UDP (User Datagram Protocol )
Omogucava udaljenim aplikacijama da razmjenjuju enkapsulirane IP
datagrame, bez potrebe da usppostavljaju konekciju.Pruza samo osnovnu
funkcionalnost potrebnu za razmjenu podataka na transportnom nivou.
Jedina bitna razlika između UDP datagrama i IP datagrama je sto UDP
sadrzi brojeve portova, sto omogucava predajnoj aplikaciji da se obrati
tacno određenoj aplikaciji na odredisnoj masini.Ne bavi se kontrolom toka,
kontrolom gresaka i retransmisijom nakon prijema loseg datagrama.
Paketi koji se razmjenjuu UDP protokolom nazivaju se korisnickim ili
UDP datagramima.Korisnicki datagram se sastoji od 8 bajtnog zaglavlja i
podataka.Zaglavlje se sastoji od:
- SOURCE PORT – broj portova aplikacionog procesa koji je kreirao
poruku. Potreban kad udaljena aplikacija treba da vrati odgovor. Proces
koji vraca odgovor kopira broj iz polja Source Port u Destination Port
poruke koju vraca i tako obezbjeđuje da ce poruka biti isporucena pravoj
aplikaciji.
- DESTINATION PORT – broj porta udaljenog aplikacionog procesa
kojem je poruka namijenjena.
- TOTAL LENGTH – velicina UDP datagrama u bajtima, ukljucujuci i
zagljavlje i podatke. Minimalna duzina UDP datagrama je 8 bajta a
maksimalna je 216=65636 bajta. Međutim, zbog enkapsulacije u IP
datagramu, maksimalna duzina UDP datagrama je manja.
- CHECKSUM – 16 bitno polje koje se koristi za provjeru ispravnosti
poruke.
KONTROLA ZAGUŠENJA
Zagušenje u mreži nastaje kad opterećenje mreže (broj paketa poslatih u
mrežu) postane veće od kapaciteta mreže (broj paketa koje mreža može da
prihvati).Cilj kontrole zagušenja je održavanje opterećenja mreže ispod
kapaciteta mreže.Zagušenje je posljedica postojanja redova čekanja u
ruterima (tj.bafera u kojima se čuvaju paketi prije nego što stignu na red za
obradu).MEHANIZIMI ZA KONTROLU ZAGUŠENJA-Mogu se svrstati
u 2 široke kategorije: kontrola zagušenja u otvorenoj petlji (sprječavaje
zagušenja) i kontorla zagušenja u zatvorenoj petlji (eliminacija zagušenja).
KONTROLA ZAGUŠENJA U OTVORENOJ PETLJI - Metodi za
kontrolu zagušenja se primjenjuju da bi se spriječila pojava zagušenja. Kod
ovih mehanizama, za kontrolu zagušenja je zadužen ili izvor ili odredište.
Mehanizmi iz ove kategorije :
-Politika retransmisije – dobra politika (strategija) retransmisije može da
spriječi pojavu zagušenja . Eksponencijalni backoff mehanizam koji
udvostručava vrijeme čekanja potvrde (RTO) pri svakoj sljedećeoj
retransmisiji segmenta je dobar primjer mehanizma koji povoljno utiče na
sprječavanje zaguešenja. Pri velikom opterećenju mreže, retransmisija
uništenih paketa doprinosi dodatnoj redukciji propusnosti. Ponavljanje
retransmisijskog segmenta je simptom zagušenja , a udvostručavanje ROT
vremena je pokušaj izvora da u takvim da u takvim uslovima redukuje broj
retransmitovanih paketa koje ubacuje u mrežu.
-Politika potvrđivanja-politika potvrđivanja koju sprovodi prijemnik može
imati uticaja na zagušenje. Npr. Ako prijemnik, umjesto da potvrđuje svaki
ili svaki drugi segment, pređe u režim potvrđivanja svakog n-tog
segmenta , usporiće predajnik i u isto vrijeme pomoći u prevenciji
zagušenja.
DNS
DOMEN
Domen je podstablo prostora imena domena. Ime domena je ime domena
cvora na vrhu podstabla. Oblast odgovornosti DNS servera se naziva
zonom. Zona se moze definisati kao povezani dio stabla. Ako je server
odgovoran za domen, a taj domen nije dalje podijeljen na manje domene,
tada je zona isto sto i domen. Server kreira bazu podataka, tzv. zonski fajl
u kojoj cuva sve informacije o svakom cvoru unutar tog domena. Međutim,
ako je domen servera podijeljen na poddomene i dio njegovih odgovornosti
prebacen na druge servere, domen i zona vise nemaju isto znacenje.
Primarni i sekundarni serveri
DNS definise dva tipa servera: primarni i sekundarni.
Primarni server je onaj koji na svom hard disku cuva fajl o zoni za koju je
odgovoran. Primarni server kreira, odrzava i azurira zonski fajl.
