozno se osvrćem da pogledam u
cu. P r ozor. Utom čujem mjaukanje i hvatam obrise žutog krzna u
176 Aleksandra Poter
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
177
trenutku kada Bili Smit skače sa simsa. Da li je sve to bila samo
Smem li sada nešto da predložim?"
igra svetlosti?
„Putuješ za vikend?" pita Gejb i pristavlja čajnik.
„Idemo u Kornvol, da obiđemo moju porodicu", uspevam da
promrmljam, osećajući blagu nesvesticu. Zabacujem kosu iza ušiju
i pokušavam da se koncentrišem. „Hoću reći, idem sama." Sedam
za kuhinjski sto i spuštam ruke na njegovu glatku drvenu površinu.
Osećam kako je čvrst i topao pod mojim dlanovima. „Trebalo je da
Džejms ide sa mnom", nastavljam. „Ali mora da radi."
„O." Gejb me za trenutak proučava a onda pita: „A tebi se to
ne sviđa?"
I sama sam mislila da je tako, međutim, sada kada malo bo -
lje razmislim, vidim da je prvobitno razočaranje naprasno nestalo,
zamenjeno neobičnim osećajem olakšanja. U stvari, da budem
iskrena, što više mislim o tome, osećam sve veće zadovoljstvo što
ću se na neko vreme udaljiti od Džejmsa. Prethodna noć bila je
divna, ali nije uspela da potisne neki neobičan osećaj neprijatnosti.
„Da. Vožnja je duga, a sa ovim saobraćajem..." dodajem, shva-
tivši odmah da zvučim baš kao moj brat. Brže-bolje ubacujem
malo humora. „Moraću da ponesem brdo čokolade da mi pravi
društvo."
„Uvek možeš da povedeš mene", kaže Gejb i glasno se smeje,
ali toliko sam zatečena njegovim predlogom da ostajem bez tek -
sta. „Nemam nikakve planove za vikend a i sama si rekla da je surf
tamo sjajan..." nastavlja on, premeštajući se s noge na nogu i češući
se po nosu „... pa sam mislio..." I tu staje, čekajući moju reakciju.
Problem je u tome što ni sama nisam sigurna kako da
odreagujem.
Gejb? Da provede vikend sa mojom porodicom u Kornvolu?
Ne verujem da će moji imati nešto protiv. Ali šta ću sa Džejmsom?
Kako šta? Gejb i ja smo ortaci, ništa više. Nema razloga da ga ne
povedem u Kornvol. Moći će da surfuje, da pije kornvolski čaj sa
mlekom i da uživa kao i svaki drugi turista. Doduše, ako Gejb misli
da je Hampsted čaroban, u Port Ajzak će se odmah zaljubiti.
A šta je s tobom, Heder? Pusti sada ostale. Šta ti želiš?
Zastajem da porazmislim o tome. Ne zato što moram, nego
zato što mislim da bi trebalo. Naravno, odgovor unapred znam
-znala sam ga pre nego što sam prošla kroz sve ovo. Želim da pođe
sa mnom.
„Surf je fenomenalan." Stidljivo se smeškam.
„Strava!" uzvikuje Gejb, podižući ruku da je overim. Što i či -
nim, mada mrzim taj deo.
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
179
Nažalost, to ne prolazi kod člana britanske saobraćajne poli -
cije, čije lice se još više mrači. „A u Kaliforniji vas puštaju da jurite
200 na sat? Cisto sumnjam", konstatuje on, izvijajući obrvu. „Vaše
DVADESET ŠESTO POGLAVLJE isprave, molim."
Gejb mu pomirljivo pruža dozvolu. „Saobraćajnu još uvek ne -
mam. Znate, motor sam kupio pre samo dve nedelje."
Lice saobraćajca trijumfalno šija. „E, u tom slučaju ću vas
zamoliti da pođete sa mnom u stanicu."
Srce mi se steže. O, bože, kazna je dovoljno loša, ali ovo je još
P oginuću. Sledena od straha, grčevito se držim za Gejbovu
kožnu jaknu, moleći boga da mi se smiluje. Skršićemo se!
Završićemo u nekom gadnom i tragičnom sudaru 1. Bićemo toliko
gore. Ako ovako nastavimo, nikada nećemo stići u Kornvol.
Gejb se okreće da me pogleda, tužno sležući ramenima, a zatim
nastavlja da gleda kako saobraćajac revnosno uključuje svoj radio.
neprepoznatljivi da će nam identitet utvrditi na osnovu zuba! Posmatram ga kako preko radio-veze proverava Gejbove poda -
Dok zujimo autoputem M4, oči su mi čvrsto zatvorene ispod tke, nadajući se da ćemo proći samo sa opomenom.
kacige a stisak oko Gejbovog pojasa dostiže granice očaja. Kada mi „Gospodine Gabrijele Džeferson?"
je rekao da se okačim o njega, bacila sam mu ruke oko vrata (pa „Da, gospodine?"
rekao mi je da se okačim) - međutim, kada smo se zaustavili na Saobraćajac vraća Gejbu dozvolu. „Ovoga puta ću vas pustiti
pumpi da sipa gorivo, pojasnio je da će mi biti udobnije ako se bu- uz opomenu, ali ubuduće poštujte naznačeno ograničenje brzine."
dem uhvatila za metalnu dršku iza sedišta. „Hvala, pozornice", odgovara Gejb, dobacujući jmi kratak
pogled iskrenog zaprepašćenja. Glumim iznenađenje. „Čuo sam da
Ignorisala sam tu opasku. Udobnije? Je li on lud? Zaboravi je britanska murija nešto posebno. Sad vidim da je to tačno."
udobnost - vozim se skoro 200 na sat, bez sigurnosnog pojasa, ba- Saobraćajac se udaljava ka svojim kolima, izgledajući kao neko
lansirajući na uskom kožnom sedištu i trudeći se da ostanem u je- ko će svakog časa da prsne od ponosa. Zatim se okreće. „Da niste
dnom komadu. vi jedan od onih holivudskih glumaca? Delujete mi poznato."
Možda u tome i uspem, ali zato ću definitivno da ogluvim. Obuzdavam smeh dok se Gejb blago rumeni.
Grmljavina motora je toliko glasna da ne čujem sopstveni vrisak „Ne, nažalost, nisam", odmahuje glavom.
dok mi bolno čepa bubne opne. Ova vožnja je prava tortura. U „Hmmm", saobraćajac sleže ramenima izgledajući neuvereno.
stomaku mi je muka, u glavi mi se vrti, telo mi se grči, živci su mi Zatim nakon krutog klimoglava ulazi u svoja kola.
na izmaku. Ovo je užasavajuće nezdravo! Dan je na izmaku kada stižemo do raskrsnice za Port Ajzak.
Gejb pojačava brzinu i pretiče „jaguara" u najbržoj traci. Gejb smanjuje brzinu i nastavljamo ležerno da vijugamo seoskim
Srce mi silazi u pete. A onda čujem sirenu. drumovima. Podižem vizir na svojoj kacigi i punim pluća slatkim
Osvrćem se preko ramena i vidim policijski automobil koji nas kornvolskim vazduhom. Mmmm, fantastično. Miriše na more i
sustiže sa uključenim rotacionim svetlom. Sranje! Zaustavlja nas drvo. Kao i uvek, nostalgija me zapljuskuje poput velikog morskog
talasa. Ovo je miris mog detinjstva. Dana provedenih na plaži kada
zbog prekoračenja brzine. sam do iznemoglosti skupljala školjke i pisala svoje ime na vlažnom
Gejb usporava, skreće sa autoputa i zaustavlja motor. Saobraća- žutom pesku, šetala duž litica, držeći za ruke roditelje koji bi me
jac smrtno ozbiljnog lika izlazi iz svog „rendž rovera" i prilazi nam. dizali visoko u vazduh dok bih ushićeno cičala moleći za još, i igrala
„Znate li koliko brzo ste vozili, mladiću?" pita on, gledajući u zmurke u drvenim ribarskim brodovima ukotvljenim u luci i večito
Gejba. se sva
đala sa Edom koji je pretio da će me odati, j , Motor se čuje još
„Zaista mi je žao, pozornice. Ja sam iz Kalifornije i došao sam glasnije sada kada se vozimo uskim drumom °к pored nas promiču
u posetu..." počinje Gejb, igrajući na kartu nevinog turiste. zeleni pašnjaci prošarani raštrkanim ovcama
180 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 181
koje radoznalo podižu glave. Smeškam im se dok zure u nas svojim „Zašto? Ujeda li?"
dosadnim i bezličnim očima, krajnje nezainteresovane za motor Uprkos razočaranju, grleno se smejem.
kojeg vozi američki turista sa crvenokosom lokalnom devojkom iza Gejb me ispitivački gleda. „Znaš, ovo je prvi put da se smeješ
sebe. jednoj od mojih šala", konstatuje on.
Zeleni okoliš se postepeno popunjava kamenim seoskim kuća- Naglo prestajem. „Stalno ti se smejem", branim se.
ma, pored kojih prolećemo. Dok grabimo ka vrhu brda, osećam „Meni da, ali ne i mojim šalama", dodaje on, glumeći
kako mi stomak treperi od iščekivanja. Obožavam ovaj deo putova- uvređenost.
nja. Liči na neotvoreni poklon koji čeka trenutak da ga otvorite i Bar se nadam da glumi, mada nisam sasvim sigurna u to. Čini
saznate šta je unutra. Jer svakog časa ćemo da izbijemo na vrh gre - mi se da ni sama ne znam šta da mislim. Priznajem da mrzim
bena odakle se prostire veličanstven pogled na more. Grlim Gejba stend-ap komediju i da je moja vizija pakla upravo slušanje čo-
jače, gušeći želju da se propnem i preko ramena mu doviknem veka koji stoji za mikrofonom, pokušavajući da zasmeje publiku
da obrati pažnju. Ali odolevam iskušenju. Neću da mu pokvarim degutantnim opaskama na račun svoje devojke. Naravno, nikada
iznenađenje. mu neću prijaviti da sam ga čula kako vežba i da mi se to nije nima -
Skrećemo za poslednju krševitu okuku na vrhu brda i tu smo. lo dopalo.
Srebrnkasto plavetnilo puca na horizontu. Vetar mi vuče jaknu, poput deteta koje skreće pažnju na sebe, i
najednom postajem svesna toga koliko je hladno i mračno. Gledam
„Juuu-huuul" uzvikuje Gejb u vetar.
na sat. „Smrkava se, trebalo bi da krenemo." Istina, iako je to zapra-
More se pod nama pruža poput bioskopskog platna, šireći se, vo odličan način skretanja teme. „Čekaju nas", opominjem ga.
sve dok ne ispuni ceo horizont. Penušavi talasi u daljini poprimaju Gejb slaže grimasu i pravi se da gricka nokte iako na rukama
vatrenu boju zalazećeg sunca. ima kožne bajkerske rukavice.
Gejb zaustavlja motor pored druma i gasi ga. Skidam kacigu i „Ne brini, neće te grditi", uveravam ga, hvatajući ga pod ruku
puštam da mi vetar razmrsi kosu. U ušima mi zuji. Ovde je tako i povlačeći ga ka motoru. Pa šta ako sam pogrešno protumačila
tiho posle buke motora. znake? Ionako nisam želela da me poljubi.
„Vau."
Gledam kako Gejb prilazi ivici grebena, upijajući prizor oko
sebe. Silazim sa motora i idem za njim. On nepomično stoji, i kada
ga sustignem, ne pomera se, zagledan u daljinu. Pratim njegov po-
gled i vidim da posmatra veličanstven zalazak sunca. Za trenutak
samo stojimo tu. Jedno pored drugog. Siluete na nebu koje je isprva
narandžasto, zatim crveno i na kraju ljubičasto. Osluškujem rit-
mično povlačenje talasa u podnožju litice.
Onda, krajičkom oka, spazim da se Gejb okreće ka meni.
Zadržavam dah. Hoće li učiniti ono što mislim da je naumio?
Atmosfera između nas kao da se promenila. Podižem lice ka njemu
i stidljivo susrećem njegove oči. Hoće li učiniti ono što želim?
„Hoćemo li?"
Njegov glas me spušta na zemlju. Stid me zapljuskuje poput
talasa u dnu grebena.
„Ho... hoćemo..." mucam. Za sve je kriv ovaj prokleti zalazak
sunca. Pogrešno sam protumačila znake i zanela se. Vrh litice, le-
pota prizora, zgodan muškarac pored mene...
Koji nije tvoj dečko.
„Uzgred, moram da te upozorim na moju maćehu", kažem.
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 183
DVADESET SEDMO POGLAVLJE moja porodica se pravi da to ne primećuje. „Oni koji su sagradili
ovu kuću verovatno su bili niskog rasta."
„Očigledno", slaže se Ed i smrtno ozbiljno klima glavom,
smeštajući svojih metar osamdeset za sto. „Zbog loše ishrane ni -
kada nisu porasli."
„Jao, to je strašno", zaintrigirano nastavlja Gejb. „Poznavao si
N a moje veliko iznenađenje, Gejb svojim šarmom momentalno
osvaja moju porodicu, uključujući i Rozmari koja je - od
trenutka kada je ušao u kuhinju i stegao njenu ruku u gumenoj
ih?"
Lajonel počinje grohotom da se smeje, ulazeći u sobu sa ru-
kama punim vinskih čaša i dve prašnjave flaše „kaberne sovinjona"
rukavici uz šeretski osmeh: „Maćeha? Nipošto! Vi mora da ste iz svog vinskog podruma. „Dragi mladiću, za tvoju informaciju, ova
sestra" - spremna da mu jede iz ruke. Rumeneći se kao šiparica, koliba je sagrađena 1642. godine. Znači da je stara preko trista pe-
sipa mu seri u jednu od svojih najboljih kristalnih čaša i ne pada joj deset godina."
na pamet da mu kaže da se izuje, dok se ostatak porodice tiska oko Nastaje pauza tokom koje strepim da će se Gejb uvrediti ovim
njega, rukujući se s njim i, u slučaju mog oca, pljeskajući ga živahno ispadom mog oca. Ali krajnje dobronamerno mu odgovara: „Hej,
po ramenu kao da je tepih iz kojeg istresa prašinu. šta mogu kad sam Amerikanac? Najstarija stvar koju znam jeste
U međuvremenu se izuvam jer mi nije dozvoljeno da obuvena Džoan Rivers." Sto, poznajući Gejbove šale, nije nimalo loš pokušaj
pređem kućni prag i sama sebi sipam seri. Iskreno, svi dižu toliku da nasmeje društvo. Ali zbunjena lica za stolom se ne smeju.
frku oko njega da se osećam pomalo zapostavljeno. „Koja Džoan?" učtivo pita Anabel, stavljajući svoju plavu paž
„I, koliko puta te je ujela?" pitam šapatom nakon zvaničnog kosu iza uveta.
upoznavanja, dok sedamo za trpezarijski sto sa kojeg se puši pečenje „Poznata komičarka", pojašnjava Gejb, „koja sad verovatno ima
sa pratećim gurmanskim đakonijama. blizu sto godina, ali imala je toliko plastičnih operacija..."
„Nijednom. Skroz je kul..." sleže Gejb ramenima, provlačeći se Gledam u prazna lica oko sebe. Nemaju pojma o čemu Gejb
pored Edove žene Lu, koja pomno sluša kako joj Rozmarina kćerka priča. Za razliku od mene, moja porodica se ne bavi privatnim
Anabel i njen muž Majls objašnjavaju da su se odlučili za laminat životima slavnih ličnosti.
a ne za tepih 'zbog blizanaca'. „... mada mi je sipala nešto braon u „Jao, znam! Koža na licu joj izgleda kao da ima šraf na potiljku
i svakodnevno ga zateže", dovikuje glas iz hodnika.
čašu."^ Okrećem glavu i vidim... Rozmari, koja u trpezariju unosi bo-
„Seri", informišem ga. Utom vidim da će svakog časa da zve- kal ledene vode i spušta ga nasred stola. „Čitala sam prilog o njoj u
kne glavom o gredu i vičem: „Pazi1." jednom od časopisa."
Ali prekasno. Iznenađeno je gledam i moram da joj odam priznanje.
Gejb udara glavom i pravi grimasu. „Jao. Isuse, ala boli!" „U časopisu Ledi?" pita Anabel, mršteći se.
„Au, da. Čuvaj glavu", javlja se Ed koji pripada onoj iritantnoj Anabel je prošlog Božića svojoj mami poklonila godišnju
vrsti ljudi koja oseća neizmerno zadovoljstvo da druge upozorava pretplatu na časopis Ledi, i kad god dođem u Bat, po celoj kući
na nešto tek nakon što se to dogodi. „Te grede mogu da budu vrlo vidim primerke dotičnog časopisa: na stočiću za kafu, na trpezarij-
opasne." skom stolu, na baštenskom stolu, tobože slučajno otvoren na strana-
m
a o hekleraju ili o savetima kako da resite problem svoje nepouzdane
„Nije valjda." Gejb se kiselo smeje, trljajući rukom bolno me-
dadilje. Rozmari svoje omiljene treš-magazine OK! i Hello! krije u
sto. Zatim izvlači stolicu i kreće u podvig uvlačenja svojih krakatih
špajzu. Sada kada se nepromišljeno izletela, njena maska srednje
nogu pod sto. Na sebi i dalje ima svoj narandžasti kombinezon, ali läse preti da se razbije pod gnevnim Anabelinim pogledom.
Oko stola se spremamo za još jednu od njihovih svađa kada nas
u
spašava, skrećući temu. „Gabrijele, šta vas dovodi u Englesku?"
P 1 a ona, dodajući mu uz prijateljski osmeh i činiju sa kuvanim
184 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 185
prokulama. Gejb ih za trenutak gleda, ne uspevajući da dokuči šta „Cveće?" ponavlja Lu, užarenog pogleda. „Jao, Heder, kako je
su. Posle kraće inspekcije, on nesigurno uzima kašiku. „Edinburški to romantično. Najbolje što sam ikada dobila jesu narcisi", rezigni-
festival", odgovara joj, ubacujući jednu prokulu u usta. „Za nekoli - rano kaže, streljajući pogledom Eda koji poraženo zuri u svoj ta-
ko nedelja tamo izvodim svoj šou." njir.
Nekoliko nedelja? Najednom mi nije dobro. Vreme tako brzo „Tako je. Već triput je poslao po tuce crvenih ruža", nastavlja
leti. Otići će dok kažem piksla. Krišom ga gledam, osećajući u gru- Gejb, lažući debelo. „Momak je lud za njom."
„A ko srne da mu zameri?" uzvikuje Lajonel sa očinskim
dima neku neobjašnjivu teskobu. ponosom. „Slažeš se, Rozmari?"
„O, bravo, pozorišni čovekl" pohvaljuje ga Lajonel s druge strane Rozmari ćuti kao zalivena. Nema sumnje u to da se još uvek
stola. Iskreno je oduševljen, znam, jer moj otac obožava teatar. privikava na činjenicu da zapravo postoji muškarac koji mi šalje
„U stvari, uža oblast mi je komedija", ispravlja ga Gejb, ne cveće i da ga nisam izmislila. „Apsolutno", uspeva da izusti, dodaju-
uspevajući da sakrije gađenje prema hrani koju žvaće. Ugrabivši ći: „Hoće li još neko prokule?"
trenutak kada misli da ga niko ne gleda, on izbacuje ostatak prokule
na svoju viljušku. „Stend-ap." Posle večere svi se spremaju za počinak osim mene, koja s muš-
„A kako ste se vas dvoje upoznali?" radoznalo pita Rozmari, kim članovima porodice sedim u dnevnoj sobi, jedući drugu por -
brišući salvetom uglove svojih usana. ciju pite od jabuka sa žutim kremom, razgovarajući - pogađate - o
„Preko oglasa", odgovara Gejb, a zatim, shvativši kako to zvuči, fudbalu.
„Pratiš fudbal?" pita Gejb, skidajući sa svoje pite žuti krem koji
dodaje kroz osmeh. „Ne te vrste oglasa, gospodo Hamilton. Heder sam ranije napravila kako bih dala svoj doprinos u kuhinji. Naravno,
je oglasila da izdaje sobu, a meni je trebao smeštaj na nekoliko iz kesice.
nedelja." „Religiozno", ponosno odgovara Ed.
„Znači, ti nisi njen novi dečko?" zgranuto pita Ed. „Sa 'rendž „Sinak", javlja se Majls, pljesnuvši Eda po ramenu. „Jesi li gle-
roverom"', nadovezuje se Rozmari, glasom koji mi govori da ne dao poslednju tekmu reprezentacije? Imali smo neviđenu sreću. U
veruje u tu priču. Mirno je gledam, ali obrazi mi gore. novinama je pisalo da se dogodilo čudo."
„Ne, nisam taj", iskreno će Gejb. Ed i ja razmenjujemo poglede. „Hmm... da, baš tako", slaže se
„Heder, gde je tvoj novi dečko?" on, ubacujući u usta novi zalogaj pite. Prošle su dve nedelje od te
Rozmari naglašava te dve reci, 'novi dečko', kao da su podvu- neobične noći u pivnici i, mada smo se Ed i ja u međuvremenu čuli
čene fluorescentnim markerom, i tek tada shvatam da za stolom telefonom, nismo je spominjali. Sto me nimalo ne iznenađuje. Ed
vlada neprijatna tišina. nerazumljive stvari u svom životu rešava tako što ih ignoriše.
„Čuo sam da je Engleska trijumfovala", ubacuje se Gejb.
„Misliš Džejms?" Stvarno mi nije jasno zašto se osećam kao „Strava."
da se obraćam poroti. Poroti koja se sastoji od sedam pari očiju „Pa, činjenica je da imamo nekoliko izvrsnih igrača i nadam '
- od kojih šest pripada parovima. „Morao je da radi", jednostavno se da ćemo daleko dogurati na Svetskom prvenstvu..." ceri se Ed,
objašnjavam. oduševljen što konačno ćaska o svojoj omiljenoj temi. „Uz malo
„U subotu?" piskavo će Anabel. sreće, ovih dana se neću odvajati od televizora. Hvala nebesima na
„Bilo je neodložno", pojašnjavam krajnje iskreno. Zašto naje- Skaj sportu."
dnom zvuči kao da sve ovo izmišljam i sada bezuspešno pokušavam „Kladim se da tvoja lepša polovina neće biti mnogo oduševlje-
na
da ga opravdam? , podseća ga Majls, znalački gurkajući Eda u slabinu.
„Mora da je tako", mrmlja Rozmari, sipajući u svoj tanjir još Ed se kiselo smeška i stičem utisak da bi Majls mogao da zadre
u
šargarepe, „čim ti je otkazao u poslednji čas." Znam da to govori osetljivu temu. O bože, nadam se da nisam izazvala neki problem
sv
kako bi svi čuli koliko saoseća sa mnom - samo što je ja mnogo ojom glupom željom.
. ko»Heder?" Gejb me nervozno gleda. „Ovaj krem koji svi vi ili-
bolje poznajem. toli- volite..."
„Da, ali Heder vam nije ispričala za cveće?" upada Gejb, stežući
mi ruku ispod stola. Zahvalno ga gledam. Kakav genije.
18(3 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 187
Gledam u njegovu činiju u kojoj kašičica stoji uspravno, zarive- Za ime boga! Šta ja to radim? Imam dečka. Savršenog dečka.
na u žuti krem. „Izvini - prava sam svinja. Sve sam pojeo", priznaje Gejb, gre-
„Da nemaš nekim slučajem malo sladoleda", pita on s moleći- bući sladoled sa dna kutije.
vim izrazom lica. Uostalom, Gejb ima devojku, podsećam sebe. Prelepu holivu-
dsku devojku. „U redu je, najela sam se", uveravam ga, osećajući
„Toliko je gadan?" Sranje, stvarno nemam talenta za kuvanje.
kako mi raspoloženje splašnjava.
Ne mogu valjano da umutim ni žuti krem iz kesice.
„O, okej." Pomalo zbunjen mojom iznenadnom promenom ra-
„Užasan je", priznaje on, pokušavajući da se osmehne.
spoloženja, Gejb prestaje da se šegači i spušta praznu kutiju na
„Mora da ima još malo sladoleda od moje prošle posete",
stočić. „Šta sad? Na spavanje?"
