Uvod u Stari zavjet

D. Berković 1

UVOD U STARI ZAVJET

studentska skripta

D. Berković
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2

UVOD U STARI ZAVJET

I. OPĆI UVOD U STARI ZAVJET

1. POVIJESNI KONTEKST SZ
a. Povijest i sveta povijest
b. Povijesna karta bliskog istoka
c. Kritične točke u povijesti Izraela

2. BIBLIJSKI KONTEKST
a. Prapovijest i pred-Izraelsko razdoblje
b. Predmonarhijsko razdoblje
c. Razdoblje ujedinjenog kraljevstva
d. Raspad ujedinjenog kraljevstva
e. Posljedice raspada
f. Egzil i postegzilno razdoblje
g. Intertestamentalno razdoblje

3. POVIJEST KANONA STAROGA ZAVJETA

a. Natanak kanona SZ
b. Kanonske i deuterokanonske knjige
c. Dijaspora i palestinsko Židovstvo
d. Aleksandrijski kanon

4. TEKSTUALNI PROBLEMI
a. Nazivlje i raspored
b. Podjela teksta
c. Tekst i predaja

5. LITERARNI PROBLEMI
a. Tekst i kontekst
b. Neke literarne forme biblijskog teksta

6. MISAO I JEZIK STAROGA ZAVJETA

a. Jezik Biblije
b. Figura i slika
c. Analogija
d. Antropomorfizmi
e. Egzegetsko-hermeneutske metode rabinizma

7. ODNOS PREMA STAROM ZAVJETU

a. Patrističko doba
b. Aleksandrija
c. Antiohija
d. Reformacijsko razdoblje
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3

II. P ETO KNJI ŽJE

8. NAZIVLJE I SLOŽENOST
a. Nazivlje
b. Značaj i složenost Petoknjižja
c. Struktura Petoknjižja
d. Teološka ujednačenost i literarna složenost

9. ZAKON I MOJSIJE
a. Mojsije, biografija
b. Mojsije: zakonodavac i bogoobjavitelj
c. Mojsije: prorok i svečenik
d. Mojsije: osloboditelj

10. STATIČKO I DINAMIČKO TUMAČENJE TORE

a. Zakon: statika i dinamika
b. Rabinizam

11. POVIJEST KRITIKE TEKSTA PETOKNJIŽJA

a. Predaje i tradicije
b. Što je kritika teksta?
c. Povijest proučavanja Petoknjižja
d. Jahvistička predaja (J)
e. Deuteronomistička predaja (D)
f. Svečenička predaja (P)

12. KNJIGE PETOKNJIŽJA

a. Postanak
b. Izlazak
c. Levitski zakon
d. Brojevi
e. Ponovljeni zakon

III. POVIJESNE KNJIGE

13. POVIJESNE KNJIGE STAROG ZAVJETA

a. Samuelove knjige
b. Knjige kraljeva
c. Knjige Ljetopisa
d. Ostale knjige povijesti

IV. MUDROSNA LITERATURA

14. SPISI I MUDROSNA LITERATURA

a. Kanon Mudrosnih knjiga
b. Četiri skupine (Spisa)
c. Mudrosna književnost SZ
d. Psalmi
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4

e. Propovjednik
f. Knjiga o Jobu
g. Pjesme nad pjesmama

V. PROFETIZAM I PROROČKA LITERATURA

15. POVIJEST PROFETIZMA U IZRAELU

a. Nastanak profetizma
b. Identitet proroka i način djelovanja
c. Terminologija i razvoj profetizma

16. PROROCI OSMOGA STOLJEĆA

a. Raspad ujedinjenog kraljevstva
b. Osmo stoljeće
c. Amos
d. Hošea
e. Mihej
f. Jona
g. Izaija

17. PROROCI SEDMOGA STOLJEĆA

a. Nahum
b. Habakuk
c. Sefanija
d. Jeremija
e. Ezekiel
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5

OPĆI UVOD U STARI ZAVJET

1. POVIJESNI KONTEKST SZ
Povijest i sveta povijest
Povijest vjere. Drevnu povijest Izraela kako u biblijskim tako i izvanbiblijskih okvira
treba sagledati u kontekst tadašnjih velikih sila i jednog malog, u političkom značaju, u
ondašnjim okvirima, zanemarivo malog naroda. U povijesnom, političkom i kulturalnom
smislu povijest pred nas predstavlja daleko značajnije narode onoga doba – Hetite,
Egipćane, Babilon, Asiriju...etc.
U svojem cjelovitom i punom etničkom pogledu u nastajanju Izrael je zapravo
formiranje ujedinjenog kraljevstva 12 razjedinjenih plemena koje povezuje tek snažna
vjerska koheziona sila. U Psalmu 2 čitamo: 'Ustaju kraljevi zemaljski,knezovi se rote protiv
Jahve i Pomazanika njegova: Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo' (Ps 2,1-2).
Mogao bi se steči dojam da se radi o nekom snažnom i važnom kraljevstvu, što Izrael, osim
u vrijeme kralja Salomona, zapravo nikada nije ni bio. Njihova međunarodna pozicija i
utjecaj bio je zapravo zanemariv. Geostrateška pozicija Izraela, bila je istina, kao što je to i u
današnje vrijeme, značajna i nezaobilazna. Ali, njihova najveća snaga i međunarodni značaj
nalaze se u činjenici da iza njih stoji njihov Bog, Jahve, a oni su njegov izabrani narod.
Psalmista zato nastavlja riječima: 'Opametite se sada, vi kraljevi, urazumite se, suci
zemaljski. Služite Jahvi sa strahom, s trepetom se pokorite njemu, da se ne razgnjevi te ne
propadnete na putu' (2,10-11). Prijetnja dakle nije Izrael, nego Jahve. Izrael kao takav
nikada nije bio prijetnja na međunarodnom planu na koju ozbiljno treba računati. Baš
naprotiv, izraelski su vladari, kako bi očuvali svoju samostalnost, uvijek iznova nastojali
sklapati saveze sa narodima koji ih okružuju ili sa svojim neprijateljima (1Kr 5; Iz 30).
Upravo zbog činjenice da je u tom i takvom kontekstu Izrael u cjelosti zavisio od
Jahve svoga Boga, za razmatranje njihove povijesti teško je uopće odvajanje na sekularnu i
vjersku povijest. Njihova je povijest zapravo povijest spasenja ili, kako se često voli
nazivati, sveta povijest, povijest Izraela ujedno je i povijest vjere. Teološki rječnik koristi za
to tipičan izraz, ‘Heilsgeschichte’ koji se u povijesti Izraela prevodi kao sveta povijest ili
povijest vjere. Takva 'sveta povijest' tada se razmatra ne samo na korporativnom planu,
svega Izraela, nego se u toj izraelskoj zajednici gleda i iz perspektive osobnog doživljaja
svakog pripadnika te zajednice.
Heilsgeschichte. Povijest spasenja ili sveta povijest centralni je pojam u povijesti
Izraela. U teološkoj povijesti G. von Rad nalazi utemeljenje za svoju teologiju SZ. Iako von
Rad nije taj koji je zapravo skovao ovu teološku složenicu, on je njen najvjerniji tumač i
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6

korisnik.1 Korisno je upravo na temelju njegova rada i istraživanja pogledati koje se

značenje pridaje i kako se definira Heilsgeschichte. Iako von Rad ne daje jednostavnu
definiciju ovoga pojma, njegovea Teologija SZ daje jasne indikacije o tome što
Heilsgeschichte zapravo jest. To je ‘ekonomija’ spasenja ali sa svim pridruženim i
otvorenim izazovima. U samoj osnovi nalazi se Božja (samo)objava. I to uvijek i ujedno
kroz Riječ i kroz događaj (djelo). Neki pak tumače kako von Rad zapravo u pojmu
Heilsgeschichte nalazi ‘metodu proučavanja koja istražuje povijest predaja’ (Keller). U tom
pogledu presudnu ulogu će odigrati predaja Deuteronomiste, ili kako to von Rad proziva
‘velika teološka povijest’ 2. To je po njegovim rječima povijest koja se kreće prema svome
ispunjenju koju stalno oblikuje riječ suda ali i riječi spasenja.3
U proučavanju povijesti Izraela, njegovo iskustvo vjere nije neka zasebna kategorija
pripadajuća strogo transcendentnom području. Zato u ovom proučavanju povijesti Izraela
valja razlikovati ovu svetu povijest, od hebrejske religijske povijesti ili
‘Religionsgeschichte’, što se kao pragmatično znanstvena disciplina metodološki također
razlikuje. Promatrano iz perspektive SZ teologije za Izraela je od presudne važnosti
ispovjest njegove vjere. Izraelova, vjera zapravo nadživljuje prošlost, ostaje u trajnoj
sadašnjosti unatoč tome što je ipak i sama povijesno utemeljena.4
Čitaj: Ps 78, Ps 105, 106 (razmotri fokalne točke ovih tekstova u okviru povijesti
Izraela)

Povijesna karta bliskog istoka

Razdoblje biblijskog teksta i povijesnog okvira pokriva nekoliko velikih epoha u
kojima se pojavljuju, uspinju i nestaju velike kulture, vojne sile, i carstva, vođama i
vojskovođama (Egipat, Asirija, Babilon, Perzija, Rim). Uz njih s vremenom pojavljuju se i
mnoga manja kraljevstva, a globalno i manje utjecajne sile (Damask, Filisteja, Izrael).
Obzirom na početak egzistiranja Izraela kao uređene etničke i političke cjeline, ovdje
ćemo se usredotočiti osobito na razdoblje koje započinje Izraela kao monarhije, a potom i
raspadom ujedinjenog kraljevstva Izraela (922) na dva zasebna kraljevstva Izraela i Judeje.
Ovom razdoblju politički uređenoga i centraliziranog jedinstvenog kraljevstva,
prethodi razdoblje amfiktionije (Sudaca), svojevrsne labave konfederacije 12 plemena

1
J.C.K. von Hofmann jedan je od prvih koji biblijsku povijest tretira kao teološku disciplinu te koristi pojam ‘Heilsgeschichte’; cf. Weth,
G. Die Heilsgeschichte, (Munich, 1931); sažeta diskusija na ovu temu nalazi se u Spriggs, D.G. Two Old Testament Theologies, SBL
Series (30)
2
‘the great theological history which we call the Deuteronomist’s’ (OTT, I 126)
3
von Rad, OTT, I 344
4
konciznu diskusiju na ovu temu nalazimo u H.H. Rowley, “The Old Testament and Modern Study”, posebno pogl.10,11
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7

Izraela. To je razdoblje bez središnje vlasti i kralja, a temeljeno na povremenim zajedničkim

pothvatima plemena koja zasebno egzistiraju na temeljima tribalnog uređenja.

Kritične točke u povijesti Izraela

Dok se ograničujemo na biblijsku povijest Izraela, uočava se niz prekretnica,
povijesnih razdoblja ili događaja u kojima se ta povijest odvija izraelska. Za potrebe ovog
pregleda povijesti Izraela, uzet ćemo nekoliko kritičnih razdoblja ili događaja koji su
označili nastanak Izraela kao etnosa, oblikovanje uređene države-kraljevstva, a potom i
vanjske utjecaje i povijesni kontekst u kojem Izrael nastaje i živi u okruženju i zajednici
ostalih naroda i svojevremenih političkih velesila.
1. Izlazak. U egzaktno-povijesnom pogledu prvo od takvih događaja jest Izlazak.
To je događaj i razdoblje kada Izrael počinje zadobivati obrise etničke cjeline, naroda i time
dakle i prave nacionalne povijesti jednog naroda.
2. Kanaan. Naseljenje i raspodjela zemlje u Kanaanu (cca. 1225), cf. Pon zak
11:10. Razdoblje amfiktionije, gdje se u konfederalnoj koordinaciji održava međuplemenski
suživot, bez ikakve središnje vlasti…
3. Razdoblje kraljevstva. Ujedinjenje plemena Izraela i uspostava ujedinjenog
kraljevstva Izraela. Ovime Izraelcima započinje do tada sasvim nepoznat i u mnogočemu
stran novi pogled na svijet i život, čak odbojan u odnosu na prethodno vjersko iskustvo, cf.
Pon zak 17. Raspad ujedinjenog kraljevstva.
4. Svijet velesila. To je razdoblje u kojem tadašnjim poznatim svijetom, iz
perspektive današnje Europe, područje 'bliskog istoka', vladaju naizmjenično tada nekoliko
velikih svjetskih velesila.
Asirija. Uspon i jačanje Asirije u regiji, oko 745, dovodi do propasti sjevernog
kraljevstva Izraela (722). (Početak opsade Jeruzalema, oko 701).5 Središte ovog carstva
biblijska je Niniva, u području današnjeg Iraka oko Mosula, sjeverozapadno od Kirkuta.
To je razdoblje djelovanja biblijskih proroka – Amosa, Hošee, Miheja i Izaije – tzv.
'proroci osmog stoljeća'.
Babilon. Kao zemljopisno područje, u biblijskom se tekstu u više navrata identificira i
kao 'zemlja Šinear', i uglavnom se poklapa sa zemljom ili kraljevstvom koje zovemo
Babilon.6 Naziv Šinear u biblijskom se tekstu namjerno koristi za Babilon, i to s namjerom
da se istakne određeni pogrdni i negativni naboj (Lacocque:1979,21) koji će se nalaziti u

5
Tiglat-pileser III
6
Post 10,10 u spomenu o epskom liku Nimroda; Post 11 u pripovijesti o babilonskoj kuli; Post 14 u opisu sukoba četiriju kraljeva i
Abrahama; Iz 11 o povratku židovskih izgnanika iz Šineara; Dan 1 prikaz protjerivanja Židova u Babilon (Šinear); Zah 5 o hramu u
Šinearu i općoj pokvarenosti na zemlji
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8

imenu Babilon. Šinear (Babilon) je okupljalište ujedinjenih naroda (Post 11). Ono
pretpostavlja i želi prikazati potpunu ujedinjenost svih naroda i rasa. U političkom,
kulturalnom pa i lingvističkom smislu, Babilon ukazuje na globalni poduhvat izgradnje sve-
svjetske i zajedničke civilizacije. U žargonu suvremene civilizacijskog jezika riječ je o
globalizaciji, koja u biblijskom vokabularu već ukazuje na živost i živahnost ljudskog
projekta a izražava se i novim tehnološkim rječnikom (Post 11,3). Korištenjem imena
Šinear, ukazuje se i na božanski sud nad profanom babilonskom civilizacijom. Babel postaje
simbolom 'čovjekova megalomanskog nastojanja i težnje prema svjetskom miru i jedinstvu
putem dominacije i eksploatacije' (Richardson, A. u Lacoque,26). Razdoblje babilonskog
carstva, vrijeme je osvajanja i uništenja grada Jeruzalema (587) te početak velikog
izgnanstva Izraelaca u Babilon. U to su vrijeme živjeli i djelovali proroci: Sefanija, Jeremija
i Ezekiel.
Unatoč tom za Židove sudbonosnom povijesnom razdoblju, Babilonu je i nakon
povratka židovskih izgnanika, Židovima ostao važno mjesto, osobito kao središte židovskog
učenja, akademije i učilišta (hbyvy) (pl. yešivot). To je razdoblje formiranja rabinizma, u
babilonskim zajednicama Židova (kahal). Iz ovih kućnih grupa (bayit kneset) kasnije će
nastati i sinagoga. Prvotno se koristio naziv kalah da označi manje skupine koje su oformile
židovske škole Babilonu, a potom kasnije i yešivah.
Perzija. Usponom i jačanjem perzijskog carstva Babilonsko carstvo silazi sa scene
tadašnjih svjetskih velesila.. Osnaženje Perzije odvija se pod vodstvom Kira (539/538).
Propast babilonskog carstva, skoro pa epski prikazano je u drugom dijelu knjige proroka
Izaije (Iz 40-55).
5. Povratak iz Izgnanstva. Povratak židovskih izgnanika i obnova Jeruzalema
odvija se u sasvim drugačijim uvjetima. Juda ostaje tek maleni predio velikog i
sveobuhvatnog Perzijskog carstva. Nema neke realne mogućnosti za političku samostojnost
i slobodu Židova. U religijskom pogledu ovo je razdoblje velike vjerske tranzicije za Izrael.
Posebno u pogledu zaključenja kanona Torah-e. Prestaje razdoblje predaja a započinje
proces kompletiranja biblijskog kanona, tako i početak ere tumačenja Zakona, rađanjem
rabinizma.
Osim toga, biblijsko razdoblje koje označuje povratak Židova iz Babilonskog
izgnanstva izrazito je burno razdoblje prepunom prekretnica, sila i silnica na globalnoj
sceni, u političkom ali i kulturalnom pogledu. Između ostaloga to su: pojava helenizma,
antičke Grčke, sa velikom i novom pan-europskom kulturalnom baštinom. Potom slijedi
Rim i rimsko carstvo sa novim svjetskim poretkom, nazvanim Pax Romana.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9

Postegzilno razdoblje za židovsko nacionalno biće, vrijeme je krucijalnih promjena

koje će imati posljedice za sveukupnu daljnju povijest Židova i židovstva. Prije svega to su
promjene iznutra, nesumnjivo uvjetovanim dakako i spomenutim izvanjskim političkim
mijenama i utjecajima. U smislu političke samostojnosti nezaobilan je pax romana, a u
kulturalno-vjerskom, pojava helenizma dodatno je zakomplicirala vjersku nedodirljivost
židovstva. Kao svojevrsna reakcija na sve ovo novo, u vjerskom je pogledu nastanak
Judaizma. U biblijsko-povijesnom smislu to će označavati i završetak starozavjetnog
razdoblja te nastanak tzv. intertestamentalnog razdoblja.7 Iako su od pamtivijeka sekularna
povijest i vjera u povijesti Izraela bili neodvojivi; u ovom se periodu ranog Judaizma stvara
nova veza između onoga što je religijsko i političko! Ovo i to više što je Izrael prestao
postojati kao politički entitet. Nakon raspada ujedinjenog kraljevstva i babilonskog
izgnanstva te povratka, suočen sa mnogim supersilama svojega doba, Izrael se više ne može
obnoviti niti održati kao nezavisna država (kraljevstvo). U to se vrijeme na povijesno-
političkoj pozornici, tada poznatoga svijeta, naizmjence pojavljuju i nestaju moćna carstva.
Ovakvo će dinamično razdoblje potrajati skoro jedan cijeli milenij sve do ranog srednjeg
vijeka, izmjenama grčko-perzijskog carstva, potom grčkog pod vodstvom Aleksandra
Makedonskog, pojavom moćnog Rima; nakon raspada rimskog carstva pojava Bizanta;
stupanje na scenu Islama i islamskog carstva. Svako od navedenih razdoblja na svoj način
će dakako utjecati i na Židove, sa sve manjom prilikom za ikakvu političku samostojnost.

7
vidi, Otzen B. “Judaism in Antiquity” (1984, 1990)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0

Izrael: u povijesnom kontekstu

Pred-Izraelsko razdoblje
Pred-monarhijsko razdoblje

Kraljevstvo i podijeljeni Izrael

Izgnanstvo i carstva

Povratak i obnova

2500 – 1900 1800 – 1600 1500 – 1200 1200 – 1000 1000 – 922 922 – 722 721 – 540 539 - 516

POVIJESNI PREGLED

Ur Egipat jača Egipat snažan amfiktionija Saul, prvi kralj Izrael podijeljen Pad Samar 721 Nehemija
922

Abraham 'Jakov'u Egiptu Ropstvo u Filistejci David, kralj Judeja (J) Pad Jeruzal 587 Ezra
Egiptu Jeruzalem

Hiksi Salomon Izrael (S) Hagaj, Zaharija

Samarija

Izlazak iz zauzimanje Izrael ujed. Razdoblje proroka Zerubabel

Egipta Palestine kraljevstvo

Suci, Samuel Asirija jača Asirija slabi Perzija

Tiglath-pileser Ashurbanipal 668-27 Kir
Babilon carstvo Kir ruši Babilon,
539
Nabukodonozor

KNJIGE STAROG ZAVJET

Postanak Izlazak Izlazak Suci 1 Samuelova 1-2 Kraljevima Jeremija Ezra

Lev –Pn z 2 Samuelova 1-2 Ljetopisa Ezekiel Nehemija

1 Samuelova Izaija

Proroci 8 st. Danijel

6. Helenistička vlast i kultura. U globalnoj povijesti nastaje još jedna nova epoha.
Mijenja se geostrateška i politička karta svijeta. Moćna Perzija nestaje sa takve karte; Grčka
kao politička sila također slabi, uz sve veću dekadenciju puka zakoni nekad snažne grčke
države više nisu djelotvorni. Javnost u depresiji; država u teškoj političkoj krizi. Unatoč
tome ostaju utjecaji helenističke kulture. U takvom ozračju pojavljuje se novi, moćni i
ambiciozni strateg Filip Makedonski. Uporno i sustavno on si pripravlja politički put.
Njegovom usponu tek se Atena ponešto opire. A najveći mu je protivnik, barerm u
političkom pogledu, veliki atenski orator Demosten koji si stavlja u zadatak da osokoli
javnost ali i da se suprostavi Filipu u mnogim svojim slavnim govorima, to su znane
‘filipike’. Njegovi mnogi elokventni javni govori Aleksandra Velikog iako inicijalno
relativno kratko razdoblje, u svjetskoj povijest ostavlja trajne tragove. Perzijsko carstvo
slabi. Novo povijesno razdoblje. Do tada ogromna prevlast Perzijskog carstva u cijeloj regiji
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1

postojano kopni i nestaje (331) 8. Aleksandar Makedonski rođen u Peli (356), odgojen i
obrazovan pod Aristotelom. Njegov otac Filip Makedonski sustavno je učvršćivao svoju
vlast sada već u ubrzano slabljenoj grčkoj državi. Nakon što je Filip Makedonski ubijen
(336), mladi Aleksandar u dobi od dvadeset godina preuzima prijestolje.
Za Izrael i židovsku kulturu ovo postaje radikalni izazov, a u mnogočemu i
kulturološka nepoznanica. Dolazi razdoblje Makabejske pobune (167), propast dinastije
Seleukovića…Uskoro slijedi globalna promjena u ravnoteži utjecaja i sile utjecajem Rima
na cjelo područje Male Azije.
7. Razdoblje Makabejske pobune. Dinastija Hasmonejaca. Svećenička obitelj i
dinastija Hasmonejaca (142 - 63) započinje pobunu protiv rimljana. Juda Makabejac, sin
Matatije, pravi je začetnik ove obitelji. Pod vodstvom Makabejaca (Hasmonejci) Židovi su
uživali oko 65 godina mira i slobode; i to upravo u razdobllju u kojem se smijenjuje
Helenističko carstvo sa razdobljem vladavine Rima. Dinastiju Makabejaca smatralo se
pravim spasiteljima Izraela (1 Mak 5:62)
8. Rimsko carstvo. Pojavljuje se novo carstvo, politička i vojna regionalna sila,
Rim. Za svijet Židova Rim se na povijesnoj sceni pojavljuje okrutnim upadom Pompeja u
Svetinju nad svetinjama jeruzalemskog Hrama (63 BC). Razdoblje židovske pobune
kulminira upadom rimske vojske i uništenjem Jeruzalema (70 AD).

8
smatra se da je upravo Aleksandar Makedosnki bio prvi koji je svijet globalno smatrao i promatrao kao jedinstvnu zemlju,
nešto kao '‘ujedinjene narode’ ili zajedničko ‘kućanstvo’ (‘oikumene’)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2

2. BIBLIJSKI KONTEKST
Prapovijest i pred-Izraelsko razdoblje
Biblijski tekst Postanka 1-11 označujemo kao pred-povijesno razdoblje obzirom da je
u povijesno egzaktnom smislu vrlo teško ustanoviti 'povijesnost' događaja i osoba.
Ono što u ovoj tekstualnoj cjelini, u nekom našem smislu, kako mi u suvremenim
gabaritima shvaćamo povijest, kao više-manje egzaktnu disciplinu, ovdje nalazimo u
poimanju tzv. „toledota“ ili ciklusa, potomaka i rodoslovlja. Toledot bi se onda najbolje
mogao razumijeti kao rodoslovni ciklus. Jedno razdoblje koje završava, i drugo koje
započinje, dolaskom na scenu, ili rođenjem slijedećeg predstavnika ili predvodnika
'povijesnog' razdoblja. Sam izraz „toledot“ dolazi od glagola 'yld' sa osnovnim značenjem,
„roditi“, „biti rođen“. Ipak uz osnovnu naznaku porođaja kao događaja 'yld' također
označava očinstvo, ili upisati koga u obiteljski rodolsovni spisak, pa su biblijska rodolsovlja,
kolikogod ona većini čitatelja bivaju zamorna i neinformativna, ona su zapravo istinsko
pisanje povijesti u biblijskom obliku.
Takvi odlomci biblijskog teksta, označuju neko novo (pra)povijesno razdoblje i
uglavnom započinju istovjetnom 'toledot formulom', kao : „ovo je povijest“ (Adamova roda)
(5,1) ili nekog razdoblja (Post 2,4). Doslovno bi ovaj izraz trebalo prevoditi kao,
„rodoslovna knjiga“ (sefer toledot) ili rodoslovlje, ponegdje, kao u Post 2,4 može značiti
'postanak' ili 'nastanak'. I naši biblijski prevoditelji raznoliko ovdje prevode.9
Ovakav obrazac i formulirani izraz pojavljuje se u Post 1-11 pet puta. Uvijek na
krucijalnim prijelazima (pra)povijesnih događanja. 10

Predmonarhijsko razdoblje
Nakon biblijske prapovijesti (Post 1-11) i a potom i razdoblja koje su označili
biblijski patrijarsi (Abraham, Izak, Jakov) opisano u Postanku 12 – 50, slijedi dio
Petoknjižja (Izlazak, Levitski zakon, Brojevi i Ponovljeni zakon), koji se u mnogim
segmentima usredotočuje na oslobađanje i izlazak Izraelca iz ropstva u Egiptu, te njihovo
putovanje prema zemlji Božjeg obećanja. Ovo biblijsko-povijesno razmeđe često se u
biblijskom tekstu sažimlju u liturgijsko-ispovijednom obliku, kao svojevrsni povijesni
sažetak, ali istovremeno i kao ispovjest vjere. Jedan takav primjer je Pnz 26:5-10.11
Amfiktionija. Amfiktionija je jedan oblik konfederalnog uređenja, bez političkog
središta ili centraliziranog političkog vodstva. U političko-vjerskom smislu to je prilično

9
KS ima „to je postanak neba i zemlje“; Šarić to isto prevodi: „to je povijest postanka neba i zemlje“
10
Post 2,4/5,1/6,9/10,1/11,10
11
usporedi ovaj ispovjedni odlomak sa kršćanskim apostolskim vjerovanjem (credo)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3

neuredno razdoblje, anarhično u mnogom pogledu: „U ono vrijeme nije bilo još kralja u
Izraelu. Svatko je činio što je htio” (Suci 21,25). Knjiga Jošue, a posebno knjiga Sudaca,
djelomično i knjiga o Ruti, zorno prikazuju sav izazov za Židove u tom predmonarhijskom
razdoblju. Potom kroz biblijsku povijest Izraela slijede :

Patrijarsi i patrijarhalno razdoblje

Kada se u razmatranje uzme patrijarhalno razdoblje, koje započinje Abrahamom i
izraelski patrijarsi (Abraham, Izak, Jakov i Jospi) te neki likovi iz predpatrijarhalnog
razdoblja, kao što su Noa, može se postaviti slijedeće pitanje: jesu li svi oni sasvim
pouzdano povijesni likovi, dijelom možda fikcija, rezultat etiloške literarne forme ili
nacionalni ep?12 Ostati će nam pitanje egzaktno-povijesne vrijednosti nekih od ovih
patrijarhalnih pripovijesti. Neovisno od toga koje su to implicitne povijesno-nacionalne
poruke sakrivene u patrijarhalnim sagama one su presudne za daljnju povijest Izraela kao
naroda. Dakle, uz njihovu veliku narativnu vrijednost, neovisno od njihove povijesno
egzaktne vrijednosti, neupitna je njihova znakovitost za daljnji razvoj povijesti Izraela, stoga
tu istu povijest nije niti moguće egzaktno proučavati neovisno od Patrijarhalnog razdoblja
kao (pret)povijesnog prologa. Možda ove sage treba vidjeti i kao literarnu formu koja je
izrasla iz konkretnog i egzaktnog povijesnog konteksta 13. Time se nikako ne želi zanijekati
faktičnost nekih od ovih povijesnih naracija….

Plemenska zajednica
Povijest nastanka Izraela započinje genezom tribalne (plemenske) zajednice 12
jakovljevih plemena. Ova labava unija u svom nastanku još nije bila nacionalnao-etnička ili
rasna zajednica. Nastanak i udruživanje ovakve konfederativne zajednice započinje
pripovijesti o rođenju Jakovljevih 12 sinova (Post 29:16-30:24; 35:16-20) od kojih nastaju
12 plemena buduće Izraelove zajednice. Iako položaj ovih dvanaest klanova-plemena stoji u
međusobno jednakopravnom položaju, njihovi stvarni odnos u pojedinim periodima varira.
Tako da će neka plemena koja su imala svojevrsni prioritet (Ruben, Šimun) izgubiti na
značaju dok će neka druga zauzeti važniji položaj (Naftali i Dan). U ranoj povijesti Izraela
struktura ove plemenske zajednice nije postojala nikakva oragnizacija središnje koordinacije
vlasti, administracije ili nekog pojma o ‘državnosti’, niti središte uprave, ‘glavnoga grada’
Ova plemenska zajednica nije čak imala ni naznake feudalnog sustava kakav je istina već
postojao u Kanaanu. Zajednica Izraela bila je patrijarhalna unija starješina pojedinih

12
cf. “Essays on the Patriarchal Narratives”, AR Millard & DJ Wiseman (ed)
13
cf. TL Thompson, “The Historicity of the Patriarchal Narratives”, BZAW, 1974
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4

klanova. Osovina i središnjica oko koje se održavao mir i zajednica između tih plemena bila
je jahvistička zavjetna zajednica. Jahvizam je osovina temeljena u Jahvi, Bogu ‘Abrahama,
Izaka i Jakova’. Uspostava Saveza (Izl 24-25) ‘supotpisivanjem’ zavjeta i ploča Saveza (Izl
31:18; 34), potom izgradnja ‘Prebivalište’ (Izl 35:4-37) i ‘Svetišta’ Jahvina i konačno kao
vrhunac ‘Kovčeg saveza’ (Izl 37). Sve ovo postaju glavna žarišta i simboli plemenske
zajednice.
Šilo i Šekem. Prva naznaka, barem zemljopisno ako još ne i organizacijski, jednog
središta biti će Šilo, kao vjersko središte. Nakon pustinjskog lutanja, ulaska u zemlju
obećanja i raspodjele osvojene zemlje, prvi pravi sabor izraelske zajednice održati će se u
Šilu. “Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u Šilo i ondje razapeše Šator sastanka” (Još
18:1).

Izlazak kao paradigma

Izraelaca iz Egipta zasigurno je najznačajniji događaja koji služi kao žarište razdoblju
koje pokrivaju ove četiri biblijske knjige Petoknjižja. Ovaj dio biblijskog teksta polaže
kamen temeljac za pravu vjersku i nacionalnu povijest Izraela. Sekularno i sakralno nije
odvojivo u povijesti Izraela. Dapače, ispovjest vjere temeljene na Izlasku od presudne je
važnosti za povijesnost kao što je Izlazak kao faktični povijesni događaj. Ukoliko došlo u
pitanje faktična povijesnost Izlaska, pitanje je koliku bi stvarnu vrijednost imala izraelska
povijest koja se u mnogočemu temelji upravo na Izlasku, obzirom da je i njihova vjera kao
glavna sastavnica izraelske povijesti ukorijenjena upravo u događajima Izlaska.
Izlazak Izraelaca iz Egipta izvorna je povijesna i teološka paradigma. Zapravo to je srž
Izraelove ispovjesti i povijesti. Jahve je taj koji je “izveo Izraela iz Egipta i izbavio iz ruke
egipatske” 14. Ova učestala biblijska sintagma izraz je i ispovjed na kojoj počiva cjelokupna,
sekularna i sakralna, povijest Izraela. Sklop povijesnog i teološkog ovdje se neodvojivo
isprepliče. Dakako, pripovijest o izlasku Izraelaca iz Egipta ipak nije tek herojski ep koji
slavi Mojsija kao velikog karizmatskog nacionalnog vođu, niti ima za cilj veličati
postignuće jednog malog naroda. Glavna svrha cijele sage o izlasku Izraelaca iz Egipta
zapravo je portret Jahve i ispovjest o tome da je to njihov Bog Jahve, taj “ratnik hrabar”
(Izl 15.3) koji je “jakom rukom i ispruženom mišicom” (Pnz 4:34) sve to učinio za njih 15.

14
cf. 1Sam 10:18, 1Kr 8:16
15
Jer 32:20-21 “Ti koji si činio zanmenja i čudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu…ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske
znamenjima i čudesima, rukom moćnom i mišicom podignutom”.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5

Pasha. Nije religijski arhaizam, već religijsko-povijesno žarište.16 Svojevrsni je

biblijski kuriozitet da proroci jedva spominju Abrahama u okviru Post 12, ali zato se trajno
usredotočuju na događaj i pripovijest Izlaska, cf. Amos 2:9-11, 3:1-2, Hošea 11:1f., Ezek
20:5f. Mnogi odlomci Psalama koncentriraju se na oslobođenje iz Egipta. Mojsije je ovdje
odigrao ključnu ulogu u cijeloj priči, ulogu političkog vođe; ali više svega za povijest
Izraela on je presudni posrednik između Boga Jahve i naroda. Unatoč odgoju i odrastanju
na dvoru faraona Mojsije se jasno i čvrsto identificirati sa svojim hebrejskim narodom. U
odnosu na sve koji ga okružuju ili su s njime u rodbinskim vezama ostaju u drugom planu
dok Mojsije zauzima središnje mjesto, kako u biblijskom tekstu tako i u predaji. Portret
prikazuje Mojsija kao : vođu i osloboditelja naroda u motivu Izlaska, objavitelja Boga otaca,
ili kao proroka-posrednika između Boga i naroda, zatim Mojsija kao zakonodavca što je
ujedno i njegova najpopularnijih slika. On je Božji je glasno-govornik i u židovskoj predaji
najveći od proroka. Možda njegova najsnažniji slika jest kao Božji miljenik - “Saslušajte
riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu
progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je
on…” (Br 12.6-7), ili “Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju…” (Pnz 34.10).
Unatoč svega ovog grandioznog portreta Mojsija te činjenice da u biblijskom tekstu
zauzima središnje mjesto obzirom na sve koji ga okružuju Mojsije u tradiciji nikada ne
zauzima kultno mjesto obožavanja.

Dekalog i vjera Izraela

Mojsijeve ploče Saveza (Deset zapovjedi) predstavljaju temelj ne samo Saveza nego i
početak nacionalne povijesti Izraela kao naroda. Formativni i u cjelosti neodvojivi element u
proučavanju Izraelove povijesti jest njegova vjera i religijska komponenta. U mnogočemu
Izraelova povijest nije razumljiva i čak se može činiti pomalo besmislenom bez
razumijevanja Izraelove religije i povijesti vjere. Upravo stoga najčešće se za Izraelovu
povijest govori i kao o svetoj povijesti. Primjetili smo već da je u svojoj najranijoj povijesti
Izrael nastao kao sakralna plemenska konfederacija. U razdoblju Sudaca ovaj oblik
uređenja najčešće se naziva, amfiktionija. U okvirima ovakve federacije plemena vjerske
tradicije i sakralno-religijske institucije zauzimaju normativnu formu. Naime, ovdje treba
odmah napomenuti da ono što je sakralno u Izraelovoj povijesti nije izraslo iz razvoja
tribalne zajednice, naprotiv vjera je zapravo glavni konstitutivni element nastanka i razvoja

16
de Sola Pool (ed), The Haggadah of the Passover, str.51; cf. J.Muilenburg, The Way of Israel, str.44f. “In every generation one must
look upon himself as if he personally had come forth from Egypt…”
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
6

konfederacije. Već je i sama amfiktionijska zajednica zapravo sakralna zajednica 17, a Savez
s Jahvom zapravo je stvorio nacionalni Izrael. Prema tome vjera Izraela nužno treba biti
jedna od stožernih tema povijesti Izraela.
Osim pod sintagmom ‘vjera otaca’ Abraham, Izaka i Jakova, ovaj religijski sklop
često se naziva i ‘Mojsijeva vjera’. Neka od razlika među ovima je u toliko što je ‘vjera
otaca’ onaj primitivni začetni oblik židovske vjere, dok kasniji izraz ‘Mojsijeva vjera’ u sebi
sadrži ne samo religijski jasnije oblikovane etičke elemente, nego i uznapredovali nacionalni
i etnički element. Osim toga u vrijeme Mojsija i Izlaska, a za razliku od razdoblja ‘otaca’,
Jahvizam je ne samo uznapredovali monoteizam već se, u razdoblju monarhije i Izraelovih
proroka, oblikuje kao isključivi monoteizam.

Razdoblje ujedinjenog kraljevstva

Uspostava monarhije (1Sam 8). Vanjski neprijatelj, filistejska prijetnja vjerojatno je
glavni razlog toj težnji za uspostavom monarhijskog sustava u Izraelu. Labava konfederacija
izraelskih plemena više se ne može nositi sa trajnom Filistejskom prijetnjom. Filistejci iako
ne baš mnogobrojni narod i velika nacija, bili su nagalašeno ratnički narod, vojnički su bili
dobro obučeni i izvanredno organizirani, uz to sa korištenjem napredne vojne tehnologije. 18
Nasuprot tome Izraelci su bili vojno vrlo slabo opremljeni i još slabije obučeni. Osim
toga teritorijalno nisu bili učvršćeni. Pleme Danovo čak još nije bilo niti dio
međuplemenske zajednice, cf. Suci 18:1f. Prema tome za izraelska plemena Filistejci nisu
bili samo vojna opasnost nego su postali prijetnja cjelokupnog opstanka Izraelaca. Izraelci
su bili prisiljeni da se drugačije i bolje organiziraju.
Vox populi i Vox Dei. “Daj nam kralja da nam vlada.Poslušaj glas naroda” (8:6-7)

Prvi kraljevi ujedinjenog kraljevstva Izraela

Šaul. Tragični kralj Šaul. Sudbinska tragika Šaulove vladavine očituje se u njegovu
paradigmatsku otuđenje od dvije osobe – Samuela s jedne strane, koji predstavlja sada već
prošli sustav sudaca i konfederacije i Davida kao paradigmu novog nadolazećeg sustava, s
druge. Postepeno i pod pritiskom novih političkih uvjeta Samuelovo doba nestaje. David će
predstavljati nadolazeće razdoblje novog ujedinjenja Izraela. U međuvremenu, Šaulov izbor
za kralja primarno se oslanja na njegovu pobjedu nad Amoncima (1Sam 11). Ali unatoč
dokazane odvažnosti i kasnijih uspjeha Šaul je ostaje uklješten usred tranizicijske krize. 19 U

17
učestale formulacije za Izraela, kao što su “izraelska zajednica” , “sinovi Izraelovi” (eg. Lev 16:17, Br 14…etc) zapravo su u osnovi
skaralni titular izraelskog naroda.
18
vidi Knjiga Sudaca i ‘amfiktionijsko’ uređenje Izraelskih plemena. Ustroj filistejske države predvodila je vojna aristokracija. Opis
njihove ratne moći i vojne tehnologije zorno je prikazan i u biblijskom tekstu, 1Sam 17:5-7, 1Sam 21:9
19
1Sam 14:47-48; za usporedbu treba uzeti Davidovu poemu i tužaljku nakon pogibije kralja Šaula, 2Sam 1:17-27
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
7

povijesnom pogledu Šaulova se tragika nalazi u tome što ga stari amfiktionijski sustav ne
može više prihvatiti, a u novi još sasvim ne može ući. Šaulov pad kod Gilboe (1Sam 28;31).
David. Nakon potpunog Šaulovog sloma, Izrael je iznova bio okupiran od Filistejaca
kao i prije Šaulova kraljevanja. Njegov sin Išbaal (2Sam 2.8-11) nasljeđuje oca u Izraelu.
David je bio pomazan za kralja ipak samo “nad domom Judinim” u Hebronu (2Sam 2:1).20
Politička previranja između Davida i kuće Šaulove se nastavljaju. Neprijateljstva vladaju
između između Izraela i Jude, “Davidovih četa” i Abnera (2 Sam 2:12-17). “Rat između
Šaulove kuće i Davidove kuće potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više jačao, a
Šaulova kuća postajala sve slabija” (2 Sam 3:1).
U vrijeme ovih unutrašnjih nemira, napetosti i previranja, Filistejci, čini se, nisu imali
potrebe napadati Izraelce. Osim toga sasvim je moguće da su u Davidu imali neku vrstu
vazala. Uz jačanje Davidove kuće i rastuće napetosti na Izraelskoj strani između Abnera i
Išbaala (“Dok je trajao rat između Šaulove kuće i Davidove kuće, Abner je malo-pomalo
prisvajao svu vlast u Šaulovoj kući”, 2 Sam 3:6-11), pripravlja se teren za ujedinjenje
Izraela i Jude u jedinstveno kraljevstvo (2 Sam 5:1-16). Nakon ujedinjenja i postavljanja
Davida za kralja ujedinjenog kraljevstva (2 Sam 5:1-3), David poduzima presudan a
politički prvoklasni potez osvojivši Jeruzalem kao svoju prjestolnicu (“David se nastani u
tvrđavi i prozva je Davidov grad” (2 Sam 5:9). Slijedeći Davidov potez u okviru
centralizacije i učvršćenja kraljevstva bila je i vjerska centralizacija (2 Sam 6-7). Sve je ovo
jačanje Davida i Izraela, dakako da je uznemirilo probudilo animozitet sa strane Filistejaca
21
.
Salomon. Prijenos kraljevske vlasti sa oca Davida na sina Salomona nije protekao bez
napetosti. Iako je David, čini se, obećao svojoj ženi Bat-Šebi majci Salomona, da će upravo
on Salomon biti kraljem, Adonija, jedan od Davidovih sinova (cf. 2 Sam 3:4) pokrenuo je
svoju kampanju (1Kr 1:5). Na to David odlučno postavlja sina Salomona za kralja (1 Kr
1:28-40). Mada je narod pri njegovu ustoličenju uzvikivao “Živio kralj Salomon” (1 Kr
1:39), za Izrael sada u potpunosti prestaje razdoblje karizmatskih pomazanika i narodnih
vođa iz razdoblja Sudaca. Salomonova je veličina iskazana u mudrosti (?) u vođenju
kraljevstva.22 Istovremeno kralj salomon će pokazati potpunu obnevidjelost u nekim drugim
područjima što će u konačnici dovesti do raspada ujedinjenog Izraela. Time će Salamon
zapravo rastočiti sve što je njegov otac David ‘ujedinitelj’ uspio sastaviti.

20
Abner, nekad Šaulov vojskovođa, zapravo samo koristi Išbaala.
21
2 Sam 5:17
22
1Kr 3:4-9; valja primjetiti da je Salomon izričito tražio ‘političku mudrost’ – “ja sam još sasvim mlad, te još ne znam vladati…Podaj
svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu” (3:9). Iako se u popularnom gledanju salomona vidi kao ‘mudraca’, valja znati da
će u budućnosti najveći dio mudrosne tradicije kralj Salomon zapraavo ‘uvoziti’ iz prijateljskih i osvojenih naroda i tradicija.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
8

U mnogočemu Salomon je zapravo bio prava suprotnost svome ocu Davidu, dok je
David zapravo bio (još uvijek karizmatski) ratnik koji se kroz trnje uspeo od pastira do
kralja, Salomono je rođen na dvoru i zapravo jedino poznaje život palače i udobnosti te
zapravo vlada snagom despota. Njegova je pak bila spretnost političara koji mudro održava
snagu Izraela.23 On beskrupulozno uklanja unutrašnje političke neprijatelje, rješava dvorske
intrige po kratkom postupku (uklanjanje svoga brata Adonije, 1Kr 2:13-25, Šimeja Šaulova
sina, 1Kr 2:36f). Tako ojačava svoj položaj:“Tako se učvrstilo kraljevstvo u ruci
Salomonovoj”, 1Kr 2:46b).
Jeruzalem. U političkom smislu kao izraelska kraljevska prijestolnica, a još više za
vjerski život Izraela, Jeruzalem označava najjaču kohezionu snagu Izraelaca. Prastara
povijest grada seže do Salema, po izvještaju Post 14,18 Melkizedek je bio kralj Šalema;
potom dolazi u ruke Kanaanskog plemena Jebusejaca u čijim je rukama sve do Davidova
osvajanja i utvrđivanja Jeruzalema kao prijestolnice ujedinjenog kraljevstva Izraela (2Sam
5). Jeruzalem je u vrijeme izraelskog osvajanja 'obećane zemlje' bio tek jedno od sela u
okolici dvanaest gradova koje su osvojili 'sinovi Banjaminovi' (Još 18,28). pa je neki Levit
stao prenočiti u 'Jebusu to jest Jeruzalem' (Suci 19,10). U vrijeme izraelskih osvajanja
Palestine, Jeruzalem je bio dio konfederacije 5 amorejskih kraljeva i plemena. Gradom je
tada vladao neki Adoni-Sedek, 'jeruzalemski kralj' (Suci 10,1-5).
Tek kasnije u vrijeme kada David, kralj, osvaja Jeruzalem iz ruku Jebusejaca, ta se
lokacija naziva Sion ili 'Sionska tvrđava', smještena ponad potoka Gihon.Jeruzalem će se
potom nazivati i 'Davidov grad' (2Sam 5,7). Tvrđavu Sion ne bi trebalo ipak smatrati samo
kao neku kompaktnu utvrđenu građevinu. Više je to riječ o strateško postavljenom brijegu
sa okruženjem i zaseocima na takvom uzdignutom položaju. 24 Sion se stoga redovito i
naizmjence koristi sa nazivima, Jeruzalem i 'Davidov grad'. Pisac knjige Kraljeva
objašnjava da je kralj Salomon pri prijenosu Kovčega Saveza u novoizgrađeni Hram sazvao
'sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji, da se prenese Kovčeg
saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona' (1Kr 8,1). Mnogi tekstovi
Psalama, posvjedočiti će da će naziv Sion kasnije zahvaćati i šire područje na kojem je
sazidan Hram (Ps 48,2; 84,7), 'Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koja namače
kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario' (74,2).

23
1 Kr 2: 12 “salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti”
24
IDB, vol.4, str.959
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
9

Raspad ujedinjenog kraljevstva

Ujedinjeno i snažno kraljevstvo Izraela podijelit će se na dva dijela i dva jedno od
drugog nezavisna kraljevstva, na sjeverno (Izrael) i južno (Judeja). Što su sve bili razlozi
raspadu ujedinjenog kraljevstva?
Ujedinjeno se kraljevstvo dijeli 922 BC (1Kr 12). Neposredni razlog raspadu
kraljevstva prije svega nesmiljeni je režim kralja Salamona. Nakon smrti snažnoga kralja
(1Kr 12:4) svih opterećenja i teški jaram koja (1Kr 12,4; 12,9) koji je na svoj narod postavio
kralja Salomon izazivaju reakciju. Ipak ono što je u korjenu ovog raspada jest vjerska
nevjernost Salomona, “istrgnut ću kraljevstvo iz ruke Salomonove”(1Kr 11:31b). Osim toga
postoje povijesne tenzije među plemenima još iz vremena kraljevanja Davida. Primjerice,
netrpeljivost i sukobi između plemena Benjamina i Jude, već dulje stvarali su probleme
(2Sam 19-20). No, ove pobune i težnje prema neovisnosti pojedinih plemena uglavnom su
uspješno suzbijali kraljevi David i Salomon.25
Roboam i Jeroboam. Ali sada, Roboam, sin pokojnoga kralja Salomona, umjesto da
smanji već postojeće tenzije, on bahato želi još “otežati jaram” (12:11). Nekako
istovremeno, Salamonov upravitelj dvora Jeroboam, još se za života Salamona urotio protiv
kralja (1Kr 11,26 i dalje). Sada otcjepljuje deset ‘sjevernih’ izraelskih plemena u kraljevstvo
‘Izrael’, sa središtem u Šekemu.26 Tenzije i pobune koje su ključale još za Salomonova
života, prisilile su Jeroboama na bijeg “u Egipat k Šišaku”(1Kr 11:40, cf. Hoš 7:11, 9:3).
Očito se, Jeroboam, na poziv, vratio iz Egipta u presudnom trenutku i nakon smrti kralja
Salomona (1Kr 12:20, cf. 2Ljet 10:1-4).
Važno je ovdje primjetiti, obzirom na preostali tekst Starog zavjeta, da se u
starozavjetnom tekstu, osobito u proročkoj literaturi, sjeverno kraljevstvo, dakle Izrael,
često naziva i ‘Efrajim’, po tome što su upravo Jeroboamovi korijeni u plemenu Efrajimovu.
To posebno naglašava prorok Hošea: “Što za tebe mogu učiniti, Efrajime?” ili “ ja sam
Efrajima hodati učio držeći ga za ruke njegove”(6,4; 11,3).
Uz Salomonovog sina, Roboama, staju samo dva od 12 izraelskih plemena, Juda i
Benjamin(12:20b-21). Ova dva plemena tvore kraljevstvo ‘Judeje’ sa sjedištem u
Jeruzalemu „Davidovu gradu“. Nastavljanje Davidove kraljevske loze poznato je i pod
imenom“dom Davidov”. Neobično je da Roboam uz svu vojnu i ekonomsku infrastrukturu
koju mu je ostavio otac Salomon, nije bio u stanju održati, makar i silom, ujedinjeno

25
tipičan je obrazac pobuna Šebe iz Benjaminova plemena protiv kralja Davida, 2 Sam 20:1f “Mi nemamo udjela na Davidu”, cf. 1Kr
12:16. Potom i Jeroboamova buna u vrijeme Salomona (1Kr 11, 2Ljet 10:1-4)
26
Šekem; značaj ovoga mjesta u izraelskoj povijesti ne može biti prenaglašen a o otme svjedoče svi događaji koji vežu Izrael uz
Abrahama i prvi oltar Jahvi (Post 12:6), uz Jakova i njegov prvi vlastiti posjed (Post 33:18), uz Jošuu i utemeljenje prve izraelske
plemenske konfederacije (Još 24)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
0

kraljevstvo. No, evidentno je i to da je Roboamu i Judinu kraljevstvu vojno prijetila i

obnovljena velesila Egipat (2Ljet 11:5-12; 1Kr 12:21)27. Vrlo je vjerojatno postojao i savez
Jeroboama (Izraela) i Egipta, još od vremena Salomona. U vrijeme kada je Jeroboam
prebjegao u Egipat kao politički disident. Faraon Šišak, da bi ojačao Egipat, aktivno je
primjenjivao znano načelo: ‘zavadi pa vladaj’. Davao je političke azile mnogim političkim
prebjezima iz susjednih naroda i kraljevstava. U usponu egipatske moći pod vodstvom tog
faraona, osim u biblijskom tekstu (1Kr 14:25), postoji i znamenita Lista hrama Karnaka.28
U toj su listi spomenute sve zemlje koje je Šišak savladao. Usporedno sa vjerskim padom
Jeroboama u sjevernom kraljevstvu (1Kr 12,26), i Roboam u Judeji napušta Jahvin zakon,
što je rezultiralo gubitkom Jahvine potpore i osvajanje egipćana pod vodstvom faraona
Šiška. Ovdje se započinju i aktivnosti proroka nasuprot kraljevom vjerskom otpadu, prorok
Šemaja dolazi kralju Roboamu sa slijedećom porukom: „Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili
mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku” (2 Ljet 12,5).
Mnogo kasnije slijedi propast i sjevernog i južnog kraljevstva, te izgon Židova u
Babilon, i to prvo: (a) pad Samarije, propast sjevernog kraljevstva (Izrael)(721), a potom i
pad Jeruzalema, i propast južnog kraljevstva (Judeja)(587).

Posljedice raspada
Povijesne, nacionalne i vjerske posljedice raspada ujedinjenog kraljevstva. Osim
političkog raskola iznutra i kompleksnih ekonomskih, političkih i vojnih posljedica,
vjerojatno jedan od najpresudnijih posljedica za budućnost izraelskog naroda u cjelini je
vjerski rasap, a kako povijest potvrđuje, za nestabilne političke i nacionalne prilike najbolji
je lijek uporaba religije kao kohezivnog sredstva. U tom pogledu, oba ova kraljevstva, mada
ipak više Izrael (sjeverno kraljevstvo), raznoraznim vjerskim lutanjima i uspostavom
religijskih središta nastoje očuvati nacionalnu i političku egzistenciju. To će se dakako
pokazati i opet presudnim, i to za obje kraljevske kuće, sve Židove i tadašnja židovska
plemena.
Na jugu Roboam potpuno se posvećuje pripremanju obrane od Egipta. Na sjeveru pod
Jeroboamom presudna je bila njegova bogohulna odluka: “Sad bi se kraljevstvo moglo
vratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu“.
Nakon savjetovanja sa svojim savjetnicima,”Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna
teleta i reče narodu: ‘Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo

27
već za vrijeme vladavine faraona Mernepta, u razdoblju XIX dinastije (1224-1211) Egipat ozbiljno oslabio uslijed unutrašnjih spletki,
tek je nakon skoro 3 stoljeća sada u periodu raspada Izraela na dva kraljevstva, u to vrijeme faraon Šišak (Šešonk?), sada XXII dinastija,
(engl.Shishak), Egipat ponovno ojačao u regionalnu velesilu.
28
Karnakova Lista dostupna i vidljiva je u današnjem Luksoru.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
1

iz zemlje egipatske” (12:26-33). Takvom vjerskom reformom Jeroboam namjerava ojačati

kraljevstvo u Izraelu. Jasno je da Jeroboam smatra kako za osnaženje i očuvanje kraljevstva
nije dovoljna samo vojna sila nego i vjerska konsolidacija naroda, pa makar to bilo i na
sasvim neispravnim osnovama. Nekada je kralj David za ujedinjenje i jakost kraljevstva
potražio u postavljanju jedinstvenog vjerskog temelja prenijevši Kovčeg Saveza u
Jeruzalem (2 Sam 6-7). Jeroboam smatra da će sličnom gestom ojačati svoje kraljevstvo
vjerskom homogenizacijom.
Pokazati će se ponovno kako ja za Židove povijest Izraela, oduvijek povijest osim one
sekularne, bila neodvojiva od vjerske. Tako da se njihova povijest ne može gledati kao
jedno ili drugo, već usko i neodvojivo povezano. U tom smo smislu govorili o tzv. 'svetoj
povijesti'.
Egzil i postegzilno razdoblje
Babilonsko izgnanstvo. Biblijski opisi ovog povijesnog razdoblja Izraela, iznimno
vjerno prikazani su kao navješataj u svojem tadanjem globalnom kontekstu u tekstovima
proroka. Osobito u tekstovima proroka osmoga stoljeća (usp. Tabela Kraljevi i proroci).
Prikaz života i stanja Židova u Babilonu izvrsno su prikazani u knjizi Danijela, gdje se osim
položaja Židova, izvrsno prikazuju tendencije tadašnje globalizacije u svim segmentima, od
kulturalnog, do vjerskog i tehnološkog.
Postegzilno razdoblje. Problemi povratka i obnove zorno se prikazuju u knjigama
Ezre i Nehemije. Problemi s kojima se Židovi suočavaju nakon Povratka pokazali su se vrlo
složeni. U nekim aspektima ponovno ravni samom fizičkom opstanku naroda. Kako opstati
bez ikakvih 'državnih' okvira, neke zadane društveno političke i vjerske forme postaje
ozbiljnim problemom re-organizacije. Kao naroda i Izraela kao nekakve i eventualne
buduće države, ipak sada nakon povratka iz Babilona praktički su bez ikakvih institucija.
Pad Jeruzalema (587) u cjelosti je razrušio sve institucijske aspekte židovske zajednice.
Kako u takvoj situaciji opstati i održati se. Narod bez nacionalnih institucija i zemljopisno-
političkih granica je narod (u svojoj zemlji) bez države. Povratak stoga postaje i
nepoznanica u redefiniranju nacionalnog i vjerskog identiteta. Pokazati će se kao problem
podvojenost židovske zajednice i u vjerskom pogledu, i to u odnosu na onaj dio te zajednice
koji je bio u Babilonu i onaj manji dio koji je sve to vrijeme ipak preostao u Jeruzalemu.