Sekundarni server je server koji informacije o zoni dobija od nekog drugog
servera (primarnog ili sekundarnog). Sekundarni serveri ne kreiraju niti
azuriraju zonske fajlove. Ako je azuriranje neophodno ono se obavlja na
primarnom serveru koji potom sekundarnom serveru salje azuriranu
verziju. I primarni i sekundarni serveri su odgovorni za zonu koju
pokrivaju.
Root server
Root server je server ciju zonu cini citavo stablo. Root server ne cuva bilo
kakve informacije o domenima, vec delegira svoju odgovornost na druge
servere, cuvajuci samo reference na te servere.
ENKAPSULACIJA KORISNICKIH DATAGRAMA – proces koji salje
poruku preko UDPa, prosljeđuje poruku UDPu zajedno sa parom adresa
soketa i informacijom o duzini podataka. UDP softver dodaje podacima
UDP zaglavlje i tako kreiran korisnicki datagram prosljeđuje IPu zajedno
sa adresama soketa. IP dodaje svoje zaglavlje, postavljajuci vrijednost 17 u
polje za protocol, sto treba odredisnoj adresi da ukaze da podaci poticu od
UDP protokola. Tako formirani IP datagram se prosljeđuje sloju veze gdje
se pokuje u okvir a zatim isporucuje fizickom sloju koji kodira bitove
okvira u elektricne ili opticke signale i salje ih udaljenoj masini. Kada
poruka stigne do odredisnog hosta, fizicki sloj dekodira singal u niz bitova
koje prosljeđuje sloju veze. Sloj veze provjerava ispravnost primljenog
okvira i ako je ispravan odstranjuje svoje zaglavlje a enkapsulirani IP
datagram predaje IPu. IP obavlja svoju provjeru datagrama i ako nema
gresaka, odstranjuje IP zaglavlje, a korisnicki datagram prosljeđuje UDPu
zajedno sa IP adresama posiljaoca i primaoca. Ako je kontrolna suma
ispravna UDP odstranjuje svoje zaglavlje i podatke sadrzane u korisnickom
datagramu i zajedno sa adresom soketa posiljaoca isporucuje prijemnom
procesu.
KONTROLA ZAGUŠENJA KOD TCP PROTOKOLA
-Prozor zagušenja- strategija koju TCP primjenjuje za prevazilašenje
zagušenja podrazumjeva 3 faze: spori start, izbjegavanje zagušenja i
detekcija zagušenja. U prvoj fazi ,spori start, predajnik počinje prenos
podataka veoma malom brzinom, a zatim naglo povećava brzinu prenosa
sve dok ne dostigne zadatu granicu. Kad je granična brzina prijenosa
dostignuta, brzina se smanjuje kako bi se izbjeglo zagušenje. Ako se
zagušenje detektuje, predajnik se vraća u režim sporog starta, ili
izbjegavanje zagušenja zavisi od načina na koji je zagušenje detektovano.
-Spori start – sto je je prozor predajnika veci, to ce predajnik moci poslati
veci broj segmenata pri cemu ce morati cekati na njihovu potvrdu.
Predajnik pocinje rad postepeno povecavajuci prozor do optimalne velicine.
Kad je nova konekcija uspostavljena, TCP inicijalizuje cwnd na 1. Drugim
rijecima, predajniku je dozvoljeno da posalje samo 1 segment, a onda mora
cekati na njegovu potvrdu, prije nego sto nastavi dalje. Svaki put kada
primi potvrdu za poslate segmente iz prozora, TCP udvostrucava velicinu
prozora. Tako, po prijemu potvrde za prvi segment TCP postavlja cwnd=2.
Kad primi potvrdu za ova 2 segmenta, TCP postaje cwnd=4. Nakon sto ova
4 segmenta budu poslata i potvrdjena, nova velicina prozora bice cwnd=8.
Spori start ne moze da traje u nedogled. Mora da postoji granicna vrijednost
na kojoj ce se zaustaviti proces uvecavanja brzine slanja segmenata.
Vrijednost ove granice se cuva u posebnoj promjenljivoj, tzv. Sstresh(slow
start treshold). Kad velicina prozora dostigne vrijednost sstresh, faza sporog
starta se zavrsava i pocinje sljedeca.
