[upišite ovdje]

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

FAKULTET ZA DENTALNU MEDICINU I ZDRAVSTVO OSIJEK
Diplomski sveučilišni studij Sestrinstvo

Seminarski rad za predmet

Promocija zdravlja

Prehrana i rak

Poturak Ana
Pritišanac Katarina
Osijek, veljača 2021.
 [upišite ovdje]

Sadržaj

1. UVOD.....................................................................................................................................3

2. RAZRADA.............................................................................................................................4

2.1. Tjelesna težina..................................................................................................................6

2.2. Prehrana tijekom kemoterapije.........................................................................................7

2.3. Suplementacija tijekom kemoterapije..............................................................................8

2.4. Unos tekućine...................................................................................................................8

3. ULOGA MEDICINSKE SETSRE U PREHRANI BOLESNIKA OBOLJELOG OD

MALIGNE BIOLESTI...............................................................................................................9

4. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................10

5. LITERATURA.....................................................................................................................11
1. UVOD

Prehrana ima vrlo važnu ulogu u prevenciji, ali i u liječenju različitih vrsta tumora. Zbog
„zapadnjačkog“ načina života, drugim riječima konzumiranja velike količine brze hrane
posljednjih desetljeća došlo je i do porasta broja oboljelih od tumora. Mnogobrojna
istraživanja ukazala su na kompleksnu povezanost između prehrambenih navika i razvoja
tumora. Tumor (rak) je civilizacijska bolest izazvana raznim čimbenicima. U pojedinim
slučajevima uzrok je nasljedan, a neki uzroci dolaze iz individualnog stila života oboljelog.
Prehrana, nezdrav i stresom intenzivan način života, te onečišćen okoliš pogodni su preduvjeti
za nastanak oboljenja od raka. Postoji razlog za nadu otkada je otkriveno da postoje određene
namirnice koje u sebi sadrže mikrospojeve i koje u organizmu djeluju antibiotičk i
antibakteriološki. Iznimno velik utjecaj na cjelokupno čovjekovo zdravlje ima njegov način
prehrane, zato se pravilnom prehranom uvelike može potpomognuti liječenje bolesti, također i
malignih. Ljudi sve više danas konzumiraju hranu računajući njene određene sastojke koji se
nalaze u malim količinama, a koji mogu imati i povoljan utjecaj na zdravlje čovjeka. Ovakve
sastojke nazivamo funkcionalne aktivne sastavnice hrane, a one se međusobno razlikuje u
kemijskoj strukturi i funkciji u organizmu. Naime, konzumiranje određenih sastojaka hrane
može imati pozitivne, ali i neke štetne učinke na zdravlje čovjeka. Zato je za biološki aktivne
sastojke neke hrane bitna količina njena unosa, jer prekomjernom količinom unosa možemo
stvoriti suprotan učinak. Život osobe s rakom kontinuirano je i jedinstveno iskustvo, a isto
tako i različito za svaku oboljelu osobu, njene bližnje, obitelj i prijatelje. Ključno je tijekom
života s rakom u najvećoj mogućoj mjeri povratiti važne aspekte svojega života od prije raka,
te naći nove ciljeve prema dobrom i zadovoljavajućem životu u budućnosti. Nažalost, unatoč
sve većem broju oboljelih, te visokoj stopi smrtnosti većina ljudi ne mijenja svoj životni stil.
2. RAZRADA
Rak ili zloćudna (maligna) novotvorina (neoplazma, tumor) je općenit pojam za brojne
bolesti kod kojih se abnormalne stanice dijele nekontrolirano i u stanju su napasti zdravo
tkivo. Rak je uobičajen naziv u narodu za sve zloćudne tumore. Sadašnja istraživanja ukazuju
da ne postoji jedinstvena bolest, već veliki broj različitih bolesti, pa tako razlikujemo više od
100 različiti vrsta rakova. Hipokrat je dao naziv ovoj skupini oboljenja još 400 godina prije
Krista. Tumor označava abnormalnu nakupinu tkiva koja može biti maligna, zloćudna ili
kancerogena, tj. benigna, dobroćudna ili nekancerogena. Jedino maligni tumori napadaju
okolna tkiva i metastaziraju. Maligna oboljenja se šire velikom brzinom iz dana u dan. Stanice
raka napadaju organizam tako što ulaze u krvne stanice i kruže cijelim krvotokom. Kada je
organizam oslabljen, stanice raka probijaju krvne kanale i napadaju meka tkiva koja su
čovjekov glavni obrambeni mehanizam. Tako stvorene stanice se mogu širiti u druge dijelove
tijela putem krvi ili limfnog sistema. Pojam tumor ili novotvorina koristi se za sve patološke
promjene koje nastaju kao posljedica prekomjerne proliferacije abnormalnih i ne tipičnih
stanica (1).