Samarijanci i Židovi
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
2

U proučavanju povijesti biblijskog teksta važno mjesto ima Samarijanski Pentateuh.29

Osim svoje vrijednosti za literarnu povijest teksta Staroga zavjeta i osobito starog
hebrejskog pisma, Samarijansko Petoknjižje svjedoči i o vjerskom razdoru između Židova i
Samarijanaca. Ovaj vjerski razlaz između Židova i Samarijanaca, kako znamo, prelazi
granice Starog zavjeta i nalazimo ga višestruko prikazano u Novom zavjetu. Indikativno je
napomenuto da je Isus putujući između Judeje i Galileje „morao proći kroz Samariju“(Lk
17,11). U Ivanovom evanđelju (Iv 4) slijedi pripovijest o Isusovu susretu sa Samarijankom,
na što su se njegovi učenici čudili, jer Židovi se „ne druže sa Samarijancima“ (4,9).
Animozitet između Židova i Samarijanaca iskazana je i negostoljubivošću prema Isusu i
njegovoj skupini na njihovu putu prema Jeruzalemu, kada im nisu htjeli pružiti konačište i
gostoprimstvo, „dođoše u jedno samarijansko mjesto da mu priprave gdje će prenoćiti. Ali
ga ne primiše, jer je bio na putu u Jeruzalem” (Lk 9,52). U vrijeme rasta rane kršćanske
crkve, Isusovi apostoli ostali su zatečeni kad je „ Samarija primila Božju riječ” (Dj 8,14).
U čemu se sastoji povijest ovih animoziteta i razlozi razlaza između Židova i
Samarijanaca? Tko su uopće ti Samarijanci? Povijest toga započinje u vrijeme povratka i
povratnika Židova iz Babilona. Obnavljanju razrušenog Jeruzalema pristupa skupina
sačinjena od civilnih i vjerskih upravitelja, prije svega Ezra, Nehemija, Zerubabel.
Dva su povoda sukoba i animoziteta između Židova i Smarijanaca. Jedan razlog je u
tome što su oni koji su se nudili za pomoć, Ezri i Nehemiji, pri obnovi jeruzalemskih zidina
bili drugih nacionalnosti koji su kolonizirali Jeruzalem i okolicu, u vrijeme židovskog
izgnanstva u Babilonu. Mada je isto tako vjerojatno da su i oni Židovi koji su preostali u
Jeruzalemu, a sada se ponudili za pomoć u obnoviteljsakom projektu bili ne prihvaćeni od
Židova povratnika. Raskol između izgnanih Židova i onih koji su u Jeruzalemu preostali
trajao je još u vrijeme babilonskog izgnanstva, između onih koji su bili daleko i onih koji su
(ostali) blizu (usp.Iz 57,19). O tome svjedoče i proroci, osobito prorok Jeremija. Ovi
starosjedioci u Jeruzalemu, najvjerojatnije sastavljeni od došljaka i naseljenika, ali i Židova,
željeli su učestvovati u izgradnji Jeruzalema. Svoju su želju izrazili voditeljima Židova
povratnika iz Babilona: “dođoše k Zerubabelu i k obiteljskim glavarima i zatražiše od
njih:“Htjeli bismo zidati s vama; štujemo vašega Boga isto kao i vi, i žrtvujemo od danâ
asirskoga kralja Esar Hadona, koji nas je ovamo doveo” (Ezr 4,2). Stoga je i vjerojatno da
su Židovi iz Samarije u neku ruku bili opozicija svojim sunarodnjacima-povratnicima iz
Babilona.30 Kao rezultat ovog raskola Samarijanci su za svoje svetište odabrali goru

29
najraniji primjerci Samarijanskog Petoknjižja nalaze se u Izraelu u Nablusu, nekada Šekem, gdje se čuva od malobrojne zajednice
Samarijanaca. Vidi: Wolf,H. “An Introduction to the OT Pentateuch”, 40
30
cf. IDB, vol.4, p.192
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
3

Gerizim, blizu Šekema. Po nekim kasnijim izvještajima oni su tamo sagradili i svoj hram.31
Brdo Gerizim značajan je i za Židove, obzirom da je to lokacija sa koje je Židovima trebalo
blagosloviti, pri njihovu ulasku, u Božju zemlju obećanja: “I kad te uvede Gospodin, Bog
tvoj, u zemlju u koju ideš, da je zaposjedneš, tada izreci blagoslov na gori Gerizimu, a
prokletstvo na gori Ebalu!” (Pnz 11,29).32 O raskolu i rasapu između Židova povratnika i
Smarijanskih Židova, izvještava i Nehemija, osim neprihvatljivih brakova (Neh 13), kod
Nehemije možda postoje i neke aluzije na novi vjerski samaritanski pokret (13,28).
Drugi je razlog razlaza između Židova povratnika i onih preostalih u Jeruzalemu,
određeni strah da bi ovi Židovi iz Babilona, svojom obnovom mogli biti potencijalnom
političkom prijetnjom. Nekom svojom političkom autonomijom u carstvu postati imperium
in imperio. Stoga su promatrači i starosjedioci, gledajući na njihov elan u obnovi i
entuzijazam, kao i isključivost u obnavljanju Jeruzalema, zaključili: “Što radite ovdje?
Hoćete li se pobuniti protiv kralja?” (Neh 2,19-20). Sve ovo razjarilo je predstavnika
‘domaćih Židova’, pod vodstvom izvjesnog Sanbalata, da nastoje osujetiti obnovu
Jeruzalema (Neh 3,33-38).

Rabinizam
Ovo je i vrijeme zaključenja i prihvaćanja kanona Staroga zavjeta, te za svekoliku
daljnju povijest Židova i židovstva, nastanak i razvoj rabinizma. 33 S počecima ranog
Judaizma sve se jasnije i snažnije očituje sprega i preklapanje vjerskog i etničkog elemnta u
identitetu Židova. Sve jasnije odvajanje svega židovskoga od onoga što je od 'gojima'
(pogana), svih nežidovskih naroda i kultura.

Intertestamentalno razdoblje
Intertestamentalno razdoblje izrazito označava utjecaj helenističke kulture. Povijesno
politički to je razdoblje uspona i pada Makedonske dinastije, oca i sina, Filipa i Aleksandra.
Uspostavom, a kasnije i padom carstva Aleksandra Makedonskog (323) otvaraju se na Istok
vrata helenističkoj kulturi. Nastanak i novih imperijalnih dinastija i vladara koje nisu bile
posebno sklone Židovima, tako antisemitizam pušta svoje povijesno korijenje, zorno
opisano u knjizi Estere. Na tadanju svjetsku scenu uspinju se dvije dinastije: Ptolomejskih
kraljeva (u Egiptu) i dinastija Seleukovića (Sirija i Mezopotamija). Granice između ova dva
imperija, tijekom 300 i 200 god. razgraničavaju se kod Tira u južnoj Siriji.

31
o tome izvještava Joseip Flavije u svojim „Starinama“ (Antiq. XI.viii.4)
32
cf. Pnz 27,12
33
B.Otzen, Judaism in Antiquity (JSOT, 1990), L.Roth, Judaism: a portrait (Faber and Faber, 1960)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
4

Palestinom vladaju egipatski Ptolomejevići. U pogledu biblijskog teksta opisi ovoga

razdoblja opisivani su u knjigama Makabejaca. U vrijeme Ptolomejske vladavine
Palestinom, Židovima nije postavljen civilni židovski upravitelj, već glavnu riječ ima veliki
svečenik. Ovaj je po svome pravu, ex officio, predsjedavajući Velikom vijeću ili Vijeću
starješina. Veliki je svećenik u to vrijeme i predstavnik Židova pri Ptolomejskom kralju.
Razdoblje Rima, rimske vlasti i uspon tog carstva ujedno označava i početak
biblijskog novozavjetnog razdoblja.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
5

3. TEKSTUALNI PROBLEMI
Nazivlje i raspored
Obzirom da je tekst SZ integralni tekst kršćanske Biblije, razumljivo i uobičajeno mi
smo prihvatili nazivlje i terminologiju u raspodjelu na tzv. 'Stari zavjet' i 'Novi zavjet'.
Dakako, u hebrejskoj Bibliji Židovstva postoji samo jedan 'Savez', pa se Sveto pismo i ne
naziva 'Stari zavjet'. Zapravo, sasavim neovisno od termina 'stari' ili 'novi' - hebrejska
Biblija u svom nazivu i naslovu uopće niti ne koristi naziv 'zavjet' ili 'savez'. 34 Naziv
hebrejske Biblije, kanonskih spisa jest TNK (TaNaK) što je skračenica od Torah ili Zakon
(Petoknjižje), sačinjen od prvih pet knjiga 'Mojsijevih' (T), potom Nebiim ili Proroci (N) i
konačno Ketubim ili Spisi (K). U prvim godinama, unutar Palestinskog Židovstva, još je
varirao ukupan broj SZ knjiga. Između 22 i 24 knjige. Naime, u to vrijeme 1 i 2 Samuelova
knjiga i 1 i 2 Kraljevima računale su se kao dvije knjige; dvanaest Malih proroka kao jedna
knjiga; Ezra iNehemija, kao jedna knjiga; 1 i 2 Ljetopisa kao jedna knjiga...
Naslovi pojedinih knjiga Petoknjižja. Nazivlje pojedinih starozavjetnih knjiga
razlikuje se od Kršćanskih naslova tih knjiga. Naslovi pojedinačnih knjiga u Tori
(Petoknjižju) slijede pravilo po kojem se svaka knjiga Petoknjižja imenuje slijedeći početne
riječi početne rečenice kojima se otvara prvo poglavlje pojedine knjige ! Knjiga Postanka,
u Tori po svojim početnim riječima otvaranja nosi naziv „U početku” (heb. ‘Berešit’);
biblijska knjiga Izlazak zvati će se „Evo imena“ (heb. ‘Weeleh šemot’) ili jednostavno
'Šemot'; knjiga Levitskog zakonika ima ime „Pozva Jahve“ (heb. ‘Wayiqera'); naziv
knjige Brojeva je „U pustinji“ (heb. ‘Wayedaber’); i konačno posljednja knjiga Petoknjižja
Ponovljeni zakon nosi naziv „Evo riječi“ (heb. ‘Eleh hadebbarim’).

Podjela teksta
Kršćanska Biblija. Između Kršćanske i hebrejske Biblije 'Staroga zavjeta', postoje i
razlike i unutrašnjoj podijeli teksta. Tekst Kršćanske Biblije podjeljen je na stihove i
poglavlja izvršen je tek u 16 st. Kršćanska podjela na poglavlja i stihove izvršena je mnogo
kasnije od hebrejske izvorne raspodjele TNK-a. Na stihove (retke) Stari zavjet je podjeljen
tek 1547 god, a kasnije 1571 god i na poglavlja.
Sedarim
Podjela hebrejskog teksta pripravljena za bogoslužno korištenje u sinagogi i usklađena
javnom liturgijskom čitanju. Podjela je izvršena na sekcije (odlomke). Jedan takav odlomak

34
treba imati na umu i uzeti u obzir terminološke razlike u odnosu na naziv - 'savez' i/ili 'zavjet' – pojmovi koji nisu istovjetni i ne mogu
se naizmjence koristiti.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
6

35
pripravljen za čitanje u sinagogi zove se - 'seder' (pl. Sedarim). Izraz 'seder-čitanje'
najčešće se odnosi na čitanje odlomka iz Tore, ali naskoro je uključivalo i i dodatno čitanje
iz Proroka, ili haftara.36 Cjelokupni tekst TNK-a podijeljen je na 154 sedarima (odlomaka)
prilagođenima za godišnja čitanja u Sinangogi. Takav raspored je sačinjen za razdoblje od
tri godine ili od 175 sedarima, za tri i pol godišnje čitanje. Babilonski liturgijski red odredio
je 48-54 čitanja određenih za jednu godinu.
Homilije, ili propovijedi, grupirale su se u dvije skupine – proema i yelammedenu. Za
proemu (uvodno razmatranje) koristio bi se biblijski tekst koji nije bio dio sedera ili haftare.
Yelammedenu poziv je na pouku (yelammedenu rabbenu).37 Takve homilije slijedile su
određeni sustav povezivanja biblijskih tekstova, pa se zove haruzin (nizanje).38

Tekst i predaja
Ketib i Qere
Tekst kao sveta knjiga je onaj koji pred nama dolazi kao napisan,“ketibh”, ili naglas
čitan,“qere”. To su slučajevi, gdje je grafijski jedno zapisano a drugo se čita. Tipičan je
primjer pisanje i izgovaranje Božjega imena. U u pisanom obliku imamo, “Yahweh”, a
naglas čitamo “Adonay” (= Gospod(in).
Soferim
Knjigovođe teksta, dakle, oni koji su na minuciozan način osiguravali da se tekst
prepisuje i prenosi bez imalo izmjena ili eventualnih prepisivačkih grešaka (?) nazivali su se
'soferim'.
Masora
Hebrejski tekst SZ nazivlje se i “masoretski tekst” po židovskim stručnjacima teksta i
autorima vokaliziranog teksta - “masoreti” ( a.d.500-1000). Obzirom da je izvorni hebrejski
tekst konsonantni, 'masoreti', nastavljači 'sopherima' koji, kao ni ovi, ne vrše nikakve
intervencije u tekst, konsonantima su samo dodavali vokale. Dakle, njihov je jedini zadatak
bio vokalizirati postojeći konsonantni tekst.

35
rd,sñe red, uređenje
36
pri odabiru teksta za haftaru, odabirao se onaj tekst koji je na ovaj ili onaj način navezan na čitanje iz Tore
37
dm;l' poučiti
38
usp.Bowker J. The Targums and Rabinic Literature
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
7

4. POVIJEST KANONA STAROG ZAVJETA

Nastanak kanona SZ.
Židovstvo, uz sve unutrašnje raznolikosti, u temeljima ujedinjuje i veže odnos prema
Tori. Kroz povijesna previranja koja su Židove i Židovstvo dotakli i izvan i iznutra,
Danijelova knjiga označava završetak razdoblje Starog zavjeta. Ovime započinje
intertestamentalni period, sve do pojave Kršćanstva.
Sukobi i agresija. Unutar Židovstva u tom su razdoblju razna strančarenja i razne
struje uzrokovale i raznolike unutrašnje sukobe.39 Sve to vrijeme pojavljuje se i uspinje u
moći carstvo sa središtem u Rimu. Najteži, vanjski, udarac Židovstvu dogodio se upravo u
vrijeme uspona Kršćanstva. Tada su Rimljani tijekom ratnih sukoba sa Židovima razorili
Hram i protjerali većinu Židova u dijasporu (66-70 god).40 Jedan manji dio Židova ostao je
u Palestini. Od više Židovskih stranaka, ovaj udarac je najteže pogodio upravo Saduceje,
koji su više od drugih bili povezani sa Hramom. Farizeji su donekle lakše podnosili ovaj
udarac, utoliko što su više prianjali uz Toru i bogoslužje sinagoge. Na taj su se način nešto
lakše suočavali sa nastalom krizom.
U svemu tome, silom ovih (ne)prilika, nestankom sa lica zemlje i fizičkog središta
Židovstva; stvaraju se novi poticaji da se artikulira i nanovo razmotri položaj Pisma i
kanona. Sve je to potaknuto i određenim strahom da će sada helenistički utjecaji još oslabiti
i zaprijetiti raseljenom Židovstvu i zatrti njihov nacionalni i vjerski identitet. Kao
'kontramjera' uspostavlja se učilište u Jamniji koja naskoro postaje veliko i ugledno središte
Farizejskog Židovstva. 41 Nakon višegodišnjih rasprava i razmatranja, različitih uvjeravnja i
mišljenja, god 90 na okupljenoh sinodi Židovski kanon Pisma bio je prihvaćen i zaključen.
Naravno, davno prije ovih godina, temeljni dio kanona Pentateuh (Tora) već je bio
prihvaćen i ustanovljen, umnogome zahvaljujući i djelovanju Ezre,

Kanonske i deuterokanonske knjige.

Prvih stotinu godina, kršćanske ere, Sveto pismo rane Crkve isključivo se sastojalo od
Staroga zavjeta. 'Knjige' Pisma (evanđelja i poslanice) što će se tek nazivati Novi zavjet, već
su bile napisane i završene, uglavnom prije završetka 1 st; ali ne još i autorizirane i
prihvaćene kao 'kanonski komplet'. S tim su spisima (pismima, 'knjigama') pisci 2 st. bili
upoznati i koristili ih u svojim prepiskama. Ovi spisi, budućega Novoga zavjeta, nisu još
imali status biblijskog kanona niti su postojali u takvom obliku.

39
sukobi sa Samarijancima; 128 pr Kr pod vodstvom jednog od Makabejaca (Ivan Hirkanus) osvaja Šekem.
40
'hurban',razorenje i opustošenje Hrama. Biblijski poetski opis prvog hurbana (586): Ps 74:3; Jer 44:2; Neh 2:17
41
utemeljitelj je rabi Johan ben Zakkai
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
8

Crkva prihvaća Stari zavjet. S druge strane, Židovstvo je, prije Kršćanstva, već imalo
prihvaćen i odobren komplet svojih svetih knjiga. Konačni broj svetih spisa, čime se
'zatvara' kanon Svetog pisma Staroga zavjeta prihvaćen je i odobren na sinodi u Jamniji (90-
100 god).42 U apostolsko vrijeme Stari zavjet je dakle, već postojao. Kršćanska je Crkva to i
takvo Sveto pismo i sama prihvatila. Kada su kršćanski pisci, ranog patrističkog doba citirali
Sv. pisma, to se, dakako, odnosilo na Židovska Sv.pisma.43 U to vrijeme, drugog stoljeća,
bilo je i onih skupina Kršćana koji nisu bili sasvim uvjereni u korištenje ovih Židovskih Sv.
pisama, a bilo je i onih koji su gajili posebno nepovjerenje, kao Marcion i marcioniti. Ipak,
to su bile iznimke a ne pravilo. U pravilu Kršćanstvo je u cjelosti primilo Židovska
Sv.pisma.

Dijaspora i palestinsko Židovstvo

Za židovstvo, iz ranog kršćanskog razdoblja, prihvaćanje Petoknjižja (Tore) nesporno
je i bez nekih osobitih kontroverzi. Što se tiče preostalih knjiga SZ, postojale su razlike u
tretmanu i prihvaćanju. Ove razlike posebno su se očitovale između Židova u Palestini i
onih koji su bili u dijaspori; osobito onih koji su živjeli u središtima kao što je to bila
Aleksandrija.
Između ove dvije skupine Židova postojale su razlike u pogledima na kanon Svetih
pisama TNK-a. Za Židovi dijaspore, govorni jezik bio je grčki. Oni stoga i nisu koristili
hebrejski izvorni tekst nego grčki prijevod SZ. Tako su još jedno vrijeme, na ovaj ili onaj
način u dijelu prihvaćali i neke 'deuterokanonske' (apokrifa) knjige koje su bile dio tog
prijevoda. Prvi kršćani, također SZ hebrejskim izvornim tekstom se nisu koristili, nego su se
služili istim grčkim prijevodom. Prema tome, ono što je uglavnom bilo u opticaju, u tim
područjima, bila je Septuaginta, grčki prijevod hebrejskog teksta SZ. Prijevod Staroga
zavjeta pripravljen još u 3 st pr Kr u Aleksandriji.44

Aleksandrijski kanon
Nedvojbeno je da su Židovi i židovstvo bili podložni okolnostima koje su utjecale na
njih odnosno na razna okruženja u kojima su se nalazili. Palestinski Židovi ostali su, u
kulturalnom, vjerskom i jezičnom pogledu, na ishodištu izvornog Judaizma, dok su Židovi u
dijaspori bili snažno izloženi utjecajima helenističke kulture i jezika. Vjerojatno sve od
razine njihove društvene i kulturne, integracije, pa sve i do moguće asimilacije. U vjerskom
42
to razdoblje kanonizacije je vrijeme u kojem je kompletiran konsonantni hebrejski tekst, gdje su i minuciozni detalji u tekstu bili od
presudne važnosti; velik dio ovoga posla odrađen je zahvaljujući radu Rabbi ben Akibe (55-137) (usp. Wurthwein E. The Text of the Old
Testament)
43
Klement Rimski, Justin..
44
postoji mišljenje da je Židovstvo dijaspore i prije sinode u Jamnii (90 god) i konačnog utvrđivanja SZ kanona, koristilo i širi krug SZ
(svetih ?) spisa kao neki 'treći' predsinodalni kanon SZ (usp. Sundberg A.C. The Old Testament of the Early Church)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 2
9

i kulturološkom pogledu, za Židove dijaspore, oznaka jednoga takvog integrativnog procesa

bio je za njih i grčki prijevod Staroga zavjeta (LXX). U obje tradicije Židovstva (palestinska
i dijaspora), poredak biblijskih knjiga uvijek je započinjala Torah (Knjige Mojsijeve,
Zakon), pa tako i u LXX.
Daljnji raspored starozavjetnih knjiga u Septuaginti raspoređuje se u skladu sa
literarnom formom i stilom, sadržajem ili autorstvom.45 Uz to LXX će u svoj (potencijalni)
'kanonski komplet knjiga' uključiti i spise koji su nastali u razdoblju od 200 pr Kr do 100
Kr.46 Po tome mnogi su skloni zaključiti da je postojao Starozavjetni kanon aleksndrijskog
kruga. Bez obzira da li je tome tako bilo, u smislu nekog čvrsto određenog Aleksandrijskog
kanona Staroga zavjeta, stoji činjenica da je kršćanska Crkva prihvatila knjige Staroga
zavjeta koje su tradicijski bile prihvaćane od Židova helenističkog podneblja. Postoje ipak
sumnje da je Aleksandrijski kanon kao takav istinski i postojao.47

45
pa nakon Petoknjižja slijede knjige (Povijesne) po formi i stilu...potom su i dalje grupirane kao: 'Mudrosne knjige', 'Proročke
knjige'...etc.
46
1&2 Makabejaca, Tobija, Knjiga Mudrosti.
47
ovo je utoliko i razumljivo obzirom da se Kršćanstvo prilično brzo širilo izvan granica tadašnje Palestine. No postoje i snažne
argumantacije da LXX umnogome ima zapravo i Kršćanske izvore (usp. Carson D.A. & Woodbridge D. Hermenutics, Authority and
Canon, str.308). Osim toga u tome ide i argument da se Filon nigdje u svojim radovima ne poziva na svetopisamsku izvan-kanonsku
literaturu SZ. Također, Origen i Atanazije, aleksandrijski crkveni oci pozivaju se na 22 knjige Staroga zavjeta u skladu sa Židovskim
kanonom.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
0

5. LITERARNI PROBLEMI
Tekst i kontekst
Opravdana je učestalost one opaske koja veli kako 'nema teksta bez konteksta'. Pitanje
konteksta složeno je, obzirom da uključuje nekoliko bitnih elemenata koji ga određuju. Prije
svega, kako smo već napomenuli, valja prepoznati neposredni literarni kontekst i literarnu
formu; zatim povijesni (povijesni kontekst) kada, i u koje vrijeme i u kojim povijesnim
uvjetima je neki tekst nastao. Treba prepoznati i društveni okvir (društveni kontekst) nekog
teksta. Nastojati saznati u kojem je društvenom sloju nastao i kome je neki tekst namijenjen.
Povijesni i društveni, literarni ili mitologijski.
Proces nastanka. Put koji neko literarno djelo prijeđe do njegova nastanka i konačnog
oblika u današnje vrijeme umnogome i znatno se razlikuju od načina na koji je nastajao
tekst u drevnome svijetu ili pak u svijetu prije izuma tiskarstva. Razlikuje se i naše poimanje
autorstva i autora kojem se pak pridodaje određeno djelo, knjiga.

Književna vrsta i literarna forma

Važno je prepoznavati i uočavati razlike u naravi teksta koji imamo pred sobom. Po
literarnoj vrsti ili formi. Dakle, da li je neki tekst prozni, poezija ili diskurs 48. Po literarnoj
vrsti razlikuju se, prozno-narativna djela od pjesničkih. Po literarnoj vrsti teksta i žanru, to
prepoznajemo kao stilistički element.
Baš kao što se i po formi, razlikuju, od recimo, enciklopedijsko-kompilacijskih djela
(tehničke enciklopedije ili suvremeni telefonski imenik). Teško ćemo kompilirati i
oblikovati telefonski imenik u, recimo, pjesničkom stilu (?). Po formi to su mitovi, pučke
pripovijesti 49, herojske pripovijest ili sage 50, legende 51.

Autorstvo
U pitanju je dakako i poimanje autora i autorskog djela. Radi li se, o izvornom djelu
jednog ili skupine autora, ili kompilaciji urednika-sakupljača ili preinakama redaktora. Ovi
odnosi su izričito važni, iako ne uvijek i jednostavni. Suvremeni čovjek, u svemu tome,
zauzima ponešto drugačiju percepciju načina nastanka literarnog djela, od drevnih vremena.
Suvremena popularna percepcija nastanak nekog teksta prati, recimo to tako geometrijskim

48
konverzacije, kraćeg ili dužeg obima. Primjerice, razmjena pozdrava između dvoje ljudi, već je diskurs, koji se eventualno može
proširiti na opširniji dijalog, razgovor ili diskurs jednoga od dvoje govornika. Diskurs, dakle, ima prilično jasno označene granice početka
i kraja., pa je time označen jednom pravilnom progresijom. Mnoga Isusova naučavanja u NZ primjeri su diskursa (usp. Cotterell &
Turner,241)
49
eng. 'folktale', njem. 'Marchen'
50
eng. 'saga'.
51
legende se utoliko razlikuju od herojskih priča (sage) što ove prethodne u sebi imaju jasno izraženi religijski element. To uključuje
priče o svetim i pobožnim ljudima (svećenici, proroci, pravednici), svetim mjestima (svetišta), svetim događanjima (vjerskim
blagdanima). Upravo to da se legende usredotočuju na svete ljude, razlikuje legende od mitova koji se pak usredotočuju na područje
božanstava i bogove. Tako će mnogi drevni grčki mitovi, obzirom da uključuju bogove i ljude, često biti na granici između mita i legende
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
1

jezikom, linerani obrazac. U tom smislu to je pravocrtno kretanje koje započinje s autorom
izvornog autorskog teksta, pera i papira, pa do završetka takvog djela. Autor, za razliku od
urednika-redaktora, je onaj, koji za svojim pisaćim stolom ispred praznoga papira, s perom
u ruci, u svojoj stvaralačko-spisateljskoj ingenioznosti prazan bijeli papir pretvara u tekst, ili
umjetničko djelo. Radi se dakle o izvornom (znanstvenom ?) djelu. To bi bilo načelo
jednostavne korelacije između (jednoga) autora i njemu pridodanog njegova literarnog
djela.52 U tom je smislu cijeli proces i razvoj pravocrtan (linearan); jedan autor kao
jedinstveni izvor budućem tekstu.
Usmena predaja. Pisanje 'unatrag'. Nastanak mnogih biblijskih tekstova Staroga
zavjeta, svakako ne prati ovaj suvremeni pravocrtni (linearni) obrazac gdje pisac (autor)
sjeda, piše, sve dok ne napiše te oblikuje tekst skoro pa u jednom mahu i dahu. Mnogi
biblijski tekstovi nastali su 'pisanjem unatrag'.

Svetost teksta
Što je to 'sveti tekst' ? U samom nazivu 'Sveto pismo' nalazimo ne samo one teme koje
se odnose na božansko nadahnuće ili nepogrešivost svetopisamskog teksta, kao Riječi
Božje; nego tu nailazimo i na neka druga poimanja svetosti 'svetoga teksta'. Svakako to su
pitanja prijenosa i predaje, ali i nastanka samog teksta koji se percipira ili proglašuje svetim
tekstom. Iako se ovo odnosi na sve religije, ono ipak ima posebno mjesto u sklopu religija
koje se ponekad nazivaju i religijama knjige (judaizam, kršćanstvo, islam). U ovih, a osobito
u judaizmu i islamu, poimanje svetosti teksta usko je povezana i sa izvornim jezikom
(jezicima) 'svetog pisma'. U judaizmu to je dakako hebrejski jezik a u islamu arapski.
Ovdje nam nije namjera baviti se pitanjima božanskog nadahnuća i autoritet
Svetopisamskog teksta kao Riječi Božje. Naš je ovdje interes u pitanjima tretiranja svetog
'pisma' kao svetog teksta u području svetog teksta u smislu – nastanka teksta; prijenosa i
predaje. Svojevrsna lingvistička autorizacija svetopisamskog teksta pripadala bi onom
pismu i jeziku (ili biblijskom prijevoda) a koji se iz ovih ili onih razloga smatrao svetim
'pismom' ili svetim jezikom (lingua sacra). Za razliku od jezika (vernacula) koji se niti u
liturgiji niti u biblijskom tekstu nije mogao prihvatiti. Po takvoj podjeli na 'sveti' i 'govorni'
(kolokvijalni) tekst/jezik – liturgija i bogoslužje mogu korisiti samo onaj tekst, bilo obrednih
knjiga ili svetopisamski tekst koji je prihvaćen kao 'posvećeni' i odabrani.

52
Williams,J.A. „Povijest biblijskih predaja“ (PBP) (Dobra vest, Novi sad, 1984) iako se PBP uglavnom usredotočuje na hermenutičke
problemei načela
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
2

Poimanje 'svetosti', procesa nastanka i predaje nekog biblijskog teksta i konteksta; sve
su to nezaobilazne teme u proučavanju biblijskog teksta Starog zavjeta u formi kakvoj ga
danas imamo.
Pojam 'svetosti' teksta često karakterizira literalizam, kako u smsilu neokrnjene
cjelovitosti i trajnosti samoga teksta, tako i tretmana i odnošenja prema 'svetom' tekstu, i u
53
materijalnom pogledu. U poimanje 'svetosti teksta' ulazi tada sam jezik neke predaje ili
božanske objave. Islam tako primjerice prepoznaje arapski jezik kao jedini obredno
prihvatljiv jezik 'svetog Kurana', kao integralni dio kuranske predaje. Već će i sama
glasovna vrijednost tog jezika (foničke vrijednosti) ili same pojedine riječi biti sastavni dio
izvorne božanske kuranske objave. 54
Pojam 'svetog teksta' , osobito u odnosu na tekst Staroga zavjeta, usko je povezan i sa
tradicijama pismoznanaca ili prepisivača biblijskog teksta ('soferim'), a potom kasnije kroz
povijest i sa tradicijom onih koji su izvršili vokalizaciju hebrejskog konsonantnog teksta
('masoreti'). kako se u mnogih tradicija već i sam materijalni tekst ili prijevod 'svetog' teksta
smatra svetim, i u smsilu svoje neokrnjene cjelovitosti i trajnosti.

Prijevodi svetih pisama

Naknadno izvornoj božanskoj objavi, u nekih religijskih tradicija, pod pojmom 'sveti
tekst' to može postati i neki osobito ovjereni i prihvaćeni jezik ili pismo prijevoda izvornog
teksta objave koji tada zaprima inherentnu 'svetost' takvog prijevoda. U tradiciji rimske
crkve, unatoč činjenici da se liturgija danas obavlja na narodnim jezicima, latinski je izvorni
jezik liturgije.55 S druge strane Vulgata kao latinski prijevod Svetoga pisma, umnogome je
još uvijek referentni i autoritativni svetopisamski prijevod. Na njega se ipak i još uvijek
poziva u pojedinim slučajevima ili osobitim situacijama. Iako su biblijsko prevodilaštvo i
mnogi biblijski prijevodi prešli rubikon 'svetog' jezika i svetoga teksta, u okvirima
rimokatoličke tradicije još se vodi otvorena rasprava o pravovaljanom liturgijskom jeziku. 56
To su osobiti autorizirani tekstovi-prijevodi koji imaju zaprimaju odobrenje i prihvaćanje (?)
imprimatur.57 Pojava novih biblijskih prijevoda dočekuje se ili sa skepsom i rezervom, ili
potpunim odbacivanjem. U nekih, protestantsko-evanđeoskih tradicija, išlo se i do te mjere
53
cf. Ps 119.97 „O, kako ljubim Zakon tvoj“; Mat 5.17-18 „dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova Zakona
sigurno neće nestati“
54
„Arabic is sacred in the sense that it is an integral part of the Qur'anic revelation whose very sounds and utterances play a role in the
ritual acts of Islam.... The very sounds and words of such a sacred language are parts of the revelation.“ (http://www.islamia.com/)
55
'Sacrosanctum concilium', art. 36 (par.1 „U latinskim obredima treba sačuvati latinski jezik, osim gdje postoji posebna povlastica“)
56
cf. Liturgiam authenticam; posebno art. 23; 37; 41a; 43. Za liturgijske potrebe referentni tekst jest prvo izdanje Rimskog misala, čiji se
latinski tekst uzima kao 'tipičan' (editio typica) i kao takav prihvaćen 1970
57
Kan. 825 - § 1. Knjige Svetoga pisma ne mogu se izdati bez odobrenja Apostolske Stolice ili biskupske konferencije; isto tako, da bi se
mogli izdati njihovi prijevodi na narodnom jeziku, traži se odobrenje spomenute vlasti i da istodobno imaju popratna i dostatna tumačenja.
§ 2. Prijevode Svetoga pisma, popraćene prikladnim tumačenjima, mogu katolički vjernici s dozvolom biskupske konferencije pripraviti i
izdati i zajedno s odijeljenom braćom.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
3

da se određeni biblijski prijevodi teksta i specifični jezični izraz takvoga prijevoda, smatraju
se skoro pa i u fizičkom smislu, kao 'sveti tekst' (prijevod). Povijest biblijskog prevodilaštva
i izdavaštva tradicionalno ukazuje ne samo na ovakva prihvaćanja ili neprihvaćanja
određenoga teksta nego i na određenog jezičnog izraza kao posebno 'posvećenoga'. U
prijevodima to je najčešće arhaični jezični izraz koji se tada percipira kao prihvatljiv ili pak
svetiji od nekog drugog biblijskog teksta-prijevoda suvremenijeg jezičnog izraza ili jezičnog
standarda.
Razvoj biblijskog teksta i prevodilaštva kroz vijekove blisko je vezan i uz povijest
crkve i tretman koji je na ovaj ili onaj način imala Biblija od strane crkvenih autoriteta. U
tom smislu, osim izvornih biblijskih jezika, hebrejskog i grčkog, 'posvećeni' jezik Svetoga
pisma kroz vijekove bio je latinski jezik i latinski prijevod. 58 U vrijeme velikog prevoditelja
Biblije na engleski jezik, Johna Wycliffa (14 st), tadašnji kroničar Henry Knighton cinično
se osvrnuo na projekt novog prijevoda Svetog pisma, rekavši da engleski govorni jezik nije
baš lingua angelica ('anđeoski jezik') igrom riječi na lingua anglica ('engleski jezik').59

Neke literarne forme biblijskog teksta

Etiologija
Etiologija kao biblijska forma. Etiologija kao pojam po naravi je hermeneutski. Ovom
literarnom formom opisuju se prošli događaji kao tumačenje i uzrok za neko sadašnje stanje.
Ili drugim riječima, etiološki tekstovi su „oni tekstovi koji sadašnje stanje stvari dovode u
vezu s nekim davnim događajem kao njegovim uzrokom“.60 Često su to i fiktivni događaji,
koji pojašnjavaju sadašnje stanje.
U Starom zavjetu to je raširena i važna literarna forma. Etiologija se javlja u nekoliko
različitih oblika i aspekata. Ona može tumačiti stvarnost (ljude, događaje) na temelju
značenja hebrejske riječi ili imena (etimološka etiologija).61 Ili često kao teološka
interpretacija, 'teološka etiologija' (posebno u Post 1-11).62 Zmija je tako u pripovijesti Post
3, već dobila svoje 'mjesto u povijesti' kao prikaz đavla, a pojašnjava i kasnije razlog zašto
je kasnije u nekim kultovima nekih naroda zauzela važno mjesto. Isto tako, Post 3:14-19,
izrečena prokletstva, pojašnjavaju i na taj način daju razloge nevolja koje će zadesiti
čovjeka mnogo kasnije i na mnogo načina kroz povijest.

58
„editio typica“ (po prvom izdanju Rimskog misala) kao reprezentativni uzorak latinskog (liturgijskog) jezika i prijevoda Sv.pisma
(Nova Vulgata Editio)
59
McGrath, str.20
60
Rebić, u „Stari zavjet-vrelo vjere i kulture', str.13
61
osobito prošireno u imenima mjesta ili osoba, npr. 'čovjek' (heb. iš), a 'žena' će biti (heb. išša). Zatim, primjerice, ime mjesta Penuel
('vidjeh Boga licem u lice', Post 32:31)
62
u Post 2-3 stanje grješnosti čovjeka opisano je upravo etiološkom formom, pada u grijeh i neposluha Bogu
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
4

Mit i mitologija
Hrvatska riječ 'priča' u svojoj polisemičnoj semantici može se vrednovati na nekoliko
načina. Obzirom na svoju (povijesnu) egzaktnost i vjerodostojnost (točnost!), kao i po svojoj
estetskoj vrijednosti ('lijepa' ili 'ružna' priča). Priča može biti – 'istinita' ili 'izmišljena',
'povijesna' ili 'priča za djecu'. Imamo i 'narodne priče' (eng. folktales). To su 'pripovijesti'
koje su, u određenoj mjeri, temeljene na nekim povijesnim činjenicama, ali same nisu ipak
egzaktna 'povijesna priča'. U nekim kršćanskim tradicijama, recimo, važno mjesto
zauzimaju priče o svetim ljudima (hagiografije), koje vrlo često zauzimaju mjesto 'narodne
priče'. Kako god, sam izraz 'priča', na ovaj ili onaj način nosi u sebi pripovjedački element,
nezaobilazan aspekt usmene predaje i nekog 'kolektivnog sjećanja'. To je, dakle, 'priča' ili
'pripovijest'.
Što je onda 'mit' i koji su karakteristični elementi mita ? Na sam spomen 'mita',
sigurno prva misao nije 'istinita priča' (događaj). To je ono što ponajprije mit nije. U širem
smislu 'mit' je također priča sa svim spomenutim elementima usmene predaje. Ovakve
usmene predaje na određeni način stvaraju jednu vrstu zajedničkog sjećanja, korporativne
memorije, koje se vječno ponavlja i ne pripada jednom pojedinačnom događaju smještenom
u jednom vremenu i jednom prostoru. Tako na primjer uglavnom sve drevne civilizacije i
kulture imaju mitologijsku pripovijest o potopu, kao što u Svetom pismu imamo također
Nou i potop. Pa govorimo o pred-potopnim razdoblju i ljudima, i onom vremenu i ljudima
koji, po Svetom pismu, dolaze nakon potopa.
Mitovi opisuju aktivnosti bogova, pa su tako postavljeni u politeistički kontekst, Stari
zavjet po takvoj definiciji ne sadrži mitove, ali sadrži mitologijske elemente. Valja stoga
jasno načiniti razliku između mita od mitoloških elemenata nekog teksta. Tako ćemo u
Svetom pismu naići na mitsko biće, kao što je to Levijatan, vjerojatno drevna mitska ideja o
čudovištu morskih dubina i kaosa, zapravo, svojevrsnom utjelovljenju potopnog kaosa (Ps
104:26; Job 40:24).
'Mit i mitski način mišljenja i izražavanja jesu sredstvo a ne cilj, kao što su jezik, ili
slika, ili kip, ili simbol, sredstvo kojim čovjek prenosi svoje misli drugom čovjeku'
(Rebić,14).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
5

3. MISAO I JEZIK STAROGA ZAVJETA

Jezik Biblije
Egzaktnost je baština helenističkog misaonog procesa zapadnoeuropskog svijeta. To
znači da je naše prvotno očekivanje sasvim precizna točnost o nekom događaju. Točni
datumi tako postaju glavni nositelji povijesti.
Starozavjetnom semitskom čovjeku znatno je važnije bilo upoznati povijesno-
spasenjske posljedice nekog događaja od pedantno egzaktnog povijesnog bilježenja. U
povijesti hebrejske literature teško je naći pokušaje sustavnog i tematskog razvrstavanja
onih literarnih djela koja bi nalikovala našim sustavnim teologijama, razvrstanim i
odijeljenim po kategorijama. U korijenu problema to je pitanje jezika Biblije. U odnosu na
Stari zavjet, u tom se pogledu iznjedrio cijeli niz radova i autora koji se fokusiraju na
problem slikovitosti biblijskog jezika 63.

Figura i slika
Starim zavjetom vlada predodžbeni i figurativni jezik, i sve je počelo razmatranjem
izraza (jezika i govora) Staroga zavjeta u čijim se temeljima zapravo nalazi imaginacija i
slika obzirom na prosvjetiteljski jezik egzaktnih kategorija. Racionalizma sa spekulativnim
načinom razmišljanja i apstrahiranja. Metafore i simbolično-slikoviti jezik temeljni su i
prevladavjaući izarzi Staroga zavjeta. Shodno tome analogija je temeljna izrazu židovske
misli i starozavjetnom tekstu. Analogijski obrazac osnovni je lingvistički instrument.
Lako je vidjeti kako Stari zavjet govori figurativnim jezikom kada govori o
egzistencijalnim temama života i smrti. To je jezik oslikan dinamičnim slikama lišen
apstraktnih izraza. “Užeta smrti sapeše me” (Ps 116:3), ili, “Uzet ću čašu spasenja”
(116:13); pa opet “Jahve je pastir moj” (Ps 23), “Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja
prelijeva” (23:5b), dok je ideal zajednice i zajedništva “kao na glavi ulje dragocjeno, što
slazi na bradu, bradu Aronovu” (Ps 13:2).
Literarnost u smislu doslovnosti u izrazu Staroga zavjeta u mnogočemu postaju
zapravo nemogućnost - kako opisati Boga, ljubav, smrt, ili u spekulativnom smislu
zapadnjačke apstrakcije opisati čin Stvaranja...etc. O problemu teološkog i biblijskog jezika,
govora o Bogu i božjim stvarima mnogo se razglabalo. (Usporedi: W.Pannenberg, u P.Avis,
str.71; I Vatikanski koncil...).

63
G.B.Caird, “The Language and Imagery of the Bible”; P.Cotterell & M.Turner, “Linguistics and Biblical Interpretation”; A.Gibson,
“Biblical Semantic Logic”; P. Avis, “God and the Creative Imagination”
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
6

Analogija
U Starozavjetnom tekstu osobito su naglašene i prisutne analogije.64 Izraelov Bog
učestalo je prikazivan i opisivan analogijama. On je “otac”, “pastir”, “zaručnik”, “kralj”.
U tom smislu, novozavjetno Isusovo poučavanje svetih pisdama zapravo je nastavak
židovske rabinske metode i obrasca u kojem analogija i analoški obrazac imaju važno
mjesto. Osvrnemo li se na četiri Evanđelja, nije slučajnost da se ovo osobito očituje baš u
tzv. “židovskom evanđelju“ evanđelista Mateja.65 Tamo imamo i poznatu prispodobu o
sijaču:“Tada im je o mnogim stvarima govorio u usporedbama” (Mat 13:3), pa su već
njegovi učenici zaželjeli malo direktnijeg izlaganja i pristupa:“Približiše mu se učenici i
upitaše ga: Zašto im govoriš u usporedbama?”(13:10).

Antropomorfizmi
Zatim tu su još i neizbježni antropomorfizmi. Na početku knjige Postanka nakon što se
prvim ljudima otvaraju oči (3:7), što je već po sebi metaforički, čuju korak Jahve, Boga, koji
je šetao vrtom za dnevnog povjetarca” ( 3:8).
Sve se zapravo personalizira. Stoga je antropomorfni način govora i razmišljanja
ključni za SZ misao. Nije začudno zato da hebrejska misao, kao što je to bio slučaj kod
Saduceja u Novozavjetno vrijeme, koji nemaju pojam apstraktnog vječnog života duše.
Naime, duša mora imati svoje ‘sjedište’ i osobnost, da bi bila relevantna stvarnosti mora biti
personalizirana. U jeziku Starog zavjeta izraz “ruah” istovjetan je za “dušu”, ali i za
“vjetar”. Svaki imalo apstraktan izraz ima svoju istoznačnicu jezikom slika i u realnom
svijetu.

Egzegetsko-hermenutske metode rabinizma

Temelj rabinskoj metodi jest “midraš” (heb.vrd tražiti, istraživati), egzegetska
metoda kojom se prije svega nastoji osvjetliti i za bolje razumijevanje pojasniti biblijski
tekst. Podijeljen je na dvije vrste. “Halakah”, se bavi razlaganjem zakonodavnog
biblijskog materijala i “hagadah” narativni aspekt koji pokriva preostale dijelove i po
naraavi je zapravo homiletički.
“Soferim” ili “masoreti” i njihov zadaci i pothvati ne mogu se približavati ili
uspoređivati sa suvremenim sistematičarima ili sustavnim teolozima. U temelju njihove
zadaće nije se nalazio poziv sustavnog teologa nego pedantnog prenositelja svetog teksta.

64
analoški obrazac = “riječ koja služi kao ishodišna u procesu analogije zove se “analoški obrazac” (R.Simeon, Enciklopedijski rječnik
lingvističkih naziva). U NZ imamo “sijač” i “sjeme” u Isusovim prispodobama o Kraljevstvu.
65
egzemplarni odjeljak je : Mat 21:18 – 22:1
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
7

III. ODNOS PREMA STAROM ZAVJETU

4. ODNOS PREMA SZ
Patrističko doba
Vrijeme Patristike, razdoblje je prva četiri stoljeća kršćanske ere. Umnogome to su
vrijeme označila dva središta teoloških promišljanja, Aleksandrija u Sj.Africi i Antiohija u
Maloj Aziji.
1. Marcion (Sinop, 70-150 A.D.) Radikalno u cjelosti odbacuje Sv. pismo Starog
66
zavjeta, koji za kršćanina, po njegovim rječima, nema nikakvog autoriteta niti snage.
Kompilirao najraniji kanon NZ. Za svoje vrijeme vodi jednu od najperspektivnijih
kršćanskih zajednica, crkva koja traje sve do 5 st. Svojim naukom tumači potpuni
dikontinuitet (raskid, prekid) između SZ i NZ. Oštro razdvaja Boga SZ, koji je Bog
pravedan, strog i gnjevan, od Boga NZ.
Isus je objavio i otkrio ‘novog’ Boga NZ koji je dobar, ljubazan i milosrdan. Prema
tome Bog SZ nije isti onaj Bog kojeg nalazimo u NZ. Isus, je po nauku Marciona, došao na
svijet da otkupi čovječanstvo kako od Zloga tako i od gnjevnog Boga SZ. Svojim naukom i
crkvenim pokretom postao je i ozbiljna prijetnja Crkvi, obzirom na vrlo djelotvornu
'evangelizaciju' i čvrstu organizaciju njegovih crkvenih općina.
Za Marciona jedino je Pavao apostol bio taj koji je Kristovo evanđelje prenosio
'nepatvoreno' i očišćeno od svih natruha Staroga zavjeta. Tako da su, po njegovim rječima, i
mnogi drugi spisi i poslanice Novoga zavjeta zapravo 'zagađeni' Starozavjetnim Bogom koji
'ne zna za dobrotu'. Trebalo je „ukloniti sve što su pravda i zakonitost Starog zavjeta htjele
unijeti u objavu koju je donio Krist. Za to očišćeno Sveto pismo napisao je Marcion
67
komentar...'Antiteze'“ . Mnogi crkveni oci ustali su protiv njega i njegove hereze. Tako
Justin Mučenik oko 150 god. u svojim Apologijama veli:
'I tu je još taj Marcion, iz Ponta, koji je još uvijek živ, te poučava svoje sljedbenike da vjeruju kako ima
neki drugi bog veći i od Stvoritelja. I taj isti Marcion, uz suradnju đavoljevu, čini da mnogi u mnogim
narodima hule i niječe da je Bog stvoritelj ovoga svemira...' (Justin, Apol.).
O nauku i aktivnostima Marciona opširnije govore još Tertulijan 68 i Irenej 69.

66
Marcion; imućni poslovni čovjek (brodogradilište u Sinopi) i uspješan vođa crkvenih općina sa izrazito naglašenom sposobnosti da
ustroji čvrsto organiziranu crkvenu zajednicu. Isključen iz svoje zajednice nakon što se još kao mladić sukobio s ostalim vođama
kršćanskih zajednica u svojem gradu, ali i šire (odbijaju s njime suradnju Polikarp iz Smirne, Papija). U Rim je došao oko 140 god. gdje je
novčano pomagao kršćansku zajednicu (200.000 cestercija, usp. Tertulijan, De Praescriptione Haereticorum), no ni tamo nije dugo uspio
ostati, pa je 144 god . definitivno izišao iz kršćanske crkve. Cf. Tertulijan, Adv. Marc, I-III; Justin, Apol. I.26 – u 'A New Eusebius',
str.98-104
67
H.Jedin, Velika povijest crkve' I, (KS, Zagreb, 1972)
68
De Praescriptione Haereticorum; Adversus Marcion (vidi 'A New Esebius')
69
Irenaeus, III.40.2
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
8

2. Aleksandrija. (2/3 st) Klement Aleksandrijski i Origen glavni su patristički

nositelji ovoga smjera i odnosa prema SZ.
Sve tamo skoro do 6 st, Aleksandrija je bila drugo crkveno sjedište iza Rima, i kasnije
Konstantinopola. Obzirom da je Aleksandrija prvenstveno bila trgovačko središte,
utemeljeno još od Aleksandra Velikog (c. 332 pr Kr), tamo su se susretali i Grci i Židovi,
grčka filozofija i judaizam Židova. U Aleksandriji je Stari zavjet preveden na grčki jezik;
Filon je tamo reinterpretirao Judaizam za 'grčke uši'. Ali i mnogi orjentalni kultovi i religije
također su našli svoje mjesto u Aleksandriji. Po mnogo čemu Aleksandrija je bila zapadna
istoznačnica grčkog Istoka i Atene. Osobito su bile popularne kršćanske učiteljske
aktivnosti i takve privatne kršćanske katehetske škole.70 Potom tu je i Klement
Aleksandrijski, učenik Pantainosov, ali koji takvu katehetsku aktivnost nastavlja nezavisno
od svoga učitelja.71
Aleksandrijski kršćanski katehete prihvatili su mogućim spoj filozofije i kršćanske
vjere, i time zapravo otvorili vrata gnosticizmu. Posredno, s tim i takvim usmjerenjem na
filozofijsko, kršćansko učiteljstvo Aleksandrije, stavljalo je izričiti naglasak na 'vjeru'.
Nastavno na takvu orjentaciju u kojoj je duhovno prosvjećenje daleko važnije od drugoga,
Klement nije pokazivao preveliki interes za Isusov ovozemaljski život. No za Klementa, sve
čovjekove vječne potrebe i čežnje zadovoljio je tek Krist Isus Logos, koji je ujedno i
odgojitelj, pedagogos Logos.72
Jedan je Klementov učenik postao slavniji od njega samoga, koji je i nastavio voditi
Aleksandrijsku školu. Bio je to veliki Origen, rođen u Aleksandriji od kršćanskih roditelja
(c.185).73 Origen je obilno koristio alegorije i alegorijske metode u u svojim mnogim i
detaljnim komentarima na SZ.74
Postepeno tako raste u Aleksandrijskoj školi odvajanje 'slova' (Zakona) i 'duha'
(Kristova). U tom pogledu, Aleksandrinci, prvenstvo daju duhovnom značenju koje se krije
iza pripovijesti i povijesti (teksta) SZ. To je dakle u pitanju dublje značenje i smisao teksta
(Sensus plenior). Tako čitatelj i tumač SZ uvijek treba iznači sakriveno duhovno značenje.
Način kojim se ovo postiže (metoda) jest ‘alegorija’ i alegorijsko tumačenje.

70
prvi poznati takav učitelj bio je izvjesni Pantainos sa Sicilije (c.180) koji je započeo takvu školu u Aleksandriji, i bez dopuštenja Crkve
u Rimu.
71
Klement Aleksandrijski rodom je iz Atene, nastanio se u Aleksandriji gdje je zasnovao katehetsku školu. Mnogo je kao mladić putovao
i velikim žarom se dao na proučavanje Biblije i života Crkve. U takvom žaru i zanosu želeći se rješiti svih napasti sam je sebe kastrirao,
što ga je kasnije priječilo da bude zaređen i dovelo ga u sukob sa biskupom Demetrijem.
72
nakon prvog Klementova djela 'Protreptikos', 'Paidagogos', je drugo njegovo veliko djelo; a sve je namjeravao zaokružiti tzv.
'Didaskalos'
73
Origen se posebno posvetio egzegezi i biblijskom tekstu; sa hebrejskog je sačinio četiri grčka prijevoda Starog zavjeta.
74
„The simple man may be edified by the 'flesh' as it were of the Scripture, for so we name the obvious sense; while he who has ascended
a certain way may be edified by the 'soul' as it were; the perfect man...may receive edification from the spiritual law, which has a shadow
of good things to come. For as man consists of body and soul and spirit, so in the same way does Scripture“ (De Principiis, 4.11.11)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 3
9

Posebno važnu ulogu i utjecaj koji je izvršio, u ovom pristupu SZ odigrao je i Filon
Aleksandrijski (Philo Judaeus, natione Alexandrinus), suvremenik Isusov. Iako Židov i
rabin, Filon je bio pravi kosmopolit. Potpuno se osjećao građaninom Rima, koristio grčki
jezik i osobito poznavanje helenističke kulture i filozofije. Iako Filon ne zanemaruje
neposredni i literarni smisao Sv. pisma, on se jasno protivi onima koji 'ne razmišljaju' već
sveti tekst samo doslovno gledaju. On takve grupira u tri skupine literalista (o tome vidi u
T.Šagi-Bunić, 'Povijest kršćanske literature', str.262).

3. Antiohija. Značajni nositelji su (4/5 st) Krisostom i Teodor iz Mopsuestije.

Izvjesni Diodor (-394), koji je bio prezbiter crkve u Antiohiji, a kasnije i biskup Tarza,
začetnik je antiohijske škole biblijskog proučavanja i tumačenja. Njegovi slavniji učenici i
zastupnici Antiohijske škole bili su Krisostom (Zlatousti) i Teodor iz Mopsuestie.
Njihov se nauk u egzegezi i hermenutici Starog zavjeta osobito isticao u naglašenom
literalizmu. Također i u posebnom naglašavanju u naučavanju o Kristovoj ljudskoj naravi i
njegovom čovještvu. Upravo su 'Antiohijci' u svojim nastojanjima da stvari jasno i literarno
razjasne zašli u prepirke oko činjenice da je su Bog i Krist jedna božanska i prava ljudska
osoba. Ova škola tumačenja SZ prvenstvo daje povijesnom razvoju u okvirima SZ, tek
potom pronalazi ona viša načela u tekstu. Naglasakom na povijesnom kontinuitetu i sljedu
događaja u otkupljeničkom ispunjenju SZ prema NZ, antiohijski su pogledi odbacivali
alegoriju kao metodu.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
0

Reformacijsko razdoblje
Reformacijska tradicija, usredotočena oko dva glavna predvodnika, Lutera i Kalvina,
koji se u odnosu na Stari zavjet, priklanjaju ...
Kalvin se zauzima za historijski uvid i naglasak na kontinuitetu u otkupiteljskoj
povijesti spasenja. Važnost se polaže na gramatičke i jezičke metode u stvarima egzegeze. U
tome je umnogočemu presudnu ulogu odigrao najveći hrvatski Reformator ali zasigurno i
uopće najzančajniji hermenuta cijele Reformacije, naš Matija V. Ilirik. U tom duhu on veli :
“Stoga znam u ovom duhu, s ovim uvjerenjem i ovim iskustvom, da su mnogi od mene učeniji i
na drugi način obdareniji. A ja sam od svoje mladosti poznat po tome što sam uvjeren da svaki
pobožan čovjek, a posebno student teologije, mora i dan i noć čitati sveti tekst ili čak (ako je to
uopće moguće) potpuno ga napamet učiti i točno upotrebljavati.
Morao sam se često boriti i ulagati velike napore protiv ne male teškoće, koja se sastoji u
tome da je jezik Svetog pisma i njegov tekst nejasan, a zbog neprikladnih prijevoda, zbog jezika
kojim je najprije napisano, zbog neobičnosti i izražajne snage pojedinih riječi i izražajne kratkoće,
koja je u drugim spisima i jezicima nepoznata; i konačno zbog različitih tropa, figura i hebraizama.
Zbog ovog mog mišljenja naime i zbog razmišljanja i zbog strastvenog zavjeta i želje uvijek
sam čeznuo za čovjekom koji bi, ukrašen poštovanjem, učenošću i drugim darovima duha i od Boga
nadahnut, objasnio probleme jezika, fraza, hebraizama, tropa, figura i čitave problematike koja se
tiče rasprava o jeziku. To bi se trebalo postići prikladnim pravilima i pripremljenom glosom o tekstu
Svetog pisma, što bi ga nama neukima učinilo poznatim, jasnim i pristupačnim” (MVI, N.Epistola
dedicatoria, u Kordić,15)

Kalvin u SZ gleda sve ono što taj isti Zakon pozitivno promovira i potiče, u smislu
kršćanskog življenje i svetost (usp. kasniji povijesni nastanak puritanizma i pijetizma). Dok
je Kalvin gledao i naglašavao povijesni kontinuitet, važnost i vrijednost jezičnih analiza
biblijskog teksta i harmoničnost između SZ i NZ.