-
ABP, SRP i Go-Back-N protokoli
Kod protokola koji spadaju u grupu stop-and-wait odnosno ABP protokola,
sljedeci okvir se ne salje dok ne stigne odgovor odnosno potvrda ili
odbijenica prethodno poslanog okvira ili dok ne istekne predviđeno vrijeme
u kojem bi odgovor trebao da stigne.Protokoli ovog tipa mogu se koristiti
kada je ocekivano vrijeme propagacije kratko, tako da se odgovor moze
dobiti u relativno kratkom vremenu.Pod vremenom propagacije smatramo
vrijeme koje protekne između slanja okvira i njegovog primitka.Ovo
vijeme dominantno ovisi od duzine kanala, veze i brzine putovanja signala
kroz kanal veze.Protokoli stop-and-wait tipa su isplativi samo ukoliko je
vrijeme propagacije kratko u odnosu na vrijeme trajanja okvira.Pri
prijenosu podataka na velike daljine ceste su sitacije u kojima je vrijeme
propagacije znatno, odnosno ocekivano vrijeme za prijem odgovora je
veliko u poređenju sa trajanjem samog okvira. U takvim slucajevima stop-
and-wait prokoli mogu biti izrazito neefikasni.Sto se tice prijemnika on
mora protokolu viseg nivoa isporuciti okvire u ispravnom redoslijedu.To se
moze uciniti na vise nacina.Prema jednoj varijanti prijemnik mora
memorisati primljene okvire i slagati ih u ispravan redoslijed, sve dok ne
dobije jednu kompletiranu sekvencu okvira u ispravnom redoslijedu koju
moze predati protokolu viseg sloja.Međutim, u
MULTIPLEKSIRANJE I DEMULTIPLEKSIRANJE
Multipleksiranje se koristi na strani pošiljaoca kad više od jednog
aplikacionog procesa želi da pošalje korisničke datagrame. UDP prihvata
poruke od različitih procesa, svakoj poruci pridodaje zaglavlje i kreirani
korisnicki datagram predaje IP-u.
Demulitpleksiranje se koristi na strani prijemnika kad postoji više od
jednog aplikacionog procesa koji očekuju korisničke datagrame. UDP
prima korisnički datagram od IP-a. Nakon provjere grešaka i odstranjivanja
zaglavlja, UDP isporučuje poruku odgovarajućem aplikacionom procesu
shodno broju porta.
PRIMJENA:
- Jedna oblast gdje je UDP naročito koristan su klijent-server
konfiguracije . Često, klijent šalje kratak upit serveru i
očekuje kratak odgovor. Ukoliko se upit ili odgovor izgube u
prijenosu, klijent čeka neko vrijeme i pokušava ponovo.
Primjer aplikacija koja koristi UDP ovako je Daytime servis.
Druga oblast primjene UDP protokola su real-time aplikacije, kao što su:
Internet radio, internet telefonija, muzika-na-zahtjev, video konferencije,
video-na-zahtjev i dr. Zajednička karakteristika svih ovih aplikacija je
prijenos kontinualnog toka digitalizovanih zvuka i / ili videa. Retransmisija
izgubljenih datagrama nije moguća.
-Izbjegavanje zagusenja i linearno povecanje - da bi se izbjeglo zagusenje,
prije nego sto nastupi , neophodno je usporiti eksponencijalni rast. TCP
koristi drugi algoritam tzv. Izbjegavanje zagusenja linearno, a ne
eksponencijalno, povecava velicinu prozora. Kad velicina prozora dostigne
granicu sporog starta, faza sporog starta se zavrsava, a pocinje linearna
faza. U ovoj fazi, nakon prijema potvrde za sve segmenta iza prozora,
velicina prozora zagusenja se poveca za 1. Linearno povecavanje traje sve
dok se ne detektuje pojava zagusenja.
-Detekcija zagusenja i multiplikativno smanjenje – nakon pojave
zagusenja, velicina prozora zagusenja mora biti smanjena. Jedini nacin
kako predajnik moze naslutit da je u mrezi nastalo zagusenje jest potreba
za retransmisijom segmenta. Do retransmisije moze doci iz 2 razloga:
Slucaj1 (vrijem RTO tajmera je isteklo) – istek vremena cekanja na
potvrdu, posljedica je gubitka segmenta ili potvrde i ukazuje sa velikom
vjerovatnocom, na mogucnost zagusenja. Zato, u ovom slucaju TCP
drasticno reaguje: postavlja granicnu velicinu prozora na polovinu trenutne
velicine prozora (sstresh=cwnd/2), postavlja na 1 velicinu prozora
zagusenja(cwnd=1), ponovo restartuje fazu sporog starta
-Slucaj2 (tri ponovljena ACK-a) – prijem 3 ponovljena ACK-a takodjer
ukazuje na mogucnost zagusenja. Nek segment moze biti unisten, ali postu
su primljena 3 ACK-a, segmenti koji slijede su uspjesno prenijeti. Ova
situacija se naziva brza retransmija i brzi oporavak. U ovom slucaju
reakcija TCP-a je blaža i ukljucuje sljedece korake: postavlja granicnu
velicinu prozora na polovinu trenutne velicine prozora (sstresh=cwnd/2),
postavlja velicinu prozora zagusenja na granicnu vrijednost(cwnd=sstresh),
vraca se na fazu izbjegavanja zagusenja
tom slucaju predajniku se mora postaviti ogranicenje koliko najvise okvira
smije poslati nakon nekog okvira prije nego sto stigne potvrda ili
odbijenica tog okvira.To ogranicenje se naziva velicina prozora, a sama
strategija se naziva strategija klizeceg prozora.Kada ne bismo imali to
ogranicenje, teoretski bi se moglo desiti da prijemniku treba neograniceno
mnogo memorije.Protokoli ovog tipa nazivaju se Selective-Repeating-
Protocol prokoli zbog toga sto prijemik izabira koje pakete posiljalac
ponovo treba poslati.Ukoliko je velicina prozora jednaka N nije potrebno
okvire numerisati brojevima vecim od N nego je dovoljno koristiti brojanje
po modulu N.Nedostatak SRP prokola je potreba za memorisanjem okvira
u prijemniku sto u nekim slucajevima nije prakticno.Alternativa koja
izbjegava potrebu za memorisanjem su protkoli Go-Back-N tipa.Kod ovih
protkola prijemnik ocekuje da primi okvire samo u ispravnom
redoslijedu.U slucaju da prijemnik primi okvir za koji utvrdi da nije
ispravan, on ce zahtijevati retransmisiju ne samo pogresno prenesenog
okvira nego i svih okvira koje je posiljalac poslao nakon spornog
okvira.Prijemnik ce nakon toga ignorirati sve okvire koji mu pristuzu sve
dok ne primi ispravnu verziju spornog okvira.Protokoli ovog tipa su
ocigledno manje efikasni od SRP prokola ali se gubitak u efikasnosti moze
tolerirati ako vjerovatnoca pogresnog prenoosa okvira nije velika.