Naime, zloćudne bolesti su značajan javnozdravstveni problem. Također, drugi najvažniji

uzrok su smrtnosti nakon bolesti srca i krvnih žila. Zbog mogućnosti ranog otkrivanja
zloćudnih bolesti, preživljavanje je spram 70-e godine prošlog stoljeća, povećano za oko 20%
i zloćudne bolesti se danas smatraju kroničnim bolestima. Činjenica je da oko 35% od ukupno
dijagnosticiranih tumora kod muškaraca i do 60% kod žena u razvijenim zemljama se može
povezati s načinom prehrane. Zatim, oboljele osobe od zloćudne bolesti možemo podijeliti na
one koje su u procesu osnovnog liječenja i na one osobe koje žive s rakom nakon osnovnog
liječenja. Ova druga skupina osoba uključuje i osobe koje poslije liječenja više nemaju bolest,
te one osobe koje nastavljaju primat lijekove kako bi im se smanjio rizik od mogućeg povrata
bolesti, isto tako i osobe čija je bolest pod kvalitetnom kontrolom i koje imaju vrlo malo
simptoma, ali primaju liječenje kako bi se zloćudna bolest dalje zbrinjavala kao kronična
bolest. Gotovo trećina smrti koje su uzrokovane zloćudnim bolestima mogu se povezati s
načinom prehrane oboljelih i njihovim životnim navikama poput siromašne prehrane,
nedovoljne tjelesne aktivnost, konzumacije duhana i alkohola, te prekomjerne tjelesne težine.
Bez odgovarajuće, pravilne, prehrane i održavanja normalne tjelesne težine tijekom cijelog
života, niti jedan popis čimbenika u funkciji zaštite zdravlja, prevencije raznih bolesti i
razvoja zdravih životnih pravaca, nije zamisliv. Tokom liječenja i oporavka od zloćudnih
bolesti jako je važna pravilna prehrana, te prilagođena novonastalom stanju organizma, zatim
fazi liječenja i reakciji na terapiju. Naime, pravilna i uravnotežena prehrana nužno ne
zahtijeva drastične promjene, nego prilagodbu na trenutno stanje i potrebe organizma (2).

Navedena su neka od najčešćih problema i pitanja oboljelih osoba od zloćudnih bolesti, a

vezanih za prehranu:

 Koju hranu smijem, a koju ne smijem jesti?

 Što da uzimam za imunitet?

 Što da uzmem da očuva zdrave stanice tijekom kemoterapije?

 Što da jedem za podizanje leukocita?

 Što da jedem za vrijeme kemoterapije?

 Nemam apetit.

 Jedem na silu, jer znam da moram.

 Gubim tjelesnu masu.

 Hrana mi se gadi.

 Bojim se jesti, jer tako hranim karcinom.

 Izbacila sam sve ugljikohidrate, da izgladnim stanice raka.

Naime, postoji puno različitih stručnih i nestručnih mišljenja o tome kako bi se oboljele osobe
od zloćudnih bolesti zapravo trebale hraniti. Također, na tržištu postoji mnogo raznih
preparata i nije ih uvijek lako prepoznati što zapravo ima smisla koristiti i kada, te što je
nepotrebno ili može čak imati i negativan utjecaj na zdravlje.