šapućem, ne želeći da me Majls i Ed čuju i zatraže po porciju. Ali oni
me ni ne slušaju. Njihov razgovor se preneo na tržište nekretnina. Pitanje je dovoljno nevino, ali ne mogu da se otrgnem nago-
„Idem da prowim u zamrzivaču." Zatim se naginjem i šapućem veštaju koji krije. „Definitivno. Moraćemo rano da ustanemo ako
Gejbu na uho: „Za pet minuta u spavaćoj sobi." hoćeš da surfuješ", odgovaram i, čisto da ne bi bilo nesporazuma,
Izgovorivši to, momentalno shvatam kako zvuči. „Da ne bismo glumim veliki zev. „Mrtva sam."
morali da ga delimo, kapiraš", brzo objašnjavam, pokazujući glavom „Ako hoćeš prva u kupatilo..."
na Eda i Majlsa kojima žuti krem, koliko vidim, takode ne prija. „Ma jok, idi ti", brzo kažem, uzimajući jastuk koji počinjem
živahno da šušurim kao da je to nešto što obavezno moram da
Gejb primećuje moju nelagodnost, ali to ne pokazuje. „Koja je uradim. Sve to stajanje u sobi pomalo me uznemirava. „Posle tebe
naša soba?" ću. Kupatilo je na kraju hodnika."
„Na spratu, prva desno." „Pa, ako si sigurna..."
„Kul." „Sto posto."
„Bojim se da tako nećeš misliti kada budeš video cvetne tape- Gejb se saginje i počinje da vršlja po svom rancu u potrazi za
te." Nameštam tužnu facu i, uzevši mu činiju iz ruku, odlazim u svojom četkicom. Krajičkom oka vidim kako prstom gura naočari
pohod na čokoladni sladoled. koje mu uporno klize niz nos i pokušavam da ne mislim kako mu
to slatko stoji. Znam da je to činio i ranijih dana i zato se pitam
„Hoćeš gore ili dole?" Jedno pakovanje sladoleda kasnije, Gejb zašto to tek sada primećujem? I zašto stičem utisak da izgleda tako
me upitno gleda. neodoljivo?
„Hmmra." Pravim se da razmišljam. „Vraćam se za pet minuta." Izvadivši pastu i četkicu za zube iz
„Dakle?" ranca, okreće se i izlazi. Onda promalja glavu kroz vrata i kaže: „Da
„Oduvek sam volela gore", dvosmisleno priznajem, grabeći punu ne zaboravim, porodica ti je strava. Super sam se proveo večeras."
kašiku sladoleda sa komadićima zamrznute čokolade, i prepuštam „I ja." Osećam krivicu zbog ranije nadurenosti.
„Ali ima još nešto... nešto što bi trebalo da ti kažem pre
mu kutiju. nego..."
Gejb uranja kašiku u sladoled i vadi ogroman komad zamrznu- Kočim se. O ne! Šta je sad?
te čokolade. „Ovo se zove sreća." Ubacuje ga u usta i glasno mljacka, Udahnuvši duboko, Gejb ozbiljno ispoveda: „Hrčem."
puštajući da mu sladoled curi niz bradu. „Ipak više volim dole."
Već pet minuta stojimo nasred moje sobe iz detinjstva i je -
demo sladoled, zagledani u drvene krevete na sprat u kojima bi
trebalo da spavamo. Kada sam imala deset godina, kreveti na sprat
su bili slatki i zabavni. Dvadeset godina kasnije, stvari su se bitno
promenile.
Na sreću, Gejba to mnogo ne tangira i pre bi se reklo da ga
neizmerno zabavlja. Zaključujem to na osnovu našeg dvosmislenog
razgovora. Koji je prilično duhovit.
To nije duhovitost, Heder. To je flert.
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 189
DVADESET OSMO POGLAVLJE Ravnotežu održava skoro bez napora, balansirajući napred-na-
zad i levo-desno, leteći na izvijenom talasu koji se pod njim migolji
poput divljeg konja, pokušavajući da ga zbaci sa sebe.
Klik.
S ledećeg jutra sviće još jedan lep avgustovski dan. Poput mačke
koja se baškari na suncu, Port Ajzak proteže svoje kaldrmisane
ulice i kamene kućice, svetlucajući na jarkom jutarnjem suncu.
Ushićeno hvatam ovaj veličanstveni trenutak svojim fo-
toaparatom. Na to čekam već sat vremena, sedeći na steni iznad pla-
že, prateći svaki Gejbov pokret kroz objektiv u želji da ovekovečim
istinsku emociju surfinga.
Rano je i većina seljana je još uvek u svojim posteljama. Na obali,
Zaboravila sam koliko truda, vremena i uzbuđenja zahteva
drveni ribarski brodići se ljuljuškaju šćućureni oko luke. U dnu fotografisanje. Po završetku fakulteta, stalno sam škljocala fo-
strmih litica obraslih travom, plaža u obliku potkovice potpuno toaparatom, posvetivši se svom pozivu kao nečemu neizostavnom
je prazna. i životnom - poput disanja - međutim, moj entuzijazam je s godi-
Ista atmosfera vlada duž kamenite obale, sve do Njukveja. nama polako splasnuo. Tešim se da je to zato što već živim od
Izletnici još nisu pristigli, ali hoće jer nebo obećava divan letnji fotografisanja iako duboko u sebi znam da je pravi razlog za to pre
dan. Miljama se protežu sitni beličasti oblaci, kotrljajućise po pla - svega bolno podsećanje na snove i nadanja koja sam nekada imala i
voj podlozi poput velikih puterastih kovrdža. Mirno je. Šum mora činjenica da ništa od toga nisam ostvarila.
remeti samo kreštanje galebova. Još uvek. Osećam neobično uzbuđenje kada pomislim na pismo
Ali ne spavaju baš svi. Daleko od obale, gde se sunce poigrava sa koje sam napisala Sandej heraldu. Gejb ga je u petak poslao i uz
talasima, praveći od njih tečne dijamante, desetak surfera pokušava malo sreće - opominjem sebe - uz moju sreću, odgovor može da
da jaše na talasima. U svojoj crnoj pripijenoj odeći neodoljivo stigne već ove nedelje.
podsećaju na foke, međutim, pažljivijim osmatranjem jasno se vidi Optimizam ne jenjava - isti onaj koji me je u Londonu pod-
da su u pitanju surferi koji budno čekaju novi veliki talas. Većinom stakao na to da iz ormana uzmem svoj stari fotoaparat, očistim
su to meštani koji rano rane - bilo da je leto ili zima - i dolaze na s njega prašinu i ponesem ga u Kornvol, i optimizam koji me je
rano jutros probudio i podsetio na to da svoj fotoaparat iskoristim
plažu kako bi uživali u svom hobiju. Među njima je i Gejb.
najbolje što umem.
Vidim ga kako sedi na dasci koju je iznajmio rano jutros. Skla-
Iznova fokusiram. Gejb još uvek jaše na talasu, ali sada mi je
nja vlažnu kosu sa očiju i koncentrise se na horizont. Već nekoli- pomalo mutan. Izoštravam blendu i zumiram ne bih li mu uhvatila
ko minuta u ovoj pozi strpljivo čeka pravi talas. Dosad je prošlo izraz lica. Vilice su mu čvrsto stisnute dok mu sitne kapi zapljus -
nekoliko osrednjih, ništa zbog čega bi se uzbudio, ali sada i sama kuju lice. Hvatam čak i iskru u njegovim svetlim očima, osenčenim
primećujem da mu se približava nešto mnogo bolje. gustim obrvama. Čini se da gleda pravo u mene, a onda...
Priljubivši telo uz ravnu površinu daske, Gejb počinje da vesla. Pljus! Pada u vodu.
Ruke mu veslaju kao mini-propeleri, sekući ravnomerno kroz vodu. Uplašeno spuštam fotoaparat i gledam u more. Bez uvećavajućeg
Sve je u tajmingu. Koordinaciji. Veštini. Poput lovca koji juri svoj objektiva vidim samo sićušne crne figure surfera u modroplavoj
plen, Gejb fiksira talas u daljini, približavajući mu se sve bliže i vodi. Gledam u talas koji se presijava na jarkom suncu, uzduž i
bliže. U pravom trenutku, on gipko podiže svoje mišićavo telo, sto - popreko, ali od Gejba ni traga ni glasa.
jeći čvrsto na dasci, ruku raširenih poput hodača na konopcu. „Gejbe!" uzvikujem, ustajući sa stene i mašući rukama iznad
glave kako bi me što lakše zapazio. Nisam preterano zabrinuta niti
bilo šta slično, jer znam da je dobar plivač. Odrastao je pored oke-
а
па, tako mi je rekao, i u vodi se snalazi kao riba. Ali ovde su struje
Prilično jake i svako ko na njih nije navikao može lako da doživi da
ga odvuku pod vodu i... Pred očima mi se mrači.
190 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 191
„Gejbe!" urlam još glasnije. Sranje! Ako mu se nešto do- Za trenutak samo ćutimo a onda čujem: „Mrziš stend-ap
godi, sebi to nikada neću oprostiti. Trebalo je da mu kažem da komediju?" Gejb zaprepašćeno gleda u mene. „I ne misliš da sam
bude oprezniji, da ga upozorim na podvodne struje... Brzo zatva - duhovit?"
ram fotoaparat i kačim ga oko vrata, odlučna da siđem na plažu i Uh, sranje. Bavim se mišlju da blefiram, ali shvatam da moram da
potražim ga. idem do kraja. Takva sam. Nemo odmahujem glavom. „Nimalo?"
uporan je.
Spuštanje niz travnatu liticu traje večno, čini mi se. Konačno
Nakrivljujem glavu u stranu, ne usuđujući se da ga pogledam -u
stižem do parkinga u dnu i bacam pogled na plažu. Nema ga. oči, ali kada to učinim, u njegovim ozbiljnim plavim očima vidim
Sada počinjem ozbiljno da brinem. Nešto definitivno nije u duboku povređenost. Nemoćno uzdišem. Ja i moj dugi jezik. St a
redu. Skidam patike i čarape, ćušnuvši ih pored motora, i odlučno mi je trebalo da mu to kažem? Stvarno sam idiot.
preskačem zidić. Pod tabanima osećam mekoću vlažnog peska dok A onda, usred mog beznađa i samokritičnosti, Gejb zaba -
trčim sve dublje u more. Bez daha gledam po površini vode. Vidim cuje glavu i puca od smeha. Bukvalno puca. Vilice su mu toliko
gomilu surfera, ali Gejbu nema ni traga ni glasa. Do đavola, gde razjapljene da mu vidim sva četiri umnjaka.
je? Zbunjeno ga gledam sve dok me ne zgrabi za ruke, šmrkćući.
Panika me guši. Sve teže dišem. Šta ako je udario glavom i „Možda ja i nisam toliko duhovit, đavo neka me nosi, ali zato ti de -
sada bez svesti leži u vodi, ili se posekao i obilno krvari... finitivno jesi, Heder Hamilton."
Moram nešto da preduzmem - da li da uzbunim spasioce ili Zatečena sam i ponižena. „Ali mislila sam da si poginuo",
da pozovem hitnu pomoć... Iz grla mi se otima nekontrolisani jecaj. pojašnjavam.
Gejb se nevino osmehuje. „Znam, izvini. Ne bi trebalo da se
Želela bih da je tu. smejem." Zatim podiže svoju dasku, stavlja je pod ruku i zajedno
„ВиГ odlazimo s plaže u pravcu parkinga. Koračamo u tišini, sve dok
Trzam se i munjevito osvrćem, držeći se za grudi. se Gejb ne okrene ka meni. „Ma daj, neizvesnost me ubija. Zašto
Gejb stoji iza mene sa daskom ispod ruke i široko mi se misliš da nisam duhovit?"
osmehuje. Mrštim se. Nikada neće odustati, zar ne? A možda bi ipak
Osećam vrtoglavo olakšanje - praćeno erupcijom besa. trebalo da zna, nagađam, misleći na konstruktivan kriticizam i sve
„Jesi li ti normalan?" izdirem se. „Umalo da presvisnem od to. Možda će mi jednog dana biti zahvalan. „Videla sam te jednom
straha." dok si vežbao i mislim da ne bi trebalo da glumiš nešto što nisi",
konačno izbacujem iz sebe.
„Hej, šalio sam se." „Kako to misliš?" Gejb deluje više nego povređeno i počinjem
„Salio?" vrištim. „Mislila sam da si se utopio!" da se pitam zašto u životu stalno pribegavam strategiji surove
„Talas me je preklopio, i kada sam ponovo izronio, bio sam na iskrenosti.
drugom kraju zaliva." „Znaš, sva ta opsednutost besom, cigareta koju ne ispuštaš
„Ali tražila sam te i mahala i dozivala..." naprasno prekidam, iz ruke, svi oni isfolirani glasovi i prazni vicevi, sav taj gnev i ta
osećajući kako mi suze gneva peckaju oči. negativnost", izlažem kao na času psihologije.
^Mnogo si slatka kada se ljutiš." „Ali od komičara se očekuje da bude negativan i ljut", pravda
Šibam ga pogledom. „A ti nisi nimalo duhovit." se Gejb.
„Naravno da jesam. Posao mi je da budem duhovit", uzvraća „Okej, možda drugi, ali ne i ti", jednostavno kažem. „Ti si
Gejb, cerekajući se. „Ja sam stend-ap komičar, sećaš se?" opušten i pozitivan, i uglavnom prilično srećan." Dopuštam sebi
da se osmehnem. „Amerikanac si - šta očekuješ? Dolaziš iz sveta
Ovo je trenutak kada bi verovatno trebalo da ućutim... „A, to
којет je glavni životni moto uživancija."
kao ima neke razlike, je li?" „Ali to je deo glume", buni se Gejb, zabacujući svoju vlažnu
Samo što to ne činim. kosu unazad.
„Mrzim stend-ap komediju", izleće mi.
I pre nego što izgovorim ove reci, momentalno proklinjem sebe
i svoj brbljivi jezik.
192 Aleksandra Poter
Slatko se smejem a onda osećam bolan ubod nostalgije. „Sećam „Ustali smo rano da bi Gejb mogao da surfuje." Spuštam svoju
se da sam htela da otrčim kući i ispričam mami sve o Sebu, ali tada kriglu na sto i ljubim Lajonela u obraz.
je već bilo prošlo godinu dana od njene smrti..." „Može li ovo more da se meri sa kalifornijskim?" pita Ed,
Gejb me hvata za ruku i steže je. „Hej, žao mi je. Nisam gledajući nas iznad sportskog odeljka Sandej tajmsa koji je, sudeći
razmišljao." po naslovnoj strani, u potpunosti posvećen engleskoj repre-
„U redu je, zaista", uveravam ga. „Samo me ponekad neke sit- zentaciji.
nice podsete na nju." „Da, strava je."
Cutke zurimo u moćno stablo starog hrasta, prošarano čvorovi- „Veliki talasi, a?" javlja se Majls, pokušavajući da zvuči upućeno
ma. Stoji tu otkad znam za sebe i stajaće još ko zna koliko dugo. iako znam da ga surf najmanje zanima u životu. Pored njega
sedi Anabel i oboje drže po jednog blizanca, delujući nervozno i
„Ali tu je bio moj otac, moja surogat majka. Sve sam mu povera-
svađalački, kao i obično.
vala. Činim to i sad. Zato smo tako bliski."
„Hajde, napravite malo mesta za ovo dvoje", naređuje Lajonel,
„I zato se ne slažeš baš najbolje sa svojom maćehom, zar ne?" shvativši da nam postaje neprijatno što jedini stojimo.
Koračamo nizbrdo. „Nema frke. Možemo da sednemo i tamo." Pokazujem na
„Kako to misliš?" susedni sto koji se upravo oslobađa.
„Dvoje je društvo, troje je gužva..." „Koješta", odgovara Lajonel. „Porodica koja jede na okupu uvek
„Ne, nije zato. Ona jednostavno nije dobra osoba. Užasno je će ostati na okupu."
hladna, oduvek. Nikada se nismo slagale." Svi se poslušno pomeraju i najednom se otvara slobodan pro-
„Ali tvoj otac je ipak voli." stor pored Rozmari. Gledam u klupu bez trunke radosti na licu.
„Verovatno. Mada ne znam zašto. Mama je bila tako puna života, Ona je poslednja osoba pored koje želim da sednem. Na sreću,
uvek se smejala i šalila. Rozmari je uvek ozbiljna i uštogljena. I Gejb se uvlači prvi i zauzima mesto do nje, zbog čega mu se zahva-
stalno mu zvoca i podseća ga na to šta treba da radi i kako. Izluđuje lno osmehujem.
me." „Znate, moraćemo da prestanem ovako da se viđamo", ra-
„Možda je to njen način pokazivanja ljubavi." spoloženo kaže, na šta Rozmari rumeni kao tinejdžerka, skrivajući
„Pa, ako jeste, onda je totalno čudan", hladno kažem. „Ali do- zbunjenost brisanjem uglova svojih ružičasto našminkanih usana.
sta o Rozmari." Zastajem ispred gostionice Badžers arms. „Jesi li „Dve oračke užine sa kačkavaljem", uzvikuje ženski glas i svi se
ogladneo od ovog obilaska?" okrećemo da pogledamo zajapurenu konobaricu koja u rukama nosi
dva velika tanjira. Mašemo joj i ova nam žurno prilazi, spuštajući
„Još pitaš. Mogao bih konja da pojedem." ih na sto.
„E pa, ne znam za konja", smejem se, „ali šta misliš o oračkoj Gejb zaintrigirano pilji u svoj tanjir. „Šta je ovo?" pita, podi-
užini?" žući viljuškom jedan ukiseljeni luk.
„Staje sad to?" „Probaj. Svideće ti se."
„Aha." Otvaram vrata od gostionice i pridržavam ih kako bi on Hrabro uzima zalogaj i svi za stolom ćute, iščekujući njegovu
mogao da uđe. „To je ono što ja znam a ti tek treba da otkriješ." reakciju. Nakon kraćeg žvakanja, Gejb pravi grimasu: „Uhhhh, i vi
uživate jedući ovo?"
Svi se smeju. Izraz na njegovom licu je neponovljiv. Toliko se
smejem da sam prinuđena na to da salvetom obrišem suze. Utom
čujem: „Heder?"
Naručujemo ručak i sa kriglama u rukama odlazimo u baštu Zaprepašćeno dižem glavu.
gde za jednim od drvenih stolova zatičemo moju porodicu koja već »Džejmse?"
uveliko ruča. Smeh mi zamire u grlu. „Otkud ti ovde?" uspevam da
„Pitali smo se gde ste dosad", pozdravlja nas Lajonel ustima Prornucam, a zatim brzo dodajem: „Hoću reći, zar nisi u Parizu?"
punim sira. Živahno nam maše rukom u kojoj drži hieb, sijajući od
sreće.
196 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
„Uspeo sam ranije da se izvučem." „Strašno me je grizla savest što sam ti otkazao u poslednji čas',
„Ali kako..." dodaje Džejms.
„Imao sam tvoju adresu i odvezao se do kuće. Kada sam video „Bože svašta. Ne sekiraj se. Gejb me je dovezao."
da nema nikog, pretpostavio sam da ste negde izašli na ručak. „Primetio sam", ravnodušno komentariše Džejms i po njego-
Nedelja je." vom izrazu lica mogu da vidim da mu nije nimalo drago što sam se
Za stolom vlada muk, ali mogu da osetim kako sve oči lju- vozila na motoru svog cimera.
bopitljivo lete s njega na mene i obrnuto. Tek tada mi postaje jasno „Znaš, mislila sam, pošto je rodom iz Kalifornije i voli da
kako ova scena može da izgleda iz Džejmsove perspektive. Gejb i surfuje, a nikada nije bio u Kornvolu..." naglo sam ućutala, shvativši
ja ručamo sa mojom porodicom. Svi zajedno, svi tako nasmejani da nema smisla da se bilo kome pravdam. „Mada, moram Јз
i opušteni. Najednom mi proleće kroz glavu da ne bi trebalo da priznam da mi na motoru nije bilo nimalo prijatno."
sedim za stolom za kojim nema Džejmsa. Trebalo bi da skočim „Mogu da zamislim." Lice mu se smekšava. „Ali ne brini, кш
i poljubim ga. I da budem oduševljena što se potrudio da prevali se vraćaš 'rendž roverom'. Udobna, topla sedišta i sve to."
toliki put samo da bi me video. Trebalo bi da poletim i upoznam ga Osećam blago razočaranje. Vožnja motorom ima svoje rizik,
sa svojom porodicom. Štošta bi trebalo. ali ipak je neverovatno uzbudljiva.
Skačem sa klupe i bacam mu se oko vrata. „Ovo je Džejms. „I doneo sam ti neke brošure toskanskih vila ako hoćeš u
Moj dečko", predstavljam ga. Dok izgovaram ovu poslednju reč, hva- povratku da ih prelistaš. Rekla si da si oduvek želela da poseduješ
tam Gejbove plave oči i najednom mi je neprijatno. Brzo skrećem vilu u Toskani. Znam da nije isto, ali možda bismo mogli ovog leta
pogled. jednu da iznajmimo."
Čujem svoju porodicu koja horski uzvraća „Drago mi je", ali, Zadivljeno ga gledam. Bože, pa on na sve misli. Ne sećam se
koliko mogu da primetim, ni blizu s onoliko entuzijazma kao kada kada sam mu to spomenula, ali očigledno jesam. Džejms me priv-
su se upoznavali sa Gejbom. Čak je i Rozmari, za koju sam mislila lači sebi, grleći me obema rukama. „Rezervisao sam jednu u Fire-
da će odmah ispaliti plotun pitanja, toliko opčinjena Gejbom da nci, mislim da će ti se svideti."
Džejmsa skoro ni ne primećuje. Uprkos njegovim dobrim namerama, ne mogu da se otrgnem
„Hoćeš li da nam se pridružiš za ručkom?" pokušavam da se osećaju iritiranosti. Najednom moja vizija leškarenja ispred toskä-
iskupim, ali Džejms umorno odmahuje glavom. nske vile više nije toliko primamljiva: ona pripada Džejmsu i njego-
„Neću, hvala ti. Već sam jeo. Popiću nešto za šankom. Ko je vim brošurama. „Sigurno ti ne smeta da večeras voziš?" pitam,
za piće?" menjajući temu. „Sutra ujutro imam taj sastanak sa ledi Sarloc
„Može još jedna čaša 'merloa'", dovikuje Lajonel, vedro kao i i moram da se vratim kući." Kolutam očima. „To venčanje već
uvek. počinje da me smara."
„Idem s tobom", nudim se. „Naravno da mi ne smeta. I ja imam mnogo posla. Došao sam
samo da upoznam tvoje."
„Nema potrebe. Završi svoj ručak", predlaže Džejms bez tru- „Džejmse, osećam se grozno što si se toliko namučio."
nke sarkazma. „Obećanje je obećanje", tiho odgovara on, ućutkujući me
„Pa, ako si siguran..." poljupcem. „Uostalom, nedostajala si mi."
„Apsolutno", odgovara on i ukočeno odlazi preko travnjaka, Samo što me njegovo priznanje sada podseća na pogubna
nestajući u osenčenoj unutrašnjosti pivnice. činjenicu da on meni nije nimalo nedostajao. Zapravo, potpuno
sam bila zaboravila na njega sve dok se nije iznenada pojavio. Ai
„Ne mogu da verujem da mi nisi javio da dolaziš." Pridržava- *° je samo zato što sam bila preokupirana svojom porodicom i
jući rukom kosu na vetru, gledam u Džejmsa dok šetamo peskovi- yejbom i... pa naravno, svim tim zajedno, ubedujem sebe. Odlu-
tom plažom. Istom onom na kojoj sam samo nekoliko sati ranije čno odbacujem sve svoje sumnje i uzvraćam mu poljubac. „I ti si
bila sa Gejbom. me
ni nedostajao."
„Hteo sam da te iznenadim." U
čemu je definitivno uspeo.
198 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
„Već idete?" Kasno je posle podne i Lajonel me grli na rastanku
ispred kuće. „Zar ne možete da ostanete malo duže? U Forestersu je 199
večeras kviz. Šta kažete da odemo tamo i pokupimo sve nagrade?" žurno briše obraze. „Rozmari i ja najverovatnije ostajemo do kraja
žudno pita. Ljubim ga u obraz i tužno se osmehujem. nedelje. Zvaću te."
„Zvuči sjajno, tata, ali moram da se vratim u London. Posao", Džejms je već upalio kola i dovezao ih do kuće. Penjem se na
snuždeno dodajem. suvozačevo sedište i otvaram prozor, dok moj otac, koji se Edu i
„Drago mi je što sam vas upoznao, gospodine Hamilton." Dže- meni nakon majčine smrti zakleo u to da nam nikada neće reći
jms formalno pruža ruku. zbogom, mahnito maše kao i na svakom rastanku.
Lajonel ga ignoriše. „Imam fantastičan sir i flašu 'širaza' koju „Vidimo se kasnije, aligatore", dovikuje on.
čuvam sa specijalne prilike", nastavlja on, praveći se da nije čuo „Uskoro, krokodile", uzvraćam kao i uvek.
šta mu je Džejms upravo rekao. Uvek to čini kada mu neko priča Vezujem sigurnosni pojas i mašem mu kroz prozor sve dok se
ono što ne želi da čuje. Obično je to Ed, koji ga stalno opominje da kola ne izgube u oblaku prašine. Mašem dok me ne zaboli ruka.
manje jede a više vežba. „Taman da proslavimo pobedu..."
