SADRtA.

T
PAVAO PAVLiete: Drama u stihu i poetika
hrvatske moderne 1229

JOSIP VONCINA: HektOTovićeve splitske f'emt-

n!scenclje . 1252

CIRO CULIC: Vruje 1 gU3ti<ne . 1257

ANTE MARASOVIC: U vrtlogu sive praAine . 1268

• PRILOZI
ANATOLIJ KUDRJAVCEV: Stazama pikarskog romana 1296

ANTUN KISIC: ZadaTSki dnevnik • 1311

LIKOVNI PRILOZI
PETAR LETICA: ... suton ...., ulje na platnu
PETAR LETICA: »Barkac:, uz;e na platnu

Uređuju:

BRANKO BAVCEVIC. CVITO FISKOVIC, Z IVKO JELI CIC,

JERKO WUBETIC

Sin uređi>IBd IIDieCll:

NIKOLA lVANISIN (Zadar). JOSIP KIRIGIN (Hvar), FEDA SEHOVIC

(Dubrovnik), TOMISLAV SARWAK CZ&IIreb),
BRASLAV BOROZAN (Beoerad)

Izdavač: Književni krug u Splitu- Uredništvo l uprava Narodni

trg i{I - Telefon U-028 - Po!tt. pretinac 183 - Odgovorni urednik Zivko
Jellčlć - GodiAn!a pretplata 100.00 dinara - Pojedini broj 10.00 dinara
Tekući račun kod Službe društvenog knjigovodstva u Splitu broj 34400-678-12274
- Rukopiai M ne vraćaju - Tisak N o vinsko, izdavačko, t1akarako 1 traovi.D&ko
poduzM,e >Slobodna Dalmaclj... Split.
 ,
MOGUCNOSTI
GOD. XXVI SPLIT, STUDENI 1979. BROJ ll

DRAMA U STIHU I POETIKA HRVATSKE MODERNE

Pavao Pavličić

l. PROBLEM

Povijesne pojave poput hrvatske moderne nameću svakome razma-

tranju koje se želi baviti nekim njihovim posebnim aspektom donekle
ooobtte zadaće i ooobitu metodologiju. Rijeć je tu o razdobljima prema
kojima nismo stigli uspostaviti distancu jer smo njihove odjeke oojećali
praktički do jučer, pa zato nemamo prema nfuna ni pravoga povijesnog
od-nosa, a mnoge njihove osobine koje nas se danas doimaju kao važne
istom bi trebalo istražiti. Svakome ogledavanju nekoga posebnog pro-
blema u vezi s takvim periodom to nameće potrebu da se bavi i pita-
njtma koja nadilaze njegov specijalistički karakter. Takvo se istraživanje
anda mora najprije baviti određenjem vlastitoga predmeta, mora, dakle,
precizno naznačiti koji aspekt perioda želi oovijetliti i zašto se želi baviti
upravo njime. Neminovno, takva analiza mora onda zaći i u načelna
razmatranja o obilježjima perioda, o njegovim granicama, o 41jegovu
mjestu u povijesti nacionalne književnosti i o njegovu pravom karakteru.
Tako je i s izučavanjem drame u stihu u razdoblju hrvatske moder-
ne. Da bi uopće bilo moguće, ono najprije mora odgovoriti na dva
temeljna pitanja: na pitanje koji vremenski odsječak uzimlje u obzir,
i na pitanje koje autore iz vremena za koje se opredijelilo smatra pri-
padnicima modernističke stiJske orijentacije. Svako od tih pitanja znači
zapravo više od onoga što se na prvi pogled ćini da bi moglo značiti.
U prvome pitanju - u pitanju koji se vremenski odsjek uzima u raz-
matranje - sadržano je i pitanje što se smatra - i zašto se upravo
to smatra - razdobljem hrvatske moderne. U drugome pitanju sadržan
je takoder jedan dalekosežniji upit: pitajući Sf! koja ćemo djela iz toga
razdoblja analizirati, mi se zapravo pitamo što je uopće drama u stihu
i što je, napose, modernistička drama u stihu.
1230 MOGUCNOSTI

ZaAto se te dvije stvari uopće postavljaJu kao problematične, nije

valjda ni potrebno posebno obrazlagati. Na jedinoj strani, postoje prilično
podvojena mišljenja o tome kada zapravo hrvataka modema počinje
a kada zavriava, što je u očiglednoj vl!7ll s razlići1xlšću pred<><Hbi o -t(JIJle
ka.ko je uopće treba defi.nia'ati. 1 Odluka o vremenslrome odsječku na Jroji
ćemo usmjeriti patnju taJro dobiva donekle načelan karakter. S druge
strane, l'azdoblje hrvatske modeme - kako god da zamislimo njegove
wamce - obilježeno je sukobima starih i mladih, Ato u nekim slučaje­
virna može :ona<liti d razlliotih poetika, pa je Z8lto važno mati treba li kao
modemistićku dramu uzimati samo proizvode jedne od tih orijentacija,
ili proizvode ob~u. te ta.ka qpet odgovoriti na neka šia'e zasnovana
pitanja .•
Odgovon. na ta rpitanja, naime, u zadovoljavajućem obliku danas
u Zll8lll09ti nemamo, jer se ni modernistička drama u stihu, odnosno
·."ljezina poetika, nije do danas uspjela osamostaliti kao predme-t zasebne
his-toriografske refleksije.• Razlozi su tome stanju zacijelo dvojaki. Naj-
prije, bit će da oni leže u ćinjenici da smo 1lradicionalno navikli da
manifestacije modeme ·kao periods pratimo prvenstveno na drugim knji-
ževnim područjima, osobito u lirici, novelistici li eseju. Ako je takav
stav donekle razumljiv zbog okolnosti da su moderniati.čke rwmifestacije
.,.. tim područjima doista ; bile najizrazitije, on nam danas viAe ne ·može
biti dovoljan, jer smo se na primjeru hrvatske književnosti XIX stoljeća
osvjedoči.li da i drama - donekle protivno očekdvanjima - može pre-
sudno utjecati na formiranje poetilke perioda.3 Spomen drame XIX sto-
ljeća dovodd nas do drugoga u2ll'Oka spomenutome stanju : većina drama
a hrvatskoj ·književnosti XIX stoljeća pisana je u stihovima, pa je zaci-
jelo moderniatička drama u stihu ćee-to u znanosti shvaćena kao njezin
!18Stavak. Tako se ona onda nije isticala ·kao nešto problematično, pa
naši učenjaci više pažnje posvećuju modemističkoj drami u prozi, a kad
se i bave versificirani.m scenskim djelima, stih obićno ne uzimaju kao
odliku iz !roje bi se nešto dalekosežnije moglo zaključiti.'
U takvoj situaciji, razgovor o modernistićkoj d<rami u stihu mora
biti osobito svjestan svoje osuđeilOĐU na općenitost, l mora nastojati
da to owanićenje prstvari u svoju prednost. Nemajuć-i preciznijih koor-
tlinata u ranijim is1lraživanjima, on dvama naćelnim pitanjima Ato se
pred njega postavljaju - pitanju o vremenskome rasponu i pitanju o
djelima koja valja uzeti u obzir - mora prič-i u svjetlu jedne povijesne
spomaje: spoznaje, naime, o vatnosti kazaliAta i kazaliAnog života na
:nedi stoljeća, ali i o tome da su na dramsku produkciju utjecali i izvan-
·.terarni f81k.tori.5 Određujući, tako, ikoji će vremenski đijapatron uzeti
a obzir, ovo razmatranje mora posegnuti za nešto ranijim i neAto kasni-
jim manifestacijama od onih koje smo inače navikli nazivati moderni-
stičkima, i to upravo zato da bi granice postale uočljivije.• Ovdje čemo
zato govoriti o drami od poćetka devedesetih godina pa do prvoga svje-t-
skog rata. Izabirući, s druge strane, djela na koja će usmjeriti patnju,
ovaj razgovOI' l110l'8 itmati u vidu da je kazaliMe u to vrijeme svojina i
starih l mladih, pa sve što je u tome razd<oblju igrano (illi je napisano
i objavljeno da bi bilo igrano), stoji u nekoj bitnoj relaciji prema via-
P. PAVLICIC l DRAMA U STlflll l POETIKA ... 1231

daduĆEIII ulousu d prema poetici cazdoblja, za koju moramo pretpostaviti

da je postojala.
Na taj način, ova analirza ćini i vi6e i manje od anoga što bi, u neko-
me drugom sluča]u, moralo biti njezinim IX"avim zadatkom. Cini više
zato što U2lima veći wem.,.,.,... odsječak i vi6e autora, a manje zato što
svoj predmet - dramu u stihu - ne promatra striktno u granicama
poetike perioda. U tome, međutim, i leži šansa ovakvoga istraživanja:
budući da je razgovor o g~ranicama perioda moderne, pa i o njegovome
pravom kar&kteru j<xll ""' bitan nafin otvwen, takvo razmatranje je
u prilici i da pridonese boljem utvrđivanju granica moderne kao perioda,
i boljem defimran]u njezine prave prirode.

2. KORPUS

Već i prva pažljivija analiza korpuaa koji nas ovdje zaonima pokazuje
u kojoj je mjeri položaj drame u stihu u razdoblju modeme ooobit,
i u kojoj mjeri ona, upravo zato, rome poolutiti kao valjan pokazatelj
o poetici - ili o poetikama - toga perioda. N ailazlmo, naime, donekle
suprotno očekivanju, na neobično jasnu, na Uiu.zetno jednootavnu situ-
aciju, pa je takva djela veoma lako klasificirati i njihovo razvrstavanje
nameće se samo po sebi. Ta jednostavnost situacije nije, kako će se dalje
vidjeti, ni posljedica čvrstih i jednoznallnih poetićkih odrednica na koje
bi se ta djela oslanjala, a ni posljedica oko.hnooU da su drame u stihu
u tome cazdoblju malobrojne. Odmah je, l!lairiie, moguće uoćiti stanovitu
nesuglasnost između klasifikacijom dobivenih skupina, a usporedba s
ostalom dramskom produkcijom pokuuje da drama u stihu zauzima
- kvantitativno - veoma izraaj,to mjesto.
Sve veraificirane dramske produkte toga razdoblja moguće je bez
velike dileme razwstati u dvi(je velike slrup.ine: tragedije i lirske
drame.
Pod tragedijom se ovdje ne podrazumijeva svako dramsko djelo
s nesretnim završetkom, ali se u tu skupinu ne svrstavaju ni swno ona
djela na koja se mogu primijeniti klasicistički kanoni. Pojam tragedije
uzima se ovdje u nešto običnijem 11111islu i zasnovan je prije svega na
karakteru radnje i ftmkciji likova u djelu. U tragedije se, dakle, ovdje
ubrajaju ona djela u kojima se junaci sukobljuju s usudom (kao u antič­
kim telcstovima), s vlastitim karakterom koji ne mogu nadvladati (kao
u Shakespearea), ili opet s vladajućim moralom lli nekom općom moral-
nom idejom (kao u klasiciatičkim tragedijama). Pri tome je ooobito
važno da ishod djelovanja ]unaka redovito ima presudan utjecaj na
život zajednice kojoj oni pripadaju, ili se barem njihova borba odvija
pred očima te zajednice, pa je ona duboko za nju zainteresirana i u njoj
sudjeluje kao komentator.
Pojam lirake drame nije ovdje zasnovan na proietostl teksta poet-
skom atmooferom, niti opet na domilrUintnlm crtama stila kojim je drama
1232 MOGUCNOSTI

pisana, nego, kao i kod tragedije, na tipu radnje i ulozi likova u njoj.
Osobe koje se pojavljuju u lirskoj drami ne reagiraju kao cjelovite ljud-
ske ličnosti, nego isključivo kao nosioci jedne, dorninan1me - i najčešće
simbolične - crte, koja je odmah .-azaznatljiva. Zato dramski kanflikt
nije stvoren sučeljavanjem osoba, nego konfrontacijom pojmova koje
likovi! svojim dominantnim crtama zastupaju. Osobe u tim dramama
pojavljuju se isključivo kao majka, kralj, zaljubljenik, paž, krvnik, pa
samo tako i reagiraju, nemajući gotovo nikakvih drugih individualnih
osohina. Dramska radnja tu nema pravoga razvoja, nego je prije opis
stanja, ili opet pripovijedanje anegdote koja svoje značenje zasniva
prije svega na činjenici da se bavi anim važnim pojmovima koje likovi
zastupaj~: ljubavlju, materinstvom, zavišću i sličnima.
O svemu tome bit će još riječi dalje, sada je potrebno dodati samo
još jedno zapažanje. Mode.-nistička tragedija ima u evropskoj književ-
nosti uzore u Shakespeareu i Schilleru, pa je to naAa znanost i zapazila;
uzor lirskih drama najčešće je tražen u Maeterlincku, Ibsenu i drugim
autorima simbolističkih i uopće poetskih dramskih tekstova.'
U prvu skupinu mogle bi se svrstati drame Miletićeve, drame Milana
Senoe,8 i njima je glavni uzor lako naći u Shakespeareu. Ti se tekstovi
bave velikim događajima iz nacionalne povijesti, prikazuju kraljeve u
tragičnosti njihova historijskog poslanja, nastojeći istaći i njihovu indi-
vidualnu ljudsku patnju. U tu bi skupinu trebalo svrstati i drame Ante
Tresića-Pavićića,' koje se takoder bave povijesnim likovima. U tu bi
grupu još išla i druga dva, nejednako poznata i nejednako popularna
teksta; riječ je o Ogrizovićevoj Hasanaginici i o Begovićevoj Gospođi
Wa!ewskoj.l 0 Ogrizovićevo djelo duguje valjda ponajviše Shakespeareovu
Kralju Learu, jer je zasnovano na sličnome motivu sukoba dvoje ljudi
koji se iskreno vole, ali ih ponos vodi u propast. Gospođa Wa!ewska
kao da stoji u nekoj vezi s Lessingom, Schillerom i uopće s njemačkom
građanskom tragedijom, samo što je to donekle zamagljeno mnogobroj-
nim salonskim elementima koje je Begović unio. Ipak, i tu imamo sukob
ljubavi i dužnosti, sudbinu zajednice u rukama pojedinca, sudjelovanje
te zajednice u pojedinčevim odlukama i niz drugih tragičkih elemenata.
Lirskih drama irna više, ali su, čini se, bile manje popularne i ·manje
je njih doživjelo da dođe na pozornicu, premda ih je dosta tiskano.
U tu skupinu treba ubrojiti Begovićeve mladenačke tekstove Na moru,
MenuP.t, Pod ciganskim šatorom i Fernando i Korisanda. 11 U svim je
tim djelima radnja jednostavna, likovi su plošni i imaju po jednu domi-
nantnu crtu. U tu skupinu treba, nadalje, ubrojati Ogrizovićeva Proljetno
jutro, jednočinku o ljubavnim igrama dvoje mladih, ali i njegovo kas."""ije
Objavljenje, 12 koje je ipak, po mnogim svojim komponentama izrazito
složeniji tekst. Tu su, nadalje, Vojnovićeve drame Smrt majke Jugovića
iz 1907. i Imperatri.r iz 1914., obje izrazito simbolistički ko~cipira~e.
prva prožeta jugo:-tacionalističkom egzaltacijom, druga nešto maglovitija,
premda joj Vojnović, u predgovoru knjizi u kojoj je izašla, 1918., pripi-
s•Jje isti takav karakte:. Napokon, tu je i niz Galovićevih drama, od
rane 'i'amare, preko trilogije Mors regni, do Večernje pjesm(?, Pjesme
većcri, Marije Nlagdalcne i drugih manjih tekstova." Trilogija Mors
P. PAVLICIC l DRAMA U STIHU I POETIKA ... 1233

regni ima donekle 0110bit status, jer je u prvome njezinom dijelu vidljiv
utjecaj Shakespeareova Macbetha, ali likovi i radnja ipak nedvojbeno
funkcioniraju onako kako je to i inače slučaj u lirskoj drami.
Već je dosada rečeno da se ove dvije skupine drama u stihu bitno
razlikuju po načinu razvijanja ~adnje i po funkciji likova. Sada, kad je
dat sUli181I"an uvid u kocpus o kojemu je riječ, može se konstatirati jo!
nešto: tragedije redovito imaju više činova (češće tri nego pet, za razliku
od drame XIX stoljeća), dok je kod lirskih drama češća jednočinka, ali
se pojavljuju i tekstovi u više činova, kakav je slučaj, recimo u Vojno-
vića, Begovića ili Ogrizovića." Cinovi se tada obično i ne nazivaju čino­
vima, nego im se pridaje kakav drugi naziv: slika, pjevanje, pojava ili
slično; ti su naslovi, kako će se dalje vidjeti, takoder na svoj način
indikativni.
Ovakva polarizacija, ovako izrazito opredjeljivanje naših autora za
samo dva glavna tipa drame u stihu, sad je to - treba se nadati
očito, ne može biti slučajno, ono mora imati uzrok u nekome v.me ili
manje i.zgo"ađenome mišljenju o drami u stihu, ili. možda čak i neke
poetike. Kakva su ta stajališta, u ovome času još nije moguće reći.
Postalo je, međutim, očito da se glavna zadaća razmatranja o drami
u stihu u ~azdoblju modeme i sastoji u tome da utvrdi razloge ovakve
polarizacije, da ocrta stavove koji iza nje stoje i da naznači što ta pola-
rizacija govori o drami hrvatske moderne i o tome razdoblju uopće.
Da bi to bilo moguće, potrebno je analizirati još niz aspekata drame
u stihu.

3. STIH

Postoje jaki razlozi da se najprije ispita repertoar stihova upotrijeb-

ljenih u versificiramoj drami, način njihove organizacije i okolnosti
njihove upotrebe. Ako se, naime, dvije opisane skupine tako izrazito
međusobno razlikuju, onda bi iz njihova načina služenja stihom morali
postati jasniji uzroci njihova razlikovanja, a mogao bi izaći na vidjelo
i njihov odnos prema činjenici vlastite versificiranosti, tradicija •na koju
se oslanjaju, pa onda, barem posredno, i status koji se u tome razdoblju
drami u stihu pridaje.
Ni na tome polju situacija nije osobito složena. Repertoar stihova
razmjerno je skučen, a neke najopćenitije njihove karakteristike odmah
se pokazuju. Tako je, npr., izrazito češća stihićka organizacija od stro-
fičke, premda se i ova posljednja ponekad javlja (npr. u Begovićevim
tekstovima), 15 a razmjerno je često lomljenje stiha u dvije ili ćak i tri
replike, da bi se tako dijalogu pribavio lakši, razgovorni ton.
Odmah je lako uočiti da su izrazito najčešća dva stiha jedanaesterac
i deseterac. Jedanaesterac se pojavljuje obično u obliku 5+6, a ima
dvije varijante, katalektičku i akatalektičku. 16 U primjeni tih dviju
varijanata teško je uočiti neku pravilnost, osim što je donekle moguće
1234 MOGUCNOSTl

govoriti o tendenciji da se katalelotilćka varijanta umne na osobito vd-

nim, emotivno po~ mjestima u tekstu; ipak, radi se tu upnovo
o tendenciji, a ne o pravilu. Desetenc također ima dva temeljna oblika,
4+6 i 5+5, s tian da je ovaj drugi oblik izrazito će§ći_17 O vezi tipa
deseterca sa sadrlajem moguće je reći samo ttol1ko da je oblik 4+6
će§ći u anim tekstovima koji .nagla.§avaju svoju vezu s narodnom tradi-
cijom; ·takvih je tekstova maJo, pa je to valjda i razlog razmjerno rjeđem
pojavljivanju toga oblika deseterca (ima ga, recimo, u Ogrizovićevoj
Hasanaginici i u Vojnovićevoj Smrti majke Jugot>ića). Ta okolnost za-
pnovo ne čudi, jer stih u ovome razdoblju u dramu ne dospijeva iz
domaće tradicije, osim izuzetmo. Velika većina dramskih stihova XIX
stoljeća bila je pisana desetercem 4+6, dok sada prevladavaju jedana-
esterac r drugi tip dj!Seterca. J edanaestercu podrijetlo zacijelo treba tra-
žiti u njemačkoj i tal.ljanskoj književnosti, dok će desetercu 5 + 5 pod-
rijetlo najče§će, zacijelo, također biti strano. 18
Zamimlijivo je da se ta dva stiha ćeato altemiraju unutar istoga
dramskog teksta, opet bez neke veće pnovi.lnooti, ili barem bez pravil-
nosti koja bi vrijedila za sve drame. Svaki od autora ipak - onda kad
se ne radi o versifikatorskim greškama - nastoji da tome alterruranju
dade i neko značenje, obično tako da izmjenom r~tra sugerira i pro-
mjenu raspol&enja. O tome će, međutim, joA biti riječi, pa će se vidjeti
da ipak· postoji i neko v!8"dajuće mišljenje o tome koji je stih podoban
za koji sadržaj; sada je potrebno dodati da se od ostalih stihova jo!
pojavljuju dvanaesterac (kod Begovića, u Gospođi Wa!ewskoj), osmerac
(također u njega i u Vojnovića), a da se deseterac i jedanaesterac ćesto
lorne unutar iste repl:i•ke, u nast~anju da se stvori privid nekoga tipa
slobodnoga stiha (tako biva npr. u Galovića), premda metrički kuakter
tih stihova ostaje uglavnom svagda očit. 19
U situaciji u kojoj postoji tako izrazita prevlast spomenutih dvaju
stihova, bit će osobito zanimljivo ispitati upotrebu drugih stihova unutar
tekata koji je inače pisan desetercem ili jedanaestercem. Ovako česta
pojava tih dvaju stihova, naime, kao da svjedoči o tome da ih se u doba
modeme smatra univerzalnlma, llpOI!Obnima da pokriju različite sadr-
žaje, pa se tako oba, bez veće nzl:ike, poj&IV!juju i u tragediji i u lirskoj
drami. Uvođenje drugih stihova u tekst, dakle, bit će redovito dublje
motivi.-ano, nosit će neku osobitu poruku i metrička fonna dobit će
status osobito važnoga si8nala. Naćelno se može reći da postoje .tri tipa
takvih situacija.
a) Prvi je tip onaj kod kojega uvođenje novoga sUha naglaiava
osobit status replike za koju je izabran, izdvajanje te replike iz cjellne
teksta i neku osobitu njezinu namjerm. Takav slučaj imamo u ranim
Begovićevim tekstovima u kojima se pojavljuju korov! i u kojima se
inaće ponekad pjeva, a ima toga i u ranim Galovićevim tekstovima.
Drugačiji tip stiha uzimlje se redovito onda kad se og!a.iavaju korovi,
ili opet onda kad neki od likova zapjeva; obično se tada i svira, i to se
u didaakaliji posebno naglaAava."' A to upućuje na jedan nedvojben
zaključak: stih se u doba modeme u drami ne uzima kao obično ukra-
sno sredstvo, kao način da se efikasnije djeluje na čitatelja ili gledaoca,
P. PAVLICIC l DRAMA U STIHU l POETIKA •.• 1235

nego je on si(lnal osobitoga žanrovskog statusa takvog tipa teksta, poseb-

noga načiina na koji takav tekst treba primati. Osobito je to važno kođ
lirskih drama, jer one veo! sllli1<JIII svojom temom, funkcijom likova,
stihom ; drugian elementima upućuju na neku vezu s lillikom, pa bi se
onda i stih možda mogao shvatiti kao produlot te veze; ovakvi slučajevi,
medutim, jasno pokazuju da nije tako, nego da se drama u stihu razu-
mijeva kao nešto posebno.
b) Stih se u tim dramama pojavljuje i kao signal osobitoga statusa
lika, njegovoga karaktera, ali također i stupnja njegove važnosti. Poslužit
ćemo se jednim primjerom iz Tresić-Pavičićeva opusa, premda takvih slu-
čajeva ima više. U Katarini Zrinsko;, tragediji u kojoj je većlo1a teksta
pisana jedanaestercem 5+6, najčešće akatalektičkian, postoje dva lika
koji izrazito odstupaju od toga načina služenja metrom; to su Frankop&""l
i Tattenbach. Frankopan se u toj drami dosljedno služi desetercem 4+6.
dok se Tattenbach ogldalva isključivo u prozi. Frankopan je, pri tome.
po svome statusu u drami lik po svemu bli2ak i ravnopravan glavnim
likovima, pa je čak, u stalllovitome smislu, i jedan od glavnih pokretača
radnje, dok je Tattenbach izrazito komična figura, lik koji se pojavljuje
gotovo isključivo zato da bi stvorio kon-trast i protutežu protagonistlma.
Zanimljiv je ovaj ptimjer Pliiie svega zato ito pokazuje vrlo raz-
vijen Tresićev osjećaj - i osjećaj njegovoga vremena - za sposobnos~
stiha da si8Dalizira onaj kontekst jz kojega je d<>Mo i kojim je obilje-
žen, pa da onda tim znaten,jem obilje!i i lik koji se njime služi. Fran-
kopan, ~naime, govori desetercem zacijelo zato da bi se naglasila na
jednoj strani njegova epska, junaćka priroda, a na drugoj strani zato
da bi se potcrtala njegova bliskost s narodom kao vojnika i političara­
-praktičara. Tattenbach pak upOOrebljava prozu zato što je on osoba
kojoj u tragediji zapravo nije mjesto, što su mu nedostlžne tragične
visine i zato Ato dolazi iz drugačije clru!tvene situacije.
I jedno i d:rugo dosta precima svjedoči o svijesti onoga vremena
o drami u stihu •kao nekome zasebnom entitetu; upotreba stiha u ovorno
slučaju jasno to ·pokazuje. Frankopanov deseterac upućuje ne samo na
narodnu poeziju, nego i na onaj tip naše drame u kojemu su svi likovi
govorili desetercem 4+6; Tattenbachova proza pak upućuje na običnost
lika, ali i na onu vrstu dramskoga teksta kojoj je proza - Sljl&tra se
tada - jedina i llrin\jerena. Stih, daJde, upućuje i na tradicijski kontekst
uz koji lik treba vezati, pa se na taj način jasno vidi da je drama u stihu
u svijesti autora i čitalaca onoga doba postojala kao osobit i samosvojan
tip teksta.
e) O tome svjedoči i treće na:§e zapažanje o upotrebi stiha u ovim
tekstovima. Cini se, naime, da se smatralo kako je stih svima njima
primjeren zbog zajedničke crte koju svi oni posjed~u. Do takvoga za-
. kljućka dovode nas neki ·koncepti Galovićev!h ptsama ilntendantu Bachu
i prijatel"' Ogri:zovWu Ato ih je Bene&ć objavio uz prvu ·knjigu njegovih
Drama. Ta su pisma naptsana i odasl811a u povodu izvedbi Galovićevih
tekstova u Zagrebu, a jz njihovih se koncepata vidi da je prvi Galovićev
izvedeni dramski tekst, Tamara, napisan najprije u desetercu, a da su
kasnije onda ti stihovi prebvorEI>i u jedanaesterce. Kaže Galović: ...Sto
1236 MOGUCNOSTI

se tiče 'Tamare', ne mogu Vam je joi predati, jer moram najprije da

izgladim neka mjesta i da većinu deseteraca - po nagovoru i uputi
gg. dr. Andrića i dr. Ogrizovića - pretvorim u jedanaesterce, koji -
priznajem sada i sam - mnogo bolje pristaju uz onako tmuran i krvavi
milieu, a 4~eterci će ostati samo u lirskim partijama ...21 A u drugome
pisrilu: », •• promijenio sam mnoštvo deseteraca u jedanaesterce, a oso-
bito na dramatičnijim mjestima, pa će tako - mislim - i dikcija proiZ-
voditi ~iji dojam.~ 22
Dobro je tu zapaziti dvije stvari. Prvo, da je Galović, kao mlad
autor, prihvatio sugestiju o promjeni stiha ne samo kao ~mišljenje Andri-
ćevo i Ogrizovićeva, nego gotovo kao neku opću istinu, kao nešto što
je prav~ dramskoga stvaralaštva u koje se on, Galović, istom upućuje.
Očito je, dakle, da u to vrijeme postoji prilićno rašireno mišljenje kako
neki stihovi osobito pogoduju nekim sadržajima, pa je tako jedanaesterac
primjereniji tmurnome i krvavom, kako se izrazio Galović o vlastitome
djelu. S time je u vezi i drugo zapažanje kod kojega je vrijedno zastati.
Iz koncepata Galovićevih pisama proizlazi - opet kao neko opće mjesto
i prošireno mišljenje - da su jedanaesterci osobito primjereni dramatič­
nim sadržajima, dok su deseterci pogodniji za lirske. 23 To onda donekle
objašnjava zašto je jedanaesterac tako čest upravo u tragediji, premda
tradicija devetnaestoga stoljeća u nas sugerira deseterac.
Odatle, pa do nešto općenitijega . zaključka o cijelome fenomenu
samo je korak: ako se u doba moderne smatra da je pojedini stih pri-
mjereniji nekome tipu sadržaja, onda iz toga logično slijedi da je stih
uopće, svaki stih, takoder primjeren samo nekim sadržajima, dok za neke
druge treba uzimati prozu. O tome da se na stvari tada gleda upravo
na taj način, svjedoči i činjenica da se i jedanaesterac i deseterac upo-
trebljavaju i za tragediju i za lirsku dramu, što ne može značiti drugo
no to da se smatra kako one imaju nešto zajedničko. A zajedništvo svih
versificiranih dramskih tekstova, reklo bi se u ovoj fazi analize, leži
prije svega na terenu sadržaja: i tragedija i lirska drama bave se takvim
sadržajima za koje je stih osobito pogodan.