Prehrani se treba pristupati na individualnoj razini svakog oboljelog. Nadalje su navedeni

uobičajeni savjeti i preporuke koji bi mogli pripomoći u pridržavanju uravnotežene prehrane
oboljele osobe:

 Pokušati jesti najčešće hranu biljnog porijekla, odnosno to znači uključiti više povrća i
voća, te ograničiti unos životinjskih proizvoda,
  Povećati svakodnevni unos voća, povrća i cjelovitih žitarica. Opće pravilo je pokušati
jesti dvije porcije voća i pet porcija povrća dnevno (npr. jedna šalica brokule je isto kao
jedna porcija). Isto tako važno je pokušati jesti što više grahorica, ako su podnošljive
oboljeloj osobi (npr. leća i grah),

 Smanjiti unos crvenog mesa, prerađene hrane, životinjskih masnoća i alkohola,

 Smanjiti unos visokokalorične hrane, poput slatkih napitaka, brze hrane te slatkiša ili
bombona,

 Ograničiti unos alkohola (npr. vina, piva ili žestokih pića) na maksimalno dva pića
tijekom dana za muškarce te jedno piće za žene. Tijekom liječenja konzumacija
alkohola nije preporučljiva,

 Smanjiti veličinu porcija i povećati učestalost planiranih obroka,

 Smanjiti unos grickalica i ako je moguće, broja obroka izvan kuće,

 Povećati raznovrsnost hrane i osigurati prikladan unos hranjivih tvari,

 NE preporučuju se dodaci prehrani oboljelim osobama bez prijašnjeg savjetovanja s

liječnikom (3).

Negativni učinci liječenja raka su neizbježan i sastavni dio terapije sa kojim moramo biti
upoznati i koje možemo pokušati ublažiti. Tegobe bolesti tijekom liječenja se razlikuju od
osobe do osobe, a ovise i o vrsti liječenja (kirurgija, zračenje kemoterapija, tj. primjena
citostatika) a isto tako i o samoj lokalizaciji i tipu raka. Tokom liječenja zloćudnih bolesti se
mogu pojaviti i nuspojave koje utječu na sam unos hrane, npr. promjene okusa i mirisa, suha
usta, ranice u ustima, problemi s gutanjem, povraćanje, proljev, zatvor, kronični umor, bolovi,
depresija i anksioznost. Utvrđeno je da nakon malignog oboljenja u čovjekovu organizmu
nastaju brojne promjene. Stoga, čovjek gubi tjelesnu težinu zato što stanice raka oslobađaju
toksine koji onda djeluju na onaj zdravi dio tijela tako da prekidaju apsorbiranje željeza i to
dovodi do manjka željeza u krvnoj plazmi. Imunološki sustav je značajno oslabljen i nije se
sposoban boriti sa nezadrživim rastom stanica raka.  Zbog toga u svakom slučaju energetski
unos hrane tijekom dana treba biti što veći (25–35kcal/kg za održavanje tjelesne težine i 10–
50kcal/kg za nadoknadu rezerve), isto tako i  unos proteina (1-1,5kcal/kg) (1).
2.1. Tjelesna težina

Održavanje normalne tjelesne težine je važan dio zdravog načina života. Uravnotežena i
zdrava prehrana, te normalna tjelesna težina usko su povezani sa smanjenim rizikom od
raznih bolesti. Provedena istraživanja ukazuju da oboljele osobe koje žive s rakom, a zdravo
se hrane, imaju možda smanjen rizik i od mogućeg povrata bolesti. Održavanje tjelesne težine
se odnosi na sposobnost osobe da postigne i održava tjelesnu težinu koja je normalna za
njezinu visinu, dob i spol. Važno je znati treba li osoba smanjiti ili povećati tjelesnu težinu.
Kod nekih oboljelih osoba, cilj može biti da pokušaju povratiti težinu koju su izgubili tijekom
procesa liječenja. Neke oboljele osobe tako mogu dobiti savjet da pokušaju smanjiti tjelesnu
težinu kako bi postigle zapravo normalnu tjelesnu težinu. Postizanje i održavanje normalne
tjelesne težine, u većini slučajeva kod oboljelih osoba može i pozitivno djelovati na njihov
svakodnevni život i tako povećati njihovo samopouzdanje, a isto tako i smanjiti rizik od
velikog broja raznih tjelesnih poremećaja. Iznimno je važno pratiti tjelesnu težinu kod
onkoloških bolesnika. Mali gubitak tjelesne težine (manje od 5%) prije početka liječenja,
može biti povezan s lošijim prognozama i smanjenom kvalitetom života bolesnika. Gubitak
tjelesne težine i malnutricija (pothranjenost)  prepoznati su kod većine bolesnika i čak oko
20% bolesnika i umire zbog pothranjenosti, a ne zbog same bolesti. Najveći rizik od
malnutricije imaju bolesnici s  karcinomom pluća i probavnog sustava (želuca, gušterače,
jetre, debelog crijeva, rektuma). Određene zloćudne bolesti, naročito rak gušterače i želuca,
izazivaju iznimnu kaheksiju, pa oboljeli izgube čak 10–20% tjelesne mase. Osnovni uzrok
tumorske kaheksije je kompleksno metaboličko stanje u čijoj je osnovi hiperkatabolizam.
Dolazi do smanjenja sinteze bjelančevina, a povećava se njihova razgradnja. Moguće
posljedice malnutricije su povećani rizik za razvoj komplikacija, smanjen odgovor i
toleranciju na tijek liječenja, smanjenja kvaliteta života, niža stopa preživljavanja i
povećavanje troškova liječenja (4).