„Lajonele", prekida ga Rozmari, spuštajući svoju koščatu ruku
na njegovu mišicu. „Čuješ li šta Heder kaže? Mora sutra na posao.
Ljudi ne prestaju da se venčavaju zbog tvog fantastičnog sira." Uz
smešak, ona prihvata Džejmsovu ruku. „Veoma mi je drago što
sam te konačno upoznala, Džejmse. Počeli smo da se pitamo da li
si samo deo Hederine bujne mašte."
Prevrćem očima, ali Džejms se učtivo smeška i poručuje mi da
će me sačekati u kolima, udaljavajući se u pravcu „rendž rovera".
Gejb za to vreme pakuje svoje stvari u mali prtljažnik na boku mo-
tora. Diže glavu i upućuje mi sapatnički pogled.
„U stvari, sutra se niko ne venčava. Venčanje iz visokog društva
je tek za dve nedelje", ponosno kažem Rozmari. Znam da bi trebalo
da ostane tajna, ali jače je od mene. „Udaje se kćerka vojvode i
vojvotkinje od Harlija."
„Misliš ledi Šarlot?" oduševljeno pita Rozmari. „Prošle nedelje
sam videla njene slike u časopisu OKI"
„Misliš u časopisu Ledi?" džangrizavo dobacuje Anabel.
„Ah, da, naravno, draga", blago uzvraća Rozmari.
„Narode, bilo mi je zadovoljstvo."
Obučen u kožu od glave do pete, Gejb se sa svima pozdravlja
kao da su mu najrođeniji. Čak i sa Edom. Anabel i blizanci mu trče
u susret raširenih ruku. „Vidimo se na gajbi", kaže mi kada dođe
do mene.
„U stanu", ispravljam ga, grleći ga kratko.
„Na gajbi", tvrdoglavo ponavlja on.
Zatim kreće ka svom motoru. Okrećem se ka Lajonelu. „Bolje
da krenem. Džejms me čeka." Grlim ga i ljubim u obraz. „Ali
i
uskoro se vidimo."
„Naravno, dušo", uzvraća on sa osmehom dok mu u očima si-
jaju suze. Gledam kako vadi maramicu, kao uvek kada se uzruja, i
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 201
i princeze Dajane sa njihovom zajedničkom slikom ispod koje piše komadićima voća i šećera u prahu. Sledećeg trenutka, on raspolo -
'Ljubav iz bajke'. „Za manje od sat vremena." ženo izlazi napolje.
„Slušala sam je kako ostavlja dve poruke na sekretarici pre
nego što ste vi došli", javlja se Morin, naša čistačica, koja iskrsava Nekoliko minuta kasnije, ulazim u komoru i palim specijalno
iz kuhinje u svom radnom mantilu, vukući za sobom svoj voljeni prigušeno svetio za razvijanje filmova. Okupana crvenim sjajem,
usisivač. Kažiprstom ga uključuje i počinje da usisava oko prozora. sedam na stolicu, mireći se sa šokantnim otkrićem da se Danijel
„Ako mene pitate, zvuči kao prava dama." uskoro ženi razmaženom naslednicom iz visokog društva.
„Niko te ništa nije pitao, Morin", mrmlja Brajan iznad svoje Brzo se mirim s tom činjenicom. Okej, ženi se. Pa šta? Kada bi
šolje. ovog trena kleknuo i zaprosio te, Heder, da li bi pristala? Naravno
Srećom, ova ga ne čuje od buke usisivača. da ne bi. Zato što je lažov i nevernik, i zato što imaš savršenog
„E pa, sada je na tebe red da se javiš na telefon. Idem u komoru dečka po imenu Džejms i...
da razvijem onih desetak filmova sa tudorovskog venčanja. Još Eto zato. Ustajem i usredsređujem se na nered koji vlada u
uvek to nismo uradili." Zudno izlazim iz kancelarije jer mi treba komori, zabranivši sebi svaku misao koja ima veze sa Danijelom.
vremena i prostora da saberem svoje misli. Gde li sam ostavila one filmove?
„Nažalost, moram da izađem napolje." Pronalazim ih nakon petnaest minuta i uključujem CD ple-
„Napolje?" Ukopavam se u mestu. jer. Ovoga puta to je Čez. Zadovoljna što mi skreće pažnju sa turo-
„Samo na pola sata", pravda se Brajan. „Idem da kupim kostim bnih misli, pevušeći pripremam rastvor. Neverovatno, ali mjuzikli
za večeras." počinju sve više da mi prijaju. Osećam navalu nedefinisane sreće
Naravno. Večeras je Roki Horor Sou. Totalno sam zaboravila. dok prepoznajem uvodne akorde dueta između Elejn Pejdž i Barba-
Za razliku od Brajana, koji se tom izlasku raduje kao malo dete. re Dikson. Naginjem se preko stola da pojačam zvuk kada čujem
„Znaš kako je", nastavlja Brajan. „Nemam apsolutno ništa da svoj mobilni telefon.
obučem..." O ne. Ledi Šarlot? Već?
„Jadničak", podsmeva mu se Morin, bodući me svojim košča- Nevoljno ga vadim i zurim u ekran aparata: 'privatni poziv'.
tim laktom. Obično se ne javljam na skrivene brojeve: ili su to kreditne kompa-
„Pa, neki od nas moraju malo da se potrude", izdire se Brajan, nije koje traže novac, ili video-klub kojeg zanima gde je film koji sam
uzmičući pred Morininim dugim crevom od usisivača. Samo što iznajmila mesecima unazad. Međutim, sada stvari stoje drugačije.
on to ne čini dovoljno brzo i papučica od usisivača mu se lepi za Već sam uplatila minimalnu ratu za ovaj mesec a davno iznajmljena
sako. Mala - ali agresivna - bitka, vodi se između mog šefa i njegove video-kaseta pre neki dan se stvorila na televizoru, niotkuda.
čistačice. Dobro, ne baš niotkuda, ispravljam sebe, setivši se srećnog vre-
„Brajane..." zovem ga molećivim glasom, ali on je zauzet
sa. Poslednjih dana stvari mi se događaju baš niotkuda, zadovoljno
spašavanjem svojih pozlaćenih dugmića od jake usisne sile koja
preti da ih otkine. konstatujem.
„Ne brini, brzo se vraćam", ubeđuje me sa vrata. Poznajem „Halo?" javljam se, pitajući se šta li je ledi Šarlot sada smislila.
Brajana. On ništa ne radi na brzinu jer su sati neodlučnosti prili- Uzimam parče papira i tražim po stolu olovku.
kom njegovog šopinga neizostavni. „Dobar dan, mogu li da razgovaram sa Heder Hamilton?"
„U tom slučaju uključiću telefonsku sekretaricu", pretim mu, Iznenađena sam jer čujem muški glas, u poznijim godinama,
igrajući po njegovim pravilima. „Tako ćeš moći da joj se javiš kada ali vrlo prijatan. Mora da je batler.
se vratiš." Zadovoljna svojim brzim razmišljanjem, naslanjam se na „Na vezi", kažem stenjući jer mi je ruka duboko u fioci u kojoj
radni sto. Brajan ne reaguje. tražim olovku. Prokletstvo, kako ću da je nađem u ovom rusvaju?
„Nisam ti rekla? Dala sam joj broj tvog mobilnog, za svaki ..O, gospođice Hamilton, ja sam..."
slučaj." . v »Izvinite, možete li da sačekate samo sekund." Zavlačim ruku
Brajan se ceri i brzo saginje jer ga gađam pogačicom. Na sreću, Ps dublje, udarajući ramenom o komodu i frenetično preturam po
precizna sam tako da mu se ova odbija o čelo, zapljuskujući mu lice *1Qci. Bože, gde li se denula? A znam da je ovde negde]
204 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 205
„Možda zovem u pogrešno vreme..." čujem muški glas koji da se onesvestim zbog nedostatka kiseonika jer predugo zadržavam
nastavlja da priča. dah. Opustivši se na stolici, udišem duboko. „Bože, nisam ovo
Užasi Odustajem. Moraću da upotrebim svoj krejon. očekivala. Izvinite, mislila sam da ste neko drugi."
....ako hoćete pozvaću vas kasnije." „Primetio sam", odgovara glas i, mada ne mogu da vidim Vikto-
Izvlačim ruku iz fioke i zurim u svoj mobilni aparat. ra Maksfilda, mogu da se zakunem u to da se sada smeška. „Zovem
Je li rekao kasnije? vas zato što od srede neću biti u kancelariji. Idem na godišnje okup -
Na pamet mi pada pakosna ideja. Brajanov je red da razgovara s ljanje ribolovaca u Škotskoj, tačnije u malom mestu po imenu Loh
njom, kažem sebi, dvoumeći se da li da zamolim batlera da pozove Kuloh..."
kasnije. Ali u meni pobeđuje saosećajna asistentkinja. Ledi Sarlot Slušam ga i dobijam neodoljivu želju da sebe uštinem - i uverim
je možda razmažena, i možda se udaje za mog bivšeg, ali njeno se u to da ne sanjam.
venčanje će izvući Zauvek zajedno iz dugova. I sačuvati moje radno „Jeste li bili nekada u Škotskoj, gospođice Hamilton?"
mesto. „Ne, nikada..." mucam.
„Ne, u redu je", rezignirano kažem, vadeći krejon iz svog „Pa, trebalo bi da odete. Fantastično mesto. Ja sam Amerikanac,
nesesera. „Okej, šta je sad Sarlot smislila... mislim, osmislila?" i mada je Amerika poznata po prirodnim lepotama, kada sam se
„Šarlot?" ponavlja glas s druge strane. Čini mi se da zvuči preselio na ovo vaše malo ostrvo pre dvadeset godina, shvatio sam
pomalo uvređeno. da je Škotska bez premca. Planine, doline i, naravno, vres."
„Izvinite, ledi Šarlot", brzo se ispravljam. Iskreno, sve to oslo- „Molim?"
vljavanje po titulama potpuno je besmisleno. Sećam se Gejbovog „Vres!" uzvikuje on. „Ljubičasti i beli vres - nepregledna
komentara na spomen njene titule ledi i smeškam se. polja."
„Slušajte, mislim da je u pitanju neka zabuna", kaže glas, u Njegov duboki glas odzvanja mi u ušima dok osećam čudnu
kojem sada primećujem tragove američkog akcenta i osećam ubod jezu u telu. Vres. Srećni vres. Moj srećni vres. Najednom mi se vrti
sumnje. Možda ovo nije batler ledi Šarlot. U tom slučaju, mora da u glavi, pogled se magli i soba osvetljena crvenim svetlom okreće
je neko iz kreditne kompanije. se oko mene. Hvatam se za stolicu da sačuvam ravnotežu, svesna
Kao što je Amerikan ekspres. samo svog srca koje luđački udara u mojim grudima. Spuštam
Pred oči mi iskrsava scena plaćanja u prodavnici donjeg rub - pogled i vidim kako mi grudni koš pulsira, gore-dole, gore-dole.
lja, poput video-klipa. O ne, potpuno sam zaboravila na to. Pro - U ušima mi zuji. Možda je ovo samo nervoza, iznenađenje ili blaga
šle nedelje sam amerikan ekspres karticom platila svoje nove seksi nesvestica, ali imam čudan osećaj daje nešto više. Kao da su mi svi
gaćice. „Izvinite - zovete li u vezi sa sto funti potrošenih na donji snovi prostrujali kroz telo i dalje kroz nevidljivu telefonsku vezu.
veš?" Sve do Viktora Maksfilda, čoveka koji je dovoljno moćan da moje
„Ne", čujem odsečan i nadasve nestrpljiv odgovor. „Zovem u snove pretvori u stvarnost.
vezi sa poslom." „Dakle, odgovara li vam da sutra ujutro dođete na razgovor?
„U Amerikan ekspresni" mrštim se. Baš čudno. Verovatno je u Znam da je prebrzo, ali sve što možemo danas ne ostavljajmo za
pitanju neka bezvezna promocija. sutra, žarne?"
„Ne, nego u Sandej heraldu." „Da, naravno. Sutra mi odgovara."
Ovo je trenutak kada mi se u glavi pali sijalica. „Odlično. Onda se vidimo oko devet. Pretpostavljam da znate
adresu?"
„U Sandej heraldu?" ponavljam šapatom. „Da, hvala vam." Kako je ne bih znala? Naučila sam je napa -
„Tako je." met.
Grudi počinju da me stežu, kao da sam zakopčala najgornje Prekidam razgovor i ne mogu da verujem svojoj sreći. Razgovor
dugme na džemperu i ne mogu da dišem. „A vi ste?" za
posao. U Sandej heraldu. Dogodilo se onako kako je Gejb
„Viktor Maksfild, urednik." Predvideo. Kao što sam i sama poželela.
O, Gospode! Upalilo je! Razgovaram sa urednikom Sandej .,Heder?"
heralda. Upravo sada. Preko mobilnog. Shvatam da ću svakog trena
206 Aleksandra Poler
„Ta-daaa!"
Usta mi ostaju otvorena.
B eli mini-kombi glasno trubi, vozač do pojasa visi s prozora
urlajući nešto što ne uspevam da razumem - ali ne promiče
mi to da istovremeno palaca svojim dugačkim jezikom.
Preda mnom stoji Ser. Dok Brajan i ja koračamo kroz sivu betonsku džunglu Hamer-
„Kako ti se sviđa?" smita, glavu držim pognutu i pogledom fiksiram žvake zalepljene
Brajan na sebi ima mrežaste čarape sa halterima i dugu crnu po pločniku. Sve samo da izbegnem dobacivanja koja ne prestaju od
kovrdžavu periku. „Ja sam trrrransseksualac sa planete Transves- trenutka kada smo napustili kancelariju: penzioneri zastaju piljećiu
tit", kikoće se ; podižući naizmenično jednu pa drugu nogu. nas kao da smo pali s druge planete, grupice školaraca se podbadaju
Nemo zurim u njega. Moram da priznam, Brajan ima dobre laktovima, pripiti biznismeni bulje u nas iz bašti lokalnih pivnica,
noge. Za muškarca. iskapljujući u neverici svoje krigle. Pre toga, grupica japanskih tu-
Na njegovom licu titra osmeh nevinašceta. „Izvini, malo sam rista zamolila je da se slika sa nama. Kao da niko nikada nije video
se zaneo. Šta si htela da kažeš?" šezdesetogodišnjaka u plastičnom bodiju, mrežastim čarapama sa
„Ma ništa", odgovaram ležerno. Definitivno nije pravi trenutak halterima i platformkama.
da mu spominjem razgovor za posao. Zatežem jednu podvezicu i Tako nam i treba kada smo odlučili da otpešačimo do pozori-
puštam je da pukne o njegovu butinu. „Reći ću ti kasnije." šta Apolo gde se daje Roki Horor Sou.
„Možda je ipak trebalo da uzmemo taksi", sumorno će Bra-
jan, zastavši da podigne jedan od haltera. Njegovi vitki prsti, tako
umešni dok barataju fotoaparatom, sada nespretno pokušavaju da
zakopčaju običnu plastičnu kopču. „Isuse, kako se vi ribe borite s
ovim?"
„Ribe plivaju u svakoj vodi, Brajane" saosećajno kažem. „Žene
ne." Skrstivši ruke na svojoj pripijenoj ružičastoj majici s kockastim
dekolteom, hvatam svoj odraz u izlogu obližnjeg Starbaksa. Na sebi
imam ružičastu pletenu suknju, tamne čarape i platformke sa kaiši-
ćima koje sam kupila u sedamnaestoj godini kada sam se zaposlila
kao prodavačica u butiku.
Naravno, odeća na meni zapravo pripada Džes koja se može
uvrstiti u grupu najžešćih fanova mjuzikla koji je videla najmanje
sto puta, naučivši koreografiju Tajm Vorpa napamet. Stoga joj nije
°ilo teško da mesecima unazad rezerviše karte i pozove sve sebi
drage ljude. Kada mi je pozajmila svoj rezervni kostim, ushićeno
Je rekla da sam 'savršena Dženet'. Njen entuzijazam bio je toliko
208 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 209
zarazan da sam to shvatila kao pravi kompliment. Jedini problem sa „Do đavola, Heder. Kako se osećaš?"
Džes jeste u tome što ona ne ume da preteruje. Sumnjičavo zurim Sležem ramenima. „Onako, znaš već." Džes saosećajno klima
u svoj jeftini odraz u izlogu, kajući se što sam je poslušala. glavom. „Sto je još gore..."
Naravno, neću da zvučim kao neko ko voli drugima da kvari „Šta može da bude gore?" Za Džes je to prosto nemoguće. Za
raspoloženje, ali kada se za kostim kaže da je zabavan, koga bi on nju je brak trka u kojoj po svaku cenu morate da pobedite svog
zapravo trebalo da zabavi? bivšeg pre nego što protrčite kroz cilj. U slučaju da vas druga strana
Uveliko pada mrak kada stižemo ispred pozorišta. Sivi oblaci pretekne, to se smatra najsramnijim porazom.
se kotrljaju po ljubičastom nebu, praveći sjajnu pozadinu za naslov „Brajan i ja smo zvanični fotografi na venčanju."
Roki Horor Sou ispisan belim svetlucavim slovima na vrhu pozo- Džes ostaje bez teksta, što je prava retkost. A onda uspeva da
rišta. Raspoložena i nadasve neobična publika, polako se okuplja, povrati moć govora i uteši me: „Ionako si za klasu bolja od nje. Ima
vežbajući korake Tajm Vorpa i upoređujući svoje kostime. Pogle- noge k'o panjevel"
dom tražim Džejmsa koji je rekao da će me sačekati ispred, i Džes Uprkos_ svoj svojoj muci, uspevam da se osmehnem. Nožni
koja je rekla da će biti u društvu svojih kolega stjuarda. Provlačim članci ledi Šarlot očigledno su ozloglašeni.
se pored istetoviranog gorostasa u mrežastim čarapama i crnim pla- „A što se tiče tog prevrtljivog Danijela, nema razloga da ža -
tformkama, identičnim kao što nosi Brajan. U početku mi sve to liš. Sada imaš nekog mnogo boljeg. Po tvojim recima, Džejms je
deluje pomalo bolesno, ali brzo se privikavam. Svi - ponavljam, svi savršen."
- na sebi imaju mrežaste čarape. „U pravu si. Dobro sam, ne brini..."
Brajan ide prvi, uvodeći me u foaje gde čujem poznati zvonki „Alo, kurvo."
kikot koji nadjačava uobičajeni žamor. Okrećem se da vidim ko to dobacuje i kome. Sledećeg trenu -
„Džesi" zovem naslepo. Utom je vidim okruženu lepuškastim tka preneraženo zaključujem da je bilo upućeno meni. „Jesi li čula
muškarcima sjajnih, izvajanih mišica koje sevaju u pripijenim triko- kako me je nazvao?" uvređeno pitam.
ima jarkih boja. Očigledno njenim kolegama, stjuardima. Džes me „Navikni se, dušo", odgovara jedan od Džesinih stjuarda koji se
srdačno grli i ne mogu a da joj ne udelim kompliment. „Izgledaš zatim predstavlja kao Najl i nudi mi kikiriki sa medom. „Sve je to deo
fantastično!" predstave. Kad god vidiš Breda na stejdžu, obavezno viči 'protuvo'
„Misliš?" pita ona, okrećući se oko svoje ose. Na sebi ima bo- a kada vidiš Dženet urlaj 'kurvo'", sugeriše mi Najl, namigujući Bra-
di s dubokim izrezom, mrežaste čarape i cipele sa enormno viso- janu koji stidljivo trepće, prihvatajući ponuđeni kikiriki. Čudno,
kim potpeticama. Bikram joga se isplatila, konstatujem, i čvrsto mogu da se zakunem u to da je alergičan na kikiriki.
odlučujem da na sledećoj seansi dam sve od sebe prilikom pozdr- Okrećem se ka Džes i izazovno spuštam ruke na bokove. „Ho-
ava suncu i ne provedem je u dečjoj pozi, izgovarajući se da sam ćeš nešto da mi kažeš?" dobronamerno se durim.
'dobila. Ona me ignoriše, grabeći za lakat krupnog, mišićavog muš-
„I ti", uzvraća ona, skupljajući obrve. „Hej, je li sve okej?"
karca koji mije okrenut leđima. „Hoću nekog da upoznaš" odgovara
Verujte Džes. Samo najbolji prijatelj može da primeti da nešto
ona, ne uspevajući da sakrije ponos u svom glasu. „Heder, ovo je
nije u redu. Za trenutak razmišljam da joj ništa ne pričam a on -
da shvatam koliko bi to izgledalo smešno: Džes mora da zna sve: Greg."
„Upravo sam saznala da se Danijel ženi", recitujem bez mnogo Muškarac se okreće, lepršajući svojim veštačkim trepavicama
emocija. kameni. „Zadovoljstvomije", kaže on krozsmešak. Utomprimeću-
Džes me odvlači u ugao. „Ženi se?" šišti ona. „Ko je mlada?" jem nešto neobično: od gornje usne pa preko celog obraza proteže
„Nikada nećeš pogoditi..." se srebrnkasti ožiljak koji mi deluje nekako poznato.
„Ko?" zahteva ona. Л meni", uzvraćam mu smešak, pokušavajući da se setim .
üa
„Ledi Šarlot." kle ga poznajem. Doduše, to nije nimalo lako kada muškarac a
Džes u neverici otvara usta. „Šališ se?" veštačke trepavice i ženski donji veš. „Da li se već poznaje- mo?'
„Mrtva sam ozbiljna." ljubazno pitam.
210 Aleksandra Poler
„O, ne", odgovara on. „Definitivno bih se setio." I gleda me na
način koji bih, da nije pratilac moje najbolje drugarice Džes, verova-
tno protumačila kao flert.
„A gde je tvoj čovek?" pita Džes.
„Gejb reče da ide sa svojim ujakom na večeru." Ne prestajem
da kopam po glavi: gde sam videla Grega? Kao kada se setite filma, TRIDESET DRUGO POGLAVLJE
ali ne i imena glavnog glumca.
„Mislila sam na Džejmsa", podseća me Džes.
„Ah, da. Naravno." Odakle mi ideja da je mislila na Gejba?
O
„Samo što nije stigao - verovatno se zaglavio u saobraćaju." rkestar počinje da cvili, najavljujući početak predstave dok
„Hej, za koji minut počinje predstava. Trebalo bi da uđemo", pokušavam da nađem svoje sechste u prepunom amfiteatru.
upada jedan od stjuarda, spašavajući me. Ne sumnjam u to da je negde pozadi, i to na sredini reda, što
„Da, hajde da na vreme pronađemo svoja mesta." Džes hvata znači da ću morati da podižem ljude i izvinjavam se što im
Grega pod ruku. preskačem noge. Škiljim u mračnoj sali i vidim dva prazna mesta u
Svi kreću, ostavljajući me samu. Foaje se rapidno prazni dok prvom redu gornjeg dela. Bože, čija li su ova dva prazna sedi-šta?
čekam Džejmsa. Sada već ozbiljno kasni. Gde li je? Volela bih da su moja.
„Izvinite, gospođice", osećam tapkanje po ramenu. Okrećem Čekaj malo... U svoj toj uzrujanosti oko Džejmsovog nepo-
se i iza sebe vidim uniformisanog službenika. „Moraćete odmah da javljivanja, potpuno sam zaboravila na to da pročitam broj svog
zauzmete svoje mesto jer kasnije neću moći da vas pustim." sedišta na karti, ali sada... Proveravam - tako je! U prvom su redu!
Pozorišni foaje je potpuno prazan, osim otcepljenih karata i Konačno ću moći da ispratim ćelu predstavu a da mi pri tom ne
nekoliko prosutih kokica na podu. Možda me je zvao na mobilni, smeta nečija glava. Oraspoložena, osvrćem se i uočavam Džes koja
ali od buke nisam čula zvono. Vadim ga iz torbe i otkrivam da sam mi maše i mimikom pita „Gde je Džejms?" Sležem ramenima, uz
van dometa. „Ne znam", bezglasnim usnama, zatim gledam na sat i sedam pored
„Gospođice?" Brajana.
Službenik postaje nestrpljiv. Samo što to nije Brajan, tek sada shvatam. Zamenio je svoje
„Okej, okej." Krećem ka vratima, osvrćući se poslednji put. mesto kako bi sedeo pored Najla, ostavljajući me samu pored nekog
Nevoljno mu pružam kartu koju ovaj čepa i vraća mi je, zatim se stranca. Naravno, ne ljutim se. Velika sam devojčica.
pomera u stranu, propuštajući me u salu. Zastajem. „U slučaju Džejmsovo sedište je s moje druge strane i gleda me svojom
da se pojavi visok, tamnokosi muškarac..." dajem mu Džejmsovu velikom, plišanom prazninom zbog čega pomalo sažaljevam sebe.
kartu. Radost što ću pored ostale elite sedeti u prvom redu počinje da
C1
„Naravno." Službenik je ubacuje u svoj gornji džep, gledajući h'; ustupajući mesto nezadovoljstvu što sam ispaljena i što je
me sažaljivo dok verovatno misli kako sam ispaljena. Okrećem se i preda mnom užasna noć. Bavim se mišlju da ustanem i odem kući,
žurno ulazim unutra. |! u tome me sprečava zavesa koja se diže i mjuzikl Roki Horor
^ои počinje.