Luter sve to doživljava daleko osobnije. On jači nagalasak stavlja na NZ pa shodno

uzima nešto Aleksandrijske tradicije. Osobito u utjecaju na posl. Galćanima koja je osobito
dobar odraz Luterovih osobnih duhovnih i biblijskih doživljaja. Njegovo iskustvo duhovnog
oslobođenja pod evanđeljem NZ, ‘odvlači’ ga od Zakona SZ u kojem vidi moralni orjentir
ali ne i duhovnu snagu i autoritet. Luter stoga u Zakonu SZ gleda ono što ovaj zabranjuje i
ograničava. Tako za njega Zakon je 'slovo koje ubija’.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
1

Krajnosti. Oba pogleda kada krenu u svoje krajnosti završavaju ili u (‘luteranizmu’)
sa marcionitskim natrusima i liberalizmu (antinomianizam); ili u (‘kalvinizmu’) kao
legalizmu, a povijesno i u Pietizmu (radikalnom odvojenju).75

Poslije-Reformacijsko razdoblje
Nakon Reformacijskih vremena slijedeća značajna promjena u odnosu na Stari zavjet
dolazi sa pomakom od, uvriježene srednjevjekovne teologije, kao teološke znanosti u smislu
dogmatike, sa pomakom prema biblijskoj teologiji.76
Značajan zamah promjeni u odnosu na Stari zavjet događa se nakon što je J.P.Gabler
1787 god. u svom znamenitom pristupnom predavanju za Sveučilište u Altdorfu, predložio
da treba razlikovati dogmatsku ili sustavnu teologiju od teološkog i biblijskog tumačenja
Starog zavjeta. 77 Koliko god da je Gablerov istup označio odmak od skolastike i dogmatske
teologije, to ipak nije bio i trenutni početak biblijske teologije, barem ne u onom smislu
kako to percipira biblijska teologija druge polovice 20 st. Ovo je sada bio početak i jednom,
metodološki, sasvim drugačijem pristupu Starom zavjetu. Pristup SZ, označen je
historijskom kritikom, kao metodom proučavanja teksta i teologije SZ. Historijska kritika,
metodološki, prvenstveno je nastojanje da se objektivno ustanovi i rekonstruira povijesna
zbilja SZ. Povijesna rekonstrukcija postaje metodološki, ali i teološki normativ u odnosu na
Stari zavjet i njegovo tumačenje. Temeljna pretpostavka, hemeneutici ili teologiji SZ,
postaje nastojanje da se povijesno vjerno rekonstruira svijet SZ - događaji, političke i
vjerske institucije, društveni kontekst Staroga zavjeta..i sl.
Ovakav razvoj događaja u odnosu na SZ, sasvim je razumljiv ako se uzme u obzir da
je Gablerovo vrijeme bilo temeljeno na racionalizmu i objektivnom (sa)znanju, kao
znanstvenoj normi svakog tumačenja.

75
ovdje valja voditi računa da se povijesno i teološki razdvoji i ne pomiješaju pokreti Pijetizma i Puritanizma.
76
od XII st. i dalje utemeljuje se teologija kao znanost temeljena na svezi teologije i filozofije, s jedne strane, te temeljima teologije kao
sustava (odatle dogmatska ili sustavna teologija). U tome se išlo do te mjere da se filozofija zapravo proglašavala sluškinjom teologiji
('philosophia ancilla theologiae'). Toma Akvinski svojim magnum opusom Summa theologica, istinski je utemeljitelj dogmatske ili
sustavne teologije. S vremenom se pak i sama teologija sve više pretvorila u filozofijska razlaganja i rasprave, gubeći vezu sa samim
Svetim pismom. Slijedom takvog razvoja metodološki, sva razlaganja bila su spekulativne naravi.
77
'Oratio de justo discrimine theologiae et dogmaticae' (1787)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
2

IV. PETOKNJIŽJE
5. Nazivlje i složenost Petoknjižja
Nazivlje. Još od vremena rasprava Tertulijana protiv Marcionita nailazimo na ime
Petoknjižje (Pentateuh) za prvih pet knjiga Biblije. Naziv dolazi od - ‘he pentateuhos biblos’
- korišten u prijevodu Septuaginte (LXX).78 Nazivlje za ove knjige u TNK-u su Torah
(Zakon), ‘torat mošeh’ ili ‘sefer torat mošeh’.79 U nekim starijim prijevodima na hrvatski ili
srpski jezik ove se knjige nazivaju Knjige Mojsijeve.80 Izraz Torah (Zakon), dolazi kao
prijevod izraza ‘yarah’ (heb. hr'y"), doslovno, 'baciti' (Izl 15:4), 'uperiti' (usmjeriti) ili
'odapeti' sterlicu (Izl 19:13), 'uputiti'. To bi odgovaralo poimanju: ‘nauk’, 'pouka', 'uputa'.
Židovsku Toru ne bi trebalo promišljati kruto i statički, samo kao legislativnu zbirku
propisa sa svojom jurisdikcijsko-punitivnom snagom. Zakon Božji, židovska Tora
dinamična je kategorija, obzirom da primarno izvještava o Božjoj samoobjavi, jer Tora ne
nalazi svoje izvorište u kraljevskoj legislativi. Osim toga ona je više od zbirke prirodnih
Božjih zakona (Jer 31,35-37) po kojima se ravna i opstoji kosmički svijet prirode. Toru u
svojoj dinamičnosti prvotno treba promatrati u svjetlu žive, osobne i povijesne zajednice
odnosa Izraela sa svojim Bogom (Muilenburg, 1962:63-67). Već i sami pojmovi - zajednica
i osobni odnos - nadilaze puku legislativnu kategoriju naredbe i poslušnosti naredbodavcu.
Ove upute i propise Tore treba pomno čuvati i paziti. Po njima se ravnati. Psalmista zato
govori: "Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona" (Ps 119.18) ili "Tvoj ću Zakon
čuvati uvijek i dovijeka" (Ps 119:44). U istome Psalmu, prevoditelj, opravdano, na više
načina i sa više različitih izraza prevodi izraz 'torah', kao: 'odredba', 'sud Božji', 'riječ',
'naredba'. Kako psalmista nastavlja, "Od tvojih sudova ne odstupam jer ti si me poučio“
(ynIt")rEAh hT'ªa;÷-yKi() (119:102).

78
LXX (Septuaginta ili ‘prijevod sedamdesetorice’). Po predaji govori se o sedamdeset izraelskih starješina (Izl 24.1,9), koji su za potrebe
židovske dijaspore, pripravili prijevod TNK na grčki jezik. Septuaginta je vjerojatno pripravljena u Aleksandriji, (c. 350 B.C.) cf. Posl.
Arist. Period vladavine Ptolomeja II Filadelfijskog.
79
Svetopisamsku potporu za ovaj naziv nalazimo u : Ezr 3.2 ‘kako je propisano u Zakonu Mojsija, čovjeka Božjeg’; Ezr 6.18 ‘kako je
propisano u knjizi Mojsijevoj’; Neh 13.1 ‘U ono vrijeme čitala se narodu knjiga Mojsijeva’; Još 8.31 ‘kako je napisano u Mojsijevoj knjizi
Zakona’.
80
latinski prijevod SZ (Vulgata), koristi latinizirane nazive: Genesis, Exodus, Leviticus, Numeri i Deuteronomium
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
3

Značaj i složenost Petoknjižja

Opće civlizacijske vrijednosti, Petoknjižje na ovaj ili onaj način, kao svoje nasljeđe
ostavlja u tri najveće svjetske i povijesne religijske skupine: Židovstvu, Kršćanstvu i Islamu.
Za spomenute se religije, kao objedinjavajući element, također kaže da su Abrahamovske
vjere. Ako ništa drugo ono već i obzirom na takav presudan sveopći religijski utjecaj
Petoknjižja zaslužuje osobitu pažnju i proučavanje. Uglavnom posredstvom Kršćanstva,
Petoknjižje je i na opću civilizacijsku kulturu izvršilo ne mali utjecaj. Sveukupne vrijednosti
Petoknjižja (moralne, vjerske, zakonodavne i kulturalne) prenesene su u kulturni i etički
krug civilizacije Zapadnog svijeta. Teško bi uopće bilo zamisliti jurisdikcijski sustav
suvremenog Zapadnog svijeta bez Deset zapovijedi i njenih moralno etičkih normi; da i ne
spominjemo cjelokupnu religijsku ikonografiju, vizualnu i pisanu umjetnost. Židovska je
Tora, tako posredno, kroz Kršćanstvo, kao jednog od svojih povijesnih prenositelja
djelovala i ušla u kulturu i povijest našega svijeta i civilizacije.
Povijesne i teološke vrijednosti. Židovstvu Torah je kamen temeljac, koja mu
uspostavlja nezamjenjivu teološku vrijednost i važnost. Judaizma bez Tore teško da bi
uopće moglo biti. Temelji rabinizma nalaze svoje ishodište upravo u proučavanju Tore. O
tome u vjerskom i povijesnom pogledu svjedoči i Kršćanstvo, tako evidentno i detaljno,
kako iz tekstova Evanđelja, tako i drugih Novozavjetnih spisa.
Velik dio, uz legislativu i religijski kohezionu snagu, Petoknjižje ima i presudnu
povijesnu i i egzaktno-povijesnu vrijednost u nastanku jednog naroda i nacije. Ipak,
Petoknjižje prvenstveno ima zadatak pokazati i ukazati na povijest spasenja, pa uz egzaktnu
povijest ono ima izričitu ulogu da bude 'sveta povijest' ili 'povijest spasenja'
('Heilsgeschite').
Torah: više od legislativne zbirke.
Torah stožerni je i krajnji autoritet svega Židovstva. To je Zakon koji često susrećemo
u tekstovima Novoga zavjeta; u Evanđeljima, u mnogim raspravama i tumačenjima između
Isusa iz Nazareta i vjerskih vođa Židova. 81 Popularno shvaćanje Zakona, nerijetko, ipak
započinje ali i završava na percepciji Tore tek kao juridičke zbirke. Percipira se kao
legislativna zbirka propisa i zadataka. U Židovskom poimanju, Tora daleko nadilazi takvo
što. Suština Tore ne značiti samo poznavati legislativu i izvršavati Zakon. Poznavanje (i
vršenje) Zakona, prije svega, osobno je spoznavanje Boga Jahve! "Zar ne znači to mene
poznavati - riječ je Jahvina?“ (Jer 22:16; usp. 4:22). Doživljavanje i shvaćanje Tore u
Židova znatno nadilazi poimanje Zakona kao puke legislativne naredbe; legislativne

81
isto tako, mnogo literarnog i teološkog prostora zauzimaju rasprave o Zakonu u poslanicama Pavla apostola
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
4

kolekcije. Tora je Božja uprava, to su smjernice Svevišnjega, više svega to je objava Božja.
U toj mnogoznačnosti i širini valja nastojati razumjeti poimanje Zakona (Tore) u židovskoj
predaji (o tome više u pogl. 3).

Literarna složenost
Literarna raznovrsnost Petoknjižja, evidentna je u raznovrsnosti literarnih žanrova,
stilskim šarenilom i raznovrsnosti sadržaja. Ova je složenost posebno uočljiva u književnom
stilu. Kada se, recimo, usporedi stil pisanja Levitskoga zakona sa stilom knjige
Ponovljenog zakona lako su uočiljive značajne razlike. Raznolikost je naočita i u narativnim
oblicima. Naracije u dijelovima Postanka 1-11 (prikaz Stvaranja i dalje) znatno se
raznolikuju od narativnih dijelova sa legislativnim sadržajem, primjerice, knjige Brojeva i
Levitskog zakona.

Struktura Petoknjižja
Povijesno teološka struktura Petoknjižja. Sva složenost Petoknjižja, literarna i
strukturalna, ekstenzivno će biti prikazana kroz povijest i tijekom kritičkog proučavanja
teksta Petoknjižja. Ovdje nas zasada zanimaju samo moguće tematske žarišne točke
Petoknjižja u odnosu i na postojeće tekstualne cjelina oko kojih se grupiraju najznačajnija
zbivanja. To će često i prelaziti granice pojedinačnih knjiga i njenih unutarnjih podjela.
Petoknjižje bi se tako moglo podjeliti oko slijedećih tematskih cjelina:
 Prapovijest (Post 1-11)
 Patrijarsi - praoci Izraela i njihova povijest (Post 12-50)
 Izlazak - teološko - povijesni događaj (Izl 1-18)
 Sinaj - događaji na gori i sklapanje Saveza (Izl 19-Br 10)
 Pustinja - lutanje po pustinji, i završnica Petoknjižja kao,
 Epilog - (Knjiga Pon zakona)

Ovako pretpostavljena raspodjela i struktura, sadrži određenu unutrašnju logiku

Petoknjižja. S druge strane, kritičko proučavanje Petoknjižja kao tekstualne, povijesne ili
teološke cjeline pokazuje i neke eventualno drugačije pristupe. U teološkom bi se pogledu
okvir Petoknjižja mogao postaviti i kao:

 prolog - Post 1-11 (Prapovijest)

 povijest praotaca - Postanak 12 – 50, te
 Izlazak - kao glavni teološki sadržaj
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
5

U biblijskom tekstu redovito se pojavljuju neki povijesno-vjeroispovjedni sažeci.

Najčešće ponuđeni u obliku liturgijske drame. Odijeljak Pnz 26:5-10 jedna je scenografija
Petoknjižja u malom :

“Moj je otac bio aramejski lutalac koji je sa malo čeljadi sišao u Egipat da se skloni.
Ali je ondje postao velikim, brojnim i moćnim narodom.
Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo.
Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih, Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku.
Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I
dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko...“

Alternativne strukture Petoknjižja

Bilo je i prijedloga da se Petoknjižje 'skrati' ili 'proširi'; pa se nude i neke alternativne
strukture; iako je povijest kanona utvrdila Toru kao Petoknjižje. Takvi se prijedlozi temelje
na elementima povijesnih, teoloških ili literarnih karakteristika pojedinih knjiga u odnosu na
već zadanu cjelinu Petoknjižja.
Po tome, moglo bi se, alternativno, osim prvih pet knjiga (Petoknjižje) uzeti, i prvih
šest knjiga kao zasebna cjelina, obzirom da Knjiga Jošue, nekako prirodno nastavlja pri-
povijest Petoknjižja (Hexateuh). Postoje i prijedlozi da u 'paket' ide prvih sedam knjiga
(Heptateuh). S druge strane, nekim autori smatraju kako samo prve četiri knjige tvore
prirodnu cjelinu. To je korpus koji bi činile knjige od Postanka do Brojeva, obzirom da je
knjiga Ponovljenoga zakona u mnogoćemu odista zasebna cjelina. (Tetrateuh). Ponovljeni
zakon bio bi tada zapravo svojevrsni dodatak.82

Teološka ujednačenost i literarna različitost

Složenost Petoknjižja. Komplementarni odnos: teološke ujednačenosti i ponekad
frustrirajuće literarne različitosti najbolje očituju svu složenost Petoknjižja. Upravo iz
razloga ovakve izražene literarne složenosti Petoknjižja, pojaviti će se mnoge teorije i
pretpostavke o procesu nastanka finalnog kanonskog oblika teksta.83

Teološki plan
Za razliku od literarne složenosti Petoknjižja, što zahtjeva detaljnije izlaganje, u
teološkom pogledu postoji jedinstvena svrha, plan i namjera. Kao teološko objedinjujući
elementi, u tekstu Petoknjižja povremeno se pojavljuju povijesno-vjeroispovjedni sažeci,
kao jezgrovite proklamacije, kerigmatski stilizirane - jedinstvenog obrasca povijesnog i

82
Pretpostavka koja predmijeva P kao neodvisni izvor Petoknjižja, u kojem slučaju imamo Ezru koji izlaže P + Deuteronomium, Vidi:
B.W.Anderson, p.495
83
tzv. teorija dokumenata
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
6

spasenjskog djelovanja Božjega. Takvi sažeci iznose se pred zajednicom u obrednim

prigodama, ili važnim narodnim zborovanjima. U tom kerigmatskom obliku.84 Takve
povijesno-spasenjske sažetke naći ćemo i u Novom zavjetu.85 Takvi sažeci u SZ sadrže
istovjetni obrazac, uz tri zajednička elementa: (1) Bog odabire Abrahama i njegove
potomke (Još 24:3), obećaje im zemlju (Pnz 6:23); (2) Izrael silazi u Egipat (Dj 13:17; Još
24:4), u ropstvo (Pnz 6:21, 26:5), odakle ih Bog izbavlja (Još 24:5-7; Pnz 6:21f; 26:8); (3)
Bog ih uvodi u zemlju obećanja, Kanaan (Dj 13:19; Još 24:11-13).
U središtu ovog povijesno-ispovjednog sažetka nalazi se Izlazak kao povijest i kao
paradigma. Jahve je izbavitelj koji Izrael izvodi iz egipatskog ropstva; ujedno Izrael postaje
Njegova „predraga svojina“ (Izl 19:5). Pred nama je onda i povijest i spasenjski čin u toj
povijesti. U povijesti Izraela zapravo govorimo o 'spasenjskoj povijesti'. Izlazak kao
paradigmatski obrazac, taj povijesni događaj, koristi se dalje i kao shema u mnogim
budućim Božjim djelima izbavljenja Izraela (Am 2:4-10;3:1; Jer 2:2-7). Ova povijesno-
spasenjska nadgradnja, u kojoj se nalazi i povijesno-paradigmatski Izalazak, temelji se na
nosećem elemntu: obećanju Jahvinom (Abrahamu).86
Literarna složenost i neusklađenost. Indikativno je i to kako se u Petoknjižju
preklapaju - legislativa i povijest. U tome se i sastoji temeljni dvojaki karakter Petoknjižja.
Djelomično i iz ovakvog preklapanja povijesti sa materijalom koji je naglašeno teološki i
legislativan, dolazi i do nerijetkih literarnih nedosljednosti i problema. Pažljivog će čitatelja
zaokupirati ne samo literarna složenost, kao oplemenjujući element, nego i evidentne
literarne varijacije koje ukazuju na određeni literarni nesklad i neusklađenost. Takva je
situacija i rezultat i svjedok složenog procesa nastanka cjelokupnog Petoknjižja. U toj
literarnoj složenosti i različitosti, evidentne su literarne nakupine neusklađenosti ili
87
diverziteta. Kao što su, literarni dikontinuiteti i dubleti (ponavljanje opisa događaja) ;
stilističke različitosti; varijacije u uporabi Božjeg imena; kronološke neusklađenosti.

Literarni diskontinuiteti
Evidentan je nedostatak kontinuiteta u redoslijedu ali i u predmetu koji tekst zapisuje.
Jedan takav primjer iznenadnog 'prekida' u tekstu je između Post 4:26 i Post 5:1 u opisima
'Adamova roda'. Prekid se nalazi i negdje ranije, između Post 1:1-2:4a („To je postanak
neba i zemlje, tako su stvarani“) i Post 5:1 („Ovo je povijest Adamova roda“). Slični su

84
'kerigma', od gk. khrusw - 'naviještati', 'objavljivati'. Kerigma, 'ono što je naviještano, objavljeno
85
usp. Dj 13:17-41
86
kada kažemo 'obećanje', u jednini, zapravo govorimo o obećanju usloženom od tri neodvojiva i međuzavisna elementa 'obećanja':
obećanje zemlje; obećanje potomstva i obećanje blagoslova.
87
'stvaranje', 'potop'...
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
7

slučajevi u tekstu Post 19:38 i Post 20:1 ili Izl 19:25 i Izl 20:1. U ovom posljednjem
primjeru evidentna je povezanost između Izl 19:25 („Mojsije siđe k narodu i sve mu kaza“)
i Izl 20:18 („Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja...“) (cf. 19:16 „A prekosutra, u
osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevaše..“). Niti onaj literarni materijal koji se
tiče legislative nije posložen uredno i kontinuirano.

Varijacije u uporabi Božjeg imena

Od Post 1 pa do Izl 6 izmjenjuju se Božja imena, Jahve (Gospod) i Elohim (Bog).
Cijela poglavlja rabit će isključivo samo jedno ili samo drugo od ova dva Božja imena. 88
Cijelo prvo poglavlje Postanka isključivo koristi ime Elohim ( ~yhi_l{a/). Ali onda postoje i
odjeljci u kojima se koristi spoj ovih dvaju imena Božjih. U drugom komplementarnom
izvještaju o stvaranju Post 2:4b i dalje koriste se odjednom oba imena kao složenica Gospod
Bog (~yhiÞl{a/ hw"ïhy>).89

Kronološke neusklađenosti
Tipičan primjer neusklađenosti u kronološkoj strukturi teksta nalazi se u izvještaju o
Izakovoj smrti u knjizi Postanka. Post 25:26 izvještava da je Izaku bilo 60 godina kada su
mu rođeni sinovi Ezav i Jakov: “Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj
utrobi. Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtač. Stoga mu nadjenuše ime
Ezav. Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše
ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni rođeni“ (Post 25:24-26)
Post 26:34 i 27:1-4 - opisuje onemoćalog i skoro osljepljelog starca Izaka spremnog
na smrtni odlazak. Ezavu je bilo 40 godina - “Kad je ezavu bilo četrdeset godina, uzme za
ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita elona. One postadoše izvor
ogorčenja Izaku i Rebeki” (Post 26:34) - kada ga otac Izak poziva na blagoslivljanje i
pripremu njegovog odlaska - “Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga
starijeg sina Ezava i reče mu: Sine!"" On mu odgovori: ""Evo me! A on nastavi: ""Vidiš,
ostario sam, a ne znam dana svoje smrti…pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem”
(27:1-4). Dakle, po zbroju godina života Izaku je sada 100 godina. Zatim u daljnjem tekstu
slijedi opis Izaka na samrti…
Post 35:28 - potom izvještava konačno i o Izakovoj smrti : "Kad je Izaku bilo sto i
osamdeset godina umrije. Izak izdahne i umre, starac i godinama zasićen" (Post 35:28-29).

88
tek u 18 st H.B.Witter (protestantski svećenik) prvi je predložio da se dva usporedna izvještaja o stvaranju svijeta koriste s dva različita
imena Božja. Nastavno na ove primjedbe J. Astruc je (1753) izložio teoriju o zasebnim dokumentima/izvorima.
89
dodatne probleme u analizi mogućih različitih izvora/dokumenata jesu i oni tekstovi (prijevodi) koji se razlikuju od svih drugih. Tako
će LXX u Post 4:6,9; 5:29; 6:3,5 koristiti ku,rioj o` qeo.j, gdje Masoretski tekst koristi samo hw"ßhy>
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
8

Slijedeći ovakvu kronologiju događanja i stanja Izaka, izlazi nakon svega da je Izak zapravo
umirao punih osamdeset godina ??
Postoje i drugi tekstovi koji svjedoče kronološku neusklađenost, čime samo jasno
naznačuju i povijest predaja. Razvoj u prijenosu sve do kompletiranja teksta kako ga imamo
danas pred sobom kao kanon Petoknjižja. Dotiču se tu i pitanja autorstva; obzirom na to,
neki tekstovi ukazuju na događaje koji se odnose na vrijeme nakon Mojsija, kao mogućeg
autora Petoknjižja.
Kanaan
Neki tekstovi pretpostavljaju vrijeme u kojem Izraelci već nastanjuju zemlju Kanaan.
U Post 12 i 13 prikazano je razdoblje koje u cijelokupnom kontekstu pripada jednom
drugom kasnijem vremenu. Postanak 12 : “Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime
krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. Abram uze sa
sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad
koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, Abram
prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. Jahve se
javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik
Jahvi koji mu se objavio. Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator
postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime
Jahvino. Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu“ (Post 12:4-9). Osim
toga, tekst u Post 13 predmjeva razdoblje koje je znanto poodmaklo od realnog vremena
knjige Postanka: “Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je
imao. I Lot bješe s njim. Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. Od postaje do
postaje iz Negeba išao je do Betela, do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela
i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. I Lot, koji iđaše s
Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno
ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. Svađa je nastajala
između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i
Perižani. Zato Abram reče Lotu: "Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira
mojih i tvojih - tâ mi smo braća! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš
li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.“ (Post 13:1-7)
U Izlasku se opisuje kako se Izraelci već skoro pa nalaze pred obećanom zemljom
Kanaan: “Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu
zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske“ (Izl 16:35).

Područje Danovo
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 4
9

U Knjizi Postanka spominje se da je Abraham gonio zarobljivače njegova bratića Lota

sve do područja i zemlje Dan – „Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju
momčad - rođenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana“ (Post
14:14) – iako je to područje bilo osvojeno i nazvano tim imenom mnogo kasnije – „Ali
područje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare Danovi sinovi na Lešem,
osvoje ga i sve pobiju oštricom mača; zaposjednu grad, nastane se u njemu i Lešem prozovu
Dan, po imenu Dana, oca svoga“ (Još 19:47)

Dubleti
Ponavljanje opisa istog događaja na dva često i konsekutivno, na dva različita ali
komplementarna načina izvještavanja. Takav je jedan primjer izvještaj o Stvaranju. Ovi
različiti, ali ne i međusobno isključivi opisi često nam ipak donose sasvim drugačije
naglaske i perspektive. Zapravo bacaju drugačije svjetlo na isti događaj. Dva
komplementarna izvještaja o Stvaranju u Post 1 i Post 2, razlikuju se obzirom na :

(I) PRVOTNO STANJE KOSMOSA PRIJE STVARANJA I

(II) REDOSLIJED U STVARANJU
(III) STVARANJE ČOVJEKA I ŽENE
Post 1:1-2:4 Post 2:4b-25
VODENI SVIJET I KAOS PUSTOŠ i STEPSKI KRAJ
BILJE - ČOVJEK - ŽIVOTINJE ČOVJEK-BILJE-ŽIVOTINJE
ISTOVREMENO SUSLJEDNO

Sličnih situacija nalazimo u nekim narativnim dijelovima teksta i u legislativnom

tekstu i.e. Izl 20:24:“Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve
paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje
odredim da se moje ime spominje ja ću doći k tebi da te blagoslovim“, i Pon zak 12:13-
14:“Pazi da ne prinosiš svojih žrtava paljenica na bilo kojem mjestu što ga zamijetiš,
nego samo na mjestu što ga odabere Jahve, u jednome od tvojih plemena. Tu prinosi
svoje paljenice i tu obavljaj sve što ti naređujem“.

Potop
U odnosu na povijest predaja i dokumenata pripovijest o Potopu također je iznesena
kao dvostruki izvještaj. Jedan slijedi obrazac Jahvističke (J) predaje, drugi Svečeničke (P).
 Izvještaj po J izvoru: Post 6:5-8
Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 6Jahve se
5

pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. 7Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću sa lica zemlje - od čovjeka do
zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." 8Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
0

Post 7:1-23
1
Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. 3Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i
2

ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji. 4Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću istrijebiti s lica
zemlje svako živo biće što sam ga načinio." 5Noa učini sve kako mu je Jahve naredio. 6Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na
zemlju. 7I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. 8Od čistih životinja i od
životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, 9uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi.
10
A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. 11
U daj onaj - šeststote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu
sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 12I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći. 13Onog
dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 14oni pa sve vrste životinja: stoka,
gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života.
16
Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. 17Pljusak je na zemlju padao
četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja
plovila površinom. 19Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. 20Petnaest lakata dizale
se vode povrh potonulih brda. 21Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 22Sve što u svojim
nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. 23Istrijebi se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice
nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 24Stotinu i pedeset dana vladahu vode zemljom.

 Izvještaj po P dokumentu: Post 6:9-23

9
Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. 10Tri su se sina rodila Noi:
Šem, Ham i Jafet. 11U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. 12I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se
biće na zemlji izopačilo - 13
reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih
zajedno sa zemljom. Napravi sebi korablju od smolastog drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i spolja paklinom. 15A pravit
14

ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. 16Na korablji načini otvor za svjetlo, završi
ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da
izdigne svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. 18A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i
s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. 19A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje, da s tobom
preživi, i neka budu muško i žensko. 20Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama, i od svih stvorova što po tlu
puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi. 21Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj, da bude hrane tebi i
njima." 22Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

Rođenje Izaka
I ovdje postoje dva izvještaja o istom događaju koji se međusobno znatno razlikuju.
 Izvještaj po J dokumentu: Post 17:1-22
1
Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i
neporočan budi. 2A Savez svoj ja sklapam s tobom, i silno ću te razmnožiti." 3Abram pade ničice, dok mu Bog govoraše dalje: 4"A ovo je
Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; 5i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja
te postavljam. 6Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. 7Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvog
potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8Tebi i tvome potomstvu poslije tebe
dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog." 9Još reče Bog Abrahamu: "A
ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe, koji ćeš
vršiti: svako muško među vama neka bude obrezano. 11Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas. 12Svako muško među
vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca,
koji ne bude od vaše krvi. 13Da, i rob, rođen u tvome domu ili za novac kupljen, mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati
vječnim Savezom. 14Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez." 15Još reče Bog Abrahamu:
"Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime biti. 16Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti, te će se
narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći." 17Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: "Onome komu je stotinu godina,
zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!" 18Abraham reče Bogu: "Neka tvojom milošću Jišmael poživi!" 19A Bog reče:
"Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti,Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom
poslije njega. 20I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
1

u velik će narod izrasti. 21Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba." 22Kad je završio razgovor s njim, od
Abrahama se Bog podiže.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
2

 Izvještaj po P izvoru: Post 18:1-33

1
Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje
nedaleko od njega.Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju 3pa reče: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u
tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge! 4Nek se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite. 5Donijet ću kruha da se okrijepite
prije nego pođete dalje. Ta k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, učini kako si rekao!" 6Abraham se požuri u šator k Sari pa joj
reče: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 7Zatim Abraham otrča govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga
momku da ga brže zgotovi. 8Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su
blagovali. 9"Gdje ti je žena Sara?" zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. 10Onda on reče: "Vratit ću se k tebi kad isteče vrijeme
trudnoće; a tvoja žena Sara imat će sina." Iza njega, na ulazu u šator Sara je prisluškivala. 11Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U
Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i
gospodar star!" 13
Onda Jahve upita Abrahama: "A zašto se Sara smijala i govorila: žKako ću rod roditi ja starica?ž 14
Zar je Jahvi išta
nemoguće? Navratit ću se k tebi kad isteče vrijeme trudnoće: Sara će imati sina." Sara se napravi nevještom govoreći: "Nisam se smijala." Jer
15

se prestrašila. Ali on reče: "Jesi, smijala si se!" 16 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pođe s njima da ih isprati. 17Jahve pomisli: "Zar
da sakrivam od Abrahama što ću učiniti, 18kad će od Abrahama nastati velik i brojan narod, te će se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno, tako da
19

Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obećao." 20Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak.
Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." 22Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je
21

Abraham još stajao pred Jahvom. 23Nato se Abraham primače bliže i reče: "Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24Možda ima pedeset
nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25Daleko to bilo od tebe, da ubijaš
nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi prođu jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26"Ako
nađem u gradu....
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
3

4. ZAKON I MO JSIJE
Mojsije
Biografija. Osoba od povijesnog i nacionalnog značaja u biblijskoj i židovskoj
povijesti. Ipak u početku prikaza rođenja Mojsija žarište se stalno prebacuje na osobu Božju
koji pripravlja teren za izvršenje i dovršenje Božjega plana u čemu je Mojsije alat (eng.
instrumental).
Po predaji Izl 2 Mojsije je odgojen na egipatskom dvoru. Prikaz i predaja Mojsijeva
rođenja ima sličnosti iz predaje rođenja akadskog kralja Sargona :
‘Ja sam sargon, moćni kralj, kralj Akkada. Majka je moja bila enitum (kneginja i
svećenica, svog oca ja ne poznajem, brat oca moga volio je brda....
Majka moja enitum začela me i rodila u tajnosti.
Položila me u košaru od trstike, obljepila (sealed) smolom i
stavila u rijeku koja me nije preplavila
Rijeka me nosila i odnijela do Akkia, vodonoše (drawer of water.
Akki vodonoša, izvukao me iz vode, usvojio i podiago kao svojeg sina
Tako je Sargon od skromnih početaka postao moćni kralj grada Agada, po kojem
Kađani i dobivaju ime. Sličan motiv usvojenja nalazimo i kod Mojsija. Unatoč Mojsijevu
usvojenju, odgoju i podizanju unutar sasvim drugog okruženja on ne gubi čvrsto se
identificirati sa svojim hebrejskim narodom.
Kako u biblijskoj predaji tako i u židovskoj tradiciji u odnosu na sve koji ga ili
okružuju ili su s njime u rodbinskim vezama ostaju u drugom planu, dok Mojsije u
potpunosti zauzima središnje mjesto. I njegovi najbliži ostaju samo u sjeni Mojsija. Tako
brat mu Aron, Mojsijeva žena Sipora (4.24), ili njegova sestra koja promatra što će se
dogoditi s njenim malim bratom (2.4)..Ovako grandiozni portret prikazuje Mojsija kao :
vođu i osloboditelja naroda u motivu Izlaska, objavitelja Boga otaca, kao posrednika između
Boga i naroda proroka, Mojsija kao zakonodavca što je njegova najpopularnijih slika, ali
konačno i kao svećenika.
Mojsije u židovskoj tradiciji. U skladu sa kršćanskim biblijskim kanonom Mojsija se
ne svrstava među proroke. Unatoč tome i popularnoj slici Mojsija-zakonodavca, židovska
tradicija u Mojsiju prvenstveno vidi – proroka. Zapravo najvećeg od svih proroka. Tek u
drugom planu on je izlagač i tumač Božjeg zakona Tore.
Suprotno popularno prihvaćenom shvaćanju, u biblijskoj teologiji i židovskoj tradiciji,
prorok nije ‘vidjelac’, koji gleda u budućnost. On je Božji je glasnogovornik i posrednik
između Boga i ljudi.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
4

Iako Mojsije u biblijskom tekstu zauzima središnje mjesto obzirom na sve koji ga
okružuju u tradiciji on nikada ne zauzima kultno mjesto obožavanja, kao što ćemo to naći u
nekih drugih religija (Muhamedanizam, Budizam). Torah, Zakon, nadilazi i pretiče svojeg
‘autora’ i tumača. I kada se u židovstvu Mojsiju pristupa s osobitim poštovanjem kao prema
proroku, uvijek se ima ono što prorok jest – učenik, a ne učitelj, posrednik i glasno-govornik
a ne inovator. Mojsije, u svojoj posredničkoj ulozi samo potencira, naglašava i veliča djelo
Božje, “Reče Jahve Mojsiju: ‘Idi k faraonu. Učinio sam da njemu i njegovim službenicima
otvrdne srce, da izvedem svoja znamenja među njima; da možeš pripovjedati svome sinu i
svome unuku što sam učinio Egipćanima i kakva sam znamenja izvodio među njima, kako
biste znali da sam ja jahve” (Izl 10.1-2).

Mojsije: prorok
Kao i proroci koji slijede Mojsija, i on je ‘poslanik’ Božji, jer osnovna uloga proroka
jest biti glasnogovornik i kurir Božji između ljudi i Boga. U proročkom govoru i biblijskom
tekstu kao prepoznatljivi izraz Božjeg poslanja i proročkog poziva redovito nailazimo na
slijedeću tekstualnu formu: “Ovako govori Gospod” (hw"hy> rm;a' hKo); ili 2 Sam 7:5 “ Idi i
reci…(..)” (la, T'r>m;a'w> %le) (usp. Iz 6:9; 2Sam 7:5; 1Ljet 17:4; Iz 38:5...).
Inicijalni korak u pozivu i poslanju Mojsija kao Božjeg poslanika izvješten je u Izl
3:16, 4:22:“Tada reci faraonu: Ovako kaže Jahve: Izrael je moj prvorođenac. Tražim od
tebe da mi pustiš sina da mi iskaže štovanje. Ako odbiješ da ga pustiš, ja ću ubiti tvoga
prvorođenca” (Izl 4.22-23). U daljnjem tekstu u Petoknjižju Mojsije je jasno postavljen na
mjesto proroka i Božjeg miljenika: “Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u
viđenju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim
Mojsijem. Od svih u kući mojoj najvjerniji je on…” (Br 12.6-7), ovime je Mojsija uzdignut
iznad drugih proroka, što potvrđuje i slijedeći odlomak: “Ne pojavi se više prorok u Izraelu
ravan Mojsiju…” (Pnz 34.10). Ovome slijedi odlomak koji predviđa i ispisuje mjesto
(mesijanskog) proroka u Izraelu po ulasku u obećanu zemlju:
„Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Jahve, Bog tvoj: njega slušajte!
Posve onako kako si i tražio od Jahve, Boga svoga,na Horebu, na dan zbora, kada si govorio: 'Neću više da
slušam glas Jahve, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!' Nato mi reče Jahve:
'Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova
usta da im kaže sve što mu zapovjedim“ (Pnz 18:15-18).

Mnogo kasnije u povijesnom sažetku piše prorok Hošea: „Jakov pobježe u kraj
aramski, za ženu služaše Izrael, za ženu jednu stada čuvaše. Al po Proroku izvede Jahve
Izraela iz Egipta i po proroku on ga je čuvao” (Hoš 12.13). Od mnogih navedenih titulara
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
5

Mojsije je zvan i “čovjekom Božjim”:“Ovo je blagoslov kojim Mojsije – čovjek Božji –

blagoslovi Izraelce pred svoju smrt...” (Pnz 33.1).

Mojsije: osloboditelj
Mojsije je prikazan također i kao idealni narodni vođa.“Jahve reče Mojsiju: Idi! Putuj
odavde, ti i narod koji si izveo iz zemlje egipatske, u zemlju za koju sam se zakleo
Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati njihovim potomcima” (Izl 33.1). Iako je ovdje došlo
do blagog sporenja između Mojsija i Svevišnjega, jer Mojsije svjestan da je narod zapravo
narod Božji a ne “njegov” Mojsijev, pa prema tome pravi je izbavitelj Jahve. (cf. 33.12)

Mojsije: bogoobjavitelj
U samom tekstu nalazimo neke različitosti i nesklad obzirom na neke druge tekstove.
Tako je gora Horeb, a ne Sinaj, na kojoj se događa susret između Mojsija i Boga. Tast
Mojsijev je Jetro, a ne Reuel ili Hobab…Ovakav i sličan nesklad u tekstu, ali i neki drugi
literarni i stilistički indikatori u velikom dijelu ukazuju da se radi o različitim (literarnim)
tradicijama koje su u nekoj naknadnoj redakturi ili završnom uređivačkom zahvatu spojeni u
finalni tekstualni proizvod. Osim toga uz sve to kroz tekst su rasuti i oni dijelovi koji jasno
ukazuju na oralnu predaju koja prethodi tekstualnoj povijesti.
U svakom slučaju pred nama je ‘finalni proizvod’ neovisno od toga na koji je način
nastao i do nas došao. Mojsije prije no što se spustio među svoj narod i prije no što mu je
bilo dato u zadatak da objavi i najavi narodu Boga Jahvu, doživio je iskustvo svetoga
(Boga). Vatra je učestali oblik kojim se opisuje očitovanje Boga. Ono što se u ovom slučaju
ističe jest da se ne radi o bezimenom, bez identiteta misteriju. Naprotiv identifikacija se
odnosi na Boga Abrahama, Izaka i Jakova.
Intervencija Boga smještena je, ‘spušta’ se i počinje se ‘aktivirati’ u povijesnom
kontekstu. Na to nas upućuje i tekst kojim se opisuju božanske namjere – “Vidio sam jade
svoga naroda u Egiptu….i čuo mu tužbu. Zato sam sišao” (Izl 3:7-8). Na više mjesta u
Petoknjižju nailazimo na opise Boga koji ‘gleda’, ‘spušta se’, ‘hoda’. Tekst ovime ukazuje
na uključenost i konkretnu božansku intervenciju. Bog se recimo spušta da vidi, Post 11:5
(hw"hy> dr,YEw), on promatra i razmatra događanja i putove ljudi, Post 6:5 (hw"hy> ar>Y:w,)
No, Mojsijevo se iskustvo ne nastavlja u mističnom tonu niti Bog postaje samo stvar
nadnaravnog iskustva i utapanja u mistici božanskoga. On instrumentalno s Mojsijem
izoštrava i upućuje sliku i djelovanje na povijesni trenutak u kojem se nalazio narod. U
okviru zadanoga Mojsije i sam postaje sudionikom povijesnog konteksta i događaja. Glas
Božji dolazi iz povijesne krize baš kao što dolazi i iz onog gorućeg grma. Dok traje ova
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
6

objava Mojsiju se odmah u ruke daje zadatak:“Zato hajde! (hk'l. hT'[;w>) Ja te šaljem faraonu
da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta” (Izl 3.10).
Tekst izražava i onu stranu Mojsijeve reakcije kojom on zapravo više voli ostati na
promatračkoj strani povijesti. Imajući u vidu da je i sam već prije doživio fijasko u svojim
pokušajima i intervenciji mirenja, jedan od oblika Mojsijeva pokušaja da opravda svoju
eventualnu distanciranost od daljnjih povijesnih zahvata jest traženje da bude upoznat sa
imenom toga (novog?) Boga. Biblijska predaja redovito identificira osobu po njegovom ili
njenom imenu. To je stvar potpunog identiteta pa i poznavanja.
U Izl 3-4 evidentno je da se ne radi o nekom hipotetičnom pokušaju Mojsija da
identificira neko novo božanstvo koje pokazuje naklonost prema Židovima u njihovoj
situaciji.

Mojsije: zakonodavac i svećenik

U biblijskoj predaji Mojsije funkcionira i kao svećenik. U prilici sklapanja Saveza
između Jahve i Izraelaca (cf. Izl 24.4), Mojsije je odigrao ključnu svećeničku ulogu. “Tada
Mojsije popiše sve riječi Jahvine. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i
dvanaest stupova za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da
prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Jahvi junce kao žrtve pričesnice. Mojsije uhvati krv ulije
u posude, a polovinu izlije po žrtveniku..” (Izl 24.4)
Evidentno je kako prinošenje žrtve po sebi, nije isključivo čin u domeni svećenika.
Ali, ključni trenutak i isključivo uloga svećenika jest da u kultnom žrtvenom okruženju
izlije ili prska krvlju žrtvene životinje, što je upravo Mojsije ovdje učinio.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
7

Mojsije i nastanak Petoknjižja

Tradicije. U pitanjima autorstva, unatoč našoj sklonosti da iza svakog djela stoji jedan
autor, valja u slučaju Petoknjižja, kao i mnoge druge biblijske literature dati prvenstvo
pitanju tradicija i konačnog redaktora teksta. Tradicionalna kršćanska i židovska biblijska
teologija uglavnom je sve do pojave kritike teksta u biblijskim studijima davala isključivo
autorsko pravo Mojsija nad cjelokupnim tekstom Petoknjižja. Nameće se pitanje, pa zar
Mojsije nije mogao biti takav jedan konačni redaktor teksta Petoknjižja, pa kao ‘kompilator’
u tome smislu i ‘autor’.90

90
Mojsija: kao motiv u suvremenom umjetničkom izrazu. U Zapadnoj povijesti, mnogobrojni su i povijesno duboko ukorijenjeni portreti
Mojsija u povijesti umjetnosti. Mojsije kao paradigmatske osobe, narodnog vođe, proroka ili posrednika…Neki od značajnijih primjera :
Michaelangelov Mojsije, ili u hrvatskoj poeziji, Mojsije u poemi ‘Mojsije’ S.S. Kranjčevića !
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
8

5. STATIČKO I DINAMIČKO TUMAČENJE TORE

Torah je kičmeni stup i središnjii pojam Židovstva oko kojeg i u kojem se sve drži
zajedno. Uz cijeli TaNaK, bez Zakona Židovstvo pada kao biće bez kičme. To vrijedi u
teološkom, vjerskom ali u velikom dijelu i u etničkom pogledu. Ali kako Židov razumije
pojam Zakona ? Svakako valja prvo naglasiti da to ipak prvotno nije pojam naredbe i
zapovijedi kao jurisdikcijska zbirka propisa.
Dinamičko shvačanje. Zakon se pričinja kao matematičko pobrojavanje zapovijedi,
zbirka propisa i kruto zadani moralni kodeks. Uglavnom se percipira kao bez tolerancije i
dinamičke povitljivosti. Izvorno tumačenje Zakon u Židovstvu znatno je, i radikalno više od
toga.91 Torah je prije svega Božja samo-objava. I to na način da se sva Božja osoba, narav
kao i sva Božja volja objavljuju i razotkrivaju u Tori. Sve što je Jahve, Bog želio o sebi
razotkriti, ni više ni manje, nalazi se u Zakonu. Upravo se zbog toga Torah tumači i s njome
postupa kao - savršeni Zakon. Nije slučajno da u Novom zavjetu, apostol Jakov, govoreći o
Zakonu, koristi izraz "savršeni Zakon slobode" (Jak 1:25) ili Pavao apostol: “Zakon je svet”
(Rim 7). Prema tome, u svojoj suštini, Zakon daleko nadilazi puku regulativu i
jurisdikcijsku zbirku propisa. Konsekventno takvom poimanju, sav preostali dio TaNaKa
(Staroga zavjeta) tumači se sukladno takvoj ulozi Tore. TaNaK, po tumačenju rabinizma ne
sadrži ništa što se već u nekom obliku ne bi nalazilo u Zakonu. Tora je jezgra, sve ostalo je
tumačenje.92
Statičko tumačenje. Ukoliko se Zakon shvaća i tumači kao aritmetički zbroj svih
Božjih zapovijedi, odredbi i uputa - Torah postaje okoštala i zatvorena statička tvorevina
bez životnosti i fleksibilnosti. U konačnici i rezultiralo u novozavjetnom vremenu
farizejskom i saducejskom praksom.93 Izvorno i u skladu sa tumačenjem te razumijevanjem
Zakona kao savršenoga samootkrivenja Boga, Tora Židovu treba biti više dinamičan i živi
pojam.
Završno razdoblje predaja. Tijekom nastanka Petoknjižja i židovska se predaja
razvijala i rasla. Prolazi vrijeme kako se predaja, usmena i pismena, oblikovala, a približava
se vrijeme prihvaćanja pisanih i usmenih predaja, te kompletiranja knjiga TaNaKa.
Zatvaranjem kanona Petoknjižja, vrlo vjerojatno u vrijeme književnika Ezre i Nehemije (cf.

91
usp: B. Otzen, Judaism in Antiquity (JSOT Sheffield, 1990), poglavlje: “The basic religious structure” (65). Židovska percepcija
Božjeg Zakona u sebi sadrži i jedan mistični element. Unutar Židovstva, kroz stoljeća, razvijao se i taj mistični element. Kasnije znan kao
– Kabbalah. Predaja i tumačenje koja svoj nastanak i daljnji razvoj zahvaljuje nositelju kabalizma, Rabbi Moše Maimonides. U mističnoj,
kaballističkoj, židovskoj predaji, očituje se u velikom kako djelu Židov razumijeva Toru. Mistični aspekt Židovstva koji zalazi u sve
otajstvene atribute Božje, kao i prirode kosmosa i svega stvorenja. Po Kabali, Bog je transcendentan i nazivan je Ayin ([) ili 'Ništa', iznad
svega Stvorenja; niti je ispod niti iznad, niti kretanje niti mirovanje...On je Apsolut...rabinska izreka: “God's place is the world, but the
world is not God's place“
92
ovdje treba naglasiti da se Zakona u Novozavjetnom poimanju nalazi u Kršćanskom soteriološkom kontekstu
93
Mat 23:1-4; u Novom zavjetu nailazimo na primjere takve, često beskrupulozne nefleksibilnosti u odnosu na prakticiranje Tore: Luka
18:9 (carinik i farizej na molitvi u hramu), Matej 15:1-9 (korban ili posvetni dar)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 5
9

Neh 8) započinje i jedno novo doba Židovstva i nastaju neki novi procesi. 94 Na mjesto
usmene i pismene predaje, njenogzavršnog oblikovanja, sadaa dovršeno, dolazi vrijeme
tumačenja Zakona. To je vrijeme nastanka i oblikovanja komentara i tumačenja Zakona,
koje će potrajati sve do ranog Srednjeg vijeka.95 Zatvoreni kanon Pentateuha označava
dolazak mnogih komentara sve do konfliktnih tumačenja unutar Židovstva.

Rabinizam
Nakon završetka formativnog utjecaja usmene predaje i završetkom ili
kompletiranjem kanonskog oblika, ponajprije Tore, započinje sasvim novo razdoblje
Židovstva. Rabinsko doba, kada na mjesto formativnih oblika i predaja dolazi tumačenje.
U svojoj suštini, svrha svih rabinskih tumačenja i komentara sastoji se u tome da se
židovskom vjerničkom puku priprave svojevrsne 'upute za upotrebu' Zakona. Ovo iz sasvim
očitih razloga, naime, ono što je nekada bila fluktuativna usmena predaja, sada je postao
fiksni i nepromjenjivi 'komplet' Tore, koji se više neće nadopunjavati, autoritativni oblik
koji će sada trebati pravilno zanti primjenjivati. Rabinizam stoga nastoji pokriti svaku
moguću situaciju kako bi Židov znao što i kada činiti. U nekim situacijama to će biti lakše u
drugima teže; u nekima pak ili neprihvatljivo ili sasvim nejasno kako. U tom pogledu često
je trebalo iznači i zaobilaznice.
Obzirom da u svemu tome dolazi do mnogih otvorenih, nerazriješenih ili otvoreno
kontradiktornih pitanja, i unutar same židovske zajednice doći će i do mnogih konfliktnih
situacija, raznih struja i razdora. Nerijetko upravo takvim razlozima uzrokovani su mnogi
burni susreti i sukobi Izraelskog vjerskog vodstva s jedne strane i novoga tumačenja i učenja
autoriteta novoga učitelja (rabina) Isusa Krista. Takva novonastala situacija je često i
stvarna pozadina mnogih novozavjetnih sukoba.
Konfliktne situacije. Sve ove konfliktne situacije valjalo je pomiriti i izgladiti nekim
tumačenjem ili nekim načelnim stavom. Nastaje pitanje kako pomiriti sukobe koji nastaju
kao rezultat konflikta zapisanog Zakona i usmene predaje. Rabinsko rješenje to pojašnjava
na slijedeći način. Mojsije je na gori Sinaj primio pisani Zakon, ali je tijekom boravka na
Sinaju zasigurno dobio i usmene upute, koje sada rabinska tumačenja na ovaj ili onaj način
oživljavaju. Pismeno svjedočenje, iako važnije i ima prednost ispred usmene predaje i
rabinskog tumačenja, ne može zanemariti važan aspekt usmene predaje.

94
vidi ovdje poglavlje: 'Kanon i tekst Starog zavjeta'
95
to je vrijeme oblikovanja i nastanka rabinske književnosti i literature, Talmuda, Mišne, mistične kabalističke literature i tumačenja,..
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
0

Rabinska literatura
Rabinska literatura u hermeneutskom pogledu izravno se navezuje na Toru, cijeli njen
korpus ponajprije služi njenu tumačenju. U tom pogledu, u rabinskoj literaturi, valja
razlikovati sve ono što se tiče metode (tumačenja), od samoga sadržaja (literature).
Halakah, od heb. 'halakh' (ići, hoditi) ukazuje na sve one implikacije, a koje se odnose
na dnevno življenje i način ponašanja i odnošenja u pojedinim situacijama, proizašle iz Tore
ili običajnoga prava. U tom smislu Halakah korespondira nekoj 'proširenoj' egzegezi. Bilo
da se temelji na Pismu; na običajnom pravu; možda na temelju nekog drevno prepoznatog
autoriteta 96; ili jednostavno načelom da odlučuje većina.97
Hagadah, od heb. 'nagad' (navijestiti, reći, objaviti), odnosi se na sve ono što Pismo
govori posredno ili dodatno na prvotno i očito značenje. Za razlikovanje od Halake, Hgada
ostaje uvijek pri tekstu Pisma, pretražujući svako moguće tumačenje zadanoga teksta; no,
Hgadah također raspolaže i s nekim drugim materijalima, kao što su, prispodobe, izreke,
legende, pripovijesti očudesima, anegdote...U tom pogledu Hgadah osim što na taj način,
slobodnije, tumači Pismo ono ga i slikovito ilustrira – pa se neko tumačenje znade nazivati –
Hagadah tumačenje.
Midraš, od heb. 'daraš' (tražiti, istraživati) a odnosi se na biblijsko razlaganje, dakle je,
stvar metode i načina istraživanja i ekspozicije Tore; a odnosi se na samo proučavanje
98
Pisma u okviru 'biblijskih škola' (beth haMidrash); može se odnositi na razlaganje
pojedinog odlomka i tumačenje; ili sveukupni literarni korpus egezegtske ekspozicije
(Midrashim). Midrash se, dakle, odnosi na ukupni egzegetski zadatak i tumačenje teksta
Pisma u cjelini (Midraš Tora). Midraš tako postaje instrument u službi Halakhe; a
istovremeno Midrašim može sadržavati halakah.
Midraš Rabah ili Veliki Midraš, komplet je egzegetskih komentara na cjelokupni tekst
Tore, i pet Megilota. Pet Megilot-a ('svitak') zajedničko je ime za pet biblijskih knjiga –
Pjesme nad pjesmama; Ruta; Tužaljke; Propovjednik i Estera. U izvornom obliku naziv
'rabah' odnosio se samo na midraš na knjigu Postanka.
Mišna, znači nauk i pouka, koji se ponavljanjem i proučavanjem prenosi. 99 To je
sažetak i prenošenje Židovstva, kao vjerske aktivnosti, prenošenjem mnogih rabinskih
debata i zaključaka nastalih kao njihov rezultat. Radi se, dakle, o sakupljenoj i zapisanoj
baštini rabinskih zaključaka, temeljem 'halakah'. Mišna je (metodološki) zapravo sabrani

96
odatle i navada da se u rabisnkoj literaturi tako često citiraju navodi pojedinih rabina.
97
načelo preuzeto iz Izl 23:2 „Ne povodi se za mnoštvom“ (t[o+r"l. ~yBiÞr:-yrE(x]a; hy<ïh.ti-al{)) ali protumačeno i prevedeno kao „slijedi mnoštvo“
98
Sirah 51:23 „Priđite k meni, vi nepoučeni, u mojoj školi sjedite“
99
dolazi iz korijena riječi 'šanah' (ponavljati, godina-za-godinu...)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
1

oblik Halakota. Sastoji se od šest 'traktata', dijelova. 100 Mišna, kao temeljni rabinski tekst,
kao sažetak i kompilacija Talmuda, nastala završetkom drugog stoljeća Nove ere. Glavni
'urednik' i sakupljač Mišne bio je rabi Juda Ha-Nasi, često nazivan i Rabbenu haQadoš ('naš
sveti učitelj').101 Mišna je sastavni dio Talmuda koji po opsegu ogromno djelo i prelazi
mnoge tomove knjiga.102

100
'Zeraim' (Sjeme; odnosi se na život i pravila u poljoprivredi), 'Moed' (Blagdani; u odnosu na pravila Šabata i Blagdana), 'Našim' (Žene;
opisuje pravila braka, rastave i obaveza); 'Nezikin' (Odštete; odnosi se na prekršajne i kriminalne prijestupe); 'Kodašim' (Svete stvari; bavi
se propisima obrednih žrtvovanja, klanja i svetih predmeta); 'Tohorot' (Čisto; odnosi se na propise obredne čistoće)
101
Ha-Nasi ('knez') rođen 135 god, To je godina kada je od rimljana pogubljen njegov veliki prethodnik Rabi Aqiba, zbog njegova učestv
ovanja u pobuni Bar-Kohbe. O biografskim detaljima rabi Nasi i povijesti njegova imena vidjeti, Bowker, J. The Targums and Rabinic
Literature (CUP, Cambridge, 1969) str.56
102
Talmud se temeljno sastoji od dva dijela - Mišne, kao halakah tip komentara na Toru, na hebrejskom jeziku nastle tijekom ranog
tanaitskog Judaizma i Gemare, mnogo opsežnije kompilacije, pisane na aramejskom, i predstavlja debate i komentare kasnijeg rabinizma
iz razdoblja 3-6 st.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
2

6. POVIJEST KRITIKE TEKSTA PETOKNJIŽJA

Predaje, tradicije i izvori
Nastanak Petoknjižja. Vrlo je teško ako ne i nemoguće postavljati pitanje o autoru
Petoknjižja u onom smislu kako ‘autora’ razumije suvremeno vrijeme. Dakako, o pitanju
autorua ne možemo govoriti neovisno od vrste djela. Vrsta literarnog djela već će po sebi
upravljati naše razišljanje i razmatranje o pitanju autorstva. Iza beletrističkog literarnog
djela uglavnom uvijek stoji jedan i jedinstveni autor . S druge strane nerijetko u mnogim
drugim literarnim oblicima (znanstvena i enciklopedijska djela, priručnici) gdje se
susrećemo s grupom autora ili urednicima takvih literarnih izdanja.
Petoknjižje je literarno djelo tako velikog diverziteta da je već u samoj toj činjenici
teško govoriti o (jednom) ‘autoru’. Ukoliko je naš zaključak kako nije realno razmatrati
pitanje autorstva Petoknjižja, treba postavljati drugačija pitanja. U kojim sredinama i kako
su nastajali djelovi Petoknjižja ? Tko je sve te djelove povezao u jednu cjelinu, kada i kako
? I konačno kako se na tekst Petoknjižja i njegovog nastanka gledalo kroz povijest biblijskih
istraživanja ?