2.2. Prehrana tijekom kemoterapije

Prije samog početka liječenja, ne može se znati koje nuspojave ili probleme u vezi
prehrane oboljela osoba možete imati. Brojne nuspojave su prije svega blage i mogu se
kontrolirati, dok mnogi problemi nestaju onda kada se liječenje raka završi. Oboljele osobe od
raka tijekom liječenja imaju i drugačije potrebe za hranom, spavanjem, odmaranjem i
provođenjem tjelesnih aktivnosti za razliku od zdravih osoba. Najčešće se trebaju pridržavati
prehrane koja se razlikuje od one prehrane koju su obično smatrali zdravom. Oboljeli imaju
veće i češće potrebe za odmaranjem i manjim intenzitetom tjelesne aktivnosti. Često pate od
poremećaja spavanja, te od poremećaja raspoloženja i emocionalne patnje. Tijekom liječenja
zloćudne bolesti oboljeli moraju jesti kako bi zadržali snagu koja se često gubi zbog
iscrpljujućih nuspojava liječenja. Stoga, prehrana tijekom terapije raka može biti i pravi
izazov. U svakom slučaju proces liječenja raka je vrlo dinamičan i zahtijeva praćenje situacije
iz dana u dan. Liječenje raka namjenjeno je za ubijanje stanica raka. Međutim ti tretmani, u
većoj ili manjoj mjeri mogu oštetiti i zdrave stanice u organizmu (2).

2.3. Suplementacija tijekom kemoterapije

Postoji veliki broja informacija o prehrani, a osobito o suplementaciji i tako su oboljeli

često bombardirani preporukama što bi sve morali ili trebali uzimati kako bi se izliječili.
Suplementacija, drugim riječima dodaci prehrani su potrebni kada je manjkav unos namirnica.
Par dana prije i poslije primanja kemoterapije ne preporučuje se uzimati nikakve dodatke
prehrani. Ako se oboljeli odluči uzimati neki od suplemenata, tada se svakako mora
konzultirati sa stručnjakom. Ne smije se paralelno uzimati više preparata, zato što je za većinu
nepoznato kako oni međusobno djeluju. Isto tako, neka istraživanja su dokazala kako unos
određenih suplemenata može smanjiti djelovanje terapije (1).

2.4. Unos tekućine

Kako bi se spriječila dehidracija i hipovolemija, oboljelima se mora osigurati adekvatan

unos tekućine i elektrolita. Ascites, edemi, povraćanje i proljevi rezultiraju povećanim
gubitkom tekućine i elektrolita. Simptomi i znakovi dehidracije uključuju umor, akutni
gubitak tjelesne mase, hipernatremiju, suhoću usta, tamnu mokraću jakog mirisa i smanjen
volumen mokraće. Jako je važno unositi puno tekućine u organizam, a osobito u dane kada se
ne možete jesti. Poznato je kako većina odraslih treba piti 8 do 12 čaša tekućine dnevno.
Oboljelima će biti lakše piti kada bočicu s vodom imaju u svojoj blizini, na dohvat ruke (2).
3. ULOGA MEDICINSKE SETSRE U PREHRANI BOLESNIKA OBOLJELOG OD
MALIGNE BIOLESTI