Narednih sat vremena teleportovana sam u izopačeni svet
^ransseksualaca na planeti Transvestit. Ostatak publike po svemu
jy eci zna ćelu predstavu napamet, burno pozdravljajući Breda i
U?] Пе1 Sa Protuvo' i 'kurvo1, svaki put kada bi se pojavili na bini. da
ЈПОГП kaskam za njima, ne uspevajući da dokučim kada i kako
°areagujem.
212 Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 213
Aleksandra Poler
Naročito u jednom trenutku nasred predstave kada mi neko doda „Izvini što sam zakasnio. Predstava je već bila počela kada sam
dnevne novine bez konkretnog razloga. Šta da radim s njima? stigao. Pokušao sam da te pozovem..."
Sigurno neću da ih čitam, govorim sebi, gledajući odsutno u krupna „U pozorištu nema dometa", upadam mu u reč. „Dugo me
slova na kojima piše Ivning standard. Najednom me obuzima ču- čekaš?"
dan osećaj, vibrirajući mi u prstima, posivelim od olova dok njima „U pivnici sam popio piće i odgledao ragbi utakmicu", kaže
prelazim preko naslova: „Vlasnik loto listića još uvek nije pokupio Džejms, pokazujući rukom na lokal preko puta. „Iako je ova odeća
svoju nagradu. Pobednički tiket uplaćen u zapadnom Londonu." O, izazvala neka dobacivanja", priznaje on, uvlačeći prste pod ogroman
blagi bože! To mora da je moj ukradeni tiketi Zurim u naslov, u okovratnik svog plašta.
glavi mi je košmar, ali već sledećeg trenutka sam na nogama jer Usiljeno se smeškam. „Nisi morao da me čekaš, znaš."
svi pljeskaju i đuskaju uz Tajm Vorp, i ne preostaje mi ništa „Znam." Džejms ćuti i nekoliko sekundi se samo gledamo.
drugo nego da se prepustim glupom, besmislenom provodu. Možda umišljam, ali osećam neobičnu hladnoću između nas.
„Hoćeš da te povezem kući? Blizu sam parkirao."
„I, kako ti se sviđa?" „Naravno", odgovaram i shvatam da sam taj izraz pokupila od
Predstava je gotova i milimo ka izlazu, gužvajući se u masi koja Gejba. Zbog toga brzo dodajem: „To bi bilo sjajno, hvala ti."
napušta pozorište. Gledam u Džes koja je obmotana oko Grega po- Okrećem se u nameri da se pozdravim sa ostalima, ali svi su
put pernatog šala. „Predstava je super, stvarno super", odgovaram, udubljeni u prepirku oko toga da li da večeraju u indijskom ili u
hvatajući sebe kako pevušim temu Tajm Vorpa - bože, baš mi je kineskom restoranu. Odustajem, zaključivši da je najbolje da se
ušla u uvo. neprimetno iskradem. Sapućem Brajanu da odlazim i hitam za
„Bolja je i od Fantoma", ubacuje se Najl pored kojeg Brajan Džejmsom pre nego što ga Džes spazi. Znam da umire od želje da
blista od sreće - iako mu je lice nekako podbulo i prošarano crve- ga upozna, ali večeras ne bih podnela njeno unakrsno ispitivanje.
nim pečatima. Eto. Znala sam da je alergičan na kikiriki. „Pa, kakva je bila predstava?" pita Džejms dok koračamo ka
„Ko je gladan? Znam restoran gde služe najbolju piletinu", kaže kolima.
jedan od stjuarda, čijeg imena pokušavam da se setim. „Otkačena", odgovaram, primetivši da me ne drži za ruku.
Ah, da. Zove se Rik. Nešto definitivno nije u redu.
„Super", ravnodušno komentariše on.
„Bez mene, ortak", javlja se Greg, delujući pomalo uzrujano. Razgovor tu prestaje i ćutke hodamo kroz noć.
„Moram nazad u Kent. Ustajem rano", pojašnjava on i grli Džes Stižemo do kola, Džejms isključuje alarm i ulazimo unutra.
kojoj se nimalo ne sviđa ono što čuje. Tonem u meko kožno sedište i gledam kroz prozor dok se Džejms
Dok se rasipamo po pločniku u svežoj letnjoj noći, za trenutak uključuje u saobraćaj. Mada imam utisak da je prošla čitava večnost
razmišljam o njima i ne mogu da se otrgnem nekoj čudnoj nep - bez ijedne progovorene reci, zapravo je prošlo manje od dva minuta
rijatnosti. Pokušavam da je definišem, ali uzalud. Možda nije ništa - okrećem glavu i krišom gledam u digitalni sat na komandnoj tabli
strašno. Možda sam preterano zaštitnički nastrojena prema Džes. - ali meni izgleda kao večnost. Ovo je jedna od onih tišina. Čula
Uostalom, očigledno je do ušiju zatreskana u njega. sam da među parovima postoji prijatna tišina, koja je smislena i
„Heder, jesi li to ti?" sinergijska iako nikada nisam razumela kako funkcioniše. Sada,
Muški glas me trza iz misli. Dižem glavu i vidim muškarca koji sedeći u Džejmsovom „rendž roveru" u tišini, osećam se kla-
mi prilazi. Na sebi ima crne pantalone, crni plašt i naočari debelih ustrofobično i konačno razumem zašto.
„Nisam čekao tebe, čekao sam sebe."
crnih okvira.
^ ^а trenutak pomislim da priča sam sa sobom, a onda shvatim
„Džejmse?" sumnjičavo pitam. a mi se direktno obraća. „Večeras sam te sačekao jer sam hteo da
„Ja sam", odgovara on, smeškajući se samouvereno. Popričamo. Treba da razgovaramo."
„Narode, evo ga Bred", primećuje Rik. „ProtuvoooJ" uzvikuje, Pre ^ ena<^a osećam olakšanje i razumevanje, istovremeno. U UJ
spremajući se da prasne u smeh, ali u tome ga sprečava moj prezrivi znam o čemu Džejms želi sa mnom da razgovara. Znam
pogled.
214 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 215
zato što sam istu frazu koristila u pokušaju da Danijela nateram da Zbunjeno se mrštim.
mi se otvori. Džejms, s druge strane, ne može biti otvoreniji: uvek „Nego u svog cimera."
je voljan da razgovara o problemima. Do te mere da to ponekad „Misliš da sam zaljubljena u Gejba?" Njegove reci me osvešću-
umara. ju, prvi put se usuđujem na to da preispitam njihovu suštinu. Je li
Gledam ga kako provlači prste kroz kosu i počinjem da to razlog što se nisam zaljubila u Džejmsa? Momentalno odbacujem
smišljam svoj govor o tome kako mi je mnogo drag, ali da se stvari ovu pretpostavku kao neosnovanu. „Koješta", brecam se.
odvijaju previše brzo. „Video sam vas zajedno u Kornvolu", uporan je Džejms.
„Nisi zaljubljena u mene, je Г tako?" „Ali ništa se nije dogodilo. Samo smo prijatelji."
„Verujem ti", nastavlja on, „ali to ne znači da medu vama
Kao iz vedra neba, njegove reci me razoružavaju. „Ovaj..."
nema emocija." Džejms zastaje jedan trenutak a zatim tiho dodaje:
odustajem od svog veličanstveno neumesnog govora. Isprva hoću „Možda ti to ne možeš da vidiš, Heder, ali ja mogu."
to da poreknem, da ga ubedim u suprotno. Ali čemu? pita glasić u Na semaforu se menja svetio i nastavljamo uz Ledbruk grov
mojoj glavi. Zašto da ubeđujem njega kada u to ne mogu da ubedim ka Maloj Veneciji. Posmatram ga dok vozi. Uprkos gnevu, osećam
sebe? neku bliskost prema njemu. I dalje je nežan prema meni iako
„Ne, nisam", priznajem. „Volim sve u vezi sa tobom, ali nisam raskidamo i ubeđen je u to da sam, na sreću ili žalost, zaljubljena
zaljubljena u tebe." Dok izgovaram ove reci, osećam neopisivo u drugog muškarca. To me nagoni na to da preispitam svoj razum.
olakšanje. „Žao mi je." Mislim, nikada se nismo svađali. Džejms je tako iskren i romanti -
„U redu je. Već znam", odgovara Džejms i upućuje mi smešak čan i nesebičan u predigri - možda i previše. Muškarac bez mane.
kao da želi da pokaže da se zbog toga ne ljuti na mene. „One noći Zaista je savršen dečko kakav se samo poželeti može.
posle večere dok smo ležali u krevetu izjavio sam ti ljubav u nadi „Džejmse, ti si zaista savršen muškarac", tiho mu priznajem.
da ćeš i ti meni..." „Previše savršen za mene."
Osećam grč žaljenja. Gleda me zbunjeno.
„... ali nisi." „Ozbiljno ti kažem. Nikada se ne prepiremo, volimo istu mu-
„Nisam? Ali mislila sam..." prekidam. Sećanje mi je pomućeno ziku, zajedno gledamo ljubavne komedije, vegetarijanac si, kupuješ
zbog preterane doze šampanjca u krvi. Ipak, sigurna sam u to da mi tampone, znaš kako da me uzbudiš bez suvišnih pitanja... Kako
sam mu odgovorila u istom stilu. Iako se zbog toga kajem. ti to uspeva?"
„Rekla si 'I ja tebe'", tiho me podseća Džejms, zaustavljajući „Strogo poverljivo", šali se on, dodirnuvši mi prstom nos.
„Čak si se i večeras obukao kao Bred a ja u Dženet iako me
kola na semaforu. „A oboje znamo da to nije isto što i 'Volim te'."
prethodno nisi ni pitao." Zavaljujem se u svoje udobno sedište.
U pravu je. Nisam nikog prevarila. Ni sebe, a svakako ne „Veruj mi, toliko si savršen da pored tebe izgledam kao da sam u
Džejmsa. Presrećem njegov pogled i shvatam da mi se konačno totalnom haosu."
ispunila želja. Umesto olakšanja, osećam tugu. „Pa, tvoja soba i deluje malo haotično..." smeška se on, praveći
„Rekla si to da me ne bi povredila i na tome sam ti zahvalan", grimasu.
nastavlja Džejms, „ali to nije dovoljno. Hoću sve ili ništa." Crvenim od blama dok skrećemo u našu ulicu. Džejms zausta-
Najednom se osećam užasno nedoraslom. „Izvini, ne znam šta vlja kola pred mojim vratima, ali ne gasi motor. „Moram da pro-
mije." nađem mesto za parking", sumorno pojašnjava. „Znaš kako je."
„Nije ti ništa, Heder." Utom, Džejms pruža ruku i palcem mi Zapravo ne. Otkad sam dobila srećni vres redovno nalazim
miluje obraz. „Ali možda će ti pomoći ako ti kažem da si zaljubljena mesto za parking, kad god ga poželim. Ipak saosećajno klimam gla-
u drugog muškarca." vom. Jedan trenutak se samo gledamo.
Ne mogu da verujem. „Pa, to bi bilo to", kaže on.
„Misliš u bivšeg? Ne, totalno si promašio", uzvikujem, iskrena „Valjda", slažem se, ne toliko srećna zbog situacije u kojoj se
na
u svom poricanju. Okej, šokirala me je vest o njegovoj ženidbi, ali lazim. Navikla sam na raskide koji uključuju suze, svađe i emoti-
više nisam zaljubljena u Danijela.
„Ne u bivšeg."
216 Aleksandra
Poter
vne ispade na svakom koraku, pa mi ova pomirljivost deluje pomalo
neprirodno. Naginjem se i ljubim ga u obraz. „Zbogom, Džejmse."
„Zbogom, Heder", ljupko odgovara on i uzvraća poljubac.
Izlazim iz kola.
„Čuvaj se. I nemoj više da sevaš golotinjom sa prozora, u
protivnom ću zvati policiju", dovikuje on za mnom. TRIDESET TREĆE POGLAVLJE
Zastajem na stepenicama i zgranuto se okrećem. „Video si
me?"
„Ne samo ja, nego svi moji gosti za večerom", ceri se Džejms.
„Sjajne dude1." Namiguje mi i zatvara prozor.
Stojim ispred svog stana i gledam ga kako odlazi iz mog života.
Bio je sve što sam želela od dečka, ali na isti način kao što se 'ljubav
T e noći sanjala sam najuvrnutiji san. Obučena u odelo,
prolazim kroz rotirajuća vrata u zgradi Sandej heralda. Ispred
sebe vidim kancelarijska vrata na kojima piše UREDNIK, i dok
ne kupuje', naučila sam da ne može ni da se želi. Pomalo tužna, ulazim, vidim Viktora Maksfilda kako sedi za svojim radnim
otvaram vrata od kuće i ulazim unutra. stolom. Ustaje da se rukuje sa mnom i tada primećujem da na
sebi ima bodi i haltere, i više nismo u njegovoj kancelariji nego na
venčanju i on počinje da igra Tajm Vorp dok ga Brajan fotografiše a
ja posipam konfetama.
Ali to nisu konfete nego milioni i milioni sitnih novinskih
papirića. Počinje da pada kiša i papirići se sjedinjuju u jednu veliku
novinu - Sandej herald - na čijoj se naslovnoj strani nalazi moja
fotografija. Uzimam novine i njima pokrivam glavu dok trčim na
pljusku. Na ulici me presreće Ciganka i gledam u njene oči koje
sijaju poput dijamanata. Najednom poprimaju azurnoplavu boju i
shvatam da više ne gledam u njene nego u Gejbove oči.
On se smeje i smeje i smeje, samo što njegov smeh zvuči kao
sirena. Pokrivam uši i pokušavam da pobegnem, ali zvuk sirene je
sve jači i jači i jači...
Budim se i čujem zavijanje alarma mog digitalnog sata pored
uzglavlja. Besno ga isključujem i vraćam se pod pokrivač. A onda se
setim: razgovor za posao!
Sedam u krevetu, potpuno budna, izbacujem noge ispod
pokrivača i navlačim svoje udobne čupave papuče koje sam svojevre-
meno poprilično platila - kao i svaki drugi modni hit. Ustajem iz
kreveta, oblačim svoju kućnu haljinu i otvaram vrata.
Iz hodnika dopire muzika sa radija, pomešana sa veštačkim
sladunjavim mirisom. U proteklih nekoliko nedelja to je nepo-
grešiv jutarnji miris: voćne štangle u tosteru.
,,'Brojutro", mrmljam dok ulazim u kuhinju, verujući da ću ta-
mo zateći Gejba nadvijenog nad toster iz kojeg čeprka komadiće
voća. Naravno, Gejb je u kuhinji, ali ne posluje oko tostera nego
okrenut leđima peva uz radio i toliko se dere da me ne čuje iza
218 Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 219
Aleksandra Poler
sebe. Počašćena sam prizorom češkanja jaja, što s leđa izgleda kao im, starim izbegavanjem tako osetljive teme. Posle raskida sa
sviranje nevidljive bas gitare, samo što umesto žica njegovi prsti Džejmsom, osećam pravo olakšanje što ne moram da pričam o svo-
čupaju pubne dlačice. Na radiju počinje Perl Džem i njegova ruka jim osećanjima.
se trza u nešto sporijem ritmu, gore-dole, gore-dole. Primećujem Srećom, pažnju nam skreće Bili Smit, koji utrčava u kuhinju
da je Gejbova kosa na potiljku ućebana od spavanja, podsećajući na delujući prilično neuredno. Mjauče glasnije nego obično.
ugaženu jamboliju boje peska. „Neko je jutros baš gladan?" Milujem mu meko krzno dok mi
Stojim skamenjeno na vratima kuhinje i čujem Džejmsov glas se umiljava oko nogu.
koji odzvanja u mojoj glavi:.....ali možda će ti pomoći ako ti kažem „Ne čudi me. Noćas je bio u žešćoj akciji. Coveče, ovaj mačor
da si zaljubljena u drugog muškarca... u svog cimera..." je sinoć dobio gomilu ljubavnih poziva."
Kakva nebuloza! Mislim, zaista. Zar je moguće da Džejms „Kakvih?"
zaista u to veruje? Da sam zaljubljena u ovo? „Znaš kada ti telefon zazvoni kasno u noć i tamo neko s kim si
Usred životinjskog zeva, sa sve raširenim nozdrvama i razja- imala samo prolaznu vezu nudi ti seks na eks."
pljenom vilicom do krajnjih granica, Gejb se okreće. Utom me „Ne, ne znam." Glumim preneraženost.
vidi i zbunjeno zatvara usta. „O, Heder." Poput lopova uhvaćenog I pokušavam da ne mislim na poruku koju sam pre nekoliko
u krađi, Gejb se trza kao oparen, vadeći jednu ruku iz svojih bokse- meseci ostavila Danijelu u dva ujutro.
rica kako bi njome podigao naočari na vrh nosa. „Nisam te video „E pa, Bili Smit sigurno zna." Gejb se sada smeje. „Noćas sam
kad si ušla." se probudio i video dve ulične mačke kako ulaze kroz otvor na
„Aha. Očigledno." Uz sladak osmeh, pristavljam čajnik i vadim vratima."
svoju solju iz visećeg elementa. Njegova nelagodnost je toliko jaka I sama se smejem - nemoguće je ostati ozbiljan. Potom uzi-
da me zrači poput upaljene grejalice, ali trudim se da to ničim ne mam konzervu mačje hrane dok mi Bili Smit kruži oko nogu po-
pokažem. Hladnokrvno uzimam kesicu čaja, ubacujem je u solju, put gladne ajkule. Punim njegovu činiju hranom ogavnog mirisa i
dodajem kašičicu šećera i iz frižidera vadim mleko kao da se ništa spuštam je na pod. Bili Smit gladno navaljuje na nju, ravnomerno
nije dogodilo. je zahvatajući svojim hrapavim ružičastim jezikom.
„I, kako je bilo sinoć?" pita Gejb, pokušavajući da zvuči le - „Sigurno si dobro?" pita Gejb, brižno me gledajući.
„Ma da. Samo sam malo nervozna", uveravam ga, misleći na
žerno. Prekrštenih nogu, stoji naslonjen na radnu površinu, povla-
predstojeći razgovor za posao. Čekam pravi trenutak da mu to
čeći svoju gospodin T majicu nadole. saopštim, ali strpljenje mi je na izmaku. „Jer..."
„Misliš na Roki Horor Sou?" uzvraćam pitanjem dok otvaram Ali Gejb mi upada u reč. „Hej, nema frke. Bićeš dobro", kaže,
tetrapak sa mlekom. Savijam krila, kao što piše na uputstvu, zatim hvatajući me nežno za mišicu. „Još uvek imaš Bilija Smita i mene..."
ih stiskam i povlačim ka napred. Uzalud! Nikada mi to ne polazi za Gejb me gleda toliko prodorno da mi postaje neprijatno.
rukom. U frustraciji otcepljujem ceo ćošak kao i uvek. „Ili na onaj „Ne, nisam nervozna zbog toga što sam sama", žurim da ga
deo kada me je Džejms šutnuo?" ispravim.
Gejb iznenađeno pilji u mene. „Šališ se?" „Ni najmanje." Čajnik se Lice mu najednom poprima bledocrvenu nijansu dok ru -
isključuje i vrelu vodu sipam u solju. Gejb cokće a onda duboko ku sklanja s moje. „O, izgleda da sam loše protumačio... mislio
uzdiše. „Sranje", cedi kroz zube. „Mislim, žao mi je. Totalno sam..."
bezveze." „Nervozna sam zbog razgovora za posao", prekidam ga.
„Ma u redu je", sležem ramenima, sipajući mleko koje curi niz Gejr izgleda zapanjeno.
tetrapak i kaplje po radnoj površini. Cepam nešto papirne rolne i ..U i*>andej heraldu", stidljivo dodajem.
počinjem da brišem prosuto mleko. Istina je. Osećam se sasvim Ли-huuu!" Grli me oko struka. „Strava!"
dobro zato što sam sinoć konačno shvatila da ga ne volim. Volela sam 0 .^eđećeg trenutka podiže me sa zemlje i vrti ukrug. Ne pre- v
ideju o njemu, a ne i njega. „Rastali smo se prijateljski", dodajem. V\ m^ ništa drugo nego da se smejem. „Alo, to je samo razgo-
Hvatam Gejbov pogled koji brzo spušta na pod, kao da se ' Dunim se, ali njegov entuzijazam je zarazan, i kada me kona-
plaši da ću započeti razgovor o osećanjima. Ovako nešto bi me
obično iznerviralo, međutim, skoro da sam ushićena ovim dobr-
221
220 Aleksandra Poter
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
čno spusti na zemlju, lice mi šija od sreće. Osmeh mi se ledi na licu
kada Gejb podiže dlan, čekajući da ga overim svojim. O, ne, opet koketni, polunagi Amerikanac koji je zapravo vrlo seksi... Heder
to... Hamilton, je li sa tobom sve u redu?
„Bez obzira", vedro će on, ne priznajući moju mlitavu reakci- Spuštam pogled, postiđena sopstvenim mislima. Bože, ovo
ju i zamišljeno se češkajući po potiljku. Zatim, ne dopuštajući da mora da su simptomi koje je Džejms primetio. Ali Gejb mi se ne
njegov američki pozitivizam umanji sumorna engleska stvarnost, sviđa. Naš odnos je striktno platonski. Uostalom, ima devojku, zan-
samouvereno dodaje: „Siguran sam u to da ćeš dobiti posao." osnu holivudsku glumicu manekenskog stasa po imenu Mia. Teško
Grabim svoju solju sa čajem i spuštam se na prvu stolicu. da bi mogla da ga privuče debeljuca u iznošenoj kućnoj haljini sa
Noge su mi klecave i to nije zbog ranojutarnjeg fizičkog naprezanja. zaraslim obrvama, zar ne?
„Misliš?" pitam, trudeći se da zvučim opušteno i hladno, ali u tome Dižem pogled i vidim da se Gejb smeška, što mi nimalo ne
ne uspevam. Nada je previše čujna u mom glasu. imponuje. „Možda neki drugi put", kažem i izlazim iz kuhinje, naj-
„Znam da hoćeš", uzvraća Gejb, fiksirajući me pogledom koji ležernije što mogu.
se obično viđa na poleđini knjiga iz pop-psihologije. Znate onaj po-
gled pisca koji vam poručuje da vi to možete iako mislite da ne Pola sata kasnije, istuširana, isfenirana i namirisana, stojim
možete. pred otvorenim ormanom u svojoj sobi.
„Hvala na podršci, ali..." Da vidimo. Operacija 'Razgovor'. Počinjem da prebiram po
„Ali šta? Zašto uvek mora da postoji ali?" vešalicama. Ne, ne, ne, ne... možda. Zastajem kod ružičaste suknje
„Zato što postoji." od mohera koja je koštala čitavo bogatstvo i jedna je od onih stvari
„Pobogu, Heder." Gejb frustrirano uzdiše. „Nepopravljivi si koje na vešalici izgledaju fensi, a na meni odvratno. U stvari, imam
pesimista. Prestani da razmišljaš kao da je čaša poluprazna. Ovaj gomilu takve odeće. Na primer, prelepa tunika od čipke u kojoj
razgovor je sjajna stvar - zar nisi nimalo uzbuđena?" ličim na bakicu u spavaćici, zatim veličanstven indijski mantil sa
„Jesam", brzo uzvraćam, a onda sužavam pogled i, oponašajući svim onim perlicama i mini-ogledalcima čije zašivanje je verovatno
njegov američki akcenat, otežem: „Strava!" trajalo ćelu večnost - i u kojem, po Džesinom mišljenju, izgledam
„To je već bolje! Pazi šta ti kažem: dobijaš posao. Biće ludi ako kao studentkinja ogrnuta krevetskim pokrivačem. Iskreno, trebalo
te ne zaposle. Kada budu prepoznali energiju, talenat i lepotu..." bi neke primerke iz svog ormana da uramim i okačim na zidove
Rumenim se, kolutajući očima na ovu bujicu komplimenata. umesto slika.
Znam šta mi sada treba. Odelo. Svi na razgovor za posao idu u
Bože, šta mu je? „... tvog cimera." odelu. Bože, nekada sam imala divno žensko odelo. Želela bih da
„Ej!" Grabim kašičicu u kojoj još uvek stoji iscedena kesica čaja ga nađem...
i gađam ga. Čudna struja mi prolazi kroz vrhove prstiju, ježeći mi kožu.