Što je kritika teksta ?

Prije svega valja jasno razlučiti pučko razumijevanje pojma ‘kritika’ od stručnog i
strukovnog značenja ovoga pojma. Kritika teksta dakako nije ono što pojam 'kritika' često u
kolokvijalnom izrazu može značiti u negativnom svjetlu u smislu destruktivnog odnosa u
odnosu prema nekome ili nečemu. Kritika u znanstvenom i stručnom pogledu ima sasvim
drugačije značenje. To je prije svega vrednovanje, analiza, s namjerom da se spozna istinska
vrijednost i stanje (teksta). Kritički pristup i istraživanje biblijskog, ili bilo kojeg drugog,
teksta povijesno je relativno mlada grana. Ona pripada znanstvenom pristupanju predmetu
istraživanja a ‘zasjeda’ na svoje povijesno mjesto sa revolucionarnim promjenama koje
donosi Prosvjetiteljstvo. U cjelokupni okvir studija i istraživanja spadaju slijedeći kritički
instrumentarij: Kritika teksta, Lingvistička kritika, Literarna kritika, Kritika forme,
Strukturalna analiza.103 Kritika teksta, suočava se i nastoji riješavati probleme samoga
teksta na razini ‘čitanja’ teksta, i.e. nejasnoća u čitanju koje su nastale kao rezultat prijenosa
i predaje teksta. Lingvistička analiza, proučava male dijelove teksta - ‘riječi’, rečenice i
izraze. Ovdje svakako ima značajnu ulogu ‘filologija’ (jezikoslovlje) koja proučava jezik u
cjelini. Dapače, bavi se uspoređivanjem jezika, pisanih dokumenata, izvornosti
značenja…etc. Literarna kritika, razmatra pitanja kao što su pitanje autorstva, mjesta i
103
Text criticism; Linguistic criticism, Literary criticism, Form criticism, Structural analysis. Za daljnja uvodna razmatranja, uvid u
povijesti i značenja literarnog kritičkog instrumentarija u Starozavjetnim studijima, korisno konzultirati: Armerding C. The Old Testament
and Criticism (Eerdmans, 1983); Rowley H.H. The Old Testament and Modern Study (OUP, Oxford, 1961)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
3

datuma nastanka određenih tekstova, književnih stilova u tekstovima, svrha i namjera

određenom tekstu…Ovo je zapravo kritika ‘izvora’. Kritika forme, za razliku od literarnog
kritika, kritičar forme (oblika) bavi se pred-literarnom povijesti teksta, dakle, usmernom
predajom. On nastoji postaviti u odnos tekst koji ima pred sobom sa svim onima i onim što
je prethodilo samom nastanku, dakle pisanom obliku teksta.
Književna analiza i tekstualne cjeline. Makro i mikro struktura. Kod (kritičke)
književne analize, važno je uspostaviti literarnu cjelinu (makro struktura) , a zatim označiti
njenu unutrašnju podjelu (mikro struktura), pri ovom određivanju treba uspostaviti Sitz im
Text svakog odjeljka, ustanoviti gdje odijeljak započinje i gdje završava i konačno
raspoznati kako se cjelina-odijeljak (eng.unit) može kretati od cjelokupnog teksta
(poglavlje, knjiga..), pa sve do najmanje literarne jedinice - jedna riječ. Postoje jasne
indikacije (naznake) pri određivanju tekstualne cjeline (a) sintaktičke naznake
diskontinuiteta (vrijeme, predmet ili mjesto), (b) strukturalne naznake ‘uokvirenog’ teksta u
određene pravilnosti i ili gramatička ponavljanja (literarna ponavljanja, jezične formule....),
(c) retorički alati.

Povijest proučavanja Petokjnižja.

Razmatranje nastanka i autorstva Petoknjižja sustavno započinje u 18 st. Taj se studij
usredotočuje na knjigu Postanka, čime se utire put kasnije u 19 st minucioznom studiju
izvora Petoknjižja. 104
Počeci ovih studija usredotočili su se na činjenicu da se u tekstovima Petoknjižja, a
ovo osobito uočljivo već u knjizi Postanka, ime Božje - Elohim (E) i Jahve (J)
upotrebljavaju naizmjence i po nekoj pravilnosti u toj upotrebi.
Elohim. Primjetili su kako će se Božje ime Elohim koristiti uvijek u onim tekstovima
Petoknjižja gdje se želi označiti Božje veličanstvo (Usporedi : pluralis amplitudinis u Post
1:26), stvaralačka moć i razdaljina između Boga od ljudskog stvorenja i ljudi. U tim se
opisima oskudjeva sa božanskim antropomorfizmima, nedostaje bliskosti između
Svevišnjeg i čovjeka. Ovo su opisi koji govore o Bogu koji je "nevidljiv", govori iz vatre ili
oblaka, govori ljudima u snovima..
Jahve. Boga se naziva Jahve (Usporedi : Izl 6:2 i dalje) gdje je On prikazivan kao vrlo
prisan i osoban Bog koji povijest pretvara u "povijest spasenja" (njem.Heilsgeschichte). Pa
je tako osobito "Jahve" nazočan u prikazima i pripovjestima o - spašavanju Noe, vođenju

104
Richard Simon (1678), Jean Astruc, (1753, fran katolički liječnik) utemeljitelji su kritičke književne kritike Biblije, a također i
B.Witter,(1711) g. (njem protest pastor) započeli sa Postankom, a kasnije su Eichhorn (1780) i Ilgen (1798) primjenili raspodjelu na
cjelokupno Petoknjižje.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
4

Abrahama u Kanaan, vraćanje Jakova, uspon Josipa, oslobađanje iz Egipta, vođenje

Izraela kroz pustinju…
Predaja ili izvor koji će se kasnije klasificirati kao Deuteronomistička predaja (D), ima
pak neke posebne osobitosti koje odudaraju od spomenutih. D istina koristi "Jahve" ali sa
još izraženijom prisnosti od svih drugih tekstova i dokumenata Petoknjižja. Ovdje je
karakteristična crta ona koja odražava ljubav Jahvinu prema izabranom narodu, te se stilski i
jezično osobito izdvaja od svih drugih dijelova Petoknjižja.
Svečenički izvori i tekstovi orjentiraju se isključivo na legislativu, uređenje i
organizaciju svetišta, žrtvenog sustava, blagdane i upute o blagdanima. Ovi se tekstovi
osobito zanimaju za Arona i njegove sinove, te sav svečenički i Levijev rod. Smatra se da je
ovo i najkasnije nastala od svih spomenutih predaja.
Ova je činjenica navela na pretpostavku kako su postojali razni izvori ovakovih
tekstova koji tada sačinjavaju koherentne pripovjesti i prikaze te tako oblikuju dokumente.
Kasnije iz ovih proučavanja nastaje takozvana "teorija dokumenata" ili "teorija izvora", od
kojih će u završnoj fazi opstati četiri temeljne predaje (izvora) – Jahvistička (J), Elohistička
(E), Svečenićka (P) i Deuteronomistička (D) predaja ili izvori. Naknadnim studijama
ustanovljuju se i domicilna područja nastanka ovih predaja, pa će tako svečenička predaja
(P) naći svoje ishodište u središtima religioznosti i svetištima, svečeničkim "Školama"
odakle osobito dolaze oni dijelovi tekstova Petoknjižja koji se odnose na legislativu Zakona
i obredne upute. Jahvistička predaja (J) nalazi svoje izvorište u judejskim južnim krajevima
npr. Hebron, dok će Elohistička (E) imati svoj domicil u sjevernom dijelu kraljevstva.
Započinje razmatranjem i alternarivnim pojavljanjem dvaju imena Božjih - Jahve i
Elohim !! Evidentno je kako se pojavljuje određena ‘pravilnost’ u uporabi Božjih imena.
Tako će se u pojedinim segmentima teksta Petoknjižja (posebno naglašeno već u počecima
105
knjige Postanka) pojavljivati Božje ime u obliku: ‘Elohim’ , ili ‘pravilno’ u susljednim
106
tekstovima u obliku: ‘Jahve’ . Božje ime Elohim pojavljuje se u tekstovima gdje je Bog
portretiran kao ‘Svevišnji’ i ‘Svemogući’ (eng. almighty). U povijesti istraživanja
Petoknjižja od 16 do 18 stoljeća učestvovali su mnogi, svojim doprinosima i hipotezama
zapravo su posredno, preko teoloških i biblijskih tekstualnih studija započeli kritičke
literarne studije uopće.

105
Post 1.1 - 2.4a
106
Post 2.4b
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
5

Izak ben Jashush, (Isaac ibn Yashush), dvorski liječnik na španjolskom dvoru
107
islamskog vladara,11 st razmatranjem teksta iz Postanka 36 ustanovljuje da su u popisu
kraljevi koji su živjeli i vladali nakon Mojsijevih vremena. Zaključuje stoga da je taj tekst
pripremljen od autora koji je živio nakon Mojsija.
Carlstadt, njemački Reformator, 1520 izdaje brošuru gdje ustvrđuje kako Mojsije nije
napisao Petoknjižje. Temeljeći to na istovjetnome stilu pisanja u odjeljku Pnz 32:5-12, što je
izvještaj o Mojsijevoj smrti i prethodnih dijelova teksta
Andreas van Maes, flamanski rimokatolički teolog, 1574, postavlja teoriju po kojoj
tekst zapisan od Mojsija uređuju (dodaju ili mijenjaju nazivlje) i proširuju kasniji autori. Za
integralni tekst Petoknjižja, kaže da je kompilacijsko djelo književnika Ezre koji je sabrao
starije rukopise i tako pripremio konačno izdanje Petoknjižja. Kao rezultat ovih njegovih
tumačenja na Petoknjižje, zapisi i knjige van Maesa stavljeni su na listu zabranjenih knjiga
Thomas Hobbs, engleski filozof, je tijekom 1651 u svom djelu Leviathan III zaključio
kako je Mojsije pripremio samo djelove knjige Ponovljenog zakona.
Baruh Spinoza, židovski filozof, u svome spisu "Tractatus theologico politicus", 1677,
slično kao i van Maes, zaključuje da je Ezra urednik i izdavač kompilacije različitih izdanja
i rukopisa koja je on uredio a zahvaćaju knjigu Postanka do uključivo 2 Knjige kraljeva.
Richard Simon, rimokatolički svećenik, počeo je po prvi puta na biblijski tekst
primjenjivati kritičke teorije iz povijesti literature i književnosti.
Jean Astruc, liječnik, izdao je disertaciju na knjigu Postanka, u kojoj je tezi ukazao na
pretpostavku kako je Mojsije koristio dva izvora u pripremanju knjige Postanka. Izvorni spis
koji je Mojsije koristio a u kojem se za ime Božje koristi "Elohim", Astruc je označio kao
A, a dokument koji je koristio Mojsije u kojem se za ime Božje koristi "Jahve", Astruc je
označio sa B.
J.G. Eichron, nastavlja na osnovi Astrucovih postavki te dodatno oblikuje kriterije u
razradi ovih izvora.
W. DeWette, njemački teolog, 1806-7 izdaje svoju doktorsku disertaciju u kojoj
pretpostavlja kako je tijekom vjerske obnove za kralja Jošije pronađena knjiga Ponovljenog
zakona...
Julius Wellhausen, nastavlja istraživanja K.H.Grafa i W.Vatkea, te nastaje Graf-
Wellhausenova teorija izvora (dokumenata; engl. "documentary hypothesis").

107
Španjolskom vladaju muslimanski vladari od okupacije u 7 st. Dinastija Umayyada (Abd al-Rahman) uspostavlja, prvi, španjolski
(andaluzijski) Kalifat, početkom 10 st. U 11 st, uspostavom prvog Ta'ifasa (kraljevstva) započinje dugotrajna fragmentacija i raspad
islamske vladavine.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
6

Oblikovanje izvora
Od spomenutih dokumenata i izvora za konačni tekst Petoknjižja, najstarijim se uzima
dokument Jahvista (J), a najmlađi dokument ili izvor Svečeničke predaje (P). O kakvim se
tradicijama ili eventualnim dokumentima radi? U čemu se oni razlikuju ili gdje su oni
jedinstveni?
 Deuteronomist, Dokument D je je skoro u cjelosti istovjetan sa knjigom
Ponovljenog zakona u Petoknjižju. Uglavnom je to tekst čiji se sadržaj sastoji od Mojsijevih
poduka narodu, a opomene i naglasci u poruci postižu se tipičnim i čestim ponavljanjima
izraza kao što su: "Čuj / slušaj Izraele" (Pnz 5:1; 6:3), a u odnosu na Božje zapovjedi
redovito ponavljanje, "drži ih i vrši" (Pnz 5:1b; 6:25), "sjeti se" , "boj se"...Graf je preuzeo
datiranje D koje je u svojim razmatranjima predložio De Wette, 621 pr Kr, ali je sam ukazao
na to da su J i E većpoznati u dokumentu D, pa su prema tome i stariji izvori. Tako se
pretpostavlja da je J datiran oko 850 pr Kr, dok je E stavljen u god 750 pr Kr.
 Svečenička predaja, Izvor (P) izričito jasno pokazuje interes i brigu u svim onim
stvarim koje se odnose na bogoštovlje, Bozju veličajnost, svetost, i za razliku od Jahviste (J)
odsustvuje antropomorfnim izražajima u odnosu na Boga.
 ‘Grundlage’ (G) Pretpostavljeni je središnji dio u kojem će se naći temeljne teme
Izraelove povijest i pretpovijesti - prapovijest (Post 1-11); saga o Patrijarsima; Izlazak;
pustinja i lutanje; ulazak u zemlju Obećanja. Tipični obrazac za ovaj Grundlage (G) naći će
se u Pnz 26. Izl 13, Još 24. Središnji dio u G jest i pojam ili geslo "sav Izrael", "svemu
Izraelu"...! U prirodi G jest i to da su kroz povijest Patrijarha i sage Izlaska isprepleteni
ostali dijelovi i.e. pojedinačne pripovijesti i događaji, legende,...Sastav G je povezani spjev
ili niz pjesama usmene predaje, koje su "recitirane" u cjelosti ili u dijelovima tijekom svetih
skupova i svečanosti - "svega Izraela". Ili je G prozni tekst / dokument koji je pak nastao
sakupljanjem spomenutih dijelova pjesama usmene predaje. Za datiranje G uzima se 11 ili
12 st pr Kr, ili u vrijeme amfiktionijske asocijacije.108

Nakon detaljne analize svih ovih izvorišta ustanovilo se da (J) pripada južnom krugu
u Izraelu, dok bi (E) imao biti sjeverne orjentacije koji povijesno pripada sjevernom krugu.
To bi značilo da je (J) povezan sa Davidovom monarhijom i lozom. Dakle sa sjedinjenim

108
J/E se ne uzimaju kao svojevrsni sažeci od G, nego kao zasebni povijesni dokumenti, koji su pak temeljeni na G. Ovaj izvor nije
usvojen i uobličen tijekom osvajanja Obećane zemlje u vrijeme Jošue, već u vrijeme Davidova kraljevstva. Odatle imamo i u 1Samuelovoj
dva izvora koja jasno ukazuju na pro-monarhijsku struju i anti-monarhijsko izvješće. Raniji je izvor (J) koji je sklon monarhijskom
uređenju.
Za razliku od Jahvista ovaj je dokument nešto teže vremenski locirati, no datiranje se ipak nalazi oko proročkog pokreta. Proizvod je to
vjerskog entuzijazma, osobito u svome početku označeno vremenom Ilije i Elizeja. Doba kralja Jehua (842-745) ukazuje na
"deuteronomističku atmosferu" proročkog okruženja koje označuje jednog te istog kralja, makar i sa dvije perspektive (usp. 2Kr 10,28-
30).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
7

kraljevstvom, dok bi E bio povezan sa sjevernom proročkom strujom.109 Ovime se ujedno

ukazuje i na datiranje ovih izvora, jer bi po tome J bio dio još opstojeće ujedinjenog
kraljevstva, dok bi E pripadao vremenu rascjepa u kraljevstvu na južno (Juda) kraljevstvo i
sjeverno (Izrael) kraljevstvo.
J/E se ne uzimaju kao svojevrsni sažeci od G, nego kao zasebni povijesni dokumenti,
koji su pak temeljeni na G. Ovaj izvor nije usvojen i uobličen tijekom osvajanja Obećane
zemlje u vrijeme Jošue, već u vrijeme Davidova kraljevstva. Odatle imamo i u 1Samuelovoj
dva izvora koja jasno ukazuju na pro-monarhijsku struju i anti-monarhijsko izvješće. Raniji
je izvor (J) koji je sklon monarhijskom uređenju.
Za razliku od Jahvista ovaj je dokument nešto teže vremenski locirati, no datiranje se
ipak nalazi oko proročkog pokreta. Proizvod je to vjerskog entuzijazma, osobito u svome
početku označeno vremenom Ilije i Elizeja. Doba kralja Jehua (842-745) ukazuje na
"deuteronomističku atmosferu" proročkog okruženja koje označuje jednog te istog kralja,
makar i sa dvije perspektive (usp. 2Kr 10,28-30).
Prema tome Elohist rekonstruira Izraelsku (pri)povijest u svjetlu proročkog pokreta,
počevši sa samim Abrahamom, kojega E opisuje kao proroka (?)

109
ovdje treba pobliže razložiti povijesne i teolške razlike između „sjevera“ i „juga“
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
8

Jahvist i Jahvistička predaja (J)

Nastanak predaje. Dvorska povijest kralja Davida, osobito je dinamično opisana
(2Sam 9 – 20, i 1Kr 1-2) koji se uzimaju kao ponajbolji primjeri hebrejske proze u SZ.
Pedantno su izneseni i precizno odslikavaju vrijeme i stanje Davidova kraljevstva i dvora.
Takvi historiografski narativni tekstovi pretpostavljaju autora očevica sa dvora kralja
Davida.
Razdoblje Sudaca. Ova (literarna i usmena) tradicija vjerojatno imaju svoje prve
naznake još u vrijeme Sudaca. U poetskom, epskom obliku. Ep se rađa kao objedinjenje
Izraelove vjere i Jahvizma. Jahvizam i vjera Izraela, izazvani su pod utjecajima politike
kralja Solomona koji nagrizaju Mojsijevsku tradiciju. Jahvista nastupa, s jedne strane u
vrijeme monarhije i vrijeme kraljevanja kralja Davida kao poticaja, i s druge strane kao
odgovor na izazove vladanja kralja solomona.
Izvorni tumači J predaje. Kao izvorni i inicijalni tumači Izraelske vjere u to vrijeme
razni su mogući kandidati. Učinjeno je više pokušaja identifikacije tko bi mogao biti
kandidat za ‘Jahvistu’ kao neposredni svjedok dvosrkih događanja. Neki su pretpostavljali
da bi to mogao biti prorok Natan, koji je bio savjetnik kralju Davidu, a kasnije podupirao
dolazak na vlast kralja Salomona. Ili je to možda mogao biti svećenik Ebjatar, koji je
izbjegao pokolj kralja Šaula nad svećenicima Noba, ali je kasnije, kako je podržavao
Adoniju bio izgnan u Anatot zavičaj Jeremije (1Kr 1-2.29).
Jasno naglašeni nacionalni sentiment jedna je od općih oznaka tradicije Jahvista, uz
izraženi interes i obrada povijesti praotaca.

Radikalne promjene u Izraelskom narodu i društvu.

Amfiktionija. Struktura društva radikalno se mijenja, i konfederativni model, prelazi u
monarhiju..Jedino što je Izraela do tada držalo na okupu i sačinjavalo kakvo takvo jedinstvo,
društvenu (vjersku?) solidarnost bio je sustav amfiktionije. Labava konfederacija (Knjiga
Sudaca). Nakon opadanja amfiktionijskog saveza događaju se razno razne kritične promjene
(1Sam 4-7), da bi napokon došlo do prelomnog koraka i uspostave monarhijskog sustava
(1Sam 8).
Karizmatsko i tradicionalno vodstvo. Velike su i nepovratne promjene u Izraelu, a
koje će utjecati na oblikovanje i nastanak novog literarnog vjerskog portreta Jahviste.
Temeljni problem postaje radikalna promjena u odnosu karizmatske i kraljevske institucije,
a na štetu karizmatskog. Na povijesnu scenu Izraela stupaju mnogi primjeri prilično
agresivne i radikalne sekularizacije Izraelskog društva u čemu prednjači kralj Salomon. Dok
su proroci upučivali i naglašavali pouzdanje u Jahvu i Njegovo vodstvo, kraljeve se
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 6
9

institucije oslanjaju na organizaciju državnog aparata i kralja. U ovim sučeljavanjima, s

jedne strane proročkog instituta vjere i kraljevske institucije dvora, vjerski element znatno
se gubi.

Profesionalizacija vojske
Jedan od takvih primjera je organizacija i funkcioniranje državnog aparata, stvaranjem
profesionalne vojske. Ovaj segment u razvoju državne organizacije imao je osim
obrambenih i vojnih i mnoge druge dalekosežnije posljedice. Do sada Izraelci su
funkcionirali na temelju karizmatskih junaka (Suci) koji su vodili plemena u bojne pohode,
dok je istovremeno u krizama vodeću ulogu zapravo imao prorok, Božji ‘vidjelac’. Nova
organizacija vojske postaje između ostalih stvari “pravo kralja koji će kraljevati nad vama”
(1Sam 8.11) a neposredno je povezana sa druge dvije promjene koje su vjesrkog karaktera i
imale dalekosežne posljedice. Profesionalizacija vojske uvodi profesionalne vojne
zapovjednike “postavljat će ih za tisućnike i za pedesetnike” (8.12), smještaj stajaće vojske,
njihovo održavanje i plaću iz kraljevskih poreza, a zapravo postaje znatno opterećenje na
cijeli narod cf.1Sam 8. Do sada je za sve pothvate, obrambene i vojne, uglavnom u cjelosti
odgovarao i vodio Jahve, On je bio ‘Jahve Sebaot’, tAab'c. hw"hy> , ili ‘Bog Izraelovih četa’ ,
laer'fy. I tAkr>[;m; yheOla.< (1Sam 17:45). Po tome će se „znati da ima Bog u Izraelu“ (17:46).
Uloga Jahve smanjuje se a preuzimaju je profesionalni vojni zapovjednici i sam
vrhovni zapovjednik, kralj. Usporedo s ovakvim razvojem mijenja se i profesionalizacija
proroka, što će utjecati i na raslojavanje proročkog pokreta, na profesionalne kraljeve
proroke i one kod kojih ostaje karizmatski element funkcionalan. Kralj je i dalje prije vojne,
preko proroka pitao Jahvu, ali sada je kralj glavni zapovjednik a prorok tek savjetodavac.
Jahve nestaje iz područja neposrednog utjecaja. Jahve je bio vođa i vojskovođa, “Jahve je
ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo”, (Amv. hw"hy> hm'x'lm
. i vyai hw"hy) (Izl 15:3), nekada su to
bili ‘Jahvini ratovi’, hw"hy> tmox;l.mi (Br 21:14). Ovo je razdoblje previranja, koje je izvanjski
označeno velikim napretkom kraljevstva, također je i vrijeme krize vjere. Ova je pod vrlo
snažnim pritiscima specifičnog prosvjetiteljstva svojstvenog vremenu kralja Salomona i
smješta se u 10 st prKr.

Jahvista kao apologeta

To živo portretira ‘autor’, svojevrsni povijesni apologeta Jahvističke vjere, kojega
zovemo – Jahvist. Jahvistu se dvojako čita. Kao povjesničara i kao teološkog tumača te iste
povijesti. Jahvista vrši revizionističku redakturu povijesti. Primjer Jahvističke redakture i
predaje nalazimo u Postanku gdje se po Jahvistu još u vrijeme Kajina i Abela “počelo
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
0

zazivati ime Jahvino”(4.26) iako se Jahve pod tim imenom objavljuje znatno kasnije u Izl.3.
Jahvista će pod utjecajem nacionalnog procvata u razdoblju vladavine kralja Davida i
Salomona, kao analitičar Jahvističke tradicije, literarno utvrđivati tradicije vjere Izraelove i
Jahvizma. Jahvista zapravo postavlja neka temeljna pitanja u datoj situaciji. On želi znati:
(a) kako se Izrael snalazi i reagira na novo okruženje, globalizacije, u svom novom
monarhijskom uređenju u odnosu na mnoge narode koji ih okružuju, zatim,
(b) kako se vjernički Izrael suočava sa izrazito desakralizacijskim potezima velikog
kralja Salomona, i dakako
(c) kako se odnosi prema vladavini Boga Jahve. U opsežnom odgovaranju na ova
pitanja Jahvista se koristi poviješću i mnogim povijesnim intervencijama Boga Jahve, u
odnosu, kako na pojednice tako i na sav narod. On živo portretira suverenost Jahve u
Njegovim spasenjsko povijesnim pothvatima u odnosu na Izraela. To je portret Jahve
pomoćnika. To je Bog za koga Psalmista kaže, “Bog je pomoćnik moj”(yli_ rzEå[o ~yhil{a/â hNEåh)i
(Ps 54:4)

Jahvistički motivi i teme

Jahvista se služi nekim učestalim i dominantnim motivima a osnovna tema im je
prijetnja smrti i Jahvina pobjeda života. To je s jedne strane uvijek iznova neposredna
opasnost od istrebljenja - glad, neplodnost… - dok se s druge strane Jahvinom intervencijom
očituje prosperitet i plodnost. U tome dakle nailazimo na neke osnovne motive - jalovosti i
rodnosti (žene praotaca), gladi i prosperiteta (Post 12:10-20). Jedna od omiljenih tema
Jahvističkog pripovjedača jest motiv u kojem se izvrču neka ljudska tradicionalna pravila u
korist suverenosti Jahve, tako, obećanja koja se daju mlađim sinovima praotaca (Post
25.23).
Jahvista u takvim opisima često kao primjer uzima Izraelske praoce koje iako u
mnogim opasnostrima i nevoljama izbavlja i blagoslivlja Jahve. Jahvista će, primjerice
suprostavljati jalovost Sare, koja će potom nakon što se Jahve ukaže i intervenira ‘imati
sina’ (Post 18). Motiv gladi temeljna je tema u pripovijesti o Josipu. Pripovijest o Jakovu,
osobito završne scene (Post 32-34) prikazuje napetost i opasnost koja mu prijeti životu kada
se okrenu pravila. Nakon mnogih peripetija i zakučastih scena Jakov izlazi kao pobjednik
(Post 33).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
1

Efekt Jahviste i Jahvista kao teološki tumač

Jahvista ovakvim povijesnim ponavljanjima želi postići slijedeći efekt. Pokazujući na
Božja obećanja, on ih želi prikazati kao motornu snagu za život i opstanak Izraela. Koristeći
povijest Jahvina spasenja Jahvista koristi kao instrument kojim ukazuje ne samo na ono što
je bilo nego i kao podsjetnik u ostvarenju tih obećanja.
Jahvistu treba i teološki čitati. On Izraelovu povijest teološki tumači. I to u
kategorijama obećanja i blagoslova Boga Jahve.110 U njegovim se tekstovima očituje
istančani protest na ona stanja koja uzrokuju krizu vjere i vjerskog života u Izraelu. Često se
u tome rabe neke paralele iz rane povijesti u odnosu na stanja i sličnosti iz vremena u
kojima djeluje Jahvistička tradicija.
Jednu takvu živu povijesno-teološku usporednicu naći ćemo u tekstu o gradnji
Babilonske kule (Post 11:1-9) i razdoblja Salomonova monarhijskog procvata (1Kr 3-5:14).
I u jednoj i u drugoj pripovijesti Jahvista provlači teološku nit kojom povezuje ove dvije
povijesno distantna razdoblja. Ljudi su u projektu Babilonske kule htjeli sačuvati svoju
egzistenciju, (“da se ne raspršimo”, 11.4c) i sebi osigurati ugled, (“pribavimo sebi ime”,
11.4b). Uspostavom monarhije Izrael je tražio kralja da bude “kao što je kod svih drugih
naroda” (1Sam 8.5), dakle kao i svi drugi narodi oko njih, čime indirektno odbacuju Jahvu,
“Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži” (‘audi vocem populi in omnibus’, 1Sam
8.7, Vul.). Glas naroda, (vox populi) u jednom i drugom primjeru nadglasuje glas Božji (vox
Dei) u ime prosperiteta, stavljajući vjeru i pouzdanje u stranu ili pod religijsku
organizacijsku kontrolu.

110
nesumnjivo je da, u svoje vrijeme i na svoj način, sukladno nekim novim uvjetima, i Deuteronomista teološki tumači povijest Izraela
(usporedi dalje: Deuteronomizam)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
2

Deuteronomist i deuteronomizam (D)

Povijest i osnova D
Deuteronomistička predaja poklapa se sa knjigom Ponovljenog zakona. Ova predaja
zapravo proističe i počiva upravo na toj knjizi Petoknjižja. Izvještaj i povijesni okvir knjige
Ponovljenog zakona, pa shodno tome i Deuteronomističke predaje naći ćemo u dva
komplementarna biblijska teksta: 2Kraljevi 22-23 i 2Ljetopisa 34-35. U ovim se tekstovima
izvještava i opisuje ponovni pronalazak izgubljenog Zakona, tijekom obnove Hrama u
vrijeme vladavine kralja Jošije.
Širi povijesni okvir u koji su smještena ova događanja jest razdoblja vladavine
asirskog kralja Asurbanipala. Ovaj je kralj, na svoju štetu, što je naskoro uzrokovalo i
propast velikog carstva Asirije, poticao osamostaljenje drugih naroda; u vjerskom pa čak i
političkom pogledu. U datim uvjetima, između ostalih naroda i Izrael se suočio ne samo sa
večom autonomijom nego i izazovima sveukupne obnove – materijalne i duhovne. Reforme
su bile sveobuhvatne; evidentno uključile su obnovu Hrama, ali i vjerskog života.

Čuj Izraele!
Sadržaj i pojav ovog Mojsijeva zaziva (5,1;6,4) Izraelcima pokazuje hitnost i važnost
poruke. Jezik i rječnik ne odnosi se samo na generacije davno prošle, niti samo na one koje
će doći. Poticaj i uredbe odnose se primarno na one koji upravo slušaju ovaj Mojsijev govor,
jer on kaže: „pazite da ne zaboravite Saveza što ga je Jahve, Bog vaš, sklopio s vama...“
(4,23), dapače on nastavlja, „Nije Jahve sklopio taj Savez s našim očevima, nego baš s nama
svima koji smo danas ovdje živi“ (5,3). Svaka generacija ima taj Savez, kao baš za nju,
jedinstveno, taj se Savez uvijek iznova posadašnjuje i uvijek iznova ostvaruje. Relevantnost
Božjeg Saveza i Mojsijeva poziva jest takva da prošlost, stalno za svaku generaciju postaje
sadašnjost. Dapače, ovo je uvjet za (uspješnu) budućnost. Stoga u zaključnoj opomeni i
podjsetniku Mojsijeva govora stoji: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da
pred vas stavljam: život i smrt, blagolsov i prokletstvo. Život dakle, biraj, ljubeći Jahvu,
Boga svoga...“ (30,19).
Ovaj urgentni „danas“ javlja se potom i pri završetku knjige Jošue: „Međutim, ako
vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti...“ (Još 24,15). Ovo
'danas' odzvanja snažno i u novozavjetnom poticaju na sličnu temu u Heb 3,12 – 4,11.

Što Jahve traži od tebe?

Prorok Mihej, kao i drugi proroci osmog stoljeća, stavlja pred nas pitanje-i-odgovor.
Literarni je to oblik sudbene parnice u kojem se postavljaju odnosi Jahve i njegova naroda.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
3

Prorok postavlja pitanje: “S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom
Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine?“ (6,6) i
netom on odgovara: „Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo
činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi” (Mih 6,6-8). Blisko tom
tekstu, skoro istovjetno u formi, naći ćemo pitanje ali i odgovor u Ponovljenom zakonu:
„Dakle, Izraele, što od tebe traži Jahve, Bog tvoj (%M"+[ime laeÞv)o ?” (10:12a). Odgovor slijedi:
“Samo to da se bojiš Jahve, Boga svoga; da po svim putovima njegovim hodiš; da ga ljubiš
i služiš Jahvi, Bogu svome, svim srcem svojim i svom dušom svojom” (Pnz 10:12-22). Ovo
je u neku ruku zapravo sažetak deuteronomizma i deuteronomističke povijesti.
Naime, ova pitanja: 'S čime ću doći pred Jahvu?' (Mih) ili 'Što Jahve traži od tebe?'
(Pnz) ukazuju na 'deuteronomistički pomak' u osnovici jahvističke religije. Temeljna
odgovornost (etičke i vjerske) koja se postavlja pred Izraelca nije više samo pokornička
poslušnost slovu Zakona (Tori), koliko unutrašnji i osobni odgovor Jahvi na njegovu milost
i milosrđe. Dodatno ovome, slijedi i briga za ugnjetavane kao i važan element opreza u
području humanih odnosa i ljudskih prava – jer ljubav, pravda i briga; nezaobilazna je
trijada deuteronomiste (Anderson, 358).

Teološka povijest.
Prožeto specifičnim teološkim naglaskom ova predaja na svojstven način pruža
izlaganje povijesti i povijesnih događanja u Izraelu. Jedna od najprihvaćenijih teza o
nastanku i povijesno-teološkoj vrijednosti Deuteronomija predmjeva namjeru autora
deuteronomiste (?) da ispiše i opiše povijest Izraelaca od Mojsija do Babilonskog izgnanstva
(M.Noth). Na taj bi se način protumačio taj dio povijesti iz teološke perspektive. Sve
događaje i nacionalnu katastrofu trebalo je pojasniti temeljem teološko-povijesnih uzročnih
veza. Sažetak ali i uvodni dio Deuteronomističkoj teološkoj povijesti naći ćemo jezgrovito
prikazanim u početnom dijelu knjige Sudaca: „Tada Jošua otpusti narod i raziđoše se
Izraelci svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju…” (Suci 2:6-15). Ovaj odjeljak teksta,
iako, služi kao uvodni dio knjizi Sudaca, ujedno suži i kao uvod širem povijesnom opisu
razvoja događaja nakon smrti Jošue i početak rada Deuteronomiste.
Naime, za života i vodstva Jošue, narod je „služio Jahvi“ (Još 24:31). Nakon smjene
generacija, dolazi do radikalne promjene. Početak knjige Sudaca to ovako opisuje: „A kada
se sav onaj naraštaj pridružio svojim ocima, naslijedi ga drugi naraštaj, koji nije mario za
Jahvu ni za djela što ih je učinio Izraelu“ (Su 2:10).
Tradicijski okviri i deuteronomizam. Može se reći kako o vremenu nastanka
Deuteronomija uglavnom postoji suglasje po kojem se ono smješta u sedmo stoljeće. Čak i
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
4

okolnosti nastanka nisu toliko sporne. Ono što ostaje sporno jesu pitanja autorstva i
konteksta tradicijskog okruženja. Ili drugim rječima, u kojem krugu i pod utjecajima kojeg
doktrinarno-ispovjednog kruga se nalaze počeci Ponovljenog zakona. (Nich,37).

Deuteronomistička predaja i Knjiga Ponovljenog zakona

Od svih izvora najmanje istraživačkog napora ili spekulativne energije uzela je
deuteronomistička predaja (D). U svakom slučaju, ovu je predaju kronološki daleko
jednostavnije locirati u odnosu na druge. Biblijski tekst pouzdano daje kronološku referencu
glede pronalaska knjige Zakona (Ponovljeni zakon) kroz vjersku obnoveu tijekom vladavine
kralja Jošije (621 pr Kr) (usp. 2Kr 22).
Knjiga Ponovljenog zakona ujedno je i zaseban predaja kojom se u Izraelu prikazuje
povijest (spasenja) iz duteronomističke povijesne perspektive. Osnova Deuteronomističkog
povijesničara temelji se na argumentaciji da je Izrael kontinuirano propuštao činiti Jahvine
upute i njegovu volju, slijedeći 'Zakon Mojsijev'. Na taj način dosegao je točku u kojoj Jahve
odbacuje Izraela i predaje ga, prvotno Sjeverno kraljevstvo (Izrael) (721 god), i potom
Južno kraljevstvo (Juda) (586); u ruke osvajača, Babilona buduće velesile, nakon što je
Asirija kao regionalna velesila propala.111
Knjiga Ponovljenog zakona (Deuteronomij) osebujna je, kako po literarnoj formi
obilježena izraženo stilistički i leksički; tako i po teološkim naglascima. Drugačija je od svih
drugih knjiga Petoknjižja. Stilistički retorička opširnost knjige sukladna je njenoj
homiletičkoj karakteristici poticaja i opomene. Odatle i učestalo ponavljanje nekih, za ovu
knjigu, karakterističnih izraza i fraza, koje se sasvim uklapaju u homiletičko-poticajni stil
knjige. Ovi su izrazi ne samo stilistička osebujnost knjige nego služe i kao važni teološko
povijesni 'markeri' :
 „vršite riječi (zapovijedi) koje vam (danas) dajem“
(hL,aeêh' ~yrIåb'D>h;-lK' tae… T'ª[.m;v'w> rmoæv.) (4:2; 12:28; 15:15 itd);
 „svim srcem svojim i svom dušom svojom“
(^v<)p.n:-lk'b.W ^ßb.b'l.-lk'B.) (4:29;6:5;10:12..)
 „mjesto koje Jahve, Bog vaš odabere“
(~k,îyhel{a/ hw"“hy> •rx;b.y-I rv,a] ~AqªM'h;) (12:11;14:23;16:2)
Iza poticajnog i prijaznog govorničkog stila, i ovih karakterističnih izraza, pomalja se i
jasna povijesno teološka slika deuteronomističke povijesti i teologije. Deuteronomistička

111
Izaija 2:6-8 „Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vračeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuđincima.
Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. Zemlja mu je prepuna
kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi načiniše prsti“; usp. Iz 5:24; 53:3
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
5

reforma podudara se s pronalaskom knjige Ponovljenoga zakona i djelomično sa vjerskom

obnovom kralja Jošije (2Kr 22 i 2Ljet 34). Kažemo, djelomično, obzirom da je sam
'deuteronomizam' očito počeo i prije Jošijine vjerske obnove, dapače, moguće je i otvorio
vrata kraljevoj inicijativi duhovne obnove u Judejskom kraljevstvu.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
6

Svečenička predaja (P)

Nastanak P tradicije
Bogoštovni okvir, svečeničke predaje okružen je mnogim simbolima koji nalaze svoju
osnovu u dvama temeljnim teološkim motivima: svetost i veličanstvo Božje. S druge strane,
Svečenički materijal u Petoknjižju zapravo je svojevrsna kompilacija materijala i tekstova:
(i) obredno-bogoštovnih, (ii) zakonodavnih tekstova i (iii) rodoslovnih tekstova. Uz ove
obredne i legislativne dijelove, sasvim je jasno da Svečenička tradicija nosi u sebi i značajne
naglaske socijalne i etičke vrijednosti. Ovo je već i na prvi pogled očito iz legislative samog
Dekaloga (Eichrodt,94). U tom smislu Svečenička tradicija nije toliko zainteresirana za
bilježenje samih povijesnih događaja, dakle, narativnih tekstova (Harrison,502) obzirom da
u temelju ipak ima doktrinarni karakter.
Uzevši pak u obzir mnogovrsne i složene propise starozavjetnog žrtvenog sustava,
pomno razrađene upute u izradi i korištenju Šatora sastanka, žrtvenih oltara i Kovčega
saveza; detaljizirane upute u vršenju svečeničke obredne prakse - sve to umnogome odudara
od suvremena bogoštovne prakse i teško će se odmah u svemu ovome prepoznati spomenuta
dva stožerna teološka motiva onako kako ih komunicira ova svečenička predaja.
Od najstarije do najmlađe tradicije, u stručnim je analizama utjecaj i nastanak
Svečeničke predaje evoluirao od najstarijeg do najmlađeg 'dokumenta'. 112 Nekada se bez
zadrške pretpostavljalo da je ova od svih navedenih biblijskih predaja najstarija, što bi
značilo da prethodi svim drugim tradicijskim 'dokumentima' Petoknjižja. Takvo tumačenje
danas uglavnom nije više prihvaćeno, i uglavnom se uzima da je P zapravo projekcija
unazad u drevno vrijeme iz pozicije i vremena izgrađenoga Hrama (Rowley,51). Ostaje ipak
činjenica da mnogi elementi ove predaje u svom religijskom razvoju sežu u drevnije i
primitivnije vrijeme Mojsijevskog razdoblja. Osim toga mi stalno moramo imati na umu da
nastanak i kompilacija ovih predaja ne prati pravocrtni kronološki slijed i ne nastaje
konsekutivno. Upravo zbog tako detaljno razrađene obredne i materijalne strukture smatra
se da je ova predaja ipak konačno uobličena u post-egzilo doba; jer kako protumačiti
detaljiziranost svečeničkih uredbi i uputa, kao preimjerice u Izl 25 u pustinjskom kontekstu
gdje bi se sve to činilo ipak praktički neizvodivim.
Prepoznavanje P tradicije: odrediti i prepoznati kontekst svečeničke predaje, relativno
je jednostavan zadatak. Naime, bogoslužje, i sve što s tim ide - od složenog žrtvenog
sustava, svečeničkih i obrednih zadataka (Izl 28, Aron; Br 3,11, Levi), do štovanja svetih
mjesta - sve je to karakteristična atmosfera i kontekst Svečeničke predaje. Nije upitno da se

112
detaljnu razradu u stručnum tumačenju evolucije P dokumenta, vidjeti: Harrison, 502-515
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
7

svečenička tradicija veže uz obredne predmete, artefakte kao svojevrsni sakralni bogoštovni
instrumentarij. Prije svega to je Šator sastanka (Izl 33), kao svojevrsna projekcija Hrama;
Kovčeg Jahvin (Izl 37; Pnz 10) i Svetište (Izl 36); a kasnije i Hram ili Dom Jahvin kao
fiksni lokus Božje prisutnosti ali i života i djelovanja svečeničkog reda.113 U tom i takvom
bogoštovnom kontekstu bez sumnje nastala je svečenička tradicija i predaja. Osim svojih
materijalnih, dakle, vidljivih simbola i 'sakralnih pomagala', ovaj svečenički i bogoštovni
kontekst karakterizira i osobiti literarni sklop, u prepoznatljivom rječniku, jezičnoj strukturi
i stilu.

Materijalna baza
Preteča žrtvenika, a potom i oltara bili su kameni stupovi (b,a'_ tb,C,äm;) koje su
pojedinci uspravljali i postavljali na mjestima teofanije. Tako je Jakov na mjestu gdje je Bog
s njim govorio, koje je potom i prozvao Betel, ili kuća Božja, „Jakov uspravi stup, stup od
kamena“( Post 35,15).114 Teško da ovdje već možemo govoriti o već razvijenom
svečeničkom sustavu i tradiciji. Uspostavu svečeničke predaje ipak bismo postavili u
kontekst uznapredovalog bogoštovnog sustava i dakako svećenstvo kao 'red'. Tamo gdje se
već razlikuje red klera od laika. Ovako već uznapredovali sustav neminovno će se također
vezati i uz dotjeranu i pomno izrađivanu materijalnu stranu bogoštovnih prostora i sakralnih
artefakata.
Kovčeg Jahvin (Kovčeg Saveza), kao jedan od prvih vidljivih simbola svečeničke
tradicije, najvjerojatnije nam dolazi iz mojsijevskog razdoblja. Detaljan opis izrade Kovčega
(Izl 37) nesumnjivo je već bio dio Svečeničke predaje. U tom izvještaju imenovan je
izvjesni Besalel ispunjen duhom Božjim, uz pomoćnika Oholiba i stručnu ekipu da po u
skladu s vrlo preciznim uputama izrade Kovčeg. Ali, postoji i predaja o nastanku Kovčega
po kojoj je Kovčeg već u pustinjskom imao svoje važno mjesto i važnu ulogu (Br 10,33).
Osim toga po toj predaji Mojsije je Kovčeg osobno izradio, „U to vrijeme Jahve mi
reče:'Iskleši dvije kamene ploče kao i prijašnje pa se popni k meni na brdo; a napravi i
drveni kovčeg“ (Pnz 10,1). Dapače, u Ponovljenom zakonu Besalel se i ne spominje. S
druge strane Mojsije u tom pustinjskom izvještaju i ulozi Kovčega izriče jedan iskaz koji po
svemu sudeći u sebi sadrži jedan obredni element: „Ustani jahve! Neprijatelji tvoji nek se
rasprše! Koji tebe mrze, nek bježe pred tobom“ (Br 10,35-36).
Neki pak smatraju kako nam Kovčeg ne dolazi iz pustinjskog razdoblja, vremena
Izraelova lutanja pustinjom nego mnogo kasnije (usp. Nielsen, E.). Kada se uzmu u obzir

113
Haran, M. „Behind the scenes of history...“ (JBL, 1981)
114
od bc;n' ‘uspraviti, uspravno postaviti’
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
8

svi tehnički zahtjevni detalji izrade Kovčega (Izl 25; 28; 37), ostaje pitanje da li je izrada
tako složenoga Kovčega, tehnički i materijalno bilo izvodivo u pustinjskim uvjetima? 115

Literarna forma
Način prezentacije Svečeničkog materijala u literarnom pogledu jezično je vrlo
specifičan, obzirom na strukturu, rječnik i stil. Već smo naznačili da mu nedostaje naracije i
narativnih tekstova. Evidentno je kako se baš u tome razlikuju, recimo, deuteronomistički
materijali od svečeničkih tekstova.
Jezik i tekstovi Svečeničke tradicije označava pedantnost ali i šturost. Šturost u
odnosu na narativno-pripovjedačke ili poetske tekstove, kao što ćemo to pronaći kod
Jahvističke ili deuteronomističke tradicije. Svečenik i svećenstvo nije zainteresirano za
literarni 'umjetnički dojam'. Za svečenika je bitan teološki intenzivno promišljeni izraz,
pedantan i točan sažet rječnik i stil (usp.von Rad,27).

Proroci protiv svečenstva

Uz problem određivanja nastanka Svečeničke predaje ostaje nam još jedna dvojba ili
nedoumica. Naime, za nedovoljni interes u proučavanju bogoslužnog aspekta u Starom
zavjetu zasigurno u prilog idu i neke postavke da je SZ profetizam i proročki pokret zapravo
bio izričito negativno raspoložen prema žrtvenom i obrednom sustavu Izraela. Ovo, do te
mjere da neki zastupaju tezu da su se starozavjetni proroci, ne samo suprostavljali, nego i
zalagali za potpuno ukidanje cjelokupnog žrtvenog i obrednog sustava. 116 Na taj način
stvorila se ili se stvara, u kontekstu Starog zavjeta, slika proročke religije, s jedne strane,
suprostavljene praksi obredne religije svečenstva. Dakako, treba uzeti u obzir kako žrtveni
sustav, koliko god bio važan, nije bio i jedini element bogoštovlja. Pravilnije bi bilo reći
kako se proroci nisu suprostavljali obredu i žrtvi, i samoj formi ovih. Njihovo breme
odnosilo se na stav srca u okviru, a ne izvan njega, sustava i forme. Prorok Izaija komentira
obred i bogoštovlje riječima – „Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama
časti, a srce mu je daleko od mene, i njegovo štovanje (~t'a'r>yI) naučena ljudska uredba“ (Iz
29:13).117 Prorok time ne odbacuje vrijednost samog obreda i forme, koliko se usredotočuje
na 'srce'.118

115
smatra se da deuteronomistički izvještaj o izradi Kovčega duguje svoj nastanak tradicijama JE ali se naknadno 'povukao' u korist P,
usp. Rowley,54 n3
116
„Old testament religion, the religion of the prophets, is the religion of the Word, and hence the Old testament religion of the prophets
stands in the sharpest contrast to the religion of the priests, cult religion“ (Volz,P. 'Prophetengestalten des Alten Testaments', 1938, str.19;
u Rowley, H.H. 'Worship in Ancient Israel: its Forms and Meaning', str.2)
117
Šarić ovdje preciznije prevodi: “i strah njegov od mene samo je naučena ljudska zapovijed” (Šar)
118
proroku Jeremiji bio zabranjen pristup u Hram (Jer 36) ali time nije bio i udaljen od Boga i svih bogoštovnih čina.
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 7
9

12. KNJIGE PETOKNJIŽJA

P O STANAK
Pregled knjige Postanka

Postanak 1 - 11
1. Prapovijest (Post 1 - 5)
Stvoritelj i stvaranje.
Čovjek i sloboda izbora.
Prvo prokletstvo.
Eva i Adam - povijest ide dalje.
2. Početak civilizacije (Post 6 - 11)
Narodi.
Prva globalna katastrofa.
Noa i prvi Savez.
Napučivanje zemlje.

Postanak 12 - 50
1. Abraham (Post 12 - 25)
Velika "Bo`ja seoba".
Savezni odnos uspostavljen.
Abraham i dalje. Zemlji{te za grob
2. Izak (Post 24 - 25)
Izak, Rebeka i sinovi
Abrahamova smrt
Jišmaelovi sinovi
3. Jakov (Post 27 - 36)
Blagoslov na prijevaru
Jakov i obitelj
Jakov i Laban
Jakov i Ezav
Betel
Ezav
4. Josip (Post 39 - 50)
Josipova priča
Žito u Egiptu
Kad su pojeli
Ja sam Josip
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
0

SADRŽAJ KNJIGE POSTANKA

Postanak 1
Stvoritelj i stvaranje.
Stvoritelj je iznad stvorenja. Kosmologija
‘Bara’ i drugi izrazi stvaranja, v.1, cf. ‘Yatzar’, 2.7
Portret Stvoritelja
Oznake karaktera Božjega
v.3,v.10. Pluralis amplitudinis, v.26
Kosmologija
‘rakia’(svod).‘Moroth’ (svjetlila).Kosmologija Postanka i SZ, v.6,14
Diverzitet
je inherentan stvorenju,v.11,12
Blagoslov, v.27-30
nositelj svih budućih blagoslova, cf. Post 6 i motiv napućivanja zemlje
Postanak 2
Završetak ‘prvog’ izvještaja stvaranja, 2.1-4
Prvi ‘Šabat’, v.2b
Blagoslov dana, v.3
Drugi izvještaj
Komplementarni izvještaj, v.4b
‘Toledoth’
...kao : generacija, ciklus, povijest…
U smislu kritike teksta lit. cjelina..
Novi ‘Toledoth’, v.4.
Elohim na odlasku, Jahve na dolasku,v.4b
Novi izvještaj o stvaranju
...i novi riječnik, v.7
‘yacar’, ‘nefeš’…
Uloga čovjeka, v.15
Zapovijed, v.16
Postanak 3
Zmija, v.1 Siva zona grijeha, v.1
Disharmonija, v.15
Postanak 4
Spoznaja i iskustvo, v.1
‘Yada’, cf. v.17
Ispraznost u životu, v.2
‘Habel’
Pravilo prvenstva, v.4,5
‘Mibkoroth’
Stav srca i srce u heb. misli, v.6
...prvo prokletstvo, v.11
Kajinitska loza, v.17-24
Enoš, v.25-26
Jahvistički redaktor. Rodoslovlje i loza po muškim članovima, v.26
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
1

Postanak 5
Novi ‘Toledoth’, v.1
Nova era i nova ‘genetska’ slika čovjeka, v.1
Od ‘slike’ do ‘karikature’
Prolaznost života, v.3
Smrtnost i krhkost ljudskog života
Cirkularne konstrukcije
‘wayehi’ (“Kad je Adamu bilo”...‘wayamot’
Postanak 6
Novi odijeljak Jahviste,v.1
Literarni separat. Diskurs neovisan od kontinuiteta prethodne naracije.
Veza je prethodna povijest rastućeg grijeha.
Korumpirane Božje namjere :
 2.4-3.24 (muškarac-žena)
 4.1-16 (Kajin)
 4.23-24 (Lamek)
 6.1-4 (‘sinovi Božji’)
Motiv : Napućivanje zemlje, v.1
Napućivanje zemlje ljudima i nepravdom, cf.13b
Kontrast izvornom planu i inicijativi Božjoj, cf.1.22,28
Paralelizam :
Požudni pogled i posizanje, v.2
Veza sa 3.6 “i vidje žena da je stablo dobro..”
Pružanje ruke korak previše, v.3
Sukob svjetova, v.5
...i Božje kajanje, v.6
Noa
pravedan i neporočan
Svečenička (P) intervencija (?)
Rezolutnost Božja, v.7,13,17
Postanak 9
Bog treći puta blagoslivlja ljude, v.1, cf. 1.28,5.2
Novi odnosi prema svijetu prirode, v.2, cf. 1.28; 3.15
Neprijateljstvo i disharmonija
Ograničenja u prehrani, v.3,4
Lex talionis,v.5
Prvi Savezni odnos, v.8-17
Napućivanje zemlje, v.19
Rekurentna tema, 6.1; 10.32
Proširiti ili raspršiti. ‘puts’ i ‘napats’, cf. 11.4
Noa, v.20,21
Ratar
razgoličeni 'pijanac'
Čovjek proklinje čovjeka, v.22
Koji je grijeh Hama ?
Dalekosežne posljedice
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
2

Postanak 10
Novi Toledoth, v.1
Rodoslovlja

Postanak 11
Dvostruki ‘Wayehi’, v.1
Jukstapozicija u bezglagolskoj rečenici (uz ‘hyy’).
Šinear, cf. 10.10
Babilon ostaje biblijski paradigmatsko oličenje ponosa
Repeticije opertaivne rječce u v.4, ‘lanu’
Narativna struktura i paralelizam, v.2-9
Put i plan ljudi – Uvid i plan Božji – Ljudi zaustavljeni
Narativni paralelizam : v.1 / v.6 – v.4 / v.8 – v.4 / v.9
Novi Toledoth, v.10
Novi Toledoth, v.27
Završava antedeluvijalni ciklus i počinje Abrahamov ciklus
Novo doba, doba patrijarha.
Paralele i sličnosti u (pri)povijesti o patrijarsima :

Postanak 12
Prelomnica u knjizi Postanka :
Literarno-povijesna i teološka
11.31-32 / 12.1 : od povijesti prokletstva – do – povijesti blagoslova.
Jalov završetak 1-11, cf. 11.30 “Saraja bijaše nerotkinja..”
Re-kreacija. Uspostaviti novu alternativnu zajednicu.
Post 12-25 (novo stvorenje) izlazi i iščitava se iz Post 1-11 (korumpiran)
Abraham
ključna osoba Biblije SZ sa značajem u NZ
gramatika i teologija: dativus ethicus (12,1)
Paket obećanja, kao predugovor Savezu
Motivi :
 Jalovost i Božji poziv u situaciji jalovosti. Iz kaosa u stvorenje, iz jalovosti u
plodnost.
 Poziv je u rizik
 Pozivi upućeni ‘rubnim’ ljudima (ne prvencima i rodnima)
 “Tobom će se blagoslivaljati”. Poslanje : živjeti sa/za/usred ljudi.
Postanak 14
‘Abram Hebrejac’
 kasnija literarna redakcija
 namjerna naknadna tekstualna povijesna arhaizacija
 ‘Hebrej’ u to vrijeme nije bio etnička odrednica, cf. von Rad, Genesis,p.179
Postanak 15
Abramu ukazanje
vjera ali i 'kašnjenje' obećanja, v.1,2, Cf. Post 22
Abraham protestira, v.2 :
 prigovor glede ispunjenja obećanja u datim okolnostima
 Abraham nije pasivni primatelj sudbine.

Postanak 16
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
3

Komplementarni izvještaji, v.1 i v.3

Saraja i Hagara
“Uđe on hagari..“ cf.