Nacin rada
UDP je beskonekcioni servis sto znaci da se svaki korisnicki datagram
poslat preko UDPa tretira kao nezavisan datagram. Između razlicitih UDP
datagrama ne postoji veza. Korisnicki datagrami nisu numerisani a posto do
odredista mogu stici izvan redoslijeda UDP nije u mogucnosti da
rekonstruise njihov prvobitni redoslijed. Posljedica beskonekcionog nacina
rada je i ta da proces ne moze korisiti UDP za slanje toka podataka i da pri
tome ocekuje da UDP automatski vrsi pakovanje podataka u razlicite
datagrame. Umjesto toga, svaka poruka koju proces salje mora biti
dovoljno kratka da moze stati u jedan UDP datagram.
Kontrola toka i kontrola gresaka – UDP je jednostavan, nepouzdan
transportni protokol. Ne posjeduje mehanizme za kontrolu toka, za kontrolu
gresaka. Posiljalac ne moze znati da li je poruka koju je poslao uspjesno
prenijeta ili je mozda izgubljena ili duplirana u prijenosu. Prijemnik koji
provjerom kontrolne sume detektuje gresku, jednostavno unistava
datagram.
KONTROLA ZAGUŠENJA U ZATVORENOJ PETLJI
Mehanizimi za kontrolu zagušenja u zatvorenoj petlji pokušavaju da
prevaziđu zagušenje nakon što se ono pojavilo.
-Potisak(Back pressure)-ruter koji je postao zagušen, može tražiti od
prethodnog rutera da redukuje brzinu slanja paketa. Ruter kojem je zahtjev
upućen vremenom će i sam postati zagušen i uputiće identičan zahtjev sebi
prethodnom ruteru. Ovako, informacija o nastalom zagušenju se rekurzivno
prenosi unazad sve do primarnih izvora od koji se zahtjeva da smanje
opterećenje mreže. Nakon redukcije opterećenja , zagušenje će početi
posebno da se otklanja.
-Kontrolni (chocke) paket- paket koji se generiše u zagušenom ruteru i šalje
nazad izvornom hostu sa zahtjevom da redukuje brzinu slanja paketa.
Primjer chocke paketa je ICMP poruka za prigušenje izvora. Po prijemu
chocke paketa , izvor smanjuje brzinu slanja paketa odredištu na koje se
poruka odnosi. Kada chocke paketi prestanu dolaziti, izvor uspostavlja
prvobitni intenzitet slanja paketa datom odredištu.
-Implicitna signalizacija- sam izvor, bez pomoći rutera može na posredan
način detektovati izvjesne signale upozerenja o mogućem zagušenju u
mreži i nakon toga smanjiti brzinu slanja paketa.
-Eksplicitna signalizacija- -ruter izložen zagušenju može poslati eksplicitan
signal, npr. Postavljanjem nekog posebnog bita u paketima koje
prosljeđuje, kako bi pošiljaoca ili primaoca paketa obavjestilo o zagušenju.
Rekurzivno i iterativno razrjesavanje upita
Postoje 2 nacina obrade DNS upita: rekurzivno i iterativno razrjesavanje.
Rekurzivno razrjesavanje – kod rekurzivne obrade DNS upita klijen
ocekuje da konacni odgovor na svoj upit dobije direktno od servera kome je
postavio pitanje. Ako je domen koji se trazi u nadleznosti DNS servera,
razrjesivac direktno dobija odgovor. Međutim, ako se radi o udaljenom
domenu a informacija o njemu nije dostupna na lokalnom DNS server,
server saljezahtjev nekom drugom serveru i ceka na odgovor. Ako je
odgovoran za ime domena, roditeljski server ce vratiti odgovor, inace ce
proslijediti upit sljedecem serveru. Kad je upit konacno razrjesen, odgovor
se istom putanjom vraca unazad od serveera do servera, sve dok konacno
ne stigne do klijenta koji je izdao prvobitni zahtjev.