4. ODNOS PREMA DRAMI U PROZI

Ako je u jednoj skupini dramskih tekstova stih upotrijebljen zato

:ito se smatra da je on osobito primjeren njihovu uzvišenome ili lirskom
predmetu, onda je logićno očekivati da se nikakav sličan tip sadržaja
ne pojavljuje u proznim dramskim tekstovima. Premda donekle simpli-
ficirano i možda prenagljene, to se očekivanje u velikCIInl svome dijelu
doista i ispunjava. Kao što je, naime, u versificiranoj drami situacija
razmjerno jasna, pa je prilično lako načiniti klasifikaciju, tako i kod
drame u prozi nailazimo na razmjerno pregledne prilike, pa ni tu kao
da oko klasifikacije ne može biti osobito velikoga spora. Dramu u prozi
moguće je, čini se, podijeliti u dvije velike skupine: drame i jednočinke.
P. PAVLICIC l DRAlW'A U STIHU I POE7'IKA .•. 123T

Podjela nije nipo!jto samo fonnalna, jer ju je mogu&! potkrijepiti i dru-

gim razlozima. Drama i jednočinka se, naime, u doba moderne prilično
jasno razlikuju i po drugim aspektima osim formalnoga, pa je to razli-
kovanje lako uočiti i opisati. Najvažnije nam je ipak ovdje da se one
međusobno i2lrazito razilaze i na sadržajnome planu. Dalje bi ta tvrdnja
trebala dobiti i čvršću potkrepu, ovdje je moguće reći samo toliko da
je prozna drama u više činova orijentirana prema narativnim sadrža-
jima, dok je jednočinka više zabavljena lirskima.
Usporedba između drame u stihu i drame u prozi u razdoblju mo-
derne može se sada provesti na dva nivoa: na jednoj strani s obzirom
na opće karakteristike jedne i druge skupine, a na drugoj s obzirom na
posebna njihova svojstva, tamo gdje skupine jesu međusobno usporedive.
Oba tipa drame u stihu zato ćemo najprije usporediti s dramom u prozi,
a potom s jednočinkom.
a) U odnosu na dramu u prozi koja se sastoji od više činova, drama
u stihu predstavlja zasebnu skupinu i od nje se veoma izrazito razlikuje.
Kako smo nastojali pokazati, drama u stihu bavi se dvama tipovima
sadržaja: tragičnima i lirskima, a iz toga logično proizlaze njihove karak-
teristike na nivou likova i ·radnje. Tragične teme redovito su povijesne,
dok su lirske izvanvremenskoga karaktera. Drama u prozi, naprotiv,
bavi se posve drugačijim krugom tema, kakve se u versificiranome
dramskom tekstu tada i ne mogu pojaviti. To su, ponajprije, drame iz
suwemenog života, nerijetko s naglašenom socijalnom komponentom.
Nerijetko su tu teme iz seoskoga života, s motivom socijalno uvjetovane
bračne nevjere, klasnih sukoba, pa s cijelim spektrom psiholoških i
pseudopsiholoških tema. 24
Radnja u ti:m tekstovima nije usporediva ni s radnjom u tragedija-
ma ni s radnjom u lirski.m dramama. Tu junak ne odlučuje o sudbini
zajednice kojoj pripada, kao u tragediji, niti je nosilac nekih univerzal-
nih karakteristika kao u lirskoj drami; uvijek je rijeć o pojedinačnome
slučaju, radnju redovito treba shvatiti doslovno a ne simboličk.i, dok je
motivacija u njoj realistička: likovi su obilježeni svojim socijalni·m
podrijetlom ili individualnim psihološki:m osobinama.
Ovako surnaran opis ne mora nužno biti i nedovoljan za zaključak:
očito je, naime da drama u prozi i drama u stihu kreću od različitih
polazišta, opredjeljuju se za O'azličitu tematiku, te onda pokazftju i niz
razlika na nivou tipa radnje, ocrtavanja lika, motivacije i na drugim
razinama. Temeljna razlika možda ipak leži u stupnju konvencionalizi-
ranosti jednoga i drugoga: drama u stihu konvencionalizirana je na izra-
zitiji i drugačiji način, pa dok drama u prozi svoje konvencije zasniva
na približavanju zbilji, drama u stihu upravo podvlači razlike između
scenskoga zbivanja i svakodnevnoga života, tražeći već od po&!tka dru-
gačiji pristup i drugačiji način primanja.
b) Nešto drugačije stoje stvari s odnosom drame u stihu i jedno-
činke. Tragedija s jednočinkom uopće nije usporediva, osim u izuzetnim
slučajevima, kad dolazi do interferencija kao u već spominjanome prvom
dijelu Galovićeve trilogije Mors regni, premda i u takvim slučajevima
razlika izmedu jednoga i drugoga ostaje očiglednom. Interesantne rezu!-
:1238 MOGUCNOSTI

tate, međutim, mogla bi dati woporedba između jednočinki i lirskih

. drama. I u jednočinkama su, naime, likovi često obilježeni jednom temelj-
nom karakteristikom (koja je obi<!no arhetipski obojena), a sukob likova
.zap.-avo je sukob tih glavmh njihovih osol:rina. Nema socijalne obojeno-
sti likova niti ambijenata, motivacija je slobodnija, sve je usmjereno
k crtanju stanja ili atmosfere.25 Usporedba jednočinke i lirake drame
također pokazuje da se ta dva tipa teksta nerijetko podudaraju i po
. atilu; po krugu tema za koje ae opredjeljuju (vellke teme: ljubav, ljubo-
mora, zavist, slavobleplje, sudbina pjesnika itd.), po tipu didaskalija
koje se u njima javljaju itd. Lako je onda razumjeti kako ae i wto
u Oljrimvićevoj knjizi Godina ljubavi'" liraka drama u stihu Prol;etno
jutro našla s oatalirn trima dramakim tekatovima koji su svi u prozi,
pa s n!f.ma ćimi i jedinstven ciklus, jer svi nose nazive po godilnjirn
dobima i dobima dana. Sve su te drame, naime, jednočinke, pa je oč>to
da se bliskoet tona i ugođaja nametnula kao presudan činilac, vamiji
ad okolnoati da je jedna ad tih drama u stihu.
To kao da navodi na jedan pomalo neočekivan zaključak: tematika,
komporzicija i temeljni ugođaj djela u to su vrijeme vamiji ad činjenice
da je jedan tekat u stihu a drugi u prozi, pa razlika stiha i prorre ne
odlučuje o karakteru tekata tako i2Jrazlito kao drugi elementi. A to onda
kao da nudi i odgovor na pitanje zašto je li4"ska drama od više činova
(kao npr. Vo}novićeve) usPorediva s jednočinkom u prozi, a nije s dra-
mom ad više ćimova u prozi. Očito je da se lirski stil i stanoviti tip
gradnje djela vezuju na jednoj atrani za atih, a na drugoj za okolnost
da je tekst u jednome činu.
Ustanovimo li aada da i li!rska drama i jednočinka stoje u nekoj
relaciji prema lirici uopće, pitanje o1 upotrebi vE!ZBlKlga l nevezanog
govora rje4ava naan se samo po sebi. Ako je naime drama u atihu izve-
dena iz lirake poezije u stihu, jednočinka je izvedena iz pjesme u prozi
{jer pjesma u prozi tada je već dobro poznata), kao što bi lirska drama
od više činova bila pandan spjevu od više pjevanja, pa se činovi u takvo-
me igroka7Ju doista ponekad pjevanjima i nazivaju (v. npr. u Vojno-
vića).
To, međutim, <kao da nas uvodi u jedan nov .~wug pjtanja koja se
tiču odnosa drame u stihu prema drugim književnim rodovima.

5. ODNOS PREMA DRUGIM KNJIZEVNIM RODOVIMA

Između drame u stihu i pripadnika drugih književnih rodova postoje

Izrazite podudarnosti. Riječ je prije svega o podudarnostima tematske
naravi, ali i o sličnostima druge wste. Već je i ta konstatacija, međutim,
dovoljlla da nas upozori kako imamo posla s osobitim tipom situacije
i kako se upravo na tome terenu modema može jasno razgraničiti od
razdoblja koje joj je prethodillo. Općenito je, naime, moguće reći kako
je sva naša književnost XIX stoljeća pokazivala tendenciju jasnoga raz-
 P. PAVLICIC l DRAMA U STIHU l POETIKA ... 1239

likovanja među rodovmna na svim razinama: 1118 tematskoj, stilskoj, me-

tričkoj i drugima. Osobito je to jasno vidljivo u drami koja - u svo-
joj dominantnoj ldasicističkoj orijentaciji - nastoji da se po mnogim
karakteristikama izdvoji i razlikuje, između ostaloga i zato !to se drama.
u mnogim situacijama amaflrala glaWlim i vodećim, za narod i njegovo
uzdizanje najvdnijim rodom.
U doba modeme situacija se mijenja. Da bismo modalitete te pro-
mjene ispitali i da bismo poku!ali razwnjeti njihovo značenje i implika-
r cije, usporedit ćemo ovdje dramu u stihu na jednoj strani s prozom
a na drugoj s pol!2ijom.
l. Proza onoga doba ima, kao uostalom i drama, dva izrazita pola
koji se po mnogim svojim ooobilllama izrazito razl;Jruju. To su na jednoj
strani n>ma~n, a na drugoj novela. Roma<n je ili povijesni, ili opet reali-
stički; povijesni roman nastoji na uspostavlja<nju neke bitne relacije
i:mneđu prošlosti i sadašnjosti; <realistički roman zabavljen je prije svega
socijalrum proces>ma na selu i u gradu, polazeći od p<remise o potrebi
djelovanja literature u zbilji. Novelistika je drugačija. Ona je zaokup-
ljena drugačijim sadržajima, a služi se i drugačijim stilom i tipom iskaza
uopće. Sadržaji su njezillli, u boljim ostvarenjima, pretežno psihološki,
i.ntimistićki ili fantastični, dok joj je stil liraki, ekspresivan, naglaAeno
artistićlri, usmjeren na istraživanje jezičnih mogućnosti i stvaranje almo-
sfere.n
Prihvati li se ovakav - sumaran, naravno, i ovlašan, ali za ovu
prigodu možda i dovoljan - opis, onda je usporedbu između drame
i praze razmjerno lako provesti. Ućinit ćemo to s objema komponentama
drame u stihu.
a) Tragedija je d011ekle usporediva s po'l(ijesnim romanom, pa s nji-
me dijeli i status i neke od oaobina. Dijeli ona s njime, najprije, teme,
motive iz hrvatske povijesti i njezilllih prijelomnih trenutaka. Dijeli ona
s njime, dnlgo, i temeljni svoj interes: i drama i roman zanimaju se
poglavito za sudbinu istaknutoga pojedinca u velikim povijesnim proce-
sima, pa jedno nastoje osvijetliti drugim. S!ičaln lm je, napokon i status:
i tragedija i povijesni roman nastavljaju se na vrlo izrazit i očigledan
118&1 na ideje i gibanja u hrvatskoj književnosti XIX stoljeća, pa čak,
na stanovit način, predstavljaju njihovo nastavljanje ili barem njihov
<>dbljesak, jer 1118 sličan način shvaćaju i svoju temu i svo;u ulogu
u obradi te teme. Podrobnija bi analiza zacijelo pokazala koliko su te
dodirne toćke važne za svaku od ovih književnih manifestacija, ali da
•u njihove sličnosti velike, u to, čini se, ne treba sumnjati. Uostalom,
nije slučajno da se u to •vrijeme smatra važnom zadaćom upravo drama-
tizacija Kumičićevih historijskih romana.28
b) Lirllka je drama usporediva s novelistikom. I jedno i dcugo zabav-
ljeno je intimist:i&im, lirskim temama, i jedno i drugo mnogo se trudi
oko stila, i jedno i drugo sadrži u sebi jaku sklOIIlOSt prema slmboličnome
i fantasti6nom. Stanovite strukturalne podudarnosti :mogu se naći ne
samo između Galovićevih lirakih drama i njegove novelistike, nego tako-
đer i i>među lirake drame i novele uopće u to doba. S obziro n da i
jedno i drugo izvire iz sličnoga senzibiliteta i sličnog shvaćanja književ-
1240 MOGUCNOSTI

nosti, podudarnosti su vidljive u temeljnoj atmosferi i vodećem interesu

u tim tekstovima, a također i u nizu pojedinosti, osobito stilskih, kao
i onih koje se tiču karakterizacije likova i niza drugih komponenata.
2. Lirika u doba modeme doživljava veliki zaokret i naša je tradi-
cionalna predodžba o tome periodu zasnovana u velikoj mjeri upravo
na toj promjeni. O uzrocima te pojave - od otvaranja prema stranim
utjecajima, do oslobađanja lirike njezine budničke uloge - moglo bi se,
dakako, naširoko .raspravljati. Osnovne crte, međutim, odmah su uočljive.
Pojavljuje se u to vrijeme nov odnos prema razini izraza u lirici, i to
u dva smisla: prvo, tako da se inzistira na usavršavanju izraza, na
stilskoj inovaciji, na akustičkoj komponenti i približavanju poezije dru-
gim. umjetnostima; drugo, tako da se razara tradicionalni izraz, i na
stilskonte i na metričkom nivou, pa se upravo tada na relevantan način
počinje pojavljivati slobodni stih."' Kao rezultat novih poetičkih pola-
zišta, javljaju se i novi tematski krugovi: u igr.u ulazi pojam čiste poezije,
priroda se počinje osamostaljivati kao predmet lirskoga diskursa,30 lirika
se okreće naglašeno artističkim motivima nastojeći prije svega ostvariti
ljepotu i šmatrajući da joj je to prirmaran, pa često i jedini zadatak.
Samo se po sebi razumije da se tako mijenja i njezin status, njezina
relacija prema zbilji i onaj krug očekivanja koji za njezino razumijeva-
nje može biti relevantan.31
Usporedba drame u -stihu s. lirikom ne predstavlja tako osobitu
poteškoću, jer su sličnosti očite u oba područja draane u stihu.
a) Tragedija je s poezijom onoga doba usporediva prije svega po
formalnim svojim osobinama. Očito je, tako, da se neka metrička isku-
stva i neke akvizicije na tome polju smatraju univerzalno primjenlji-
vima, pa tako imaju neku ulogu svuda gdje je stih glavno izražajno
sredstvo. Tako je moguće utvrditi da su Maretićevi prijevodi antičkih
spjevova, a onda i pseudoheksarnetri Kranjčevićevi i Ilićevi izvršili svo-
jim ritmičkim karakteristikama utjecaj ne samo na autore lirskih pje-
sama (Vidrić), nego takođe i na pisce drama u stihu. Klasična tema
javlja se češće u Galovića (doduše u lirskoj drami), a jedanaesterac se,
po svemu sudeći, ćesto smatra pandanom klasičnom stihu. Osim toga,
postoji podudarnost izmedu pojave dvanaesterca u Nazorovim Eposima
i pojave toga stiha u drami. Očigledno je, u svakom slučaju, da drama
više nema svojega autonomnog metrlčkog arsenala, 10ego stihove dijeli
s ostalom poezijom. Ta činjenica, kako će se dalje valjda jasnije vidjeti,
nipošto nije. od drugorazrednoga značenja za razumijevanje moderne
kao perioda.
b) Veza između lirske drame i poezije toliko je očita da njezino
postojanje gotovo da i ne treba posebno dokazivati. Ne samo da je
drami i poeziji zajednički formalni (metrički i stilslri) illlstrumentarij,
nego postoji i niz drugih crta u kojima se one podudaraju. Ako je,
name, intimistička, simbolistička i fantastička crta karakteristična za
dramu, ona je to u jednakoj, ako ·ne i većoj mjeri, i za poeziju. Ako je,
osim toga, za jednu karakteristično inzistiranje na atmosferi i opisu
stanja, drugoj je to također svojstveno. Ako jedna inzistira na indivi-
dualizmu, čini to takoiler i druga. A da se preplitanje lirske drame
P. PAVLICIC l DRAMA U STIHU l POETIKA ... 1241

s lirikom smatra u to doba nečim logičnim pokaZilju i neke izvantek-

stovne okolnosti. Dovoljno je samo pogledati u kojoj je mjeri Galovi-
ćeva odluka da dramatizira Ljermontovljevu Tamaru prihvaćena u kritici
kao sasvim logičan i r112JUII1ljiv put.32 Drugo je pitanje, dakako, što
kritika misli o uspješnosti takva Galovićevog pokušaja; očito je, među­
tim, da se tada smatra kako legitimno postoji jedan tip dr811lle koji je po
mnogim svojim karakteristikama blizak poeziji i da je to prirodno stanje
u lmjiževnosti.
To nas, medutim, kao i sve dosadašnje konstatacije u ovome ulom-
ku, dovodi do novoga kruga pitanja. Ako je drama u stihu toliko bliska
nekim drugim književnim vrstama da s njima dijeli neke od bitnih
svojih karakteristika (upravo 0111ih karakteristika, međutim, po kojima
se razlikuje od drame u prozi), 0111da se postavlja pitanje kakav je uopće
u to vrijeme njezin status, kakvo mjesto ona zauzima među drugim
literarnim manifestacijama i kakav način čitanja traži, s čime hoće da
je, primajući je kao umjetničko djelo, dovedemo u čvršću i bitniju
vezu.

6. ODNOS PREMA TRADICIJI

Ako drama u stihu pokazuje jasnu tendenciju da interferira s pri-

padnicima drugih rodova, a da se dosta oštro razlikuje od drame u prozi
(drame u prozi koja ima više činova, dakako), onda je najprije potrebno
izvidjeti daje li joj tradicija za to poticaja, nalazi li ona u tradiciji
uporišta za takav stav, ili se možda upravo na intencionalnome odstu-
panju od tradicije uspijeva konstituirati kao zasebna skupina i tako
steći vlastiti identitet.
Na to pitanje nije, dabome, moguće jednoznačno odgovoriti, ne samo
zato što ne postoje potrebne predradnje, nego i zato što je situacija
u doba moderne prilično heterogena i u njoj su vidljive različite, često
i međusobno suprotstavljene tendencije. Opis zato možemo zasnovati
jedino na dosada uočenim karakteristikama tragedije i lirske dlijlme.
Te se dvije skupine uglavnom poklapaju s dvjema temeljnim te!l-
dencijama u odnosu prema tradiciji u razdoblju moderne. Tragediju,
naime, možemo s dosta opravdanja razumjeti kao produkt afirmativnoga
odnosa prema tradiciji,33 dok lirsku dramu smijemo shvatiti kao proiz-
vod odnosa negativnog.
Tragedija se na tradiciju oslanja ne samo po svome žanrovskom
određenju, po činjenici, naime, da takvo djelo publika odmah prepoznaje
i znade što od njega može očekivati, jer je takva domaća djela već gle-
dala, nego i po nizu drugih, tekstualno utvrdivih osobina. O:ta se s tra-
dicionalnom dramom podudara po svojoj te.."llatici, po činjenici da slavi
nacionalne povijesne junake, koliko god da poviiest i sebe kao i::lter-
pretaciju povijesti ipak nešto drugačije shvaća. Ona se, k tome. na tra-
diciju oslanja i po nekim kompozicijskim osobinama (važna -uloga mono-
 1242 MOGUCNOSTI
1
l
l

loga, specifićna pozicija kara itd.), a nekada i u stilskim i metrićkim

osobinama.
Urska drama, s druge strane, nema u tradiciji nikakva prethodnika;
lirske su drame tekstovi zaanovani na drugačijem shvaćanju drnme,
pa ! na drugačijem shvaćanju književnosti nego Ato je to prije bio slu-
čaj. Njezin bi se odnos prema tradiciji, dakle, mogao opisati kao nega-
tivan, ali bi taj opis trebalo uzeti oprezno. U književnosti moderne zbiva
se, naime, jedan važan proces koji je ovaj period presudno obilježio,
a tiče se upravo odll068 prema tradiciji. Pisci kao svoju tradiciju prestaju
shvačati isključivo tradiciju vlastite nacionalne književnosti, a kao neito
blisko, književno poticajno i doista svoje, oni uzimaju tradiciju drugih
evropski• literatura. Tako onda ni odnos lirske drame pr..-na tradiciji
nije negativan u pravome smislu te riječi, pa čak nije u cjelini negativan
ni u odnosu na dramsku tradiciju hrvatske književnosti: uvođenjem
li.-ske drame želi se zapravo vlastita literatW"a obogatiti, približiti ewop-
skima i tako uzdići.
Svaka od ovih tendencija nosi, posve logićno, u sebi i jednu crtu
koja proturječi njezinoj prirodi; tendencija koja se odnosi afirmativno
prema tradiciji sadrii aspekt koji tu tradiciju negira, a tendencija koja
se odmiče od tradicije ima crtu koja tradiciju afirmira. Tragedija se
tako udaljuje od tradicije po nekim svojim fonnalnim osobinama, i to
na dvije razine. Najprije, napuita se podjela na pet činova koja je pre-
vladavala u devetnaestom stoljeću; osim toga, uvode se i novi stihovi,
kombinacije stihova ili čak i prome replike. Lirska drama, s druge
strane, ne odnosi se prema domaćoj dramskoj tradiciji i njezinoj žan-
rovskoj podjeli SCEĐskih tekstova onako nebri!ljivo kako bi se na prvi
pogled moglo učiniti. Ona, kako smo već prije uočili, nastoji da se
konstituira kao zaseban žanr, a od nje se traži da barem po nečemu
bude bliska onome Ato je u nas poznato otprije kao drama u stihu, Ill.
barem onome što se može prepoznati kao drama uopće, da, dakle, ipak
bude više drama nego lirska. Dobro se to vidi i po kritikama Ga.lovičeve
Tamare, za koju se ponekad piše da je balada a ne drama, pa čak to
i sam autor ponekad priznaje,"' premda se, dabome, temeljna odluka
o dramatizaciji balade nikada ne dovođi u pitanje. Postoji, dakle, prilično
odredena predodžba o tome kakav treba da bude dramski tekst, bez
oozi.ra na činjenicu da je pisan u stihu. Takvu predodžbu, dakako, mogla
je stvoriti samo tradicija, pa zato i zahtjev da neito bude drama a ne
balada da bi se moglo igrati na pozornici predstavlja ne samo kazaliAno,
nego također i literarno određenje.
Pokazuje se tako da je pitanje statusa drame u stihu joA na jednome
mjestu na osjetljiv način otvoreno. Njezin odnos prema tradiciji naime,
. nipoito nije jednoznačan, kao Ato nije jednoznačan ni njezin odnos
prema drami u prozi, ni njezin odnos prema drugim književnim rodo-
vima, kao što, napokon, nisu jednoznačni ni odnosi unutar nje kao
zasebne skupine. Očito je, medutim, da je njezin status ipak odreden
svim pobrojanim komponentama: i različitim tendencijama unutar nje,
i odnoeom prema drami u stihu, i odnosom prema pripadnicima drugih
književnih rodova. Postavlja se, dakle, najprije pitanje u kojoj mjeri
P. PAVLICIC l DRAMA U STIHU I POETIKA •.• 124S:

ooa doista jest nešto lito ima status zasebne skupine, zasebnoga žanra.
A zatim, u vezi s rečenim, postaV'Ija se drugo, daleko važnije pitanje:
u kojoj je mjeri drama u stihu logičan i autentičan produkt književnosti
modeme, neke hipotetićne njezine poetike, a koliko je opet izuzetna
i aamosvoj.na pojava, plod stjecaja okolnosti.
Da bi se na ta pitanja moglo odgovoriti, potrebno je najprije izvidjeti
kakav je u .tome periodu status književnosti uopće, kako se ona odnosi
na jednoj strani prema tradiciji, a na drugoj prema sebi samoj.