Postanak 21
“Jahve se sjeti Sare…”, cf.Izl 2.24
 ‘sjeti se’, kao uzgred nečeg sporednog
 ‘kako je obećao’, potomstvo je stvar obećanja
Drugi i stariji sin
Jišmael nije zaboravljen (!!)
aluzije i metafore :
 konflikt(i) na vidiku
 Izak (dijete budućnosti), Jišmael (sadašnjost)
Abraham voli i Jišmaela

Postanak 22
Abraham kušan
Ali ne i slamanje. Stvara Abrahama kao metaforu vjere, v.1
Drama i dramatičnost u naravi vjere, v.2
 raste zaplet i dodatno se komplicira
 vrijednost vjere i sloboda Boga
Struktura teksta, 22.1-12
Postanak 23
Makpela, v.2
 Kirjat Arba (Hebron)
 obiteljsko groblje
 važnost Hebrona u daljnjoj biblijskoj povijesti
‘sinovi Hetovi’, v.3

Postanak 24
Protokolarna i svećana zakletva na samrti, v.2
žena za Izaka
 Rebeka, sestra Labana, v.29

Nema povratka u prošlost, v.6
 ‘Dobro pripazi da onamo..” (u Abrahamov rodni kraj)

Postanak 25
Ketura, v.1
Toledoth Jišmaela, v.12
“Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela..”
 Jišmaelci, cf. 37.25 “opaze povorku Jišmaelaca gdje dolaze..”
 kao etnička skupina, cf. Suci 8.24, Ps 83 neprijatelji Izraelovi
Toledoth Izaka, 25.19
“Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka..”
Motivi : novi i drugačiji motivi u ciklusu Jakova
 Abraham u vertikali
 Jakov u horizontali
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
4

Motiv : dva svijeta u utrobi, v.23

“Dva su svijeta u utrobi tvojoj..”
 dva načina života i dvije civilizacije, v.27
 odnos ovih uvijek bio u napetosti
 Ezav, nepromišljen; Jakov kalkulira

Postanak 27
Blagoslov i prokletstvo, v.4f.
“da te mognem blagosloviti prije nego umrem”
 blagoslov kao svojevrsni prijenos očinskog i patrijarhalnog autoriteta.
“blagoslovljen tko tebe blagoslivlje”, v.29
“Narodi ti služili..”
 Abrahamovski element
 kultni aspekt blagoslova koji se ne može umnožiti (?),v.38. “Zar ti oče raspolažeš
samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj”
Improvizacija blagoslova
Ezav (?),v.39-40 “Od mača svoga ćeš živjeti..”
Jakovljev put, v.43-44
“Ostani kod njega neko vrijeme…”
Postanak 29-30.24
Borba za plodnost
 “Žestoko sam se borila sa sestrom…”, 30.8
 “Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža..”, 30.15
Obiteljske napetosti
Jakovljevi sinovi
Postanak 30.25-43
Jakov i Laban
uzajamno nadmudrivanje Jakova i Labana
Postanak 31
Haran
Jakovljev povratak, v.3,13
 ac mwq “Sad ustaj i idi”; dativus ethicus, v.13
 “u zemlju kanaansku , k svome ocu Izaku”, v.18
Jakov prognanik
njegovi sukobi s ljudima,v.20: “Jakov zavara Aramejca Labana”
 usporedi Jakova u borbi s ljudima sa Abrahamov (Motivi u Post 25)
 Laban lukavac, v.27 “Otpratio bih te s veseljem”
 Jakovljev izljev gnjeva, v.36-42 “Sad se Jakov ražesti”, cf. Post 4.5
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
5

Postanak 32
Presudni susreti Jakova,v.1f
Jakovljeva nerazriješena prošlost
 bijeg od svega i svačega, “bježi mome bratu Labanu u Haran”
 vrijema ne liječi sve (?), cf. 27.43 “neko vrijeme” (ukupno 20 godina cf. 31.38)
Jakov – Ezav, Laban
 u pripovijesti o Labanu nema spomena o Ezavu
 problem Ezav ipak ostaje
Jakovljeva dva susreta
 s Bogom, i
 s ljudima
Postanak 33
Jakovljev susret s Ezavom
 ‘dolazi Ezav’, dolazi još jedan davno nenaplaćeni ‘račun’
 Jakov se klanja Ezavu, napeto iščekivanje

Postanak 35
Komplementarni izvještaj: Post 32-33
Jakov i Betel
Kultna i moralna čistoća postaje presudan element u životu Izraela, v.2
 novi ustroj i sustav, “Odbacite tuđe kumire…očistite se i preobucite”, v.2
 cf. Noa i pripovijest o potopu, čiste i nečiste životinje (?)
 žrtvenik,v.6
 opetovani naglasak na kultno i liturgijsko (Svečenićka predaja)

Postanak 36
Rodoslovlje Edomaca
I. x

Postanak 37
Josipova pripovijest
najopsežnija u Post
povijest Božjeg proviđenja
Najcjelovitija narativna cjelina
 kontinuirana i nerazlomljena segmentima.
 struktura teksta uređena pripovijest sa slijedom događaja, neovisnim i od
raspodjele na poglavlja.
Dva svijeta iznova izranjaju
usp. priču o Josipovu snu koja služi kao instrument...
Teološka nit
providnost Božja, 45.5 “Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u
životu”, isto: 50.19 “iako ste vi…Bog je bio ono okrenuo na dobro”
 Bog proviđa, cf. Post 22.8 “Bog će već providjeti”, AL-ha,r>yI ~yhila
{ /,
 Bog je tajnovit (motiv snova u Josipovoj priči), cf. i slobodan (Post 22)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
6

Postanak 39
Josipov uspjeh
 “Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sreću..”, v.2
 Abrahamovski blagoslov, v.5

Postanak 41 – 42
Faraonovi sni
Josipovi sinovi, 41.50
 Efrajim i Manaše
 iznova se javlja motiv Božjih putova koji nisu ljudski
 ‘stariji će služiti mlađemu’, Post 25.23 (Jakov i Ezav)

Postanak 46
Izrael “krene na put”
 sada se koristi ime ‘Izrael’ namjesto ‘Jakov’

Egipat je dio Božjeg plana za Izraela, v.2-3 (!?)
 “Ja ću sići u Egipat s tobom”, cf. Post 15.13 “Dobro znaj da će..”
 “Ne boj se sići u Egipat”, v.3
ulaskom u Egipat opetuje se napetost u temi Petoknjižja, v.5

Postanak 48
Jakov pred smrt
Jakovljevo blagoslivljanje unuka Efrajima i Manašea
 povijesno ponovljena scena iz mladosti Jakovljeve
 “Tko su ovi….Izraelu oči oslabile od starosti
 scena Izaka sa Ezavom, Post 27.1,18 “Koji si ti moj sin”
Josip intervenira za vrijeme blagoslivljanja

Postanak 49
Jakovljeva opruka

Postanak 50
Jakovljev pogreb
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
7

IZLAZAK
.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
8

LEVITSKI ZAKON
Svrha knjige Levitskog zakona
Negdje oko polovine knjige Izlaska, koncizno i jasno ukazuje se na poseban status i
odnos Izraelaca i Jahve njihova Boga. Pod vodstvom Mojsija narod je krenuo 'u susret
Bogu' (Izl 19,17), uspostavlja se komunikacija, 'Mojsije je govorio, a Bog mu je
grmljavinom odgovarao' (19,19).
Na kojim osnovama i kako će se ova zajednica naroda i njihova Boga održavati?
Dakako, ovo nije pitanje postavljeno in vacuo obzirom da će Izraelci i putovati, a potom se i
nastaniti u blizini ili čak među onim narodima kojih bi vjerski i etički kodeks bio znatno
drugačiji od njihova. Iako će zemlja Obećanja biti zemlja 'meda i mlijeka' ona sa sobom nosi
i mnoge izazove pa i opasnosti po ovu novo uspostavljenu zajednicu, Jahve i njegova
naroda.
Zbog toga navedena zajednica i odnos uspostavlja i učvršćuje na desetak konciznih i
smjerodavnih uredbi (Dekalog). Od kojih je prva i prvotna: 'Ja sam Jahve Bog tvoj...Nemoj
imati drugih bogova uz mene' (Izl 20,2). Knjigom Levitskog zakona prvenstveno se uređuje
mjesto (Šator sastanka) kao i detaljne upute i način 'izvođenja' i održavanja ovog odnosa
(Kodeks svetosti). Podrobni opis života i službe Bogu nalazi se u središtu Levitskog zakona;
temeljeno na obećanjima Patrijarsima o posebnom odnosu s njihovim Bogom. Kultni
propisi bogoštovlja isprepleteni su u ovoj knjizi sa civilnim uređenjem zajednice i
svakodnevnim životom pojedinaca. U tom smislu Levitski zakon nije tek obredni priručnik
za svećenstvo.
Stoga je knjiga prvenstveno i priručnik za zajednicu i život zajednice – ali koja je usko
povezana i sa obrednim propisima.

Temeljna poruka knjige

Knjiga Levitskog zakona prikazuje i povezuje svetost (Božju) sa moralnim i etičkim
kodeksom. Ono što je sveto, u obrednom ili moralnom i osobnom pogledu, sveto je prije
svega iz razloga odnosa sa svetim Bogom.

Pregled i naziv knjige

Kao i u drugih knjiga Petoknjižja, nazivlje hebrejskog kanona, koje slijedi početni
izričaj svake pojedine knjige, i ovdje se pokazuje indikativnim. Naime, taj naslov ovdje,
'pozva Jahve' (wayyiqra) (Lev 1,1), jasno daje na znanje do koga i pod čijim suverenim
autoritetom stoji sav sustav odnosa između Izraela i njihova Boga Jahve.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 8
9

Knjiga Levitskog zakona usredotočuje se na šest važnih cjelina:

1.) Žrtveni sustav i način žrtvovanja
Razlaže upute o vrstama žrtava i njihovim djelovanjima. U osnovi žrtve se
grupiraju kao one koje su: 'Jahvi ugodan miris (1,13); žrtve 'za prijestup
zajednice' (4,21).
2.) Aron i svećenički red Aronovih sinova (8,1); Prebivalište (Šator sastanka)
Zaređenje Arona i aronovskog svećenstva, na novouspostavljenom žrtveniku.
3.) Ritualna čistoća (11-15)
Detalji ritualno čiste ili nečiste hrane (Lev 11); kultna čistoća pri porodu (Lev
12); propisi o infektivnoj bolesti gubi (Lev 13-14); spolna nečistoća (Lev 15)
4.) Pomirilište (16)
Detaljna regulativa u odnosu na obred i dan pomirenja (Yom Kippur).
5.) Zakon svetosti (17-26)
Ovih deset poglavlja naziva se i Kodeks svetosti (eng. Holiness code, H)
sadržava stariju skupinu propisa sabranih u svečeničku zbirku. Ovaj tekst prožet
uzajamno povezan a u sažetku najčešće završava izričajem: 'Ja sam Jahve' (18,5-
21; 19,12-18 itd.) ili 'Ja sam Jahve vaš Bog'.
Sadržaj ovog odijeljka: žrtvovanje životinja propisuje se na ulazu u Šator
sastanka; zabrana blagovanja krvi (17); propisi o obitelji, osobito u odnosu na
seksualne odnose i čistoću (18); moralni i etički kodeks (19); kažnjavanje za
žrtvovanje Moleku (20); život i svetost svećenstva (21-22); propisi o blagdanima
(23); svjećnjak i trajno svjetlo u Šatoru sastanka (24); protiv psovki i svetogrđa
(24); godina počinka za zemlju i godina jubileja (25-26).
6.) Propisi o prinosima (27)

Levitski zakon u odnosu na Novi zavjet

Temeljna poveznica Starog i Novog zavjeta, u odnosu na knjigu Levitskog zakona jest
razumijevanje žrtve i žrtvenog sustava u odnosu na Krista i njegovu žrtvu, 'jer je žrtvovano
naše pashalno janje-Krist' (1Kor 5,7). Osobito se to odnosi na poslanicu Hebrejima, a
posebno u Heb 6-10.
Osim toga Novi zavjet itekako nastavlja temeljnu poruku Levitskog zakona o svetosti
Boga i susljedno svetosti njegova naroda (1Pet 1,15-16; Mat 5,48). Osim toga kontinuitet
temeljne poruke u Novom zavjetu nastavlja se i temom 'duhovne kuće' i 'svetog svećenstva'
(1Pet 2,5).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
0

BROJEVI
Zemlja obećanja
Već na samom početku ove knjige jasno se razaznaje ideja vodilja i središte knjige kao
one koja se usredotočuje na ulazak u zemlju Obećanja. To je evidentno određeno
mobilizacijom puka koja preko popisa stanovništva ukazuje na pripravu za takav pokret.
Knjiga Brojeva na taj način izlazi sa tematikom zemlje upravo je razvidno iz činjenice popisa
stanovništva (Brojevi 1). Radi se o početku priprave vojne akcije za osvajanje zemlje. Ovo je
na samom početku popisa sažeto u samoj uputi o popisu :
"Obavite popis sve zajednice izraelske..navodeći imena svih muškaraca, glavu po glavu.
Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu.." (1:2-3).
Već i prije samog izlaska iz Egipta, sve je upučivalo na buduću potrebu vojne opcije pri
ulasku u Obećanu zemlju. U knjizi Izlaska rečeno je kako je sam Jahve zapravo Izraelce
uputio "zaobilaznim putem" (Izl 13:18), sve zbog vojnih prijetnji, također i to da su Izraelci
napustili Egipat "naoružani od glave do pete" (13:18b), a još prije Izlaska Izraelci su bili
ustrojeni "po njihovim četama" (6:26) i tako pripravljani za izlazak iz Egipta. Sve ovo jasne su
indikacije za zauzimanje, a ne samo 'ulazak' u zemlju Obećanja.
Zemlju pa makar i obećanu trebati izboriti (?). Obećanje nema oznaku ispunjenja u
smislu poklona na pladnju. U prilog ovoj borbenoj opciji ide i činjenica kako svećenike
Levijevce ne treba popisivati. U ovakav popis nije bilo dopušteno uvrštavati svečenićku lozu
Levijevaca. Njima naime nije primjereno ratovati i biti dio vojnih pohoda (Br 1,47). Za njih
slijedi poseban popis kako stoji : "Popiši Levijevce po njihovim porodicama i rodovima;
popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više" (Br 3:15).
Raspored kretanja i pravila u poetku popisanih plemena kako su prikazani u Br 2
također upućuju na poseban (borbeni?) raspored tijekom putovanja naroda ! Tako su Levijevci
i Šator sastanka smješteni u sredinu svih tabora i plemena, što se odnosilo kako na sedentarnu
poziciju, tako i onu u pokretu, što nije učinjeno samo iz nekih kultnih i obrednih nego i iz
obrambenih razloga (Br 2,17).

Biblijsko-povijesni kontekst
Izraelci su napustili Egipat u 'prvom mjesecu', (?) godine, 'Iz Ramsesa krenuše u
prvom mjesecu. Bio je petnaesti dan prvog mjeseca' (Br 33,3). Ovo vrijeme Izraelcima je
potom određeno biti i početkom svake godine - 'početak mjesecima' (Izl 12,2).
Tri mjeseca potom stigli su u Sinajsku pustinju ('Tri mjeseca nakon izlaska iz
egipatske zemlje, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju'; Izl 19,1). Prebivalište
('Šator sastanka') podignuto je dvije godine nakon njihova putovanja po pustinji, 'prvoga
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
1

dana prvoga mjeseca druge godine' (Izl 40,17). Mjesec dana nakon toga ima se obaviti
popis stanovništva. Ovime započinje knjiga Brojeva. 'Prvoga dana drugoga mjeseca, druge
godine po izlasku iz zemlje egipatske: Obavite popis sve zajednice izraelske' (Br 1,1). Popis
je trajao po svemu sudeći potrajao dvadesetak dana. Naime, 'Druge godine, drugog mjeseca,
dvadesetog dana u mjesecu, diže se oblak iznad Prebivališta svjedočanstva. Tada se Izraelci
zapute iz Sinajske pustinje na svoje putovanje' (Br 10,11).
S druge strane, knjiga Ponovljenog zakon započinje s osvrtom na vrijeme provedeno u
pustinji na način: 'Bilo je to godine četrdesete, prvog dana mjeseca jedanaestoga...' (Pnz
1,3), na lokaciji 'u zemlji moapskoj s onu stranu Jordana'. Bilo je to dakle, 38 godina od
napuštanja Sinaja i pustinjskog lutanja. Ovime deuteronomista ukazuje na razdoblje od
uspostave Saveza i susreta s Bogom, do priprave za ulazak u zemlju obećanja, na Moabu. Ili
kako izvještava knjiga Brojeva, 'na Moapskim poljanama, s onu stranu Jordana' (Br 22,1).
Razdaljina i putovanje od gore Horeb (Sinaj) do Kadeša, 'predvorje' zemlje obećanja,
uzima 'jedanaest dana hoda' (Pnz 1,2)...

Pregled i naziv knjige

Naziv knjige u hebrejskom kanonu, 'U Sinajskoj pustinji' (1,1) već sam po sebi
prikazuje pregled i lokaciju događanja knjige Brojeva.
Naziv 'Brojevi' potječe od činjenice da se već u samom početku teksta izlaže popis
stanovništva, što je kasnije, kao naslov knjige, proslijeđeno u Vulgati i tako dalje na ostale
biblijske prijevode. Takav naziv knjige odgovara i samom pregledu 1-10 poglavlja.
Knjiga Brojeva raspodijeljena je na tri dijela koji odgovaraju zemljopisnom okruženju
i putovanju i pomacima u kojem se Izraelci nalaze u pustinji.
Sinaj (u Sinajskoj pustinji)
 prvi dio putovanja usredotočuje se na boravak u Sinajskoj pustinji (1-10)
 put od Sinaja do Kadeša (10-12)

Kadeš (u pustinji Paran)

 boravak u pustinji Paran (13-20)
 odlazak iz Kadeša prema Moabu (Moapskim poljanama) (20-22)

Moab (Moapske poljane, s onu stranu Jordana, nasuprot Jerihonu, 22,1)

 priprave za ulazak u Kanaan (22-32)
 rekapitulacija putovanja od Egipta; pogled u budućnost (33-36)
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
2

PONOVLJENI ZAKON
Pregled knjige Ponovljenog zakona
1. Pnz 1 - 4 : 43 PRVI MOJSIJEV GOVOR
1 :1-5 UVODNI DIO
1 : 6 - 3 : 29 POVIJESNA RETROSPEKTIVA
4 : 1 - 40 OPOMENE I POTICAJ
4 : 41 - 43 GRADOVI UTOČIŠTA (interpol.)

2. Pnz 5 - 11 DRUGI MOJSIJEV GOVOR

4 : 44 - 49 UVODNI DIO (??)
5 : 1 - 21 DEKALOG
6 :4 - 5 SHEMA
9 - 11 DALJNJE OPOMENE I UPUTE

3. Pnz 12 - 26 DRUGI MOJSIJEV GOVOR

12 -26 LEGISLATIVA (središnji dio)

4. Pnz 28 EPILOG
EPILOG (Pnz 27 interpolacija)

5. Pnz 29 - 30 TREĆI MOJSIJEV GOVOR

POTICAJ VJERNOSTI SAVEZU

6. Pnz 31 - 34 DODACI

Karakteristike knjige Ponovljenog zakona

Uvodne opaske - nazivlje; aspekti Pnz

 nazivlje:
~yrIªb'Dh> ; hL,aeä (1:1) ('ovo su riječi' ) (Heb.kanon)
'drugi zakon' (=LXX) - 'deuteronomium' (deuteros + nomos) (?)
to. deuterono,mion tou/to (17:18) (LXX) - (taZOh; hr'ÛATh; hnE“v.m-i ta, Alø bt;k')
'knjiga pouke' (=Židovstvo također i kao - tx;k;äAT rp,s),
'kopija Zakona' = hr'ATh; hnEv.m (taZOh; hr'ATh; hnEv.mi-ta, Al bt;k'w> (17:18)

 aspekti Pnz
pretisak, primjerak, kopija - (“reprint” a ne neki novi Zakon )
novonastali uvjeti – cf. prilagođen povijesnim okvirima (eg: …)
niz od tri Mojsijeva govora (Pnz pripisan u cjelosti Mojsiju?)
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
3

Povijest proučavanja Deuteronomiuma

 ‘drugačija’ knjiga.
patristika - Atanazije; Jeronim poistovjećuje Deut. sa Jošijinim ‘Zakonom’
suvremeno doba - De Wette (1805) (Dissertatio Critica…)

Pregled knjige i nastanak

 pregled knjige Ponovljenog zakona (vidi dodatak:' Pregled knjige')
a. prvi Mojsijev govor (1-4.43) :
b. drugi Mojsijev govor (5-11 / 12-26) :
c. pogovor (epilog) (28)
d. treći Mojsijev govor (29-30) :
e. dodaci (31-34)
 Zakon u Deuteronomističkoj redakciji
sinopsis
 nastanak i problemi u tekstu:
Ur-deuteronomium
jezgra oko koje je nastao final. tekst 12-26 (leg.) (27.9-10 spona)
odvojeni i neovisni uvodni dijelovi
problem ‘množine’ (1.5,6,29; 4.44, 5.1)

Teologija i stil knjige

 teološke značajke knjige
centralizacija bogoštovlja
novi modus očitovanja Božjega (4.33; 5.23)
naglasak na novo eksponiranom Izraelu (4.6; 7.6; 15.6..)
veza sa mudrosnom predajom
Božji Savez (za svaku generaciju, prema budućnosti, zahtjeva reakciju)
socijalni naglasci
institucija kralja (izabranik Božji, Izraelac, oslonac u Zakonu, pravedni kralj)
 literarne i stilske karakteristike
novi pristupi traži i novi rječnik :
fluentan izraz, bez arhaizama
repeticije sintagmi
govornički stil (novi aspekt obzirom na usmenu predaju)
 svrha i cilj
kome je ova 'homilija' upućena i tko su 'propovjednici' ?
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
4

Deuteronomizam
 naglasak Pnz i dva SZ koncepta :
obnovaljanje koncepta ‘berit’ vs. ‘torah’
2Kr 22:11 “Čuvši riječi knjige Zakona
2Kr 23:2 “pročita im sve riječi Knjige Saveza”
 deuteronomizam
osnovne teološke značajke; teologija deut
deuteronomistička škola i proročki utjecaji
duteronomijska povijest

Jošijina obnova
 Zakon - izgubljeni pa pronađeni.
Jošija i vjerska obnova.
kako se Zakon zagubio ?!
 povijesni okvir Jošijine obnove (2Kr 22-23 / 2Ljet 34-35)
povijesni okvir i pretpostavke Obnove : vrijeme (Asurbanipal, 626 – 622)
osamostaljenje drugih naroda (političko, vjersko) i deklinacija Asirskog car.
 tijek Obnove (2 Kr 22)
popravak Hrama i pronalazak Zakona
čitanje Zakona (reakcija, provjera i ovjera kod proroka)
odgovor proroka i implementacija Zakona
Obnova i Zakon: povezanost reforme i pronalaska Zakona (koji tekst?)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
5

TEMA PETOKNJIŽJA

Pokazatelji za jedinstvenu temu

Prolazeći samo kroz dijelove (pojedine knjige Petoknjižja) , postoje određene naznake
i jednoobraznost u događanjima.
Prvi pokazatelj u tome poslu jest sam završetak Petoknjižja. Korpus Petoknjižja
završava smrću Mojsija, prelazak vodstva na Jošuu, i nedovršeni ulazak u zemlju Obećanja
(Pon zakon 34:5-12). Kako objasniti činjenicu da Petoknjižje završava upravo ovako,
nedoređeno ? Po svim prethodnim obećanjima tijekom korpusa Petoknjižja ovo i ovako ne
bi smio biti kraj, ili bi barem zahtjevao ono "nastaviti će se" 119
. U završnici Petoknjižja
ostavljeni smo, makar samo u narativnom pogledu u napetosti, i išćekivanju ispunjenja onih
stvari koje su zadane na počecima korpusa. Cilj avanture nije dostignut.
Na kraju Petoknjižja, kao i uglavnom pri završecima pojednih knjiga, uvijek iznova
smo ostavljeni u išćekivanju. Išćekivanju potpunog ispunjenja Jahvinih obećanja 120
. Niti u
jednoj pojedinoj točki ne nalazimo potpuno ispunjenje svih obećanja. Nakon mnogih
(stoljeća) godina nakon Abrahama, Izrael čak kao da nazaduje u realizaciji obećanja -
umjesto zemlje obećanja put ih je odveo u Egipat i rosptvo, umjesto potomstva ‘kao zvjezda
na nebu i pjeska na moru’ u Egipat silazi sveukupno 70 duša 121
. Naoko, neoptimističan je i
završetak knjige.

 POSTANAK. Završetkom knjige Postanka jednostavno se ustanovljuje kako:

‘Josip umrije kad mu bijaše sto i deset godina; balzamiraše ga i u Egiptu položiše u lijes’
(Post 50. 26).
Josip dakle ne samo da nije doživio zemlju obećanja nego su i njegove kosti
položene u ropstvu. Mada je u datoj situaciji teško reći za Izraela da su ‘živjeli dugo i
sretno’, i u odsutnosti sretnog završetka (Postanka), ipak postoji naznaka kojom se gleda
i vjeruje u svjetliju budućnost i ispunjenje obećanja, jer pred smrt Josip im kaže:
‘Tada Josip zakune Izraelove sinove: Bog će se vas doista sjetiti, i tada ponesite
moje kosti odavde’ (Post 50. 25)

 IZLAZAK. Zaključak ove knjige ne "zaključuje" ništa ! Opisuje Šator

sastanka, oblak i Prebivalište. Sve, ipak, elementi Božjeg prisustva u narodu koji se
nalazi i dalje u pokretu. Pogled prema budućnosti ostaje jedina nada i pri završetku

119
Usporedi : Ponovljeni zakon 31:3, 23 "Sam Jahve Bog tvoj, pred tobom (i.e. narodom) }e prije}i.." "Ohrabri se i budi odlučan! Jer ti
}eš uvesti Izraelce.." (s.23)
120
Odnosi se na temeljna obe}aja Abrahamu: (a) zemlja, (b) potomstvo, (c) blizina Jahvina
121
Post 46. 8, 26-27
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
6

slijedeće knjige Petoknjižja, knjige Izlaska. Izrael još uvijek kruži pustinjom, dakle od
obećane zemlje još nema ništa. Što se obećanja Jahvine prisutnosti tiče tu je načinjen
pomak i napredak obzirom na Potanak. Uspostavljen je Šator sastanka, kao simbol
Božje prisutnosti, ali i oblak u kjem prebiva Jahve usred Izraela 122.

 LEVITSKI ZAKON. Završetak knjige Levitskog zakona, uz određeni mali

pomak, ipak i dalje ostaje išćekivanje ispunjenja obećanja. Upute i uredbe koje su date u
završnim poglavljima Lev 26. 41-46; 27. 28-34, samo upućuju na način ponašanja i
življenja koji se odnose na zemlju koju narod tek treba baštiniti.

 BROJEVI. Knjiga Brojeva u svojoj završnici opet označuje jedan pomak

prema zemlji obećanja 123
. I konačno sa knjigom Ponovljenog zakona, posljednjom
knjigom Petoknjižja, još smo bliže u pomaku prema zemlji obećanja:

 PONOVLJENI ZAKON. ‘Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve,

Bog vaš, zapovijedi da vas u njima poučim, kako biste ih vršili u zemlji u koju odlazite
da je zaposjednete’(Pnz 6. 1). Lokalitet događanja poklapa se s onim iz knjige Brojeva,
"s onu stranu Jordana u pustinji". Ipak postoje naznake za novi napredak jer konkretnije
pripremaju narod za presudni pomak za ulazak u zemlju Obećanja - o jedinstvenu
bogoslužja, o budućnosti i dolazećoj monarhiji...

Sažetak
Napredovanje evidentno u ovakvoj progresiji ima svoj temporalni i prostorni pomak.
Ova progresija nije prezentirana u nekom pravocrtnom obliku. Ne nalazimo jedan uredan
konsekutivni prostorni pomak u nekom simplificiranom modu - "mjesto za mjestom", ili
"događaj za događajem". 124 Priprema i anticipacija uokvireni su u jednu svrhovitu i smislenu
progresiju. Stoga nam preostaje najvažnije i temeljno pitanje : Gdje sve ovo nalazi svoj
početak ? Što sve daje poriv i zamah ovakvom razvoju? Iz kojih korijena rasate ovo
čudnovato stablo Petoknjižja ? Odgovor bez sumnje leži u obećanju Patrijarsima ili bolje
reći u nekoliko elemenata tih obećanja.
Ukoliko smo dakle u tom smislu razriješili Petoknjižje u kojem se evidentira stanje

koje opisuje kretanje i svrhovite pomake prema sasvim određenom cilju, a ovo kretanje

122
Izl 40. 34
123
Br 36. 13 ‘To su zapovijedi i zakoni koje je Jahve preko Mojsija izdao Izraelcima na Moapskim poljanama uz Jordan, nasuprot
Jerihonu’
124
Sveukupno kretanje prema cilju, u okvirima Petoknjižja - gdje ima polazišnu točku ?
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
7

ima svoj zamah u božanskim obećanjima Patrijarsima, moguće nam je sada izložiti

prijedloge za jedinstvenu temu Petoknjižja.

OBEĆANJE
Elementi obećanja
Jahvino obećanje, ako možemo govoriti o jednome obećanju, sadrži tri konstitutivna
elementa. Oni su grupirani u - a) obećanje potomstva, b) obećanje zemlje, i c) obećanje
saveza i prisne zajednice s Bogom

a. obećanje potomstva
b. obećanje zemlje
c. obećanje blizine i odnosa
d. aluzije na obećanja

Konstatirali smo da "obećanje" u sebi sadrži tri konstitutivna elementa, dakle obećanje
potomstva, obećanje zemlje i obećanje (saveznog) odnosa sa Jahvom. Sada nam valja
prepoznati u kojim odjeljcima i kako su ovi elementi raspoređeni u Petoknjižju.
Potomstvo kao element obećanja se u temeljima pojavljuje u Postnku 12 - 50. Obećanje
zemlje osobito je prisutno i naglašavano u knjizi Brojeva i knjizi Ponovljenog zakona.
Obećanje osobitog i prisnog odnosa i saveza između Jahve i njegova naroda istaknuto je
naročito u knjizi Izlaska i knjizi Levitskog zakona. Obećanje osobitog i prisnog odnosa
između Jahve i naroda portretirano je u nekoliko različitih formulacija. Kojiputa je to
jednostavno općeniti pojam "blagoslova", kojiputa "biti s tobom" 125
ili pak u pojmu vođenja
126
("vodit ću te"). Nerijetko je to i Jahvino pozivanje na njegova obećanja i odnos prema
praocima. Sve ove elemente slobodno možemo objediniti pod kategoriju "osobitog i prisnog
odnosa".
Svakako valja imati na umu da se sva ova tri elementa obećanja - potomstvo, zemlja i
odnos - isprepliću i preklapaju te se i svi nalaze na ovaj ili onaj način u svim knjigama
Petoknjižja. Ovdje je samo riječ o osobitoj ili temeljnoj prisutnosti jednog od elemnta
obećanja u pojedinačnim knjigama. Tako bi na primjer bilo neispravno reći da element
osobnog odnosa nije naznačeno prisutan i u knjizi Ponovljenog zakona. Dapače, on je tamo

125
Postanak 26:3 "U ovoj se zemlji nastani, ja }u s tobom biti i blagoslivljati te"; 26:4 "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja
sam s tobom" (Izaku)
126
Postanak 46:4 "Ja }u siši u Egipat s tobom i sam }u te vratiti ovamo" (Jakovu - Izraelu)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
8

itekako značajan. No, obzirom na specifičnost knjige Ponovljenog zakona uočljivo je ipak da
se obećanje zemlje na osobiti način ondje ističe.

Prijedlog za temu
Prijedlog:
"Tema Petoknjižja je djelomično ispunjenje, ali i djelomično neispunjavanje, obećanja,
ili blagoslova Patrijarsima. Obećanje ili blagoslov s jedne je strane Božja je inicijativa u
svijetu gdje ljudska inicijativa uvijek dovodi do katastrofe, ali i uvijek opetovana potvrda
iskonske Božje namjere za čovjeka" (DJA Clines).

Pojašnjenje
Pojašnjenje ili potvrda samog prijedloga o "temi" Petoknjižja u svome djelomičnom
ispunjenju obećanja samo po sebi i nije tako zahtjevan zadatak obzirom da sam tekst artikulira
takvu situaciju i to opetovano i često puta ponovljeno u različitim oblicima.
Moramo primjetiti kako je u ovome "trojstvu" obećanja, ovaj triplet je nerazdvojiv i
neraskidiv. Nestankom samo jednog elementa od ova tri nestaje smisla i cjeline obećanja.
Cjelovitost ovih Božjih obećanja i nije moguće u potpunosti razumijeti bez svakog od tri
tijesno povezana elementa.

Što mi vrijedi ?
Otprilike ovako već u samom početku događaja Abram ističe a istovremeno i oblikuje
jedan "teološki neksus", teološku povezanost sa onim što će tematski slijediti u preostalom
dijelu Petoknjižja i predložene teme ispunjenja obećanja u dijelu i djelomičnog neispunjenja.
Prema tome u tom logičkom nizu koji slijedi što vrijedi i taj osobiti odnos obzirom na
Boga ako njemu (Abramu) nema potomstva, ali isto tako što će potomstvo koje nije u stanju
prebivati sjedinjeno, zajedno na svojoj zemlji.
"Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog" (Post 12:1), dakle korijeniti raskid sa
svojim domom. U teološkom nizu i jukstapoziciji može se upitati koja to zemlja (domovina)
može zamjeniti i nadomjestiti "očinski dom" i "njegovu zemlju" ? Jedino će to moći nova
zemlja ali jedino i tek ako to bude "njegova zemlja" u kojoj će prebivati i živjeti njegova
buduća obitelj (dom), dakle potomstvo. Isto tako što znači krenuti i otići iz svoje zemlje u
takvu avanturu ako to nije "bogom-dana" uputa i bogoprisutnost, što dakle predmjeva osobiti i
prisni odnos između Boga i Abrama.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 9
9

POSTANAK
Drugi dio knjige Postanka (12-50) izlaže četiri praoca - Abrahama, Izaka, Jakova i
Josipa - ali ne samo pojedinačno već na taj način da oni predstavljaju jednu sukcesivnu liniju,
lozu.
Potomstvo kao element obećanja Božjih praocu Abrahamu i nasljednim praocima u
ovom dijelu Postanka nalazi svoj osobiti naglasak.
U pogledu predložene teme ona se ovdje jasno razaznaje u formi nekoliko presudnih
pitanja i situacija koje se susljedno ponavljaju :

(a) hoće li uopće biti i jednoga sina potomka, i

(b) hoće li taj sin, pojedinac i prvi od potomaka uopće preživjeti da bi mogao nastaviti
potomstvo.

Opis ovakvog stanja je osobito evidentan u Postanku 22 u prikazu kušnje Abrahama da

žrtvuje svog jedinog sina Izaka.

(c) žene i majke nasljednika u opasnostima osobnog opstanka 127

(d) jalovost žena budućih potomaka (Sara, Rebeka, Rahela)
(e) rivalstvo između braće (Išmael, Jakov, Josip, Benjamin)
(f) glad u zemlji 128

Sve ovo zajedno zapriječuje rapidni rast Abrahamovskoga klana i obitelji.

U kakvom ćemo stanju zateči i što možemo reći o Božjim obećanjima pri kraju knjige
(Postanka) ? Možemo ustanoviti da je:

(i) obitelj uspostavljena i ustrojena

(ii) "sve čeljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša
(Post 46:27)
(iii) sada nakon svega uglavnom velika vjerojatnost da će ovaj klan opstati i
preživjeti
(iv) tek vrijeme da se ostvari "mnoštvo" potomaka sinova Izraelovih (Jakovljevih),
što će se i naskoro početi očitovati

127
Sara : Post 12:17 "Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje" (Usporedi : Postanak 20:14) ;
Rebeka : Postanak 26:6-17
128
Post 12:10 "Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat…" ; Post 26:1 "U zemlji zavlada glad različita od prijašnje
što je bila za vrijeme Abrama" ; Post 41:54 "A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad…"
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
0
U Egiptu se nastavlja jačanje Izraelskog klana i započinje strmijom uzlaznom linijom
dinamičniji prirast i natalitet.
"Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo;
bijahu rodni i broj im se veoma umnoži" (Postanak 47:27) 129.
U Egiptu se na živ način sada opisuje i osobita rodnost Izraelaca - "I umre Josip, a
pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno
ojačali, tako da su napučili zemlju" (Izlazak 1:7) 130.
Što se tiče obećanja "zemlje" i "odnosa" u knjizi Postanka ovi elementi imaju sporedno
mjesto.

129
Usporedi : Jakovljev blagoslov nad Josipovim sinovima Efrajimom i Manašeom : "Bog čijim su putovima hodili oci moji Abraham i
Izak…djecu ovu neka blagoslovi..U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili" (Postanak 48:15)
130
Izlazak 1:9 "Eto sinovi su Izraelovi postali narod brojan i mo}niji od nas", "Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili,
napredovali i širili se.."
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
1
IZLAZAK I LEVITSKI ZAKON
U ovim se knjigama za razliku od knjige Potanka posebno razvija "tema" zajednice s
Bogom, osobitog i prisnog odnosa. Imamo dva žarišta u kojima se nalazi i unutar kojih se
razvija ova (pod)tema tipična za ove dvije knjige Petoknjižja. To su sam događaj izlaska iz
Egipta i događaji objave Božje na brdu Sinaj.
Ovo Božje obećanje zajednice i osobitog odnosa sa Izraelcima izrađeni su u izrazima :
"blagoslovit ću te", ili "bit ću vašim Bogom" 131. Također u Levitskom zakonu : "Među vama
ću postaviti svoje Prebivalište, i neću vas odbaciti; među vama ću hoditi i bit ću vam Bog, a vi
ćete mi biti narod. Ja, Jahve Bog vaš izveo sam vas iz zemlje egipatske.." (Levitski zakon
26.11)

Izlazak
Upravo je u knjizi Izlaska sam stožerni događaj izlaska začet onim zbivanjima koji
nalaze svoje korijene u zajednici s Bogom i osobitom odnosu s Jahvom.
Naime "Bog je čuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom,
Izakom i Jakovom.." (Izlazak 2:24). Osim što se Bog sjeća svojih obećanja i "sjetio se
Saveza", On jamči "zajednicu" - "Ja ću biti s tobom (i.e. Mojsijem)" (3:12) 132
…osim toga
uporno nastavlja opisivati Izraela kao "svoj narod" (7:4, 16 ; 8:1..). Osobito je značajan
središnji odlomak koji pripravlja i opisuje događaj koji vodi prema samom izlasku a u kojem
Jahve daje Mojsiju upute kako i što reći faraonu - "Reci mu : Jahve, Bog Hebreja, poslao me k
tebi s porukom da pustiš MOJ NAROD da mi iskaže štovanje u pustinji" (7:16). Jahve sada
sebe opisuje sada izričito kao "Bog Hebreja"(9:1 ;10:3) 133
. Cijeli odijeljak u poglavljima
Izlazak 5 - 11 uvodi nas u konkretizaciju ili formalizaciju tog odnosa i zajednice između Boga
i Izraela. Njihova će zajednica biti utemeljena i u obrednom obliku, makar još za sada prije
samog izlaska ni sami ne znaju kako će to izgledati. Mojsiju je ipak jasno da im treba sa
sobom uzet svu stoku 134

LEVITSKI ZAKON
U okvirima obećanja knjiga Levitksog zakona ima u zadatak detaljizirati kako se
novouspostavljena zajednica ima održavati. Uspostavi dakle sada slijedi ODRŽAVANJE !!
Prema tome ovoj knjizi je glavni interes regulirati obredni dio, definirati koje su sve
pretpostavke ovoga.

131
Izlazak 6:7 "Za svoj }u vaas narod uzeti, i bit }u vašim Bogm"
132
nastavi usporedbu sa : Izl 6: 7
133
Usporedi objavu Jahve u Izl 5:3 "Bog Hebreja objavio nam se.."
134
Izlazak 10:24-26…"Ni papka neće ostati ovdje" , riječi su Mojsija faraonu nakon što je ovaj htio da Izraelci ostave u Egiptu svoju
stoku.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
2
Mojsije je u ovome glavni posrednik pa će i sama knjiga znakovito započeti riječima :
"Zovnu Jahve Mojsija" (Lev 1:1), ili "Jahve reče Mojsiju : Ovako kaži Izraelcima" (4:1).
Nadalje rječnik ove knjige upućuje kako se ova zajednica i odnos temelje na Božjim
uputama (zapovjedima) s jedne strane i poslušnošću naroda s druge strane. Stoga imamo
znakovitu formulu kojom se upravo na tu itakvu situaciju apelira, naime "Aron i njegovi
sinovi učiniše sve što je Jahve naredio preko Mojsija" (Lev 8:36). Završetak knjige Levitskog
zakona samo uokviruje ovaj odnos riječima "To su odredbe, uredbe i zakoni koje je Jahve
uglavio između sebe i Izraelaca po Mojsiju…" (26:46)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
3
BROJEVI I PONOVLJENI ZAKON
U ovim se knjigama "zemlja" kao obećanje praocima nalazi u središtu interesa.
Orjentacija Brojeva i Ponovljenog zakona jest uvijek iznova još jedan (temporalni i prostorni)
pomak prema "zemlji" obećanja Božjega.

Brojevi
U knjizi Brojeva već na samom početku knjige ova ideja o (ulasku) zemlji obećanja
evidentira se određenom "mobilizacijom" puka koja preko popisa stanovništva ukazuje na
pripravu za pokretom. Da knjiga Brojeva izlazi sa tematikom "zemlje" upravo je razvidno iz
činjenice popisa stanovništva (Brojevi 1). Naime evidentno je da se radi o početku vojne
priprave za invazivni pohod. Ono što se događa na samom početku popisa je sažeto u samoj
uputi o popisu :
"Obavite popis sve zajednice izraelske..navodeći imena svih muškaraca, glavu po glavu.
Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu.." (1:2-3).
Već se i prije samog izlaska upučivalo na vojnu opciju. U Izlasku je rečeno kako je
Jahve nakon izlaska iz Egipta uputio Izraela "zaobilaznim putem" (Izl 13:18) zbog vojnih
prijetnji, ali i to da su Izraelci napustili "zemlju egipatsku naoružani od glave do pete"
(13:18b). Još daleko prije izlaska Izraelci su bili ustrojeni i tako pripravljani za izlazak "po
njihovim četama" (6:26). Sve su to između ostaloga i indikacije za zauzimanje "zemlje".
Prema svim ovim događajima i uputama evidentno se radi o pripremama, ali i
razumijevanju još od početaka da će se za "zemlju" , makar i obećanu trebati i boriti.
Obećanje dakle nema oznaku ispunjenja u smislu poklona na "pladnju". U prilog "borbenoj
opciji" ide i činjenica kako Levijevce ne treba popisivati, dapače nije bilo dopušteno u ovakav
popis uvrštavati svečenićku lozu Levijevaca, kojim očito nije primjereno ulaziti u vojne
pohode i borbe 135
. Za njih slijedi poseban popis kako stoji : "Popiši Levijevce po njihovim
porodicama i rodovima; popiši sve muškarce od jednoga mjeseca i više" (Br 3:15).
Raspored kretanja i pravila u poetku popisanih plemena kako su prikazani u Brojevima
2 također upućuju na poseban (borbeni?) raspored tijekom putovanja naroda ! Tako su
Levijevci i Šator sastanka smješteni u sredinu svih tabora i plemena, što se odnosilo kako na
sedentarnu poziciju, tako i onu u pokretu, što nije učinjeno samo iz nekih kultnih i obrednih
razloga 136.

135
Brojevi 1:47-49 "Nipošto nemojte popisivati Levijeva plemena.."
136
Brojevi 2:17
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
4
PONOVLJENI ZAKON
Iznova nam kako struktura tako i sam rječnik ove knjige ukazuje da se tematika ove
knjige obzirom na obećanja Božja odnosi na "zemlju" obećanja. Tako je jedan od veoma
učestalih izraza onaj koji spominje "zemlju" i to "zemlju koju češ zaposjesti" ili izraz "zemlja
koju ti Jahve tvoj Bog daje" !
137
Mojsijevi govori tekstom su pozicionirani "s onu stranu Jordana" u zemlji Moaba. 138
Tako Ponovljeni zakon 9:1 - "Slušaj Izraele ! Danas prelaziš preko Jordana, da sebi podvrgneš
narode i veće i brojnije nego što si ti..".
Dodatak i svojevrsni završetak prvoga Mojsijeva govora opetovano naglašava "zemlju"
u koju će Izrael ući : "A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim, da biste ih
vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših" (4:1).
Iznova se zacrtava motiv zemlje koja se "daje", ali je isto tako treba i "zaposjesti" (Usporedi :
knjigu Brojeva, gore).
Ali naglasak na "zemlji" je ujedno i istovjetno naglasak na činjenici obećanja koje je
Bog dao o toj zemlji-daru. Tako se i taj element objedinjuje u knjizi Ponovljenog zakona -
"Slušaj, Izraele, drži ih (zapovjedi, zakoni i uredbe) i vrši, da ti dobro bude i da se razmnožiš
u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih" (6:3). Nije
zanemariva mogućnost da je sve ovo u određenim stanjima i situacijama od Izraelaca preuzeto
tako da je bilo trivijalizirano. U izostavljanju osobne i narodne odgovornosti zaostalo je u
Izraelskim ušima samo "med i mlijeko" , a izostavljeno "slušaj", "drži", "zaposjedni"..?

Neminovnost blizina "zemlje" i ulazak u zemlju osobito je u dinamičkom prikazu

portretirano u 5:31.

137
Pnz 1:1,5 2Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu Jordana" - primjetiti temporalni pomak. Naime riječi su
upu}ene "svemu Izraelu", [to mogu}e ukazuje na period Sudaca i kasnije. Također usporedi : Pnz 31:1-2 gdje se upu}uje na riječi Jahve
Mojsiju "Ne}eš prije}i ovog Jordana"
138
"in te land of Moab" (1:5 ; 29:1) - 'the place of proleptic significance' (Clines, str.58)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
5
VI. POVIJESNE KNJIGE
13. POVIJESNE KNJIGE STAROG ZAVJETA
Uvodne opaske
Razdoblje povijesti opisano u knjigama 1-2 Samuelova i 1Kraljevi 1-11 prikazuje
sveobuhvatne i dalekosežne promjene u političkom, društvenom i vjerskom životu Izraela.
S jedne strane to je završetak razdoblja sudaca i društveno-političkog stanja u kojem
nije bilo kralja i kraljevske centralizirane vlasti. To je vrijeme konfederacije plemena,
povezane labavim etničkim vezama, uz zajednički i ujedinjujući faktor vjere u Jahvu. Za
kraj razdoblja sudaca indikativan je opis stanja šire društvene zajednice, kako je prikazan u
1 Sam 1:1-3, o nekom Elkani Efrajimljaninu, koji je sa svoje dvije žene, Anom i Peninom,
jednom godišnje na hodočašće dolazio u Šilo da „prinese žrtvu Jahvi Sebaotu“. Ovaj detalj
jasno ukazuje na to da je vjerska dimenzija, bio i presudan ujedinjujući element za etnički
korpus izraelskih plemena. To je bila centripetalna sila budućeg Izraela.
Na drugoj strani spektra razdoblja, opisanog u gore spomenutom biblijskom tekstu,
nalazimo, za Izrael, uspostavu monarhije, potpuno novog i drugačijeg društveno-političkog
sustava. se jako kraljevstvo i vladavina kralja Salomona ujedinjenim i strogo
cenrtraliziranim Izraelom. Opis ovih promjena obuhvaćen je u literarnom segmentu 1Sam
 2Sam  1Kr 1-11.
Kroz sveukupna događanja središnje mjesto u svim ovim događanjima zauzimaju
četiri osobe: Samuel, Saul, David i Salomon.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
6
KNJIGE SAMUELOVE
U povijesti Izraela ove dvije knjige pokrivaju razdoblje od kraja razdoblja Sudaca, pa
do završetka kraljevanja kralja Davida. Svrha je tih knjiga opisati nastajanje monarhije i
ulogu koju je u svemu tome imao Samuel. Drugi lik, u 1Sam u središtu pažnje, uz Samuela,
je tragični junak i kralj Saul.
Naziv dobiva po Samuelu, iz dva razloga. Prvo, stoga što je Samuel glavni akter
zbivanja u tranzicijskom razdoblju prelaska sa konfederacijske amfiktionije na centralistički
monarhijski sustav. I drugi razlog je njegova uloga u pomazanju Saula i Davida.
Dvije knjige Samuelove (1/2 Samuelova), kao i knjige Kraljeva (1/2 Kraljevima), u
izvornom masoretskom tekstu hebrejskog kanona izvorno su sačinjavale jednu, jedinstvenu
knjigu. Podjela na dvije knjige odigrati će se tijekom nastanka LXX, i to pod nazivom ½
Knjiga Kraljevstava (Bibloi Basileon). Od naziva 'Kraljevstva' na naziv 'Kraljevi' naići
ćemo u latinskom prijevodu SZ, Vulgati.139

PREGLED SAMUELOVIH KNJIGA:

1Samuelova knjiga
(1) Samuel kao Sudac, (1Sam 1-7)
Samuelovo djetinjstvo (1-3); kraj svećenstva u Šilu (4); kovčeg Saveza i rat s
Filistejcima (5-6); vjerska obnova u Mispi; Eben Ha-Ezer (7)

(2) Samuel i Saul, (1Sam 8-15)

glas naroda (1Sam 8); postavljanje Saula za kralja (Gilgal) (9-10; 11:12f);
primopredaja odgovornosti, Samuel i narod (12); Saulovi problemi na početku
vladanja (13:5-7) (13-15)

(3) Saul i David, (1Sam 16 – 2Sam 1)

izbor Davida u službu Saulu (1Sam 16); kraj Saulove vladavine (15:28,35) Saulovi
zadnji dani vladanja (1Sam 17-31); saulova smrt (31); David osvećuje Saulovu
smrt (2Sam 1:1-16)

(4) David, kralj Izraela, (2Sam 2-8)

Abner i Išbaal (2-4); Davidovo pomazanje za kralja (2:1-4;5:1-5); David zauzima
Jeruzalem (5:6-12); vječni Savez s Davidom (7)

(5) Davidov dvor i spletke, (2Sam 9-20)

139
knjige Kraljeva su nosile naziv ¾ kniga Kraljevstava. U hebrejskom tekstu kasnije (Bombergovo izdanje, 1516-1517) Samuelove su
knjige bile podijeljene na dvije knjige.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
7
Meribaal (unuk Saulov i Jonatanov sin) i Davidovo smilovanje (2Sam 9); Bat-
Šeba (11); Jahvina poruka Davidu preko Natana (12); Abšalom i Amnon
(Davidovi sinovi) (2Sam 13); Abšaloma se vraća na kraljev dvor (14:21-24) (14);
Abšalomove spletke (15-18); David žaluje za Abšalomom (19); ustanak Šebe (20)

(6) Dodaci, (2Sam 21-24)

obitelj Saulova, smaknuća i sahrane (21); Davidov psalam (Ps 18) (22); sažetak
Davidovih junaka (23); Davidov popis stanovništva (24)

1SAMUELOVA 8-15
Kontekst
Pritisci i tranzicije. Društveni i politički kontekst u kojem se uspostavlja monarhija,
kao radikalno novi oblik društvenog i političkog ustroja karakterizira izraženi unutrašnji i
vanjski pritisak u izraelskom društvu. U tom tranzicijskom razdoblju, promjene koje će
snaći Izrael, događaju se u društvenom i političkom pogledu, ali zahvaćaju i vjersku
dimenziju.
Izvanjski pritisak dolazio je od vanjskog neprijatelja, Filisejaca; unutrašnji od
nejasnog i nestabilnog stanja vodstva. Očito je da se razdoblje karizmatskog vodstva
Sudaca, primiče svome kraju. U odlučivanju i političkom vodstvu dolazi do nekih promjena
koje nisu sasvim transparentne i jasne. Samuel postavlja svoje sinove za suce u Izraelu
(8:1). Sasvim neobičan i neočekivani potez od strane Samuela. Imajući u vidu da ustroj
kakva je bio u vrijeme Sudaca nije tolerirao narodno i političko vodstvo koje bi imalo
nasljedni karakter (usp. Su 8:22). 140 U kakvoj god da je ulozi Samuel svoje sinove postavio
za suce, sasvim su u neskladu njihove moralne kvalitete, što još dodatno ostavlja otvorenim
pitanje ove Samuelove odluke.

Filistejci. Prijetnja kojom su Filistejci ugrožavali Izraelce evidentna je i iz izvještaja

1Sam 13:5 gdje se jasno očituje njihova nadmoć, u vojnoj tehnici i snazi. Vojna prijetnja i
konsolidacija obrane igrala je važnu ulogu u činjenici da su Izraelci tražili kralja da im vlada
(1Sam 8:20). S druge strane, ova izvanjska prijetnja nikako ne isključuje i vjerojatnost
unutrašnje političke manipulacije među Izraelcima i borbu za vlast. U tom smislu vanjska
prijetnja zapravo je i bila dobrodošla nekim interesnim skupinama u Izraelu. Kao rezultat
svemu tome u društvu su nastale dvije struje, pro-monarhijska i protu-monarhijska.141

140
nije sasvim jasno da li je Samuel takvu odluku donio iz potrebe da mu sinovi budu pomočnici u zahtjevnom zadatku ili im je odista
namjenio ulogu svojih nasljednika.
141
u tekstu se nazančuju ove dvije tradicija i struje: (i) protu-monarhijska: 1Sam 8; 10:17-19; 12; (ii) pro-monarhijska: 9:1-10; 10:20-
11:15
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
8
Neadekvatnost vodstva. Unutrašnja previranja i nefunkcioniranje vlasti i vodstva,
okarakterizirana su dvama glavnim faktorima. S jedne strane to je Samuelova starost
(8:1;12:2), i s druge, moralna i vjerska nekompetentnost njegovih sinova koje je on postavio
za suce. U svakom slučaju zatečeno stanje jasno ukazuje na neadekvatno vodstvo među
Izraelcima. Iz perspektive takvog zatečenog stanja, za očekivati je da je glas za kralja došao
i iz krugova koji su zaključili da je stari sustav Sudaca postao nefunkcionalan i korumpiran
(8:1-5). Iako ovaj izvještaj dolazi i iz otpora prema monarhiji kao sustavu kojim se, osim
Samuelu, i Jahvi odriče pravo vodtsva (8:7-8).
Ovo protivljenje, koje se između ostaloga očituje i u upozorenjima koja slijede, a
odnose se na prava kralja (8:10-18), ukazuje jasno na strah od velike koncentracije moći
koja će se naći u rukama budućega kralja. Takva apsolutistička vladavina nosi, za Jahvin
Izrael, neprihvatljivu vjerojatnost eksploatacije svoga valstitoga naroda (Pnz 17:17b).

Rizik monarhijske vladavine

Kralj će ići pred vama (1Sam 12). Slijedi prijenos vlasti i konačna i formalna
promjena sustava. Nakon 1Sam 8 i završene tranzicije i prijelaza od amfiktionije na
monarhijski sustav, Samuel u 1Sam 12 još jednom nastoji upozoriti Izraelce u odnosu na
njihovu odluku (vox populi) da se zamjeni teokratski sustav vodstva, političkim
monarhijskim. U 1Sam 12 hebrejski vokabular odražava način vođenja izrazom, 'ići pred
vama' (lit. 'pred vašim očima') (~k,ªynEp.li %LEåh;t.mi %l,M,äh;), što označava vodstvo primjerom,
bjelodanim pred svima vidljivo, transparentno. Ili drugim rječima vodstvo nije vođenje
prisilom, nego karizmatskim vodstvom koje privlači sljedbenike. To je istina zašlo u krizu u
vrijeme Samuelovih i elijevih sinova.

U osnovi dva su rizika koja sa sobom nosi uspostava monarhijske vlasti u Izraelu.
Jedno je centralizacija koja bi se ustrojila kao apsolutistička monarhija (usp. Pnz 17:20); i
drugo jest mogućnost, obzirom na tradicije okolnih naroda, da dođe do svojevrsne apoteoze
kraljeve osobe.