Iterativno razrjesavanje – kod iterativnog razrjesavanja server koji nije u
mogucnosti da obavi i razrjesavanje ne obraca se u sljedecem serveru, vec
nazad vraca IP adresu servera za koga smatra da moze razrjesiti upit.
Klijent ponavlja upit i salje ga ovom drugom serveru. Ako zna odgovor,
drugi server vraca klijentu odgovarajucu IP adresu, inace, klijentu vraca IP
adresu sljedeceg DNS servera. Klijent se sada mora obratiti trecem serveru
itd. Opisani proces se naziva iterativnim zato sto klijent povalja ist upit ka
vise servera.
TTL (Time-to-live)
TTL je vrijeme u sekundama koje definise koliko dugo infrmacija iz
odgovora moze boraviti u kes memoriji bilo kog servera koji dođe u njen
posjed. Poslije tog vremena, preslikavanje se smatra zajstarjelim, a svaki
sljedeci upit mora ponovo biti prosljeđen nadleznom serveru.
Datagram
Paketi koji se prenose na IP nivou nazivaju se datagramima. Datagram je
paket promjenljive duzine i sastoji se iz 2 dijela:zaglavlje i podaci.
Zaglavlje je podijeljeno na polja koja sadrze informacije bitne za rutiranje i
isporuku datagrama. Velicna zaglavlja je najmanje 20, a najvise 60 bajta.
Prvih dvadeset bajtova u zaglavlju su fiksni(uvijek postoje), a opcioni dio
je promjenljive duzine od 0 do 40 bajtova.Opis zaglavlja:
VERS(verzija) – cetverobitno polje koje definise verziju IP protokola.
Aktuelna verzija je 4, kojoj u ovom polju odgovara binarna vrijednost
0100. Postojanje broja verzije u svakom datagramu olaksava prelazak na
novu verziju IP protokola. Trenutno je aktuelan prelazak sa IPv4 na IPv6
Header Length (duzina zaglavlja) – u samom zaglavlju predvidjeno je
polje HLEN, koje definise duzinu zaglavlja izrazenu brojem 32-bitnih
rijevi. Min vrijednost je 5, a maks 15.
Type of service(tip servisa) – polje velicnie jednog bajta koje definise kako
ce datagram biti tretiran od strane rutera. Pojedinaci bitovi ovog polja
definisu prioritet drugima, nivo pouzdanosti i kasnjenja koje posiljaoc
datagrama ocekuje od rutera
Total length (ukupna duzina) – definise velicnu IP datagrama (zaglavlje i
podaci) izrazenu u bajtovima. Velicina ovog pola je 16 bita, sto znaci da
velicin datagrama moze biti maks 65535 bajta (2^16-1). Broj bajtova
podataka koji se prenose datagramom moze se odrediti tako sto ce se od
total length oduzeti velicina zaglavlja (4*HLEN)
POP3 I IMAP4
-Danas su u upotrebi dva agenta za preuzimanje poruka: POP3( Post office
Protocol- version 3, postanski protokol-verzija 3) i IMAP4(Internet Mail
Access Protocol,verzija 4)-POP3 je jednostavan protokol za preuzimanje
poruka ograničene funkcionalnosti. POP3 klijent je instaliran na računaru
primaoca, a POP3 server na mail serveru. POP3 počinje sa radom kad
korisnik startuje program za e-mailove, ili klikne dugme ''Send / Receive''
u programu kao sto je Microsoft Outlook sa namjerom da preuzme
pristigle email poruke iz svog postanskog sanduceta na mail server.
Program za emailove se obraća POP3 klijentu koji uspostavlja TCP
konekciju na portu 110 sa POP3 serverom. Po uspostavljenoj konekciji,
POP3 obavlja sljedeca 3 koraka: 1. Autorizacija, 2.
Transakcija,3.Ažuriranje-Autorizacija je provjera prava pristupa korisnika
mailbox-u na mail serveru, sto ukljucuje slanje korisnickog imena i
lozinke-Transakcija omogucava korisniku da pregleda sadrzaj i preuzme e-
mail poruke, jednu po jednu, iz svog mailbox-a. POP3 podrzava 2 rezima
rada: rezim brisanja i rezim cuvanja e-mailova. U rezimu brisanja, nakon
preuzimanja, e-mail poruka se oznacava za brisanje. U rezimu cuvanja,
preuzeti e-mailovi ostaju u korisnikovom mailbox-u. Rezim brisanja se
obicno koristi kad korisnik radi na svom stalnom racunaru na kome cuva i
organizuje sve svoje e-mail poruke. Rezim cuvanja se obicno koristi kad
korisnik pristupa svojim e-mailovima sa nekog drugog racunara kojeg
povremeno koristi.-POP3 koristi komande i odzive za
ARP i RARP
Za dinamicko prelsikavanje adresa u upotrebi su 2 protokola: arp(Address
Resolution Protocol-protokol za razrjesavanje adresa) i RARP(reverse
address resolution protocol)
ARP-Host ili ruter koji zeli da posalje IP datagram nekom drugom hostu ili
ruteru raspolate logickom (IP) adresom prijemnika. Da bi mogao biti
prenijet fizickim linkom datagram mora biti enkapsuliran u okvir. To znaci
da posiljalac datahrama pored logicke mora poznavati i fizicku adresu
prijemnika. Posto izmedju logickih i fizickih adresa ne postoji direktna
veza, neophodan je mehanizam koji ce omoguciti pronalazenje fizicke
adrese za da tu logciku.