7. NOVOST MODERNE

Na netom postavljeno pitanje moguće je, ćini se, odgovoriti dosta

odlućno, pa čak i bez navođenja posebnih primjera i detaljne analize·
situacije. Nacrt te situacije dali srno već prije, pa je i na toj osnovi
moguće izvući onoliko zaključaka koliko nam je ovdje potrebno. Iz toga
opisa, naime, nedwjbeno slijedi da u razdoblju moderne postoji izrazita
tendencija k miješanju različitih tipova književnoga iskustva; ta je ten-
dencija prije svega rezultat otvaranja hrvatske književnosti prema Evropi
i nastojanja da se strana tradicija razumije kao svoja vlastita, pa da se
na odnosu prema njoj onda izgrađuje nov pogled na književnost i nova
književna praksa. Aspekt koji nas u ovome trenutku mora osobito zani-·
mati jest svakako odnos prema domaćoj književnoj tradiciji: jedino u
odnosu prema njoj modernu m00en1o vidjeti kao nov i zaseban period,
pa onda i pokuliati da je kao razdoblje opi.!lerno. Pitanje, dakle, sada
glasi: lito se s hrvatskom književnoliću uopće dogodilo na razmeđi sto-
ljeća i po čemu se onda literatura toga vremena razlikuje od lcnjiževno-
sti XIX stoljeća. Odgovoriti se može dosta odlućno: dogodio se odlučan
prekid s tradicijom, barem u onim lcnjiževnim sferama u kojima se
manifestacije moderne mogu kao literarno relevalltne prepoznati. Vid-
ljivo je to i u prozi i u poeziji i u drami.
a) Proza se najjače udaljuje od tradicije na tematskome planu, na
koji se onda nastavlja i stilski i uopće formalni. Roman je,. doduše-
i dalje zaokupljen realističkom i socijalnom tematikom, ali je u nove-
llstici raskid s tradicijom očit. Pojavljuje se intimistička i psihololika
tematika, pa onda i simbolička i fBlltasti&a, a iz toga proizlaze i neki
aspekti stila i kompozicije. Osobito je važno da one svoje osobine po·
kojima se razlikuje od tradicije proza dijeli s drugim književnim rodo-
vima, s lirikom i dramom.
b) Poezija najvažnije inovacije uV'Odi na terenu izTaza, kako u smislu
stilskome, tako i u smislu metri&ome. Hrvatsku poeziju XIX stoljeća
bilo je najlakše - pa možda i najispravnije - klasificirati po sadržaj-
nome, tematskom i motivskom kriteriju; u modemi to više nije moguće,
jer ae modernost sada prepoznaje prije svega na razini izraza, kroz koji
progovara shvaćanje lirike ka·kvo je tada na snazi. Neke od svojih
motiva pak, poezija, kako se već i vidjelo, dijeli s prozom i s dramom~
P. PAVL/CIC l DRAMA U STIHU l POETIKA ..• 124)

moderne.35 A budući da je književnost jedna i jedinstvena, prirodno je

da ona svagda nastoji postići isto,36 pa da se i sredstva kojima se ljepota
postiže slobodno sele iz vrste u vrstu, iz roda u rod, pa čak i iz epoho:>
u epohu.37
Upravo takvo shvaćanje književnosti omogućilo je pojavu takvih
skupina djela kao što su lirske drame i većina jednočinki: one su pro-
dukt nastojanja da se književno djelo koncipira kao tvorevina koja
će u sebi sadržavati i lirske i dramske elemente, i sva druga svojstva
koja se u književnosti uopće tada cijene. Drama u stihu, dakle, nije
slučaj, nego logičan proizvod shvaćanja književnosti koje u tome periodu
vlada.
b) Nakon ovakvih zapažanja sasvim se logično postavlja pitanje:
po čemu se onda književna djela, kao pripadnici vrsta, međusobno raz-
likuju, zašto smo ipak u stanju uočiti neke skupine međusobno slićnih
djela, i zašto se Galoviću predbacuje kako je Tamara balada a ne
drama?
S obzirom na već spominjanu sklonost k interferenciji, OOgovo_"
na to pitanje nije moguće dati na temelju tekstualno utvrdivih osobim:
književnih ostvarenja. Moguće je, međutim, jedno drugo rješenje, i ono
se nameće samo po sebi. Ako je, naime, ta književnost onoliko svjesn~
sebe kako smo to dosada nastojali pokazati, onda njezina poetika klasi-
fikaciju žanrova neće temeljiti toliko na osobinama tekstova, koliko na
nekim šire zasnovanim stajalištima, takvim stajalištima koja će direktno
proizlaziti iz shvaćanja literature kakvo u moderni vlada. To stajalište
opet, najjasnije se manifestira (jer se tako i fonnira) u odnosu prema
tradiciji. Nastojeći da se razlikuje od tradicije i da na tome odmaku
zasnuje svoje principe, poetika moderne vid]et će .glavne elemente pri-
padnosti djela žanru u njegovu odnosu prema tradiciji. Drugim riječima.
djelo ne pripada vrsti toliko po svojim tekstualno utvrdivim karakteri-
stikama, koliko po svome odnosu prema nekoj tradicionalnoj vrsti, po
svojoj polemici s njom ili po njezinoj afirmaciji. O tome onda svjedoč~
ne samo ona skupina drama u stihu koje imaju negativan odnos prema
tradiciji (lirske drame), nego i ona skupina tekstova koji se prema tra-
diciji odnose pozitivno. I jedna i druga upravo na tome odnosu - samo
na različite načine - zasnivaju svoju poetiku. •
Imamo, dakle, posla s jednim maniriranim odnosom prema književ-
nosti, s takvim stavom kod kojega je refleksija o književnosti uopće
prisutna u svakome pojedinačnom djelu, u njegovu shvaćanju sebe sama.
U našim prilikama, dakako, to je često zadobivalo oblik nekoga tipa
neoromantizma, ali to je već pitanje za posebnu diskusiju. U svakorr
slućaju, upravo je takav odnos prema tradiciji onaj aspekt koji modernu
bitno razlikuje od hrvatske književnosti XIX stoljeća.
Takva bi se poetika onda mogla tumačiti i nekim izvanliterarnim
razlozima. Nema, tako, sumnje da je stranačka borba, kao i borba
starih i mladih, kao i potreba za stvaranjem čvrstoga jezičnog standardo
nužno vodila pisce prema refleksiji o tradiciji, prema njezinoj revalori-
zaciji, i sugerirala im potrebu uspostavljanja novoga odnosa prema vla-
stitoj književnoj baštini.
1248 MOGUCNOSTI

Vile i nije potrebno nagldavati u kojoj se mjeri drama u atihu,

kao sasvim osobita manifestacija, dobro uklapa u takvo stanje. Po svo-
jim umjetničkim dometima ona je, dakako, često od sasvim nevelike
važnosti, ali se njezina povijesna uloga ne smije olako previdjeti.
e) Sad je već sasvim jasno da to stanje previranja, borbi i luta-
nja, uzleta i padova, nije nastalo samo zbog toga Ato se radi o literaturi
na zaokretu koja se joA nije uspjela sasvim konstitluiTati. Pokazuje se,
naime, da u toj prividnoj kaotičnoati ipak iona podosta sistema, da je
modernistički pogled na lonjii!evnoat - iz dana!nje se perspektive to
bolje vidi - ipak bar donekle cjelovit, logićno utemeljen i sličan onome
što je u Evropi s knjii!evno&ću ravnalo nekoliko desetlječa ranije. Ta
poetika 4mala je, dakako, dalekosežne posljedice i za pojedilnačna djela
i za povijest nacionalne književnosti. Pozicije starih i mladih, možemo
lo sada doata odlučno reći, ne razlikuju se onako nepomirljivo kako
nam se to ponekad malo pričiniti.
A upravo je poetika ono Ato jedan period čini periodom. Da bi,
naime, jedna skupina djela doista bila periodom, mora postojati pogled
na knjii!evnost na koji se sva ta djela oslanjaju. Taj pogled na knjii!ev-
nost uključuje u sebe ideju o društvenoj poziciji knjii!evnosti, ideju
o lijepome u literaturi i ideju o sredstvima kojima se društvena pozicija
i ljepota realiziraju.
A u razdoblju hrvatske modeme, kao što se vidjelo, takvo zajed-
ni&o polazište doista postoji. Zato o modemoj moi!emo bez ustručava­
nja govoriti kao o periodu; ona, doduše, nije period na onaj način na
koji su to barok ill renesansa, ali period ipak jest. Ona je produkt XIX
stolječa, pa u sebi nosi većilnu nejasnoća i nedoumica koje su u hrvat-
skoj knjii!evnosti postojale od preporoda dalje; ipak, među svim vremen-
skim odsjećcima u tome rasponu, ona .se najjasnije i najdosljednije
,lazire kao period u povijesti nacionalne literature.

9. TRAJANJE MODERNE

Nakon svega ito je rećeno, moi!e se pristupiti pokuilaju da se raz-

doblje moderne povijesno preciznije odredi. Naravno, zapažanjima koja
su dosada iznijeta nije to razdoblje ni izbliza dovoljno opisano, niti je
karakter njegove poetike nedvojbeno utvrđen. Takav je cilj još raz-
mjerno daleko, i do njega bi nas morala dovesti nmogostrana i sloi!ena
istraživanja različitih aspekata književnosti toga vremena, od poetičkoga
i stilskog do žanrovskoga i metričkog. Ako su nda zapažanja ipak nešto
osvijetlila, onda je to svakako okolnost da u hrvatskoj književnosti na
prijelomu stolječa postoji vremenski odsječak kad vlada specifično shva-
ćanje knjii!evnosti - uvjetno smo ga nazvali maniriranim - koje pro-
.:lucira osobitu vrstu djela i daje tim djelima specifičan karakter. Pojava
takvog shvaćanja knjii!evnostl i takvih djela u glavnim se crtama
podudara s društvenim, političldm, kulturnim zbivanjima u to vrijeme,
P. PAVLlClC l DRAMA U STIHU l POETIKA ... 1247

s onim stajamtima koja sebe eksplicitno i programatski nazivaju moder-

nlma. Na taj smo način dobili donekle hipotetičan, all ipak veoma upo-
trebljiv radni kriterij za određivanje mjesta moderne u povijesti nacio-
nalne literature, pa donekle i za opis prirode toga perioda.
Moguće je, naime, sada zaključiti da moderna postoji dotle dok
postoji maloprije opisano shvaćanje književnosti i dok ono producira
Ollaj tip djela koji je za njega karakteriatićan. Da se to ahvaćanje lite-
rature, ta poetika, nedvojbeno razlikuje od onoga Ato mu je u sedam-
desetim i osamdesetim godinama pcethodilo, to je oćito i bez posebnoga
razlaganja. Ondje lanamo književnost u službi naroda, književnost -
s izuzetkom Kranjčevića - uglavnom romantičaraku, i u PI=nim, i
u poetskim i u dramskim manifestacijama. Ta je situacija donekle zamu-
ćena okolinolću da u nas paralelno postoje, pa se čak i bore i polemizi-
raju, dva koncepta literature koji su drugdje vremenski udaljeni toliko
da o njihovu razlikovanju ne može biti sumnje. Polemizira se u Hrvat-
skoj petnaest godina o naturalizmu, pri čemu se naturalizmu suprot-
stavlja romantičarsko viđenje književnosti, ali ni naturalizam nije onakav
kakvoga poznajemo u evropskim literaturama. Moderna se od toga raz-
doblja razlikuje izmedu ostaloga i po svome relativnome jedinstvu u
pogledima na književnost; glavne se nesuglasice javljaju oko toga Ato
iz tradicije treba preuzeti, ali spora o tome da treba nekako birati, čini
se, na relevantan na.čin nema.
Na drugoj strani, oćito je i to da se modema razlikuje i od knji-
ževnosti koja je nastupila nakon nje, i to opet po nizu izrazitih kompo-
nenata, medu kojima pluralizam poetika, pa onda i pluralizam autor-
skih postupaka u nakonmoderniatičkoj književnosti nije nipolto najma-
nje važna činjenica. To, nakonratno, razdoblje nije moguće opisati onim
instrumentima koje smo ovdje upotrijebili za opis moderne.
Nala su nam zapažanja, osim toga, pcužila i razmjerno pouzdan,
a jednostavan kriterij za određivanje granica perioda hrvatske moderne.
Taj je kriterij, naime, moguće naći u pojavi lirske da-ame. S obzirom
da je taj oblik izrazit prod·ukt onoga naziranja na književnost kskvo
je za modernu karakteristično, s obzirom da lirska drama izvan takve
poetike u ono vrijeme i nije moguća, granice perioda moderne, bit će
zapravo granice pojavljivanja lirske drame. Tu tezu treba, dabome,
uzeti sa stanovitim ogradama, all se ona može pokaza.ti veoma "potreb-
ljivom.
Nimalo, naime, ne iznenađuje činjenica da se prve lirske drame
pojavljuju upcavo negdje na početku modernističkoga gibanja, a da
nakon mqdeme taj oblik praktički Iščezava, da bi se kasnije pojavljivao
tek sporadično, ali iz drugačijih izvora i s drugačijim znaćenjem.38 Ne
čudi takoder ni okolnost da se nello slično može konstatirati i o jedno-
činki, jer ni nje nakon moderne u relevantnome obliku vile nema. 39
Tako početak modeme koincidira s pojavom ranih Begovićevih lir-
skih drama Na moru (1904) i Pod cigamkim §atorom (1906); da na scenu
nije već stupilo novo viđenje lmjiževnoati, ta djela ne bi mogla biti ni
napisana ni objavljena: i doista, njihov nastanak i objavljivanje deset
godina prije bilo bi nezamislivo. Kraj modernističkoga gibanja, osim
1248 MOGUCNOSTI

što se logično podudara s prestankom rada nekih od modernističkih

prvaka, koincidira također s pojavom posljednjih lirskih drama, Ogri-
zovićeva Objavljenja (1917) i Vojnovićeve Imperatrix (1918). Vojnovi-
ćeva djelo pokazuje, moglo bi se danas reći, slabe strane toga literarnog
koncepta, ali je zato Ogrizovićeva, smije se s dosta odlučnosti tvrditi,
zapravo najsavršeniji produkt toga postupka, drama koja postiže ono
za čim su sve lirske drame u doba moderne težile, naime sugestivnost
atmosfere i mnogoznačnost sadržaja. To djelo ćemo i danas osjetiti kao
moderno, pa ono zapravo postiže još jedan cilj za kojim je sva lirska
drama moderne težila, naime nadovezuje se na iskustva moderne evrop-
ske lirike i drame. Nakon tih dvaju ostvarenja, relevantnih lirskih drama
više ne~, 40 pa možemo smatrati da se nakon njih poetika m<xlerne
definitivno ugas:.la, a da je do njih ipak, ,makar i fragmentarno i poje-
dinačno, i dalje postojala kao shvaćanje književnosti.

Lirska se drama tako pokazuje kao važan indikator za određivanje

granica i opis prirode perioda hrvatske moderne. Ona to, dakako, ne
može biti sama po sebi. Ona takav indikator može biti tek onda ako
ono što njezina sudbina pokazuje potvrđuje i sudbina svih drugih rele-
vantnih književnih manifestacija onoga vremena.

10. MODERNA I POVIJEST HRVATSKE KNJIZEVNOSTI

Ako je, poslije svega, potrebno i eksplicitno formulirati zaključke

koji iz svih iznijetih zapažanja slijede o mjestu i ulozi razdoblja .moderne
u hrvatskoj književnosti, onda je to moguće učiniti razmjerno jedno...
stavno. Ti se zaključci, iz razumljivih razloga, ne mogu suviše udaljiti
od inače prihvaćenoga mišljenja o modernoj kao prijelomnome razdoblju,
ali tome mišljenju mogu možda ponuditi sigurnija uporišta. Zasnovani
na ispitivanju jednoga osobenog fenomena - drame u stihu - oni,
treba se nadati, pridonose dokumentiranju povijesnoga viđenja toga
perioda; prožeti, s druge strane, onom nezaobilaznom mjerom općenitosti
o kojoj je na početku bilo riječi, oni od toga viđenja polaze i njemu
se opet vraćaju. Upravo ih je zato ovdje moguće iznijeti u samo četiri
točke.

l. Nekim aspektima svoje poetike, ali i nekim književnim vrstama

koje se u njoj javljaju, moderna zaokružuje i završava pojedine važne
procese u hrvatskoj književnosti XIX stoljeća. U tome se razdoblju do
kraja formira novelistika, roman napokon postaje realistički (čemu je.
i prije, uglavnom bezuspješno, težio), lirika se okreće modernitetu.
U drami, tragedija se uspijeva konstituirati kao novovjeka drama s opće­
nitijim značenjem od nacionalnoga patosa. Književnost u cjelini uspi-
jeva u onome čemu je, na ovaj ili onaj način, težila još od Vrazove
polemike s Gajem: da se osamostali kao društvena vrijednost bez obzira
na svoju tematiku, angažiranost i služenje višim ciljevima.
P. PAVL!CIC~ l DRAMA U STIHU l POETIKA ... 1249

2. Drugim nekim svojim aspektima i drugim književnim vrstama,

moderna predstavlja raskid s književnošću XIX stoljeća. Javljaju se novi
stilovi, u igru ulaze nove tradicije, javlja se težnja da se sve što je
postojalo u XIX stoljeću nekako preskoči. Novo je, dabome, i samo
shvaćanje književnosti, javlja se avangardizam. Formirajući se u dobroj
mjeri u otporu prema hrvatskoj književnosti XIX stoljeća, moderna
definitivno obavlja izbor iz njega, izbor diktiran prije svega umjetnič­
kim kriterijima. Već samim time, ona ispunjava uvjete da postane
samosvojno razdoblje.
3. Ipak, upravo na taj način, kao period, moderna uglavnom ne pred-
stavlja pravi početak onih procesa koji će se u hrvatskoj književnosti
zbivati u XX stoljeću, nego tek pripremu za njih. Većina literarnih pro-
dukata, već neposredno nakon prvoga svjetskog rata, nastaje uglavnom
bez obzira na književnost moderne. U svijesti novih naraštaja moderna
živi po ostvarenjima pojedinačnih velikana (Matoš, Vidrić, Nazor, Vojno-
vić), ali je glavnina njezine produkcije vrlo brzo potisnuta i zaborav-
ljena. Nastupilo je V·rijeme drugačijih, dorečenijih i cjelovitijih poetika;
svima je njima, doduše, moderna utrla put, ali se njezinoj otvorenosti,
polivalenciji i stalnoj upitanosti o svim aspektima književnoga procesa
hrvatska književnost rijetko vraćala.
4. Upravo po tome nam je moderna i danas zanimljiva. Ako smo
odbljeske velikih njezinih djela osjećali sve do jučer, danas nam je
jasno da prema njoj moramo uspostaviti nešto jasniji i promišljenije
zasnovan odnos. Naime, svojim načelnim stavom prema literaturi, svojim
esteticizmom i maniriranim poimanjem tradicije, svojom otvorenošću,
moderna je bliska našem današnjem shvaćanju književnosti, pa smo
zato čini se, danas, bolje nego prije, u stan~u da je razumijemo i kao
period, a ne samo kao pojedinačna djela. Cas je, zbog toga, i da se
zdušno potrudimo oko njezinoga znanstvenog opisa.
Po većini svojih tekstova, ukratko, moderna je ne osobito slavan
završetak XIX stoljeća u hrvatskoj književnosti, po poetičkom aspektu
ona je priprema za XX, a donekle i zrcalo naše današnje situacije. Ako
ona danas i nije po SVet!:\U prisutna kao književnost, kao odnos prema
književnosti, čini se, opet jest.

•
BILJESKE

t O različitosti tih mgljenja v. u 5. knjizi Povijesti hrvatske književnosti,

Zagreb 1978; autor Miroslav S icel navodi uz svako poglavlje i glavnu litera-
turu o modernoj kao razdoblju i o pojedinim problemima u vezi s njom.
2 Uspje~nih razmatranja o modernističkoj drami uopće imamo, dakako,
''iše. Ima ih u spomenutoj Sicelovoj knjizi, pa u dj~::lu Nikole Batu~ića Povijest
hrvatskog kazališta, Zagreb 1978, u knii7.i Branka Hećimovića 13 hrvatskih
dramatičara, Zagreb 1976, u raspravi Darka Suvina Dramatika Iva Vojnovića.
(geneza i struktura), časopis Dubrovnik 5---6. Dubrovnik 1977, te u Matkoviće­
\"im Dramatur!kim esejima, Z::tgreb 1949, a i drugdje.
3 Pokušao sam na to ukazati u članku ... poetitkt temelji drame u stihu u
hrvatskoj književnosti XIX stoljeća ... , časopis Mogućnosti l, Split 1979.
1250 MOGUCNOSTI

' Vrijedi to u podjednakoj mjeri za sve ovdje pobrojane autore.

:iV. o tome u spominjanim radovima, oiObito u Sicela i BatuAića.
' Slcel smjdta pokret u razdoblje 1893-1914, s time da unutar njega po··
ktet moderne kao zaseban fenomen uočava između1897. i 1903.
7 V. o tome u Sicela li Hećimovića,
ali i u autora onoga doba. npr. u kriti-
tara Galovićeve TamaTe; važnije kritike objavio je Julije Bene!ić uz izdanje
Ga1ovlćevih Drama u pet knjiga, Zagreb 1942.
8 Miletićeve povijesne drame nose naslove Tomislav (1902) 1 PTibln (1903),
a Senoine Knegin;a DO'f'a (1896) i Ban Pavao (1903).
9 Nacionalnim povijesnim temama posvećene su Tresićeve drame Ljutovtd
Posavski (1894), Simeon veliki (1897) i Katarina ZTinskG (1899), a napisao ih
je nekoliko i iz rimske i židovske povijesti.
10 HBSanaainica je prvi put izvođena 1909, dok Je Gospođa WalewskQ
objavljena u ...Savremeniku-oc 1906.
11 I!Pi>kaz Na mOTU objavljen je 1896, Pod ciganskim iatoTom 1894, F~·
nando i Korisanda 1897, a Menud 1904, prva dva u ...Prosvjeti.. , treći u .. Na-
eli«, a četvrti u Letopisu MS.
n Proljetno jutro igrano je prvi put 1903, a iste je godine objavljeno i u
.. Vijencu« i u knjizi Godina ljubavi; Objavljenje je tiskano 1917, ali je, prems
autorovim riječima u predgovoru, započeto mnogo ranije.
13 Tamara je igrana i objavl1ena 1907, Mors regnj dospijeva na pozornicu
1908, dok ostali spomenuti tekstovi, kao i neki drugi, (Ca.ta molitvena, U sjeni
hrastova) nisu ni igrani ni tiskani, nego su dospjeli u javnost istom u spome-
nutom BeneAićevu izdanju.
H Vojnovićeva Smrt majke Jugovića ima tri pjevanja, Begovićev Fe,.nando
i Korisanda četiri pojave, a Qgrizovtćevo Objavljenje tri čina.
l5 U igrokazu Pod ciganskim JatMom ima strofa od po pet, §est, ali i od
dvanaest stihova; slično je u Fernandu i Korisanđi.
te Jedanaesterac se javlja u Ogrizovića (u Objavljenju i Hasanaginid), u
Tresića-Pavičića, Begovića i Galovića
t1 Deseterac se javlja u Ogrizovića, Vojnovića, Tresića-Pavičića i Ga-
lovića.
" Jedanaesterac je čest stih dramske književnosti u njemačkoj književnosti
j~ od kraja XVIII stoljeća, dok se deseterac znade u scenskim tekstovima
pojaviti u Francuza.
11 V. npr. ove Galovićeve stihove iz prvoga dijela trilogije MMs regni:
Gledaj sunce
Kako tone
I prolieva
Rumen krvnu
Povrh građa kraljevi koga . ..
~ Korovi (koji se ponekad, na dubrovačku,~ nazivaju skupovima) javljaju
sc u svim spominjanim Begovićevim tekstovima osim Gospođe Walewske;
riječ je o zborovima dvorjanki, duhova, ribara itd.
21 Pismo je iz 1907. godine 1 objavljeno je uz prvu knjigu Drama.
22 Iz iste godine, u istome izdanju.
23 Takvo m!Aljenje duguje zacijelo ponešto njemačkoj tradiciji, ali je nn
njega morala utjecati i refleksija o primjerenosti stihova pojedinačnim sa-
držajima kakva se l u nas javlja u drugoj polovici XIX stoljeća (Veber, Senoa
l drugi).
" Za usporedbu mogu dobro poslužiti prozni tekstovi onih autora koji su
l-o1sali l drame u stihu, npr. Vojnovića ili Galovića, ali također i drame Tu-
cićeve, Kosorove ill Cihlar-Nehajevljeve; v. osim toga :što o tim tekstovima
zapažaju suvremeni učenjaci, osobito Hećimović, u već spomenutoj knjizi.
Zi Opet se možemo poslužiti tekstovima autora koji pišu i drame u stihu
(Begović, Ogrizović), all l drugih autora (Dečak, Tuelć).
" Objavljeno u ~Modernoj blblloteel• 1909.
P. PAVLICIC l DRAMA U STIHU I POETIKA ... 1251

71 O romanu i noveli i njihovim osobinama pisao je pregledno Miroslav

Slcel u spomenutome djelu, a i u radu ..Specifična obilježja književnosti mo-
derne« u zborniku HrvaUkđ književno.u u ewop1kom kontek&tu, Zagreb 1978.
"' Na tome je zdušno radio Milan Ogrizovlo!; v. o tome u 72 knJizi PSHK.
Zagreb 1969, gdje je objavljen l Izbor Iz njegovih djela.
21 Nacrt toga stanja pokušao sam dati u čianku ...Slobodni i vezani stih Ll
modernoj hrvatskoj poeziJI•, Teka 9, Zagreb 1975.
30 Zanimljiva zapažanja o toj pojavi dao je Zoran Kravar u svojoj inter-
pretaciji Wiesnerove Blage večeru u časopisu Croatica 6, Zagreb 1975.
3t V. o tome u spomenutim dvama Sicelovim tekstovima.
" V. kritike toga djela u več SJ)'Jmenutome Benešlo!evom Izdanju Galovi ·
Cevih drama.
" U tome je tragedija slična romanu, kao što če se vidjeti i dalle; o
konzervativnome karakteru većine romanesknih ostvarenja v. u radu M. Sicela
o specifičnim obilježjima književnosti moderne.
36 Kaže Galovič u konceptu pisma Nikoli Andriću: M>Priznajem da moja
'Tamara' nije drama u pravom smislu riječi, već da u toj 'sceni' prevladava
lirika, pa sam je upravo radi toga i napisao u stihovima- (Drame I, str. 167).
35 O Matoševoj vezi s Baudelaireom vidi u knjizi Ive FrangeM MatoJ-
-Vidrić-Krle.ta, Zagreb 1974, a o idea1ima matoševaca u spomenutome radu
Zorana Kravara.
36 O zadačama književnosti i o njezinoj autonomiji, v. u spL~u Milana
Sarića ... N&Aa književnost... , kao i u raznim tekstovima M. Marjanovića.
37 Tako npr. Nazor prihvača mnoga iskustva starije hrvatske književnosti.
a jednu svoju zbirku naziva Pjesni ljuyene.
38 Tragedije nakon morlerne u relativnome obliku nema, dok stih uopće
Bc'ezava s pozornice praktički sasvim, osim kad je riječ o klasici; tako se
može rel:i da se nakon moderne hrvatski dramski stih brusio isključivo na
prijevodima.
39 Rani Krležini tekstovi su jednočinke (Kraljevo, Golgota), ali se u vezi
s njima može govoriti o odbljescima moderne f11 o polemici s njom; kasnije
i on napušta jednočinku. Jednočinka se, tako, n međuratnome razdoblju i
kasnije, javlja isklJučivo kao prigodni tekst, kao skeč s komičnom podlogom.
Sto je ?.aeijelo uvjetovala kazališna prakaa i P<>trebe za cjelovečernjim pro·
gramom.
40 Lirske drame pisat če se, dakako, i kasnije, sve do najnovijega vre-
mena. One će, međutim, nedvojbeno biti u domena lirike neće biti namije-
njene izvođenju (Sopovt dramski tekstovi), ili ako i hoće, neće biti predviđeni
za pozornicu nego za radio (Slamnigov Carev urar).

•
 HEKTOROVICEVE SPLITSKE REMINISCENCIJE
•
Josip Vončina

l.

Pri kraju prvog dijela Ribanja i ribarskog prigovaranja oveće je

:njesto gdje ribar Paskoje pripovijeda kako je bio među slušateljstvom
;:ada su se ... na Solinskoj rici« dva redovnika (*jedan stariji-. 321 i »drugi
mlaji malo.. 333) 1 sporila o postanku riječnih voda. Paskojeva napomena
kako slušatelji napokon nisu znali tko je u pravu (...Mi, ki toj slišasmo, ki
:,o:::li tuj sidi, f Na čemu ostasmo, nitkor nas ne vidi ... 471-472) samo je
~zlika da bi se za sud moglo pitati najpozvanijega, kojemu će se usput
zreči pohvala. Presudit će, dakako, ličnost kojoj je posvećen cio spjev:
J era nim Bartu čević.
Priča o raspri počinje prirodno i neusiljeno, nakon Paskojeva slučajna
~ogleda iz brodice (... Zatim se Paskoje obazriv u čas taj: ... -« 243) na
Dartučevićevo imanje, pored kojeg su plovili:

Nut, reče, kako je bašćina lipa saj!

Nut oni lipi sdd, nut tarsja onoga!
Da bi mi ovdi sad gospodara od toga,
Platil bih što godi, aj Pasko nebore,
V~će ner tkogod i verovati more;
Dim vam starijega, 2 i kad bih toj stekal,
Ne dim ni m!ajega3 da bih se od rekal (244-250)
Na Nikolin upit zašto želi upravo Jeronima :Bartučevića odgovori
::'askoje oprezno, ne htijući povrijediti prisutne:
U njemu ja čuju oni razum pravi.
Zato vas ne psuju, čuj mi ne zabavi (255-256)
J. VONCINA / HEKTOROVICEVE SPLITSKE ... 12.H

Već u tom času Paskoje odluči da će Bartučevića posjetiti u gradu

Hvaru te ga upitati objašnjenje za dvojbu o kojoj prisutni još ništa ne
znaju:

Jednu ću tančinu samo da mi povi,

Za sarca lahčinu poj t ću u Grad N ovi,

Za znat je l' istina i biti li more,

Ali je ta!ćina ča slišah govore (257-258, 261-262)
Tek na Hektorovićevo insistiranje Pasko je će iznijeti cio tok raspre·
te ponoviti odluku da ode k Bartučeviću. U novijim izdanjima Ribanja
primijenjena interpunkcija čini stihove što izriču tu odluku gotovo nera-
zumljivima; zapravo ih valja ovako čitati:

Zato neću bit lin, do Grada' ću iti

Da me on vlastelin 5 bude naučiti
Istinu od toga. Zna l' pilozopiju
Taj vitez" od koga toke hvale điju? (473-476)

Hektorovićeve riječi što se nadovezuju sadrže poticaj da Paskoje·

ode upravo k Bartučeviću, jer:

I filozofiju i kriposti ine

U njemu ja viju ke druzi ne mine.
Hijeronim gospodin1 umom svih minuje,
Svak mu je kako sin, svak ga zna i !tuje (483-486)
Cijelom bi se tome mjestu u Ribanju (243-490), dakako, mogla
svrhom smatrati tek pohvala Jeronimu Bartučeviću. Cak bi se razumjelo
što je Paskoje, u potrazi za pouzdanim sudom o predmetu raspre, mimo-
išao humanistički obrazovanoga i prisutnoga Hektorovića te pošao
k ~artučeviću, koji je bio hvarski >+rector scholarum... 8
Sumnje bi se mogle javiti zbog drugih stvari.
Cudno je, u prvom .redu, da je Hektorović, opisujući rečenu raspru,
svoj spjev opteretio tolikom množinom nepoetičnih stihova koji ~ipošto·
ne pridonose vrijednosti djela kao cjeline. Cudna je, nadalje, ta opšir-
nost pri pohvali jedne Bartučevićeve funkcije ('*rector scholarum .. )
nasuprot izrazitoj sažetosti kada hvali njegovu drugu, pravničku dje-
latnost :9

Koji nas svih brani u potribe naše

I brez ckvarni hrani kako zlate ča!e (3-4)

Cudno je, napokon, što se Hektorović nije poslužio kakvim doga-

đajem iz hvarskoga školstva, 10 nego je primjer potražio čak u okolici
Splita.
·t254 MOGUCNOSTI

2.