„Jao!" jauče on kada ga pogodim, posred grudnog kosa. Sta to bi? Buljim u orman i vidim da sam upravo dodirnula kragnu
„Pravo u centar", uzvikujem, a onda zajedno posmatramo kako od sakoa. Mog odela. Aha! Znala sam da je tu negde. Kupila sam ga
se vlažna fleka od čaja širi preko lica gospodina T. na sniženju iako je i tada papreno koštao. Vadim odelo iz ormana i
Na satu mikrotalasne peći ugledam vreme i brzo skačem sa konstatujem da je isto kao kada sam ga kupila. Tamnosivo sa jedva
stolice. „Sranje, zakasniću. Odoh pod tuš." primetnim belim prugama. Skroz u stilu Velikog Getsbija. I u stilu
„Sigurna si da nećeš sa mnom da doručkuješ?" Gejb vadi uspešnog fotografa. Sande] heralda, naravno.
ugljenisanu voćnu štanglu iz tostera i maše njome kroz vazduh, S novim optimizmom skidam sako sa vešalice i oblačim ga na
verovatno se nadajući da bi to trebalo da me namami. Oči mu golu kožu. Uraaa! Još uvek mi je taman. Dvostruko uraaaa! Nosim
sijaju. j^ti konfekcijski broj kao kada sam imala... računam u sebi... Nisam
„Mmm, u iskušenju sam", šegačim se, prihvatajući njegovu ig- baš sigurna, ali znam da su naramenice bile u modi, što mora da je
bll
o mnogo davno.
ru. Ohrabrena ovom konstatacijom, skidam pantalone sa vešali-
Pogledi nam se sreću i stomak mi neobjašnjivo treperi. e
- fantastično! Izgledaću elegantno i poslovno, baš kako dolikuje.
Šta...? Netremice zurim u njegove velike plave oči i ne znam
šta mi je. Najednom to više nije moj cimer u boksericama nego
Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari $
ЧТ2
Uz odelo mogu da obučem predivnu belu košulju koju mi je Džes Na prozoru ugledam srećni vres. Bože, kako sam mogla to ^
poklonila i crne lakovane cipele. Izgledaću kao Dajen Kiton u filmu zaboravim? Vadim ga iz vazice i čvrsto stežem u ruci. Skoro ist'š
Eni Hol. A mogla bih i običnu majicu i patike, u stilu Džuda Loua... časa osećam kako me ispunjava neobičan spokoj. Gejb je u prav' 1-
Zaneta ovim kombinacijama, uskačem u pantalone i navlačim ih. Biće sve u redu. I više nego u redu. Biće strava. Viktor Maksfil^
Još malo. 1 još. / još. će biti oduševljen mojim fotografskim umećem i predložiće mi №
Sranje! radim za njih. Moliće me da radim za njih, kažem sebi, uživaju^
Uvlačim stomak i zakopčavam dugme, gledajući svoj odraz u u ovoj bujici samopouzdanja izazvanog samo jednom srećno: 11
mišlju.
ogledalu.
Za njom ide sledeća: ispričaću svojoj porodici o svom novoitfr
Dve reci mi padaju na pamet. Sajmon i Kaul. fantastičnom poslu. Tata će biti presrećan jer zna da je to nešt°
Ne, ovo je nemoguće. Hoću spušten struk, prorez sa strane, što sam oduvek želela. Ed će biti zadivljen. A Rozmari više nikaJ a
crtu na sredini a ne visoki struk koji mi doseže skoro do bradavica. neće smeti da me poredi sa svojom Anabel. Zato što ću imati neši°
Plus - što, verujte mi, nije nikakav plus - pumparice su. mnogo bolje od velike kuće i francuske dadilje. Imaću vrtogla\ u
Zgrožena sam. Nisu mi potrebne Trini i Suzana da bih shva- karijeru!
tila koliki promašaj su moje pantalone od odela: vidim to i sama. Udišem duboko. Moji snovi iz detinjstva su tako blizu ostvap"
Frustrirano se okrećem i gledam u svoju zadnjicu. Bar mislim da je nja, čini mi se nadohvat ruke. Ubacujem srećni vres u džep, prebaci 1"
to moja zadnjica, budući da se proteže od grudnog koša do potkole- jem portfolio preko ramena i žurim ka izlazu. Zamislite. Ja. Hed^
nica. Gadim se sama sebi. Ovo mora da su najgore pantalone koje Hamilton. Fotograf Sande] heralda. Otvaram ulazna vrata obeni a
sam ikada posedovala. Ikada. Nisam ih valjda nosila? U javnosti? rukama i pravim mali korak za čovečanstvo a veliki za svoju nov u
O ovome bih mogla doveka, ali vreme mi ne ide u v prilog. karijeru.
Razgovor je u devet a posle njega idem direktno na posao. Što zna -
či, zaključujem skidajući sa sebe odelo i bacajući ga na pod spavaće
sobe, da je vreme za plan B. Uranjam ponovo u orman i prebiram
po vešalicama. Gde sam ono videla ružičastu suknju od mohera i
čipkastu bluzu?
Dva mlaza parfema i gotova sam. Uzimam svoj crni kožni
portfolio i krećem u potragu za svojim ključevima i mobilnim
telefonom. Gde li su? Zakasniću. Utrčavam u kuhinju i preturam
po hrpi časopisa i novina na stolu, zatim istresam činiju u kojoj obi-
čno držim kovanice. Do đavola, želela bih da su tu negde.
Čekaj malo, šta je ovo?
Primećujem svetlucavi privezak od svog ključa pod krpom za
sudove. Čudesno! A sada, gde bi mogao da bude... Doživljavam
usporenu reakciju spoznaje. Evo ga! U činiji za sitniš otkrivam svoj
mobilni telefon. Ali kako je to moguće? Maločas sam tu proverila.
Ne verujući sopstvenim očima uzimam ga i ubacujem u svoju tor -
bu. Hvala nebesima na srećnom vresu. Šta bih ja bez njega? Da
vidimo, imam li sve što mi je potrebno za razgovor?
Brzo proveravam spisak u svojoj glavi, osvrćući se oko sebe.
Usput primećujem da su Gejbove patike nestale. Mora da je otišao
na trčanje, razmišljam, osećajući blagu krivicu što sam ranije bila
osorna prema njemu. Utom primećujem da je ostavio otvoren pro-
zor i odlazim da ga zatvorim.
Pazi šta Miš... možda ti se i ostvari 225
TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE „... i kada smo premašili cifre dotadašnje čitalačke publike,
otišao sam kući i saopštio svojoj ženi lepu vest. A ona mi je rekla:
'Bravo dragi, ta vest zaslužuje solju čaja'."
„Zaista?" smeškam se.
I znojim se. Mogu da osetim kako znoj obliva moj čipkasti
pazuh, formirajući dva neprijatna, lepljiva pečata. Nelagodno se
M islim da ću da povratim. Iza svog radnog stola, zavaljen u
kožnu fotelju s visokim naslonom, u kakvim se obično baškare
samo velike zverke, Viktor Maksfild mi izlaže šta to Sandej herald
meškoljim, trudeći se da mi ruke ostanu čvrsto priljubljene uz telo.
Uf! .
„Živim ovde punih dvadeset godina, ali to mora da je neki
čini najprodavanijim dnevnim listom u Britaniji. Sedim preko puta britanski običaj, hmm?" Viktor se dobroćudno osmehuje.
njega u prostranoj kancelariji sa ogromnim prozorima kroz koje se „Apsolutno." Bešika me bolno probada. Do đavola, ko me je
pruža veličanstven pogled na London i poštujem sva uputstva iz terao da popijem drugu solju kafe? Prekrštam noge i jako ih stis-
članaka koji opisuju kako se dobija posao. Gledam ga u oči, kam, krijući nelagodnost kozmetičkim osmehom.
delujem zainteresovano i poletno, povremeno klimam glavom i „Ali dosta o meni i novinama. Ovde smo da pričamo o tebi..."
krivim je u stranu, kad je potrebno izgovaram „Zaista?" i U pozadini čujem glas Viktora Maksfilda, ali u tome me ometa
„Apsolutno" i smejem se na njegove dosetke baš kao što treba - neko ko prolazi pored kancelarije, naglo zastaje i kroz staklo pilji u
iako potajno ne mislim da su toliko smešne. I toliko sam nervozna mene.
da mi se utroba okreće i preti da iskulja na usta. „Dakle, kaži mi šta te je inspirisalo na to da postaneš fotograf,
Zaista, nisam imala pojma da će razgovor biti ovoliko težak. Heder?"
Kada sam stigla pre petnaest minuta, rečeno mi je da sačekam na Znala sam da nije trebalo da obučem ovu glupu suknju od
portirnici i tada sam još uvek bila relativno smirena. Srknula sam mohera i čipkastu bluzu. Svi oko mene su u farmerkama i majicama,
što je tako kul i fanki. Pravi novinari i fotografi, a ne sujetni sko-
malo vode iz česme u uglu i prelistala nekoliko časopisa. Potom rojevići kao ja. O, bože, gde mi je bila pamet? Ne pripadam ovde.
me je Margo, sekretarica Viktora Maksfilda, povela u njegovu kan- Ovo je daleko iznad moje klase.
celariju. U liftu smo neobavezno prokomentarisale vremenske „Heder?"
prilike što me je nateralo na to da zaključim: Vidi me, zrela sam, Vraćam se u stvarnost sa zamišljene planete Luzera i vidim
samouverena i nemam tremu. Izgledalo je kao da ja nju smirujem Viktora Maksfilda koji čeka ono što se u tehnici razgovora za posao
a ne ona mene. zove 'input'.
U stvari, bila sam smirena i dok sam je pratila kroz užurbanu „O, apsolutno." Nameštam izraz samopouzdanja koji mi se ledi
redakciju iako moram da priznam da sam sve vreme zurila u tepih na licu kada shvatim da njegovo iščekivanje prerasta u zbunjeno-
ne bih li sačuvala pribranost. U svakom slučaju, osećala sam se st- „Hoću reći... mislim... izvinite, možete li da ponovite pitanje?"
dobro. Koračala sam uspravno, zabacujući kosu, mašući svojim Glas mi je pištaviji nego obično.
portfoliom, ubedujući sebe u to kako se konačno penjem lestvicom „Pitao sam šta te je zainteresovalo za fotografiju", strpljivo
uspeha. odgovara Viktor Maksfild iako znam da je njegova neusiljenost
A onda sam ih ugledala. Vrata na kojima sjajnim srebrnim slo samo odlična maska za čeličnu disciplinu.
Podižem bradu i ispravljam ramena, praveći se da duboko
vima piše UREDNIK. Bilo je kao u snu. : Zrnis
4am o ovom pitanju (savet broj dva: nikada ne žuri sa
Tada sam se totalno pogubila. Čovororn)J i opet me dekoncentriše neko ko prolazi pored kan- a"ivr j
Р^ unutra - Zaista, volela bih da ljudi ne pilje u mene.
»Ne brini, ne gleda u tebe."
r z am
Па , . glavu u pravcu ruke kojom Viktor Maksfild pokazuje eni
z
id kancelarije. „Ogleda se. Osoblje mi je užasno suje-
226 Aleksandra Poter Puzi šta Seliš... možda ti se i ад;г.ап-
1
tno ." uzvikuje on, kikoćući se. „Ne znam da li si primetila dok si
dolazila, ali prozor sa spoljne strane je ogledalo", pojašnjava on. 227
„Stvarno?" ljubazno se smejem. Sada se osećam kao još veća
budala. Sve vreme sam mislila da tip pilji u mene, a on se zapravo „Mogu li da ih vidim?" pita Viktor МаЈ^ду
„Bojim se da su malo mutni", smejem se> ^ po|cri,eni mojim
ogleda. masnim prstima."
„Dakle?" Viktor Maksfild spušta laktove na sto i oslanja bradu „Molim te", insistira on, lupkajući dla^ om po syo n radnom stolu.
na skupljene šake. Očigledno me podstiče na to da počnem sa svo- Spuštam pred njega svoju veliku futro) u j otVararn J e- Viktor
jom pričom iako osećam da moje šanse, kojesubiletakoblizu, polako Maksfild se iznenada oseća ranjivo, poput m^ ne^ £ ini mi g(-. Sledećeg
izmiču. trenutka skida manžetne sa svojih rukava i 2ауГ^е ih n*javljujući:
Upadajući ponovo u ambis nesigurnosti, krišom ga gledam kroz ,Da pređemo na posao, hoćemo li?" '
trepavice. Viktor Maksfild je impozantna pojava. Uprkos poznijim
godinama, a rekla bih da je blizu šezdesete, i dalje je atraktivan Narednih pola sata, Viktor Maksfild pr ou £ ava mo-( fotografije,
muškarac. Njegovo preplanulo, pegavo lice ispresecano je borama klimajući glavom i zapitkujući svakojak^ pi tan j a j c š uvek ne mogu
koje na muškarcu izgledaju 'grubo' i koje su ženama najčešći razlog da verujem svojoj sreći. Urednik Sanqej heralda ^ec^a moJe fotografije.
podvrgavanja plastičnoj operaciji peglanja istih. Kosa mu je još uvek I dok ih opisujem, sva moja nesigurno st nestaje C^as mi Je
gusta, na slepoočnicama prošarana sedim vlasima. Međutim, oči su samouveren i zvonak, prestajem da nameš\- am svo ju"o,leću. Ge-
ono što sam odmah primetila. Delimično skrivene iza opuštenih stikuliram rukama, potkrepljujući svoju pri^ u Zaborav'J am "k i na
kapaka, slažu se sa bledoplavom „ralf loren" košuljom koju ima to da mi se piški.
na sebi. Za trenutak me podsećaju na Gejbove, koje su jutros bile Udubljena u priču o svojim prvim in sp jracjjama u karijeri
pune vere u moj uspeh. fotografa, krišom posmatram Viktora Maksfi y a ^ojj na ,oje veliko
„Imala sam osam godina", tiho počinjem, „i moja porodica se iznenađenje, deluje zadivljeno. Jednog trenu^ odobrava<ući klima
selila iz Jorkšira u Kornvol." Najednom se svega sećam kao da je bilo glavom, sledećeg zaintrigirano izvija obrve i s meje se nacj snimcima
juče. „Opraštali smo se od naših prijatelja i komšija i sećam se da jednog od Edovih pacijenata - dečaka od cL Vf , t J - koji je sa J
i ■ 1 v Ј^ rv . v . v ^ L tutj l i l a л
sam pogledala sva ta lica i poželela da ih zauvek zapamtim. Među protezom na zubima pokušao da zvace zvak u Utom do'az'mo "°
njima je bila i gospođa Bird koja je živela u kući do nas i nije nas fotografije kod koje prestaje da se smeje. Gl^ am Ј^р je ćutke
naročito volela, zatim mala Andrea koja se u tom trenutku ljuljala proučava, zamišljeno nabirući čelo. „Ko je ov o7» naposiefku pita.
na kapiji, zatim nemački ovčar po imenu Baster koji nije prestajao U rukama mu je crno-bela fotografija то,је majke № §'avi ima
da laje i maše repom. Nisam htela da ih zaboravim." maramu, lice joj je blago podignuto ka sun^ u до^ -o- ^д usnama
Fotografije sa njihovim licima oživljavaju mi u sećanju, i dok igra osmeh. Njen lik čudesno blista na toj sli cj д0 te jLei"e da se u
sedim u modernoj kancelariji na obali reke Temze, u mislima sam prvi mah ne primećuje da nema obrve, niti d a 'se ispocj ^arame ne
opet u Jorkširu. „Zamolila sam tatu da mi pozajmi svoj fotoaparat", iskrada nijedan pramen kose. Fotografisala s^m ;e пе]^оК].о nedelja pre
nastavljam. „Bila je to stara 'lajka', glomazna, crna i teška, koju pre smrti.
toga nisam smela da pipam. Ali taj dan je bio poseban pa mi je tata „Moja inspiracija", tiho odgovaram.
pokazao kako se aparat koristi, šta da pritisnem i kako da fokusi- ..Ovo je prelepa žena." Viktor Maksfilq gOvori u ^dašnjem
ram. vremenu.
„Bilo je to neverovatno iskustvo. Sav taj život, sećanja i emocije, „Znam" slažem se. Zato što je na toj fot^ grafiji jo§ /ek živa. Nekoliko
sve je ovekovečeno na fotografijama, kao da je nekim čudom usisa- trenutaka je ćutke gledamo. „K u tvom portfoliju", kaže
no u jedan kvadratić. Znala sam da ću ih zauvek sačuvati." Glas mi Viktor Maksfild, г Oznoj fotelji i spuštajući svoje rukave. m
Dok ■ uživao
drhti pri sećanju na mamu - kao i uvek. „Ne volim rastanke, i znala bihdt, n° me.P°svmatra- -Imaš Ji J°f Pet,minuta vremei ua upoznasu svojoj
sam da se na taj način od njih nikada neću rastati već da ću sve te našu umetmčku urednicu. ia? Voleo
„A kako je bilo sa Danijelom? Zar ti nije slomio srce?" njile", znalački primećuje D :žes.
„To ne znači da se neću ponovo zaljubiti", odgovaram Mrštim se. Kada sam pcDŽelela da izgubim koji kilogram, nisam
ravnodušno. to imala na umu. „Džes, dobro sam", uveravam je.
„Jesi?" sumnjičavo pita ona, verujući da je hrabrost na mom
„Zašto?" ne razume Džes. llcu samo
maska. „Sigurno? "
„Zato što je to najbolji osećaj na svetu. Zbog njega rizikuješ -^gurno. Bez leptirića"^ dodajem.
sve. Ništa ne može da se poredi s njim." »Jesu li stvarno tako dotri kao što kažu?"
„Ali tako si najranjivija." "DOlji,"
„Tačno", slažem se. „I to je najstrašnije od svega."
„Izgleda da ja nisam dovoljno hrabra." še.
Ćutim. Nikada nisam razmišljala na taj način, ali možda j e ' Раг ustaJe * prolazi pored nas, vukući svoj prtljag i ci
Džes u pravu. „Kako glasi ona narodna? 'Bolje izgoreti u ljubavi ne nam par prenera_ ženih pogleda, am se da neće biti u
go nikada ne biti voljen'." našem avionu, Margaret."
. zes sPušta lakat na šaank i naslanja bradu na dlan, iskapljujući
^svojčš
238 Aleksandra
Poler
„Vidiš da je pijana, Leonarde. I ne gasi cigaretu."
Džes i ja se kikoćemo.
„Nećeš valjda imati nekih problema zbog ovoga?"
„Ma jok. Popiću kafu."
„A šta ako stvarno budu u tvom avionu?" TRIDESET SEDMO POGLAVLJE
Džes odmahuje rukom. „Držaču sve vreme uključen znak za
vezan sigurnosni pojas. Neće smeti da mrdnu."
„To se može?"
„To stalno radimo. Tako nam se putnici ne muvaju okolo kada
nam treba mir i tišina pozadi", samouvereno kaže Džes, hvatajući
moj zbunjeni izraz. „Daj, Heder, nisi valjda verovala da se to pali
S ledećeg dana, na pauzi za ručak, sa Brajanom stojim u
restoranu na uglu kada dolazim do otkrića da Džes i ja nismo
jedine kojima su leptirići na umu. Ali dok nas dve još uvek za
zbog turbulencije po vedrom nebu?" njima tragamo, Brajan ih je definitivno uhvatio.
Nemo piljim u nju jer imam gadan osećaj da se neko drsko „Mislim da sam zaljubljen", priznaje on.
poigrao sa mnom. „Zaljubljen?" ponavljam dok mi stomak krči od gladi. Daj,
„Sledeći put možda i pokušam", kaže ona posle kraće pauze. volela bih da nas brže usluže ovde.
„Šta? Da isfoliraš turbulenciju po vedrom nebu?" Mrštim se. „U početku sam mislio da će to biti samo fizička stvar, među -
Kada samo pomislim koliko puta sam pokorno sedela dok mi je tim, izrodilo se nešto mnogo veće."
bešika pretila eksplozijom, ne mrdajući sa sedišta samo zato što je Čujem ljutito frktanje kroz nos i vidim sredovečnu ženu u redu
svetleo znak za vezivanje sigurnosnog pojasa. ispred nas, koja se okreće crvena od besa. „Možete li svoje prosta-
„Ne, ludajo", odgovara ona, kolačeći oči. „Nego leptiriće!" čke priče da zadržite za sebe? Neki od nas pokušavaju da ručaju",
Izgovara to tako da ne mogu a da se ne nasmejem. „Popiću u sikće ona, otrovno sevajući očima. „Idemo Kerol, idemo Luiz." I
u pratnji svojih baba-drugarica demonstrativno napušta restoran.
to ime", uzvraćam vedro i dižem svoju čašu koju kucam o njenu.
Sada smo prvi na redu. I sve oči su uperene u nas.
„Za leptiriće." Gutam knedlu. Marija, vlasnica restorana, otvorenih usta zuri
u nas.
„Jednu pečenu piletinu u somunu i jedan sendvič sa topljenim
sirom i paradajz-sosom. Molim vas", zbunjeno dodajem. Zaista je
super što ne moramo da čekamo u redu, ali ponekad ostvarenje žel -
je i nije toliko prijatno.
Srećom, Marija ne odugovlači s našom porudžbinom. Nekoliko
minuta kasnije, uručuje nam naše sendviče i Brajan joj daje deset
funti. „Nisam hteo ništa da ti pričam zbog tvog ljubavnog kraha ,
kaže Brajan, misleći na moj raskid sa Džejmsom, čije detalje Sam mu
ispričala nešto ranije, „ali jednostavno moram s nekim da
j^zgovaram", nastavlja Brajan, ubacujući sitan kusur u korpicu za
at;
siš. „Godinama se ovako nisam osećao", tiho dodaje on kako ga,
Ov
°ga puta, ne bi čuli ostali gosti.
, »To je super." Uzimam naše sendviče i krećem ka izlazu.
re
storanu vlada neka bolesna i klaustrofobična atmosfera. Na
241
240 Aleksandra Poler
Pazi šta želiš... možda li se i ostvari
osunčanoj ulici osećam neopisivo olakšanje. „Pretpostavljam da
pričamo o Najlu." n e primećuje da loš uvek nisam progovorila ni reč. „.-■• jer je zadivljen
„Kako si znala?" iznenađeno pita Brajan. razgovorom a tobom."
Ivon za trenutak ćuti i znam da je moj red da ne što kažem, ali
Prelazimo ulicu i koračamo ka kancelariji. ja ne prestajem da žvačem i žvačem i žvačem. Bože, šta je sa ovim
„Nagađam. Ili možda povezujem sa menjanjem sedišta na Roki sirom? ^as5e mi u ustima kao sunder. Na silu gutam-^
Horor Sou, kašnjenjem na posao sledećeg dana, ljubavnim ugrizom „Odlučio je (] a ti ponudi posao stalnog fotografa^'
na vratu..." Brajan se neprijatno ceri. „Ali deluje mi okej", uveravam Umalo da se udavim zalogajem.
ga. Proverivši koji sendvič je čiji, dodajem mu piletinu. „Jeste. " uspevam da procedim kroz kašalj.
„Apsolutno jeste", oduševljeno nastavlja Brajan, kao da ni sam Brajari mi сшке dodaje flašu vode i zahvalno uzimam gutljaj.
još uvek ne može u to da poveruje. Zatim odmotava svoj somun i „Hvala ti", kažem.
uzima veliki zalogaj. „Ubija me razlika u godinama", dodaje, punih „Nema Па čemu", istovremeno odgovaraju Ivon i Brajan.
usta. „Poštom ćeš primiti zvanično pozivno pismo isz odeljenja za
„Koliko on ima?" pitam, stavljajući naočari za sunce. ljudske resurse', nastavlja ona. „Znaš, uobičajena procedura. Ugo-
vor o radu -- detalji o plati, godišnjem odmoru i to." Zatim: „Jeste
„Trideset dve", bojažljivo priznaje Brajan. „Duplo je mlađi." li razgovarali 0 plati?"
„Ooo, pilence." „Nisam sigurna..." S nelagodom gledam u Brajan^ Mi je neko-
„Toga sevi plašim. Ljudi će se smejati." liko koraka ispred mene, razgleda izloge. Osećam sJe kao najveći
„Neće. Sta fali Majklu Daglasu i Ketrin Žita Džons?"
izdajnik na svetu.
„Ništa", tužno odgovara Brajan. „On izgleda kao da joj je
„Ovde piše trideset pet hiljada."
ćale." Utroba mi titra. „Zaista?" šapućem. Trideset pet . hiljada! To je
„Ili deda", pištim. Spazivši uvređenost na njegovom licu, brzo skoro - ne rnogu da verujem - to je mnogo više nego" što trenutno
dodajem. „Hej, ne sekiraj se. Veoma si zgodan za svoje godine. zarađujem.