Dinamicki pristum podrazumijeva mogucnost da se posaljilac obrati
primaocu sa zahtjevom da mu saopsti svoju fizicku adresu. ARP protokol
je protokol koji regulise konverzaciju predajnika i prijemnika u toku ovog
procesa.
Kad god nekom hostu ili ruteru zatreba fizicka adresa nekog drugog hosta
ili rutera u istoj mrezi on formira i salje na mrezu paket tipa ARP upit.
Ovaj paket sadrzi fizicku i ip adresu posiljaoca i ip adresu primaoca. Posto
posiljalac ne zna fizicku adresu primaoca, paket se emituje na mrezu. U
slucaju etherneta, broadcast se ostvaruje slanjem okvira na fizicku adresu
FF-FF-FF-FF-FF-FF. Svi hostovi i ruteri u mrezi primaju i obradjuju ARP
paket, ali samo onaj koji u upitu prepozna svoju IP adresu odgovara hostu
koji je postavio upit slanjem pkaeta tipa ARP. Host koji je postavio upit
uzim fizicku adresu iz ARP odgovora i koristi je kao odredisnu adresu u
okviru koji prenosi datagram do odredisnog hosta.
Sljedeca tri polja zaglavlja IP datagrama se ne koriste u fragmentaciji:
- IDENTIFIKACIJA - 16 bitno polje koje identifikuje datagrame koji
poticu iz istog izvora. Kombinacija izvorne IP adrese i vrijednosti polja za
identifikaciju na jedinstven nacin definise datagram kad on napusti izvorni
host.
Da bi se obezbjedila jedinstvenost, IP protokol koristi brojac za
oznacavanje datagrama. Uvijek kad salje datagram, IP izvornog hosta
kopira tekucu vrijednost ovog brojaca u polje za identifikaciju a zatim
uveca brojac za 1. Ako se datagram fragmentira, vrijednost polja za
identifikaciju se kopira u sve fragmente.
- FLAGSI (polje za markere) sadrzi 3 bita. Prvi bit je neiskoristen (nema
definisanu namjenu). Drugi bit, DF, postavljen ne vrednost 1 znaci Don´t
Framgment (ne fragmentiraj) i predstavlja instrukciju ruteru da datagram
nije dozvoljeno fragmentirati. Postavljajuci DF na 1, posiljalac je siguran
da ce datagram stici do odredista ˝u jednom komadu˝. Ako ruter ne moze
da prosledi datagram ni kroz jednu od raspolozivih fizickih mreza, ruter ce
unistiti datagram, a izvorno hostu ce poslati ICMP poruku sa obavestenjem
o gresci. Bit DF postavljen na 0 oznacava da je datagram dozvoljeno
fragmentirati. Treci bit polja FLAGS, MF (More Fragments) postavljen na
vrednost 1 ukazuje da datagram nije poslednji fragment nekog veceg
datagrama; postoji jedan ili vise fragmenata koji slede. Ako bit MF ima
MTU
Svaki protokol sloja veze definise format svog okvira.
Ogranicenje koje uvijek postoji je maksimalna velicina polja za podatke u
okviru (tzv. MTU – Maximum Transfer Unit).
Kada se datagram enkapsulira u okvir, ukupna velicina datagrama mora biti
manja od ove maksimalne velicine koja je difinisana ogranicenjima
nametnutim hardverom i softverom koji se koriste u mrezi.
Vrijednost MTU parametra se razlikuje od jedne do druge fizicke mreze: za
Ethernet 1,500 a za PPP mreze 296.
Da bi se IP protokol ucinio nezavisnim od fizicke mreze, projektanti IP
protkola su odlucili da maksimalna velicina IP datagrama bude jednaka
65,535 bajta.
Međutim, za ostale fizicke mreze sa manjim MTU datagram se mora
podijeliti na manje cjeline kako bi mogao biti prenijet kroz mrezu.
Ova podjela se naziva fragmentacija.