Mjesto gdje su se, prema riječima Hektorovićeva Paskoja, sporiJa

dva redovnika potanje je određeno uz pomoć nekoliko podataka Ato se
međusobno logićno povezuju. RilJa.r Paskoje ovako ocrtava popriAte
_raspre:
U družbi se najdoh na Solinskoj rici
(S kim! tamo sajdoh) s trima redotmici.
Bud' da i njimi bihu joiće mnozi ini,
Jedan red imihu u biloj skupAćini,
I ki jim slldahu pripravni k volji njih
• I u svem sluiahu kakono starijih.
Oni tuj stavile nike cke nad riku
Na l«! napravi.!e tarpezu veliku.
Tuj se je drutina na obid skupila
Kon Urmanić mlina i kol njih kaitila (267-276)
Riječ je, dakako, o dominikancima (~bila skupšćina~), koji su se
-okupili u splitskoj okolici, i to uz posjed (~mlin i kaštil~) splitske obitelji
Urmanića. Upravo u prvoj i na početku druge četvrtine 16. st. jedan je
član te obitelji zauzimao istaknuto mjesto među splitskim dominikan-
cima. Bio je to o. Luka Um>anić, prijatelj Marka Marulića i ka911ije
(god. 1528) provincijal dalmatinske dominika01ske provincije.ll
Ne možemo odgonetnuti koliko duboko u proilost (raČUOlajući od
vremena kada je nastalo Ribanje, tj. od god. 1555) treba smjestiti doga-
đaj ~na Solinskoj rici~ Ato ga evocira Paskoje. Sigurno je, ipak, da se
raspra o porijeklu vodA smije smatrati u ono vrijeme mogućim §kolskim
disputom. Drugim riječima, Paskojev opis sadrži scenu iz ondainjega
splitskog §kolstva: lekciju iz prirodnih znanosti koja se zbila u prirodi
poslije obilna ručka (~idoše zatime da se razgovore, l Oblast dav!i svime
reči tko što mor~ 319-320).
· Kao što je utvrđeno, u Splitu su - osim gradske humanističke
. škole - postojale i samostanske, među kojima i dominikanska. 12

3.

Hektorović se, doduše, čudio mudrosti svojih ribara (st. 1477-1480

Ribanja), ali je ipak priznao da ou oni samouki, neškolovani ljudi jer
su, tek ploveći morem, ~niAto ... od ovoga a ništo od onoga slišali i s pom-
njom slišajući naučili~. 13 Pasko jeva nazoćnost nastavi u splitskoj domi-
nikanskoj školi nije, dakll!, ničime motivirana, pa bismo smjeli ustvrditi
da je to jedno od onih mjesta u Ribanju gdje autor govorom dvojice
ribara prepričava vlastite misli i dogodovštine. Drugim riječima, sjeća
se on svoje mladosti te neizravno potvrđuje slutnje onih što su pretpo-
_stavili da se Hektorović školovao u Splitu." Na temelju utvrđenog
J. VONCINA / HEKTOROVICEVE SPLITSKE ... 1255

podatka iz Hektorovićeve biografije (rođen je god. 1487) smjeli bismo

taj njegov splitski boravak smjestiti u sfml početak 16. stoljeća.
Za razliku od drugoga H varanlna - Hanibala Lucića, Hektorović
nije ostavio nikakvih tragova koji bi upućivali na za,kljućak da je s kojim
Splićaninom održavao pismenu vezu što se ispunjavala interesom za knji-
ževno stvarala!tvo. 15 Pa ipak, Hektorović je u Splitu bio poznat već god.
1522, tj. prije svoje kinjiževne zrelosti. U Lucićevoj prepisci s Jeronimom
Martinčićem postoji o tome svjedoćanstvo, koje ćak svojim tonom upu-
ćuje na neku davnu Hektorovićevu prisnost s tim Splićaninom. Na
nepoznatu Martinčićevu poslanicu Lucić, između ostaloga, odgovara:
J er i ;u zupot>id tv o:ju sum oprovU:
Komu bl Ektor did Petru sum pozdruvU,
U svemu Jet veli vaskolik du ;e tvo;,
Ter da si zdrav želi i vesel toliko;.•s
Jedino tim dužim Hektorovićevim boravkom u Splitu možemo obja-
sniti njegove asocijacije u drugoj prilici, tj. kada sa svojim pratiocima
doplovi do Nećujma. On se tada sjeća zgoda koje su se dvojici Splićana
zbile prije gotovo pola stoljeća: zna da se u Nećujmu bio nastanio don
Dujam Balistrilić (kojem je posvećena Marulićeva Juditu) te da je tu
s njime dugo boravio Marko Marulić (763-764, 773)."

4.

Hektorovićeve pohvale Splitu (.O Splite ćestiti, k(l si ariću imil l Da

s' vazda njizdo ti razumnim ljudem bil!~ 79:J-794) i pogotovu njegovu
najistaknutijemu književnom predstavniku Maruliću (773-792, 801-804)
nisu, dakle, puste riječi bez poznavanja tamošnjih prilika. Možemo
s velikom vjerojatnosti zamisliti kako je Hektorović upoznao Marulića
kao živa čovjeka: kad je - kao mladi otoćanin što pobađa splitsku
školu - na ulicama susretao tvorca Judite, koji se tada, u osvit 16. sto-
ljeća, nalazio u šestome životnom desetljeću i na vrhuncu pjesničke
slave.
Bili su to, dakle, susreti što nadahnjuju. Odraze im trebjj vidjeti
u činjenici da je Hektorović, pjevajući, ostajao vjeran ćakavskoj knji-
ževnojezičnoj tradiciji te da je u zrelim životnim godinama napisao
spjev o ribanju.

BILJESKE

t Prlmjul iz Hektorovićeva djela navode se prema Izdanju: Hanibal Lucić

- Petar Hektorović. Skladanja tzvannih pisan Tazlicih - Ribanje i ribarsko
T.YiQovaTanje i 7'azlike stvari ine, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 7.
priredio: Marin Franičević, Matica hrvatska - Zora, Zagreb 1968. - Brojke
uz primjere označuju stihove.
1256 MOGUCNOSTI

2 Tj. Jeronima Bartučevića; nap. J. V.

3 Tj. Hortenzija Bartučevića, Jeronimova sina; nap. J. V.
4
Tj. do grada Hvara; nap. J. V.
5 Tj. Jeronim Bartučević; nap. J. V.
tj Tj. Jeronim Bartučević; nap. J. V.

7 Tj. Jeronim Bartučević; nap. J. V.

8 Grga Novak, Hvar kroz stoljeća, treće izdanje, Izdavački zavod JAZU,
Zagreb 1972, str. 152.
~ Jeronim Bartučević bio je neko vrijeme također defenzor hvarske ko-
mune; usp. Novak, Hvar.,., n. dj., str. 152.
10 Raspru je npr. mogao locirati u hvarsku dominikansku školu, što j~
djelovala pored gradske (koju je vodio Bartučević): usp. Grga Novak, Dalma-
cija i Hvar u Prtbojevićevo doba, predgovor knJizi: Vinko Pribojević (Vincen-
tius Priboevius), O podrijetlu i zgodama Slavena (De origine successtbusque
Slavorum), uvod i bilješke nap1sao i tekst za štampu priredio akademik Grga
Novak, !reveo i kazalo imena sastavio Veljko Gortan, Hrvatski latinist!, knj.
1, JAZU, Zagreb 1951, str. 15-16.
H Grga Novalt, Split u Marulićevo doba, u knjizi: Zbornik u proslavu
petstogodišnjice rođenja Marka Marulića 1450-1950, Djela JAZU, knj. 39, Za·
greb 1950, str. 104; Antonin Zaninović, Marulićeve knjige u domimkansko)
knjižnici u Splitu, u istom zborniku, str. 303 i 308, bilj. 3.
12 Novak, Split ... , n. dj., str. 106.
13 PSHK 7, str. 225.
u Usp. Marin Franičević, Petar Hektorović, PSHK 7, str. 155.
ts Veza takve vrste povezivala ga je npr. s Mavrom Vetranovićem ili s
Mikšom Pelegrinovićem. ·
16 PSHK 7, str. 109, str. 273-276.
t7 o tome Cvito Fisković, Prilog životopisu Marka Marulića Pečenića, u
knjizi: Baština starih hrvatskih pisaca l, MH, Split 1971, str. 91-130; v. str
112-116.
 VRUJE I GUSTIRNE

Cira Culić

VRUJE

Drage vode
rasute po moru
blizu kraja
di se u slanoj vodi
slaka voda iz dna vaja.

U vama su sakrijene
teške noći
zdvita i suze
vodurine
pokaranja i nevere
ča su ispod zemje odvedene
pa se bisne u glogoju dižu
i od vajanja smetne
modrin nožima
ocaklinu mora rižu. •
I kad potok počne da uzdiše
a planine od omarine
planu i zadrću
u vama se zaudobjeni povođnji i kiše
s oblacima vajaju i obrću.

V i ste svitla groma

zapretana u dno mraka
di tuga umire bez straja
vodoskoci neba
u moru blizu kraja.
1258 MOGUCNOSTI

U V ALI DI VODA VRIJE

U vali di voda vrije

sunce puno i<lrc
svitUje grije
a nebo se "" i<llu odm<Jrc
i bistru ;e pOm<Jio pije.

Sakri;ene u k<Jdu;i i korom<JČU

u n;o; se anguje svitltJ
• igraju i sktU!u.
Grdelin! ;e znaju
i svaka druga tictJ
;ubu ;e lubini
cipli
osa i čelica.

PTamtJ n;o; ribari

uvik veselega lica
veslaju -
nestTp;ivi
da se ča prije 111Jjdu
u kraju
di voda vrije
di sunce svitli;e grije.

JEDNO VRILO

Pantin ;edno vrilo

ča se u trstiku zaklonilo.
U njemu san isklJ
moje oči
a naJa san. nebo cilo
sve oblak do oblaka
velo po;e od bunbaka.

Ti oblaci bili
sobon BU me zvali
i ruku mi dali
a ;a se nisan mtJktJ
dok BU kroz trstiku PTOtica!i.
CIRO CULIC l VRUJB I GUSTIRNE 1259'

SkM.IŠeno san gleđa:

poje bilo
poje ello
kako C!edno pmma falu teče
i s velikin se maTeR grli
bez da riči reče .•.

PUNO NAS JE BIW

Puno Rili je bilo

kad smo bili mali
u smiju smo srce dali
a u srcu jauk
veli erni pauk.

Lomilo se vrime
ka puknuto caklo
i u njemu se uvik ni.fto makla
ut>ik nan je kroz ponistru
sunce bll.fje palo
skupa s nama zakukala.

Puno Rili je bilo

..,; smo tili biti
vlljj
;aa
a najbo;e smo resli
ispod krova
di su iza zatvorene lkure
u krpe straja cvale ure
kad se prva slova •
slažidu u riči
ka času
filosfera
rat
glad
nepravda
krupa
i nevera.

Noći su se s nama
stiskale ispod krova
vi.fale u nova slova
1260 MOGUCNOSTI

o grede pune saje

u vrime velo
kad je čovik velik
i kad čovik za čovika
sebe u noći daje.

VODA

• V oda je vrime
koje boli
i razlijena se moli
po rukama trudnin
u jačima bud nin.
Iz davnoga zemana
došla je k nama
da nas straši i tiši
da se u rike i mora odri.§i.
Cin nan ruke takne
u slapu ol' kiši
na njima počne rest
dugu milinja i dobrote plest
dok tugu i bol svita ne pomakne.
S nji se ona
čudna i čedna diže
i dok se na prstima ominja
na radost svima
vrime je pomnjivo prima
i s njan
cilo lice svita
minja.

POTOK

Teče. Ništa ne išće.

Mrvu svitla u sebi nosi
prilco stine ga primišća
pa ga u mekoj travi izgubi
ka u mokroj kosi
ispod zelenog lišća.
r,,
'· ~IRO ~ULlC l VRUJE l GUSTIRNE 1281

Vesel
;erbo se ne VTaća nikad
u dnu se bistrinom dta
i teče ka riči
u kratko; priči.

MERJANE MERJANE

Cujei U nebo
kako \!isoko plcnea
l vidiA li vrime
l!a se nikad ne umori
na nalen cmon brigu
di se svaki dan au..ce
zavali izme;u bori?
Merjane Mer;ane,

7i si sin;al
za sve noći
stup u podne
urlik u ponoći.
i..
Za misečine te
mo;e srce čeka
ka kulu
gledanu iz daleka.
Mer;ane Mer;ane.

Di su sad tvo;e
u.ake staze
i vilinski dvori
trudni bori •
f' sveti Jere
Betlem i kra;i
sa ti;on pismon u gori
t di pospane
! mirta l dušica
restu Ispod slane?
Mer;ane Merjane.

N amlrniče nepoznati
kad zastanen na putu
umoran od sna l od riči
nemoj ml prići
1262 MOGUCNOSTI

1>en se popenji
gori Đisoko
i s no;t>i§ega 1>rja
čut ćeJ niz litice
pri neg 81>ane
ispod maslinove grone
kako nebu moTU 81>emu
lapju tice
Merjane Merjane .

•
LITNJI MRAK

L!tnji mrak
ti staTi lipotan
crn i nasmijan
od litnje noći liapitan
Jetajuć 1>alam, kalam i pojem
lagodi nas po licu l kosi
na povltarcu l rosi.

Ti staTi gizdelin
U1>ik roelat i fin
svudir se uvuče
jerbo sobon nosi
od B1>ake kuće
k juće
da se B1>anuće
ča prije
u mlado sunce priobuče.

SVICA NA PF!rROJE

Cin bi otac seja

nadajuć se da će biti boje
noć bi brzo pala
a po nama svima
od B1>iće no petroje
:l:uta B1>itlost zaigrala.
r
·''
t
CIRO CULIC l VRUJE l GUSTIRNE

Oko n;e svi bismo se zbili

1263

kada bi ;on bliž;e biti tili

i dok smo tako budni sniZi
gleda;t.ći oni žuti plamen
u ti.fini bi se
samo ;edna ruka makla
i tepli;a od sviće na petro;e
naAe glave takla.

VESLALI SU

V eslali su u noć
daleko
vesla! i
praznog droba
u brodu ka usrid groba.

Nosili su u noć
sviću
daleko
sa tu;ima u mraku
da spas na;du
u noći do ;utra
da život pomaknu
za ;oil ;edno sutra.

Veslima su složno more tukli

i osine svoje ispod sviće vukli
praznog droba
u brodu ka usrid groba. •
N osili su sviću
nosili daleko
i kad su se sa svićon
povr ribe zbili
ni onda počinut nisu smili.
1264 MOGUCNOSTI

PRANJE MRIZE

JoJ dok se sunce diže

on! bl doi!! s brodon oprat mriže
jedan na viJe a, drugi na niže.
U rajanju svitla
razina bi mora sjala
i u s;a;u zatitrala
a od mora ka u ognju cila vala.

• Pisma, se čula.

U vali kraj mvla

smij i gungula
a, onda, marenda prava u svanuc!e
ladno vino l ribe vruće.

ZABORAVJENA GUSTIRNA

Usrid moga joka

voda ;on je bila duboka
stari libar ča se §tije
ka najdubje dno svita.

Cin bi mi obraz
u malon kruni spazila
prida me bi
aa zrcalon stahl
i onako prozirna l mala
doli me zvala
a ja san jon gori
• uska krune
sve beside pomnjivo !tija,
pa od besid tuini
sve tužniji bija.
r·
? ClRO CULlC l VRUJE l GUSTIRNE 12115

CA

Cin lzustln c!a, besldu ml najslaju

poo!medu se oko mene Mit graje
i odma se najden u Mboravjene kraje
tskitan i ranjen suncen u smiraju.

Ta besida ml drće u du.U i glasu

i reste u stare priće moga kraja
u duge noći da""o izgubjena 24Vi~aja
u kojen se blida witla tijo gasu.

A kad se od pusti godin vas izmorln

znajuć kako sve jusko izmire i odbiH
ditinjstvu san onda "" cUi život bliH
pa jol samo ~a, besidu najslaju zalaporin.

LOKVA

I onda kad bi užgano nebo

na suvu zemju palo
uvik bi u ladu
blizu smokve
na dnu lokve
mrou vode ostalo.

Smokva bi zadnje kapje

u se primala
i blizu lokve
pačifiko drimala.
•

DI SU

Di su
one
lipe
ladne vode
c!a su "" žege
po 8pliskon poju
1266 MOGUCNOSTI

ka kositar sjale
i tnu!nome težaku
niz potne se tile
na te§ke ruke slile
a jusne mu suve
u ure gluve
fri.!kln mlazon
oživ!le?

Je l ji vitar odnlja
oli čovik isu.tija?
Niko ne zna.
• N e stale su.
Zanimile
i težaci s njima
ispečena lica
pa od svega
ostala je samo
jo! di koja
prlpla!ena tica.

CIN BROD

Cin je brod odri.!ija cime

nesta si mi s vida
a ostalo mi samo tvoje ime
i četiri tellea zida.

Otkad te mrak puta

svega sakrija
na nebu te pratin
i na svaki ću' vitra
za te strepin i patin
pa te na ponlstri sama
meju zvizde iAćen
da mi usamjen n.e bi bija.
;

ClRO CULlC l VRUJE l GUSTIRNE 1267

FALA VAN

Fala oon
naAe vale
ča ste nan u jubavi
uvik bokun mista dale
vrison i kadujon nas navonjale
od latine slani ležaj
nan otkale.

Vama bismo dalli

umukli
i na lažinu pali
a !agni vali
o Jkrape bi tukli.

Fala van
dobre naAe vale
ča ste
isPod tamarina grane
na31ip;le nan darovale dane.

GUSTIRNA

Zedan
sa ticama žednim
n;lon san dolazi;la.

Cin bi lega
•
da ;Ion jusnon vr;l dovatin
stinčica bi u nju pala
a ona čudne riči promrm;lala
iz dubine me zazvala.

Zedan
sa ticama žednln
njezine riči samo ;la san razum!;la
dok san ;Ion priplaienu vodu
na duiak pija.
 U VRTLOGU SIVE PRASINE
•
Ante Marasović

Zapadni dio splitske obale je najljepši, najpitomiji njen ogranak,

koji se proteže od maloga .brodogradilišta ~Košćina~ sve do rta šumovi-
tog brda Marjan.
Ta obala načičkana uvalama i plićacima podesna je za kupanje i za
kotvljenje čamaca i brodica.
Iznad nje uzdiže se južna padina Marjana, tek mjestimično krševi-
ta. Tu i tamo poneki kamen strši iz zemlje, koja je· pokrita sočnom zele-
!l.Om travom, ovjenčanom raznim poljskim cvjetovima. dok iz kamenitih
pukotina izrasta i koči se mirisna kadulja.
Ima tu stabala masline, smokve, grmova jagoda, žbunova buhača.
Sve to odiše ugodnim mirisom izmješanim s onim morskim, stvaraju~i
istodobno zdravo zračno strujanje koje napaja stanovnike toga dijela
~7ada.
Od obale do vrha te padine vode serpentinski puteljci, jer pravoga
puta ili ceste još nema.
Svu ljepotu krajolika nagrđuje prije nekohko godina sagrađena
građevina, smještena na prostoru između onog malog brodogradilišta i
poluotočića Sustjepan, gdje je gradsko groblje.
Zgrada je visoka prizemnica izgrađena od opeka, s velikim dimnja-
kom na krovu, iz kojeg stalno suklja sivo-modrikasti dim što se dižr-
uvis i šireći se, zasjenjuje ljepotu 'krajolika, miješajući se sa zrakom za-
gađuje ga, odnosi snagu i šteti zdravlju prirode i ljudi. Jednako djelo-
vanje izaziva dizanje sive prašillle prigodom eksplozije mina u obližnjem
tupilllolomu koji se nalazi na padini, nekih pedeset metara iznad same
zgrade. Ta zgrada je početni objekat prve tvornice cementa na Jadranu.
Vlasnik tvornice (tako ćemo zgradu od sada nazivati) jest inženjer
Hans Dorler, za čiju se sudbinu ne zna već šest mjeseci, otkada je zavr-
-~io poznati viški rat.
ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 1209"

Radovima upravljaju, u ime njegove supruge Eve rođene Lenzing,

splitski trgovci i mogućnici Guido Lettucci i Bartolo Mettassi.
Unutrašnjost zgrade sastoji se od jedne jedine prostorije, koja zauzi-
ma svu njenu dužinu t širinu. Tek, s jedne strane pri dnu ograđen je
maii prostor, koji služi kao kancelarija. S druge strane je izgrađena peć
od šamotnih opeka u kojoj se peče lapor - tupina, na taj način što 'iC
u unutrašnji dio peći polože drva, a na njih red tupine, zatim opet drva,
pa tupina, c;ve dok se taj prostor skoro ne ispuni. Zatim se zapali, i ka-
ko sagorijevaju drva, tako se tupina peče i ukrućuje. Kad se izvadi vant
i pribere, očisti se od pepela i komadića nedogorjelog drva i kamenčića,
§to se često mogu naći. Mdje se u žrvnju, poslije prosijava kroz sita, te·
napokon kao gotovi proizvod sipa u platnene vreće.
Radnici koji tu rade, ima ih oko dvadesetak, većinom su težaci, ko-
jima je taj mukotrpni rad slabo plaćen. Ipak im to dobro dođe, jer su to-
ljudi slaba imovnog stanja, obrađivači bogataške ili crkvene zemlje, pa
od svog rada na poljima moraju još vlasnicima davati trećinu gotovori:
uroda.
Nadzor nad radnicima vrši predradnik Jozo, kojega još nazivaju
..Kapo... suroV i nimalo prijazan čovjek. On stalno šeće po prostoriji,
držeći ruke prekrižene na dnu leda i opominje sad ovog sad onog radni-
ka riječima:
- Ajde! Sto spavaš? Makni te ruke ...
A oni, zaista, jedva vuku nogu za nogom. Bezvoljno rade. Nije ni
čudo, jer su tu od jutra pa sve do zalaza sunca. Određenog radnog vre-
mena nema. Umorni su, opala se to na njihovim licima :r.astrtim sivom
prašinom, koju ni znoj ne može rastjerati, već b1va upijen i da se če:3ln
ne brišu krpama od platnenih vreća, na licima bi 1m se stvorila cement-
na kora. No oni se i ne osvrću na preradnikova prigovaranja, navikli su
na njegovo brundanje, samo mu poneki uputi prijekoran pogled pun
omalovažavanja.
Kad se oglasi zvono, koje visi na jednoj prečki kod ulaznih vrata,.
to je znak da je vrijeme podnevnog odmora. Odmah se čuju glasni uzda-
si olakšanja što dolaze iz umornih i znojnih radničkih grudi.
Radnici su izišli pred zgradu, jer danas je lijep i sunčan dan, kakav
samo može biti pri kraju mjeseca svibnja u ovom kraju. •
Jedan po jedan lonCićem zahvaća vodu iz bureta s pitkom vodom,
ispiraju usta i grlo te ispijuvavaju prašinu po zemlji i t.ravi. Zatim uzi-
maju svoje zavežljaje, koje su jutros sa sobom donijeli ili im je netko
od ukućana sada donio. Polako, otegnuto jedu škrtu, suhu hranu zaliva-
jući je razvodnjenim domaćim vinom iz flaša, koje neizostavno donose·
svakog dana s jelom. Kad pojedu, većina njih će se opružiti na travi i
čekati novi znak zvona, koji će ih por....ati natrag na rad do kraja dana.