Proročki pokret
U tekstu Samuelovih knjiga usporedno se uz genezu monarhijskog sustava u Izraelu,
ukazuje na nastanak, razvoj i ulogu proročkog pokreta. Zamjetno je da u cijelom ovom
razvoju događaja Samuel, osim što je bio sudac (1Sam 7:15), on je vršio zastupničke
poslove: „Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke
Filistejaca”(7:8). Također i obredne čine koji spadaju na svečenstvo: „prinese Jahvi kao
žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša” (7:9).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
0
9
Čovjek Božji. Uza sve ovo Samuel je očito zauzimao i ulogu proroka, kome se Jahve
objavljuje (9:15), a među narodom je znan i kao 'čovjek Božji' (~yhil{a/-vyai)(9:6). Uz mjesto
suca, koje je bilo manje nalik Sucima iz razdoblja Sudaca, njegova ova uloga ipak je više
nalikovala onoj Mojsija (Izl 18:13-16). Samuel je kao prorok bio i moralni autoritet.
Nejasno je kako se u toj ulozi snalazio u odnosu na svoje korumpirane sinove, kao suce u
Izraelu.
Prorok i vidjelac. U tom razdoblju razvoja proročkog pokreta u Izraelu, nailazimo na
zanimljiv opis proroka i proroštva: „Nekoć se u Izraelu, kad bi išli pitati Boga za savjet,
govorilo: "Hajde, pođimo k vidiocu!" (ha,_roh'-d[;).Jer koga danas zovu prorokom (aybiN")
nekoć se zvao vidjelac“(9:9). Uloga 'vidioca-proroka' u tom je tranzicijskom razdoblju
proročke službe imala polivalentnu ulogu. U nekim je stvarima vidjelac-prorok između
ostaloga iznalazio odgovore od Jahve; često na sasvim praktična pa i banalna svakodnevna
pitanja. Tako i u ovom slučaju kada Saul odlazi u potragu za magaricama svoga oca te za to
traži uputu vidioca, „Eno, u onom ondje gradu živi čovjek Božji; to je vrlo ugledan čovjek:
što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Pođimo, dakle, k njemu, možda će nas uputiti u ono
zbog čega smo pošli na put” (9:6). Vjerojatno je u tom periodu to bilo nastavno na ulogu
'svećenika za Urim i Tumim'. Odgovori od Boga tražili su se preko Urima i Tumima (Izl
28:30; Neh 7:65), svojevrsnoga ždrijeba.142 Ova se metoda znala koristiti i ne baš za sasvim
banalne odluke (Dj 1:26).
Prijelaz i razlikovanje 'vidioca' od 'proroka', u smislu 'gledanja' u budućnost, od
proroka kao procjenitelja i kritika društvenog, političkog i vjerskog života društva, nije se
odvijalo odviše brzo i naglo. Osim toga ostaje i pitanje jesu li s vremenom ove dvije
funkcije zapravo ostale djelatne ali odvojene (2Kr 17:13).
Proročki zanos. Uz ovaj, pomalo neobično praktični aspekt funkcije proroka-vidioca;
proroci i proroštvo ovoga razdoblja karakterizirao je i duhovno ekstatični element proroka u
proročkim skupinama (10:5-6). I sam Saul je u društvu takve skupine pao u duhovni zanos
(10:6-12). Simptomatično je da su i suci bili zahvaćeni duhom prije no što su se prihvatili
predvođenja naroda ili vojske. U takvim su ekstatičnim očitovanjima posebno i važno
mjesto imala glazbala i glazba. Na to ukazuje prigoda sa prorokom Elizejem koji je i
zatražio svirače da svojom glazbom podupru proročki zanos (2Kr 3:15). Još treba primjetiti
da su takve skupine, predvođene nekim od proroka posebnog statusa, kao što je 'čovjek

142
usp. Iz 30:10
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
0
Božji', rukovodili svetištima i mjestima bogoštovlja, kao što su to bili Mispa ili Gibea. 143 U
tim su mjestima oni obavljali ovu složenu proročku ali i svećeničku funkciju.

Saul (1Sam 9-15)

Filistejski embargo. Saul, novopečeni kralj Izraela morao se suočiti ne samo sa
znatnom prijetnjom koja dolazi od Filistejaca, nego i činjenicom da su ovi učinili sve kako
se Izraelci ne bi mogli vojno razvijati. Sasvim su monopolizirali proizvodnju metala ali i
uveli embargo na obradu metala (13:19-22); uz to Filistejci su razvili moćnu vojnu
mašineriju bojnih kola (13:5). Pravo je zato čudo da je Saul zajedno sa svojim sinom
Jonatanom uspješno u početku nadvladao Filistejce (13:2-4).

Unutrašnji problemi. Iako se kriza uzrokovana izvanjskim prijetnjama i vanjskim

neprijateljem, donekle rješavala uspješnim Saulovim vojnim pohodima; unutrašnja kriza
nije se znatno stubokom izmjenila. S jedne strane, Saul je učinio malo ili ništa da se
promjeni postojeći politički sustav. Mada izabrani kralj, on nije suštinski ništa poduzeo na
planu centralizacije i ustroja kraljevske vlasti. On je na neki način zapravo kroz mobilizaciju
ratnika postupao nalik na vrijeme kada su vladali suci. Nije ustrojio profesionalnu vojsku,
iako se dade naslutiti da je uočavao potrebu probranog vojnog kadra (13:2) i izvježbanog
vojnog vodstva (14:50). Pridavao je važnost ratnoj spremi i mobilizirao svakog 'hrabra ili
bojovna čovjeka' (14:52).

Saulova narav i neki njegovi postupci dodatno su i opteretili unutrašnje stanje nacije i
monarhije. U konačnici doveli i do njegova osobna kraha.
Saulova narav. Biblijski nam tekst sugerira da je Saul učvrstio kraljevstvo ili svoju
kraljevsku vlast-'Kad je saul učvrstio (dk;îl') svoju kraljevsku vlast' (14:47). Pažljivijom
analizom dade se ipak ustanoviti da stvari stoje ponešto drugačije. Usredotočimo li se
nakratko na vokabular i leksiku ovoga teksta, a potom i na širi kontekst, vidljivo je da se
ovdje ipak radi o kratkoročnim rješenjima temeljenim i na nekim problematičnim Saulovim
osobinama. Glagol dk;îl' koji se u mnogih prijevoda prevodi sa 'utvrditi' ili 'učvrstiti' (Vul.
144
'Saul confirmato regno') zapravo znači 'uhvatiti', u smislu zauzeti, osvojiti. Taj izraz
dolazi iz vojnog (Su 8:12; 2Sam 12:27) ili lovačkog rječnika (Am 3:5). Označuje i uhvatiti

143
'Gibea Božja' (10:5)
144
lae_r"f.yI-l[; hk'ÞWlM.h; dk;îl' lWa±v'w (14:47). Usp. 'kako je saul bio postigao kraljevsko dostojanstvo' (Šarić); 'et Saul confirmato regno
super Israhel’ (Vul)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
1
postavljanjem zasjede ili zamke,145 kao u Jeremije, 'Jer oni iskopaše jamu da me uhvate
(ynIdEêk.l'l.)' (Jer 18:22).146 U nekih tekstova može značiti i 'oteti'.

Sve ovo, kao i širi neposredni kontekst, sukladan je tome da gledajući strateški i
dugoročno, Saul nije 'učvrstio' ni vlast ni kraljevstvo. Evidentno je da je on izvojevao važne
vojne pobjede koje su doprinijele stabilizaciji Izraela u odnosu na vanjsku prijetnju. Nekim
svojim postupcima, kojima Saul nije zauzimao srca i naklonost naroda, pa ni svoje obitelji,
'učvrščivao' je svoju vlast kratkog daha ali ne i kraljevstvo. Čini se čak da je svoju vlast u
nekim trenucima održao zahvaljujući prijetnjama (11:7).
Njegova kolerična narav, naglost temepramenta (11:6-7),147 neke nejasne ili
tvrdoglave odluke (14:24), nestrpljivost i nesigurnost (13:7b-8); utjecali su i na činjenicu da
je donio neke fatalne odluke (13:12; 15:9) koje su dovele do kraha njegove vlasti i njegove
osobe. U nekim situacijama, iz ne sasvim jasnih razloga, neki njegovi postupci izazvali su
reakciju naroda, pa i njegova vlastita sina Jonatana. Kad ovaj izjavljuje, 'Moj otac svaljuje
nesreću na zemlju' (14:29).
I konačno, Saul, iz ovih ili onih razolga prekoračuje svoje ovlasti, dolazi u sukob sa
prorokom i svečenikom Samuelom, preuzimajući njegove svečeničke ovlasti (13:9); ili
neposluh Samuelova savjeta i upozorenja (15:1-4,9).

David (1Sam 16- 2Sam 5)

Davidov uspon. Preostali dijelovi Samuelovih knjiga i početka knjige Kraljeva
usredotočuju se na Davida i njegovu obitelj, dinastiju i lozu. Kroz navedene dijelove
biblijskog teksta možemo uočiti tri stadija u Davidovu životu: (i) Davidov uspon (1Sam 16-
2Sam 5:10), (ii) Davidovo jačanje kraljevstva (2Sam 5:11 – 24:25), (iii) prijenos kraljevstva
na Salomona (1Kr 1-2).

Teološki program Jahviste. Nakon propasti Saulova vladanja, ipak više nije bilo
moguće da se sustav vodstva vrati na početne pozicije iz razdoblja Sudaca. Uvođenje
monarhije očito je bio ireverzibilni proces. Ako ništa drugo ono iz istih razloga koji su već i
prije doveli do uspostave monarhijskog sustava – preustroj globalnih silnica i vanjska
prijetnja, te istovremeno unutrašnja nestabilnost.
Sada se pak kroz opetovani proces iznalaženja novoga kralja proteže uvijek prisutni, a
sada i naglašeni, teološki element jahvističkog pisca. Sama potraga za novim pomazanikom,
Samuelu je zapravo težak i nezahvalan zadatak. On ipak tuguje za Saulom (16:1); a obzirom
145
Job 5:13
146
ynIdEêk.l'l. ‘Îhx'WvÐ ¿hx'yviÀ WrÜk'-yKi( (Jer 18.22)
147
za pretpostaviti je da su Saulova naglost i bijes ponegdje povezani sa silaskom Duha Jahvina na njega, kao u 11:6 (?)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
2
da je on ipak jo uvijek kralj, ići u potragu za novim kraljem jednako je veleizdaji (16:2).
Čini se da cjelokupna situacija nadilazi i Samuelovo shvaćanje. Ovdje ipak i unatoč takvoj
situaciji Jahvina suverenost, ravna se po onoj 'cilj opravdava sredstvo'. Osim toga sada više
nema onog populističkog elementa vox populi, i Jahvine upute Samuelu da 'posluša glas
naroda' (8:7,9,22).
Sada, nastupa, Jahvin suvereni program koji je uvijek imao onu crtu koja je
precrtavala tradicijska očekivanja i obrasce. Po tom je obrascu, nasuprot tradicijskim
vrijednostima, u jahvističkom programu prednost dobivao mlađi sin, a ne stariji (Izak i
Jišmael, Jakov i Ezav, Josip). Isti se sada okvir i obrazac primjenjuje u izboru Saulova
nasljednika. Dovoljno je samo usporediti Saulovu prominentnost, u promonarhijskom
izvještaju 1Sam 9 sa izvješćem traženja Davida iz 1Sam 16. S jedne strane imamo Saula
Kiševa sina, budućeg kralja, koji je 'bio mlad i lijep' (9:2), dapače, 'Među sinovima
Izraelovim nije bilo ljepšeg čovjeka od njega' (9:2b). S druge strane, Samuel se, čini se i
sam ravnao u svojim očekivanjima po istovjetnim mjerilima. Kada je došavši u Betlehem,
zamjetio Jišajeva sina Eliaba, ' reče u sebi: Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov
pomazanik' (1Sam 16:6), evidentno ravnajući se po markantnosti pojave ovoga.
Istovremeno, kralj Saul zahvaćen nepodnošljivim pritiskom svijesti da je izgubio
Božju naklonost, pada u tešku depresiju (16:14), gdje mu se za terapiju prepisuje glazba.
Upravo u takvoj situaciji na njegov put doći će David, vješt govornik, glazbeno nadaren,
hrabar, i više svega - 'Jahve je s njim' (16:18b).148 Dodatno i kasnije još otežavajuće stanje
Saulu biva kada David, nakon pobjede nad Golijatom, zadobiva popularnu naklonost, 'Pobi
Saul svoje tisuće, David na desetke tisuća (18:7-8). Nakon, sada već sasvim nekontroliranog
Saulova stanja, započinje jedno cijelo razdoblje proganjanja Davida, koje u toj njegovoj
preokupaciji i opet ostavlja zemlju otvorenu i ranjivu Filistejcima.

Davidova tužaljka. Nakon Saulove pogibije, 2Samuelova 1 ukazuje na jedan važan

detalj u odnosu na unutrašnju konstituciju Davida, koja umnogome odražava i njegove
kvalifikacije za upražnjeno mjesto kralja. Njegovo žalovanje nad poginulim Saulom važan
je znak Davidove osobe i stava.149 Prije svega on ovdje nastupa s izrazitim poštovanjem
prema Jahvinom pomazaniku (kralju) (2Sam 1:1-10). Čak i kad je riječ o Saulu koji je
njega, Davida, žestoko progonio da mu uzme život. S druge strane, ovaj Davidov stav
odražava njegovu skrb za sudbinu svega Izraela.

148
kasnije, a vjerojatno kao rezultat jednog drugog literarnog izvora, u pripovijesti o Davidu i Golijatu, ponovno se prikazuje upoznavanje
Saula i davida (1Sam 17)
149
usporedi Samuelovo žalovanje za Saulom u vrijeme kada je Saul izgubio Jahvinu naklonost (1Sam 16:1)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
3
Davidova je tužaljka (1:17-27) - 'kako su izginuli div-junaci' 150 - isprepletena
kontrastima između prikaza junaštva Saula i sina mu Jonatana (1:22-23) i njihova poraza i
poniženja (1:20).

Davidovo dvostruko pomazanje. Saulov nagon u progonu Davida, i opet je počeo

oslabljivati Izraela pred Filistejcima. U takvim uvjetima smrću saulovom, Izraelci su opet
bez vođe i ranjivi ispred svojih neprijatelja. David će u prvom razdoblju vladati samo nad
Judom; a potom i nad cijelim ujedinjenim Izraelom.
Abner i Išbaal. Uz to, i nakon Saulove smrti, vlast i raspodjela vlasti neće odmah ići
glatko. Saulov nasljednik (Išbaal) i vojna vlast (Abner) i dalje će nasrtati na Davida. Išbaala
je Abner postavio za kralja nad nekoliko izraelskih plemena i tako ga imenovao kraljem nad
Izraelom. I sada, osim ratnog stanja između Davida i 'Saulove kuće' (3:6), razdori i spletke
vodile su se i unutar 'Saulove kuće' (3:7-11). Ovi ipak zapravo nikada nisu imali čvrsto i
duboko uporište među narodom, niti su zauzimali značajnije područje vlasti (2:8). evidentno
je također se Saulov general Abner sam zainteresirao za kraljevsku krunu (3:6), iako je
saulova sina postavio za kralja.

Pomazanje kralja. (on sacramental value cf.Bruegg; I,II Kings,17)

David kralj nad Judom. David se sa bojnog polja iz Siklaga, vratio u Hebron gdje ga
Judejci postavljaju i pomazuju za kralja (2:3-4). Ovdje je David nad Judom kraljevao nešto
više od sedam godina (5:5).
David kralj nad ujedinjenim Izraelom. Razdoblje neprijateljstava i ratovanja između
Šaulovog i Davidovog doma traje dulje vrijeme (3:1), dolazi vrijeme...
Jeruzalem, ili kako ga sam kralj naziva, Davidov grad (5:9) postaje središte
ujedinjenog kraljevstva Izraela, u političkom i vjerskom pogledu. Zemljopisno je idealno
smješten, lociran upravo u sredini između sjevernih i južnih izraelskih plemena...

150
~yrI)ABgI Wlïp.n" (1:19,25,27)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
4
KNJIGE KRALJEVA
Knjige Kraljeva prikazuju povijest kraljevstava, Izraela i Jude. Od smrti kralja Davida,
do propasti Jeruzalema (597). U tom povijesnom prikazu nije uvijek sve postavljeno po redu
povijesne važnosti pojedinog razdoblja ili kralja.151

PREGLED KNJIGA KRALJEVA:

Pregled knjiga 1-2 Kraljeva

 vladavina kralja Salomona (1Kr 1 - 11)
 raspad ujedinjenog kraljevstva (1Kr 12-14)
 kraljevi Izraela i Jude (1Kr 14:20 – 2Kr 10)
 neprijateljstva između Sjevera i Juga (2Kr 11 - 17)
 kraljevstvo Jude - do izgnanstva (2Kr 18 - 25)

Podjela knjiga Kraljeva:

I. vladavina kralja Salomona152 (1Kr 1 - 11)
a) Davidova starost, dvorske spletke i prijenos vlasti (1); kralj Adonija153
(1:1-10;22-27); Salomon ustoličen (1:28-40)
b) Salomon uklanja protivnike i učvršćuje svoju vlast (2:12)
c) Salomonov brak s faraonovom kćeri (3:1); Salomonu se Jahve javlja u
Gibeonu (3:4)
d) Salomonova organizacija kraljevstva (4-5); organizacija (4-5:5);
Salomonova slava: međunarodni ugled(5:1); mudrosna tradicija (3:28;5:9f)
e) gradnja Hrama (6:1) (pripreme 5:15-31) i posvećenje Hrama (8)
f) Jahve se javlja Salomonu drugi put, sklapa Savez (9:1-9)
g) Salomonovo vjersko skretanje (11:4-5); oduzimanje kraljevstva Salomonu
(11:9-13) cf. prijetnja opstanku Saveza (!)
II. podijeljeno kraljevstvo (1Kr 12-14)
a) raspad ujedinjenog kraljevstva (12-14)
Roboam (12:1-19)
Jeroboam (12:20-33)
proroštvo protiv Jeroboama (13-14:20)
III. kraljevi Izraela i Jude (1Kr 14:20 – 2Kr 10)

151
o kralju Omriju npr. unatoč njegovih velikih poduhvata tekst pokriva tek nekoliko biblijskih redaka (1Kr 16,23-28), dok će
istovremeno o kralju Ezekiji biti cijela dva poglavlja (2Kr 18-20); cf. R K Harrison, str.720 i dalje
152
rođenje Salomona, sina Davida i Bat Šebe, 2Sam 12:24
153
Adonija, sin Davida i Hagite, 2Sam 3:4
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
5
a) kratkotrajne i neprepoznatljive vladavine (Abijam, Asa i Nadab) (15)
b) nemirno i krvavo razdoblje Sjevernih kraljeva (Baša, Ela, Zimri, Omri i
Ahab) (16)
c) Ilija prorok i kralj Ahab (17-19)
d) Sirija (Ben-Hadad) i kralj Ahab (20)
e) Ahazja (22:52)
IV. neprijateljstva između Sjevera (Izraela) i Juga (Jude) (2Kr 11 - 17)
a) Ahazja, Atalija i Joaš (9-12)
b) Joahaz u Izraelu; Sirija (Hazael i Ben-Hadad) navale na Izrael (13.1-9)
c) Joaš u neprijateljstvu sa judejskim kraljem Amasjom (13:10-13)
d) Jeroboam II (14:23-29)
e) Azarja (Uzija) (15:1-7)
f) ponovno pogoršanje stanja Sjevernih kraljeva (Zaharija, Šalum, Menahem,
Pekahja) (15:8-26)
g) Pekah se urotio (15:25,27); Asirija navaljuje na Izrael (Tiglat-Pileser)
(15:29)
h) Hošea (15:30); Sjeverno kraljevstvo (Izrael) propada (17:1-6); pad
Samarije (17.5-6)
V. kraljevstvo na jugu (Juda); do izgnanstva (2Kr 18 - 25)
a) Ezekija (18-20); usp. Iz 37-39
b) bolest Ezekije (20:1); usp.Iz 38
c) Manaše (21:1-18); duga vladavina; na međunarodnom planu Asirija slabi
d) Amon (21:19-26); kratka vladavina; krvavi kraj
e) Jošija (21:26; 22:1); vjerska i duhovna obnova; Egipat jača i pritišće
Asiriju
f) Joahaz (23:31-35); kratka vladavina; faraon Neko ga zarobljuje (23:33)
g) Jojakim (Elijakim) (23:34-35); postavljen za kralja od faraona; Jojakin
nasljeđuje Jojakima; Egipat slabi; Babilon jača; Babilon opsjeda Jeruzalem
(24:10-13); prva deportacija (24:14-16)
h) Sidkija (Matanija) (24:17); postavljen od babilonskog kralja; Sidkijina
pobuna protiv Babilona (24:20); propast Jeruzalema (25).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
6
VLADAVINA KRALJA SALOMONA (1Kr 1 - 11)
1. Davidova starost, dvorske spletke i prijenos vlasti
Kralj Adonija (1:1-10;22-27)
Salomon ustoličen (1:28-40)
Davidova starost i smrt
Kralj David 'oporučno' sprema se za svoj odlazak, „Ovo su posljednje Davidove
riječi..“ (2Sam 23,1-7), cf. 'vječni Savez' 'u svemu dobro uređen i utvrđen' (23,5). Starost
kraljeva, 'zašao u godine' ('stricken in years', JPS) (~ymi_Y"B; aB'Þ !qeêz"). (Rođenje Salomona: „A
sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće
vratiti k meni! Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Dođe k njoj i leže s njom. Ona
zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova” (2Sam 12,23)
Onemočalom Davidu, utjehu donose via mlada djevojka (hl'êWtb. hr"ä[]n:), s kojom on
ipak nije ‘spavao’ (Est 2,1-18).
Dvorske spletke
Dvorske spletke u vrijeme kralja Davida na samrti (1Kr 1,5; 1,30). Davidov sin
Adonija pretendira na prijestolje, Davidovo obećanje Bat Šebi o njihovu sinu salamonu (cf.
1,16-18; 1,30).

2. Salomon uklanja protivnike i učvršćuje svoju vlast (2:12)

Salomon učvršćuje vlast
Učvršćivanje vlasti uključuje i dvorske spketke kao i micanje konkurencije. Uklanja
svoga brata Adoniju (2,13-25). „Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova
se vlast veoma učvrsti” (2,12).

Salomon
Prvi je izraelski kralj iz dinastije (Davidove), što u stvarnosti isto tako znači da je
Salomon kralj bez posebne karizmatske moći vladanja (?) (cf. 1Kr 3,7-10). Kralj zauzima
drugačiji smjer, u međunarodnoj politici. Okreće se također prema mudrosnoj tradiciji.
Jahve mu je dao ‘široko srce’ (bleê bx;roå) (1Kr 3,28) ( “Zborio je o drveću: od cedra što je
na Libanonu pa do izopa što klija na zidu..”; 5,9-12).
Dovršio je posao centralizacije i organizacije kraljevstva. Posao koji prvi kralj Šaul,
nije uspio načiniti (možda i iz razumljivih razloga tranzicije). U tome kralj Salomon
organizacijski sprovodi pomalo nemilosrdnu taktiku administrativne podjele kraljevstva,
nepopularno angažiranje svojih podanika (cf. prava kralja 1Sam 8).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
7
Ipak od svega najvažniji projekt koji je kralj Salomon započeo i dovršio i po kojem je
ipak ostao najznačajniji jest izgradnja Hrama u Jeruzalemu. To je on započeo i uspio
dovršiti nakon jačanja ekonomskog i političkog.
Knjige kraljeva
Tekst Knjige kraljeva ukazuje na činjenicu da se radi o svojevrsnoj kompilaciji iz više
izvora. Tako imamo spomenuto da se preostali detalji oko vladavine kralja Salomona mogu
naći u Knjizi Povijesti Salomonove (1Kr 11,41).

3. Salomonov brak s faraonovom kćeri (3:1)

Salomonu se Jahve javlja u Gibeonu (3:4)
Politički brakovi
Početak političkih brakova kao rezultat vojnih i političkih osvajanja kralja Salomona:
„Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se kćerju faraonovom i uvede
je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko
Jeruzalema” (3,1)

4. Salomonova organizacija kraljevstva (4-5)

Salomonova slava: međunarodni ugled (5:1)
Mudrosna tradicija (3:28; 5:9-14)
Pripreme za gradnju Hrama (5:15-31)

5. Gradnja Hrama (6:1)

Posvećenje Hrama (8)

6. Jahve se javlja Salomonu drugi put (9:1-9) (cf. 3,4)

Po završetku Hrama. Teofanija, kralju Salamonu.

7. Salomonovo vjersko skretanje (11:4-5)

Oduzimanje kraljevstva Salomonu (11:9-13) cf. prijetnja opstanku Saveza (!)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
8
PODIJELJENO KRALJEVSTVO (1Kr 12-14)
1. Raspad ujedinjenog kraljevstva (12-14)
Raspad ujedinjenoga krljevstva Izraela, zapravo je, osobito na dulje povijesne staze,
zastrašujuće izvršenje i ostvarenje Jahvinog suda iz 1Kr 11: „Budući da se nisi pridržavao
mojega saveza i uredaba...ja ću sigurno oduzetri od tebe kraljevstvo“ ([r:Ûq.a, [:ro’q')
(11:11).154 Raspad će krenuti iz dva pravca. Jedan je, od strane Jeroboama, sposobnog
kraljevog funkcionara (1Kr 11:28), koji će povesti sjeverna plemena u nezaavisno
kraljevstvo; a nekako istovremeno, nakon smrti Salomona i od strane Roboama, kraljeva
sina, nasljednika (1Kr 12).
Raspad kraljevstva označen je i daljnjim vjerskim otpadom i još većim
zastranjivanjima. Ovo je osobito bilo evidentgno na strani sjevernoga kraljevstva (Izrael)
pod vodstvom Jeroboama. Pisac knjiga Kraljeva posebno i opetovano ističe Jeroboamov
grijeh. Posebnu ulogu u opisu stanja i opomene, dobiva sada proročki pokret i posebno
proroci (Ilija, Elizej).
Sažetak toga stanja opisan je u 2Kr 17:19-23:
„Kad on odcijepi Izraela od Davidove kuće, i oni učiniše kraljem Jeroboama,
Nebatova sina, odbije Jeroboam Izraelce od Gospodina i navede ih na težak
grijeh. Izraelci su hodili u svim grijesima što ih je bio počinio Jeroboam. I ne
odstupiše od njih dok Gospodin ne odbaci Izraelce od lica svojega, kao što je
zaprijetio preko svih svojih slugu, proroka, i Izraela odvede iz zemlje u Asir, u
sužanjstvo koje traje do dana današnjega“ (17:21-23).

Roboam (12:1-19). Roboam okuplja narod u Šekemu (!).155 Roboam zapravo nastoji
pridobiti sjeverna plemena; koja su se priklonila Jeroboamu, i to zbog teških prilika koje je
nametnuo pokojni kralj Salomon. Nakon njegove nepopustljive politike i sasvim
neispravnih savjeta njegovih savjetodavaca; narod odlučuje i izriče: „Kakav dio mi imamo s
Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore Izraele!“ (1Kr 12:16). Unatoč
zastranjivanjima (utjecaji Kanaanaca), južno kraljevstvo barem je imalo koliko toliko
nastavak kraljeve loze.
Jeroboam (12:20-33). Već nakon Jeroboamova sina Nadaba, monarhijski kontinuitet
zapravo nestaje, i kroz mnoge godine opetovano se i krvavo izmjenjuju kraljevi Izraela. 156
Proroštvo protiv Jeroboama (13-14:20) !
154
gramatička je konstrukcija, kojom se izriče neminovnost i sigurnost - inf.abs.+impf. – istovjetna onoj iz Post 2:17 gdje se jamči smrt,
ukoliko bude prekršena Božja naredba: „morat ćeš umrijeti“ (tWm)T' tAmï).
155
Šekem je za Izraelce izuzetno važno mjesto, i svako okupljanje naroda tamo imalo je izuzetno i povijesna značenja (usp.Još 24).
156
vidi o tome tabelu: Kraljevi i proroci.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
1
9
VII. MUDROSNA LITERATURA
14. SPISI I MUDROSNA LITERATURA
Kanon Mudrosnih knjiga.
‘Spisi’ (= ketubiim) treći je dio hebrejskog kanona.157 Taj treći odjeljak hebrejske
Biblije sadrži one biblijske knjige koje Kršćanstvo i kršćanski biblijski kanon naziva
‘mudrosnom literaturom’: Psalmi, Job, Izreke, Propovjednik, Pjesme nad pjesmama.158
Nema čvrstog uporišta kojim bi se kronološki moglo odrediti kada su Spisi
kompletirani u kanonski dio Svetog pisma. Poznato je da je i taj dio dovršen do sabora u
Jamniji. Mada, postoje još iz 2 st pr Kr tragovi o toj trostrukoj podjeli hebrejskog kanona.
Sirahov unuk, na to jasno upućuje već na početku Knjige Sirahove: “Mnoge su nam i
velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih”. On dalje veli
da se njegov djed Isus posvetio ustrajnom čitanju “Zakona, Proroka i ostalih predačkih
Knjiga”(Sir 1:1;5). Istovjetno toj predaji i sam Krist Isus govori u evanđelju Lukinom:
“Ovo je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama. Trebalo je da se ispuni sve što je
o meni pisano u Mojsijevu zakonu, u Prorocima i Psalmima” (Lk 24:44).159
Krajem 1 st pr Kr unutar rabinizma odvijala se dinamična i ponekad žustra debata o
svrstavanju pojedinih biblijskih knjiga u (budući) kanon TNK-a. Znakovito je da se već u
tom formativnom razdoblju biblijskog kanona TNK-a po svemu sudeći nisu uključivale
knjige kao što su Mudrost ili Sirah. U pitanjima nekih kasnije kanoniziranih knjiga povela
se živa rasprava. Osobito se to odnosi na knjige: Estera, Pjesme nad pjesmama i
Propovjednik.

Dvojaka narav Mudrosne literature

Mudrosnu literaturu SZ uočljiva karakteriziraju dvije skupine literarnog materijala. I
to: (a) poslovične ili proveverbijalne mudrosti, te (b) mudrosna promišljanja i sa narativnim
elementima.
Poslovične su mudrosti, po naravi kratke i jezgrovite izreke. One sažimlju pravila
životne i iskustava, te sreće i blagostanja. Njihovo izvorište i nastanak vjerojatno se nalaze u
usmenoj predaji, (npr. „Poslušaj sine...“, Izr 1:8) i didaktičke su naravi (usp. Izr 20:18;
24:6).
Mudrosna promišljanja uočljivo odražavaju spekulativna umovanja, bilo u obliku
monologa (Propovjednik) ili narativno dijaloške forme (Job; Pjesme nad pjesmama). Ovaj

157
prisjetimo se da je hebrejski kanon (TNK) svojevrsna trilogija: Zakona (Tora), Proroka (Nebiim) i Spisa (Ketubiim).
158
u patrističkom razdoblju ovaj dio Svetog pisma crkveni oci nazivaju 'hagiografa' ili 'sveti spisi'
159
ovdje izraz 'Psalmi' treba zapravo čitati kao i u Siraha: 'Pisci' (ili 'Spisi')
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
0
segment mudrosne literature dotiče se temeljnih problema ljudske egzistencije (= smisao
života, put prema uspjehu, problem patnje). No, iako ovdje prevladava spekulativni element,
ipak sve se ovdje temelji na iskustvenom, radije nego na apstraktno teoretskom umovanju.
Npr. „Bio je čovjek po imenu Job“ (Jb 1:1).

Od spomenutog korpusa knjiga, knjiga Estere u tom smislu nekako stoji posebno.

Estera
Specifična je knjiga Estere, iz nekoliko razloga. Zbivanja ove knjige odvijaju se u
Susi, glavnom gradu tadašnje Perzije. Evo nekoliko primjera koji pokazuju specifičnost ove
knjige. Osim u deuterokanonskim odjeljcima, u Esteri se uopće ne spominje ime Jahve
(Bog). U samoj knjizi opisan je nastanak židovskog blagdana Purim, pa se i knjiga Estere
čita na taj židovski blagdan. To je blagdan veselja, opuštanja i darivanja, kojim se naznačuje
očuvanje i preživljavanje Židova pred antisemitskim nastojanjima izvjesnog Hamana,
perzijskog odličnika. Purim dolazi od pur (rWP), ‘ždrijeb’ ili ‘kocka’ koju je bacio taj
Haman kao odluku i znak za planirani početak istrebljenja Židova (Est 9,24). Kada se ipak
ova zamisao nije ostvarila, ti su dani postali dani slavlja za Židove a obilježavanje tih dana i
blagdan nazvan je Purim (Est 9,26).160
“Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s
njima budu udružili da će svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. Te
dane valja slaviti i njih se sjećati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i
gradu; ti dani Purima ne smiju iščeznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova
roda” (Est 9,27-28)
Unatoč činjenici da postoje i neki podaci u neskladu, knjiga Estere ipak je povijesno
precizna i vjerodostojna u odnosu na događanja i datume u vrijeme perzijskog carstva.
Osobito za vrijeme vladavine kralja Ahasvera (Kserkso I, 485-465) (usp. Lasor,532-541).
Tako grčki povjesničar Herodot, u vrijeme vladanja Ahasvera, kraljicu imenuje Amestris, a
ne Vašti ili Estera.

160
Purim se slavi u mjesecu Veljači
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
1
ČETIRI SKUPINE SPISA
Sasvim je vjerojatno da je već u novozavjetno vrijeme, u vrijeme Isusovo, u uporabi
bila većina knjiga koje su potom bile i uvrštene u hebrejski kanon. No, raspored i redoslijed
tih knjiga usklađen je tek mnogo kasnije u vrijeme ranog Srednjeg vijeka.

U Spise, Ketubiim (dodatno kršćanskoj raspodjeli na mudrosnu literaturu) treba

uvrstiti slijedeće biblijske knjige u skladu sa židovskim kanonom:
 Psalmi, Job, Izreke, Ruta, Pjesme nad pjesmama, Propovjednik, Tužaljke,
Estera, Danijel, Ezra, Nehemija i 1-2 Ljetopisa.

Ove su knjige dalje podjeljene u četiri skupine:

a. Megillot (svezak): Pjesme nad , Ruta, Tužaljke, Propovjednik, Estera
b. Mudrosne knjige: Psalmi, Job, Izreke
c. Danijel
d. Ezra / Nehemija / Ljetopisi

Obredna i blagdanska čitanja

Megila ili ‘megillot’ (od hL'gIm. ‘svitak’) sastoji se od pet knjiga: Pjesme nad

pjesmama; Ruta; Tužaljke; Propovjednik; Estera. Ove se koriste u javnom blagdanskom

bogoslužju pri obilježavanju važnih blagdana mada se ne koriste u hramskom bogoslužju.

Prigodom Pashe čita se knjiga: Pjesma nad pjesmama. Blagdan Sedmica (Pentekost),
označen je čitanjem: Rute. Devetog dana mjeseca Ab, uz post u znak sjećanja na razorenje
Salomonova hrama čitanje je Tužaljki (hk'äyae). Trećega dana blagdana Sjenica (tAK)su) čita se

iz Propovjednika, i konačno za Purim (~yrIWp) čita se iz Estere.

 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
2
Mudrosna književnost Staroga zavjeta
Mudrosna tradicija u SZ
Već se iz samoga teksta pojedinih knjiga mudrosne književnosti naznačuje da su
središta učenja, pa posebno i mudrosnih predaja bili kraljevski dvorovi. U knjizi Izreka, bilo
da se radi o dvoru i kralju Salamonu (Izr 1,1) ili izvjesnom kralju Lemuelu (Izr 31,1). Osim
toga, dvorske akademske aktivnosti uključivale su i ‘izdavaštvo’, pa se tako navodi da su
‘ljudi Ezekije, kralja judejskog’ sabrali mudre izreke kralja Salomona (Izr 25,2).

Ova tradicija ne spada samo na hebrejski kontekst već je dobro poznata i iz povijesti
dvorova Egipta i Mezopotamije. Takva tradicija dvorskih pouka u koje su bili uključeni i
dvorski visoki službenici, osobito je bila njegovana u Egiptu. U Izraelu, na dvoru kralja
Davida, jedan takav primjer je i izvjesni Ahitofel, očito ‘mudrosni’ savjetnik kralju Davidu,
čiji su se savjeti visoko cjenili (2Sam 16,23). Jer osim funkcije političkog savjetnika, ovi su
visoki vladini dužnosnici u svojim savjetima ili prijedlozima, imali i didaktičku, edukativnu
osnovu u kontekstu mudrosnih tradicija; za razliku od toga kako bismo to doživjeli u
suvremenih vladara. Ovi savjeti nisu bili samo vojno-strateške ili političko-pragmatične
naravi. Ističe se zato da se ‘naumi provode savjetom’ (20,18), kao što se s promišljanjem ide
u boj, a pobjeda je ‘u mnoštvu savjetnika’. Njihova je uloga bila izričito važna, njihove
kompetencije uključivale su izrađene govorničke sposobnosti i obrazovanje.

Jedan takav prikaz nalazimo u knjizi Estere, sa dvora kralja Ahasvera (Kserkso I),
“Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako proučavao
među onima koji su poznavali zakone i pravo. ajbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata,
Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati
kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu” (Est 1,13).

Osobite tri knjige i tri stanja

Tri knjige
Uz sve starozavjetne knjige koje bismo svrstali među mudrosnu literaturu Staroga
zavjeta korpus od tri knjiga svakako je i posebno reprezentativan. Knjiga Propovjednika,
Job i Pjesme nad pjesmama. Svaka od tri spomenute biblijske knjige svaka na svoj način
pokazuju na jednu od tri životnih zaokupiranosti i životnih filozofija.
Jedna od tih čitatelju ukazuje na sve ispraznosti života (Propovjednik); druga
besmisao patnje (Job), ali posljednja od tri prenosi radost ljubavi (Pjesma nad pjesmama).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
3
Tri stanja
Ova se tri stanja često metaforički prikazuju kao: 'pakao', 'čistilište' i 'nebo'.161 Iako je
upravo pakao najviše poistovjećivan sa patnjom, ovdje se pakao uzima kao (pakao)
besmisla.162 Zašto pakao u tom smislu nije prvenstveno i samo patnja? 'Bit pakla nije
trpljenje nego ispraznost'. 163 Job i usred najtežeg trpljenja i unatoč izrazito sumornih
raspoloženja nije gubio nadu – „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad
zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega
ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u
grudima“ (Job 19:25-27). Ako je patnja pročišćavajuća, besmisao je očajna i razarajuća.
Propovjednik se u svojim prikazivanjima nerijetko pomiče kao klatno od jednog
raspoloženja i prikaza na drugo. S jedne mu je strane, usred besmisla, jedino ostalo veseliti
se i uživati – „Ali ako čovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da će
tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što će doći“ (Prop 11:9) ili „Zato se raduj,
mladiću, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca
i slijedi želje svojih očiju; ali znaj da će ti za sve to suditi Bog. Ukloni dakle jad iz svoga
srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa“ (11:9-10); a
s druge u sumorno sjetnom raspoloženju veli: „Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću
gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga čovjeka, i tko je živ, nek' primi k srcu! Bolji je jad
nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno“ (7:2-3), on čak tada kaže da smijeh
'od mudraca čini luđaka' (7:7) i 'bolji je jad nego smijeh' (7:3).
Job s druge strane proklinje dan kada se rodio, onaj koji je izgubio sve sada se pita je
li Bog njega napustio, ili je pak (kako to postavljaju njegovi prijatelji) sve to ipak samo
kazna za grijeh. I Job u svojim egzistenicalističkim raspoloženjima, jednom proklinje svoje
stanje, da bi potom u nekom drugom trenutku uzveličavao veličinu Božju.

161
Ovdje čistilište valja primarno razumijeti kao katarza patnje
162
Usp. P.Kreeft
163
Hohnjec,2
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
4
PROPOVJEDNIK
Naslov,autor i kontekst. Hebrejski naziv je ‘kohelet’ od heb. riječi ‘kahal’ ili
‘zajednica’. Što znači da autor kao svojevrsni prorok ispituje i poučava cijelu društvenu
zajednicu.
Egzistencijalist. Svakako jedina od ‘filozofijskih’ knjiga Starog zavjeta, ako se pojam
‘filozofija’ uzima kao čisto ‘umovanje’.
Sukladno suvremenim egzistencijalističkim filozofima Propovjednik postavlja
temeljna egzistencijalistička pitanja smisla postojanja.
On se u tome suočava sa pitanjima: straha, od smrti, od zla, i više svega, straha da sve
skupa nema smisla; kao etičar, postavlja si pitanja vrhovnog dobra (i zla), nezaobilazno
govori o problemu hedonizma. Propovjednik je u mnogočemu modernista i suvremenik,
svakog doba, pa i današnjega. On progovara sekulariziranom svijetu, ondašnjice i
sadašnjice. Vjera i religija, nisu iskorijenjene, tek su ‘postavljene’ da zauzmu svoje mjesto,
marginalno. Društvo je sada u cijelosti antropocentričan; sve je postmodernistički
slobodno…Ostaje samo pitanje, zajedno sa svetim Pavlom, koliko je u tom sveukupnom
relativizmu, to ‘sve slobodno’ i korisno.
Pripovijest o slonu. Ili kako sakriti slona?164 Slon kao slika tromosti; velikih pitanja i
velikih odgovornosti. Pitanja su velika kao slon; a želi se sprovoditi politika prikrivanja
‘slona’. Kako sakriti velike probleme, kako ih ignorirati. Nudi se nekoliko mogućnosti:
a) sakriti ga u mnoštvu i masi, pa makar i miševa. Uz dovoljan broj miševa,
može se prekriti i sakriti slon. Mnoštvo trivijalnosti može postati dobar
‘hangar’ za sakrivanje velikih problema;
b) multimedijalni svijet propagande i ‘široke potrošnje’. Protura se sustav
apstrahiranja velikih pitanja. Ova su preteška za običnog malog čovjeka.
Takozvana ‘široka potrošnja’ jest, kažu, realnost. (7,23-24), ‘sav trud je
ispraznost’ (cf.1,3)
c) slona u zoološki vrt: kompartmanizacija problema. Indiferentnost. Odmah ga
se rješiti i smjestiti u zoološki vrt. Prepustiti teška pitanja struci (?). Ostali
neka krenu putem, kruha i igara..
d) panem et circenses (Juvenal, Satire 10.77-81); kao temeljno ljudsko pravo i
‘obaveza’. Osnovna prava i jednakost te sloboda, temelj su ljudskih prava.
Potom slijedi – sreća, veselje i zadovoljstvo – koji potom završavaju u

164
Hohnjec, 16; usp. P.Kreeft
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
5
civilizaciji hedonizma. Zaglušiti, zatomiti i anestetizirati mase pred stvarnim
izazovima i problemima.
“Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i
nasladi” (8,15)
e) sve je relativno i subjektivno. Istina je ono što ja hoću (vjerovati) da je (za
mene) istina. Prema tome, pogled na slona, zapravo me uvjerava da to i nije
zapravo slon. Ja ću odlučiti je li to slon ili muha. Usp. Pavlovo:“Sve je
slobodno, ali sve nije korisno”, slobodno je tako razmišljati, ali nije
‘pametno’ (korisno). Lakše je rješiti problem slona da ga reduciramo na
muhu.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
6
KNJIGA O JOBU
Sadržaj. Knjiga o Jobu započinje neobičnim, možda i pomalo provokativnim
dijalogom između Boga i Sotone: “Jesi li primjetio moga slugu Joba?” pita Bog Sotonu,
kaže, “Njemu na zemlji nema ravna” (Job 1,18). Očekujući da će se tekst knjige nastaviti u
pohvalu i zaštitu tog pravednika, pripovijest o Jobu nastavlja se u njegovim patnjama.

Job je pravedan, imućan i bogobojazan; ali stavljen na kušnju. Njegova je muka bila
toliko velika da su i njegovi prijatelji, došavši ga utješiti, ostali sjedeći kraj njega
šutke,“sedam dana i sedam noći” (2,13). Iako u namjeri da ga utješe, njegovi prijatelji
nastoje obraniti tradicionalni nauk o Bogu, zapravo Boga samoga. Bez iznimke osuđuju
način Jobova razmišljanja. U konačnici, četvrti ‘tješitelj’, mlađi Elihu, okomljuje se ne samo
na Joba nego i na ova tri njegova prijatelja, “planu gnjevom na Joba”, ali i na tri njegova
prijatelja (Job 32,2-3).
Cjelinom knjige prevladavaju razgovori između Joba i njegovih prijatelja: Elifaz,
Bildad i Sofar (Job 3-27), a potom se javlja i izvjesni Elihu, “Ona tri čovjeka prestadoše
Jobu odgovarati, jer je on sebe smatrao nevinim. Nato se rasrdi (hrx) Elihu…planu

gnjevom (AP+a; hr"äx') na Joba zato što je sebe držao pravednim pred Bogom”(32,1-2).

Nastanak i ime. Ime Job nije bilo neuobičajeno, posebno u razdoblju i spisima 2
tisućljeća (usp. Amarna, c.1350 god). Moguće značenje ovoga imena moglo bi doći od
hebrejskog by:a' (‘ayab), ‘neprijatelj’,“Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš
neprijatelja?”(Job 13,24). Što se tiče samog nastanka knjige, teško je odrediti točno vrijeme
ili razdoblje. Iz literarne perspektive, postoje vidljive sličnosti sa literarnom tradicijom
drevnog Bliskog istoka. Najbliže biblijskom Jobu jest tzv. ‘Babilonski Job’, naslovljen ‘U
pohvalu Gospodara Mudrosti’, iz razdoblja između 1200 i 800 god. Sadržaj ovog
Babilonskog Joba skoro je istovjetna biblijskom Jobu, u središtu čega se nalazi lamentacija
imućnog i uglednog čovjeka koji gubi sav svoj društveni utjecaj i biva pogođen teškim
bolečinama; prizivanje na bogove ovom Babilonskom Jobu ne pomažu.

Podjela knjige. Uvodni dio (Job 1-2), tri razgovora (Job 3-31), Elihu (32-37), Božji
odgovor na Jobove prigovore (Job 38-42) (“Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje”(38,1), i
zaključak (Job 42,7-16). Tri su razgovora, serija dijaloga između Joba i pojedinog od
njegovih prijatelja.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
7
Problematika. Pitanje čovjekove patnje; i Božje pravednosti, obzirom na Joba koji je,
kako tekst kaže, bio: ‘pravedan’ (~To, ~m;T') i ‘neporočan’ (rv;y)" (1,1; 2,3). Problem je to
teodiceje; koji se redovito pojavljuje u tekstu SZ (usp. Habakuk, Ps 73). Bog je Jobu bio
prijatelj, a sada naizgled, čini se da mu postaje neprijatelj.
Osnovne teme Joba stoga jesu:
(a) problem trpljenja nevinoga i odnos s Bogom. Dakako, u očima njegovih prijatelja,
uvijek iznova postavlja mu se pitanje: “Zar je smrtnik (vAna/) koji pred Bogom pravedan

(qd,c), ? Zar je čovjek čist (rhej)' pred svojim Stvoriteljem? Svatko je za nešto kriv, nitko nije
potpuno pravedan i čist. Dakle, u njihovim očima i Job je zasigurno za nešto bio kriv što ga
je zadesila ovakva sudbina. Niti je slijepac od rođenja, rođen slijep bez razloga, “tko je
sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?” (Iv 9,2).
(b) govoriti istinu ili govoriti istinito. Završetak knjige ukazuje na ‘istinu’ i ‘istinitost’,
kao različite kategorije (“niste o meni onako pravo (!WK,!Ke) govorili kao moj sluga Job”;
42,7). Naime, tu su problemi vjere i iskustva suprostavljeni. Ne svodi se ovdje cjelokupni
problem na problem apstraktno filozofijskog pitanja – istine. To je razlika između sadržaja i
načina. Neki su tražili istinu (Pilat, Iv 18,38), neki su bili uvjereni ili uvrijeđeni ako im se
kaže da ih istina treba osloboditi (Židovi,Iv 8,31); ali Isus svima postavlja pitanja: “Što vi
tražite?”(Iv 1,38) ili “Što želiš?”(Mat 20,21).
(c) spoznaja Boga; nakon svega stoga što je Job prošao, suština i vrhunac knjige Joba
nalazi se u završnom odlomku knjige (42,1-6) i posebno u retku: “Po čuvenju te poznavah
dosad, ali sada te moje oči vidješe” (^t.a'(r" ynIïy[e hT'ª[;w>÷ ^yTi_[.m;v. !z<aoð-[m;ve(l.) (Job 42,5). U
tom pogledu njegovi prijatelji o Bogu su zborili ‘teološki’, Job iskustveno. To je razlika
između ‘znanja’ iz druge ruke, ili gledanja svojim očima i osjetilima (Toma, Iv 20,25).
Razlika između Joba i prijatelja je utoliko što su ovi govorili o Bogu, dok je Job u svoj
svojoj nevolji govorio Bogu.
Riječima Pascala: “Spoznaja Boga bez spoznaje svoje bijede, tjera u oholost.
Spoznaja svoje bijede bez spoznaje Boga tjera u očaj. Spoznaja Isusa Krista vodi kroz
sredinu, jer u njemu nalazimo i Boga i svoju bijedu”.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
8
PJESME NAD PJESMAMA
Naziv je 'šir haširim' hebrejski je oblik superlativa. „Sve su knjige Pisma svete, ali ovo
je najsvetija' (rabi Akiba). Iako je knjiga pripisana Salamonu, smatra se da se nastanak ove
knjige treba smjestiti u razdoblje nakon babilonskog carstva (c. 4 st.). Iako po rječniku i
stilu vuče korjene iz razdoblja egipatskih mudrosnih tradicija.
Ljubav kao temeljni ljudski osjećaj, ili bolje kao temeljna ljudska potreba i žudnja.
Pjesma nad pjesmama, ta starozavjetna himna, zaručničke i bračne ljubavi, dakako nije tek
romantična i senzualna pjesma.
To je prije svega pjesma koja slavi čvrstoću („Jer ljubav je jaka kao smrt“, 8:6b),
predanost i trajnost, stoga za središte treba uzeti: „Stavi me kao znak na srce, Kao pečat na
ruku“(8:6a).

Podjela knjige
Prva pjesma (1,5-2,7)
Druga pjesma (2,8-3,5)
Treća (3,6-5,1)
Četvrta (5,2-6,3)
Peta (6,4-8,5)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
2
9
15. PSALMI
Nazivlje
Naš sadašnji naziv Psalmi dolazi nam preko Vulgate iz LXX (Psalmoi). Grčki izraz
yallw u izvornom je značenju imao značiti - ‘trzati’ ili ‘potegnuti’, što se pak odnosilo na
‘trzanje’ prilikom sviranja žičanih instrumenata,165 da bi tek kasnije označavalo pjesmu i
pjevanje, očito uz žičane instrumente (Ps 55:1), a potom i kolekciju takve bogoštovne
glazbeno usklađene poezije (psalmi).166
Kao što je izraz ‘psalam’ terminus technicus za pjevanu bogoštovnu pjesmu uz pratnju
glazbala, tako je u hebrejskom nazivlju to ‘mizmor’ (rAmðz>mi) pjesma (Ps 3:1). Dok, zbirka

svih Psalama u hebrejskom kanonu Svetog pisma nosi naziv ‘tehillim’, od hL'hiT. (tehilah) što
znači ‘pjesma slavljenja’ ili ‘pjesma obožavanja’(Ps 22:25(26). U hebrejskom se kanonu
Psalmi nalaze na početku Spisa.167

Struktura
Biblijski Psaltir od 150 psalama, sastoji se od pet knjiga, po tradiciji tako usklađeni sa
pet knjiga Torah-e. Za potrebe liturgije i čitanja u sinagogi, Psalmi su prilagođeni na 153
odjeljka.168 Pet knjiga Psalama jesu Psalmi: 1-41; 42-72; 73-89; 90-106 i 107-150. U toj
zbirci od pet 'knjiga', svaka, bez obzira na tip Psalma, završava liturgijskom bogoštovnom
zahvalnicom. Tako, na kraju prve zbirke, Psalma 41 završava: ‘Blagoslovljen Jahve, Bog
Izraelov, od vijeka do vijeka! Tako neka bude! Amen!”(41:14).169 Smisao takvih završetaka
pojedine knjige ukazuje na zahvalu za sve što je Bogomdano i otkriveno čovjeku tijekom
svake od tih knjiga.170

U okviru spomenute strukture Psaltira, nalazimo i skupine Psalama raspodjeljene po

autorima ili prigodama. Psalmi:
 Davidovi (Ps 3-41; 51-71);
 Korahovi Psalmi su (Ps 42-49; 84-85; 87-88);
 Psalmi Asafa (Ps 50; 73-83); i
 Hodočasničke Pslame (Ps 120-134). Hodočasnički Psalmi korišteni su prigodom
procesije prema hramu u Jeruzalemu. Tu je i skupina Psalama koji su jednostavno
naslovljeni Halelujah (Ps 146-150).
165
Lassor/Hubbard/Bush, str.430
166
`dwI)d"l. lyKiîf.m; tnO©ygIn>Bi x;Ceîn:m.l; .(For the Leader; with string-music. Maschil of David) (JPS)
167
ll;h' hvaliti, hvaliti (se), ll'h]m; slava; hw"+hy> ar"äq.a, lL'Þhum. (Zazvao sam Velehvaljenoga Gospodina, Šar.) (2Sam 22,4)
168
LXX ima i na kraju 151. Psalam
169
`!mE)a'w> !mEïa'« ~l'ªA[h' d[;îw> ~l'A[h'meâ( laeªr"f.yI yheÛl{«a/ hw"“hy> %WrÜB'
170
Lassor/Hubbard/Bush, str.430
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
0
Raspodjela Psalama
Vrste Psalama
Pri razvrstavanju Psalama valja imati na umu ne samo njihovu literarno-stilističku
nego i teološku raznolikost. Ovo nas odmah navodi i na pitanja - prigode u kojima su
korišteni, i pitanja - tko je ‘govornik’ u pojedinom Psalmu ? Pojedinac ili cijela liturgijska
zajednica.
Raznoliko će biti razvrstavanje Psalama po njihovoj vrsti. U zadatku njihova
razvrstavanja, bilo literarnoj ili po izvornoj namjeni, posao će se olakšati postavljajući si
pitanja koja će poslužiti kao smjerokaz u njihovu kategoriziranju. U takvom propitkivanju
uzmimo tri vrste ‘orjentir-pitanja’:
(i) što se zbiva i kakav se događaj ili iskustvo opisuju u pojedinom Psalmu (tužaljka,
zahvala, proslavljanje Boga, pouka ili čak proklinjanje). U tim zbivanjima opisanim, neki se
Psalmi čak pričinjaju i sasvim neprikladnima u kršćanskoj molitvi ili liturgiji. Ovo se
osobito odnosi na tzv. ‘proklinjalačke psalme’ (Ps 58, 83, 109).171 Neki dijelovi pojedinih
Psalama izgledaju sasvim neobični u svojoj žestini i grubosti (Ps 69:23-29; 137:9). Potom,
(ii) valja se upitati tko je govornik u pojedinih Psalama. Radi li se o pojedincu ili
skupini; i ako je pojedinac, govori li ovaj u svoje ime ili nastupa tek kao glasnogovrnik
zajednice (svećenik, prorok, kralj). I konačno treba,
(iii) uočavati moguće specifičnosti jezika pojedinog Psalma, u smislu pojavljivanja
nekih izraza koji bi upučivali na jedan dodatni teološki naglasak u odnosu na Jahvu i kralja
(kraljevski Psalmi).

Gunkelova kategorizacija Psalama

U razvrstavanju, ali i više od samog razvrstavanja Psalama, poseban je doprinos i
napredak učinjen rezultatima proučavanja Psalama u radovima Hermanna Gunkela
početkom prošlog stoljeća. Gunkel je u tom kategoriziranju (Gattungen) između ostaloga
ustvrdio i ustanovio da sličnosti u literarnoj formi (Formgeschichte) pojedinih Psalama,
zasigurno te Psalme treba svrstati u istu skupinu obzirom na njihovo korištenje. Ukratko,
ovime se načinio odmak od strogo povijesnih istraživanja u odnosu na Psalme, prema
naglasku na njihovu uporabu, bilo u osobnoj ili pobožnosti zajednice. Slijedeći takav
Gunkelov pristup proučavanju Psalama, uz neke manje razlike u naglasku većina če danas
Psalme razvrstati na172: himne (H); sionske pjesme (S), tužaljke i lamentacije (L); pjesme

171
Subotičanec, T Proklinjalački Psalmi u perspektivi Staroga i Novog zavjeta
172
takvih minimalnih razlikovanja u pojedinih vrsta nalazimo kod mnogih autora; usp. G.Fohrer, Introduction to the Old Testament
(SPCK, London, 1976), str.285
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
1
pouzdanja (C); zahvalnice (T); kraljevski psalmi (R); poučni psalmi (W). Mnoge od
spomenutih kategorija još će u pojedinih Psalama sadržavati i podskupinu. Tako će recimo
kod kraljevskih psalama biti Psalmi koji se odnose na okrunjivanje kralja ili psalam-molitva
nakon izvojevane kraljeve bitke na bojnom polju. Od Psalama tužaljki i lamentacija, biti će
oni Psalmi koji se odnose na pojedinca ili na tužaljku zajednice…etc.