Glavna uloga medicinske sestre je procjena bolesnikovog tjelesnog stanja, a to se u

zdravstvenoj praksi čini pomoću Karnofsky Performance skale (KPS) ili Eastern Cooperative
Oncology Group skale (ECOG). Navedene skale medicinskoj sestri daju podatke o nivou
funkcionalne sposobnosti oboljelog od maligne bolesti. Medicinska sestra poslije uvida u
bolesnikovo tjelesno stanje prepoznaje postojanje problema kod bolesnika, te postavlja
sestrinsku dijagnozu. Kod ovakvih bolesnika najčešće se radi o sestrinskim dijagnozama
povezanim uz poremećaj prehrane, povišen rizik za infekciju i oštećenje sluznica, strah u
svezi krajnjeg ishoda bolesti, povraćanje, kroničnu bol te proljev. Tijekom liječenja
kemoterapijom ili radioterapijom medicinska sestra preporučuje bolesniku uzimanje hrane u
više manjih obroka, te hranu koja najmanje nadražuje sluznicu probavnog sustava (usitnjene,
kuhane i nezačinjene namirnice sobne temperature), ali važno je da hrana koju bolesnik
konzumira ima adekvatnu kalorijsku vrijednost (kremasti kolači, puding, sladoled). Važno je
za bolesnike da piju ne gazirane napitke (neutralni čaj i voda u većim količinama). Moguća je
pojava mučnine već kod primjene kemoterapije, pa medicinska sestra preporučuje bolesniku
izbjegavanje hrane nekoliko sati prije terapije. Pojava mučnine i povraćanja zbog primjene
kemoterapije, predstavlja velik problem za bolesnike i zbog toga oni često žele čak odustati
od liječenja. Teže se kontroliraju i liječe mučnine i povraćanja koja se javljaju kada je
bolesnik kod kuće. Poseban problem su tzv. Anticipatorne mučnine i povraćanja. Bolesnicima
se preporučuje vođenje dnevnika o pojavi povraćanja ili proljeva. Bolesnici izloženi
citostatskoj terapiji obično imaju suha usta, a to pridonosi i oštećenju sluznice usne
šupljine. Vrlo je važno sprječavanje razvoja kaheksije, pa zato medicinska sestra oboljelog
redovito kontrolira i važe, te nutritivno savjetuje zajedno s dijetetičarom (3).
4. ZAKLJUČAK

Rano otkrivanje, uravnotežena i pravilna prehrana, adekvatan unos tekućine i održavanje

normalne tjelesne težine od neizmjerne su važnosti tijekom kontrole i liječenja raznih
zloćudnih bolesti. Prehrana bi treba biti prilagođena individualno oboljeloj osobi, njezinu
stanju i nuspojavama, isto tako bi trebala zadovoljavati potrebne nutritivne i energetske
potrebe oboljele osobe s namjerom što boljeg ishoda liječenja. Naime, oboljele osobe ne smiju
očekivati da će samom prehranom izliječiti bolest. Brojna provedena istraživanja potvrđuju
kako je sve veća i važna povezanost načina života osobe i njenih prehrambenih navika s
pojavom raznih malignih tumora. Također, loša i nepravilna prehrana, uz prekomjernu
tjelesnu težinu i nedostatak odgovarajuće tjelesne aktivnosti dodatno predstavlja rizik
oboljenja od malignih tumora. Razvoj tumora je dugotrajan proces, pa je poželjno brinuti se o
pravilnim i zdravim životnim navikama čak od najranije dobi koje obuhvaćaju održavanje
normalne tjelesne težine, umjerenu i redovitu tjelesnu aktivnost, te prehranu bogatu
žitaricama, voćem i povrćem. Da bi se izbjegao povećan rizik oboljenja, potrebno je pažljivo
pratit preporučene preventivne smjernice u svakodnevnom životu. Osim što je hranjenje
životna potreba, isto tako je i bitan faktor u svakodnevnom životu bolesnika, obitelji i društva,
te se upravo zato u planiranju plana prehrane osim savjeta medicinskih stručnjaka treba
uvažiti i individualne želje i potrebe bolesnika, te njegove okoline.
5. LITERATURA
1. Gašparović V. i suradnici, Hitna medicina, 2. dopunjeno i obnovljeno izdanje, Zagreb;
Medicinska naklada 2019.
2. Benković M., Prehrana onkoloških bolesnika, Udruga žena oboljelih i liječenih od
raka SVE za NJU, Zagreb 2016.
3. Mitsimponas N., Rauh S., ESMO Patient Guide Series based on the ESMO Clinical
Practice Guidelines, Copyright 2017 European Society for Medical Oncology.
4. World Cancer Research Fund / American Institute for Cancer Research. Food,
nutrition, physical activity and the prevention of cancer. Washington DC; 2007:211-
228.