I noge su ti mnogo dobre u mrežastim čarapama", prijateljski ga "u P^pm povišicom posle šest meseci."
bodrim. , »Hmm", kažem kao da ozbiljno o tome razmišljaim, dok u sebi
Brajan se smeje i odgriza ogroman zalogaj, dok ja uzimam svoj vec zamišljam prepune ruke kesa nakon šopinga, pooput Džulije
prvi. Ručak obično kupujem u M&S-u, ali moj omiljeni sendvič se Roberts u Zgodnoj ženi. Zamislite! Moći ću sebi da priuštim godi-
uvek rasproda već tokom jutra. Naravno, poslednjih nekoliko nede- šnji odmor i nešt0 nove odeće i onu predivnu srebr"nu ogrlicu sa
lja svakodnevno sam ga zaticala zahvaljujući svojoj ludoj sreći. Ali malom dijarnantskom suzom koju sam videla u izlogu* Dini hola na
ubrzo mi se smučio, zbog čega danas jedem u lokalnom restoranu putu za teretanu
na uglu. ,,I još nešto."
Ivonm gl as ш S p U š ta na zem lj u . Da?" kažem, pokušavajući u<* se
Neko vreme ćutke jedemo, osluškujući odjek svojih koraka. saberem
Utom čujem prigušeno zvono svog mobilnog telefona. Slobo - ^Viktor želi ia Počneš u ponedeljak. Odgovara?" BraianT -
uševl en e na Jo
dnom rukom ga vadim iz torbe i gledam u ekran. Nepoznat broj. i i g splašnjava. U ponedeljak? Gledam u i Oseč a k0J1 Pali
Verovatno je Džes iz hotela u Kejptaunu, nagađam, i pritiskarn ma - cigaretu i izbacuje dim, uživajući u sunčanom danu je no JU
lo zeleno dugme. jJubljenosti. Ne mogu da ga napustim za fr-™ dana. Iako
„Halo, je li to Heder?" Posao drastično opao... vikenda a Se setim Precistojećeg venčanja ledi
S druge strane nije Džes, a meni su usta puna topljenog sira, Sarl'lot. Sledećeg
paradajza i hleba. rnel nitl
no
- ^'е m°su ^a ga odrjijem. „Pa, vidi..." ; počinjem, ali id
„Ovde Ivon iz Sandej heralda."
Stajem kao ukopana i prebacujem misli sa tračarenja sa svo- tor 3. Nisam ni mislila da će to biti problem. ■ Ono što Vik-
jim najboljim prijateljem na užasavajuću spoznaju da bi svaka moja zam'sli to i ostvari, zar ne?" Čujem nje« n sarkastičan
sledeća reč mogla da mi promeni život.
„Viktor je jutros otputovao na pecanje, ali zamolio me je da vas
pozovem..." Odsečno nastavlja ona, očigledno toliko zauzeta da ni
s
ö O
I
E>
O a;
°6 2? Д
5 1
r
rt
сл QJ
Ä S 'S rt
§" -% -*
rt
6
"
rt
o bO tu
s I
GO
■ü
б
^
c -^Д >G G.«
o»t
T3
S'o O 0 o -d
rt
1 «.u. 2 OJ
> 8
tL N Ć? 3 rt
■м rt rt
O
-4 -a rt 4»
O
I
та
o <u G
> *->
O ■ ^ N
3
■2.
СЛ
6 1 2
OJ co
S g
C2
rt
"I rt
P,
40
N
3
s 3-d >n
3 rt 8rt rt
N
d CQ
C .rt, -Ü,
rt rt
4-» *-
6<U Hg
vi> rn
ч
OJ
rt ~
o'Grt
s
Ifii!
и
т§
'>
' OH
raO
c
S=
rt C JO
6
-
d СЛ
e
O
u
E o rt
V
l
(Л <U
bß
rt S
a)
6 ^з
•^ « i - TO" O
-2-.
"" ■
—' +-•
C" '+3 >u >-. . • O 3
O ЧЈ и _y;
cu;d
1^-^-6
•S g ° g » . &.8.S
ЧЈ o '■??
<U OJ
rt rt 3 QJ
C "^ cx C C rt ДГТ
Q „, ti
°S 6 Г
4-> TO
« г
>N гч. _*.
3 O rt
Л U«'Q,t!
N 4-j . CQ '—'
^'—i
-d ra - d
rt OQ
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
245
svojim vršnjacima na godišnjim okupljanjima, osećajući se kao
helosvetska luzerka. Niti ćeš morati da gledaš kroz objektiv fo-
toaparata, želeći da fotografišeš sve drugo samo ne rumene neve-
TRIDESET OSMO POGLAVLJE u belim vencanicama. Gotovo je s tim! Našla si posao o kojem
si oduvek sanjala! Uspela si!
Pored piramide od konzervi u izlogu radnje na uglu, zurim u
svoj odraz. Smešno, ali oduvek sam mislila da će uspeh izgledati
drugačije.
alii Ц w rsl У О
p rtrt rt -i-1 -r*„-ö
bO
3
оо О CJ ra - i3 'o rt OJ U p .S 3
^ i5
■rt u л i v_
s
-€ Srt и 1*-<£ Р>8
"~-
% N
^ i rt
d «U
TZ^ ft
|ž U rt
СЛ -. OJ —
OJ
3 С
Q у g £ -^ C
ft S
£ p .rt
si
i N p £ OJ ЈЗ
Уо
-
a
о
rtrX
« ? <л ra
rt
ce ^|з = N (U
P
P O' 5E "с1
s°
OJ
-2 ^ ^ £ s ■! rt
00 N , O S C £p >
c OJ - rt i P u, 1>
и
D
co iZ з -rt «f _ c о
O J -a o <Ч з
° .5 £ ft.rt^N
? P"rt ft o c C OJ O rt -rt
^S б «^. з"
E
•l#e?
rt
1
<3 D, r t
rt
S3 3
G
"
и
-rt 3 .rt
O
g - P vu М C
с и
i
(U 1|S«
ćo bo :rt^ O OJ ft C
C bC
ä s> OJ ,-D rt
1
ft-2 rt OJ '^ -rJi ^,- .„
P ra bO>w
t5 i
£ Е^
V N P
P'ti
OJ VH > O P >u
и rt»s a, =i
c; ■J D « « м ajOJ
о.Г D, >и oj ^
i ^ rt fPt - 2g
I -C N
rt
O -j~>N Д .„ rt
-sa ; ~ Ö «J bo У ^д-
o
a •« .а ä
c S
P E c
c
- ^ r t „ C r t o J H
ililM
I 3
-c ' OJ :
ti ^ ; а. ™ *У e -S
C «л
OJ ••■
S
c
^ .5 p Ја ■? tn д .X-, rt ЦТ Ј 5^
121
rri OJ ■<- С^ U >1J ° 1— .S 'rt-
C co — C
>u ■£ rt -рг
3 OJ сл >U
3
J_I
ü C
(Li n £ p Ü ft з v
e
at
OJ "bO ra .rt bD 1"
rt^ oj g ra i""4 OJ O
^ •^ 2'?-p а ~'u5 */
ÖS S-e OJ У o
^1§^ls > C rt C ФЈ č
■pills
bD
oj ' OJ .Ü ^
v-5i) aj СХ OJ "o O
N
d ^ rt ■^~ I r—t
P
- bO а ^*
5? «.
N u OJ-^ bO P ^ -E"
.rt rt ^ ft O - rt i х« --=i i4; " OJ N Oojco слo ra
on rt
g >_. rt g C , .- C o" P aj"bb
кгч kJ
rt C
Џ P ft
, is wP rtc ^о
■г г, .
O Jp sа
p>o у 3 ca
rt HJ
^ gg sr-Srt.rt а° : rt
^i >
Л
-S E— ° bD
1Л
HHiffl Ä
ra -5 <^ rt W P
E ° 3^
-> +-•
c
« O rt rt .
> c
зз^в.а a? BErt^cQOj^rt
S- 3 - S &™^o^ •: c^S а
. S a J O J rt oj oj ra
аseм
C OJ
2
eа
OJ и
h ^ . v ia^ ■ з .-a > 'C
и w &
и'У в rt p 2 I s 'з EH
«i 3 rt итЗ-rt K C C м 3
>N C -
^s
ft ra PQ ra oj .rt <U1 rt
3 'ö и
.§-rt&5
C m N Q.-
ra
г- > .«
rt
>СГ -§'с з ft'f?
3Ä
N
ал з
rt P •rtU OJ B
OJ ra CL, и :
^а rt
> . rt •:
з e N"
rt 3' LO
rt
5&1D2 «.cз>uo puOJc s ■• N C
OJ N bC -Ü rt OJ ■
> N ~ > a= co ra R 3 -U - S^
OJ Jć >U5 .
J) У U'
у >1Л P S-i
rt
>-d
6 S,& 3,^.^3
^; 3
C rt
o ?rt .—\^ p
Jtt
--- ra
ra > ! ra N ^у o N W rt
ra rt
w _. ra « 3 .„ P -S
з-з а * ra ■t-^ а
OJ 1Л
;n £ >.«.
ra -O , c OJ
а >N
C OJ
^
si?:
rt bo C
1
to C
23
а rt-ö.
и
ra OJ
Pazi šla želiš... možda li se i ostvari
Aleksandra Poter
256
■ savršenog muškarca. 257
se Bilo je fantastično iskustvo sve dok nisam dobila kaznu zbog
Рп pomisli na Džejmsa utroba prekoračenja brzine i još tri boda na vozačkoj dozvoli i šezdeset
funti po džepu - koje sam zaboravila da platim.
poželela sam ga dok sam sa Dze> bila^u Skrhano se pridižem na noge i prilazim prozoru. Oslonjena
tlačenje -di ^abrakadabra
l u d o k s a- пеШЛо «* kome di- je laktovima o prozorsko okno, posmatram svoj osunčani vrt. Koji me
podseća na sledeću želju sa mog spiska:
• da svaki dan bude sunčan.
Iskreno vaš,
V/М-ог
Viktor Maksfild
godine odmiču, ponekad vam tako nešto padne na pamet, ali samo Putovanje od Londona do Kornvola je najduže i najstrašnije
nakratko, a onda ga spremno istisnete iz glave. Međutim, kada se u mom životu. Kasno popodne stižem u Njukvej i ubrzo vidim
dogodi, onda je previše stvarno. Shvatate da je moguće. Da se putokaz za bolnicu Sveti Luka. Ali tek kada u daljini ugledam
događa. Tako se dogodilo i meni. obrise ružne sive zgrade, shvatim da je to mesto u kojem je mama
Moja majka, riđokosa lepotica puna života, čiji smeh je terao primala hemoterapiju. Zaustavljam na parkingu i dižem pogled ka
ljude da se tope od miline, ulivajući im radost i životnost, više nije hladnom, betonskom zdanju podignutom šezdesetih godina pro-
tu da se smeje. Umrla je. Njen život je zbrisan s lica zemlje, poput šlog veka, u arhitektonskom stilu tipičnom za taj period. Skoro
dečjeg crteža gumicom. A sada postoji mogućnost da i Lajonel... dvadeset godina je prošlo od mog poslednje dolaska ovde a sećam
Strah zaustavlja reč pre nego što se formira u mojoj glavi. Ste - se kao da je bilo juče.
žem volan svog MG-a i s naporom se koncentrišem na saobraćaj Pronalazim slobodno mesto za parking i, ignorišući znak za
plaćanje, trčim po vrućem asfaltu, vijugajući između automobila
ispred sebe. čiji vetrobrani se presijavaju na zalazećem suncu. Besna sam. Kako
Vozim se autoputem M4 za Kornvol, ali nisam sigurna koliko sunce može da šija kada se moj otac u ovoj bolnici bori za svoj život?
dugo. Dva, možda tri sata. Sve mi je mutno - kao kroz maglu se Nebo bi trebalo da je sivo i s njega bi trebalo da rominja sitna, do-
sećam povratka u stan i kako sam komšinicu zamolila da pričuva sadna kiša koja će da mi skvasi odeću i ulije još veći očaj. Umesto
Bilija Smita, zatim spakovala najosnovnije sitnice u putnu torbu i toga,vosećam se utrnulo.
krenula na put. Trenerku nisam ni skidala sa sebe. Nisam imala Zurim ka automatskim vratima - i naglo zastajem. Posetioci sa
snage. cvećem i voćem istovremeno prilaze vratima i sklanjam se u stranu
U retrovizoru hvatam odraz svog ispijenog lica, s dubokom da ih propustim. Želim da uđem, ali najednom imam dvanaest
borom urezanom između obrva, i razmišljam o Edu koji će doći godina i došla sam da posetim bolesnu majku - i užasno se plašim,
prvim avionom iz Amerike. Mora da me je Lu o tome obavestila ali ne bih da ponovo počnem da piškim u krevetu.
„Jesi li dobro, dušo?" Jedna od posetiteljki, sredovečna žena sa
iako se ne sećam razgovora s njom. U stvari, ne sećam se mnogo če- buketom ružičastih hrizantema, zabrinuto gleda u moje bledo lice
ga u poslednjih nekoliko sati, osim Rozmarinog preklinjućeg glasa. i bele zglobove kojima se držim za ogradu.
„Požuri, Heder, moraš da požuriš." „A?... Jesam, dobro sam - hvala vam. Samo mi treba malo sve-
Ze
Pritiskam pedalu za gas u nameri da preteknem automobil g vazduha."
ispred sebe. Najednom čujem sirenu, munjevito se okrećem, i u „Ne brini, biće sve u redu", mrmlja ona, tapšući me saosećajno
paralelnoj traci vidim srebrni BMW koji do maločas nisam prime- P° ruci. Sledećeg trenutka se okreće i odlazi. Gledam je kako
tila. Vozač ubrzava i u prolazu mi pokazuje srednji prst. U ovakvim estaje iza vrata i, ohrabrena ovim gestom, puštam ogradu. Tata je
situacijama obično urlam od razjarenosti, ali njegov gest me sada ecao da nikada neće reći zbogom i verujem mu. Skupivši snagu,
U1
azim unutra.
„Gde je moj otac?" pitam, ne želeći da ga zovem Lajonelom. Njegove reci su sve tiše, kao d a nestaje u dt^^n tuneiu M da
Otac mi je. Moja krv. Moja a ne tvoja, razmišljam, streljajući Roz- čujem samo svoje disanje, poput udaljenih tal ^sa koji zapljut kuju
mari očima. obalu. Secam se kako me je Lajonel uči o da plivam u moru Dok
„U šok sobi je." mlataram ručicama sa drečavonarandžas* 1™ mišićima nj e' gove
„Hoću da ga vidim." snažne ruke me drže ispod stomaka. „Ne-ć" te pustiti Hed^r ne boj
„Ne možemo još. Lekari su..." se, neću te pustiti", uporno me ub e đ u i e - Ali me pušta' j lupam
„Lekari? Šta oni znaju?" Preplavljuje me ružno sećanje na maj- rukama i nogama najjače Što rnogu, s/fno da ostanem L
površini.
činu bolest. Baš kao što ću i sada ostati na površini, k^em sebi naprežući se da
Rozmari je užasnuta. „Heder, molim te", ućutkuje me. „Tvoj čujem kako Rozmari postavlja pitanje koje ^eplašim da hm preko usana.
otac je imao opasno zapušenje krvnih sudova." „Kako je?"
Grlo mi se steže i najednom sva moja ljubav prema njemu Na ivici sam.
prerasta u gnev prema njoj. „Kako?" optuživački pitam. „Kako se „Operacija je dobro prošla..."
to dogodilo? Zivela si s njim, trebalo je da brineš o njemu!" I dok Poput davljenika koji puni pluća vazduhon*, obećam kako m e
to govorim, znam da zvučim kao zla veštica. Nije sirota žena kri - zapljuskuje olakšanje.
„Morali smo da izvedemo angioplastiju kaker- bismo uklonili v<>
va - zapravo niko nije kriv. Ali ne mogu da se obuzdam: sav bes i uKu naslagu u koronarnoj arteriji..."
povređenost koji su se godinama skupljali konačno kuljaju napolje. Rozmari skuplja dlanove pod bradom kao d^ se moli što je
Ali Rozmari ne reaguje. Njeno našminkano lice je bezizraža- sasvim normalno u ovakvim situacijama", uverav/a nas lekar svojirn
jno. „Heder, uzrujana si", šturo kaže i, priljubivši suknju uz telo, dubok™, smirujucim glasom. „Posle smo umdil^ Efc i ostale te "
seda na svoju stolicu. „Učinila sam sve što sam mogla. Pozvala sam tove: radi potvrđivanja dijagnoze. Pacijent jetr^uti, 0 pod velik dozom
hitnu pomoć i medicinski tehničari su bili vrlo ljubazni..." sedativa i na oporavku u šok sobi.. "
Dok je slušam, osećam kako me guši neki ogroman teg, prisi- ki
P' s k ^ i e n a o d š o k a i
ljavajući me na to da sednem - inače bih pala nasred hodnika. dd mene
mene Rozmari
„... ali u ambulantnim kolima bivalo mu je sve gore. Kada smo °, '
°, ' Počinje dajeCa>' sWo histerične vala
dk hvala vam,d hvala
vam, doktore, vam "
mene da
stigli ovde, odmah su ga prebacili u salu..." Rozmari izdaje glas jer "* ^' м-^Т? ° ,,
Nkada d t3da nisam Vid
Je u^ l -
se previše plaši da završi rečenicu i zato spušta glavu, stežući jače ° ^ , ali ja se n,
tašnu na svom krilu.
Nekoliko trenutaka obe ćutimo.
Ova užasna stvar koja bi trebalo da nas zbliži, zapravo nas još k
više udaljava. Umesto da jedna drugu tešimo, nas dve sedimo na V ° ka° kiP' sk^eniena od šoka i
—" .". iiiugu. iMNdua uu iaua nisarr» vide] "' a %ma
neudobnim plastičnim stolicama, jedna pored druge i nemo pilji' . i emotivnog raspada i za trenutak nemo гиУ™ u nju
mo u žute bolničke zidove. Dve osobe, jedna strepnja i milion ne- Rastaje neprijatan muk. '
premostivih milja između nas. '
°ko Ro?T daie Za VaS °V0 Vdiki Žok-" Lebr ^tavlja jednu ruki drugorn ^
Гате Па
, ' P°mažući Jojh da sed n ^ e ^ stolicu, dol 8°m poziVa sestru koja u tom
trenutku prolaz^ odnikom
264 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 26.5
znam da vam je teško, ali morate da budete jaki. Upozoravam vas One su magične. Ispalo je upravo onako kako mi je rekla Ciganka
da je vaš suprug još uvek u opasnosti. Prvih četrdeset osam sati na - kada mi je dala srećni vres: Upotrebi ga mudro i ispuniće ti sve štn
ti srce želi.
kon srčanog udara jesu kritični i moraćete da ostanete uz njega."
Usamljena suza mi pada na ruku kao kap kiše. Zatim još jedna i
Medicinska sestra nam prilazi i on joj pokazuje da preuzme još jedna. Krupne suze očaja kotrljaju mi se niz obraze, muteći mi
brigu oko Rozmari. Gledam kako mlada devojka u uniformi seda pogled i kupajući mi lice. Ubrzo jecam tako jako da mi se ćelo telo
na stolicu pored nje, nudeći joj maramice i reci utehe. trese. Konačno shvatam šta je Ciganka pokušavala da mi kaže. Ali
„Gospođice Hamilton?" Doktorove sive oči me ispitivački nisam bila nimalo mudra: bila sam nesmotrena, neodgovorna i
gledaju i za tren imam utisak da me osuđuju, ali već sledećeg prokleto sebična.
trenutka usne mu se šire u ljubazan osmeh. „Hoćete li da vidite E pa, takva više neću biti.
svog oca?" I tada konačno shvatam: jedina osoba koja me osuđuje I dok sedim tu, u maloj šok sobi i uz zvuke monitora za srce
zapravo sam ja. držim svog oca za ruku, želim svoju poslednju želju - jedinu koja
Tišinu sobe remeti ravnomerno pištanje monitora za srce. Pos- mi je^ikada bila važna.
le stroge sterilnosti hodnika, šok soba deluje neobično smirujuće. Želim da moj otac preživi.
Krevet u uglu okružen je mašinama i monitorima koje putem žica Nisam sigurna koliko dugo sam probdela nad bolesničkom
i cevčica mog oca drže u životu. posteljom svog oca, ali sledeće čega se sećam jeste to da doktor
Tiho prilazim krevetu i gledam u njegovo bledo lice. Noge mi ulazi unutra i nežno mi sklanja ruku sa očeve i govori mi da odem
klecaju i hvatam se za ivicu kreveta da ne padnem. kući i naspavam se: moj otac mora da se odmara.
Ovo nije moj tata. Moj tata je gorostas koji je mene i Eda mo - „Dobro sam."
gao s lakoćom da nosi u rukama kada smo bili deca i da nas ljulja „Izgledaš umorno."
dok nam ne dosadi; koji me i dan-danas tako jako stegne u svom Odmahujem glavom. „Neću kući. Ostajem s njim."
medveđem zagrljaju da pomislim da će .rebra da mi popucaju; koji „Vaša maćeha je rekla isto to", odgovara on, pokazujući na hod -
voli hranu, umetnost i život s neugasivom strašću; koji me je, od nik u kojem Rozmari i dalje mirno sedi.
kada sam se rodila, obasipao svojom bezuslovnom ljubavlju zbog „Jeste?" iznenađeno pitam. Pretpostavila sam da će Rozmari
koje sam se osećala sigurno i zaštićeno. zeleti da prenoći kod kuće. Previše ceni udobnost svog doma.
U ovom krevetu leži bledo, nepomično telo čije grudi se po- „Lajonel je srećan čovek što vas ima", smeška se doktor, „i vas
lako dižu i spuštaju. Sva njegova snaga je nestala. Izgleda tako slabo, dve ste srećne što imate jedna drugu. Porodica je veoma važna u
ranjivo i krhko. „Tu sam, tata", šapućem, puštajući da mi ruka obu- ovakvim trenucima."
Rozmari nikada nisam smatrala članom porodice: uvek je bila
jmi njegovu beživotnu šaku. uljez, autsajder, neko ko tu ne pripada. I prvi put mi pada na pamet
U tom trenutku, ceo moj svet se ruši, kao kula od karata. Svi aa bi i ona mogla tako da se oseća. „Hvala, doktore."
oni glupi spiskovi stvari koje treba da učinim. Sva ona briga oko „Zadovoljstvo mi je" kaže on, vodeći me ka vratima. „I nemojte
celulita i odeće ili potrage za gospodinom Pravim. Sva moja ne- Posle da kažete da vas nisam upozorio na to da je kafa odvratna."
zadovoljstva i stvari koje želim da promenim, poput boljeg posla,
više para, čvršćih butina. Ništa od toga više nije važno.
Stežem mu ruku, gledajući ga u lice. Ispala sam tako glupa i
sebična, trošeći dragoceno vreme na besmislice i želeći stvari koje
ne mogu da imam, sve vreme... Prisećam se svih svojih trivijalnih,
nebitnih želja... svih tih stvari. Koje ne želim, koje mi nisu potrebne
i do kojih mi sada više nije stalo. Sve sam prihvatila zdravo za gotovo
- ne ceneći ono što sam imala. I sada postoji opasnost da izgubim
i to. Da izgubim sve.
Spuštam usne na očevo čelo. Dosad sam želela stvari koje su
bile deo svakodnevnog života. Ali pogrešila sam. Želje su svetinja.
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
267
da curi topla crna kafa. Uzimam je i odlažem na vrh aparata; zatim
vadim još sitnine za drugu kafu. Nekoliko novčića se zavuklo u
ugao i okrećem tašnu naopačke ne bi li sami ispali. Utom nešto iz
ČETRDESET DRUGO POGLAVLJE drugog džepa ispada na pod.
Fotografija. Saginjem se i podižem je. Na njoj su Rozmari i
Lajonel iz mlađih dana. Lajonel na sebi ima svetlozeleno odelo dok
je Rozmari u elegantnoj beloj pelerini sa ljupkim šeširićem na glavi.
Odsutno je okrećem i na pozadini vidim očev rukopis:
~ t
270 Aleksandra Poter
„Čuo si šta je doktor rekao. Veoma je važno da paziš na ishra- kreveta sa sprata u prizemlje i brinući se o tome da redOv njegOVOg
nu. Nema više sira, vina..." lekove. Zapravo smo svi toliko zaokupljeni njime da ni ™° uzlma
Пе StlZem0
„Dakle nema više uživanja", snuždeno konstatuje on. da razmišljamo o bilo čemu drugom.