Pojedina određenja u Psaltiru

Psaltir u cjelosti određujemo prema literarnoj vrsti, datiranju i potom po kontekstu. U
odnosu na kontekst dodatno će biti određeni prema kultnoj uporabi (liturgijsko-bogoslužnoj)
i teološkoj određenosti. Sukladno tome raspodjela je određena i slijedi obrazac:
i) literarna vrsta
U Psaltiru nalazimo mnogo Psalama, po literarnoj ili sadržajnoj određenosti, koji će se
alternativno odnositi na pojedinca (I) ili na zajednicu (C).
Po slijedećoj preraspodjeli:
H hvalospjev (= hymn)
*u slavu jednoga Boga (M),
*Sionska pjesma (Z),
*hodočasn.(P)
L tužaljka (= lament(acija)
*individualna (I) ili
*tužaljka zajednice (C)
C pouzdanja (pjesme) (=confidence)
*pojedinca, i one
*pjesme pouzdanja zajednice.
T zahvalnosti (pjesme) (= thanksgiving)
R kraljevski psalmi (= royal)
*mesijanski Psalmi
W mudrosni (= wisdom) i didaktički

ii) datiranost i kontekstualizacija

Kronološka indikacija je određena koliko je to bliže moguće. Često u odnosu na
motiv, temu ili literarne karakteristike.

iii) kultno određenje

Odnosi se na dijelove koji su jasno određeni u uporabi kultno (= bogoštovlje,
blagdansko bogoslužje) ili, kao što su mnoge individualne tužaljke izvan funkcije
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
2
liturgijskog bogoštovlja zjednice. Nije uvijek jednostavno i jednoznačno odrediti one
psalme koji se koriste ili su se koristili isključivo kultno u smislu zajedničkog bogoslužja od
onih koji su i molitva pojedinca u okviru zajednice.

Tipovi Psalam

H 8, 15, 24, 29, 33, 46, 47, 48, 76, 84, 87, 93, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 103, 104, 113, 114, 115,
(M/Z/P) 117, 121, 122, 134, 135, 145, 146, 147, 148, 149, 150

L 3, 4, 5, 6, 7, 12, 13, 14, 17, 22, 25, 26, 27, 28, 31, 35, 36, 38, 39, 42, 43, 51, 52, 54, 55, 56, 57,
(I/C) 58, 59, 60, 61, 64, 69, 71, 74, 77, 79, 80, 83, 85, 86, 88, 90, 94, 102, 109, 120, 123, 126, 130,
137, 139, 140, 141, 142,

C 11, 16, 23, 27, 62, 125, 129, 131,

(I/C)

T 9/10, 18, 30, 63, 65, 66 (?), 67, 75, 111, 116, 118, 124, 136, 138,
(I/C)

R 2, 18, 20, 72, 101, 132, 144,

WD 1, 34, 37, 49, 73, 78, 91, 105, 106, 112, 119, 127, 128, 133,
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
3
VIII. PROFETIZAM I PROROČKA LITERATURA
16. POVIJEST PROFETIZMA U IZRAELU
Nastanak profetizma
Nastanak starozavjetnog biblijskog profetizma postavlja se u povijesno vrijeme
tranzicije, kada karizmatko vodstvo i ‘uređenje’ iz knjige Sudaca, prelazi i preuzima
razdoblje uspostave kralja i monarhijskog ustroja173…Stvaraju se nove potrebe, novi uvjeti.
Prva poglavlja 1 Samuelove knjige prikazuju stvaranje tog novog pokreta. Ovaj pokret
zapravo označava sam početak biblijskog profetizma.
U samim počecima osnovne značajke ranog profetizma jesu - snažno prisutan element
ekstatičnosti, sponatnost i karizmatsko vodstvo vodećeg proroka…etc. Kasnije se proročki
pokret razvija u smjeru institucionalizacije i time postepeno nestaje element duhovne
ekstaze, iako on nikada neće u potpunosti isčeznuti.

Identitet proroka i način djelovanja:

Procjenitelj. Procjenitelj sadašnjosti, a ne predskazatelj budućnosti. Prorok je više
zainteresiran za cjelinu i cjelovitu sliku više nego u specifične detalje. Iako i nerijetko
spomenuti detalji služe tek cjelovitom portretu situacije.
Poziv. Zvanje i poznavanje, dva su osnovna elementa po kojima se procjenjuje
prorok. On je od Boga ‘pozvan’ i od Njega ‘(pre)poznat’. Poznavati Boga i od Njega biti
pozvan, dva su osnovna prerogativa biblijskog proroka. 174
Zamor proroka. Učestala pojava. “Rekoh u sebi: neću više na nj misliti niti ću govoriti
u njegovo ime” (Jer 20.9). Vidi primjer proroka Ilije (1Kr 19), slično i sa prorokom Izaijom
(Iz 8:16-18)

Terminologija i razvoj profetizma u Izraelu:

(nabi) – “zvati”
(roeh) – “vidjeti”
(hazeh) – “vidjelac”
Razvoj proročkog pokreta. Profetizam i proročki pokret u Starom zavjetu prošao je
kroz tri kronološki susljedna stadija :
a. proročke grupe (nabisam). Zanos. Karakterističan ekstatični element. Zbor
proroka (1Sam 19.20) u zanosu.

173
“At the time when the disorginezed charismatic leadership of the nation was beginning to give way to one in which men of
princely and regal dignity were confirmed in their position by a method of election and by arrangement with the elders of the people
…This, the earliest form of prophetism, has been given the name of nabism”., (W.Eichrodt, “Theology of the Old Testament”, str.309)
174
Jer 23:16,21
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
4
Žive zajedno kao udruženje, a djeluju kao putujuće skupine. Povorke.
b. proročki sinovi (‘sinovi proroka’). Institucionalizacija. Nastanak proročkih škola.
Nestaje ekstatičnog elementa duhovnog zanosa.
Stacionarni. (2Kr2:3 “A proročki sinovi koji su boravili u Betelu”) Zapisivanje i
pouke, postaju tipični elementi ovih proročkih sinova (cf. 2Kr 4:38)
c. profesionalni proroci (dvorski proroci). Dvorski proroci; kao dio monarhijske
institucionalizacije religije.(cf. 1Kr 22:5,6; 2Kr 23:1)

Kriterij razlikovanja:
Poziv.
Kriterij ispunjenja.
Pravovjernost

Zadatak (1.3)
U biblijskih proroka redovito se u jednom razdoblju aktivnosti proroka pojavljuje
‘proročki zamor’. Razmotri razloge i pokušaj ustanoviti što je uzrok ‘proročkom zamoru’ ?
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
5
17. PROROCI OSMOGA STOLJEĆA
Raspad ujedinjenog kraljevstva
Jeroboamov izbor. Izrael kao kraljevstvo dijeli se na dva dijela. Raspad jedinstvenog
Izraela - na Judeju i Izrael (1Kr 11:41 – 13:34), događa se nakon velikog i uspješnog
kraljevstva predvođenog kraljem Salamonom. Roboam, sin pokojnog kralja Salomona,
trebao se zakraljiti nad cjelim Izraelom, u Šekemu (12:1).
Još za života kralja Salomona, nastala je pobuna protiv kralja, predvođena
Jeroboamom, jednim od kraljevih upravitelja (1Kr 11:26-40). Pa se čini kako je zapravo
dvorsko-politička spletka glavni razlogo propasti ujedinjenog kraljevstva Izraela ?
O tom Jeroboamu kao službeniku kralja Salomona i neposrednom razlogu pobune,
rečeno je slijedeće - «On je bio u službi Salamonovoj i podigao je ruku protiv kralja. Evo
razloga njegove pobune...Taj Jeroboam bija še valjan čovjek...susrete ga prorok
Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojca u polju..» (11:26,29).
Jeroboamu će po tom proroštvu pripasti 'deset plemena', to će biti 'Izrael', sjeverno
kraljevstvo, sa sjedištem u Samariji (1Kr 12:16; 2Ljet 10). Ovdje se ipak pojavljuje i jedan
drugi element u razvoju cijele pripovijesti, a odnosi se na još uvijek i ipak Jahvine
ingerencije u monarhijskoj strukturi i vlasti u Izraelu.

Proročka forma za kraljevog nasljednika. Pripovijest koja slijedi primjer je osobite

literarne forme proročkog naviještanja koje se odnosi na nasljedništvo kraljevskog
prijestolja. Istovrsnu literarnu formu nalazimo i u 1Kr 14:1-20 gdje se postavlja pitanje
nasljednika kralja Jeroboama. Isto tako u 2Sam 7 gdje je riječ o Davidovu nasljedniku.
Ova literarna podvrsta proročkih govora kao temeljni razlog ima prikazati kako će se
očitovati Jahvin autoritet a u odnosu na prijenos i uspostavu nove kraljevske vlasti.
U osnovi forme ovakvog proročkog naviještanja stoji nekoliko zajedničkih elemenata.
Prije svega tu je (a) simbolični element (1Kr 11:30) ili neko početno prikrivanje u cijeloj
priči (1Kr 14); često koristeći i neku prispodobu (2Sam 7:5-7); potom slijedi (b) Božji nalog
i pojašnjenje (11:34), ovdje se izriče Božji sud i odluka (1Kr 31b; 1Kr 14:7; 2Sam 7:8), i
konačno (c) Božje imenovanje, instalacija kralja koji bi trebao biti izvršitelj Božje vlasti
(1Kr 11:35-37; 1Kr 14:14; 2Sam 7:12).
Sve ovo pokazuje da Jahve zapravo ne prihvaća monarhijski automatizam u
nasljedničkom preuzimanju kraljevske vlasti. Jer, vlast i autoritet kralja trebalo bi i dalje biti
po Jahvinom izboru i/ili obećanju (11:32 «zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada
koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih»). Svrha je i namjera da kralj bude onaj
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
6
koji je po Jahvinom 'srcu', kako je to izrečeno za Davida u Dj 13:22 «Našao sam Davida,
sina Jesejava, čovjeka po mom srcu, koji će ispuniti sve što je meni po volji».
Jahve ipak zadržava isključivo pravo da odlučuje što će se i kako događati sa Izraelom
!!! Stoga se i u cijeloj ovoj pripovijesti oko Jeroboama jasno izražava ova Božja suverenost i
ingerencija u kraljevskim poslovima – «Tebe ću uzeti da kraljuješ..» (11:37) – ali će se to
iznenađujuće naskoro ticati i samoga Jeroboama kada jednom postane kraljem (1Kr
14:8,14).

Jeroboam je nakon političkog raskola, Izraelu, sjevernom kraljevstvu za kraljevski

grad uspostavio Šekem (1Kr 12:25). Iz ne sasvim jasnih razloga nakon nekog vremena
napustio je Šekem i prijestolje preselio u Penuel. Tek kasnije u vrijeme kralja Omrija
Samarija postaje kraljevskim gradom.

Roboam. Roboamova bahatost bio je samo još jedan element u cijeloj pripovijesti o
raspadu kraljevstva Izraela. Slijedeći proroštvo Ahije, Roboam Salamonov sin, zavladati će
samo nad dva plemena, Judom i Benjaminom (1Kr 12:17,21), to će biti 'Judeja', južno
kraljevstvo, sa sjedištem u Jeruzalemu («Potom se kralj roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade
kraljevati» 2Ljet 12:13).
Šekem. «Roboam ode u Šekem...» (12:1) govori o značaju Šekema još iz dana Jošue
(Još 24:25) i sklapanja (obnavljanja ?) Saveza između izraelskih plemena i Jahve; što ujedno
ukazuje i na činjenicu da je Šekem bio svojevrsno vjersko središte izraelske tadašnje
plemenske konfederacije.
Zanimljivo je da je Roboam našao za potrebno da ode i bude imenovan kraljem u
Šekemu, a ne u Jeruzalemu gdje je stolovao i njegov otac kralj Salamon, kao i prije njega
kralj David ?
Roboam kao pravi kraljevski nasljednik vrlo vjerojatno je imao vojnih mogućnosti da
silom zaustavi pobunu i odvajanje ostalih izraelskih plemena. No, tada mu za to nije išlo na
ruku činjenica da se nakon smrti kralja Salamona pojavila vojna prijetnja koja je dolazila iz
Egipta.
Egipatsko kraljevstvo sada nakon snažnog Salamona, naslutilo je svoju priliku da
podijeli i zavlada cijelim Izraelom. Tako je Roboam bio prisiljen svu svoju vojnu moć
usmjeriti u obrani od Egipćana.– «Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojačao, napustio je
Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali
egipatski kralj Šišak na Jeruzalem» (2Ljet 12:2; 11:5).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
7
Vjerske promjene u Izraelu. Osim političkog rascjepa slijede i značajne vjerske
pomjene sa značajnim posljedicama. Judeja je 'zauzela' Jeruzalem u kojem je već bilo
jedinstveno i zajedničko vjersko središte sa Hramom i Svetištem. Jeroboama sa Izraelom i
deset preostalih plemena brine moguće osipanje naroda kojeg po vjerskoj naravi stvari vuče
prema Jeruzalemu.
Jeroboam stoga donosi političku, odluku o uspostavi novih vjerskih središta u Betelu i
Danu (1Kr 12:26). U ovoj odluci bio je i osobni strah, jer ako se Izraelci počnu vraćati
Roboamu, njega Jeroboama će smaknuti (12:27b). Politički je zato trebalo učvrstiti granice;
a izgleda da je za koheziju naroda i kraljevstva vjera osobito važni faktor. Jeroboam je
stoga, iskoristivši već od prije Izraelu posvećena mjesta (Betel i Dan), prionuo postavljanju
jednog cijelog vjerskog sustava – sagradio je hramove, žrtvenike i uspostavio svećenstvo
(12:31-33).

Središta dvaju kraljevstva. Nakon raspada jedinstvenog Izraela, sjedišta dvaju

novonastalih malih kraljevstava bili su za južno kraljevstvo (Judeju) Jeruzalem, dok je u
početku sjevernom kraljevstvu (Izrael) sjedište bilo Tirsa (cf. 1Kr 15:33, 16:6,8).

Samarija.Tek kasnije izraelski kralj Omri, nakon šest godina vladanja u Tirsi,
uspostavi novo sjedište kraljevstva u Smariji. «U Tirsi je kraljevao šest godina. Tada kupi
od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera,
vlasnika brijega, nazva Samarija» (1Kr 16:23-25).
Omri te njegov sin i nasljednik-kralj Ahab podigli su veličanstvenu palaču u
novoizgrađenom gradu Samariji. Posebno je u izgradnji Samarije dojmljiva bila osobitost
gradskih zidina i zidarski radovi za koje se smatra da su bili jedno od najkvalitetnijih radova
za svoje vrijeme.

Jeruzalem. Jeruzalem je već u prvim godinama kraljevanja Roboama napao i

opljačkao faraon Šišak (1Kr 14:25-28).
Kasnije su grad i Hram ponovno bili u jadnom stanju kao rezultat rastrošnosti kralja
Joaša (2Kr 11-12).

Osmo stoljeće
Asirija i Babilon. Osmo stoljeće potpuno je u znaku Asirskog carstva, osvajanja i
deportacije židova iz Izraela, i konačno pad Samarije (721). To je vrlo snažni i agresivni
uspon Asirije, a njen utjecaj te globalna vlast trajati će cjelo jedno stoljeće sve do
Asurbanipala (668-627). To je razdoblje u kojem zapravo cijelim tada poznatim svijetom
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
8
vlada Asirsko carstvo. U Izraelu i Judeji to je vrijeme djelovanja proroka Hošee, Amosa (u
Izraelu), te Mihej i Izaija (u Judi). Tek po slabljenju Asirije doći će do smjene na svjetskoj
povijesnoj pozornici dolaskom nove supersile - novog Babilonskog carstva.
Sredinom osmog stoljeća (745) i pojavom novog cara, Tiglat Pilesera stvara se snažno
asirsko carstvo poduprlom čvrstim vojnim institucijama.
Slabljenjem Asirije i na kraju vladavinom cara Asurbanipala Asirija poklekne pod
novim carstvom Babilonom; pa je sedmo stoljeće u cjelosti pripalo Babilonu kao novoj sili
na sceni povijesti.
Tiglat Pileser III Asirija postaje ne samo najsnažnija vojna sila u regiji, nego i
ujedinjujuća sila. Pod vodstvom Tiglat Pilesera, asirska vladavina zaokružuje cijeli tadašnji
svijet. Nema tada carstva koje bi se ovoj sili oduprlo.
U takvom odnosu snaga, i mala kraljevstva poput Izraela i Jude nisu imali šanse
zadržati nezavisnost. Pod silom Tiglat Pilesera prvo pada Izrael, kojim je tada vladao kralj
Pekah (737-732). Asirci tada deportiraju prvu skupinu izraelskog stanovništva u Asiriju
(cf.2Kr 15:27-29 «I odveo je stanovništvo u Asiriju»). Kasnije pod vladavinom drugih
asirskih careva pada i Juda.

Asirski carevi. I u godinama nakon Tiglat Pilesera Asirijom i okolnim narodima

upravljaju sve uspješni asirski vladari i osvajači. To su bili Salmanasar (727-722), Sargon II
(721-705), Sanherib (704-691). Svi su ovi asirski carevi odigrali sudbonosnu ulogu za mali
Izrael i Judu. Stanovništvo ovih kraljevstava ovi asirski carevi redom su deportirali u
Asiriju.
Niniva. Središte tog asirskog carstva bilo je za ono vrijeme, Niniva, grad ogroman i
prava metropola.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
3
9
AMOS
Okolnosti osmoga stoljeća.
Prva polovica osmog stoljeća, sve do negdje 750 god za oba kraljevstva bilo je
relativno povoljno razdoblje. U Judeji na jugu to je vrijeme kada je vladao kralj Uzija (2Ljet
26:1); sjevernim kraljevstvom Izraelom upravlja tada kralj Jeroboam II (2Kr 14:23).
Osnovni razlog tom relativnom miru i prosperitetu za ova mala kraljevstva jest
činjenica da na globalnoj povijesnoj sceni u tom kratkom razdoblju nije bilo neke velike
175
svjetske sile koja bi uznemiravala Judeju i Izrael . Egipat i Damask (Sirija) bili su
relativno slabi, a Asirija tek u usponu.
Judeja. U Judeji tada uspješno vlada kralj Uzija. U tom je razdoblju Judeja bila
uspješna, u vjerskom, političkom i socijalnom pogledu. Njegova vlast bila je dugotrajna (52
godine), okrunjena značajnim građevinskim poduhvatima i pobjedama na bojnom polju,
'njegov se glas pronio do Egipta' (2Ljet 26).
Izrael. Na sjeveru u Izraelu na vlasti je Jeroboam II. Kao i Uzija u Judeji, Jeroboam II
u Izraelu na vlasti je relativno dugo (41 godinu). Ali već nakon njegove vladavine Izraelu
slijedi u kratkom razdoblju uz mnoge spletke i dvorska ubojstva smjene nekoliko vladara
(Zaharija,Šalum,Menahem i Pekahja).
Treba naglasiti da je sveukupno stanje bilo zapravo tek relativno mirno. Naime, već i
prije vladavine Jeroboama II situacija nije bila sasvim stabilna. Još u vrijeme izraelskog
kralja Joahaza, Damask (Aram,Sirija) je pljačkao i napastovao Izrael predvođeni sirijskim
kraljem Hazaelom i sinom mu Ben-Hadadom (1Kr 13:1-9). Za razliku od relativno mirne
prve polovine, druga polovina osmoga stoljeća svjedoči nagle i velike promjene na
povijesnoj svjetskoj sceni.
Na samom kraju vladavine Uzije (Azarja) u Judeji Asirija je u naglom usponu
posebno zahvaljujući asirskom kralju Tiglat Pileseru koji u vrijeme vladanja kralja Pekaha u
Izraelu zauzima mnoge krajeve i odvodi mnoge Izraelce u Asiriju («I odveo je stanovništvo
u Asiriju» 2Kr 15:27-29).

Amos prorok
Pastirska zbirka proroštava. Amos ima posebno mjesto u proročkim spisima Staroga
zavjeta, i nekoliko je razloga toj posebnosti.
Osobitosti knjige proroka Amosa. Knjiga proroka Amosa (a) od 12 proroka, prva je
zapisana zbirka proročkih navještaja jednog proroka, i sačuvana kao zasebna knjiga. Time

175
u vrijeme 9 st napast kralju Ahabu bio je Damask (Sirija,Aram).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
0
utemeljuje jednu novu tradiciju 'pisanih' proroštava. Začetnik je zapisivanja proroštava
(3:8b) (b) osim toga, Amos pastir, nije pripadao proročkoj tradiciji i 'profesionalnom'
proročkom krugu («Nisam bio prorok ni proročki sin-odgovori Amos Amasji-bio sam stočar
i gajio sam divlje smokve: ali me Jahve uze od stadsa i Jahve mi reče: 'Idi prorokuj mojemu
narodu Izraelu» 7:14).
Amos nije bio protivnik proročke škole i proroka; no ono čemu se protivio bila je
korupcija nekih od tih proroka («Ja podigoh proroke između vaših sinova i nazirejce među
vašim mladićima. Nije li tako, sinovi Izraelovi» 2:11); dapače, Amos nije tek neki novi
'prorok-zapisivač' proroštava nego izvršitelj Božjega poziva - «Gospod Jahve govori: tko da
ne prorokuje» (3:8b) (cf. Jer 14:14).

Pastir Amos. Amos je bio pastir (noqed) iz Tekoe (1:1) blizu Jeruzalema. On i sam za
sebe kaže, «Nisam bio prorok ni proročki sin..bio sam stočar (boqer) i gajio sam divlje
smokve» (7:14). Amos nije bio imućan, dapače bio je siromašan pastir. Evidentno je
navedenih redaka da Amos nije mogao biti imućan uzgajivač stoke, pošto je morao još
dodatno zarađivati uzgajajući 'divlje smokve' ( ~ymiq.vi sleAb).

Južnjak prorokuje Sjeveru. Iako tek običan pastir (7:14) koji dolazi iz Južnog
kraljevstva (Judeje); niti pripadnik proročke tradicije, Amos se nije dao zaustaviti da uputi
svoj proročki navještaj Izraelu (Sjevernom kraljevstvu). «Amasja svećenik betelski, poruči
izraelskom kralju Jeroboamu: Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne
može više podnijeti njegovih riječi» (7:10) 176.
Amos, iako južnjak, bio je aktivan u Sjevernom kraljevstvu u vrijeme najjače
vladavine Jeroboama II; i to upravo u Betelu vjerskom središtu koje je uspostavio još
Jeroboam nakon raspada ujedinjenog Izraela. Ovakvom aktivnosti proroka Amosa, dade se
naslutiti, da iako politički razdvojeni na Sjeverno i Južno kraljevstvo Izraelce je još uvijek
ezala zajednička vjerska baština i Savez.
No, Sjevernjački svećenik, Amasja traži od Amosa da se vrati natrag u svoj kraj.
«Amasja reče Amosu: 'Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje
prorokuj! Ali u Betel da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram»
(7:12-13).

176
riječ je o kralju Jeroboamu II sinu izraelskog kralja Joaša (2Kr 14:23 «Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina
Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev»).
U Judeji otprilike u istom razdoblju vladao je Joaš, a potom njegov sin (drugim imenom Ahazja) kralj Judeje («Trideset i sedme godine
kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov(Ahazja), izraelskim kraljem u Samarij» 2Kr 13:10) ( cf. 12:1; 2Ljet 21:17,
22:1).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
1
Proroštva Amosa. Amos se usredotočuje na dvije osnovne teme koje zaokupljaju
njegovu pažnju. Jedna tema jest glas protiv tlačenja siromaha i zloporabe vlasti močnika i
veleposjednika. Vodstvo i narodne vođe iskorištavaju siromahe i obespravljene; ali ih uz to
još i od Jahve udaljuju svojim vjerskim lutanjima (Amos 4).
Druga osnovna tema njegovih proroštava jesu Izraelova vjerska lutanja i
kompromitacija. Izraelci ipak i dalje spokojno obdržavaju vjerske blagdane uz bogoštovlje
koje Jahvinim ušima biva 'dreka' i 'deranje' (5:23; 6.5).

Poziv proroka Amosa. Ne možemo pouzdano reći što se točno dogodilo da je Amosa
napustio svoje stado i posao te krenuo prorokovati. Ipak jasno je da je to bio poticaj, poziv i
žar koji on slikovito pojašnjava u tekstu (3:3-8). «Bio sam stočar i gajio sam divlje smokve:
ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reče: Idi prorokuj mojemu narodu Izraelu» (7:14).
Reakcije. Osim toga, obzirom na njegove proročke objave koje su bile ispunjene
naviještajem suda i osude Amos je uskoro izazvao reakciju uz zahtjev da se udalji i vrati
nazad na jug u svoj kraj u Judeju (7:10,12-13).
Amosovo obrazloženje (3:3-8). Kao reakcija ali i pojašnjenje svojeg proročkog
naviještanja u nizu od pet slika, pitanja i odgovora Amos obrazlaže svoj proročki poziv.
Struktura ovog njegovog razlaganja temelji se na nekim očitovanjima (rezultati) koja su
svakako nečime potaknuta (uzroci). Amos u tome nekako ide 'unatraške' – on polazi od
posljedica a u potrazi za uzrocima. Prorok u tome želi da sam čitatelj uvidi ovu logiku i
upita se što (ili tko) uzrokuje ova očitovanja.
To da 'dvojica idu zajedno' (očitovanje) svakako mora da je potaknuto (uzrok)
činjenicom njihova dogovora o zajedničkom putu (3:3). Ako 'lav riče u šumi' (3:4), mora da
tome ima neki razlog; uzrok tome jest uhvaćeni plijen....i tako dalje.
Ovih pet slika-pitanja upućuju na odgovor, a zapravo kažu da nema rezultata
(očitovanj,događanja) bez razloga.Tako i zaključuje u 3:8 «Gospod Jahve govori: tko da ne
prorokuje ?».

Stanje naroda.
Iako se vladavina Jeroboama II smatrala relativno mirnom i prosperitetnom, činjenica
je da se to odnosilo ipak na mali dio valstodržaca i privilegiranog stanovništva.
Teško je ne osvrnuti se na očigledne posljedice još iz vremena uspostave monarhije
(1Sam 8). Jasno je da se u potpunosti raspao sustav oprosne godine i jubileja povrata
imovine i zemlje iz Lev 25:8f.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
2
Otimačina zemlje. Nasuprot drevnom propisu jubilarne godine, narodne vođe i
velikaši iskorištavaju običan puk (Mih 3:1-1 «Čujte sada glavari kuće Jakovljeve, suci doma
Izraelova..»). U tome pak prednjači zaposjedanje i oduzimanje zemlje. Ovo je uzimalo
mnoge oblike otuđivanja zemljišta; od kupovine do jednostavne otimačine i pljačke.
Klasičan primjer tome jest priča o Nabotovu vinogradu i kralju Ahabu koji je taj vinograd
pod svaku cijenu htio pridobiti za sebe (1Kr 21).
Slika stanja odražava i tekst u proroku Ezekielu – «Knez ne smije prisvojiti ništa od
baštine naroda pljačkajući narodni posjed..» (Eze 46:18). Iz osmog stoljeća, nedugo nakon
proroka Amosa, imamo sliku stanja iz riječi proroka Izaije – «Jao vama koji kuću kući
primičete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u
zemlji» (Iz 5:8).
Sveukupno stanje naroda u tom je razdoblju pogoršano do te mjere da su neki Židovi
bili prisiljeni sami sebe prodavati u ropstvo svojim židovskim sunarodnjacima.

Vladavina obijesti. Amos žestoko i uz upotrebu osobitih literarnih oblika i formi (cf.
Hubbard,102) iznosi proročke govore osude na način kako se izrabljuje vlastiti narod. S
jedne strane to je zloporaba vlasti, dok se s druge obijesno uživa u nepravedno stečenim
bogatstvima. «Počujte ovu riječ, krave bašanske, što boravite na samarijskoj gori, tlačite
potrebite, ugnjetavate siromahe..» (4:1)
Da bi još bolje izrazio obijesnu bezbrižnost vladalačkih krugova Amos će se na njih
obrušiti snažnim literarnim izrazom, koristeći ironiju i sarkazam. Iako misle da Jahvi
prinose pjesmu i bogoštovlje, to je zapravo 'dreka' i 'deranje'. «Uklonite od mene dreku
svojih pjesama»; «Deru se uza zvuk harfe» (5:23; 6:5).
Prije izricanja suda, Amos upozorava riječima «Počujte ovu riječ...protiv vas» (sinovi
Izraelovi; krave bašankse; 3:1; 4:1; 5:1). Potom tek slijede riječi suda - (!kel)' 3:11; 4.6; 5:16.

Glavni literarni instrumenti u Amosu.

Proroštvo suda. Govori osude i suda uglavnom su predstavljeni u poetskom obliku,
što je i glavni književni oblik u Amosu.
Struktura ove literarne forme ima dvije osnovne točke:
(a) proročko 'otvaranje'. Prorok kao glasnogovornik Božji započinje svoj govor. Bilo
da je to u obliku «Počujte», u prvom licu sa prorokom kao govornikom (4:1; 5:1) ili je to u
trećem licu sa Jahvom kao govornikom «Ovako govori Jahve» (1:3).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
3
(b) navještaj suda (optužbe) i kazne. Najčešće ovaj dio započinje riječima «Zato» ili
«Stoga». Ali Jahvin sud i kazna ne dolaze proizvoljno i bez prosudbe (zlo)djela. «Stog
ovako govori Jahve Gospod..» (3:11) ili «Jer ovako govori Jahve domu Izraelovu» (5:4)

Viđenja. U Amosu to su pet viđenja u pogl 7-9 Izvještaji i opisi vizija (viđenja)
najčešće započinju riječima..»Evo što mi pokaza Jahve» ili «Vidjeh Gospoda».

Dolazak spasenja. Am 9:11-15. Spasenje dolazi obećanjem, a ova literarna forma

započinje eshatološkim rječnikom i najčešće formulom: «U dan onaj» (9:11) ili «Dolaze
dani» (9:13).
Slijedi glagol u budućnosti; bilo u 1 licu eg. «U dan ću onaj podići raspalu kolibu
Davidovu» (9:11), ili u 3 licu «Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kada će orač stizati
žeteoca» (9:13). Uz blagoslov tu je i obrat od kazne prema sreći, «Okrenut ću sudbinu
naroda moga Izraela» (9:14).

Sarkazam i ironija. Ciničnost izraza – «Idite samo u Betel» (4:4) (parodija), ili «Zato
dadoh da vam zubi čisti ostanu» (4:6)
Igra riječi. Kao u 8:1-2 «Kotarica zrela ploda» (#yIq' bWlK.) sa «dozreli za propast»
(«dolazi kraj mome narodu»)( #Qeh; aB').
Ponavljanja. Kao pedagoška metoda, služe kao posebni naglasci kojima se želi
potvrditi snaga riječi i Jahvine odluke, ali i probuditi svijest te se usredotočiti na stvarno
stanje stvari.
U 3:3-6 za to koristi u heb. ponavljanje upitne čestice ( h]) «Idu li dvojica» (~yIn:v.
Wkl.yEh)] ; «Riče li lav» (hyEr>a; ga;v.yIh]); «Pada li ptica» (rAPci lPotih] ).
Istom se 'tehnikom' prorok služi da bi potvrdio Jahvinu moć ili odlučnost, tako «on
sazda planine...on tvori zoru» (4:13) ili «on dodirne zemlju...On sazda sebi prijesto» (9:5).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
4
HOŠEA
Okolnosti
Nova vremena. Ubrzo nakon smrti izraelskog kralja Jeroboama II (746) 177 dolaze
iznimno teški dani. Godinu dana nakon njegove smrti, god 745 Asirijom je zavladao novi
178
kralj Pul (2Kr 15:19). Tiglat Pileser (Pul) odmah je ustrojio asirijsku vojsku i ubrzo
zauzeo Egipat, potom i Babilon.
Nova strategija. Jedan od razloga za strah onoga što će doći jest i nova osvajačka
strategija asirskoga kralja i njegova kraljevstva. Kako bi skršio svaki nacionalizam u
osvojenih naroda i kraljevstava, Tiglat Pileser se odlučuje za jedan novi sustav vladanja.
Stanovništvo osvojenih naroda progoni se iz njihovih zemalja i odvodi u udaljene krajeve
asirskoga carstva. Istovremeno njihove se zemlje nastanjuju i koloniziraju drugim narodima
179
. Jedan od puteva nastanka etničke skupine Samarijanaca, po jednom viđenju, jesu
kolonizacije stranaca u područje Samarije u vrijeme asirskog kralja Salmanasara 180
.
Židovski će narod od tada nadalje itekako osjetiti 'novost' ove osvajačke strategije
izgnanstva.
Izrael i Judeja. Judeja za razliku od Izraela nešto će dulje očuvati svoj relativni
politički integritet i stabilnost. Za razliku od Judeje propast Izraela bio je ubrzan njihovim
iznimno teškim unutrašnjim stanjem. Nikada do sada, niti poslije, u Izraelu na dvoru nije
bilo tolikih dvorskih spletki i ubojstava. Upravo prorok Hošea prikazuje svu jad i žestinu
ovakve situacije – «U dan kralja našega knezovi obolješe od žestine vina, a on ruku
pruža pijanima. U zavjeri srce im se žari poput peći; svu noć njihova jarost drijema,
ujutru se razgara k'o plam ognjeni; poput peći svi se raspalili te proždiru svoje suce.
Padoše svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije» (Hoš 7:5-7).
S kakvom okrutnošću su se odvijale ove intrige i borbe za prijestolje najbolje svjedoči
uspon izraelskog kralja Menahema (2Kr 15:14 i dalje), koji se uspeo na vlast upravo u
vrijeme dolaska asirskoga kralja, kome je Menahem plaćao danak (15:19) i tako privremeno
sebi pribavio 'mir' na prijestolju. S druge strane to je uspio pod cijenu visokih poreza i
pobuna.
Razdoblje djelovanja Hošee. Prorok je započeo svoje proročko djelovanje u drugoj
polovini kraljevanja Jeroboama II (786-746). Još je to vrijeme vladanja Jehuove loze
(dinastije) cf. 1:4 'dom Jehuov'. Unatoč navodima iz 1:1 i Hošeina djelovanja za vrijeme

177
u to vrijeme u Judeji vlada kralj Uzija (Azarja)
178
također imenom i Tiglat Pileser; cf. 1Ljet 5:26 (?)
179
u sprečavanju nacionalizama ovakve su se metode 'uspješno' koristile i u novijim vremenima, često s drugim nazivima.
180
viđenje Samarijanaca o njihovoj genezi razlikuje se od Židovskog tumačenja.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
5
četiriju judejskih kraljeva, sasvim je vjerojatno da Hošea nije više proročki djelovao u
vrijeme judejskoga kralja Ezekije.
U svakom slučaju on je bio aktivan kao prorok barem još desetak godina nakon smrti
kralja Izraela, Jeroboama II.

Hošea prorok
Prorokov poziv. Proroka Hošea djeluje odmah nakon proroka Amosa. Poziv k
proroštvu iniciran je vrlo osobnim iskustvom, njegove velike ljubavi prema nemoralnoj
ženi.181 Poziv proroku Hošei došao istovremeno sa pozivom da se oženi, i to da stupi u brak
s bludnicom (~ynIWnz> tv,ae).
«Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala,
odmetnuvši se od Jahve!» (1:2)
U svakom slučaju, ključ za razumijevanje poruke proroka Hošee jest pripovijest o
njegovu braku sklopljenom sa Gomer 'kćeri Diblajimovom' (1:2-3) i sažeto prikazano u prva
tri poglavlja.
Prorokova ženidba. Da li je doista došlo do ove ženidbe i braka ostaje otvoreno
pitanje. (a) jedni smatraju da se ipak radi samo o prispodobi a ne i o stvarnom braku i
ženidbi. (b) drugo tumačenje uzima u obzir rašireni vjerski promiskuitet, pa je shodno tome
i svaka djevojka, kriva za (vjerski) nemoral, pa bi koju god Izraelku da oženi Hošea uzeo
bludnicu; ili čak djevojku koja pripada 'hramskoj prostituciji' (c) postoji i tumačenje po
kojem je Hošea oženio Izraelku misleći da je čista da bi tek kasnije ustanovio da je uzeo za
ženu koja je prije bila bludnica. Ovo tumačenje teško se može uklopiti sa samim tekstom po
kojem se upravo upućuje Hošea da uzme bludnicu za ženu (~ynIWnz> tv,ae ^l.-xq; %le).
Prorokov brak. Uzmemo li da se radi o stvarnome braku, tekst nam pak daje na znanje
da radi o ženi koja već živi bludnički, a ne koja će se tek prepustiti promiskuitetnome
životu.
Ovdje je Savez između Boga i naroda opisan kao brak u kojem je Jahve suprug a
Izrael supruga. U tom bračnom zavjetu vjernost je pretpostavka braka, koju muž očekuje od
svoje žene. Unatoč tom očekivanju i muževljevoj ljubavi, njegova se žena okreće
preljubništvu, što prijeti rastavom ovoga braka.
Izrael kao preljubnica koja ide za drugim muškarcima, preljubnički okreče se drugim
bogovima - «ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu

181
postoji i drugačije viđenje stvari, da je Hošea oženio ženu koja se potom, prevarivši ga predala bludu, cf. J.Bright, 'A History of Israel'
(1974), str.260
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
6
dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa» (3:1) -ovime dovodi u
pitanje i sam opstanak braka (Savez).

Motiv i tema
Tema,radnja i motiv. Tema. Tema nekog literarnog djela složena je i slojevita slika
(konceptualizacija). Prikaz te slike ovisan je i začinjene od autorovih pravih intencija (i.e.
'što je pisac htio reći'). Radnja (zapleti) služe razlaganju teme i autorove prave namjere.
Motiv. Motiv pak s druge strane treba razlikovati od teme. Motiv je od teme uži pojam
a služi razradi i bližem oslikavanju teme.

Motiv: Brak (Savez). Brak i bračna zajednica kao misao vodilja i prispodoba
biografskog karaktera iz života proroka, usporedno se provlači i oslanja na povijesno
složenu temu Saveza između Jahve i Izraela, kao i Izlaska Izraelaca iz Egipta.
Jahvin izbor Izraela nesumnjivo se isprepliče sa motivom izbora bračne družice i
bračne zajednice, pa je motiv i prispodoba braka neodvojiv od teme Saveza kao popratnog
slijeda događaja Izlaska iz egipatskog ropstva.
Hošeino bračno iskustvo i motiv koji je iskorišten u Hoš 1-3, ključni su za
razumijevanje njegove teologije. Teško da ijedan drugi prorok SZ tako naglašeno i izričito
snažno ocrtava Jahvinu ljubav u kontekstu i okviru upitne bračnog saveza.
Propast. Ali opstanak tog Saveza (braka) sada je pod velikim znakom pitanja. I Hošea
odmah, slično Amosu, ne vidi izlaza osim propasti. Slično kao i kod Amosa u motivu-
viđenju košarice zrelih i pokvarenih smokava gdje je perspektiva propast, (cf. Amos 8:2
«Moj narod Izraelski dozreo je za propast»); tako i Hošea vidi budućnost Izraela kao
propast («Propast na njih jer se pobuniše protiv mene», 7:13).

Eg: motiv rastave kao slika teme raspada Saveza; istovjetno tome u Amosu jest motiv
truleži (Am 8).

Prizivanje na prošlost
Povijesna retrospektiva. Tema knjige proroka Hošee može biti povijesna retrospektiva
događanja u odnosu naroda (Izraela) i njihova Boga (Jahve), s jedne strane; te Božji izbor
Izraela s druge. Naglašeni aspekt ove povijesne teme jest Božja inicijativa i odluka da Izrael
učini svojim izborom naroda.
Tema tog Jahvinog izbora postaje temelj proročkog navještaja proroka Hošee, a sva
povijesna događanja – Egipat; Božje otkrivenje u Egiptu; bijeg iz Egipta; iskustvo pustinje i
lutanja kroz jalova bespuća - zapleti su radnje koja slijedi u toj epskoj priči. Sve iapk služi
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
7
autorovoj intenciji da iskaže pravu temu (?) - ljubav Božja prema svome narodu, svojoj
svojini.
Prizivanje prošlosti. Ovo prizivanje prošlosti i prošlih epohalnih događaja u tekstu
samo potvrđuju da je Bog odista odlučio Izrael učiniti svojim narodom i da od toga ne želi
odstupiti unatoč svega. U ovim prisjećanjima nekoliko pod-tema zauzimaju važno mjesto:

- aluzija na objavu Božju pod imenom Jahve (1:9 «jer više niste narod moj i ja
vama nisam više Onaj koji jest») (~k,l' hy<h.a,-al{ ykinOa'w>)
- značaj Izlaska (2:16-17 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i
njenu progovorit' srcu. I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću
akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje
mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.; 11:1-2)
- iskustvo pustinje (13:4-5) «A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje
egipatske:drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. Ja te ljubljah u
pustinji, u zemlji suhoj. Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasićenima srce se uzoholi; i tako me
zaboraviše» (13:4-5)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
8
MIHEJ
Prorok Mihej
Osoba i ime. O proroku Miheju, osim onoga što se nalazi u samom tekstu knjige, znamo
vrlo malo. O njegovu porijeklu postoje dvojbe. Neki misle da je i Mihej kao i prorok
Amos porijeklom iz ruralnih krajeva. Ovo se potkrjepljuje time što u Miheja nema nekih
teoloških naglasaka koji dolaze iz urbanih sredina. Kao što je recimo odsutnost govora o
'domu Davidovu' što se smatralo stvari 'gradske' teologije.
Ime. Značenje imena proroka Miheja (hk'ymi) - 'tko je kao Jahve' – u velikom dijelu
ukazuje i na jednu od tema na kojoj prorok temelji svoje proroštvo; Jahvina veličajnost i
neusporedivost.

Suvremenik Izaije
Prorok Mihej ne samo da je suvremenik proroka Izaije, nego po nekima on je čak bio
njegov učenik. U mnogim Mihejevim proroštvima nalazimo odista ne samo vrlo sličnih
motiva i tema, nego u nekim dijelovima i tekstualno, izričaji su sasvim identični. Osim toga
i jedan i drugi kao proroci djelovali su u vrijeme istih judejskih kraljeva (usporedi: Iza 1:1 i
Mih 1:1).
Između ovih dvaju proroka nalazimo sličnosti u proročkim opisim, služeći se istim
motivima, čak i izričajima. Neki od tih usporednosti posebno se odnose na stanje u kojima
se nalaze sami proroci.
 proroci i vino: Mih 2:11 «Kad bi mogao biti nadahnut čovjek koji izmišlja ovu
opsjenu: "Prorokujem ti vino i piće", on bi bio prorok narodu ovome ».
O stanju proroka vrlo slično govori i prorok Izaija (28:7):
«Oni posrću od vina,teturaju od žestoka pića:svećenici i proroci od žestoka pića
posrću; omami ih vino; teturaju od žestoka pića, posrću u viđenjima, ljuljaju se
sudeći. Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina,nigdje čista mjesta nema!».

 vidioci koji ne vide: Mih 3:5-7 «Ovako govori Jahve protiv proroka koji moj narod
zavode: "Ako imaju zalogaj u zubima, proglašuju: 'Mir!' Ali protiv onoga koji im
ništa ne stavlja u usta naviještaju sveti rat. Zato ćete imati noć mjesto vaših viđenja i
tminu mjesto proricanja. Zaći će sunce tim prorocima i dan će za njih pomrčati».

Ili Izaija (29:10-12):

«Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oči vaše - proroke, zastro glave
vaše - vidioce. Zato će vam svako viđenje biti kao riječi u zapečaćenoj knjizi: dade li
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
4
9
se kome tko zna čitati govoreći: "De, čitaj to!" - on će odgovoriti: "Ne mogu jer je
zapečaćena." A dade li se kome tko ne zna čitati govoreći: "Čitaj to!" - on će
odvratiti: "Ne znam čitati." ».

 Gora doma Jahvina: Mih 4:1-5 «Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina
bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecat svi
narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: "Hajde, uziđimo na goru Jahvinu, u Dom
Boga Jakovljeva! ».

Izaija (2:2-5):
«Dogodit će se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit će postavljena vrh svih gora,
uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga
plemena i reći: "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga
Jakovljeva!».

Podjele teksta u knjizi

Cjeline u tekstu i segmenti Mihejeva proroštva označeni su i razgraničeni tipičnima

proročkim apelom na narod, ili narodno vodstvo – «Čujte, narodi» (1.2), ili «Čujte sada,

glavari kuće Jakovljeve» (3:1), i po treći puta, «Čujte, dakle riječ koju govori Jahve»

(6:1). Slijedeći ovakav raspored knjiga proroka Miheja može se podijeliti na njegova tri

proroštva (1:2, 3:1, 6:1) koji svi započinju apelom 'Čujte'!

Okolnosti
Asirija. Mihej već vidi navalu Asiraca i uništenje bahatog i idolopokloničkog
kraljevstva Izraela. Naslov i početak knjige sasvim odgovaraju povijesnoj zbilji svoga
vremena, a to je skori pad Samarije (721), «Učinit ću od Samarije kamenu gomilu u polju,
ledinu za vinograd» (1:6-7) i Asirija kao glavna prijetnja Izraelu, «Ako Asirci provale u
našu zemlju, ako stupe u naše dvore..» (5.4b).
Ali dolazak Asiraca zapravo je dolazak samoga Jahve koji dolazi suditi zemlji
(«Čujte, narodi, vi svi! Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja!Gospod Jahve protiv vas će
svjedočiti - Gospod iz svetoga Hrama svojega! Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta
svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim», 3:2-3).
Jahve koji sudi narodima ili se sudi sa svojim narodom, učestali je motiv proroka
Izaije.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
0

Tematske cjeline
Prorok se tematski usredotočuje na:
- Jahve je neusporediv - naglašavajući Njegovu moć, ali i milost («Tko je Bog kao
ti», 7:18; cf.4:13b).
- Jahvin dolazak (teofanija) - i intervencija («Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta
svojega, silazi i hodi po visovima zemaljskim» 1:2-4)
- Jahvin Ostatak - koji će baštiniti od nade i milosrđa Jahvina (2:12-13; 4:6-8; 5.2-
7;7:18). I opet, da li igrom slučaja, Mihej je ovdje sasvim blizu, temi koju osobito
razvija upravo prorok Izaija.
Ali Mihej također koristi i neke njemu osebujne motiv. Osobito to je motiv 'vrata'. To su

'vrata' Jeruzalema na koja navaljuje neprijatelj, uništava ih i ulazi u grad (1:9,12), ali

uskoro će to biti i točka nade, te prikaz ulaska kralja Jahve koji će pobjednički ući kroz

ova ista 'vrata' u (svoj) grad Jeruzalem.

Sabiranje
Između uništenja, propasti i obnove. Kako smo uočili, Mihej koristi upravo motiv
'vrata' da istakne ovaj preokret – od proasti pa do nade i obnove.
Ostatak Izraelov, preživjeli, također je rezultat Jahvine intervencije. On će 'sabrati'
(2:12, 4:6; 5:2; 7:18) 'Ostatak Izraelov', On će ih smjestiti zajedno (2:12b) i pobjednički
provesti kroz vrata Jeruzalemska.
Jahvino 'sabiranje' Ostatka, i obnova svakako je zajedničko svim prorocima; ali sve to
tek nakon, kako to ističe Mihej, Jeruzalem bude 'polje preoraneo' (3:12), 'Jeuzalem ruševina'
– tek potom slijedi sakupljanje Ostatka. U svemu tome vrhunac, obnove i sabiranja, jest
dolazak mesijanskoga kralja (5:1-4).

Parnica
Jedan od učestalih proročkih motiva jest sudska parnica. Prvo proroštvo proroka
Miheja ujedno je i tipičan primjer ove osebujne proročke literarne forme. To je nešto što
učestalo, razrađeno i istančano koristi upravo prorok Izaija; ali i drugi proroci VIII stoljeća,
tako i prorok Hošea:
Hoš 4:1 «Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi, jer Jahve se parbi sa stanovnicima
zemlje.» (#r,a'h' ybev.Ay-~[i hw"hyl; byrI yKi laer'f.yI ynEB. hw"hy>-rb;d> W[m.v)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
1
Prorok Izaija, osobito je vičan u uporabi ove literarne forme i to u opisivanju odnosa
Jahve sa svojim narodom ali i sa svim stanovnicima zemlje, «Umuknite preda mnom, otoci,
nek' novu snagu narodi priberu. Nek' se primaknu i progovore;zajedno pristupimo k sudu»
(41:1).
Pojednostavljeno, osnova strukture sudske parnice, koja se odvija između Boga Jahve,
s jedne strane i Izraela (ili pak svih naroda zemlje) s druge, sadrži neke elemente uvijek
zajedničke ovoj formi.
Prije svega, kao i u stvarnom sudskom procesu – to je pristup i identifikacija stranak
uključenih u spor. Slijedi postupak u kojem se prizivaju svjedoci; vrlo često Jahve za
svjedoke poziva svekoliko stvorenje (Iza 41:1). I konačno, sudska parnica usredotočuje se
na razlaganje spora i iznošenje dokaznog materijala (Iza 41:21).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
2
JONA
Nomen est omen, ili ime je 'znak', naznačuje nešto o nositelju imena, bilo o njegovu
identitetu, naravi ili sudbi. U starozavjetnom izraelskom razmišljanju već samo ime osobe
ima izrazito veliko značenje i indikativno je za osobu, njezinu službu, položaj u odnosu na
Boga i ljude ili samu sudbinu osobe koja nosi dotično ime. Promjena imena u SZ tekstu i
kontekstu, često je označaval i promjenu identiteta, promjenu životne orjentacije i poslanja.
Tako je, recimo, Jakov, postao Izrael.
Imajući u vidu važnost i značaj 'imena' u biblijskoj i starozavjetnoj misli, znakovito je
a i nezaobilazno dotaknuti se značaja i značenja Jonina imena. Ono može biti prilično biti
indikativnim za ovu biblijsku knjigu i samog proroka. Naime, njegovo je ime Jona (hn"Ay) –
ili, 'golub', 'golubica'.
Lojalni kraljevski prorok ? Je li Jona bio lojalan prorok kralju Jeroboamu, ne
podižući glasa protiv njegovih zlodjela i vjerskih skretanja?
Jona u svojoj aktivnoj proročkoj službi djelovao je u Izraelu u vrijeme izraelskog
kralja Jeroboama (II) oko 780 god. U to je vrijeme u Judeji vladao Amasja. 'Petnaeste
godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u
Samariji Jeroboam, sin Joašev (2Kr 14,23)
Ovaj je prorok, po riječima iz 2 Kraljevima, navijestio da će Jeroboam (II) iznova
pripojiti i vratiti jedan dio izgubljenog teritorija, od Hamata do Mrtvog mora, što je prilično
velik dio teritorija. Vjerojatno se radi o području od Galilejskog jezera, pa kroz cijelu
Jordansku dolinu do Mrtvog mora. 'Prema riječi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko
sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera' (2Kr 14,25).
Ali, Jeroboam je za svoje vladavine 'činio što je zlo u očima Jahvinim', što su Hošea i
Amos, koji su u isto vrijeme prorokovali i djelovali (Hoš 1,1 i Am 1,1), žestoko kritizirali.
Osobito je to, bez zadrške, i s posebnom dozom ironije i ciničnosti, činio prorok
Amos, 'pastir iz Tekoe' u Judeji (Am 1,1).182 Višekratno je, riječima, 'pustit ću oganj'
(1;7,10,12), na Judeju (2,5) i Izrael, upozoravao na Jahvinu odmazdu.
Amos, 'južnjak' iz Judeje prorokuje Izraelu (sjever). Posebno se okomljuje upravo na
Jeroboama. Govori, protiv objesti 'krava bašanskih' (Am 4,1), što je asocijacija na obijestan
i razvratan život samarijskih žena. Zatim i protiv grijeha idolopoklonstva, gdje Amos u
svojem omiljenom stilu, cinično govori, 'idite samo u Betel i griješite' ( Am 4,4). Izraelskog
kralja, Jeroboama stoga obaviještavaju o aktivnostima tog južnjačkog pridošlice, Amosa:
'Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova' (Am 7,10).

182
Tekoa, južno od Betlehema i zapadno od Mrtvog mora.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
3
Amosu poručuju: 'Odlazi, vidioče! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje
prorokuj' (Am 7,12). Hošea je slično oštar protiv Izraela i Jeroboama.
Nema tragova da Jonina proročkog otpora sustavu i uspjesima Jeroboama. Ostaje
stoga otvoreno pitanje, da li je u datim okolnostima, Jona pokazao proročki otpor ?

Tema knjige proroka Jone

Iako postoje popularne, ponekad i općeprihvaćeni skup tema koje knjiga proroka Jone
pokriva; ostaje upozorenje i pitanje, jesu li samo to i jesu li one zaista glavne teme
nositeljice ove knjige. Evo koje bi bile najproširenije teme kojima se nerijetko po
skraćenom postupku zaključuje zajednički nazivnik ove knjige:
(a) neposlušnost (1,3). Odmah treba reći, Jona, iako Židov i prorok, nije bio
poslan sunarodnjacima Židovima, o kojima u ovoj knjizi jedva da ima riječi.
Kada je riječ o Joninoj neposlušnosti, ne smijemo ovdje zaboraviti da su mnogi
biblijski proroci izražavali svoje neskriveno negodovanje Božjim poslanjem i pozivom
njima.
- Jeremija govori, 'ne umijem ja govoriti:dijete sam' (Jer 1,6);
- Mojsije veli, 'tko sam ja da se uputim faraonu' (Izl 3,11) a kada Jahve ne popušta,
Mojsije uporno nastavlja, 'Oprosti, Gospodine-nastavi Mojsije-ja nikad nisam bio rječit
čovjek' (4,10)
- Izaija pomalo zastrašen teškom i blago rečeno neugodnom porukom koju ima za
prenijeti svom narodu pita Gospoda, 'Dokle, o Gospode?' (Iz 6,11)
- Job skoro da je i nepotrebno reći s koliko se žara, iako nije bio prorok, Job dao u
pregovaranje i prigovaranje Bogu. Bilo mu je čak bilo predloženo da 'prokune Boga i umre'.
Čini se ipak da je jedino Jona ustao pobjeći i od zadatka, ali i od Boga samog, jer tekst
nam kaže, ne samo da je bježao od onoga što je trebao izvršiti nego otići što dalje i od Boga.
(b) sebičnost (4,9), zlovolja i depresivnost (4,1f). Možda se ova knjiga pamti i po
stablu i kolibi koju je milostivo Bog priskrbio za jadnog proroka u životnoj opasnosti
pustinjske žege.
(c) Božja milost - mržnja na bezbožnost i grijeh (3,4), ali također milost i
milosrđe(3,10). Mnogi će ovu knjigu pamtiti po temi opomene griješnicima i prijetnje Božje
kazne pred uništenje griješnika, ukoliko se ne pokaju i obrate Bogu.
Iz literarne i tipološke perspektive; mnogi će Jonu upamtiti po pripovijesti o kitu,
velikoj ribi koja guta neposlušnog Jonu, za njih će temeljna i jedina tema knjige biti Jonina
neposlušnost Bogu i neposlušnost uopće. U tom bi se slučaju knjiga Jone moglo iskoristiti i
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
4
u pedagoško-odgojne svrhe, djecu zaplašiti što bi im se sve moglo dogoditi ako ustraju biti
neposlušna.
Drugi će Jonu pamtiti po kristološko-tipološkom tumačenju 'znaka Jone':
„Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji:
‘Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak. A on im odgovori: ‘Naraštaj opak i
preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista,
kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti
u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim
naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i
više od Jone!“ (Mt 12,39-41)

Iako od svega toga, svega toga ima u ovoj knjizi; učinila bi se nepopravljiva šteta i
nepravda knjizi proroka Jone ukoliko bi se na ovaj način zanemarila sva njena narativna i
teološka složenost. Sve su ovo ipak značajni i vrijedni motivi koji se provlače kroz ovu
knjigu, ali jesu li to odista glavne crte i teme ove biblijske knjige?
Čini se ipak da je jedino Jona ustao pobjeći i od zadatka, ali i od Boga samog, jer tekst
nam kaže, ne samo da je bježao od onoga što je trebao izvršiti nego otići što dalje i od Boga.
Egzistencijalna pitanja. Reći ćemo da je Jona primarno knjiga egzistencijalnih
pitanja. Pred nama su u ovoj knjizi pitanja čistog opstanka, u smislu same životne
egzistencije,
- opstanak mornara na brodu: ' Mornari su užasnuti vapili svaki svojemu bogu i počeli
bacati stvari u more da olakšaju brod.' (1,5);
- Jone, u svojoj suicidalnosti: 'Uzmite me i bacite u more' (1,12) ili potpomognute
eutanazije: 'Potom su zgrabili Jonu i bacili ga u more, a ono se smirilo istoga časa. Zbog
toga je mornare obuzeo velik strah od Gospodina pa su mu prinijeli žrtvu i učinili zavjete'
(1,15-16);
- neminovnost zatora Ninivljana (1,2; 3,4);
- pravednost Jahve, opstanak vjerodostojnosti i pravednost Jahve, u odnosu na
zločince koje će sačuvati i kojima će se smilovati: 'Gospodine, nisam li to predvidio još dok
sam bio u svojoj zemlji? Zbog toga sam i htio pobjeći u Taršiš' (4,1).