USPOSTAVLJANJE KONEKCIJE TROSTEPENIM
USAGLAŠAVANJEM
TCP se uspostavlja procedurom koja se zove trostepeno
usaglašavanjePretpostavimo da aplikacioni program(klijent) želi da
uspostavi TCP konekciju sa nekim drugim aplikacionim
programom(server). Cjelokupan proces započinje server. Server od svog
TCP-ja zahtjeva pasivno otvaranje konekcije. Pasivno otvaranje ne
uspotavlja konekciju, već samo daje dozvolu TCP-ju da prihvati zahtjev za
uspostavljanje konekcije koji eventualno stigne od neke udaljene
aplikacije.Klijentski program, izdaje zahtjev lokalnom TCP-ju za aktivno
otvaranje konekcije. Klijent zapravo saopštava TCP-ju da želi da ostvari
konekciju sa konkretnim ''otvorenim'' serverom.Opis svakog od 3
koraka:1.Klijent šalje prvi segment, tzv. SYN segment, u kojem je flag
SYN postavljen (tj. Ima vrijednost 1). Ovaj segment služi za sinhronizaciju
rednih brojeva. Klijent slučajno bira prvi redni broj i šalje ga serveru. Ovaj
redni boj se zove inicijalni redni broj (ISN). SYN segment je kontrolni
segment i ne sadrži bilo kakve podatke. Međutim, SYN segment ''troši''
jedan redni broj. Kada prijenos podataka bude počeo, redni broj za prvi bajt
podataka će biti za 1 veći od ISN broja2.Drugi segment (tzv. SYN + ACK
segment) šalje server. Kod ovog segmenta postavljena su 2 flaga: SYN i
ACK. Segment ima dvostruku ulogu. Prvo, ima ulogu SYN segmenta za
komunikaciju u suprotnom smjeru.Drugo, server koristi SYN+ACK da bi
potvrdio prijem klijentovog SYN segmenta. Iz tog razloga, u ovom
segmentu je postavljen ACK, a polje Acknowledgement Number sadrži
sljedeći redni broj koji server očekuje da primi od klijenta.
4 SLUCAJA KORISTENJA ARPA
1. Posiljalac je hosz koji zeli da posalje datagram
drugom hostu na istojmrezi. U ovom slucaju logicka
adresa koja se preslikava u fizicku je odredisna ip
adresa iz zaglavlja datagrama
2. Posiljalac je host koji zeli da posalje datagram hostu
na nekoj drugoj mrezi. U ovom slucaju host
pretrazuje svoju tabelu rutiranja i za dato odrediste
pronalazai ip adresu sljedeceg skoka(rutera). IP
adresa rutera postaje logicka adresa koja se
preslikava na fizicku adresu
3. Posiljalac je ruter koji je primio datagram namijenjen
hostu koji se nalazi na nekoj drugoj mrezi. Ruter
pretrazuje svoju tabelu rutiranja i za dato odredisze
pronalazi ip adresu sljedeceg skoka(rutera). IP
adresa sljedeceg rutera postaje logicka adresa koja
se preslikava na fizicku adresu.
4. Posiljalac je ruter koji je primio datagram namijnjen
hostu u istoj mrezi. Odredisna ip adresa datagrama
postaje logicka adresa koju treba preslikati na fiz.
Adresu
Identification – 16.bitno polje koje se koristi prilikom fragmentacije
datagrama.
Flags(polje za markere) – trobitno polje koje se takodjer koristi priikom
fragmentacije datagrama
Fragment offset(pomak fragmenta) – 13 bitno polje koje se koristi prilikom
fragmentacije datagrama
Time to live(vrijeme zivota) –brojac koji se koristi da bi se ogranicili
vrijeme zivota datagrama. Ako vrijme zivota dostigne 0 prije nego sto
datagram stigne do odredista on se unistava.
Protocol- 8 bitno polje koje ukazuje na protokol viseg nivoa koji korisit
usluge IP sloja. Ovo polje definise kome se isporucuje sadrzaj IP
datagramaa
Header Check Sum (kontorlna suma zaglavlja) 16-bitno polje koje se
koristi za verifikaciju zaglavlja
Polja Source IP address i destination IP address (adresa izvora i adresa
odredista)- sadrze 32-bitne mrezene (IP) adrese izvornog i odredisnog
hosta
vrednost 0, to znaci da je ovaj datagram poslednji fragment nekog veceg
datagrama ili se radi o datagramu koji nije fragmentiran.
- FRAGMENT OFFSET (Pomeraj fragmenta) (13 bita) definise poziciju
ovog fragmenta u okviru celokupnog datagrama. Predstavlja pomak
(offset) podataka u prvobitnom datagramu izrazen u jedinicama od po 8
bajta.
3.Treci segment(tzv. ACK segment) šalje klijent. Ovim segmentom klijent
potvrdjuje početni redni broj servera. Flag ACK je postavljen, a polje
Acknowledgment Number sadrži redni broj prvog očekivanog bajta. ACK
segment ne troši ni jedan redni broj, sadrži samo zaglavlje, ali ne i podatke.