U tupinolomu je također odmor. I tamo radnici, umorni i znojni,

sjede i jedu svoje obroke. Ali nisu svi zajedno: dvojica njih su odvojeni:
sjede malo podalje, na platou gdje se istovaruje tupina i spušta kroz
drveni žlijeb obložen Jimom dolje do otvora u zidu tvornice. To su mladićo
:1270 MOGUCNOSTI

i djevojka - Frane Pavlinić i Milica Tadinac, koja mu je danas kao i

obićno donijela objed.
Milica je rođena u selu Kambelovcu nedaleko od Splita, a od ranog
djetinjstva živi tu kod tete Dujke, majčine sestre, u susjedstvu sa Pavli-
nićima.
Milicu je odmah nakon poroda u kojemu joj je majka umrla, pre·
·uzela teta Dujka, te je njegovala i odgojila kao svoje rođeno dijete.
Dujka, neudata, živjela je u Splitu kod prijatelja, u Varošu, a izdr-
žavala se radeći kao ~Iavandera•, pralja, kao i mnoge druge žene u rod-
nom Kambelovcu.
Kad je Milica porasla, naučila je pomagati joj u poslu perući rublje
za više splitskih gospodskih obitelji, pa tako i za Lettuccijeve i Mettassi-
jeve. Ni taj način je Milica dolazila u vezu s tim obiteljima i osvojila
njihovo povjerenje i simpatiju. A s Franom, svojim susjedom, sprijate-
.ljila se još u djetinjstvu i to njihovo prijateljstvo kasnije se razvilo u
pravu mladenačku ljubav.
Frane, iako umoran, zadovoljno i slasno jede. Tek mu još više poja-
,";ava Miličino prisustvo. Kad završi, uput joj zahvalan pogled, koji je
ujedno i tumačio sve osjećaje koje gaji prema njoj.
U obostranoj šutnji promatraju jedno drugo, obuzeti svako svojim
vlastitim mislima i brigama. On osjeća umor i klonulost udova; nakon
jela to ga stanje često obu~me. Citavo svoje radno vrijeme istovaruje iz
zaprežnih kola tupinu koja se dovozi iz tupinoloma. On je gura kroz
žlijeb dolje u tvornicu. No, nije zadovoljan svojim radnim mjestom, radi-
je bi radio kao bušač i otkopavao tupinu. Ovdje ga je postavio sam vla-
snik, misleći da bi rad bušaća bio za osamnaestogodišnjeg rn!adića pre-
naporan. Možda će mu kasnije, kad malo ojača, dati posao po volji.
Frane se razvio u lijepa, jaka i stasita mladića. Pravilne crte njegova
lica dobile su ozbiljniJi, muževniji izraz. tako da je izgledao stariji nego
što je doista bio.
Te promjene na njemu najbolje uočava ona koja sada sjedi tu, licem
orema njegovu li.cu i promatra ga zaneseno, sretna što njemu pripada·
- Sto šutiš ... Reci mi nešto.
Frane, kao da se istom prenuo iz nekog sna, uputivši joj još jednom
umilni pogled reče:
- Baš ti hvala. Sit sam zadovoljan, ali ne toliko od hrane koliko mi
zadovoljstvo čini tvoje prisustvo. Promatrati tvoje lice, tf? mi je poseban
užitak. Nikada ga se ne mogu dovoljno nagledati.
- Ajde ... Manje laskanja. Znam i sama ... što sam ja tebi ... Isto
tako ... što si ti meni . .
Pri tome se zacrveni, pa nastavi:
- Moj Frane ... Tko će mi takve lijepe riječi govoriti kada budeš
daleko od mene? Kome češ ti onda laskati?
- Nikome, nijednoj drugoj, jedino tebi .. .
- Vjerujem ti. Sto ću ja bez tebe ... Tko će mi tada rasplitati
..kosu?
ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 1271

- Bit će ti teško. Ni meni samome neće biti ništa lakše. Navikli

<;mo jedno na drugo ... Na našu ljubav ... Na naša milovanja ...
Ostali radnici su ih malo poizdalje promatrali i po izražajima njiho-
vih Jica zamišljali su o čemu to dvoje mladih razgovara. Uto se začu glas
zvona - znak da je odmor završen. Milica ustane i duboko uzdahne:
- Dođi odmah kući. Nemoj me mučiti čekanjem.
-Zbogom!
Ona se okrene i stane se penjati puteljkom prema vrhu brda. Pe-
njući se, tijela uspravna i skladna, poskakivala je, a pri tom pokretala
bokovima, što je privuklo poglede radnika te su je promatrali dokle god
11i je došla do vrha.
Lijepa njena glava ovijena je vijencem pletenica svijetlosmeđe kose,
.a lice rumeno, sada nešto snuždeno pod dojmom maloprijašnjeg razgovo-
ra i misli da će uskoro biti rastavljena od svog dragog.
Došavši na prvi vrh Marjana, nazvan ""Prvi križ.. , stavi ruku na svoje
uzburkane grudi, ne toliko od umora koliko od boli ... brige ...
Istim mislima bavio se i Frane ostavši sam. Nastoji te misli zatomiti
bržim i žustrijim radom, ali ne uspijeva. Stalno ga opsjeda jedna te ista
misao: što će biti s Milicom kada on otiđe? Njegove bojazni nisu be?.
razloga: Milica mu je pripovijedala kako je gospođa Letici ja - supruga
Guida Lettuccija - nagovara svakom prigodom kako bi bilo dobro da
.savim ostane služiti u njihovoj kući. To djevojka stalno odbija ispričava­
jući se tetinom starošcu i bolešću. Jednom je čak i rekla da joj njen
mladić takvu službu ne bi dozvolio.
No, ni jedno ni drugo nije bilo razlog njena odbijanja. Nije htjela
pristati zbog Guida, jer su posluga i ostali koji su ga dobro poznavali
pričali o njegovim ljubavnim avanturama kako sa ženama iz posluge.
tako i s onima koje pripadaju višim slojevima.
Miličina shvaćanja o ljubavi i ženinom položaju u društvu nisu bila
identična sa shvaćanjima drugih djevojaka njezina položaja. Dok su one
pod utjecajem kompleksa manje vrijednosti svoje djevojačke želje i hti-
jenja u svojoj bezazlenosti i neukosti omatale djevojačkim stidom, a p!'i
tome provodile patnički duševni život, ova je zbog svojeg shvaćanja
?enine uloge i vrijednosti u društvu, bez obzira kojem društvenom sloju
pripadala, bila ponosna na svoje ženstvo. Djevojke njezine dobi, znani-
ce, prijateljice, već kod samog spomena muškarčeva imena stidn8 bi spu-
štale glave, crvenjele bi se od muke, neutažena nagona ... Ona bi otvo-
renO, hrabro govorila kako ima mladića i voli ga kao muškarca i život-
nog druga, te da je zajednički život - ljubovanje žene i muškarca - sa-
mo prirodno razvijanje života. Zbog tih njenih nazora mnoge žene nisu
je mogle shvatiti, a muškarci su šuteći prelazili preko njenih riječi i u
'SVojim mislima joj odobravali. Svoja shvaćanja o životu i položaju žene,
te njenoj vrijednosti za razvoj ljudskog života dobila je čitajući razne
knjige, romane i pripovijesti što ih je posuđivala od supruge trgovca
Mettassija - gospođe Eme, inače načitane i kulturne žene.
Gospođa Erna, nadasve razumna supruga, nije se ljutila niti je mi-
slila kako bi trebalo da se svome suprugu osvećuje za njegove *izlete-
1272 MOGUCNOSTI

izvan braka. Kada bi joj ~prijateljice« počele govoriti o vladanju nje-

na supruga i njegovim vezama s nekim glumicama i plesačicama iz noć­
nog lokala ~Metropol~, pa i sa gospođom Evom DOrferovom, udovicom
pokojnog vlasJill<a tvornice, ona bi ili nasmijavši se tome prekidala:
··Moj muž mnogo radi, dobro zarađuje, pa može i da se zabavlja. Neka
za to nitko ne brine, kad sam ja zadovoljna, ne bi trebalo ni da se drugi
zabrinjavaju.""<
Sam gospodin Mettassi bio je dobar i pažljiv suprug, također i bri ·
žan otac djeci, a Erna je s majčinskom privrženošću vodila svoju obitelj'
te lijepo i razumno odgajala svoju djecu .

• •
Sunce je na kraju svoje dnevne putanje. Sada se spustilo iza otoka
,...glave Ciova<M i utonulo u more ostavivši nad njim rumeni odblje-
sak, što se postupno smanjuje i povlači kako nastupa suton.
U tupinolomu rad je završen. Radnici se spremaju za odlazak. Uzeli
su svoje svežnjeve i surke - kapute, te noseći ih ispod ruke odlaze tro-
mo i umorno svojim kućama. Pogrbljeni pod teretom truda uspinju se
puteljkom prema vrhu. Posljednji se uspinje Frane. On je hitar, kao da
nije danas čitav dan radio. Snage mu daje ljubav, sreća što ga gore pod
vrhom očekuje njegova dragana.
Milica je tog popodneva kao i obično iznijela na livadu rublje i pro-
strla ga po žbunovima i kamenu, da se osuši i dobije miris cvijeća.
Rublje je već sakupila i složila u košaru kad je ugledala Franu kako
JOj prilazi.
Njeno lijepo lice ozari sc srećom, a Franina se zacrvenjelo od napora
uspinjanja i od uzbuđenja, te je drhtavim glasom pozdravi:
- Dobra večer, curo!
- Dao bog dobro, Frane moj! Jesi li se puno umorio?
- Bogami i nisam. Samo sam se malo zadihao uzlazeći uz brdo.
- Citavo popodne bila sam ovdje. Promatrala sam te kako radi~.
Stalno si pognut. Zašto se nekada malo ne odmoriš?
- Nemam se zašto odmarati. Nije mi teško.
- Ah ... Nemoj mi reći da ti nije teško. Meni bi bilo, ja ne bih iz-
držala onako kao ti ... Citav dan ne ispraviš leđa.
Te riječi kod njega izazovu smijeh, pa će, i dalje \Se smi:jući:
- Kad bih imao Lako lijepa i mekana leđa kao ti, bilo bi mi zaista
teško.
Priđe joj kao da svoje riječi hoće i gestom potvrditi. Stavi joj ruku:
na rame, stane joj milovati vrat, leda, pa sve niže, do čvrstih bokova ...
Od toga milovanja ona se uzbudi. Lice i vrat joj oblije rumenilo.
Zbunjena, lagano ga odgurne od sebe:
- Sto ti pada na pamel ... ? Sto bi htio ...
- Ništa drugo osim tebe .. .
 ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 12n

- Eh . . . Cudna mi čuda . . . Zeliš mene ... ? Kao da me nikada nisi

.
Jmao ....?
Odgovori joj njegov glasan i razdragan smiJeh, koji odmah prijeđe
na nju. Oboje se slatko smiju, dok njegove ruke ne miruju ... Ali ona se
trgne i tobože uvrijeđeno odmakne, poleti do košare i prihvativši za jednu
ručku reče:
- Ajde ... Uzmi za drugu ručku. Idemo l
Poslušao je, prišao joj je, uhvatio gdje mu je rekla i zajedno
podignu košaru. Milica osjeti, da je sva težina na njenoj strani. Zato
!aljivim tonom primijeti:
- Drži čvrsto i elastično, ti i onako voliš nešto elastičnog držati
i stezati .. .
To ponovo izazove obostrani spontani smijeh . . . Polako idu dolje
prema crkvici sv. Mande.
Došli su do ogradnog zidića dvorišta crkvice. Stanu, sjednu na ka-
menu ogradu u namjeri da malo otpočinu.
Mrak se već dobrano spustio. Svi težaci i radnici su kod svojih ku-
ća. ,..zdrava Marija...c davno je odzvonila, a oni kao da su zaboravili na
kuću, na svijet i na sebe ...
Grudi im se bumo dižu i spuštaju . .. Usne se m~usobno upijaju . ..
Kad, ona odmiče glavu ...
A on iz raskopčanog ~+korpeta"" - grudnjaka - uzima dojke ... Ona
ga lagano udari po rukama:
- Ostavi se toga ... Vrag ti ruke odnio ...
On ne odgovori, već prignuvši glavu ljubi joj ih ...
Osjetivši da njeno protivljenje popušta, podiže glavu, zagleda joj se
u oči pune čežnJe ... Stiskajući je čvrsto rukama, govori:
- Nećeš li mi sada reći, vrag ti usne odnio ... ?
- Ah ... Ne ... To neću ... Ne mogu ... Ne smijem ... !
Ali istodobno ga odgurne, naglo ustane, ne brinući što je to malo
grubo učinila:
- Pretjerali smo ... !
Osvrče se po okolišu. Zakopčavajući se primijeti:
- Mrak je sve gušći ... Dosta je ... !
Frane to prihvaća šutke i sa razumijevanjem. Ponovo z1jednički
~t· podižu košaru te se nasmiješeno i bez ikakve međusobne uvrede, nepo-
t· mućene radosti, veselo upute prema kući.

it, II

k Gospođa Leticija Lettucci, visoka žena, lijepe glave i pravilnih crta

lica, eme kose progrušane srebrnim nitima, nervozno šeće po svojoj so-
bl za primanje. Njeno nekada lijepo lice izbrazdana je borama, a velike
nekoć vatrene sjajne oči sada su mutne. ali umje.sto ravnodušna izraza
imaju oštrinu, kao da stalno promatraJU nekoga s mržnjom.
 1274 MOGUCNOSTI

Sa dvadeset tri godine udala se za svog sadašnjeg muža - Guida

Lettuccija, tad trideset trogodišnjeg pravnika, politićara perspektivne
budućnosti, koja mu se tijekom vremena i ostvarila, ali njegova porodir.a
- supruga i djeca - time nije dobila nista osim ugleda koji je doša<>
s njegovim uspjehom.
Guido je još u mladenačko doba bio sklon razvratu. Ne jedna dje-
vojka, mlada supruga, pripadala ona ma kojem dru~tvenom položaju,
bila je plijen njegove razbuktale muške strasti.
Oženio se silom prilika - i Leticiju je bio zaveo, ali su ga njeni
rođaci prijetnjama natjerali da je vjenća. U početku se njihov brak mo-
gao nazivati sretnim. Leticija je uz Guida bila postala podatna l mila
žena. t; tri godine braka dobili su troje djece i Guido je mislio da je time
namirio svu ljubav i obvezu prema svojoj supruzi. Onda ju je !)0Čec1
zanemarivati i ostavljati je da se sama brine o djeci i kući, a on j2 na-
~tavio životom slobodnog muškarca.
Umorila se oo šetnje i boli - sjećanja na prošlost svoga braka. Sje-
ia je na sofu, podbočila je gjavu rukama a njene suhe, blijede usne poče­
le su se micati bezglasno izgovarajući neku ·molitvu.
Shvativši da od svog supruga ne može više očekivati onu ljubav
koju je prema njoj koliko-toliko gajio u početku njihova zajedničkog
života - zamrzila ga je. Otada je svoju mržnju manifestirala u stalnim
i neprekidnim prigovaranjima. Kad god je imala za to prigode, spočita­
vala mu je što se vlada nemoralno, i to na očigled nje, supruge, i svih
rođaka i znanaca. Nije bilo objeda ni večere niti bilo kakva obiteljskog
skupa a da ga ne bi izazivala i nervirala svojim primjedbama. Ipak j~
i dalje s njim dijelila bračni krevet i otvoreno od njega tražila izvršava-
nje njegove )>O.bračne dužnosti4(. No sve to nije dugo trajalo. Brzo je uvi-
djela da njihovi intimni kontakti nemaju onog potrebnog žara i ljubavi,
već da su neki prisilno - potrebni čin. Postupno je njena intimna razoča­
ranost prelazila u frigidnost, dok nije postala sasvim bezosjećajna za fizičku
ljubav s mužem. Tome je pridonijelo i njezino sve češče posjećivanje crkava
i molitvenih i vjerskih obreda, na što se odlučila nakon jednog iscrpnog
razgovora s ocem Ambrozijem, koji joj je tom prigodom savjetovao neka
se posveti karitativnom radu za crkvu, a što se pak tiče njena nezahval-
nog supruga, neka se od njega odaleči rastavom od stola i kreveta. Me-
đutim, ona to nikada niJe učinila. Zadržala je vezu kreveta i stola jer
je tako imala prigode da se iživljava u stalnim zanovijetanjima, a zdušno
se posvetila karitativnim poslovima.
Podigne glavu, ruke joj klonu na krilo, jer je upravo začula otvara-
nje ulaznih vrata stana. Poznaje suprugov glas, zato hitro ustane da ga
dočeka stojeći.

Za trenutak uđe Guido, visok, lijep čovjek od svojih četrdesetak go-

dina. Poviše čela prorijeđene, eme, sitno ·valovite kose. Lijepo i ozbiljno
lice upotpunjuje mu nešto dulji, savinuti nos. Ušavši, lagano se nakloni,
veselo pozdravi, približi joj se, pružajući joj obje ruke i prihvaćajući
njezine. Kod toga, za oko tako prisnog pozdravljanja, ona nije zaboravila
zauzeti uvrijeđeni i namrgođeni izraz l na njegov prijazni ~Dobar dan~
ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE

jedva je promrmljala: ~Bog dao dobro.~ On sjedne na sofu 'i još uvijek
je držeći za ruke povuče je i posadi pored sebe. Kao i obično, nije obra-
tio pažnju na njeno neraspoloženje, već duboko uzdahnuvši započne:
- Moj bože, koji težak dan. Izvini što sam malo zakasnio. Ah ...
Ta nesretna sjednica se oduljila. Morao sam održati referat, pa zatim
diskutirati, pravdati moje teze iznesene u referatu ... I evo me ... Sada
sam ovdje.
Zagledao se u nju jer još nije nijednim gestom pokazala interes za
njega. Ni riječi nije progovorila i to ga ponuka da je upita:
- Koji je danas uzrok tvom neraspoloženju i duševnoj odsutnosti
dok ja lijepo govorim?
Još uvijek šuteći, ona ga mrko promatraše, i tek nakon dulje stankt
progovori:
- Ovdje je jutros bila služavka Eve Dorferove i donijela ti od nje·
poruku da večeras dođeš do nje jer da imate neki poslovni dogovor. Ne
znam ... Kakve vi to poslovne dogovore imate?
- Kako ne bi znala? Poznato ti je da joj Mettassi i ja pomažemo u
vođenju tvornice.
- Toliko znam ... Samo mislim da vi to obavljate kod nje u kre-
vetu. ,
Ovo je rekla ne krijući ironiju u glasu, a usne joj se podsmješljivo
razvuko.še. Guido to opazi i riekoliko trenutaka ju je promatrao tobo-
že začuđeno, a zatim hladno odgovori:
- Nije baš uvijek tako kako ti zamišljaš, a i ne bi trebalo da reagi-
raJ na takav naćin. Mislim, da samu sebe dobro poznaješ.
- Zašto mi stalno guraš pod nos moju navodnu frigidnost. Nisam
ja tome kriva već ti. Zanemario si me . . . Prema meni se vladaš kao
gospodar p~ma robinji. Nema kod tebe više razumijevanja za mene, kao
što je to nekada bilo. Požurio si napraviti djecu i otkad sam ti ih rodi-
la, ponašaš se kao da ti više nisam potrebna ...
- Nije tako. Ti si svemu kriva, i tvoja bezrazložna ljubomora.
Otkada si počela posjećivati crkve i druZiti se s onim ...svetim ženama..-,
koje su mahom usidJelice ili frigidne supruge, te slijediti savjete patera
Ambrozija, postala si sasvim suprotna od one žene što si nekada bila.
I sada za sve to bacaš na mene krivnju! Sjeća.§ li se? Odmah u '\>očetku
našeg braka govorio sam ti da se ne obazireš na moje takozvane grije-
he ... Tada si shvaćala ... Bila si mlada, lijepa i podatna, a sada si sa-
svim drukčija ... Nećemo sad tražiti uzroke. Tvoja fligidnost je prisut-
na, isto tako i tvoja ljubomora. Među nama je nastalo nepovjerenje i
nerazumijevanje, ali zapamti! To nije počelo s moje strane nego s tvoje..
- Da, najlakše je za sve kriviti slabu ženu, jer ne zna i ne može se
braniti. Međutim, svjesna sam žalosne činjenice da te ne mogu nikakO'
dovesti na pravi put. Ostaje mi uz tebe samo patnja, bez nade u boljitak.
- Te tvoje patnje stvorili su savjeti tvojih crkvenih prijatelja. Ka-
ko prije nisi patila, kada si samo mene slUšala? I da si onako nastavila,
bila bi sretna i zadovoljna. ali si nasjela crkvenjacima i njiho,vim sa-·
vjetima.
.1271 MOGUCNO/STI

- Nemoj tako govoriti, huliš boga. Njihovi savjeti su mi drago-

cjeni.
- Kad su ti dragocjeni, Ato se žališ na život koji su ti oni savje-
tovali?
- Nemoguć si, ne može se s tobom razgovaraH a da ne vrijeđaš.
- Vrijeđam ... ? A što, molim te?
- Moje vjerske osjećaje, ·koji mi diktiraju da se moram pokoriti
savjetima onih koji mi žele dobro.
- Ne vjerujem da je to za tebe dobro. Bilo bi ti bolje kad bi u
-sebi malo zatomiJa svoje vjerske osjećaje, a probudila osjećaje supruge
i majke.
- Molim te nemojmo više o ovome razgovarati . . . Suvišno je ...
Nepopra.-ljiv Si ...
Guido se na njene riječi nasmije i kroz smijeh joj odgovori:
- Hvalu bogu... Konačno. . . Jednom si ipak shvatila ... I više
me ne pokušavaj popravljati.
Uto u sobu uđe djevojka od dvadeset pet godina, plavokosa, lijepa
sa dva sanjarska plava oka, skladno oblikovanog tijela. To je služavka.
Mandica, rodom iz nekog sela na otoku Braču. Nakon što se lagano na-
klonila, zvonkim glasom je rekla:
- Objed je serviran. !~volite k stolu.
Leticija joj se prijazno nasmiješi odgovarajući:
- Dobro ... Odmah ćerno.
Kad se Mandica udalji, Guido ustane, pa će, veselim se tonom obra-
ćajući Leti ciji:
- Pođimo objedovati, potrebna nam je okrepa nakon ovog besko-
risnog i besmislenog razgovora.
Leticija također ustane, bez odgovora, ali nije propustila da mu upu-
ti pogled pun prijekora.
Za vrijeme objeda je nJihov razgovor osluškivala Mandica, koja je
bila radoznala kao l sve ostale služavke, pa je svakog časa, tobofe da
nešto donese ili odnese, dolazila, slu!ala, opažala poglede koji su joj
-nešto tumačili nakon onog maloprija§njeg razgovora, koji je ona shva-
~ćala kao pripremu za nešto što ima slijediti ...
Poslije zametka obJeda Guido i Lelicija su se povukli u svoju sobu,
.a Manchca sada perući posuđe zamišlja što bi se tamo imalo odigra-
vati ...
Prisjeća se gospođina smiješka i istodobno vala rumenila koji je bi0
preplavio njenu put, ođ čela do grudiju, kada je svom suprugu uputih\
riječi:
- Hoćeš Ji kasnije malo priJeći?
- Naravno, potreban mi je odmor.
Na to se Leticija bila nešto zbunila i novim smiješkom dala mu znak
'Pristajanja i želje ...
U tim mislima se Mandica stala prisjećati prvog tjelesnog kontakta
~sa svojim gospeđarom Guidoll'L Bilo je to u prvim mjesecima njezina
zaposlenja.
ANTE MARASOVIC l U VRTWGU SlilE PRASINE 1271

Jedne večeri, dok je kod petrolejske svijeće u kuhinji plela čarapu,

naišao je on, stao je promatrati, zatim je zatražio čašu svojega vina --
-- jer je on za objedom i večerom pio posebno vino. Na njegov zahtjev
ustala je, pošla do ormara, izvadila flašu i čašu i stavila ih preda nj na
stol, a on je sjeo. Ona je nastavila plesti, a on je šuteći malo otpio i
e"dmah ustao. Kao po nekom unutrašnjem nalogu ustane odmah i ona.
odloži pletivo, čeka, a ni sama ne zna što ... No on je već kod nje, goli-
cajući je zavlači ruke pod bluzu, dohvaća se dojki , .. Mandica se trese.
pita se što on hoće ... Dvoumi se, onda se otrgne. Pobježe u svoju sobi-
cu. A tamo, uzbuđena, obuzeta čežnjom, vrućinom. ne može se smiriti
niti ublažiti vatru koja plamsa u njoj ... Zato se na bninu svlači i naga
se nalakti na .širom otvoreni prozor, otvorenih usta udiše svježi noćni
zrak.
Nije čula njegovo približavanje. Ali je osjetila njegove ruke na svo-
jim ramenima. Njegovo ubrzano disanje i njegovo pomno milovanje i
stezanje osjetljivih mjesta njena tijela. Ni glasa nije ispustila ... Niti se
je pomakla . . . Prepustila se dajući pristanak tek dubokim uzdasima ...
Otada svake večeri ga je čekala s pletivom u rukama. Kad bi on
tekao: ...Dobra noć"" ne svraćajući u kuhinju i produžio u svoju sobu, bir.
je to znak da mu te večeri nije potrebna. A kad bi ušao u kuhinju i
rekao: ...Dobra večer"" i zatražio svoje vino, ona bi posluži.Wi ga odmah
otišla u svoju sobicu, gdje je spremno čekala da dođe na ljubavni do·-
mjenak.
Završila je pranje posuđa i počela pospremati kuhinju. Uto začuJe
gospođine korake preko hodnika i kako otvara i zatvara vrata njihove
spavaće sobe. Cudno joj je, pita se: kad je izišla ... a opet se vraća ... ?
Mandičina radoznalost se probudi i ona upravo- ne može izdržati, a da S('
ne došulja do vrata njihove sobe i oslušne. Ono što čuje izaziva joj smi-
ješak na usnama; to je ljutit G u idov glas: ...Pokreni se _.. što si se ukru-
tila ... ?~ Ritmička škripa krevetnih opruga nije mogla nadjačati Letici-
jin bolni krik i zdvojne riječi: ...N e mogu ... više ... !""
Onda opet Guidov prigovor izrečen prijašnjim tonom: ...Sto si dola-
zila kad nisi raspoložena ni sposobna ... ?+e Mandica je morala dlanom ?.8-·
tvoriti usta da iz njih ne provali glasan smijeh jer joj je sve ono što je
čula bilo smiješno ... Zatim se odšulja u kuhinju s mišlju: ~Neće •ečeras
tražiti svoje vino .. ·""

•
U primaćoj sobi kod Lettuccijevih za stolom sjede tri osobe; uz Le-
ticiju; tu su još gospođa Erna Mettassi Bartolova supruga, lijepa žena.
nešto niža i deblja od Leticije, živih crnih očiju, kao ugalj crne kose, ve·
sele naravi, vječno nasmijana. Odaje osobu koja je sama sa sobom zado-
voljna, a i sa svima s kojima dolazi u dodir. Nikome ništa ne zamjera.
za svakoga nalazi .-azumijevanja razgovarajući sa svojom prirođenom ve-
selošću i prisnošću.
1278 MOGUCNOSTI

Na čelu stola je pater Ambrozio; sredovječan, krupan čovjek, crveno1

l:ca što se spaja s podbratkom, velike glave nakrivljene malo ustram:.
Motajući palce na oma!nom trbuhu, pozorno sluša razgovor gospođa.
Letici ja upravo govori ,;vojo j prijateljici Erni:
- Tako je to ... Kraj takva nJegova ponašanja moram biti dobra ...
ne smijem se uzrujavati niti bilo što prigovoriti.
Tim riječima završila jt! svoje dug•J pripovijedanje, zapravo ogova-
t anje svoga supruga, iznijevši sve njegove, kako ona reče, ludosti ...
Pred svakim od njih je šalica ispijenog čaja, i kad to domaćica opazi,
ustane, uzme emajlirani vrč, te ih ponvvo napunt čajem.
Ema s~ smije, nju zabavlja· Leticijino jadanje, a pater napraviv;i
važnu gMmasu na svom licu reče:
- Gospodo! Vi ste prava sveta mučenica, zaslužujete mučeničku
palmu.
Na ovo Emin smijeh dobije zvuk poruge, dok je njih dvoje začuđeno
i uvrijeđeno pogledaše. No, Erna to primijeti i da objasni svoje držanje
;·eče:

- Nemojte me pogrešno shvatiti, ali mislim da je Leticija sam-.1

kriva za svoje takozvane muke. Ne treba se obazirati što muževi racie.
T<ada bi sve žene tako tragično shvaćale postupke svojih muževa, onda
:.,i raj bio pun .;vetih mučenica, pa drugi blaženici i sveci ne bi imali
'tdje stati. Na primjer, moj Bartolo također voli napraviti po koji ..izlet··
izvan bračne ložnice, i to mene osobno ne smeta i ne vrijeđa. Meni je on
dosadan, a ja njemu nisam . . . pa mora potražiti malo nadoknade ...
Zato je ipak on uvijek moj muž, bez obzira na to kod koga zalazi i s •kim
ima veze, i ne znam zašto bih od toga stvarala neke probleme! Kada bih
to radila, uništila bih najprije svoje zdravlje, a zatim harmoniju i lju-
bav u obitelji, stoga mislim da je to sve za ženu nepotrebno.
Pater smatra da mora njezine nazore o braku i suprugu pobiti, pa
'oj odgovori:
- Gospođa Leticija je uzorna majka i supruga, živi praktičnim krš-
ćanskim životom, dok ...
A' Erna nasmiješeno, ali i s malo ironije, upada ...
- Htjeli ste reći da se za mene to ne bi moglo kazati . . . Moram
vam odgovoriti: grije&te . . . Ja također živim praktičnim kršćanskim
životom, a taj se malo razlikuje od Leticijinog . . . Ja se sa kršćanskom
mudrošĆU odnosim prema mome suprugu, a geslo je te mudrosti: razu-
mijevanje i strpljenje.
- Vi izgleda nešto sp(;čitavate svoJoj prijateljic~.. . Ne znam .. .
Mogla bi se zbog toga naći uvrijeđenom ... A koliko je to kršćanski .. .
Erna naglo ustane te još uvijek nasmiješeno istim tonom odgovori:
- Zatim što mi VriJeme ne dozvoljava nastaviti ovako zanimljiv raz-
govor. Moram id. Muž če mi doći na večeru. On zahtijeva da zajednički
;edemo naše obroke. Njegova volja meni je zakon. Još vam mogu reći
0vo: dobila sam dojam kao da želite pomutiti prijateljstvo između Leti·
cije i mene. No, unaprijed vam kažem: nećete uspjeti, kao što ste to
Llspjeli između nje i njezina muža. Zbogom!
r
•

ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 1279

Okrene se i ode uzdignute glave, kao pobjednik koji napušta bojno

polje, a pater i Leticija su šuteći slijedili pogledima r.jen odlazak .