".Lajonele, nećeš me napraviti udovicom po drugi put, to da ti je Ali to nije istina. Dok ležim u krevetu, perem S udn Г
jasno", upozorava ga Rozmari glasom od kojeg se i sama štrecam. ^ sunčam u bašti, misli mi se stalno vraćaju na Gejba p ° Г ! Se
„Ko? Ja? Da se oglušim o doktorove zapovesti? Nikada, srce", harnog bumeranga u mojoj glavi. • ^oput nekog
„Otišao je na Edinburški festival", dodajem, п<:и/ • .-
odgovara Lajonel, napućivši usne i čekajući da ih Rozmari poljubi. SeCajUC1 se
dužnom da pojasnim. Iako to nije ćela priča.
„Imao si srčani napad, moraš da se odmoriš." . Lajonel se široko osmehuje pri pomisli na sve te glumro + •
",Samo jedan poljubac, draga, ne tražim seks-maraton." ke
i muzičare. „Ići ćeš da ga gledaš?" Ce Umetm
' '
Rozmarini obrazi se oblivaju rumenilom i ja ustajem. „Osta- .,Ne."
"Pa
a a J edobro",
*pomirljivo
m O g U d a Skaže Pon
° g l eidznačajno
° 'teizvija obrve
I
viću golupčiće malo nasamo." Nekada bih se zbog ovoga osećala PaU
° ' t i mprevise e k ji le
odbačenom, ali sada mi je toplo oko srca. Spuštam usne na očev .č t„btar' je/ reagujem, burno. preko ^
neobrijan obraz i šapućem. „Vidimo se kasnije, aligatore."
I, osmehujući se, Lajonel mi šapatom uzvraća: „Uskoro,
krokodile."
274 Aleksandra Poler
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
„Ništa, sele", izvinjavajuće uzvraća Ed i nastavlja da zuri u svoj
mobilni aparat. Od kada se vratio iz Amerike, konstantno je na vezi 275
sa Lu. Do porođaja je ostalo još nekoliko nedelja i Lajonelov blizak U ćorsokaku sam. Ne brinem više toliko zbog Lajonela. Lekari
kontakt sa smrću naterao ga je da shvati šta je najvažnije u životu. s U oduševljeni njegovim oporavkom i znam da mu nije potrebno
A nije fudbal. još i moje zvocanje - Ed i Rozmari su više nego dovoljni. Gledam
„Ma dajte, nećemo valjda da pričamo o nekom praistorijskom u njih dvoje i počinjem da ih žalim. Ali ne mogu tek tako da pozo -
festivalu?" upada Rozmari. „Pričaj nam o tom plemićkom venča- vem Brajana i zatražim nazad svoj posao. Uostalom, verovatno je
nju." već nabavio novog asistenta.
Zahvalno se osmehujem njenom pokušaju da me spase iako „Što ne zovneš Brajana?" predlaže Rozmari.
mi se ne priča o venčanju ledi Sarlot. „Održava se ovog vikenda u Iznenađeno je gledam. Brajana sam godinama spominjala, ali
Šilingom ebiju." Za trenutak pokušavam da zamislim Danijela u uvek je delovala nezainteresovano. „Možda bih i mogla", mrmljam.
„Evo ti moj mobilni", javlja se Ed, koji je upravo završio razgovor
fraku i sa šeširom, ali odustajem. Nisam im rekla da je mladoženja sa Lu.
moj bivši dečko. U stvari, to zna samo Džes. Ne bih podnela sve te Sumnjičava sam. Nikada do sada mi nije ponudio da se poslu -
sažaljive poglede i pitanja tipa „Kako to podnosiš?" zato što sam se žim njegovim mobilnim telefonom.
pomirila s tim. Utom hvatam Lajonelov pogled koji neodoljivo podseća na
Ili nisam? nestašnog školarca i dobijam čudan osećaj da su sve troje ovo već
„Jao, zamislite koje će sve poznate ličnosti tamo da se poja- isplanirali. „Je li ovo neka zavera protiv mene? Hoćete da me se
resite?" pitam, uzimajući Edov telefon.
ve..." Rozmarine oči uzbuđeno svetlucaju. Duboko uzdiše i pita: „Otkud ti to, dušo", čupa se Lajonel. „Ed je samo spomenuo
„Šta misliš, hoće li prisustvovati i kraljevska porodica?" tvoje finansijsko stanje..."
„Ne znam", kažem. U tom slučaju će Brajan misliti da je umro Streljani svog brata pogledom, ali on se pravi da ga ne prime-
ćuje, čeprkajući nešto po travi.
i otišao u raj. „... a i znaš koliko se Rozmari radovala fotografijama svih tih
„Dobro, kad misliš da se vratiš i pripremiš za to?" Lajonel me poznatih faca..."
gleda preko čaše sa mineralnom vodom, očekujući odgovor. Rozmari se neprijatno rumeni.
Sranje. Kako sad da im saopštim da sam nezaposlena? Sve oči su uprte u mene dok piljim u Edov telefon. Najednom
Pokušavam da smislim neko dobro objašnjenje, ali ništa pametno me hvata trema. Uprkos onome što je Brajan rekao, i dalje mi je
mi ne pada na pamet. Odustajem i jednostavno kažem: „Neću teško što sam ga tako iznenada ostavila na cedilu i zato želim da
ići." mu se odužim. Ali mogu li zaista da se suočim sa zvanjem asisten ta
„Nećeš?" zaprepašćeno pita Rozmari. svadbarskog fotografa i to na Danijelovom venčanju? Analizira jući
muškarca koji mi je slomio srce u paramparčad, konačno sebi
Odmahujem glavom i gledam u Lajonela koji me sada pomno kažem: „Da?"
proučava.
Da, možeš ti to Heder, ubeđujem sebe.
„Ako je zbog mene, onda ne brini. Biću dobro", uverava me I najednom donosim odluku. Pa šta ako se užasavam susreta
Lajonel. sa Danijelom? Pa šta što ću sada ja biti ta koja plače u crkvi? Biram
„Znam da hoćeš." Osećam krivicu što mu nisam rekla pravi dobro poznati broj. Brajan i posao su važniji od svega ostalog,
razlog zbog kojeg neću pomagati Brajanu na ovom venčanju. Ali ne ^okazaću da su mi prioritet.
mogu. Ne bi me razumeli. Ni sama još uvek ne razumem. „Halo, Zauvek zajedno." Brajan je. Zvuči stresno.
„Ne trebaju mi tri medicinske sestre. Imam Rozmari i tvog Grozničavo razmišljam, pokušavajući da zamislim kako
brata." "т k e ^ a P o v e ^ e m razgovor a onda odustajem i otvoreno pitam: "
ге а
„I Mirandu", dopunjuje ga Ed koji sve vreme razgovara sa Lu. ^ I" ti asistent za sutrašnju šljaku?"
„Konstantno je obaveštavam o rezultatima tvog oporavka putem „Heder?"
elektronske pošte. Kad smo već kod toga, tražila je da joj pošaljem Njegovo iznenađenje je čujno.
detaljan spisak namirnica koje si danas pojeo."
„Eto, dovoljno ljudi oko mene svojski se trudi da mi upropasti
zabavu." Lajonel se smeška. „Moraš da ideš."
276 Aleksandra Poter
Brajanova vilica bi verovatno pala da nije okovratnika koji ga dok mi srce udara
110 PČUJe N teti tako
П3 iako Sk da sam dSV
krvnički stiska. „Gospode bože, kako da ga se ne sećam? Slomio ti 5
^ srce - este t edna stvar
J J. - Ah A°r ° °Sbtšegdeckako"
u crkvi, na dan njegovog
J б s
je srce..." Iskolačenih očiju, Brajan netremice pilji u mene, a onda Možete da zamislite.
uŠnO kaŽem sk
mu sine. „Sve vreme si znala i opet si se ponudila da mi danas ' -P-ši sve parčiće
asistiraš..." Glas mu se gubi dok gleda u mene, očiju punih suza. J
J ješi,r * usil3eno se smeška. „Drago mi je što
„Heder, to je najveća čast koju mi je iko ikada ukazao", priznaje , zvamcno kaže, ali ispod njegove samouverene maske na-
Brajan, žureći da me zagrli.
„Prestani, rasplakaćeš me", bunim se, glasa prigušenog uz nje-
govo rame. „Dobro znaš da ne plačem na venčanjima."
Brajan se smeje, gutajući šmrckanjem suze. „Hvala ti, Heder."
280 Aleksandra Poler
Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
zirem prikrivenu frustraciju. Uzvraćam mu osmehom i, ne znajući
šta sledeće da kažem, zabacujem svoju kosu, čekajući njegovu sle- 281
deću reakciju. nešto razvija iako sam to uporno poricala. Svi delići se skupljaju u
jednu sliku i najednom osećam kako gledam u sopstvenu ljubavnu
„Sjajno izgledaš", primećuje Danijel. slagalicu. O, bože.
Osećam se smešno, ali njegov kompliment mi neobično prija. „Stvarno mi je žao zbog svega. Ispao sam takav kreten..."
Vraćam se u stvarnost i shvatam da mi Danijel nešto priča. „Još
„Hvala", nonšalantno uzvraćam. uvek si ljuta na mene?" pita on.
„I nekako drugačije. Jesi li uradila nešto sa svojom kosom?" Mirno ga gledam. U početku je bes bio samo pokretačka
„Nisam." Sležem ramenima dok u sebi vrištim. „Naravno da snaga, ali sada, kada zavirim u svoje srce, uviđam da ga više nema.
sam uradila nešto sa svojom kosom] Uradila sam nešto sa svakim Neopaženo je iščileo. „Ne." Odmahujem glavom. „Nisam ljuta."
delićem svog tela. Ustala sam jutros u šest i provela tri sata ule- „Čuo sam tvoju poruku."
pšavajući se. Kupila sam čak i novo bež odelo samo za ovu priliku, „A, onu!" Tobože sećam se, rumeneći se. „Bila sam pijana."
„ S t v a rn o ? " I z n e n a đe n a s a m je r v i d i m d a d e l u j e ra z o č a ra n o . „Ne
pozajmila 'filip trejsi' šeširić od Rozmari i obula svoje predivne sećam se ni šta sam rekla. Nešto uvredljivo?"
ružičaste svilene cipelice iako mi je članak još uvek rovit." Dan ijel me jedan trenutak samo gle da, a onda o dmah uj e g la vom.
Naravno, Danijel ništa od toga ne zna, niti će ikad saznati. „Ne,„Trebalo
nije bilo bi uvredljivo."
da krenem.NastajeMoram pauza.
sve da pripremim pre početka",
kažem.
„Dakle, ovo je bila tvoja ideja?" kroz šalu ga pitam ono što „U stvari, došlo je do male promene..."
me već nedeljama kopka. „To da Brajan i ja fotografišemo tvoje Iznenađeno ga gledam. „Kakve promene?"
venčanje?" „Sarlot se predomislila u vezi sa ceremonijom", kaže Danijel,
„Pa vi ste najbolji fotografi koje znam", šaljivo uzvraća Danijel. trljajući žustro svoju sveže obrijanu bradu. Prvi put ga vidim ovako
„Danijele, mi smo jedini fotografi koje znaš", suvo ga ispra - nervoznog.
vljam. „Odustala je od tradicionalnog venčanja", nastavlja on, „i odlučila
se za zavetovanje u šumi pored reke." Belo ga gledam.
Najednom, on pokunjeno saginje glavu, poput dečaka koji sluša „Pagansko venčanje", pojašnjava on.
vakelu i tužno zuri u svoje cipele. „Ne znam šta mi bi", tiho ka že „Pagansko venčanje?" ponavljam, zureći u njega kao da mu je naprasno
Danijel. „Mislio sam da će biti dobro za posao. Spomenuo sam izrasla još jedna glava. „Ti?" Danijel se koči.
Sarlot..." Glas mu se gubi dok diže glavu i gleda me ispod skuplje- „Sto?" brani se on. „Šta fali paganskom venčanju?" „D anij ele, ti m rz iš
nih obrva. Njegove oči traže moje i za trenutak sam sigurna u to da sv ak u v rs tu alternati ve. Nis i p io ni čaj od kamilice" podsećam ga.
„Groznog je ukusa." „Pa o tome ti pričam."
u njima vidim iskru žaljenja. Danijel me za trenutak uvredeno gleda kao da se oštri za još je -
„Tako mi je drago što te ponovo vidim, Heder", priznaje on i dnu
Sl svađu, a zatim umorno spušta ramena, predajući se. „U pravu
- Mrzim."
uzdiše. „Nedostajala si mi." Posle ovih reci, vidim ga u potpuno drugom svetlu. Nekada je v o
Nemo ga gledam. Mesecima nakon raskida maštala sam o ovom °io čovek koji je ulivao strahopoštovanje, koji je delovao tako
događaju. O tome kako mi govori da sjajno izgledam i kako sam mu ^ a niouvereno i uverljivo, na ivici gordosti. A sada deluje tako jadno, °'
a
nedostajala. Ali sada, dok slušam kako mi to govori, shvatam da ko smem da kažem, povodljivo.
sam pomešala fantaziju sa nostalgijom. Prava istina je to da me sve
to više ne dotiče. Ne dotiče me to što nedostajem Danijelu i ne
dotiče me to što se ženi drugom.
Jedina osoba do koje mi je sada stalo jeste Gejb.
Napokon to sebi priznajem, i dok to činim, sve misli i osećanja
koje sam nesvesno potiskivala naprasno izbijaju na površinu. Zahva-
lnost koju sam osetila kada me je Gejb odbranio od Rozmari za
porodičnom trpezom, strah koji me je ispunio kada sam pomislila
na to da mu se nešto dogodilo tokom surfovanja, očaj u koji sam
pala nakon što se iselio iz mog stana. Svi oni letimični pogledi, osme-
si, pauze i zajednički trenuci kada sam slutila da se medu nama
282 Aleksandra Poler Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
„Šarlot je vrlo samovoljna", pravda se on.
283
„Primetila sam", mrmljam.
Danijel me strelja pogledom. „I vrlo je uporna kada nešto Stajem pored njega i nakrivljujem šeširić kako bih lice
zaklonila od sunca. „Okej." Klimam glavom, preplavljena neobi-
naumi." čnim zadovoljstvom. Osećam se kao da sam posle nekoliko nedelja
„Što Šarlot želi, Šarlot to i dobije", odgovaram vedro, trudeći vožnje na vrteški konačno osetila tlo pod nogama. Sve se dobro
se da ne zvučim sarkastično. Ali u tome ne uspevam. završilo. Savršeno, kažem sebi, pokušavajući da izbacim Gejba iz
Uzdahnuvši teško, Danijel me gleda poput davljenika. „Tako svojih misli. „Rezimirala sam", odlučno kažem.
nekako." Brajan me zbunjeno gleda.
Otvaram usta da još nešto kažem, ali u tome me prekida... „Neka ženska fora", pojašnjavam.
Pilji u mene kao da sam pala s druge planete. „Prvih dvadeset
„Danijeleee! Danijeleee}" pet godina svog života proveo sam želeći da sam strejt", priseća se
Poput policijske sirene, ženski glas odzvanja u akustičnoj crkvi. on, „a sada sam neverovatno srećan što mi se želja nije ostvarila."
Uplašeno se okrećemo i vidimo devojku u beloj svilenoj haljini koja Nameštajući svoj frak, Brajan konstatuje: „Muškarci su mnogo ko-
skakuće kroz crkvu. Ledi Šarlot. nkretniji od žena."
„Sranje", stenje Danijel ispod glasa. „U čemu je problem, bebi- „Ma nemoj?" Bockam ga laktom u rebra. „Hoćeš da kažeš da
ce?" guguče on, nateravši sebe na osmeh. ste ti i Najl još uvek konkretni u svojoj ljubavi?"
„Naravno", uzvraća Brajan, smeškajući se zagonetno i na-
Bebice? Od čoveka koji nije verovao u javne izlive naklonosti i meštajući svoj šešir koji je do maločas stajao na krovu kombija.
koji je odbijao da me drži za ruku? Čak i kada sam uganula članak. Zatim se uštogljeno okreće ka meni, glumeći formalnost. „Hoćemo
Mišići na njegovoj vilici neprirodno se grče. li?" pita on, pružajući mi ruku.
„Elton Džon je dobio laringitis i neće moći da peva na svadbi, „Ali šta ćemo sa silnom opremom u crkvi? Ostavila sam sve
isporuka šampanjca užasno kasni i više mi se ne sviđaju moje sike." sijalice, reflektore, tronošce... Znaš li da je venčanje pagansko, na
otvorenom..."
Ledi Šarlot se ponaša kao da ja ne postojim, bacajući svoje sili-
konske grudi uvis i dureći se kao dete. „S njima izgledam debelo." „Znam, predomislila se i za stil fotografija."
„Medena, naravno da ne izgledaš debelo", razuverava je Dani- Otvaram usta i zapanjeno ga gledam.
„Po svemu sudeći, videla je neke moje radove iz šezdesetih i
jel, gutajući teško. „Zar ne bi trebalo da si unutra? Mislim da do - sada hoće otkačene fotke u paparaco stilu." Lice mu oduševljeno
nosi nesreću ako mladoženja vidi mladu u venčanici pre obreda." šija.
„Ma zajebi to sujeverje, Dani! Vidiš da kriziram?" histeriše „Misliš..." Razmenjujemo euforične osmehe. U prevodu, bez
ledi Šarlot, udarajući nogama o kameni pod crkve poput razma- vazelina za objektive, bez fena za kosu i bez grupnog fotografisanja
ženog derišta kojem nešto nije po volji. Sledećeg trenutka nestaje svih zvanica. Dovoljna je samo jedna digitalna kamera koja će
uhvatiti sve trenutke slavlja bez poziranja i sve to u crno-beloj
u hodniku iza oltara. varijanti.
Između mene i Danijela nastaje neprijatan muk, poput tišine »I idemo kući ranije sa velikim masnim čekom", ushićeno će
koja zavlada posle eksplozije. trajan. Onda me hvata oko struka i podiže sa zemlje, pokušavajući
„Najbolje da krenem za njom", kaže on posle kraće pauze. da me zavrti ukrug. Kažem, pokušavajući zato što je Brajan
ne
Klimam glavom i za momenat samo stojimo tu. Naginjem se i sto niži od mene, a i ja sam golema devojka. Umalo da se oboje
ljubim ga u obraz. „Zbogom, Danijele", kažem šapatom. Preturimo i padnemo, posle čega nam je potreban ceo minut da us-
„Zbogom, Heder", odgovara on sa smeškom, ali mogu da se Postavjmo
■I to naravnotežu.
venčanju Smejemo se neobuzdano.
mog bivšeg dečka. Ko je to mogao da pret -
postavi?
zakunem u to da na njegovom licu vidim neizmernu tugu. Gledam
«■Urži." Kikoćem se, dodajući mu dobri, provereni „nikon"-
ga kako zalazi u hodnik i osećam koliko ga zapravo žalim. Slomio J an skida šešir i kaci aparat oko vrata, kao u dobra stara
mi je srce, međutim, život sa ledi Šarlot jeste kazna koju nikom ne *па. „Spremna?"
bih poželela.
Ispred crkve zatičem Brajana koji, naslonjen na kombi Zauvek
zajedno, puši i čeka me. Začuvši moje korake na šljunku, ga sl
cigaretu i okreće se ka meni. „Kako je prošlo?" brižno me pita.
284 Aleksandra Voter
Tzvinjavam se, ser Ričarde i ledi Kenvmi, ali krug proči Jćenia
Čkn W
blern d' ЈАЗ-г^?* ° ^^ & * prT
i vec dovoljno zbunjeni članovi visokog društva
„Krug? Kakav krug?" Ser Ričard je zgranut podižući woi do
novacom optočen štap i gledajući oko sebe ne bi li sC z o svo ulenu"
„Ne, na Hitrou."
Razmenjujemo poglede. Svako objašnjenje je suvišno.
„Kad ti poleće avion?"
„Za manje od sat vremena."
„Onda idemo." Brajan okreće ključ i pali motor. „Drži se da ne
padneš", kaže i ubacuje menjač u brzinu, gazeći papučicu za gas. ČETRDESET ŠESTO POGLAVLJE
Dok okreće kombi po šljunkovitom parkingu i izbija na asfaltirani
drum, iza nas vidim veliki beli oblak.
ues
stu
co OJ >N
o co ^ ':■ C CC
ra
t> У и •—* - O
J
S c
co
ril
E -
I-, -rt
^ ra-a
C 1
c c
~
d £ o
ara
•j—>
O
J co
E__o ^
Q ._ co
o
3 j> co с O ■м ^
ri 1-з
+-i c/i "1 C ■*- J
o (
<U
rer
CO
cu O в C
Е
CU SJ
3 co
OJ
• ^Е co O (Li
Q J2 *D-*iš' ig 5 : "Ш >и СТЗ
w U -" . co
a :2
?
i- ><J >
с^— O
oo ■-
C
~
NO"O c
I >
a
W ts i z o
oo ce «—.a
<u"O отЗ-З
«-a <U co 3 CO
W >^ 3 co п? Ogf
■5-§
(Л Sli _ aJ д
<u O C :—
C сотз ^^
:y ^
o o <и
ВДЈ<;
Q CO -
• * & % Si, °- X ^
"° S c c
■"l^J ž SJS o*.£ "rt E Е ^ З
oc: o-c g ti
ВД CLI 3
3 ^^ « O m »
'б""« .t: o
E- -^ o - .„ .
"N " •g oo
Ш ri g-tž 5^ oj •—
§ " Ä
E
co E effl.§^c
м 1ч O 'f^— ^ i£ u
G
2, c
CJJ C CS
c « l-v. IM
co 1л F _D _D n U И
°,з
>
I (U '
C ^ N CO ^О
rt >N ILI
_o- (Л
a
ft
E
CO o u
CO <U
S- c
CO
£
(U
з ^
- s-S s.,s^
§>°-€ ЕЗ- 1 ču «
ra
•?г7~ co з™ а ПЗ
V-i
in O
C3 ,
— ;c ^C r a
_ r л _ „ CO »-^
^ co C_ O c o « " J
C U c o
§ «u
- " C -
§"^| | | 5 л |
2 c
E •-
S-
P
■S l-g-S 6|i| JI 111| rUU BÖjE
CJ С^ С^ СЧ QJ
<U 3 -с w
q l rt^.S'E--^ö,g -
3
S % co co ■S-gsSa-Si^I-S.
c
- - p 3-O 3
(LI CO (LI
CO
eo
CO ~
c Ji 2
C tut
bb g
----0
33
u >u
s
_
i
i > co
co ^
S
+j
co
bo i3
§ «
O ca ca ^
> "5b cö
co .ü C tu
'S
t£ J2 3
•si1
p co g _y
N >
_ N
T3 >U
aj co
co -*-1
co^=i ~ .y
Sts wE tu.
■ st
.M » >-■
: bß >
E
co
> £ '£
:-^3>
a-, c -3 -* jj
0
T3
cO ^-r- <U f . - ,
SS « _2 ?S3
«13 o c
N +j CX 3
298 Aleksandra Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 299
Poter
Ja sam fotograf Sandej heralda na svom prvom zadatku, podsećam
sebe s neobičnim ponosom. Čak i sa ovako razbašurenom frizurom, ARHANGEL GAVRILO, POSLAT IZ HOLIVUDA DA
konstatuiem, setivši se da sa sobom nisam ponela nijedan od rekvizi- VAM UKAŽE NA VEDRU STRANU ŽIVOTA. VEČERAS
ta za peglanje kose. Palim fen, zabacujem kosu nadole i počinjem U TAVERNI U 21H, CENA ULAZNICE £7.50. DOĐITE I
da je sušim od potiljka. SPASITE SE.
Dvadeset minuta kasnije, privodim sve pripreme kraju. U U tom trenutku čujem gradsko zvono koje udara tačno u pun
međuvremenu, čula sam se sa novinarem koji piše članak o festi - sat. Zadržavam dah i brojim. Devet puta. Telom mi prolazi drhtaj.
valu. Uzimam Brajanovu digitalnu kameru, kačim je oko vrata i Besmisleno je što se nerviram pri samoj pomisli da ću ga ponovo
smirujem živce. Okej, to je to. Moj prvi posao. Ispravljam ramena i videti - na stejdžu. Mislim, ne znam ni šta da mu kažem. Ni kako
otvaram vrata. Predstava može da počne! će reagovati. Možda me mrzi. U tom slučaju, verovatno neće ni hteti
Sva nervoza nestaje u trenutku kada izađem na ulicu. Kiša da me vidi. Možda je ipak bolje da ne idem... Fantastično. Dok mi
još uvek rominja, ali to ne utiče na dobro raspoloženje prolaznika. se odlučnost topi, dah mi zastaje pred prizorom na nebu. Predivna
Svuda oko sebe vidim ulične zabavljače koji animiraju turiste i duga svetluca u svom savršenom luku tik iznad zamka. Naravne,
mlade ljude koji dele flajere. U narednih nekoliko sati, nemilice nisam religiozna, ali tumačim je kao znak. „Izvini." Osvrćem se
oko sebe i zaustavljam prvu osobu koja deli flajere. „Znaš li gde je
škljocam fotoaparatom, hvatajući festivalsku atmosferu u svom
Taverna? Htela bih da pogledam Arhangela Gavrila..."
punom jeku. Oko devet sati uveče, cipele me toliko žuljaju da sam
prinuđena na to da sednem na klupu i osmislim kako da ispunim Trčim bez prestanka.
ostatak večeri. Srećom, Taverna se nalazi na kraju iste ulice, pet minuta oda-
Ruke su mi pune flajera koje počinjem da listam. U međuvre- tle. Stižem i saznajem da Gejb još nije nastupao. Zbog tehničkih
menu, čvrsto sam odlučila da posetim neku komediju, ali pitanje problema ceo program kasni. Kupujem kartu na vratima i ulazim
je koju? unutra.