ZATVARANJE
KONEKCIJE TROSTEPNIM USAGLAŠAVANJEM
Trostepeno usaglašavanje je uobičajeni način zatvaranja TCP konekcijeU
ovom slučaju strana koja primi FIN segment, kao odgovor salje FIN+ACK
segment, kombinujući tako u isti segmetn FIN i ACK segmente iz
procedure četverostepenog usaglašavanja.Klijent preskače FIN-WAIT-2
stanje i direktno prelazi u stanje TIME-WAIT. Nakon završene faze
prenosa podataka klijent izdaje komandu close. Klijentski TCP šalje FIN
segment i prelazi u stanje FIN-WAIT-1.Po prijemu FIN segmenta,
serverski TCP isporučuje serverskoj aplikaciji zaostale podatke zajedno sa
informacijom da konekcija mora biti zatvorena. Nakon toga , serverski
TCP prelazi u stanje CLOSE-WAIT odlaže slanje ACK segmenta na
primljeni klijentov FIN sve dok od svoje aplikacije ne dobije zahtjev za
pasivnim zatvaranjem.Kad serverska aplikacija izda komandu close, TCP
šalje FIN+ACK segment klijentu i prelazi u stanje LAST-ACK gdje čeka
na posljedni ACK. Kad primi posljedni ACK prelazi u stanje CLOSE
RARP
Rarp je protokol koji se koristi za pronalazenje logicke adrese masince
koja jedino zna svoju fizicku adresu
Svakom hostu ili ruteru dodijeljena je jedna ili vise logickih (IP) adresa
koje su jedinstvene i nezavisne od njegovih fizickih adresa. Host ili ruter
mora da zna svoju sopstvenu ip adresu da bi mogao da kreira ip
datagramae jer se ona koristi kao izvorna adresa u zaglaclju IP datagrama.
IP adresa masice se obicno cuva u konfiguracijskom fajlu na hard disku.
Postoje uredjaji koji ne posjeduju hard disk i ciji je operativni sistem u
poptunosti smjestne u permanentnoj memoriji (ROM). U romu se ne moze
cuvati ip adresa jer ip adrese dodjeljuje administrator mreze prilikom
prikljucenja masine na mrezu. S druge strane ovakva jedna masina moze
lahko saznati svoju fizicku adresu i da je onda iskoristi da uz pomoc
RARPa sazna i svoju ip adresu. Masina kreira rarp upir i emituje ga na
lokalnu mrezu. Neka druga masina na lokalnoj mrezzi koja zna ip adrese
svih hostova i rutera na toj mrezi odgovora porukom tipa RARP odgovor.
interakcije izmedju klijenta i servera-Nakon sto klijent uspostavi TCP
konekciju sa serverom na portu 110, server se prvi javlja slanjem ASCII
poruke. U toku faze autorizacije, klijent salje svoje korisnicko ime, a onda i
lozinku(komande USER i PASS).-Nakon uspjesne autorizacije, klijent
prelistava sadrzaj svog mailbox-a pomocu komande LIST. Server vraca
spisak poruka zajedno sa velicinama poruka. Spisak se zavrsava tackom.
Klijent, koji sada posjeduje spisak, preuzima poruke komandom RETR
navodeci redni broj poruke kao parametar. Klijent zavrsava fazu transakcije
komandom QUIT. Po prijemu ove komande server ulazi u fazu azuriranja,
kada iz korisnikovog mailbox-a brise sve poruke oznacene za brisanje.
Nakon zavrsenog brisanja poruka, server vraca odziv i zatvara TCP
konekciju.-
IMAP4--POP3 ne omogucava korisnicima da organizuju svoje e-mail
poruke na mail serveru. Takodjer, ne pruza mogucnost korisnicima da
djelimicno preuzmu e-mail prije nego sto odluce da li ce ga preuzeti u
cjelosti ili obrisati.-Protokol IMAP4 pruza sljedece dodatne mogucnosti:
1.korisnik moze provjeriti zaglavlje e-maila prije nego ga preuzme,
2.korisnik moze pretrazivati e-mail u njemu zadati string karaktera prije
nego ga preuzme, 3. korinsnik moze djelimicno preuzeti e-mail, 4. korisnik
moze da kreira, brise i preimenuje mailbox-ove na mail serveru, 5.korisnik
moze da kreira hijerarhijski organizovane mailbox-ove
Nacin rada
Slijedi niz aktivnosti u tipicnom ARP procesu:
1. Posiljalac posjeduje IP datagram namjenjen ciljnoj masini
poznate IP adrese
2. IP trazi od Arp da kreira Arp upit popunjen fizickom
adresom posiljalaca, IP adresom posiljaoca i cijlnom ip
adresom. Polje za fiz adresu se popunjava svim nulama
3. Poruka arp upita se prosljedjuje sloju veze gdje se enkapsira
u okvir. Izvorna daresa okvira je fizicka adresa posiljaoca, a
odredista je fizicka broadcast adresa
4. Obzirom da je okvir upucen na broadcast adresu, svi hostovi
ili ruteri primaju na mrezi okvir. Softver sloja veze izdvaja
arp paket iz okvira i prosljedjuje ga arpu. Ciljna masina
prepoznaje svoju ip adresu i prihvata paket.
5. Ciljna masica odgovara porukom tipa arp odgovora koji
sadrzi njenu fiz. Adresu
6. Posiljalac prima arp odgovor i koristi dobijenu fizicku adresu
ciljne masine kao odredisnu adresu za okvit kojim ce poslati
ip datagram iz koraka 1