Zašto Jona bježi?

Već smo natuknuli i uočili kako postoji velika sklonost pa i napast da se sva riješenja
knjige proroka Jone pomalo pojednostave, svodeći sve na jedan zajednički nazivnik –
neposlušnost. Ipak, ova knjiga sadrži u sebi daleko veće izazove i pred nas (po)stavlja neka
elementarna vjerska i egzistencijalna pitanja, s kojima se suočava sam prorok.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
5
Što je Jonu nagnalo na bijeg, na ovakvu reakciju bez biblijskog presedana? Možda se
upravo u tome nalazi osobitost i posebnost ove biblijske knjige – traženje odgovora na ovo
pitanje – zašto Jona bježi?
Nigdje nam tekst jasno i neposredno ne daje na znanje zašto zapravo Jona bježi. Jona
izrijekom ne očituje razlog svoga bijega, osim što to nekim svojim izjavam pred kraj knjige
indirektno izjašnjava. Iako već i sama ideja bijega od Boga, sasvim je jalov pothvat. I tko bi
to trebao bolje znati od samoga proroka, jer, 'Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od
tvog lica pobjegnem?’ (Ps 139,7).
Budimo dovoljno otvoreni i jasni pa kažimo da se ne možemo zadovoljiti odgovorom,
kako je razlog Jonina bijega jednostavno njegova neposlušnost Bogu, Božjem pozivu i
poslanju. Ispod takvog ponešto jednostavnog odgovora, koji bi nas eto mogao zadovoljiti;
nalaze se mnogo značajnija pitanja i odgovori. Sam tekst knjige kada ga pažljivije
analiziramo, posredno nam daje odgovor.
Ali također moramo primjetiti da je knjiga proroka Jone, knjiga 'otvorenoga tipa'.
Završetak knjige ne daje nam nikakav jasan odgovor što je na kraju s Jonom; nema nekog
jasnog završetka, niti happy end...Ostaje nam da sami donesemo neki zaključak na koji nas
knjiga eventualno kroz svoj tekst vodi.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
6
IZAIJA
Prorok Izaija i okolnosti
Nekoliko je valjanih razloga zašto je Izaija zavrijedio osobitu pažnju u proučavanju
starozavjetnih proročkih knjiga. Kako po opsegu tako i po utjecaju. Već i zbog samog
opsega knjige, uz Psalme to je najopsežnija Starozavjetna knjiga, Izaija zavrjeđuje posebnu
pažnju. Nije također slučajnost da je baš Izaija toliko utjecao na Kumransku zajednicu s
Mrtvog mora; barem što se tiče onoga što imamo sačuvanim u manuskriptima iz vremena te
zajednice.183 Izaija je svakako najcitiraniji od proroka, pa i tekstova Staroga zavjeta u
Novom zavjetu, uz više od 400 navoda koja koriste Novozavjetni autori. U starom zavjetu,
Sirah ga naziva ‘velikim i pouzdanim’ a u svojim viđenjima, on je onaj koji o posljednjim
stvarima govori u ‘silini duha’ (Sir 48,22-24). Po literarnoj izražajnosti, dramaturgiji i
spretnosti teško mu se u Starom zavjetu nalazi premca. Njegove je literarni izraz
bravurozan, ali niti u jednom trenutku eksibicionistički.184
Po svemu sudeći Izaija djeluje tijekom više od četrdeset godina (745-680) u vrijeme
četiriju kraljeva Jude (1,1).185 Najvjerojatnije bio je stanovnik ondašnjeg Jeruzalema, a svoje
proročko djelovanje započeo je u vrijeme judejskog kralja Uzije (Azarja), što je potrajalo i
za vrijeme kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Otprilike u tom istom razdoblju, sredine
osmoga stoljeća, djelovali su i proroci Amosa, Hošea i Mihej (ovaj posljednji vjerojatno je
stasao i kao učenik proroka Izaije).186 Izaija je moguće bio i službeni kroničar kod kralja
Uzije (Usp. 2Ljet 26,22), sve do njegove smrti, 742 god. (Iz 6,1), i potom nastavio svoje
proročko djelovanje, kroz razdoblje kraljeva koji slijede (Jotam, Ahaz, Ezekija).
U odnosu na proroka Izaiju postoje raznolike Židovske predaje. Jedna takva jest, a i
moguća eventualnost, da je Izaija bio u srodstvu sa kraljem Uzijom ili Amasjom. 187 On je
nedvojbeno imao pristup vrhovnom političkom vodstvu zemlje (7,3; 22,15-25), a i sasvim
smjelo nastupa pred vrhovnim političkim vodstvom zemlje (22:15-25).
Izaija je bio oženjen, a svoju suprugu naziva 'proročicom': „Približih se proročici, te
ona zače...“ (Iza 8:3). Po jednoj židovskoj predaji njegov drugi sin rođen mu je u drugom
braku od njegove druge žene, ‘djevice’ (7,14).188 Pretpostavlja se da je umro nasilnom
smrću, pogubljen u vrijeme kraljevanja Judom, kralja Manašea (696-642) koji je„mnogo

183
Otprilike 15 cjelovitih ili fragmentarnih tekstova proroka Izaije nalazimo kod Kumranske zajednice.
184
Izaija je izrazito poetski nadareni prorok. O tome svjedoče mnoge i razne literarne, strukturalne i stilske osebujnosti ove knjige. Ali on
je istovremeno i čvrst, dosljedan i nesumnjivo čovjek od akcije.
185
Izaija izvještava o pogibiji kralja Asirije, Sanheriba (681 god.) (Iz 37,38); a s druge strane predstavljen je kao Uzijin (783-742),
kroničar.
186
Vidjeti tabelarni prikaz kraljeva i proroka na kraju ove skripte.
187
Usp. Talmud, Meg.10b; ali i tekstove (Iz 7,3; 8,2) u kojima je razvidno da je prorok imao otvoreni pristup kralju. (Lasor,277).
188
Usp. Lasor,277
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
7
nedužne krvi prolio” tako da je “njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do
drugoga“(2Kr 21:16). Po jednoj predaji Izaija je umro mučeničkom smrću, prepiljen na
pola, to bi pak mogla biti podloga za tekst u Heb 11,37. 189
Izaija je pak, po tekstualnim izvještajina prikazan kao poduzetna i dinamična osoba.
Pokazao je svu svoju spremnost u odazivu na Jahvin poziv; i to na vrlo nezavidnu zadaću
(6:8-10), s druge strane, nije bio ni buntovnik niti revolucionar. 190
Okolnosti koje obuhvaćaju navalu Tiglat-Pilesera, njegovo pokoravanje aramejskoga
Hamata, zatim savezi manjih kraljevstava suprot Tiglat Pileseru…usp. Lasor,279-280.

Pregled knjige
Ponešto u skraćenom i pojednostavljenom obliku tek kao sažetak možemo ponuditi
dvije žarišne točke oko kojih se Izaijino proročanstvo usredotočuje:
- Izrael je (s)griješio protiv Jahve i primio za to zasluženu kaznu,
- Izrael je kažnjen dovoljno, čak i više, za sve svoje grijehe (40:2); Jahve Izraelu
pritječe u pomoć.
Mogli bismo reći da su ove dvije točke dvije ponuđene pozicije: jedna je pravda i
pravednost; a druga milost i milosrđe. Ovime se na najsažetiji način može prikazati scenarij
svekolike proročke teologije.
Okvirna podjela cijele knjige proroka Izaije razdijeljena je na dva osnovna tematski
prelomna dijela (Iza 1-39 i Iz 40-66). Ovaj prvi dio (1-39) u daljnjoj podjeli sastoji se od
devet (sedam?) dijelova; a drugi segment knjige (40-66) podijeljen je dalje na tri dijela.
Teologija Izaije
Nekoliko je teoloških tema koje povezuju i objedinjuju cjelokupni opus proroka Izaije.
Iako ih nije lako posložiti po redu važnosti, postoji jedan unutrašnji red i slijed. Jahvinu
suverenost svakako možemo postaviti negdje pri samom vrhu važnosti. Jahve je jedini i
jedinstveni Bog. Slijedom toga, pobliže se opisuje narav toga Boga koja se sažimlje u
njegovoj svetosti. Suprot tome stoji čovjek, moralno neadekvatan svetom Bogu, pa ga i
neminovno karakterizira grijeh. U toj nezavidnoj situaciji moralnih odnosa između Boga i
čovjeka, kao svjetionik stoji vjera u Jahvu. U sažetom prikazu sve ovo izgledalo bi ovako :
Suvereni Bog
„nek se znade od istoka do zapada da izvan mene sve je ništavilo“
„Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i
nema drugoga.“ (45:6,22-23)
Svetost Jahve

189
Usp. ‘Uznesenje Izaijino’ (Assumption of Isaih) (Lasor,277)
190
„Tad čuh glas Gospodnji: 'Koga da pošaljem? I tko će nam poći',Ja rekoh:'Evo me, mene pošalji...Ja rekoh: 'Dokle, o Gospode?“
Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
8
„Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave
njegove“(6:3)
Korumpirani čovjek
„Jao meni, propadoh,,jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih
usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja“ (6:5)
Vjera u Jahvu
“Ako se na me ne oslonite, održat se nećete” (7,9)
Ostatak vjerni
Mesija
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
5
9
18. PROROCI SEDMOGA STOLJEĆA
NAHUM
Nahum, prorok
To je razdoblje uspona i pada asirskog carstva – područje biblijskog Babilona i
Asirije, prostor je današnjeg Iraka.
Također vrijeme okrutnog judejskog kralja Manaše (2Kr 21) (696-642), skloog
tadašnjoj velesili Asiriji (glavni grad Niniva). Plaća danak, a u vjerskim pitanjima čini
ustupke, „Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina“ (2Kr
21,5). Osim toga, „mnogo je nedužne krvi prolio Manaše“ (2Kr 21,16); osobito je mnogo
proroka poubijao. U to isto vrijeme djeluje i prorok Jeremija.

Niniva i Teba
Proroštvo Nahuma postavljeno je u kontekst između pada egipatske Tebe (663 god)
(3,8) i propasti asirijske Ninive (612 god) (1,1; 1,14). 191
Niniva je na prijelazu iz 8 st u 7 st pod vodstvom asirskog kralja Sanheriba (705-681)
bila na vrhuncu moći i slave. Naskoro ipak Niniva pada pod nasrtajima savezničke sile
Babilona i Medije (612). To je ujedno i vrijeme uspona Babilona i babilonskog carstva.
Niniva je u mnogo navrata zabilježena u biblijskom tekstu, sve od knjige Postanka (Post
10,11) po kojem je izvještaju Ninivu utemeljio moćni Nimrod; pa sve do proroka Jone i
njegove 'ninivljanske avanture'.

Slabljenje i pad Ninive također već bilježi i prorok Izaija (Iz 37,37) gdje se opisuje
smaknuće kralja Sanheriba od strane njegovih sinova, Adrameleka i Saresera.
Nahum, prorok uz sve ovo najmaestralnije opisuje propast Ninive, i njegova se
proroštva i zapis, smještaju otprilike oko god. 615, što bi bilo nekako na samom početku
opsade i naskoro propasti Ninive. Vojna opsada i operacije nad Ninivom trajale su već 616
god. Babilonski kralj Nabopolasar (otac Nabukodonozora), u savezu sa Medijom završno
opsjedaju Ninivu; po svemu sudeći i uz pomoć prirodnih sila, vode i poplave, kako
izvještava i prorok Nahum (2,7).
Ono što je pomalo zagonetno u proroka Nahuma jest činjenica da on uopće ne
spominje grijehe Izraelaca ili njihovo kajanje', mada navješta kaznu i nad Božjim narodom
(1,12).

191
U današnjem Iraku u predjelu Mosula nalazi se još 20-ak kršćanskih sela sa oko 120.000 kršćana.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
6
0
HABAKUK
Prorok Habakuk
Habakuk i Nahum su suvremenici, osim što se Habakuk pojavljuje nešto nakon
Nahuma. Između navještaja ovih dviju knjiga postoje sličnosti i razlike.
Dok Nahum, naviješta propast Ninive i neprijatelja Jahvinog naroda; Habakuk sa
peterostrukim 'Jao' naviješta propast Babilonaca (2,6b i dalje). Ipak Habakuk vidi važnijim
od naviještaja propasti neprijateljskog naroda, uputiti poruku povratka i privrženosti Jahvi
svome narodu 'Jahve, čuo sam za slavu tvoju...Ponovi ga u naše vrijeme' (3,2). Upravo je
Habakuk autor one znane rečenice i postavke: 'pravednik živi od svoje vjere' (2,4) - koja se
višestruko ponavlja i navodi u Novom zavjetu (Rim 1,17; Gal 3,11; Heb 10,38). Osim toga
Habakuk sve proživljava i mnogo osobnije od Nahuma, njegov je razgovor s Bogom vrlo
osobne naravi.

Sadržaj Habakuka?
Vanjska prijetnja i unutrašnja kriza: (a) prijetnja, Babilona na Judu: 'dižem Kaldejce,
narod divlji i naprasit' (1,6), (b) unutrašnja kriza: tlačenje vlastitoga naroda: 'Zakon je
izgubio snagu (1,4). Tu je još i problem teodiceje (=spoj filozofije i teologije, koji razmatra
pitanja podrijetla zla, a u svemu tome i pitanje pravednoga i dobroga Boga koji to sve gleda
ili dopušta (?). Osim toga to je i osobno iskustvo. Ono čime se Habkuk suočava, radi se o
vrlo osobnom iskustvu: 'dokle ću, Jahve, zapomagati' (1,2).192 (Usp. iskustvo Pavla
aposotola: 'tri puta sam molio Gospodina da prestane', 2Kor 12,8), također i dalje:
- 'Dokle ću Jahve zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi 'Nasilje'! a da ti ne
spasiš?Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje?' (1,2).
- 'Mnoge nevolje ima pravednik...' (Ps 34,20); 'zločincima zavidjeh motreći sreću
grešnika' (Ps 73,3)
Ponuđeni su i neki odgovori koji dolaze od Boga, iako se tijesno i dalje isprepliču s
Habakukovim pitanjima:
- 'Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale.Zašto gledaš vjerolomce..?' (1,13)
- 'Tad Jahve odgovori i reče: Zapiši viđenje...Gle: propada onaj čija duša nije
pravedna, a pravednik živi od svoje vjere' (2,2-4)

192
'Ne priliči se božanskom skladu da češće pogriješi istu žicu' (Leibniz, Apokatastasis panton)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
6
1
SEFANIJA
Prorok Sefanija
O samom proroku ne zna se mnogo, ali je znakovito da je u početku knjige izložena
njegovo rodoslovlje, koje očito naglašeno spominje i Ezekiju, judejskoga kralja. Ovo
izlaganje obiteljske loze proroka Sefanije nije tek uzgredno, već posredno želi naglasiti
prorokovo dobro poznavanje svih nepoćudnosti i grijeha u Jeruzalemu i Judeji.
S druge strane moguće je da ovo služi i potvrđivanju njegova pravog judejskog
porijekla, obzirom da mu je otac bio ‘Kušija’ (= Etiopljanin).

Okolnosti
Kronološki prorok Sefanija bi pripadao između Izaije i Jeremije. Na samom početku
spominje se da je Sefaniji, ‘upućena riječ Jahvina’ (1,1) u vrijeme Jošije, judejskog kralja,
što onda spada u drugu polovinu 7 st. (640-609).
Obzirom da se Sefanija tako silovito okomljuje na idolopokloničku praksu svojih
sunarodnjaka, njegova proročka djelatnost pada u vrijeme prije Jošijine obnove, dakle prije
626 god.193

193
U vrijeme asirskog kralja Asurbanipal a Asirija uvelike slabi i prestaje biti velesila (626 god.). Asurbanipal ujedno je i posljednji
snažni asirski kralj. Tijekom 621 god u obnovi Hrama, koju je naredio kralj Jošija, pronalaze knjigu Zakona.
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
6
2
JEREMIJA
Okolnosti
Smrću Asurbanipala (626), posljednjeg asirskog kralja, Asirija nestaje sa povijesne
scene kao velesila. Egipat pokušava poduprijeti Asiriju, suprot nove sile Babilona, ali bez
većeg uspjeha. Put prema propasti Asirije označen je padom Ninive (612), središtem
tadašnje Asirije.194 Usred ovih međunarodnih previranja započinje i križni put za Judeju.
Faraon, Neko, u potpori Asirije ubija uspješnog judejskog kralja Jošiju, u Megidu (609)
(2Kr 23,28-29).195 Sada i za Judeju sve kreće nizbrdo. U onome što slijedi i tom povijesnom
kontekstu iskustva Židova mogu se opisati kao njihova najveća nadolazeća trauma toga
razdoblja (Lujić,204). To je vrijeme aktivnosti proroka Jeremije u vrijeme vladavine kralja
Jošije u Judeji (Jer 1,2). Vrijeme prije vladavine kralja Jošije, označilo je krvavo vladanje
kralja Manaše (687-642). Manaše je vladao zapravo kao potpuni vazal Asirije. Jošija je, s
druge strane, započeo veliku vjersku i duhovnu obnovu, u još do tada relativno povoljnim
uvjetima; obzirom da je asirski Asurbanipal omogučio jednu razinu autonomije narodima
koji su bili pod Asirijom. Vrhunac Jošijine obnove bilo je ponovno pronalaženje knjige
Zakona (621).

Prorok Jeremija
Ime Jeremija (Jirmejahu, Why"ßm.r>yI) prevodimo sa ‘Jahve ga je uzdignuo’, kao izvedenica
od glagola ~Wr (‘rum’) (= uzdići, podignuti).
Prorok Jeremija dolazi iz ugledne svečeničke obitelji od oca svećenika, Hilkije (Jer
1,1), koji je pak bio u službi kralja Jošije u vrijeme Jošijine obnove (2Kr 22,8). Rođen u
Anatotu (1,1) blizu Jeruzalema, vjerojatno oko sredine 7 st (c 650 god). Osim toga, po
svemu sudeći Jeremijina obitelj vjerojatno dolazi iz loze uglednog svečenika Ebjatara. 196
Unatoč njegovoj uglednoj svečeničkoj obitelji, o glavi mu je radila upravo njegova obitelj
(Jer 12,6) kao i mještani Anatota (Jer 11,21). Vrlo vjerojatno tome je bio razlog Jeremijina
podrška reformama kralja Jošije, i njegovo ukidanje svih svetišta izvan Jeruzalema; čime bi
i oni iz Jeremijine obitelji igubili mjesto u svećeničkoj službi. 197 Obzirom na njegovu
mladost i proročki poziv (Jer 1,6-7) Jeremija ponekad prigovori i o svojoj izgubljenoj
mladosti (Jer 15,17).

194
Propast Ninive slikovito opisuje prorok Nahum.
195
Zanimljiv je iszvještaj Ljetopisca o istom događaju (2Ljet 35,20-23).
196
Svećenik Ebjatar bio je protjeran od kralja Salomona u Anatot, zbog toga što je ovaj stao na stranu Adonije, Salamonova brata kao
pretendenta za kraljevsko prijestolje; „Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: ""Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću
pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem” (1Kr 2,22-26), Usp.
Lujić,211
197
Usp. Lasor,329
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
6
3
Većina proroštava zapisanih u knjizi proroka Jeremije odnosi se na vrijeme nakon
pogibije kralja Jošije (609). Jeremija je bio otprilike iste dobi kao i kralj Jošija, ali njegova
proročka aktivnost jača nakon smrti kralja Jošije.198

Pregled knjige
I. Proroštva protiv Judeje i Jeruzalema
Jer 1 - 25
II. Biografski materijal
Jer 26 - 45
III. Proroštva protiv drugih naroda
Jer 46 - 51

198
O složenim odnosima i aktivnostima proroka Jeremije u vrijeme obnove kralja Jošije sažeti i vrlo korisni prikaz daje Lujić (Lujić,212).
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
6
4
EZEKIEL
Ezekiel, prorok
Ezekiele se nalazi u prvoj je skupini izgnanika u Babilon (597) (1:1), i suvremenik je
proroka Jeremije; dolazi iz svećeničke je obitelji (1:3); rođen kao i Jeremija u vrijeme
Jošijine obnove. Ezekiel vrlo snažno doživljava deportaciju – sanja, gleda slavu Božju, ima
viđenje: «otvoriše se nebesa, i ja ugledah božanska viđenja» (1:1b); («Tada me duh prihvati
i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca...Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima...», 3:14).
Njegova su viđenja, neobična i složena. Nemoguće prelazi u moguće. U tim njegovim
viđenjima ruka i Duh Gospodnji glavni su instrumenti u manipulaciji tih nadnaravnih
događanja i viđenja. Uz ova teatralna viđenja za Ezekiela karakteristične su i neke
simboličke radnje (cf.4-5).
Poziv Božji proroku upučen je u pustinji na putu u izgnanstvo - «među izgnanicima na
rijeci Kebaru» (1:1).
Središnja tema i interes proroka – slava (Božja).

Knjiga, proroka Ezekiela

U 48 poglavlja proroka Ezekiela, osnovna podjela i poruke knjige jesu:
(a) poruku treba duboko osobno proživjeti, (Ez 3)
(b) osobna odgovornost (Ez 18) «Što vam je o Izraelu ponavljate poslovicu: Oci
jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi!» (18:1)
(c) obraćenjem protiv rezignacije (Ez 16:53) («A ja ću okrenuti udes njihov..»); Ez
18:30-32 («Obratite se dakle i živite» 18:32)
(d) Božji pastiri (Ez 34) «Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira...» (Ez 34)
(e) povratak i obnova (Ez 37) «Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred
doline pune kostiju» (37:1) (Obnova kostiju odvija se u nadzemlju (!) u dolini. Isti je agens
obnove, Duh, kao i u Ez 1:20 («Kuda ih je duh gonio...»). Duh je životvorac.
(f) Dom, Svetište i Slava (Ez 40-48) «četrnaest godina otkako pade grad» (ry[ih'

ht'Kh. u) (40:1b); (Dom i Svetište, svećenici i upotreba Doma) «bijaše nešto kao sazidani
grad» (40,2). 'Dom' i scenografija viđenja: (i) mjerenja Doma («I taj mi čovjek
reče:...popamti sve što ću ti pokazati» (40:4). (Mjerenje ovdje ima i ulogu pokazatelja kako
stvari treba staviti na svoje mjesto.), (ii) istočna, sjeverna i južna vrata (40:6f.)
 Uvod u Stari zavjet
D. Berković 1
6
5
Karakteristični elementi djelovanja proroka i narav teksta
Poruke knjige temelje se uglavnom na prorokovim viđenjima (cf. «Evo opet pričalice
s pričama» 21:5b (`aWh ~yliv'm. lVem;m. al{h]) («Sine čovječji, smisli zagonetku i iznesi

prispodobu domu Izraelovu» 17:1). Uz sve ove slike i viđenja Ezekielu, u tekstu i literarnom
dojmu knjige važan je i akustični element zvuka («Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih
voda...» 1:24)
Osnovne karakteristike knjige:
 bavi se numinoznim 199 (božanskim i veličajnim) i transcedentnim.
 mašta i slikovitost (eg. Jahvina kola 1:4f)
 intenzivni doživljaj – napuštanja svoje zemlje i prestanak obreda u Hramu.
 teofanija uz cijeli instrumentarij teofanijskih prikaza («silan vihor»; «veliki oblak»;
«bukteći oganj»; «bića obličjem slična čovjeku» 1:4-5)
 poziv na trajnu budnost i potpunu predanost obzirom na viđenja i poruke («I reče
mi: Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim» 2:1; «I reče mi: Sine čovječji, progutaj
što je pred tobom» 3:1)
 tipičan element u proročkoj literaturi jest negativna reakcija na prorokove poruke
(«A dom te Izraelov neće poslušati» 3:7). Cf. Izaija (Iz 6), Jeremija
 «prorokuj protiv» - y[eAr-l[; abeN"hi (34:1) ~yviD'q.mi-la, @Jeh;w> (21:2)

Novi svijet
Novi Hram (Hekal, Svetište (41) prispodoba je i novoga idealnog - poretka. U tom
konekstu uočljivo je mnogo govora o mjerama i mjerenju (40). Hram se dodatno povezuje i
s hramskim izvorom (47). Voda kao zajednički nazivnik života i blagoslova.

199
lat. 'numen' = mig, volja, zapovijed osobito kojega boga (eg. deus cujus numini omnia parent)
 1
Uvod u Stari zavjet 6
D. Berković
6

PROROCI I KRALJEVI
SILE

Aram Asirija Babilon Perzija

876-746 745-612 609-539 539-331

Niniva pada
Roboam Jošafat Joram Uzija (Azarja) (612) Sidkija Zerubabel
(1Kr 12) (783-742) Ezra
Nehemija
(2Kr 3) (2Kr8) (2Kr 15) Jošija (597-587)

Jojakim (2Kr 24,10)

JUDA

Joahaz (2Kr 23,30)

(2Kr 24,17) (Kirov edikt,538)

(Nabukodonozor)
Joaš (2Kr 12) 837)

Manaše (687-642)
(2Kr 21)

Amasja (2Kr 14)

Jeruzalem pada
Abijam (1Kr 15)

Atalija (2Kr 11)

Amon (2Kr 21)

(640-609)

Ahazja (842)
(2Kr 23,29)
KRALJEVI

faraon Neko Povratak i obnova

Ezekija

(587)
Jotam
(520-515)

Ahaz
Asa

Asurbanipal
(umire 626)

Jeroboam Ahab Ahazja Joram Jehu Jeroboam II Hošea

Zaharija (2Kr 15,8)

Menahem (2Kr 15)

Nadab (1Kr 15,25)
IZRAEL

Joaš (2Kr 13,10)

(1Kr 12) (869-850) (2Kr 1) (2Kr 3) (2Kr 9) (786-746) (732-724)

Joahaz (2Kr 13)

Samarija pada
Šalum (2Kr 15)
Ela (1Kr 16,8)

Pekahja (738)
(1Kr 16,29) (Baal Zebub) (Elizej) (2Kr 17)

(Ben Hadad)

Pekah (737)
Zimri

(721)
Omri
Baša

Amos Izaija Izaija Jeremija Jeremija Habakuk Hagaj

(745-680 (627) Ezekiel (Hag 1,1)
JUDA

Mihej Nahum Zaharija

(612) (Darije,522)
PROROCI

Sefanija Malahija
(640-609

Ilija Ilija Elizej Elizej Jona Hošea

IZRAEL

Obadija ? (2Kr 2) (2Kr 8) (2Kr 14,25)

(Ben-Hadad)
Hošea
Amos
Uvod u Stari zavjet 1

Tabela 1
KANON STAROGA ZAVJETA

TaNaK SZ KRŠĆ (Protestanti) SZ KRŠĆAN (Katolici)

TORA (5) PETOKNJIŽJE (5) PETOKNJIŽJE (5)
Postanak Berešit Postanak Postanak
Izlazak We’eleh Šemot Izlazak Izlazak
T Levitski zakon Wa’yiqra Levitski zakon Levitski zakon
Tora Brojevi Bemidbar Brojevi Brojevi
Ponovljeni zakon Elleh ha’debbarim Ponovljeni zakon Ponovljeni zakon
PROROCI (8) POVIJESNE KNJIGE (12) POVIJESNE KNJIGE (16)
Rani proroci Jošua Jošua
Jošua Yehošua Suci Suci
Suci Šofetim Ruta Ruta
N 1-2 Samuelova Šemuel 1-2 Samuelova 1-2 Samuelova
Nebiim 1-2 Kraljevima Melakhim 1-2 Kraljevima 1-2 Kraljevima
1-2 Ljetopisa 1-2 Ljetopisa
Kasniji proroci Ezra Ezra
Izaija Yesayyahu Nehemija Nehemija
Jeremija Yirme’yahu Estera Estera
Ezekiel Yehezqel
Mali proroci Tere Asat (Dvanaest) Tobija
Judita

1-2 Makabejcima
SPISI (11) MUDROSNE KNJIGE (5) MUDROSNE KNJIGE (7)
Poezija Psalmi Psalmi
Psalmi Tehillim Job Job
Job Iyyob Izreke Izreke
K Izreke Mišle Propovjednik Propovjednik
Ketubiim Pjesme nad pjesm Pjesme nad pjesm
Megilot
Ruta Ruta Knjiga Mudrosti
Pjesme nad pjesm Shir Hashirim Sirah
Propovjednik Qohelet
Tužaljke Ekah
Estera Ester

Danijel Daniel

Povijest
Ezra, Nehemija Ezra-Nehemyah
1-2 Ljetopisa
Dibre Hayamim
PROROCI (17) PROROCI (18)
Veliki proroci Veliki proroci
Izaija Izaija
Jeremija Jeremija
Tužaljke Tužaljke
Ezekiel Ezekiel
Danijel Danijel

Baruh
Dvanaest Malih proroka Dvanaest Malih proroka
Hošea Hošea
Joel Joel
Amos Amos
Obadija Obadija
Jona Jona
Mihej Mihej
Nahum Nahum
Habakuk Habakuk
Sefanija Sefanija
Hagaj Hagaj
Zaharija Zaharija
Malahija Malahija
24 39 46
 Uvod u Stari zavjet 2

Tabela 2
Iz rael: u povijesnom konte kstu

Pred-Izraelsko razdoblje
Pred-monarhijsko razdoblje

Kraljevstvo i podijeljeni Izrael

Izgnanstvo i carstva

Povratak i obnova

2500 – 1900 1800 – 1600 1500 – 1200 1200 – 1000 1000 – 922 922 – 722 721 – 540 539 - 516

POVIJESNI PREGLED

Ur Egipat jača Egipat snažan amfiktionija Saul, prvi kralj Izrael podijeljen Pad Samar 721 Nehemija
922
Abraham 'Jakov'u Egiptu Ropstvo u Egiptu Filistejci David, kralj Judeja (J) Pad Jeruzal 587 Ezra
Jeruzalem

Hiksi Salomon Izrael (S) Hagaj, Zaharija

Samarija

Izlazak iz Egipta zauzimanje Izrael ujed. Razdoblje proroka Zerubabel

Palestine kraljevstvo obnova Hrama

Suci, Samuel Asirija jača Asirija slabi Perzija

Tiglath-pileser Ashurbanipal 668-27 Kir
Babilon carstvo Kir ruši Babilon, 539
Nabukodonozor

KNJIGE STAROG ZAVJET

Postanak Izlazak Izlazak Suci 1 Samuelova 1-2 Kraljevima Jeremija Ezra

Levitski –Pn zak 2 Samuelova 1-2 Ljetopisa Ezekiel Nehemija

1 Samuelova Izaija Danijel

Proroci 8 st.
Uvod u Stari zavjet 3

Tabela 3
Biblijska rodoslovlja Knjige Postanka

ADAM I EVA
Kajin + x Abel Šet + x
Post. 4.1,17 Post. 4.2 Post. 4.25; 5.3
 
Henok + x Enoš + x
Post 4,17-18 Post. 4.26; 5.6
 
Irad + x Kenan + x
Post.4.18 Post. 5.9
 
Mehujael + x Mahalalel + x
Post. 4.18 Post. 5.12
 
Metušael Jered
Post 4,18 Post 5,15
 
Lamek + Ada, Sila Henok
Post 4,18-24 Post 5,18
 
Metušalah
Post 5,21

Noa  Lamek
Post 5,25-29

NOA
Post 5,29-30

Šem Ham Jafet
Post 5,32; 10 Post 5,32; 10; 9,22 Post 5,32; 10
  
Elam Kuš  Nimrod (Post 10,8) Aškenaz  Gomer
Asur Misrajim Magog
Arpakšad .  Nahor  Terah Put Madaj
Lud Kanaan (Post 9,25)  Sidon Javan
Aram  Het, Jebusejci (10,15) Tubal
Mešak
TERAH
Post 11,26

Abram + Sara, Hagara, Ket. Nahor + Milka Haran
Post 11,29; 16,1; 21,9
  
Izak +Rebeka  Jakov (25,19) Betuel Lot
 Ezav (26,34;28)  
Jišmael Mahal.Nebajot (25,12) Rebeka, Laban Moab, Ben-Ami
Post 24,15 Post 11,31; 13; 19

JAKOV
Post 29-30
   
+ Lea + Rahela + Zilpa + Bilha
Ruben Josip Gad Dan
Šimun Benjamin Ašer Naftali
Levi
Juda
Jisakar
Zebulun
 Uvod u Stari zavjet 4

Tabela 4
JE R U ZA L E M
Tabelarni prikaz povijesti Jeruzalema od 4milenija pr Kr do uspostave države Izrael (1948)

3500 pr Kr * Jeruzalem po prvi puta naseljavan na Ofelu (Gihon)(Iza 32:14; Mih 4:8)
(Post 2; 1Kr 1:33; 2Ljet 27:3; 2Ljet 32:30)
19 st pr Kr * Jeruzalem spominjan u egipatskim tekstovima, pod imenom Rusalimum

1750 pr Kr — 1500 pr Kr
Vrijeme vladavine Hiksa u Egiptu
14 st * Amarna spisi spominju ime Jeruzalem, u diplomatskim prepiskama kao Urusalim.
1000-961 * Vladavina izraelskog kralja Davida.
1000 * Kralj David uspostavlja Jeruzalem glavnim gradom Ujedinjenog kraljevstva (2Sam 5)
961-922 * Jeruzalem i vladavina kralja Salomona.
950 * Kralj Salomon započinje gradnju Prvoga Hrama (1Kr 6).
922 * Raspad ujedinjenog Izraelskog kraljevstva na sjeverni dio Izrael i južni Judu.
837-800 * Vladavina kralja Jude Ezekija. E. gradi tunel-vodovod od Gihona do Siloama.
721 * Asirija osvaja sjeverno kraljevstvo (Izrael), i odvodi 10 od 12 plemena u zatočeništvo.
701 * Ezekija se odupire Sanheribovoj navali na Jeruzalem.
605-562 * Nabukodonozor opsjeda Jeruzalem
597 * Babilonci osvajaju Jeruzalem
588-586 * Nabukodonozor treći puta napada.
586 * Jeruzalem i Hram razoreni; deportacija Židova u Babilon (Lam 1.4 / 2.2)
539 * Pad babilonskog carstva

537 pr Kr — 332 pr Kr
Perzijsko razdoblje
538 pr Kr * Proglas kralja Kira (Ezr 1-3; 6:3f)
537 * Ostatak 50,000 Židova vraća se iz Babilona u Jeruzalem nakon proglasa kralja Kira.
520 * U Jeruzalemu započinje gradnja razorenog Hrama (Ezr 5:13)
515 * Pod vodstvom Zerubabela završetak gradnje i posvećenje (II) Hrama u Jeruzalemu (Ez 6.15-18)
458 (?) * Ezra Književnik vraća se iz Babilona — obnova Zakona.
445 * Nehemija imenovan upraviteljem Jude. Vraća se iz Babilona. Obnavlja zidine (Neh 2:17)
397 * Ezra, započinje vjersku obnovu u Jeruzalemu (Neh 8)
 Uvod u Stari zavjet 5

332 pr Kr — 63 pr Kr
Razdoblje grčke vladavine
332 * Aleksandar Veliki nadvlada kralja Darija (bitka kod Gaugamela). Osvaja Palestinu (Daniel 11,3) i
zauzima Jeruzalem. Početak Helenističkog razdoblja u povijesti.
323 * Aleksandar Veliki umire od bolesti, u Babilonu. Carstvo se raspada kako se Aleksandrovi generali
međusobno bore za prijestolje. Dva generala prednjače u razmiricama: Ptolomej i Seleuk. Ptolomej,
zavladava Egiptom, uzima Aleksandriju za glavni grad. Ovime nastaje i izdiže se dinastija Ptolomejevića.
Seleuk, za sebe zauzima područje Babilona (današnje područje Sirije i Irana). Za središta svoje vladavine
uzima Seleukiju i Antiohiju (Sirija).
320 * Ptolomej I Soter (323-305) (305-283). Osvaja Jeruzalem (301).
320-198 * Vladavina Ptolomejevaca.
198-167 * Vladavina Seleuka (Sirija) .
169 * Antioh IV Epifan, kralj Seleuka (175-163) zabranjuje Židovstvo kao religiju. Iste godine 25
prosinca, uništava i oskvrnjuje Hram u Jeruzalemu.

167 pr Kr — 63 pr Kr
Vrijeme Hasmonejaca
166 * Svećenik Matatija počinje Makabejsku pobunu.
167-141 * Makabejska pobuna. Rat za oslobođenje Izraela.
164 * Juda Makabejac osvaja Jeruzalem i obnavlja Hram.
166-160 * Vladavina Jude Makabejca
160-143 * Vladavina Jonatana.
150 * Zajednica Esena uspostavljena.
143-135 * Vladavina Šimuna Makabejca
 Uvod u Stari zavjet 6

63 pr Kr — 324 AD
Vladavina Rima
63 * Pompej osvaja i Jeruzalem pada pod Rim.
63-37 * Hasmonejska vladavina se nastavlja; pod paskom Rima
40 * Rim postavlja Heroda za kralja Judeje. Vlada 40 pr Kr – 4 AD
37 * Herod osvaja Jeruzalem
19 * Priprema se obnova Hrama
18 * Započinje obnova Hrama
10 * posveta (nepotpuno završenog) Hrama oko 5 ili 4 pr Kr. Vrijeme Ivana Krstitelja.
4 * Herod umire
26-36 * Poncije Pilat, rimski prokurator Judeje. Upravlja 10 godina.
31 * Travanj 25 / Nisan 14 Isusovo raspeće
41-44 * Agripa, Judejski kralj, izgrađuje nove gradske zidine (tzv. "Third Wall").
44 * smrt Heroda Agripe
63 * konačni završetak Hrama
66-73 * veliki ustanak – Židovski rat protiv Rimljana
70 * pad Jeruzalema i uništenje (drugog) Hrama
73 * pada utvrda Masada
132-135 * ustanak Bar Kohba. Jeruzalem ponovno Židovski glavni grad.
135 * car Hadrian potpuno uništava Jeruzalem; izgrađuje nove zidine. Novi je naziv gradu: Aelia
Capitolina. Židovima se zabranjuje ulazak u grad.

324 — 638
Bizantsko razdoblje
326 * kraljica Helena, majka cara Konstantina, posjećuje Jeruzalem, utvrđuje lokacije iz posljednjih
dana života Isusa; daje da se izgrade na tim mjestima crkve; posebno, crkva Svetog groba (335 AD).
438 * carica Eudokia dopušta Židovima povratak u Jeruzalem.
614 * Perzijsko osvajanje Jeruzalema — ruše crkve i protjeruju Židove.
629 * Jeruzalem preuzima Bizantsko carstvo.

638 — 1099
Rano Islamsko razdoblje
638 * šest godina nakon Muhamedove smrti, kalif Omar ulazi u Jeruzalem, dopušta Židovima
povratak u Jeruzalem
691 * kalif Abd al-Malik započinje gradnju džamije u Jeruzalemu.
701 * kalif al-Walid u Jeruzalemu dovršava džamiju al-Aqsa.
1010 * kalif al-Hakim naređuje uništavanje sinagoga i crkava u Jeruzalemu
Uvod u Stari zavjet 7

1099 — 1244
Križari i križarski ratovi
1099 * križari pod vodstvom francuskog plemića i viteza, Godfrey de Bouillon-a, osvajaju
Jeruzalem, nakon poziva pape Urbana 1096 god.
Godfrey postaje tada nakon islamskog razdoblja vladavine prvim upraviteljem Jeruzalema.
1187 * kurdski general Saladin osvaja Jeruzalem istjeruje križare. Dopušta Židovima i Muslimanima
povratak u grad.
1192 * Rikard Lavljeg srca bezuspješno pokušava preoteti Jeruzalem. Uspijeva dogovoriti sa
Saladinom da ovaj dopusti Kršćanima obavlajti obrede na njihovim svetim mjestima.
1219 * gradske zidine uništava Sultan Malik-al-Muattam.
1244 * Turci osvajaju Jeruzalem. Završetak križarskih vlasti.

1260 — 1517
Vladavina Mamluka
1244 – 1260 * Mameluški sultani nadvladaju Ayyubide i preotimaju Jeruzalem
1267 * rabin Moshe Ben Nahman (Nahmanides) dolazi iz Španjolske i obnavlja Židovsku zajednicu
u Jeruzalemu; uspostavlja sinagogu i akademiju.
1275 * Marko Polo na putu u Kinu zaustavlja se u Jeruzalemu
1348 * ‘Crna smrt’ vlada Jeruzalemom
1488 * rabin Obadiah predvodi Jeruzalemsku zajednicu.

1517 — 1917
Vrijeme Otomanskog carstva
1517 * Otomansko preuzimanje Jeruzalema.
1537-1541 * (bez zidina od 1219) sultan Suleiman Veličanstveni, obnavlja gradske zidine, i
sadašnjih 7 ulaza/vrata.
1700 * rabin Yehuda He'Hassid dolazi iz Poljske sa grupom svojih studenata u Jeruzalem i započinje
gradnju Hurva sinagoge, koja postaje glavnom Jeruzalemskom sinagogom sve do 20 st. kada je 1948
potpuno uništena za vrijeme Izraelsko-arapskog rata. Ponovna potpuna izgradnja Hurve započela je
ponovno 2007 god.
1721 * nakon iznendne smrti rabina He Hasida, studenti graditelji nisu uspjeli završiti gradnju
sinagoge niti vratiti dugove za izgradnju. Nezavršena građevina je spaljena zajedno sa 40 vrijednih
manuskripata Tore. U ruševinama ostaje do obnove, ruševine su nazvane ‘Ruševine Rabina Jude
Pobožnoga’ (Hurbat Rav Yehudah HaHasid) ili kratko‘Hurva’.
1816 * rabin Menahem Mendel iz Litve, povratkom u Jeruzalem započinje projekt obnove Hurva
sinagoge, čija se obnova dovršava tek 1856 god. uz znatnu pomoć M.Montefioria. Potpunu obnovu
priječio je tzv. Omarov zavjet kojim se priječila gradnja sinagoga uopće.
1832 * Muhamad Ali od Egipta preuzima vlast i osvaja Jeruzalem. Dopušta tek manje rekonstrukcije
Hurva sinagoge.
Uvod u Stari zavjet 8

1836 * prvi posjet Jeruzalemu Sir Moses Montefiore. Montefiore, engleski Židov, financijski
poslovni čovjek; izrazito veliki dobrotvor, posebno za svoj židovski narod. Svojedobno i
gradonačelnik Londona (1837-38). Posebno voljen i popularan u Engleskoj u svoje vrijeme.
Nebrojena i velika su njegova osobna ulaganja i dobročinstva koje je ulagao u Izrael.
1838 * otvara se prvi britanski konzulat u Jeruzalemu.
1860 * prva Židovska naselja izvan gradskih zidina.
1898 * Dr. Theodor Herzl, osnivač Svjetske Cionističke Organizacije u posjetu Jeruzalemu.

1917 — 1948
Razdoblje britanske vladavine
1917 * Britanci ulaze u Jeruzalem pod vodstvom generala Allenby-a.
1918 * Dr. Chaim Weizmann, ruski Židov i budući predsjednik suvereenen države Izrael, polaže
kamen temeljac Hebrejskog Sveučilišta (Hebrew University).
1920 * Sir Herbert Samuel, prvi britanski Visoki povjerenik (High Commissioner) Jeruzalema.
Utemeljuje se "Government House".
1925 * posvećenje zgrade Hebrew University.
1947 * Ujedinjeni narodi predlažu podjelu Izraela.
1948 * utemeljena suverena država Izrael. Za prvog predsjednika države Izraela izabran 1/02/1949
Chaim Weizmann; na predsjedničkoj funkciji ostaje do: 1952.
 Uvod u Stari zavjet 9

Tabela 5
Kraljevi i proroci
podjeljenog kraljevstva: Jude i Izraela

IZRAEL
kralj David (1000 - 961)
kralj Salomon (961 - 922)
JUDEJA 1 IZRAEL
KRALJ PROROK GOD. TEKST KRALJ PROROK GOD. TEKST
1 922 - 915 1Kr 12 2 922 - 901 1Kr 12;14
Roboam Jeroboam
3 915 - 913 1Kr 15.1,2
Abijam
4 913 - 873 1Kr 15.9 Nadab 901 – 900 1Kr 15.25
Asa
5 900 – 877 1Kr 15.27
Basa

Ela 877 – 876 1Kr 16.8

6 876 (7 1Kr 16.9
Zimri
dana)
7 Omri dinast 876 - 869 1Kr 16.21
Omri
8 ILIJA 869 - 850 1Kr 16.29
Ahab
9 873 – 849
Jošafat ILIJA

Ahazja 850 – 849 1Kr 22.52

Joram ELIZEJ 849 – 842 2Kr 3.1

Joram 849 – 842 2Kr 8.16 ELIZEJ

Ahazja 842 10 842 – 815 2Kr 9.11

Jehu
11 842 – 837 2Kr 11.1
Atalija
12
Joaš 837 - 800 2Kr 12.1

Joaš 801 - 786 2Kr 13.10

13 800 - 783 2Kr 14.1
Amasja
14 783 - 742 2Ljet 26.1 HOŠEA 745 Hoš 1.1
Uzija

(Azarja) AMOS 750 Am 1.1 15 786 – 746 2Kr 14.23

Jeroboam II

1
ROBOAM Šišak pljačka Jeruzalem i Dom Jahvin (1Kr.14.25) (2Ljet.. 12)
2
JEROBOAM
3
ABIJAM Kraljevao je tri godine
4
ASA savez sa Ben-Hadadom protiv izraelskog kralja Base
5
BASA * urota protiv Nadaba. ‘Ubi ga u Gibetonu koji pripada Filistejcima’ (1Kr.15.27). Pobio svu kuću Jeroboamovu
6
ZIMRI * uroti se protiv kralja Ele.Poubijao svu obitelj Basinu.
7
OMRI * ‘Tada se Izraelov narod razdijelio’ (1Kr.16.21), između Tibnija iOmrija. Omrijevci su nadjačali. Samarija.
8
AHAB * Ženi se Jezabelom. Gradi hran Baalu. Ilija prorok. Ratuje protiv Ben-Hadada.
9
JOŠAFAT * savez sa Ahabom.
10
JEHU * urota protiv Jorama, kralja izraelskog. Ubio Jorama (2Kr.9.22)
11
ATALIJA * ‘Ahazjina mati’ (2Kr.11.1).
12
JOAŠ * pokušaj duhovne obnove (1Kr.12.3-17)
13
AMASJA * kraljevao dvadesetdevet godina. U svemu je sklijedio Joaša, svoga oca (2Kr.14.3)
14
UZIJA * (= Azarja). Širi granice Jude do Elata.
15
JEROBOAM II * vrijeme Hošee proroka
 Uvod u Stari zavjet 10

JUDEJA 2 IZRAEL
KRALJ PROROK GOD. TEKST KRALJ PROROK GOD. TEKST

IZAIJA 740 Iz 6.1 16 6 mj. 746-745 2Kr 15.8

Zaharija
17
Šalum 1 mj. 745 2Kr 15.13

IZAIJA 18 745 – 738 2Kr 15.14

Menahem
19 738 – 737 2Kr 15.23
Pekahja

ASIRSKO CARSTVO, jača

Tiglat Pileser (745-727) (2Kr 15:29 / 16:1-9)
Salmanasar (726-722) (2Kr 17:3 / 18:9)
Sargon (721-705) (2Kr 17:5-6 / Iz 20:1)
Sanherib (704-681) (2Kr 18:13 / Iz 36:1 / 37:17)
Jotam MIHEJ 742 - 735 2Ljet 27.1 20 737 –732 2Kr 15.27
Pekah
22 21 732 – 724
Ahaz IZAIJA 735 - 715 2Kr 16.1 Hošea 2Kr 17.1

Ezekija
23 715 - 687 2Kr 18.1 3 Hošea 721 SAMARIJA
PADA
24
Manaše IZAIJA 687 - 642 2Kr 20.21 ASIRSKO CARSTVO, slabi

Amon 642 - 640 2Kr 21.19 Asurbanipal (668 – 627)

Asurubalit (612 – 609)

25 Jošija gine EGIPAT (jača) (faraon Neko, 610-594 ) 2Lj 35:20-25
Jošija 640 - 609 2Kr 21.23

BABILONSKO CARSTVO, jača uništenje NINIVE (612) (Babilonsko-Med. koalicija)

SEFANIJA (za Jošije) Sef 1.1 ASIRSKO CARSTVO pada (609, bitka za Haran)

JEREMIJA 627 Jer 1.1

NAHUM 612

16
ZAHARIJA * sin Jeroboama II. Dinastija Jehu. Postao kraljem 38.god kraljevanja Uzije od Jude.Ubijen. Jehu dinastija imala po proroštvu: ’Tvoji
će sinovi sve do četvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu’ (2Kr.10.30; 15.12)
17
ŠALUM * sin nekog Jabeša. Kraljevao svega 1 mjesec. Smaknuo kralja Zahariju. Sam ubijen. Dvorske spletke postaju tipičan razvoj događ aja
od Jeroboama II nadalje. Hošea prorokuje u vrijeme njegove kratke vladavine i poslije njega.
18
MENAHEM * vođa jedne od suprostavljenih stranaka Šalumu cf. 2Kr.15.16. Asirija na vrhuncu vlasti na zapadu (2Kr.15.19). Vjerojatno je tražio
zaštitu od Asira (Hoš.5.13)
19
PEKAHJA * nastavlja se neizvjesnost i ‘dvovlašće’ dviju partija : pro-Asirska i protu-Asirska struja. Nastavlja očevu politiku vazalskog odnosa
prema Asiriji. Ubijen od svoga zapovjednika straže (=dvoranin) Pekah (2Kr.15.25).
20
PEKAH * sin Remalijin (Usporedi: Izaija 7.1). Neki smatraju mogućim da je vladao 20 godina (2Kr.15.27). Aram (= Sirija) i Izrael n astoje
uvjeriti Ahaza kralja Jude na savez. Ahaz se pak obraća asirkom kralju na zaštitu i savezništvo (Iz.7)
21
HOŠEA * posljednji izraelski kralj. Smaknuo prethodnika, kralja Pekaha. Asirija ga pušta da se zakralji. Hošea kapitulir a i plaća danak, koji
postaje pretežak pa Hošea traži pomoć od Egipta (2Kr.17.1)
22
AHAZ * Rason i Pekah su tvrdo odlučili aneksirati Judu, u vrijeme kraljevanja Ahaza Judom. Usprkos savjetu proroka Izaije (7:3-8), kralj
nije u stanju gledati dalje od date mu situacije. Kralj je pozvan u ‘audijenciju’ kod asirskog kralja (2Kr.16.10).2Kr.16.15 daje vrlo
korisnu sliku hramskog i žrtvenoga rituala, osobito uloga ‘Žrtvenika od mjedi’. Religijska anarhija (2Ljet.28.22)
23
EZEKIJA * pobožan kralj ‘Pouzdavao se u Jahvu’ (2Kr.18.5). Uvodi religijsku i vjersku obnovu Usporedi 2Ljet.29-31
24
MANAŠE * sin Ezekije kralja. Zakraljio se sa dvanaest godina. Majka mu se zvala Hefsi-Bah (2Kr.21.1) ‘Činio je što je zlo u Jahvinim očima’.
Uvodi mnogoboštvo aktivnije i agresivnije od prethodnika (2Kr. 21.3-4) uz nezamislivih ‘Žrtvenika u Domu Jahvinu’ (21.4)
Usporedi: 2Ljet.33.1 i dalje. 2Ljet. 33 opisuje agresiju i invaziju ‘asirskog kralja’ na Judu. ’uhvativši Manašea kukama, svezali su ga
u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon’ (2Ljet.33.11).
‘Mnogo je nedužne krvi prolio Manaše’ (2Kr.21.16). Vjerojatno upućuje na pokolj proroka. Prorok Izaija je vjerojatno bio smaknut
tijekom ovih čistki.
Kraljevo pokajanje nakon zatočeništva i nevolja. ‘Molio se i Bog mu se smilovao’ (2Ljet.33.12 i dalje), vraćen u Jeruzalem gdje
sagradi ‘vanjski zid Davidovu gradu’
25
JOŠIJA * postavljen za kralja od svega naroda, nakon dvorske spletke i ubijenoga mu oca kralja Amona. Zakraljio se sa osam godina starosti,
kraljevao 31 godinu. Vjerska obnova.
 Uvod u Stari zavjet 11

JUDEJA 4 IZRAEL
KRALJ PROROK GOD. TEKST KRALJ PROROK GOD. TEKST
26 JEREMIJA 609 3 mj. 2Kr 23.29
Joahaz

Jojakim JEREMIJA 609 – 597 2Kr 23.34 Nabukodonozor (605 - 562) bitka kod Karkemiša(605), Neko
2Kr 24: 6 poražen (Jer 25; 46:2)

27 HABAKUK 597 - 587 2Kr 24.17 pobuna protiv Babilona; opsada Jeruzalema (Jer 52)
Sidkija

EZEKIEL 587 Pad Jeruzal.  Nabukodonozor (597;587;582)

POVRATAK I OBNOVA
UPRAV. PROROK TEKST / GOD KRALJ GOD TEKST

P E R Z I J S K O C A R S T V O , uspon

PROPAST BABILONSKOG CARSTVA (539)

Nabonidus 556 - 539 Babilon

Ezra 1:1-2 Kir (550-530) 539 Iz 46, 47 Pad

Babilona

538 Ezra 6:3 Kirov edikt

Šešbasar Ezra 1:7

vrijeme novih i ‘malih početaka’  povratak prognanih Židova. Zidanje Hrama (520-515)

Zerubabel HAGAJ Hag 1:1,14 Ezra 5:1 Darije 522-486 Ezra 6:1

ZAHARIJA Zah 1:1 Zah 4:6-10

Ezra (god. ?)

Nehemija Neh 2:1 ( 445 - ) Artakserks 404-358

26
JOAHAZ * također ‘Šalum’ (Usporedi: 1Ljet.3.15). Najmlađi sin kralja JoŠije. Razlog njegova ustoličenja, kao najmlađeg sina kralja Još ije ?
27
SIDKIJA * posljednji kralj Jude. Usporedi: Jer.28.1 i dalje. Vjerojatno pogubljen u Babilonu od Nabukodonosora cf.Jer.51.59
Uvod u Stari zavjet 12

Tabela 6
Izraelska plemena
Uvod u Stari zavjet 13

Tabela 7
Obećana zemlja
Uvod u Stari zavjet 14

Tabela 8
Podijeljeno kraljevstvo

IZRAEL

JUDEJA

granice današnjeg Izraela

Podijeljeno kraljevstvo Izraela

10 st – 6 st pr Kr
Uvod u Stari zavjet 15

Tabela 9

Grafički prikaz uspostave monarhije i ujedinjenoga kraljevstva u Izraelu

* pregled povijesnih knjiga SZ

KARIZMA
 karizma  karizma 

S S D S
amuel aul avid alamon

INSTITUCIJA
   institucija institucija
Uvod u Stari zavjet 16

Literatura
Biblija (izdanja: 'KS' (KS, Zagreb); Šarić (HBD,Zagreb))
Anderson, B.W. The Living World of the Old Testament (Longman, 3rd ed, 1978) *
Berković, D. Uvod u Stari zavjet (skripta) *
Cotterell, P & Turner M. „Linguistics and Biblical Interpretation“ (IVP, 1989)
Eichrodt, W. „Theology of the Old Testament“ (SCM, London,1961)
Fee,G.D. & Stuart D. „How to read the Bible for all its worth“ (SU, London, 1994)
Harrison, R.K. „Introduction to the Old Testament“ (Eerdmans,1969)
Haran, M. „Behind the Scenes of History:...“ (JBL, 100/3, 1981)
Lasor/Hubbard/Bush „Old Testament Survey“ (Eerdmans, Grand Rapids,1996) *
McGrath, A . „In the Beginning: the story of the King James Bible“ (Hodd.&S, Lon, 2001)
Radović, A. „Tumačenje Starog zaveta kroz vekove“ (Beograd, 1979)
Ramm, B. „Principi tumačenja Svetog pisma“ (BTŠ, Novi sad, 1977)
Rowley, H.H. „Worship in Ancient Israel:Its forms and Meaning (SPCK,London,1967)
Šporčić I. (ur) „Stari zavjet vrelo vjere i kulture. Zbornik radova“ (Rijeka-Zagreb, 2004)
Tomić, C. „Pristup Bibliji“ (Provin.franjevaca konvent, Zag, 1986) *
Turčinović, J. „Dokumenti II vatikanskog koncila“ (KS, Zagreb, 1972)
von Rad, G. „Genesis“ (SCM, London, 1961)
Williams, J.A. „Povijest biblijskih predaja“ (Dobra vest, Novi sad, 1984)
Weingreen, J. „Introduction to the Critical Study of the Text of the Heb Bib(Clarendon,1982) *