Gejbovu, doleće misao, pre nego što uspem da je obuzdam. Taverna je omanji kafić u bavarskom stilu. Nikada nisam bila
Heder Hamilton, nisi došla da razmišljaš o Gejbu nego da u Bavarskoj, ali, sudeći po dekoru, zaključujem da je to zemlja
profesionalno obaviš svoj zadatak. Usredsređujem se na flajere, po- koja favorizuje preparirane medveđe glave i borovinu. Pognute
kušavajući da pronađem nešto iole zanimljivo - poput vegetarijanca glave koračam kroz polumračan, zadimljen kafić. Ispred mene je
koji bira odrezak u mesari - ali uporna sam. dugačka, uska improvizovana bina na kojoj se redaju komičari.
Dolazim do poslednjeg flajera koji je okrenut naopačke. Trenutno nastupa mršavi dugonja u obaveznoj majici na kojoj
Ispravljam ga u nadi da bi mogao da bude... Ali ne, u pitanju je rekla- piše 'Možete svi da mi...', koja se nikako ne uklapa u ideju stend-
apa. Ne ispuštajući cigaretu, drži se za mikrofon kao za poslednju
ma za komičarski duet Bob i Beril koji, prema časopisu Skotsmen,
slamku, i mada ne poznajem mnogo žanr stend-ap komedije, mogu
važi za najveći hit festivala. Hmmm, možda ne bi bilo loše... da vidim da umire od treme. Tišinu kafića remeti samo tihi žamor
O, za ime boga, koga ja to zezam? Neću da gledam neki glupi gostiju i pokoji zvižduk upućen dosadnom zabavljaču.
komičarski duet ma koliko bio smešan. Hoću da vidim Gejba. Mo - .... a onda taj golub poleće sa simsa i sleće na moje rame..."
ram da vidim Gejba. Zaljubljena sam u Gejba. Nema više smisla Gledam ga kako cupka s noge na nogu sve dok mi pogled kroz tamu
da to ignorišem, poričem ili se pravim da to ne osećam. Zaljubljena i dim ne razazna poznati ružičasto-žuti poster. Naravno, u pitanju
sam od trenutka kada sam ga prvi put ugledala na svom pragu, sa je ista silueta Gejbovog profila kao na pamfletu, ispod kojeg piše
onim slatkim pegama i krupnim plavim očima. Eto. ARHANGEL GAVRILO1.
Gužvam flajere, ustajem sa klupe i prilazim jednoj od veli - Dok ga gledam, osećam neobičan ponos u grudima. Uspeo
kih metalnih kanti za otpatke. Već je prepuna raznobojnih papira !f' 5^^^tamPao Je pamflete, napravio postere, organizovao nastup,
I
i preko njih bacam svoje. Utom mi pažnju skreće ružičasto-žuti došavši čak iz Los Anđelesa da izvede ono što najbolje ume. Znam
pamflet sa siluetom muškog profila koji je isti kao...
300 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 301
da mi je o tome pričao, ali sada se to stvarno događa. Zadivljeno na sebi ima farmerke i sivi prsluk. Kao i obično, kosa mu je u tota-
gledam oko sebe. U publici nema više od dvadesetak ljudi, dakle, lnom haosu, ali zato je sveže obrijan i naočari su mu na vrhu nosa.
ne može se reći da je gužva, ali to je sasvim dovoljna masa za ovako Deluje kao tinejdžer. Najednom osećam želju da ga zaštitim.
mali prostor. I svi su platili da vide Gejba, zadovoljno konstatujem, I da propadnem u zemlju.
gledajući kako komičar opsednut golubom odlazi sa bine, praćen „Ćao, drago mi je što sam ovde. Prvi put sam u Edinburgu. Ima
li neko iz Edinburga?"
nejakim aplauzom. Publika se umiruje.
Gejb mora da je sledeći. Muk.
Pogledom tražim mesto gde bih mogla da stanem. A onda Moji najgori strahovi se produbljuju.
odlučujem da sačekam dok se ne pojavi pa ću tek onda da mu pri- „Iz Kalifornije sam, ali već nekoliko nedelja živim u Lond-
đem. Fotografisaću ga sa mesta gde me neće videti. Pretpostavljam onu. London je sjajan grad. Big Ben, Lester skver, mada moram da
da ima užasnu tremu, pa čak i ako je nema, imam je ja. prijavim da me je Pikadili cirkus malo razočarao. Nigde nijednog
Kafić se naglo osvetljava i odlučujem da krenem ka šanku. klovna..." Gejb se smeška - i moram da priznam da je, zahvaljujući
Probijam se kroz grupicu devojaka koje puše cigarete i glasno se svom otegnutom američkom akcentu, prilično smešan. Ali prilično
kikoću. smešan nije dovoljno da bi se oduševila publika koju je prethodni
„Jao, jeste li videle Lutkarsko pozorište penisa?" gospodin Golub ubio u pojam. Gledam po masi u mraku. Jedva da
„Ne. Čula sam da je rasprodate A samo zbog toga sam došla." pokazuju znake života.
„Zna li neko kakav je ovaj sledeći?" Srce mi se steže. Bila sam u pravu. Izblamiraće se do daske.
„Nem' pojma." Tu, na moje oči. U bavarskoj taverni.
„Ali ozbiljno, ovo je moja prva poseta Engleskoj i primetio sam
Oštrim uši. Pričaju o Gejbu. Usporavam korak kako bih što nekoliko stvari koje su drugačije nego kod kuće..."
više čula. Dok ga gledam na stejdžu, pod reflektorima, želim da potrčim i
„Ma koga je briga? Ufur je džabe." spasem ga. Ali ne mogu. Nemoćna sam da bilo šta učinim.
„Šta, niste platile karte?" Gledam oko sebe. Niko, ali niko se ne smeje. Publika je zatečena
„Jok. Neki Amer ih je delio ispred kafića." nedostatkom gorčine i negativnosti kojoj pribegava većina stend-ap
Kaže to tako ležerno, tako prezrivo. Reci neki Amer u mom komičara. Nesigurno zuri čas u Gejba čas oko sebe. Atmosfera je
stomaku stvaraju mučninu. Misli na Gejba. Ukoliko je delio karte više nego sumorna. Pitam se da li će mu dati bar još jednu priliku
za svoju predstavu, onda mogu da zaključim samo jedno: da mu i primećujem kako se neki spremaju da ustanu. Sranje! Možda je
ne ide baš najbolje. Moji najgori strahovi se obistinjuju. Oklevam Gejb bio u pravu - možda publika od komičara ipak očekuje da
- utom se svetla gase. Strah me steže u grlu dok žurim ka mračnom bude ciničan i ljut. „Kao na primer..."
mestu pored stejdža. Evo ga, počinje. Vraćam pogled na Gejba. Primećujem da je nervozan. Trlja nos,
Voditelj programa izlazi na binu, noseći u ruci kriglu piva, i uzi- a to uvek čini kada mu je neprijatno. O ne! Početna samouvere-
ma mikrofon. „Kao što svi znamo, dame i gospodo, život ume da nost je nestala. Nastaje mučna pauza dok on teško guta. O, bože,
bude^vrlo dosadan..." ne mogu ovo da gledam.
Čuje se prigušeni žamor odobravanja i nekoliko komentara na Saginjem glavu, provlačeći se pored para naslonjenog na šank,
temu poslednjeg komičara koji nastupa. i iskradam se u ženski toalet. Vrata se za mnom zatvaraju, prigušu-
„... zbog čega je neophodno da saslušate našeg sledećeg uče- jući njegov glas. Teško dišem, oslonjena rukama o lavabo i zagledana
u
snika koji je došao da vas spase. Cujmo šta to ima da nam poruči slivnik. Kakva ironija: svi Gejbovi snovi da uspe kao stend-ap ko-
m
glavom i bradom Arhangel Gavrilo..." ičar bukvalno odlaze niz slivnik.
Moram da ga sprečim dok još nije kasno. Moram nešto da uči- Puštam vodu i pljuskam lice hladnom vodom. Žao mi je zbog
n
Jega. Sav trud uložen u dolazak ovde - čemu? Da bi ga izignorisali
nim — moram... te
k tako? Da bi zevali od dosade? Osećam kako mi klecaju kolena.
Dok Gejb izlazi na binu, zadržavam dah i zaboravljam da
dišem. Izgleda lepše nego što pamtim. Očekivala sam da će obući
onaj grozni kombinezon u kojem je ubeđen u to da izgleda kul, ali
Ж2 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari 303
Jer, uprkos svemu, ipak sam u dubini svog bića verovala u Gejbov Zato što je idiot zaljubljen u tebe.
talenat. Prirodno je duhovit. I ne podnosim pomisao na to da mu se U ušima mi odzvanja glas Viktora Maksfilda. Odbacujem ga.
sada, baš ovog trenutka dok je na bini, baš niko ne smeje... Sve mi se čini da me je zamenio s nekom drugom. Muškarci imaju
Utom čujem žamor. Liči na kikot. tu naviku da previše olako prenose informacije.
Sta? Je li moguće? Moguće je! Bojažljivo otvaram vrata i virim „Uvek sam se pitao šta zapravo znači 'kao mačka u februaru' a
kroz dim. Ne mogu da verujem sopstvenim očima. Negrešim. Ljudi onda sam konačno saznao."
se smeškaju, a nekolicina se glasno cereka. Čak se i one devojke gur- Brzo se oporavljam.
kaju laktovima između sebe i kikoću. „Ja i moja cirnerka svake noći u pidžamama pijemo čaj od nane
„Nedavno sam se vozio u onom dabl-dekeru..." i gledamo Seks i grad na DVD-u. Moja cimerka ima kompletnu seri-
Izlazim iz toaleta i pridružujem se publici koja je sada opušte- ju i smatra je najboljom enciklopedijom o muškarcima..."
nija, zagrejanija. Niko više ne priča jer svi slušaju Gejba. On se Rumenim dok mi pogled leti ka publici. Mnogi klimaju glava-
smeška, osokoljen novim entuzijazmom. ma i znalački se smeškaju, muškarci gurkaju svoje devojke koje se
„... vidim devojčicu kako plače i pomislim: 'Sta sad da radim? kikoću u neprijatnoj spoznaji.
Osećam se grozno'..." Sa savršenim osećajem za tajming, Gejb zasta- „Znam da stend-ap komičari vode prilično razuzdan život.
je da napravi tužnu facu kojom uspeva da prikuje pažnju svakog Ponekad padnemo u bedak i prožderemo kesu bombona!" Talas
neobuzdanog smeha.
člana publike. „Ali Bili Smit?" Gejb izvija obrve. „Razmišljam o tome kako
„Onda se setim da u džepu imam bombonu..." Pauza.......vadim sklupčan leži i prede u svojoj toploj korpi, kad ono, uh-uh-uh."
je i ubacujem u usta. Neverovatno. Odmah mi je bilo bolje." Odmahuje glavom, kriveći lice od zaprepašćenja. „Taj mačor je
Publika se čepa od smeha. prava zver. Ne biste verovali koliko je noću gust saobraćaj u mačjem
Gledam njihova razjapljena usta, iskežena lica, sjajne oči. Gejb otvoru na vratima. Kunem se, taj dobija ljubavne pozive u obilatoj
ubire njihove simpatije - baš kao i moje. količini."
S novootkrivenim uvažavanjem slušam kako prelazi s teme na Najednom se sećam našeg razgovora u kuhinji. Gejb je genija-
temu, sažimajući ih u vickaste skečeve pune duha i istančanog hu - lac.
mora. Ruke drži u džepovima a glavu lenjo nakrivljenu u stranu, „Verujem da znate šta su ljubavni pozivi, zar ne?"
nabrajajući svoja komična zapažanja sa anđeoskim osmehom koji Gejb se zaverenički ceri publici. Čujem pokoji usamljeni smeh,
greje dušu i srce. Mnogo je bolji nego što sam očekivala. Bez suvi - nekoliko zbunjenih pogleda i mnoštvo objašnjenja šapatom. Trenu-
šnih zajedljivih komentara, Gejb predstavlja samog sebe. Osećam tak kasnije, publika se grohotom smeje.
kako mi se grudi pune ponosom. Možda je ipak prihvatio moj Gejb se smeška. „Hram, tako sam i mislio."
savet. Kafić odzvanja od euforije i svi brišu suze dok ih Gejb posma-
A onda, pre nego što shvatim šta se događa, njegov performans tra nevino raširenih očiju, nastavljajući ležerno da pripoveda.
„■•. kontejnerske, persijske, avlijske, kućne mezimice... ulaze,
doživljava vrhunac. Masa se smeje sve glasnije, neki plaču i drže se izlaze... i tako ćelu noć..." On zastaje i ukočeno gleda u publiku,
za stomak. Gledam na sat. Ostalo je još samo nekoliko minuta. isprva zaključujem da čeka trenutak da im zada svoj poslednji uda-
....ali ne mogu da završim a da ne spomenem jednu posebnu rac humora, ali pogled mu leti s lica na lice, kao da traga za nečim.
ridokosu koju sam upoznao prilično intimno i koja mi je proteklih llx
nekim.
nedelja ulepšala život u Londonu..." . A onda me spazi. Pogled mu obuhvata moj i vreme kao da sta-
Ö čemu on to? Isprativši kompletnu stend-ap komediju - što Je- Sadržavam dah i ne dišem od uzbuđenja. Sve oko mene nestaje,
e
je za mene neverovatan napor, čak i kada je njen izvođač Gejb tla, žamor, duvanski dim i proliveno pivo. Postoji samo Gejb. I ,
- uljuljkana sam njegovim glasom i opuštenom atmosferom, ali Pet sam u svojoj kuhinji, sa Bilijem Smitom i njegovim glupavim
naprasno se budim. O, blagi bože, to sam ja! Priča o meni! Srce mi 'JUbavnim pozivima.
galopira, čekam kao na iglama. 'lc Jk°Vo nce se grči od iznenađenja. „Smeješ se", kaže mi mi-
„... mačku po imenu Bili Smit..."
Razočaranje mi pustoši srce i osećam stid pri samoj pomisli na
to da je pričao o meni. Uostalom, zašto bi?
304 Aleksandra Volcr Pazi šta Seliš... možda ti se i ostvari 30.5
Misleći da se obraća njima, publika reaguje histeričnom vris- Volim da ometam. Misli mi se stalno vraćaju na slatka uživanja od
kom i zvižducima. Ali njegov pogled je prikovan za moj. pre nekoliko minuta.
„Znam", odgovaram usnama i smeškam se dok kikot oko me- „Hmmm, da vidim... 'novi talenat'... 'kapriciozan ali fantas-
ne postaje sve jači. Nesvesno počinjem da se smejem. Možete li tičan humor'... 'jedan od najsmešnijih komičara na ovogodišnjem
Edinburškom festivalu'."
da verujete? Prvi put u životu ja se istinski smejem. Komičaru.
Na stejdžu. U stend-ap klubu. Gejb je u delirijumu, na vrhuncu Gađam ga polupojedenim kroasanom.
svog performansa. Podižem fotoaparat i hvatam taj trenutak za „Ej!" uzvikuje Gejb, trljajući nago rame kao da ga boli. „Surova
si, znaš?"
večnost.
„Ne pričam o članku", bunim se. „Nego o fotografiji."
Sledećeg jutra, hiljade i hiljade čitalaca Sande] heralda otvara „Aaaa, o fotografiji?" smeška se Gejb, praveći se da ne pri-
svoje novine i vidi Gejbov crno-beli lik koji ih gleda sa stejdža u mećuje moje ime u levom donjem uglu. Jedan trenutak je ćutke
Taverni. Ispod slike je naslov koji glasi Najbolji festival komedije proučava, suženog pogleda i duboko koncentrisan. „Zgodan frajer",
dosad i članak o deset novih komičara i njihovim predstavama, komentariše on na svom najboljem škotskom akcentu. Šibam ga
medu kojima je Gejb broj jedan. Ispostavlja se da je novinar takođe pogledom. „A ni fotka nije toliko loša." Gejb me grli jednom rukom
bio u publici i daje impresioniran Gejbovim performansom ceo čla - i privlači k sebi. „Vrlo ste talentovani, gospojice Hamilton." Ljubi
nak napisao ponovo, zdušno ga nahvalivši u njemu, i u poslednjem me. Usne mu imaju ukus peciva i soka od pomorandže. Neizmerno
trenutku ga i-mejlom poslao u redakciju. me pale. Opet?
„Znaš, čekao sam ovaj trenutak od kada sam te prvi put ugle-
I sama sam imala pune ruke posla. Nakon Gejbove predsta - dao", mrmlja on.
ve, usledilo je izvinjavanje i objašnjavanje s obe strane, do kasno „Hej, tada si imao devojku", grdim ga, tobože strogim glasom.
u noć. Bilo je i nekih zapanjujućih otkrića, kao na primer njegovo „Pa ne baš..." muca on, trljajući nos. Neprijatno mu je. „Kada
priznanje da je raskinuo sa Miom, da je onog jutra po izlasku iz sam ti rekao da smo raskinuli, nisam naveo i kada."
stana napravio tri kruga oko bloka pre nego što je skupio snagu da Zabezeknuto ga gledam.
se odveze dalje, te kako je posle dugih i mukotrpnih priprema u „Bilo je to nekoliko meseci pre dolaska u London."
poslednji čas odlučio da promeni svoju tačku. Sve to je iskuljalo iz „Pobogu, zašto si onda meni i Džes rekao da imaš devojku..."
njega. U jednom dahu. Sećam se te izjave. Još prve noći. U mom vrtu. Kada je Džes
Onda je na mene došao red. Ispričala sam mu o Lajonelovom pokušala da ga zavede.
srčanom napadu, o pomirenju sa Rozmari, o poruci Viktora Maks- „Bio si joj plan B", priznajem mu, kikoćući se.
filda. Rekla sam mu sve. Dobro, ne baš sve. Nisam spomenula „Plan B?" Gejb me gleda kao ranjena živuljka da bi sledećeg
onaj deo o tome kako ga je ujak nazvao idiotom i otkrio mi da je trenutka prasnuo u smeh. „Moram ovo da zapamtim." Ne prestajući
zaljubljen u mene. da se smeje, naginje se preko kreveta i sa noćnog stočića uzima svoj
Ali nisam ni morala. Sam mi je priznao. mali crni notes. Iz mini-futrole u sredini vadi olovku i uredno be-
Trenutak pre nego što me je poljubio. leži frazu. Gledam ga i osećam kako mi se srči puni toplinom.
„Jao; imam sjajan vic za tebe", naposletku mi kaže.
„Pa, šta misliš?" „O, ne! Nemoj više, molim te." Stenjem i pokrivam se jorga-
Ušuškana u toplo gnezdo od perine i nagih isprepletanih ek - nom preko glave. Volim Gejba, ali jedna komedija je dovoljna.
stremiteta, gledam u Gejba na drugoj strani jastuka. Jutro posle Ne odustajući od svoje namere, Gejb mi obasipa kosu poljup- C!
noći koju smo proveli zajedno u mojoj hotelskoj sobi, doručkujemo rna. „Jesi li čula onaj o komičaru koji se zaljubio u ridokosu po
•menuHeder?"
u krevetu uz nedeljne novine. Promaljam glavu i poslušno je privijam na njegove grudi. „Ne,
Nožnim prstima golicam njegove, dopuštajući da mi pogled ide dalje?" ..Nema dalje."
obuhvati njegovu raščupanu kosu i oči otečene od spavanja ispod
stakala njegovih naočara, i ne mogu a da se ne zapitam na šta je
pomislio kada je poželeo da prelista novine sam i bez ometanja-
306 Aleksandra Voter
od svog oca. Smešno, zaista. Znam da je u dobrim rukama i da vli ?na^no stižern do drvene kuće ofarbane u bebiplavo, zaustavi
bicikl na vrhu staze i naslanjam ga na stepenice iznad kojih
310 Aleksandra Poter Pazi šta želiš... možda ti se i ostvari
se, na drvenoj verandi, izležava velika žuta mačka, uživajući u Od silnog uzbuđenja ostajem bez daha. Grlim ih
zalazećem suncu. Saginjem se da je pomazim. „Ćao, Bili Smite", put, smejem se dok Brajan neumorno škljoca svojim ko
šapućem, šaškoljeći ga iza ušiju. Uzvraća mi glasnim predenjem, jonel izgleda tako zdravo i moja mala bratanica je predivn^n^
protežući se čitavom dužinom i izbacujući svoje male bele kandže. deluje istinski srećno i povela je svog novog dečka - FanU • ^
Smeškam se u sebi. Nisam jedina koja uživa u kalifornijskom na- Mala ispravka: volim iznenađenja. Obožavam ih SJ10
'
činu života. „Šššš."
Otvaram vrata i ulazim unutra. U kući je još uvek tiho i mi - Usred čitave pometnje čuje se ućutkivanje.
rno. Izuvam japanke na kojima još ima tragova peska i šljapkam Šta se događa? Zbog čega moramo da se utišamo? %
kroz dnevnu sobu. Zastajem da uključim lampu na stoliću. Ispod smo...? "м
nje je fotografija na kojoj Gejb stoji ispred Fabrike smeha na San- Utom vidim Gejba koji u rukama nosi rođen dansku to
set bulevaru dok iznad njega velikim crnim slovima piše Arhangel kojoj gori gomila svećica. Korača kamenom stazom ka ^
Gavrilo je živ i u nastavku RASPRODATO. počinju da pevaju „Srećan ti rođendan".
Ponosno milujem drveni ram vrhovima prstiju. Nikada ni- O, bože, zaplakaću. Oči me peckaju jer su p u n e s u z a j
sam volela stend-ap komediju, ali sada počinjem i na nju da se knedlu u grlu. Presrećna sam. Gejb je bio u pravu. Ne da
postoji 'ali'.
_
privikavam. Kao i na pivo, zaključujem. Razmišljam kako bi mi baš Gejb spušta tortu na baštenski sto i ljubi rni usne
sada prijalo jedno hladno. Ulazim u kuhinju. rođendan, lepotice", šapuće, namigujući mi. Sre;; f
„IZNENAĐENJEEE!" Smejem se i svi se skupljaju oko mene spremajući
Ukopavam se u mestu.
I
dok punim pluća da oduvam svećice.
ea
Ispred mene, dupla vrata koja vode u mali vrt širom su otvo- A onda me Gejb zaustavlja.
rena. Na konopcu vise šareni baloni i ogroman transparent Sre- „Hej! Ne zaboravi da poželiš želju", opominje me
ćan rođendan ispisan raznobojnim slovima. Vrt je prepun ljudi koji škom. sa
oduševljeno zvižde ; vrište i smeju se. Ko ža mi se j ež i. Os eć am p o zn at o pe ck an je u p rs t imj у
O, mili bože. Heder. Seti se šta si obećala. Spuštam pogled na svetlucave ш'
Hvatam se za frižider da ne padnem. čke, udišem duboko i zatvaram oči.
Ovo je rođendanska žurka iznenađenja. Ali ipak...
Moja prva misao je da bežim. Mrzim iznenađenja. Nikada za Jedna željica ne može da škodi, zar ne?
njih nisam spremna. Dolazim direktno s plaže. Pesak mi je u kosi
i na licu imam bubuljicu koju sam pokušala da iscedim, ali be-
zuspešno. Izgledam grozno. Treba mi tuširanje. I najmanje pola
sata za šminkanje i friziranje.
Ali poput zeca osvetljenog na pozornici, previše sam zatečena л
da bih reagovala.
A onda ih vidim. Poznata nasmejana lica. „Lajonele... Ede...
Džes!" uspevam da uzviknem dok mi telo ispunjava čista radost,
strujeći mojim venama poput jakog opijata. I već istrčavam u vrt,
šireći ruke i primajući ih u svoj zagrljaj.
„Lajonele! Ne mogu da verujem... I Rozmaril Vau! Džes! Lisice
jedna! Ovo mi nisi prijavila! Jao, je li ovo tvoj novi dečko Dominik?
Ćao, drago mi je što te konačno upoznajem! Ede i Lu i - o, bože
- je li ovo mala Rubi? Kako je slatka - Ćao, Rubi, ja sam tvoja tetka
Heder! Brajane! Ne mogu da verujem... O, Najle, lepo je videti te
opet!"