•
Istog popodneva gospođa Eva Dorfer je u svom bračnom - sada
udovičkom - krevetu, upravo se budi, rasanjuje, zijeva, proteže se. Iako
ispavana, osjeća umor u svim udovima svoga lijepog i vitkog tijela. Od-
bacuje sa sebe pokrivače, uživa u promatranju svoje ženstvenosti, onda
ustaje, svlači sa sebe spavaćicu, i naga izvodi vježbe rukama i savija-
lljem tijela. Zatim opet legne, ah se ne pokriva. Opuštenoj, stanu joj (je
rojiti misli o večerašnjem sastanku sa Lettuccijem i Mettassijem, radi
konačnog uglavljenja suvlasništva tvornice.
Jučer je od Komande Carske mornarice iz Pule dobila službenu oba-
Yijest da je njen suprug, natporučnik Hans DOrfer, o čijoj se sudbini s•1e
do sada nije ništa saznalo, proglašen mrtvim. To bi ona večeras imala
saopćiti svojim prijateljima i zamoliti ih da se prihvate suvlasništva
tvornice i to provedu kod Općine, Industrijske komore i drugih nadlež-
nih ustanova.
Saznanje da je postala udovicom nije ju iznenadilo niti pogodilo.
Ona je to očekivala i kona~no se to sada potvrdilo. Nije zbog toga bil.J
ni žalosna ni vesela, shvalitu. je to kao neminovnu životnu zbilju.
Njen odnos prema suprugu, bi.o je više izraz nekog nametnutog dru-
garstva negoli bračnog Života temeljenog na ljubavi i drugim faktorima
koji bi bili osnova takva života.
Za stanovanje zauzimala je čitav prvi kat zgrade na ...Gospodskom
trgu~ - ...Pjaci~. U tom prostoru udobno je živjela sa suprugom i dje-
vojkom Gretom, rođakinjom njena muža, koja je obavljala u kući pos-
love kuharice i sobarice, a sve teže poslove došle bi obavljati neke žene
čiji su muževi bili zaposleni u tvornici.
Eva je odmorena, ali ipak sklapa oči, kao da će opet zaspati. Uto se
počne prisjećati SVOJega djevojaštva, i sasvim se rasani dok u mislima
proživljava davno minule događaje . . . •
Onoga dana u svojoj šesnaestoj godini ušla je u vrt DOrfera u jed-
nom potplaninskom gradiću u Pruskoj. U to doba tijelo joj je već bilo
razvijeno kao u žene. Dolazila je prvi put u posjetu svojoj prijateljici
Heli - kćerki vlasnika, a sestri svog kasnijeg supruga Hansa.
Pred kućom je odmarajući se sjedio Kurt Dorfer, jak čovjek, pede-
setogodišnjak, inače udovac i otac već odraslog mladića Hansa i djevojke
Heli. Kurt je ugledao Evu kako se približava i odmah uočio njenu ljepotu
i skladnost. Ustao je i pošao joj u susret, pitajući koga traži. Kad je od-
govorila da je došla radi Heli, rekao je da je ona u polju. Onda je uhva-
tio intimno pod ruku, odveo je do verande, gdje su sjeli jedno nasuprot
drugom, ponudio je čašom vina i počeo s njom razgovarati o svemu što
:nu je tog časa palo na pamt!t. Načeo je tako razgovor o mladosti, odno;;u
žene i muškarca, ljubavi, razvoju, ljubavnom životu. te o svim proble-
1280 MOGUCNOSTI

mirna što se mogu nametnuti djevojci njenih godina. Ona mu je hineći

naivnost i ne propuštajući da se pri tome drži koketno davala one od-
govore za koje je znala da će ga zadovoljiti, a on je shvatio da za su-
govornika nema naivnu dJevojku već onu koja ima iskustva u ophođenju
s muškarcima. Zato je razgovor skrenuo u šalu i obostrano zadirkivanje.
Tobože nehotični dodiri, vino što su ga pili i želja u njima učiniše ih
smjelijima.
Najednom su istovremeno ustali, ne da bi se oprostili, nego zbog
toga što joj je on, uhvativš! je opet intimno pod ruku, predložio da joj
pokaže raspored prostorija u kući. Pristala je, dala je da je vodi iz sabo:~
u sobu, a uz to joj je on u šaljivu tonu pripovijedao pokoju zgodu, uspo-
!11enu llĐ koJu ga je upravo ta soba podsjećala. Kad su došli u spavaću
sobu, on reče:
- Ovo je moja spavaća soba. Ona za mene ima posebnu vrijednost.
Tu sam spavao sa svojom ženom i napravio svoje dvoje djece.
Kako je to bilo rečeno u šali a popraćeno značajnim namigivanjem,
oboje su spontano pra&nuli u razdragan smijeh i nastavili s obostranim
sve slobodnijim milovanjem. Ona mu tobože do sada od smijeha nije
mogla ništa odgovoriti, a da se svemu tome suprotstavi, nije joj uopcc
padalo na pamet. Već naga, s rukama ovijenim oko njegova vrata, maz-
no mu govori:
- Kako se to prave djeca?
On, takođe nag nakon međusobnog svlačenja, odgovori:
- Stric će tebi to već pokazati ...
Bez riječi Eva potrči prema krevetu, baci se na nj i opruži se na
leda . . . Kurt JOj se pridruži i uputi je u tajne bračne ljubavi ...
Nakon toga dana često je k njemu dolazila kad je znala da će ga
z.ateći sama kod kuće.
Nitko od njegovih ukućana nikada nije doznao za njihovu ljubavnu
vezu, a isto tako nitko iz njene obitelji nikada nije ništa saznao.
Jednog dana poslije redovne ...poukeoc on napravi snuždeno lice pa
joj počne govorit!:
- Ne može se ovako nastavili. Morat ću te udati ... !
-· Mene? Urlati ... Zašto?
- Ti si vrlo mlada i mnoge stvari nisu dostupne tvojoj mladoj žen-
skoj pameti. Udat ću te za svog s.ina. Tako ćeš i dalje nesmetano bih
mojom ljubavnicom.
- Da ... Moja je pamet kratka ...
Nasmijala se razdragano i u tom smijehu nastavi:
- Meni je svejedno ... Ja ću imati dvojicu ... A što će on na to ...
Na te njezine riječi Kurt se zaprepastio. Iako je već kod prvog nji-
hova tjelesnog kontakta otkrio da je njena tobožnja naivnost samo vje-
šta gluma, jer nije bila netaknuta, ipak je to što je sada čuo nadmaši-
vala njegovo znanje o njenu karakteru, pa je u mislima sam sebe korio .
...u što sam se uvukao? Tako mlada ... Bila je sposobna :2vesti mene,
čovjeka koji bi joj po dobi mogao biti otac.~ Pod utjecajem tih misli, s
tonom razočaranja joj je govorio:
ANTE MARASOVIĆ l U VRTLOGU SllTE PRASINE 1281

- Ah ... Moja Eva . . . Nisam mogao zamisliti . . . Sto se sve u tebi

može kriti ... ?
- Kako mis1iš?
- Ne koristi sada misliti.. . Uostalom, ne brini. . . Sve ću ja
urediti ...
Slušajući ga dala je svom licu takav izraz naivnosti kao da nimalo
ne shvaća o čemu joj on to govori. Kod Kurta je to bio samo trenutak
savjesti. No, to je bilo samo trenutno.
Za kratko vrijeme kući se vratio sin mu Hans kao promovirani in-
ženjer rudarstva. Kurt mu je odmah preporučio ženidbu, i to Evom, koju
Hans nije dobro ni poznavao. Jedino ju je nekoliko puta sreo na plesu
u gradskoj pivnici, ali jedno dt-uga nisu zapravo ni zapazili.
Vjenčanje je bilo obavljeno. Svatovi su bili brojni. Pilo se i pjevai(}
do zore, ali oko ponoći rriorali su Hansa teško savladanog pićem odnijeti
u bračni krevet. Eva se za to vrijeme provodila s njegovim ocem i kad
je već bio zabijelio dan, došla je Hansu u krevet, ponizna, sramežljivap
kako to i dolikuje mladoj nevjesti u prvoj bračnoj noći.
Bračni život za Evu nije donio nikakve novine. Bez obzira na muža,
dalje je ljubovala s Kurtom.
Hans ispočetka nije zapažao, ili se samo pravio, slobodnije ponaša-
nje svoje supruge prema svekru. Zivot se jednolično nastavljao i došlo
je do prve godišnjice njihova braka.
Uvijek nakon intimnih tjelesnih kontakata izmedu supružnika, tije-
kom čitave te godine Eva je uočavala kod Hansa neku tmurnu zamiš-
ljenost. Ona bi tada nastojala da ga razvedri, kakvom šaljivom dosjet-
kom, na koju bi se on samo kiselo nasmiješio ili bi je prečuo. Ona je slu·
tila kakve ga misli tada obuzimaju, no to je nije zabrinjavalo.
A te njegove misli bile su točno one koje je Eva slutila. U njegovoj
glavi rojile su se misli, pitanja, kako odgonetnuti taj zamršeni rebus što
:;e Eva. On nije bio budaia, mnogo toga je promatrao, mislio je i procje-
njivao. Prvo: činjenica da nije došla nevina u brak. Drugo: njena izra-
žena podatnost i strastvenost prigodom izvršavanja takozvanih supru-
finskih dužnosti u krever.u. I treće: velika prisnost te čudno ponašanje
i razgovori izmedu svekra i nevjeste. Zato je odlučio zajedno ~ Evom
odseliti, i to daleko, što Je moguće dalJe od rodne kuće. Pri tom je mi<;-
lio da će se Eva kada promijeni ambijent stanovanja drukčije vladati i
prema njemu odnositi.
Riješio je otići u Austro-Ugarsku pokrajinu Dalmaciju, na jadran-
Eko primorje, gdje - kako je bio obaviješten - ima dosta terena za
ispitivanje i eksploataciju vapnenca i lapora.
Kurta je sinovljeva odluka zaprepastila, ali se nije protivio. Eva je
to također prihvatila.
Njihovu put•1 se priključila i Hansova rođakinja Greta, zgodna dje-
vojka, crvenokosa, sa dva siva oka te izrazitim pjegama na licu, koja još
nije bila navršila nt dvadesetu godinu. Greta je bila, iako vrlo mlada,
sklona lezbijskoj ljubavi, pa je u želji za avanturama i radi promjene
1282 MOGUCNO.Sri

sredine, koja je po njenu mišljenju nije shvaćala, zamolila Hansa i Evu

da ju povedu sa sobom.
Tako su se našli na otoku Hvaru, a stanovali su u istoimenom
gradiću.
Po dolasku na Hvar Hans je odmah stupio u kontakt s tamošnjim
stanovnicima, od koJih je dobio informacije gdje se nalazi za njega inte-
resantan položaj - nalazište. Vapnenca je bilo dosta na Hvaru, a lapora
- tupine bilo je na terenu Splila i okoHce. Ubrzo je poćeo s kopanjem,
sagradio je peć za pečenje toga kamena i tako ga pretvara0 u živo vapno,
koje je upućivao u Spht trgovcima na prodaju.
U novom prebivalištu za Evu je život bio ispunjen dosadom. Han'5
fe bavio svojim poslom, a ona i Greta nisu imale zabave ni rada, osim
kućnih '\>oslova u kojima je većinom bila angažirana Greta, dok joj je
Eva tek ponekad više razonode radi, pomagala.
Monotoniju Evina življenja povremeno bi razbijali posjeti splitakth
trgovaca i mogućnika: Lettucdja i Mettassija. Mettassijevoj trgovini
Hans je isporučivao na prodaju Ziva vapno, a Lettucci, kao savjetnik
Industrijske komore, pomagao je Hansu svojim savjttima.
Prigodom tih posjeta Eva nije propuštala da im se nametne, pa se
počela s njima upuštati u intimne odnose, uključujući u to i Gretu, koja
je to prihvaćala i od part.uera tražila onu vrstu ljubavi koja bi joj ka•>
lezbijki odgovarala.
U međuvremenu je često odlazila u Split, tobože radi sređivanja ea-
čuna s Mettassijem, a u stvari radi provoda s olx>jicom. Ti provodi u n~
vom hotelu .. ne La Villc-oc na Rivi znali su trajati noćima.
Lettucci i Mettassi su nastojali i uspjeli Hansa nagovoriti da napusti
posao na Hvaru i dođe u Split, sagradi peć za pećenje lapora - tupine
i vapnenca dupremljenog sa Hvara. Pogodan teren za_ eksploataciju tu-
pine nalazio se na južnoJ padini MarJana, pedesetak metara iznad mor-
ske razine i tu je bila sagrađena zgrada s pećima.
Ljubavna veza između Eve 1 .;;pomenutih splitskih mogućnika nakon
preseljenja u Split nije se prekidala već se naprotiv učvrstila i nastavila.
Obično bi navećer Eva svoga supruga dobro napila jakim splitskim vi-
nom i legla ga u krevet kao dojenče, a zatim bi slijedile orgije sve do
ji.ltra.
Kad je započeo rat pod Visom, Hans je morao u vojsku a Eva je
ostala sama s Gretom i još dobro neuvedenim poslom oko proizvodnje
cementa.
Evi je u takvoj situaciji bilo nesnosno samoj spavati u prostranom
bračnom krevetu, pa je zamolila Gretu da ga s njom dijeli i tih noći, ne
mogavši net. drugi način utažiti svoju vruću krv, prepuštala se Gretinim
milovanjima. Isprva joj je to bilo odurno, ali se kasnije sve više prlvi-
kavala na tu vrstu ljubavi; uostalom za to vrijeme gospoda kavaliri su
ih rijetko posjećivali.
... Kao da se je prekinuo Cilm koji je prikazivao njen životni i lju-
havni put ... Otvorila je oci, ogledava se, probudena, rasanjena; trgne se
jer čuje kucanje na vratima. Pokrije plathom svoju golotinju i reče:
 ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 1283

-Slobodno!
Vrata se otvore i u sobu stupi Greta. Lijepo formirane usne nešto
je skupila i mazno rekla:
- Hoćeš li us lati? Za kupanje je sve spremno.
- Da, moram ush1ti. ldi, i ti se spi-erni, večeras imamo goste.
- Zeliš li da ti pomognem kod kupanja?
i
. . - Ne, hvala, sama ću ... Požuri, neka sve bude u redu: jelo, .Piće.
l ti ...
Odbacila je sa sebe plahtu. Naga stoji u svoj svojoj ljepoti, a Greta
je čeznutljivo promatra. Eva, koja je dosada stajala okrenutim leđima
prema njoj, naglo se okrene i neljubazne je pogleda:
- Još si tu? Odlazi, zar nisi čula. Idi, ponavljam ti da je sve kakn
treba, bit će zabave ...
- Meni nije do one zabave, ja bih ·,mljela s tobom biti sama ...
- Treba da se jednom odvikneš svojih nenormalnih prohtjeva.
Na ovo se Greta pokunji i tiho iziđe iz sobe. Eva je otprati pogledom,
a u sebi pomisli: ...Jadnica ... Ta nesretna priroda, nije nas jednako ob-
darila osjećajima, nekome zaista majka, a nekome, opet maćeha.«

•
Blagovaonica u Evinu slanu je rasvijetljena, okićena, stol je postav-
ljen za zakusku. Eva se kreće oko stola; namješta pribor, premješta
bokale, poravnava čaše. U bokalima Je crno vino, koje večerašnji gosti
naročito vole. Na kraJU jo~ jednom odmjeri, da provjeri da li je sve po-
stavljeno po njenu ukusu. Cuje žamor gostiju što dolaze i laskave riječi
upućene Greti, koja ih dočekuje. Zatim sve . troje ulaze. Prvi se oglasi
Guido:
- Dobra večer gospodo!
Prilazi, ljubi joj pruženu ruku, a ona smeteno, oborene glave od-
govara:
- Bog dao dobro!
R:tkom mu pokazuje na sofu, on sjeda..Prilazi Bartolo, ona '!nu jed·
nako odgovara i upućuJe ga da SJedne do Guida. Onda se oni razmaknu
i naprave joj mJesto između sebe. Greta iskoristi trenutak da ih, lagano
se naklonivAi, napusti.
Eva uzdišući sluša komplimente na rač~n svoje ljepote i svježine.
koje joj istodobno obojica izJavljuju. No nju to ne zabavlja, ne odaje
~voje pravo raspoloženJe jer se ovog ćaJa osj~ća kao ožalošćena udovica:
- Pozvala sam vas da vam saop,;im ~ mene žalosnu, a za vas ta··
kader neug":ldnu vijest ..· .
Malo je zastala, kao da joj je ponestalo daha, pa uzdiše, očito ga
teškom mukom uhvati i tek nakon nekoliko ponovljenih uzdaha na-
stavlja:
 1284 MOGUCNos·ri

- Danas sam dobila od vojne komande obavijest... Ne mogu se

više nadati povratku moga Hansa ... Javljaju mi ... Utvrđeno je ... NijP
više na životu ...
Iz očiju su joj potekle suze ... Ne može nastaviti od jecaja. Oni je
"ućutno promatraju dok maramicom briše suze i nastoji pokrivajući usta
zatomiti jecaje . . . Zabocavljaju da imaju pred sobom zajedničku lju-
1)avnicu. Ona je za njih ovoga časa žalosna žena, kojoj je potrebna utjeha
i suosjećanje. Zato obojica ustaju, ponovo joj ljube ruku, izjavljuju joj
svoje suosjećanje s njenim bolom. To potraje nekoliko minuta u tišini
prekidanoj uzdasima, a oni se pri tom osjećaju nelagodno te su u svo-
jim mislima zažalili što su se uopće odazvali njenu pozivu. Medutim, Eva
oe primirila, možda je trenutno uspjela savladati svoju žalost, pa reče:
-~ljela bih se s vama dogovoriti o situaciji nastaloj utvrđivanjem
:;mrti mog pokojnog muža, o mom položaju kao vlasnice tvornice, o bu-
rlućnosti njenoj, a prema tome i mojoj. Zahvalna sam vam i veoma cije-
r.im pomoć koju ste mi do sada ukazivali.
Na te njene riječi gospoda su se malo lecnula, jer nisu mogla sebi
..,rotumačiti nJihovo značenje. Da li bi to trebao biti oproštaj, raskid
njihove prijateljske i ljubavničke veze? Ali obraduju •e kad Eva nastavi:
- Molim vas, nemojte me napuštati sada, kada ste mi najviše po-
trebni. Zato b:ih predložila da našu dosadašnju suradlllju legaliziramo
ngovorom, kojim bismo utvrdili i pravilno dijeljenje dobiti medu nama.
Možete slobodno tvornicu prijaviti kao vaše zajedničko vlasništvo, a meni
osplaćujte trećinu čiste dobiti.
Na to joj Guido odgovori:
- Mene osobno ne čudi taj vaš prijedlog, to je s vaše strane i ra-
zumljivo. No mislim da će bili poteškoća kod provedbe, jer se dosao:l
,_vornica vodila kao •Peć za pečenje vapnenca i lapora"'~. Kad bi se vaš
prijedlog prihvatio, onda bi je trebalo prijaviti i uknjižiti kod Industrij-
-oko-trgovačke komore, i to s nazivom Tvornica cementa, a ime vlasnika
trebalo bi glasiti: Hans Dorfer ili Eva udova Dorfer.
Na Guidovo obrazloženje Bartolo nadoda:
- Ja ne bih želio da se tvornica knjiži na moje ime. Najradije bih
i dalje ostao sarno trgovac posreJnik izmedu potrošača i proizvođača.
!pak, ne odbijam dalju suradnju u vođenju tvornice.
Saslušavši jednog i drugog, shvativši njihove stavove ona se upita:
.. zašto odbijaju legaliziranje Sllvlasništva? Možda naslućuju neku nesi-
gurnost u tom pothvatu?-o.c Te svoje misli i nezadovoljstvo zatim i iskaže:
- Da li ovo moram shvatiti kao odbijanje ili izbjegavanje odgovor-
r.osti ... ? Zašto i čemu?
Guido se smatra ponukanim da joj odvrati:
- Zao mi je... Izgleda - nismo se razumjeli . . . No, čini mi se
l~ako bi trebalo dn još o svemu dobro razmislite ...
Ovo su d0111ekle bile rijeći isprike. Obojica su, naime, priželjkivali
!1ešto drugo: ~iti tvornicu, i to što jeftinije. Medutim Eva neko vri-
·eme po~uti kao da razmišlja, a 0111da reče:
 ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 1281;;

- Neka ... Razmi~lit ću ... A do tada, molim vas, nemojte me na-

IJUŠtati. U ~vakom slučaju, za godinu dana prodat ću vam sve i odseliti
u Prusku ... Bojim se . . . Kad nema više moga Hansa . . . Nemam . . . ni
OBObe kojoj bih se mogla povjeriti ...
Guidu je jasno da je prezrela njihove namjere i tobože uvrijedenfl
joj odvrati:
- Ne! Nije tako . . . Izvinite . . . Nesretan sam jer uviđam da se •ri
na nas ljutite ... Morate promijeniti mišljenje o nama ... Mi ne možemo
sami ... Bez vas ... Od tvornice ne bi ništa bilo.
Eva mu ne vjeruje. Osjeća da će je prevariti ... Sada ne može ništa
drugo nego da odglumi povjerenje, te da bi ga udobrovoljila i potvrdila
kako mu vjeruje reče:
- Gospodine Guido! Nemojte se nervirati. Neće vam biti krivo, kao
šw vam ni do sada nije bilo ... Ne brinite, ovaj razgovor ostat će poznat
samo nama, a radnicima ćemo objaviti da smo legalno suvlasnici. Ovu
r- odluku obojica odmah prihvate. Bartolo zaključi:
- Tako je najbolje. Tko može znati što se još sve kroz godinu dana
može dogoditi.
A Guido nadoda:
- Drukčije ne može biti nego kako vi želite. Vi ste naša gospoda·-
ric'a.
Ovaj ležerni i donekle šaljiv Guidov odgovor, nasmije sve troje. Eva
c.stane i pljeskajući dlanovima pozo-~·e Gretu, koja se odmah pojavi i
primi naređenje da don(•:;;e Jelo na stol.
Njih četvero slasno jedu i piju crno vino, od čega se crvene obrazi.
krijese zjenice, a jezici se žure izgovoriti sve ono što im se nameće pod
utjecajem te atmosfere. Ni traga onoj ozbiljnosti i namještenoj žalosti
kao u onom razgovoru prije većere. Sada se oni prijašnji ne mogu ni
prepoznati, jer su pustili maha svojim pravim osjećajima. Uživajući u
gozbi smiju se, pripovijedaju ~e doskočice, ša.ljirve, p.e baš sasvim iz-
mišljene zgode u vezi s ljubavnim avanturama, a u tome naravno pred-
njači Guido. Onaj Lettucci, koji 5 visoka gleda na prolaznike koje sus-
reće na ulici, onaj što visoko uzdignute glave rimskog profila s omalo-
važavanjem odgovara na molbe ili informacije subesjednika u uredu,
ovdje je sa:;vim drugi čovjek: pripovjedač, duhovit i zabavan oqi.ma koji
ga slu~aju.
Medutim, Bartolo je sasvim suprotnih osobina. Najprije, po tjelesnoj
kenstrukciji, nas"Jprot Guidu i njegovu stasu, Bartolo je niska rasta.
Njegova gojaznost suprotnost je Guidovoj mr§avosti. Zatim, Mettassi je
istinski veseljak i voli, što bi se ono reklo, ,..zabranjeno voće.-, koje uzima
gdje mu se god svidi. Za razhku od prijatelja Guida, realniji je. Zbog
toga ne stvara bračne nesuglasice. što je - kako već znamo - u mno-
gome zasluga veoma razborite ·gospolle Eme.
Piće je učinilo svoje. U razgovoru i pričanju nema više nikakvih
tbazrivosti niti neugodnosb zbog eventualnih pretjeranosti u pripovije-
danju. Guido se upravo spremao započeti jednu od priča, kad Bartolo,
kao nezasiuu gurma.n, dohvati komad ribe s velikog ovalnog tanj>ura, no-
 1286 MOGUCNOSTI

!.stodobno se sjeti da bi bilo pristojno prije ponuditi domaćicu. Stavlja-

jući komad na njezin tanjur, govori:
-- Sad ćemo vi i ja pojesti malo ribe, bolje da mi jedemo nju nego
li ona nas!
To je rekao želeći biti duhovit, ali učinak je bio potpuno suprotan.
Eva se uozbilji, njezino do sada veselo lice najednom postane snuždeno.
Oči joj se orose suzama. s".i prisutni .zagledaju se u nju ne shvaćajući
uzrok toj nagloj promJer:ti, kad ona odgurne tanjur od sebe i pokrivši
dlanovima lice kroz plać i jecaje počne potnavljati:
- Gdje je moj Hans? Gdje je moj Hans? Neću više nikada okusiti
nikakvu ribu ... Ribe su pojele moga Hansa!
Sada svi shvate zašto se njezino raspoloženje naglo izmijenilo. Su-
teći je 9UĆutno promatraju, a Bartolo je ostao otvorenih usta, držeći na
\•iljušd komad ribe. Kad se snađe, ne slavi je na svoj tanjur, već je vrati
na onaj ovalni. 8hvaća da je jedino on kriv toj neugodnoj situaciji, pa
sam sebe u mislima kori: ~Ispao sam velika budala ... Zašto nisam malo
promislio prije negoli ću reći? A Guido sc bezobrazno smješka, njeg3
očito zabavlja Bartolova nesmotrenost. Greta ga omjeri ljutitim pogle-
ciom pa priđe k Evi, ovije joj rukom ramena i tronuto reče:
- Umiri se, Evice moja. Gospodin Bartolo nije zlo mislio. Nije po-
mislio da će te povrijediti. 1\-li svi mamo da su tvoje misli uz tvoga po-
kojnog Hansa. -
- Da . . . Sada tek uviđam što sam izgubila. Bio mi je plemenit i
pažljiv suprug. Izgubila sam jedino pošteno i voljeno biće.
- Već si se smirila. Hvala bogu. Prošlo je ...
Pflšto je doniJela ručnik i nježno obrisala njeno od suza vlažno lice,
obratila se Guidu:
- Vi ste nam ostali dužni ispričati onu vašu pustolovinu, onaj slu-
.· čaj kada vas je izmišljena bolest spasila iz neugodne situacij~!
On to rado .prihvati, nadajući se da će se taiko razvedriti "tmurna
atmosfera i Evi vratiti V€6elo raspoloženje:
- Jednom <>am s jednom udatom ženom ugovorio sastanak u njenu
sranu. Trebalo j(..• to biti u deset ~ati prije podne, kada je njen suprug.
u uređu. U ugovoreno vrijeme dašao sam, služaVIka me primila i odmah
uvela u gospodinu bračnu sobu. Z:i trenutak došla je ona i bacila mi ~;e
v zagdjaj.. kad odjednom čujemo kako Jolazi njen muž. Sva je od straha
protrnula. Brzo ~e zakopčala, popravila haljinu, izišla i o~ta.vila me na
milost i nemilost muci i sll.·ahu. Sto sam mogao? Skinuo sam cipele,
.-opružio se na krevet i osluškivao razgovor supružnika:
...Lijepo od tebe, skuhala si kavu, l:ao da si znala da ću navratiti~·.
»PrPdosjećala sam tvoj dolazak ... Nego, tamo imam jednog boles-
nika. Mogli bismo i njega pozvati. JadniK ... Valjda mu je sada lakše.·~
~Kakvog bolesnika?~
...Ma z1misli što se dogodilo. Prije jednog sata, kad se djevojka vra-
-ćala iz kupovme, zatekla je na stubištu nekog gospodina kako sjedi. sav
·zelen i drhtav . . Kad ga je upitala do li mu može pomoći, jedva je
 ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 1287

c.:!govorio da ne može ustati. Ona je, znaš, j~>ka i zdrava, pa ga je po-

digla i polako ga dovela ovamo ..c
...Pođimo ga pozvati.+~
I oni zai&ta dodu. Nagovarali su me da s njima popijem kavu, ali j~
$C:tm se ispričao rekavši, kako je to ne•t~oguće jer bolujem od čira na
želucu. Ipak sam prihvatio čašu hladr..e limunade. Pričali smo koješta.
Izmislio sam da me J€ napadaj spopao na ulici, pa sam uSao u prvu kuču
ne bi li mi tko pomogao i dm.:vao liječnika. Kad sam se pokušao popeti
aza stube, otkazale su mi noge, morao sam sjesti i čekati da netko na-
iđe. Na to se muž obrali ženi:
~Pa, jeste Ji pozvali liječnika?~
.J a sam odmah odgovorio, prije negoli je ona smogla riječi:
....Hvala bogu niJe bilo potrebno. Cim sam se opružio, bilo mi je
lakše."<
U isb čas stavim ruku na želudac i lagano se ~avijem, a on mi SR-
'· žalno reče:
~+Možete li ustati? Odvest ćemo vas opet na krevet i pozvati
liječnika.~
Zahvalio sam i tobože s mukom ustao, a on mi je prišao i poveo me
do kreveta. Tek Sto je izašao, čuo sam kako se nešto dogovara sa ženom.
Nisam mogao razumjeti o čemu su govorili. Samo sam jasno čuo kako
napuštaju stan. Brinuo sam već Sto će sa mnom biti, kako ću se iz toga
izvući, ali se ničemu nisam mogao doojetiti. Upravo sam htio ustati i po-
ražen se povuči iz te ...akcije..c, kad uđe služavka, simpatično me pogleda
i reče:
...Gospodine! Gospoda i gospodin su morali izići. Oni se preko mene
izvinjavaju i naložili su mi da vam budem na svakoj usluzi ....
Odgovorio sam što sam tiše i tobože bolnije mogao:
>+Meni je mnogo toga potrebno, ali vi mi ne možete pomoć:!~<
Podigav sam se kao da ču ustati, kad ;ne ona lagano gurne natrag:
...samo se od:narajte, od mene možc:le dobiti sve §to ustrebate.+<
Shvatio sam situadju. Ona je bila upućena u gospodine tajne. Zato
sam odgovorio .
...;=;jednite kraj mene, bit će mi lakše ako budem nekoga promatrao."
Sto mislite što je odgovorila? Razdragano <:.e nasmijala i počela sc
svlačiti! Kad je hHa gotova, još uvijek smijući se rekla je: •
...zar mislite da ne znam lijeka vašoj 'bolesti'?..c
Naga se bacila na mene. Dragovoljno sam se pokorio ...
Za vrijeme njegova pripovijP.đanja prisutni su međusobom namxg:-
vali i podsmjehivali se. On, zauzet svojom pričom, nije to pdmjećivao.
Zatim se Greta obrati Bartolu:
- MOgli biste nam sada vi nešto ispričati iz vašt!g repertoara!
- Ja nemam takvih priča. Nel'!la!'Tl takvih doživljaja, a ako sam ne-
kad i dolazio u takve situacije, to nije vrijedno spomena.
Na to mu Guido dobaci:
- No, no, nemojmo se praviti svecem. Znamo mi tvoje zabave sa
Nikoletom iz ...Metropola..c.
1288 MOGUCNOSTI

- Znam, znam. Medutim, nema se o tome nešto naročito reći. Zen::t

kao žena, ljubav kao ljubav ... Ništa osobita.
Guida kao da je Bartolovo reagiranje počelo ljutiti:
- Ipak, ona se sama hvalila da si postao neodoljiv kada te je ona
uputila u tajne ljubavi.
Bartolo se zacrveni od lj u tine, a Eva i Greta stale su se sa strahom
pogledavati; misleći da će izmedu dvaju prijatelja nastati sukob. Dok se
Guido ironično podsmjehivao, Bartola je začas prošla ljutnja, pa mu je
mirno odgovorio:
- Nije baš tako da bi me neka žena, a osobito onakva kao Nikoleta,
upućivala u ljubav ... - Uz prizvuk ironije nastavi. - Eh ... Moj Gu-
ido! Pote,uno te razumijem; tebi je u nekim momentima potreban netko
koga bi mogao potcjenJiVati. S tim sebi želiš podići nekakav renome lju-
bavnika osvajača ... Zalim te jer ti ne možeš shvatiti da sam sebe dovo-
diš u položaj nespretna hvalisavca, a da o zlobi i ne govorimo. Pretjerao
<>i, kao i uvijek, dragi moj.
Nastao je neugodal!l tajac. Eva i Greta spustile su glave jer ;m je
neugodno gledati u lice jednom ili drugom kavaliru. Bartolo je s tih ne-
koliko mirno i promi~ljeno izgovorenih riječi frapirao Guida. Ali, kao
da se to Guida lllišta ne tiče i dalje se je sarkastično podmljehivao. Nije
to prvi put što on svoga prijatelja dovodi u sličnu situaciju. Bartolo bi
u svakoj drugoj prigodi kakvom Salom skrenuo razgovor drugim smje-
rom, no večeras nije mogao t1·pjeti. Neugodnu šutnju prekine Eva. Us-
tavši. ode u kuhinju i začas se vrati s flašom šampanjca, koja je već bila
na Jedu, pa se nalijevaJući ga u ća.šc, obrati svima:
- Zaboravimo naše sitne razmirice i zajedljivosti; ispijmo ovo za
sreću i napredak našeg pothvata.
Svi rustanu, uzmu čaše, ispiju, }X>llOVO naliju, a Bartolo se s punom
čašom povuče od stola i sjedne na sofu, naglo ispije i opet se snuždi.
Greta ga prati pogledom, pa nakon što popije sadržinu svoje čaše, odvoji
se od stola, hineći pripitost dotetura do njega, sjedne mu u krilo. Obje-
ma rukama podiže mu glavu, ljubi ga. On joj istom mjerom uzvraća.
Njihove drhtave ruke uzajamno otkopčavaju i svlače odjeću, usne im se
ne odvajaju. Zaoktl!pljenl svojim milovanjem, ne zapažaju kako se Eva
i Guido pogledima sporazumijevaju i odlaze tiho u spavaću sobu. U
svom udovićk:om krevetu Eva prima i grli Guida, a kroz otvorena vrata
iz primaće sobe dopiru Gretini glasni ljubavni uzdasi.
U samo svitanje dana Guido i Bartolo napuštaju Evin stan, ostavlja-
jući ljubavnice u snu. Ali, koliko god su se trudili da pri odlasku ne iza-
zovu jače buke, Greta se ipak probudi. Našavši se na sofi naga, osje.ti
hladnoću. Ustane i ode u Evinu sobu. Zastane promatrajući razgolićeno
tijelo Eve, koja je ležala na boku, lagano savijenih nogu. Probudi joj se
želja ... Ne premišljajuci se, legne tijesno uz nju. Obujmi joj rukama
grudi, od čega se Eva strese i rasani, odmakne, okrene se odmjerivši
G retu neljubaznim pogledom:
Sto ćeš ovdje? Idi u svoj krevet.
- Sama sam. Hladno mi je, želim se malo ugrijati.
 ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 1289

Zar se nisi do sada dovoljno ugrijala?

Jesam! Ali, ti si mi nedostajala.
Kada si već tu, šuli i spavaj. Nemoj me se doticati. I meni tako-
,1er treba sna i odmora.
Poslušno je povukla ruke, pa ih u istom položaju stavi među svoja
bedra i uskoro zaspi.

III

Prošla su tri tjedna od one večere i dogovora u stanu Eve DOrfer.

Novi kompanjoni nikako se nisu 111ogli složiti koji će od njih izići pred
radnike i saopćiti im smrt gospodarevu i njihovo preuzimanje suvlasni-
Stva nad tvornicom. Konačno se Bartolo odlučio da izvrši taj neugodni
zadatak. Predviđali su da radnici neće biti oduševljeni novostima. Guido
.!-;C pravdao ~to odbiJa da to učini:
- Meni je ispod časti zalazili među onu radničku rulju i s njima
lijepo razgovarali, tumačiti im ono što oni ne mogu razumjeti, jer su
r..cuki, nekt1lturni i divlji. Na što ti ja slićim ·? Opcinski i komorni savjet-
nik mE'du one mandnle 1 morlake? Ne, rnoj Bartolo, to je tvoj posao. Ti
~i. trgovac i stalno si u kontaktu s tom vrstom ljudi. Ti bolje znaš njihov
jezik. Služ1b se nJihovim rječnikom, tebi je mnogo lakše.
Bartolo bi mu na ovo odgovarao:
- Istina je, ja kao trgovac ćesto saobraćam s njima, ali ti si uva-
žena osoba, čovjek od položaja, prema tebi bi imali strahopoštovanja,
dok ga prema meni nemaJU. Mislim da će u svakom slučaju više vjero-
vati tebi, jer .po njihovu shvaćanju ja sam prevrt:lji;vac i laskavac, što
god im rekao, sve će primiti s nepovjerenjem, jednom riječju smatra-
ju me prevaramtom. Tebi bi odmah povjerovali, dapače, bi-la bi im čast
što si se ti udostoJaO doći medu njih i razgovarati.
Guido je tvrdoglavo ostao kod svog stanovišta, a Bartolu nije ništa
drugo preostalo, negoli se povinuti njegovoj želji i naređenju.
U tvornici je vrijeme podnevnog odmora na isteku. Radrijci su ve.::
pojeli ono što su imali i sada neki sjede na travi pod stablima masline.
a drugi stoje. naslonjeni leđima na koje od stabala ili kraj ogradnog zida.
Okupili su se svi - i oni iz tupinoloma su također tu.
Nakon obJeda klonuli su im umorni udovi. Na očima kapci su polu-
otvoreni i one kao da ništa oko sebe ne zapažaju. Ali sluh im je jasan.
Pažljivo slušaju Mettassijeve riječi, premda im se na licima vidi samo
umor. Ni traga nekoj napetosti kOJOm bi se očitovala zainteresiranost za
uno što čuju. Svima im je uglavnom sve poznato, a govornik se trudi da
obrazloži situaciju koja je nastala nakon smrti gospodara, govori o na-
pretku poslovanja, za što daje posebno priznanje njima radnicima, njiho-
vom predanom i požrtvoVIJlom radu, obećava kako im se to neće zabora-
viti jer će u buduće baš oni od toga imati najviše koristi. M:>đutim,
1290 MOGUCNOSTI

prisutni ni jednim migom ili trzajem ne odaju da prhvaćaju te pohvale

i <>~ja. Sve to primaju ravnodušno, •kao da ga uopće ne slušaju
i ne zmaju o čemu govori.
Bartolo razumije njihovo držanje. No, ipak ga to ljuti; htio bi ču'i
glas nekoga od nJih, pa makar to bio i prosvjed, samo da se uputi u dis-
kusiju, da barem približno dozna njihovo mišljenje. Zato odluči da
ukratko ;>onovi:
- Culi ste! Vašega go:)podara nema više met1u živima, Gospođa,
11jegova udovica, zamolila je gospodina Lettuccija i mene da joj pomog-
nemo u vođenju tvornice. Naše udruživanje donijet će prvenstveno vama
radnicima najviše koristi. Unaprijed1t ćemo proizvodnju i tehnologiju.
Naš prqizvod, cement, neće viSe biti vrste ~Roman.. kao do sada već
~·Pm1land.c jer ova naša tupina ~:to je mi tu kapama ima kvalitet sasto-
;;na kao tupina :ta engleskom otoku Purtlandu. Zato će se naš proizvod
ubuduće zvati ....Portland-cement .... To ćemo postići, kako sam već rekao,
unapredenjE'm tehnologije; dovođenjem strojeva, izgradnjom novih peći.
koje će se ložiti kamenim ugljenom. Zato ćemo, naravno, morati pave-
cati broj radnika a zarade će biti veće.
Zašutio je, kruži po~1edom okolo i vidi ista umorna lica, poluotvo-
fene oči što izražavaju od5utnost misli.
A Kapa, Jozo, želeći s~e dodvoriti suvlasniku, dobaci:
- Sto ste ušutili? Govorite - recite jeste li zadovoljni ili ne. Da
li vam nešto nije jasno? Sada je vrijeme i mjesto da se govori, a ne za
vrijeme rada. Kažite sve Sto vam je na srcu.
Na to ustane Jure Tomić, jedini izmedu sviju odvažan, mlad čovjek
nd kojih trideset godina, i započne:
- Cuj me Jozo! Nama je sve jasno, i više od onoga što se reklo.
Poznate su nam sve potankosti oko tog novog stanja na poslu. Međutim,
suvišno je od nas tražiti neko naše mišljenje ili tobožnju suglasnost k:.td
se za nas stvari ne mogu promijeniti nabolje. Mi svi negodujemo, to je
istina. Naš život mogao bi se nazvati pasjim životom, kažem - pasjim.
J er pas za svoju vjernost i požrtvovnost kojom čuva gospodarove inte-
rese dobiva samo batine i pokoju kost. Nešto je slično i s nama. Sjor
Bartolu je dobro poznato pod kakvillll okolnostima ovdje radimo i koliko
smo za to plaćeni, i da oJ toga rada baš mi imamo najmanje koristi. :\
još moramo uz to slu.~ati i tvoja gunđanja i tjeranje, kao da smo stoka.
Pa neka se onda nitko ne čudi ako Jednog dana nama radnicima uskipi
žuč i krv ... Sto se pak tiče budućnosti ovog posla, bit će po mom miš-
!jenju dobro - ali samu za gospodare, dok će za nas biti kao i do sada.
ako ne još i gore.
Ove Jurine riječi trgle su radnike iz njihova umornog i pospanog
stanja; najprije su se međusobno pogledavali, a zatim se čula i prim-
jedba:
- Tako je, .J ure!
Jedan od Zagoraca medu radnicima usudio se uzviknuti:
- Je ... Goope mi, tako je. Ki da eval!lđe!je čita§!
,.
ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 1291:

To je izazvalo smijeh i promijenilo raspoloženje, te Juri dalo pod-

strek da nastavi obraćajući se Bartolu:
- Vama, šjor, svaka čast. DoSli ste medu nas, objasnili ste nam
situaciju, vjerujem u vašu dobru volju za boljitak posla i nas radnika,
ali otvoreno kažem: u šjor Guida nemamo povjerenja. On nas radnike
susreće kao s neke visine ... Nema za nas prijazne riječi. Odmjerava nas
svojim oštrim pogledom kao da smo mu krivi Sto za njega radimo!
on nije došao ovamo? Znamo! To bi bilo ispod časti njegovom
gospodstvu . . . Eto, to ]e sve.
Bartolo nađe za potrebno da mu odmah odgovori:
- Slušao sam vas, razumijen1 vas, jasno mi je da ste na Jurina ustu
svi vi govorili, jer ste odobravali onome što je rekao. No, mislim - ne ·
!~ samo da mislim, nego sam i siguran - da ste na krivom putu. Nije sve
tako crno kao što vi zamišljate. Ponavljam vam: kad ovo postane prava
tvornica, onda će za vas i za nas biti mnogo bolje. Sto se pak tiče miš-
ljenja koje se uvriježilo medu vama o gospodinu Guidu, tu griješite.
Nije on onakav kakav možda izgleda. U duši je sasvim dobar i plemenit

~
čovjek. Možda je po prirodi nešto povučen u sebe, ali bez ikakve je zlobe
-. prema ljudima. J a ću sa svoje strane nastojati govoriti s njim i vjeru-
. jem da ću ga uspjeti nagovoriti neka vam se više približi. Osim toga,
morate znati i uzeti u obzir da je on mnogo zauzet raznim dužnostima.
koje mu nameću toliko posla, da ga jedva uspijeva savladivati. Zbog toga
ima vrlo malo slobodnog vremena, pa je mene zamolio neka dođem me-
du vas. Hvala vam Sto ste me saslušali. Do viđenja!
Okrene se i iziđe iz kruga, a Jozo pođe za njim. Radnici su se počeli
razilaziti prema svojim radnim mjestima, kad se predradnik vrati i gla-
sno im saopći:
- Ovoga časa šjor Bartolo mi je rekao da ste svi za ovo popodne·
slobodni, osim onih 1koji su dežurni kod peći.
Radnici to prime bez nekog oduševljenja, a Juri pristupi Lovre Man-
deta, čovjek pedesetih godina, inače tn i ner u tupinolomu:
- Sto zapravo misliš o ovome što smo čuli?
- Cuo si, iznio sam pred svima jedan dio svojih misli. Ne, moj·
Lovre, ne! Gospodi mšta ne vjerujem! Udružili i)U se ... kroz Evin kre-
vet . . . Oni je misle prevariti, iskoristiti, a hoče li uspjeti, vid~et ćemo.
- Tako je ... Oni bi htjeli da im ona prepusti posao uz neku malu
novčanu naknadu. No ona nije pristala. Radije je ponudila suviasništvo,
ko su oni, naravno, prihvatili. Nego, danas tu ne vidim Franu Pavli-·
nića; što je s njim?
- Frane već tri dana ne radi, sprema se u soldate, mislim da odlazi
rano ujutro.
- Da je on danas bio ovdje, i od njega bi se čule dvije-tri pametne .

•••
U Dujkinoj kuhinji za stolom osim nje sjede još Milica i Franc.
Dujka je ...tara cura~ od preko pedeset godina. Visoka, čvrsta žena, kes-
'11192 MOGUCNOSTI

·tenjaste kose protkane srebrenim nitima, spletene u dvije jake pletenice

dva puta ovijene oko glave.
Večeravaju; Frane slasno jede i svaki čas ispija iz vrča crno vino,
·od čega mu se obrCLzi rumene. Ni najmanje ne brine što ujutro putuje
u Pulu na odsluženje voJnog roka u Carskoj mornarici. Milica jede bez-
voljno; nabada kupus na viljušku, prinosi ga k ustima, zatim dugo žval'e
-i teško guta. Osjeća se potišteno, ~alosno zbog Franina odlaska. Od toga
osjećaja nešto je u želucu steže, muči je glavobolja jer kod nje svih tih
dana vlada strah da se Frane više nikada neće vratiti.
Du j ka i Frane se upitno pogledavaju, a on kao da je šutke pita: što
je to s Milica m? D ujka ~hvaća taj njegov nijemi upit i glasno mu od-
govara:
- P~gađa je l voj odlazak... Ludica.. . Uvrtjela je sebi u glavu
neki strah, brigu koJa je toliko zaokuplja da je neraspoložena. Imam
velike muke da je natjeram da štogod pojede.
Frane se snuždio. Zagledao se u svoju dragu. Pami!Iuje ju po licu,
obujmi rukom oko ramena i tronutim glasam joj kaže:
- Jadna moja mala! ?\.forat ćeš se jednom priviknuti na život bez
mene. Ni meni samome nije Iako. Cetiri godine mornarice ... Tako mora
biti, i to se ne može izmijeniti.
Milica i dalje snuždeno. šuti, a Dujka nadoda:
- Zaista. Jadna mladost. U najboljim godinama mora služiti cara.
Zar nisu mogli to drukčije urediti? Zar ne bi bilo doota jednu godinu,
dvije. Ma četiri, to J€ previ5e. Eto, kao ti. Tu je djevojka s kojom ljubu-
jes dugo. Sada se ta ljubav prekida. Vjerojatno će se održavati jedino
putem pisama.
Milica prekine s jelom, naglo ustane i ode u svoju sobu. Kad :;e
udaljila, teta također ustane, zbunjeno pokupi tanjure sa stola, odnese
ih, kreće se po kuhinji kao da nešto traži. Frane je pati pogledom. uoča­
va njenu Wumjenost i u sebi .traži riječi koje bi joj mogao uputiti, ali ih
ne nalazi. Ona odjednom zastane;
- Sinko! Podi k njoj u sobu ... Ovo ,malo vremena što vaan još
preostaje budite zajedno.
Frane ode bez riječi.

...
U sobi zateče Milicu kako leži, opružena na svom krevetu. Oči je
uperila u strop, kao da nešto zanimljivo promatra. No, ana ne vidi i ne
l-uje ništa, već se stalno muči jednim pitanjem: kako će moći živjeti bez
njega, kako će izdržati samoCu. U tom stanju nije čula ni da je on ušao.
Primijetila ga je tek kad se pokušao našaliti:
- Sto si mrke objesila brke?
Ona se i ne pomače. Jedva čujnim glasom, hrapavim od sline koja
joj se sakupila u grlu, odgovori:
- Cemu se mogu veseliti i smijati?
ANTE MARASOVIC l U VRTLOGU SIVE PRASINE 129J

- Nemoj sve shvaćati tako tragično. Bit će opet dobro, kao što je
i do sada bilo.
Priđe krevetu, sjedne do uzglavlja, a ona ne reagira ni migom, ni-
jednim pokretom. Frane je razumije, zna uzrok njenu držanju. Ipak ne
odustaje. Nastavlja s milovanjem kose, lica, grudiju, struka. Opaža na
njenu licu trzaje negodovanja. Već uzbuđen, upita je:
- Zašto ne dozvoljavaš? Zar nemam prava?
Odgovor mu je njen duboki uzdah, glava snuždeno oborena na stra-
nu, kao da se ne usuđuje gledati mu u lice. Medutim, on nastavlja s mi-
tovanjem, a ona ne reagira . . . To dugo traje, dok njena upornost ne
stane popuštati. NjeziJno tijelo ne može izdržati milovanja a da ne
uzvrati lakim trzajima, zatim spontanom uzbuđenošću i trešnjom. Odjed-
nom se ona uspravi. Sada se čas-dva promatraju pitajući se šutke nešto.
a da ni sami ne znaju Sto ... Usne suhe, lica zažarena. Milica ustane,
učini korak-dva od kreveta i stane. Počne se graciozno svlačiti i postupno
otkrivati dio po dio svog stasitog tijela. ~'rane pogledom prati ono što se
pred njim odvija, zatim prilazi; izvlači joj jednu po jednu ukosnicu ...
Odvija joj pletenice, spušta ih na grudi, raspliće ih, razmršava, zaGtirući
joj kosom dojke. No ona strese glavom, rukama podiže kosu i prebaci je
na leđa. Naga, pon06na na svoju ljepotu, .polagalllo se okreće. Ovo je prvi
put što mu pruža zadovoljstvo da je vidi potpuno nagu. Do sada, kada
bi uspjeli ukrasti po koji trenutak užitka, tada bi bila tek malo razgo-
lićena ili poluodjevena. Frane se ne može nagledati. Svoj zanosan po-
gled ne može odvojiti od njena tiJela. Poigravajući se svojom dugačkom
kosom ona je zabacuje na tjeme i lagano, tek dotičući pod svojim bosim
stopalima, približava se krevetu, kao vestalinka koja prilazi žrtveniku.
Opružena, kose rasute po jastuku, upućuje niU pogled koji ga zove. Ali
on ne izražava požudu, već molbu. Frane joj pr1đe:
- Evo me, vilo moja ...
Probudili su se u isto vrijeme. Zagledaše se jedno u drugo kao d<1
pe čude što su zajedno, istodobno se nijemo pitaJući kada će im se opet
pružiti takva prihka. Milica se podiže, ~jedne i počne plesti svoju bujnu
kosu:
- Tko li će me od sada rasplitati?
- Ja, samo ja! •
- Hoću li ikada više moći ovakvo nešto doživjeti?
I dvije biserne krupne suze khznu joj niz lice, izražavajući njen
bolan osjećaj. Usne JOj drhte. Suze sve više naviru. A on uzalud nastoji
poljupcima utišali nJene jecaJe.

• ••
Iza vrha Mosora javlja se zora. Blijeda svjetlost osvjetljava ljude
okupljene na pristaništu. Regruti i oni koji su doSli na 1spraćaj, očekuju
dolazak parobroda koji će 1h odvesti na odsluženje vojnog roka. Nervo:!a
zbog ćekanja zataškava se pričanjem smiješnih prića. Među ortima koji
1294 MOGUCNOSTI

:.':e otići nalazi se i Frane. S njim je Milica, teta Dujka i njegova majka
Vinka.
Dvoje mladih su se malo udaljili, sjeli na ogradni zidić Lazareta sv.
iloka. Dok ostali bučno razgovaraju i povremeno zapjevaju, njih dvoje
";uti, kao da su jedno drugom rekli sve što ~u imali reći. Ipak, nakon ne-
koliko bolnih uzdaha Mihca prekine šutnju:
- Cetiri godine . . . Duge i te§.ke . . . Urrititit će nas. Tamo ćeš oota-
•·jeti, a mo2xla i poginuti. Nikad se ne zna što nosi dan a što noć ... A ja,
~adna kukavica umrijet ću od bola i tuge ...
Maramicom briše suzne oči. Guši je u grlu. Ne može više govoriti.
i•'rane, također žalostan, obuzet istim b0lom, odgovara:
- ~eće biti tako strašno. Mlad sam, zdrav, a osim toga tamo će biti
,Jrigode da naučim kakav zanat, na primjer za strojara. pa ako mi to
~tspije, kad se budem vratio dobtt ću ovdje u tvornici dobro radno mje-
~to. Ne boj se ... Sve će biti dobro. Samo mi se ti nemoj nervirati i
,>!akati.
- Istina je to Sto kažeš. Ali tko će to moći dočekati? Cetiri godine~
Tko je taj koji nam je to natovario na leđa?
- N e govori tako. Da te tko čuje ... Tako hoće car.
- Taj naš car mora da je zao čovjek. Sto mu je potrebno tako dugo
.nučiti jadnu mladost? -
- Molim te, ne govorimo više o tome. Bojim se ...
- Znam . . . Imaš pravo. Beskorisno je o ovome i misliti.
Zašutjeli su. Promatraju okolinu, nešto vedriji, valjda zbog toga štv
.;e sasvim razdanilo. Milica onda nastavi:
- Morali bismo St:! dogovoriti o onome da li da prihvatim posao u
'<ući Lettuccijevih ili ne.
- Jesi li o tome razgovarala s tetom?
- Jesam. Ona mi savjetuje da prihvatim. jer bi se time poboljšalo
naše novčano stanje.
- Zar bi ti oni plaćali?
- Svakako. To mi je gospoda Leticija i naglasila.
- Ja im ne bih vjerovao. Nisu gospoda tako široke ruke da bi sva-
ku uslugu plaćala. Uoslalom, prihvati, možda će ti pomoći da se malo
~:niriš.
- Kako god ti hoćeš.
Iz razgovora ih prene pojačan žamvr i trka prema rubu pristaništa.
! .judi su ugledali približavanje parobroda, pa su se uskomešali, potrčali,
~·.ao da svi žele što prije otići.
Milica i Frane ustanu, zagledaju se jedno u drugo, kao da nisu svje-
';ni situacije, kao da ne mogu zamisliti da je zaista došao čas rastanka.
ivfilica se prva osvijesti, baci se Frani u zagrljaj i naslonivši glavu na
njegovo rame lije suze kvaseći mu kaput. Frane je zbunjen, ne može
pronaći riječi kojima bi je UtJešio, samo nježno lupka po njenim leđima,
te se odjedanom ispravi, uzme svoju mornarsku vreću što je bila na zemlji
Jo njih. Drugu ruku ovije joj oko str'lka, a ona glavu nasloni na njegovo
ANTE MARASOVIC l U VRTWGU SIVE PRASINE 12115

rame. Polako idu prema parobrodu. Kod pokretnog mosta su stali. Mi-
llca kroz bolne jecaje jedva razumljivo govori:
- Nemoj otići, ne elam te. Ne ostavljaj me!
Ovila mu je čvrsto ruk{:: oko vrata, kao da mu zaista ne dozvoljava
đa je ostavi. On spusti vreću na zemlju, nježno skine njene ruke sa svog
vrata i tronutim glasom je tješi:
- Ne plači, nemaš razlog3 tugovati. Smiri se ...
Zagledala mu se u oči, suze joj sve brže naviru. vidi njegovo lice
kroz gustu kišnu zavjesu. Teško dišući progovara:
- Bojim se!
Ponovo ga ovije rukam« i stisne se uz njegove grudi:
- Nikada te viSe neCu vkijeti ...
On se odmakne u namjeri da ode, ali ona se strese čitavim tijelom.
te ju je morao pridržati da se ne sruši. Cvrsto je držeći šapnu _ioj:
- Ludice maia, zašto to umišljaš. Znaš i sama da ću ti se što prij~
javiti, i kad smognem doći ...
- Teško meni ... Nesretnoj ... samoj ...
Frane se ponovo prigne i dohvati vreću, a ona nesigurna na nogama
~ln ruke kao da se hoće nećcga prihvatiti. U tom trenutku stignu Dujka
i Vinka te je uhvate pod ruke. Dok se ona otimlJe, čuje se glas zvona sa
pallllbe parobroda i dozivanje:
- Frane! Požuri . . . Oslat ćeš ...
Frane se trgne. Svojim usnama dotakne njene i nakon tog lakog
polJupca potrči prema brodu koji se prednjim dijelom već odvojio od
pristana. Uto se Milica jakim trzajem oolobodi iz Vin.kinih i Dujikinih
ruku pa se trkom uputi prema rubu, do mjesta gdje su brod upravo od-
vezivali o.:l ~+kolone«. Jure Tomić spazi njenu jUrnjavu, pa je u t['lku sustl-
l§ne, zaustavi je čvrsto je uhvativši i povuče je k sebi:
- Cek aj! Di ćeš? U more? Ca si polu dila ...
Nije dobio odgovor, ona nije mogla progovoriti. Nemoćno se nasloni
leđima na njegove grudi, teško dišući, neprestano plačući. Nije vidjela ni
kako joj Frane maše s palube broda, koji je upravo zaokretao iza rta
Sustjepana. Dujka i Vinka ponovo joj priđu, preuzmu je od Jure i p0-
lako odvedu sa pristaništa. Dujka je tiho plakala, dok Vinka, ne manje
uzbuđena nije mogla pustiti suze, samo je čestim uzdasima odavala svoju
tugu. Oni ostali koJi su došli na ispraćaj nisu htjeli otići bez njih, ne_gc.
su čekali da im se one priključe, pa su se svi zaJedno uputili prema v~­
lom Varošu.
Polako prolazeći Rivom, kao kakva žalosna povorka išli su korak po
korak, leđa savmutih, pod pritiskom rastanka i tužnog prizora kojem·,r
su bili svjedoci.

(Nastavlja se)
 PRILOZI

STAZAMA PIKARSKOG ROMANA

• (Svršetak)

13. MOLL FLANDERS

Stvaralaštvo Daniela Defoea (1661-1731) u punoj mjeri odražava i za-

stupa prakticistički duh engleskoga građanstva na početku 18. stoljeća, te
je upućeno prosječnome, zdravom razboru liirokih krugova, a ne njegovanu
aristokratskom ukusu i ekskluzivnoj misaonosti. Vrlo pažljiv i pronicljiv
promatrač, Defoe je, i pored optimizma kojim ga je obdario rani prosvjeti-
teljski polet epohe, bio svjestan krize društvene svijesti i morala u Engleskoj
svojega vremena, stoga je u znatnoj mjeri lišen iluzija i 7.abluda o harmo-
ničnosti svijeta i opskrbljen cinizmom iskusna i racionalna rezonera, baš kao
.što se nekada zbilo i s autorima najznačajnijih španjolskih pikarskih djela.
No slično njima, i Defoe je opterećen religijskim predrasudama koje su, u
njegovu slučaju, rezultat utjecaja tradicionalne puritanske pobožnosti. Ta
pobožnost živi u kompromisu s poslovnim građanskim prakticizmom koji
etički opravdava profiterske makinacije i sugerira atmosferu sitničavih fili-
starskih odnosa. Izrazito didaktička nota koja dominira u metodi Daniela
Defoea počiva na strogome sustavu koji favorizira izrazito materijalne vrijed-
nosti, ali ih spretno prikazuje kao vrijednosti duha Taj precizni odnos prema
sitnicama naglašeno materijalne prirode, koji poprima značenje neke psiho-
loške istančanosti, može se usporediti s metodom izravnih autora pikarske
proze, možda i s nekada.Snjim postupkom. ...Lazarillova... anonimusa, koji,
uzgred rE'Čeno, ugledni hispanist DAmaso Alonso, u najnovije vrijeme, pro-
glašava ...psihološkim realizmom ... , smatrajući ga vrhuncem svjetske reali-
stičke književnosti, 1 što je zaista neobična konstataciJa.
Kettle veli da Defoeovi romcini pripadaju pikarskoj tradiciji, ali da ih
nije moguće naprosto zvati pikarskima. On to objašnjava promjenom socio-
loških uvjeta i opće svijesti, zbog čega pikarski junak više nije izopćenik pa
stoga prestaje biti pikaro.1 Lako je moguće, međutim, da se to mišljenje
zasniva na nesporazumu u vezi s primjenom pojma ...izopćenik.... Naime, ni-
jedan pravi pikarski junak ne po&jeduje formalni položaj izopćenika, kao -
uostalom - m bilo kakav drugi, stalan, u prvome redu stoga što feudaln•)
druStvo, s izuzetkom francuskoga, nije bilo društvo strogoga institucionalizma
J normi koje jasno odreduju društveni status i pravila igre. Pikaro epohe
A. KUDRJAVCEV l STAZAMA PIKARSKOG ROMANA 1297

feudalizma nije istinski izopćenik, nego sociolo~ki nedefinirana bespravna

osoba tipičnih životnih navika. U odnosu na svoje pretke, pikaro 18. stoljeća.
koji živi u organiziranijemu i institucionalnijem društvu, prividno preuzima,
ili tek želi preuzeti određeni društveni status i stiče stanovita iluzorna prava,
ali takoder ne sudjeluje stvarno u podjeli dobara i vlasti pa nije ni ograničen
fiksnim obavezama prema drldtvu, onim obavezama koje bi ucrtavale putanje
njegova kretanja kroz prostor i vrijeme. To bi značilo da novi pikaro samo
izgleda manje izopćenik, odnosno autsajder, budući da je izmjeren mjerilim~
sociolo!ki određenijih, zapravo birokratski zrelijih okolnosti, a ne stoga što
mu je pružen odredeni status. Promijenivši vanjsku praksu i prilagodiv~i sc
nekim pravilima novih prilika, pikaro će se donekle odreći svoje protejske
prirode s beskonačnom raznoliko~ću uloga u kojima se mora snalaziti, ali
neće promijeniti osnovni identitet osamljena, besciljna igrača Fortune, č1je
je kretanje horizontalni slijed iskustva u društvu i, istovremeno, ironično­
-satirični komentar toga društva.

Defoeov smisao za stvaran život u pojedinostima rezultat je filistarske

pedanterije, a ne nekakve pozitivističke svijesti. Taj smisao odražava prak-
tični, kalkulantski duh vremena komercijaliziranih osjećaja i moralne besprin-
cipijelnosti. U konfliktu izmedu puritanske vjere u božju providnost i prak-
tične razboritosti oslanjanja na sebe, prosvjetiteljskoga ploda, Defoe je uvijek
spreman na kompromise iz kojih zatim slrijede neobični zaključci i neoče­
kivani postupci junaka, bilo da je riječ o praktičnome puritancu brodolom-
niku Robinsonu Crusoeu, gusaru Singletonu, pustolovu Jacqueu ili o ženskome
pikaru Moli Flanders. Proračunati materijalizam i građanski trgovački duh
upravlja postupcima Robinsona, kad on radom i upornošću rješava svojt:
stvarne životne potrebe i, koristeći razbor, redom savlađuje pojedina radna
iskustva čovječanstva, kao i spretnošću Moli Flanders, koja uporno nastoji
obezbijediti svoj materijalni položaj onkraj pregrada morala. Većina junaka
Defoeovih romana posjeduje značajne pikarske crte - osamljeni su, ..izolirani
obrasci ljudske prirode... ;3 obično su siročad bez rodbine i bliskih prijatelja,
izloženi neprijateljski raspoloženome ili ravnodušnom svijetu u kojemu za
njih nema utočišta. Najpikarskija među njima bez sumnje je Moli Flanders,
junakinja romana ...The Fortunes and Misfortunes of the Famous Moli Flan-
ders... (Sretne i nesretne zgode čuvene M. F., 1722).
Temeljitijim promatranjem Defoeova lika u kontekstu autorovife Idejnih
ciljeva moguće je ustanoviti bitne nepodudarnosti izmedu autentičnoga špa-
njolskog pikara i njegove engleske prosvjetiteljske modifikacije. Istovremeno,
takvo razmatranje pružit će ipak mogućnost zaključivanja da je riječ o iden-
tičnome predmetu u osjetno izmijenjenim okolnostima, a ne o zasebnome
fenomenu. Već u samome ishodištu Mollin Hk posjeduje sve pikarske pretpo-
stavke. Ona je siroče bez prijatelja j bez ~redstava: ...a poor desolate girl
without friends, without clothes, without help or helper, as was my fate; and
by which I was not only disposed to very great distresses, even before I was
capable either of understanding my case or how to amend it, but brought
into a course of life, scandalous in itself, and which in its ordinary course
tended to the swift destruction both of soul and body ... ~ (sirota napu~tena
djevojka bez prijatelja, gola i bosa. bez ičije pomoći - kakva je bila moja
1298 MOGUCNOSTI

sudbina, po kojoj ne samo da sam bila izložena najvećim nedaćama, čak i

prije nego što sam bila u stanju da shvatim svoj položaj ili da ga popravim,
nego i gurnuta na životni put sam po sebi sramotan, koji svojim uobičajenim
tokom vodi brzome propadanju, duševnom i tjelesnom).
To je, dakle, arhetipska situacija kojom započinju pikarska iskustva i
lutanja. No razlika ipak postoji u samome tome početku. Ona se ne sastoJi
u izmjeni materijalnih okolnosti, jer je Moli - kao i njena pikarska braća -
beskućnik opskurna porijekla, koji počinje od nule i, uglavnome, nema ni-
kakvih perspektiva ni jasnih ciljeva, osim težnje da preživi. Inovacija nastaje
komentarom Moll-naratora, koja svoj početni status promatra sa čvrstih eti-
čko-socioloških pozicija, pa se u njezinome izlaganju odmah uočava direktni
kriticizam i didaktička poanta. Iza takve metode naratora jasno se razabire
moraliza~orski stav Defoea prosvjetitelja, Moll je, pored toga, lišena tipične
pikarske vedrine i cinična humora, u kojemu inače, kod pikara, participirČ;I
stanovita srdačnost i lakoća. Njen način izražavanja i mišljenja hladan je i
rezerviran; ona o svijetu grubih Cinjenica govori kao ozbiljna poslovna žena
i time odražava mentalitet svojega vremena. To je naglašeno racionalni men-
talitet kalkuliranja, mentalitet kapitalizma, čiji je zn::tčajni zagovornik upravo
Defoe - kako tvrdi Max Weber.s Za razliku od impulzivnoga i elementarnog
pikara koji je usredotočen na trenutačno, neplansko i spontano korištenje
situacijama, Moli je osoba proračunata poput trgovca ili financijskog kalku-
lanta. Njena aktivnost višestruko se podudara npr. s podvizima So16rzanovih
junakinja - Terese i Rufine, ali ne posjeduJe obilježja nemirna pustolovnog
duha, nego sračunate trgovačke poslovnosti ili - prema riječima Roberta
Altera - Mollini postupci su različiti oblici profitiranja, pa je ona u tome
smislu srodnija Grandetu nego pikaru.c Ostala Defoeova djela uglavnom sli-
jede tradiciju pustolovne proze, dok ... Moll Flanders... nema s tom tradicijom
gotovo nikakvih dodirnih točaka Međutim, utoliko je izra7jtija dodirnost toga
djela s pikarskim žanrom, upravo po usredotočenosti na rješavanju sitnih
egzistencijalnih pojedinosti.
Moli je srodna pikaru svojom ograničenom i suzdr.lljivom emocionalnošću,
posebno u erotičkim situacijama. Ona eros takoder svodi na nivo materijalnih
kalkulacija. Izrazitija razlika između Moll i pikara postoji u području odnosa
prema moralu. Dok pravi pikaro posjeduje određenu mjeru spontane, prire-
đene otpornosti prema zlu, a svoje povremene nemoralne postupke opravdava
zakonima nužde, ne trljajući mnogo glavu oko toga, Mollina nemoralnost je
racionalni i sustavni odraz jednoga odbojno hladnog moralnog univerzuma.
Moll je moralni produkt toga osamljenog i emocionalno ogoljelog svijeta ka-
pitalističkih individualista. 7 Ona nije naivna poput većine španjolskih pikara.
Cak i njezina prva negativna iskustva nisu rezultat lakovjernosti, nego,
radije, neuspjelih, nezrelih kalkulacija. Ona je opskrbljena velikom dozorT'i
spasonosne sumnjičavosti osobe koja se dobro služi svojim razborom, dok
španjolski pikaro, i nakon inicijacije, često pokazuje znakove opasne otvo-
renosti i neposrednosti. Mnogi pikari ispoijuju tragove slabosti i obzira prema
pojedinim osobama i idejama. Moll je, međutim, bezobzirna i prema drugim?.
i prema sebi, iako to prikriva verbalizmom. Jedina ideja koju ona smatra vri-
jednom posebnoga obzira jest ideja bogaćenja. S time je u vezi još jedna
 A. KUDRJAVCEV l STAZAMA PIKARSKOG ROMANA

izrazita točka nepodudaranja između Mall i pravoga pikara. Pikaro krad•.

.samo kad je natjeran da to učini, ali mu krađa u osnovi nije stil djelovanja
Moli se, naprotiv, pretvara u lopova, iako nema pravih psiholoških dispozi·
_za taj poziv. Ako se MolJ, međutim, shvati kao ordinarna kradljivica i
a zanemare tokovi njezinih unutarnjih tenzija, koji su više-manj,·
srodni pikarskima, unatoč licemjernim i artificijelnim komenta
loll-p~eiP<>Vliecllača, cijelu bi se raspravu svelo na kolosijek definitivnog~
Ylilkrllta,,al>ja s pikarskim žanrom. To se npr. dogodilo Bakeru, koji vezl•
•Moli Flanders.. s pikarskim kompleksom vidi samo u autobiografičnosti forme
·te u brzoj sukcesivnosti i nedovoljnoj povezanosti događaja. Stoga Defoeov
roman konačno smatra ... ozbiljnom studijom utjecaja nasljeđa i sredine n.J
.rađanje kriminala .. ,8 čime Defoea pretvara u nekakva Zolu 18. stolječa, kak:·
'to oltroumno zapaža Robert Alter.9
Dok pravi lopov krade iz pustolovnih pobuda, iz zadovoljstva ili iz profe-
sionalnog koristoljublja, Moli, iako već materijalno obezbijeđena, krađu shvaća
1 tumači kao neku vrst poslovnosti, ne osjećajući za nju poziv i ne nalazeć
u njoj zadovoljstva, ali nemoćna da se odupre svome ...poslovnom duhu.... Bu-
. dući da joj je zgrtanje novca i dobara postalo smisao egzistencije, ona s:..
prepu§ta inerciji koja joj diktira da krade, kao ~to kapitalist i dalje akumu
lira sredstva, iako ih ima već previše, za sve potrebe. Ova paralela svojom
implicitnom inverzijom anticipira, po mišljenju Roberta Altera, Gayjevu lo
giku tnterferiranja zvanično po~tena svijeta i podzemlja u smislu izjednača
vanja kapitalista i lopova, koja je zastupljena u osnovi ideje ...The Beggar'.:.
~. djela 5-6 godina mlađega od Defoeove ...Mon.... I dok se plkaro
ustručava od kriminala instinktivno svjestan njegove amoralnosti te zaustav-
ljen stanovitom barijerom religijske teorije, Moll u ekstremima tumačenje.
purttanske dogmatike nalazi praktično opravdaiije za krađu i prostituciju.
po!av!i tako daleko da stvarnim kriminalom smatra samo zanemarivanje du
!nosti zgrtanja novca. Jelistratova zaključuje da Moli ne postaje kriminalkom
zbog slijepe slučajnosti ili negativnih unutarnjih nagona, nego uslijed niza
drultvenih nužnosti, 10 a uz taj zaključak zanimljivo bi figurirala asocijacij~:
pikara koji, iako započinje od iste točke kao i Moli, te je bačen u identičnu
altuaciju, ipak - u principu - ne postaje kriminalac. Pri tome, naravno.
~od ne treba ocijeniti kao igru slučajnosti (što se može i uvažiti, ali jL
nebitno za cijelu problematiku), nego kao izričit rezultat različitih J»Vijesno-
-sociolo§kih okolnosti.
Alter je uspio razviti jednu zanimljivi teoriju s kojom doprinosi pretpo-
stavci da ...Moli Flanders... ne pripada pikarskome žanru ...Lazarillove.ooe linijf:'
nego slijedi literarnu tradiciju engleske kriminalističke biografije. Defoeo'
roman je za Altera duboko religiozan, jer temeljito i uporno ilustrira puri-
tansku vjersku teoriju da je stjecanje novca znak božje milosti. Moli postaje.
u tome svjetlu, dosljedan vjernik, prisiljen na strogu disciplinu ozbiljna svi-
jeta u kojemu individua nlora nositi teret neprestane odgovornosti. 11 Iz tog~1
bi, dakle, slijedilo da su sličnosti između ...Moli Flanders... i pikarskoga uzorkv
aamo slučajna koinddentnost koja se ogleda u srodnoj epizodičnosti autobio-
grafske forme i perifernim dodirnostima lika protagonista. No krene li s2
1300 MOGUCNOSTI

obrnutim putem, tj. ustanove li se osnovne srodnosti, a zatim utvrde i objasne

razlike i digresije, ma kako one bile mnogostruke i temeljite, neminovno če
se nametnuti zaključak da je riječ o istoj liniji žanra.
Stuart Miller otvara raspravi nove prostore primjedbom da tenzija između
realističkoga i pikarskoga daje Defoeovu djelu neobičnu snagu kombinacijom
realističke i pikarske sheme i pogleda na svijet. 12 Pored priloga mi~ljenju u
pojmovnoj dihotomiji pikarsko-realističko, koja za mnoge ne postoji jer im
je to slučaj jednosmjerne sinonimije, Miller pruža osnovu za postupak kojim
bl se pikarski nivo djela dao odvojiti od stvarnoga povijesno-sociolo~kog okvi-
ra. Prema tome, Mall ne može postupati ni misliti kao pravi pikaro, iako je
njena autentična priroda pikarska te iako od samoga početka polazi od pikar-
skih os~nih premisa. Sredina u kojoj Moli djeluje i koja je ujedno impuls
junakinjine literarne inkarnacije jest London osvojen kriminalom i sveopćiiT'.
neredom, ali viđen očima staložena prosvjetiteljskog didakta zaražena kom-
promisom izmedu licemjerna građanskog puritanizma i kapitalističkog prak-
ticizma. Spanjolski pi karo bio je metaforičko oličenje kaosa feudalnoga dru-
štva u raspadanju i sjajna parodija apsurdnih odnosa. Na sličan način, Moli
je parodija ranoga kapitalističkog dru§tva koje je razotkrivena kao car~tvo
lopovluka. Ako je pikaro, da bi opstao, bio prisiljen da vara, protejski igra-
jući najrazličitije uloge u drWtvu koje je živjelo od fikcija, Moli je prisiljena
da krade u lopovskome druStvu kojemu je jedini cilj profit i beskrupulozno
zgrtanje novca. Skrajnji učinak i smisao obiju aktivnosti svodi se, dakle, na
isto. Motiv Fortune podjednako je nazočan u oba slučaja i s istim značenjem.
Moli, kao bilo koji pikaro, zapada iz sreće u nesreću, iz relativnoga blago-
stanja u bijedu, iz prividne sigurnosti u nevolju, i time sugerira sveopću ne-
postojanost ljudske sudbine i konfuznost svijeta.
Defoe je u svojemu uvodu zasijao sjeme svim nesporazumima uputivši
Moll-naratora da izloži nepikarsko stanovište o harmoničn::>sti svijeta u ko-
jemu zlo mora biti kažnjeno, a dobro nagrađeno, pozivajući na marljivost i
po~tenje i izražavajući stid zbog poročnosti junakinje romana. Pikaro-pripo·
vjedač nikad ne osuđuje sebe nego, indirektno, svijet. On ne stvara planove
za budućnost, već živi u trenutku sad~njosti. Stoga nije ni kalkulant ni knji-
govođa svojih postupaka i materijalnoga stanja. S Moll je obrnuto. Budući
da živi u vremenu sitničave proračunatosti, ona neprestano vrši inventure i
planira svoju budućnost: .. Including this rescruit, and before I got the lasl
E 50 I found my strength to amount, put all together, to about i 400, so
that with that I had above i 450. I had saved i 100 more, but I met with a
disaster with that, which was this - that a goldsmith in whose hands l had
trusted it broke, so l lost i 70 of my money, the man's composition not mak!ing
above i 30 out of his i 100. I had a little plate, but not much, and was weil
enough stocked with clothes and linentoe 13 (S tim §to sam jo§ stekla i prije
nego što sam dobila onih pedeset funti, sva je moja imovina iznosila otprilike
ćetiri stotine funti, pa je sada bilo preko 450 funti. Uštedjela sam bila još
l OO funti, ali s time nisam imala sreće, jer je zlatar kome sam taj novac po-
vjerila bio propao, pa sam tako izgubila 70_ funti; čovjek se naimf' nagodio
da plati 30 funti za 100 funti duga. Imala sam i nešto srebrnoga posuđa, ali
ne mnogo, a prilično sam bila opskrbljena haljinama i rubljem). Pikaro ni-
r
! A. KUDRJAVCEV l STAZAMA PIKARSKOG ROMANA

kada ne izražava težnju da ostvari neki stalni društveni status, a Mall je

13or

neprestano obuzeta mišlju o svome položaju u društvu: ..-r cast about inume-
rable ways of my future state of life, and began to consider very seriously
what I should do, but nothing offered. I took care to make the world take me
for something more than l was, and had it given out that I was a fortune,
and that my estate was in my own hands ... 11i (Dok sam premišljala o svome
budućem životu bezbrojne su mi misli pro.šle glavom; jako sam ozbiljno počela
razmišljati o tome .što bih trebala da učinim, ali mi ništa nije parlaio na
pamet. Nastojala sam da me svijet smatra za n~to više no .što jesam, gradila
sam se imućnom i gospodaricom svoga imetka ... ). Novi, engleski pikaro u
liku Mall Flanders nastoji se dakle prilagoditi općoj psihozi vremena i ambi-
jenta usvojivši opći mentalitet, a zadržavši pikarsku mobilnost, pretvornost i
samotničku prirodu, što proizlazi iz prvobitne psiho-sociolo~ke dispozicije.
Pikaro ne zapada u moralne dileme, tj. ne razmišlja o tome jesu li njegovi
postupci moralni ili nisu, osim ako se ne uzmu u obzir povremene naknadne
intervencije pripovjedača (npr. u ... Quzmanu... ), uglavnome vjerskoga značenja.
ali uvijek u smislu digresija koje ne izražavaju pravi tok razmišljanJa pikara
u vrijeme zbivanja. Moli je, naprotiv, svjesna svojih slabosti koje JOj tobože
smetaju da se uključi u tzv. pošteni svijet, iako od početka daje naslutiti da
je taj pošteni svijet samo fikcija: .,.However, at last I got some quilting work
for ladie's beds, petticoats, and the like; and this l liked very well, and
worked very hard, and with this l began to live; but the diligent devil, who
resolved I should continue in his service, continually prompted me to go out
and take a walk, that is to say, to see if anything would offer in the old
way ... 15 (Međutim sam na kraju dobila nešto posla; .šivala sam posteljinu za
neke dame, podsuknje i slično, i to mi se svidjelo, pa sam jako marljivo radila
i počela živjeti od toga. No uporni vrag koji je htio da mu i dalJe služim
neprestano me je napastovao goneći me da iziđem i da pro.šetam, a to će reći
da poku.šam sreću po starome običaju).
Stanovište Moll naratora općenito je najkontradiktornije područje romana
i ujedno činilac koji formalno nameće najuočljivije razlike naspram pikar-
skome žanru. Zastupanje etičkih načela koja osuđuju nemoral, a propagiraju
strpljivu marljivost i građansku lojalnost u konfliktu je l nesporazumu s
beskrupuloznom poduzimljivo.šću l koristoljubljem koji se promoviraju na nivo
etički pozitivnih impulsa. Tako se i o notornoj krađi priča kao o ~spje.šnoj
poslovnoj akciji, iako se usput nastoji servirati verbalnu osudu kriminala.
Autor je, kao i njegov narator, rastrgnut izmedu dva snažna poriva: težnje
da udovolji oltzirima puritanskoga morala prosječnog čitala.štva i želje da in-
direktno upozori na opasnost koja prijeti od naivne dobrodušnosti i strogt>
moralne principijelnosti u svijetu koji je suviAe iskvaren. Pa ipak, u toj nesi-
gurnosti i dvostrukosti nazire se nestabilnost personalnosti naratora koja.
srodno pikarskome žanru, reflektira kaos. Taj se kaos, medutim, ne razotkriva
direktno, metodom naratora pi.karskiih djela: upotrebom retoričkih i stilističkih
trikova koje Stuart Miller naziva ... jagged ... t6 (nazubljenim) efektom, nego in-
timnim didaktičkim digresijama koje, u svjoj kontradiktornosti s praksom_
ipak u potpunosti ostvaruju dojam konfuznosti.
:1302 MOGUCNOSTI

Po Frohoclru, •Moli Flanders• izdvajaju iz pikarske tradlclje samo dva

činioca. U prvome redu ton ispovijedanja, a zatim filozofija dobroga 1 zlog
morala. 17 Ton ispovijedanja grijeha, koji se među pikarskim djelima jače osje-
ća samo u ~+Simplicissimusu"', nema ničega zajedničkog s pikarskom perspek-
tivom. Pikaro, kao što je rečeno, svoje postupke ne shvaća kao grijeh nego
kao tgru sudbine, fatalističko neminovnost. Moli neprestano upozorava na
svoje grijehe poučavajući i opominjući druge, To je, naravno, ustupak domi-
niraju6oj puritanskoj etici i dio Defoeova prosvjetiteljskoga plana. Poanta
Moll-naratora, prema kojoj vrlinu čeka nagrada, a grijeh kazna, uostalom
nelogično ilustrirana konačnim prosperitetom junakinje, strana je pikarovoj
optici, jer on je nadmoćno svjestan činjenice da je nemoral preduvjet dru-
štvenom uspjehu i ostvarenju materijalne koristi. U Defoeovu djelu na tome
planu oltaje definitivna nejasnoća. Nakon svih nemoralnih postupaka Moll
neobj&njivo postiže uspjeh i materijalno blagostanje. Njeno verbalno pokaja-
nje zbog grijeha nema nikakve praktične vrijednosti u usporedbi sa stvarnom
koristi koju je postigla kriminalom, .što je evidentan slučaj neslaganja teorije
i prakse. A to znači da je kroz svu polituru prosvjetiteljskog moraliziranja i
puritanske egzemplarnosti ipak probila na površinu izvorna pikarska optika,
primjerena junakinja s obzirom na njeno porijeklo i sociološki status pikara.
O tom moralnom nejedinstvu i nelogičnosti govori i Ian Watt, koji inače
... Moli Flanders« smatra remek-djelom. lako je svoj konačni stabilni položaj
u društvu stekla nepoštenim načinom, ona ništa ne mora vratiti nego, pokaJnik
i propagator stroge moralnosti, naprosto uživa plodove svojega nemorala.B To
dokazuje da je Mollln svijet nepopravljivo pikarski i pored svih artificijelnih
autorovih optimistično-didaktičkih intervencija i da nisu sasvim u pravu om
koji ovome Defoeovom djelu kategorički uskraćuju njegovu pikarsku bit.
Cak i epilog romana ima izrazite podudarnosti s pikarskim uzorkom. Do-
·duše, Defoe koristi shemu happy-enda čime želi zatvoriti svoju formu i ostva-
riti opći dojam stabilnosti i reda, valjda i pod utjecajem neoklasicističkoga
ukusa vremena. No to mu samo prividno polazi za rukom. Kako nije objasnio
'razloge promjene Mo lli ne prirode te ju je ostavio da se koristi materijalnim
rezultatima svojih delikata, junakinja ostaje - poput svih pravih pikara -
otvoren lik, spreman na daljnje pikarske postupke. Intervencija providnosti u
smislu sheme deus ex machina providan je i stvarno neuspio autorov pokušaj
izlaza iz inače bezizlazne situacije. Time on postiže površni utisak kozmičkoga
reda i pravednosti, što mu je važan, aktualnošću nametnuti idejni dlj, ali i'~
u kontradikciji s ostalim dijelovima knjige u kojoj suvereno i očigledno do-
miniraju nered i nepravda. Trebalo bi, međutim naslutiti ne krije li se u
tome paradoksu ironična aluzija autora, ipak svjesnog nepodudarnosti njegovih
osobnih životnih iskustava - koja su bila gorka i gotovo pikarski surova -
s prosvjetiteljskim teorijama vremena koje on marljivo i lojalno zastupa.
Zaključiti je, dakle, da se izvorna pikarska građa sa svim motivskim pret-
postavkama, koja bi u Spanjolskoj 17. stoljeća rezultirala pikarski m romanom,
ovdje oblikovala u didaktička djelo prosvjetiteljskih ciljeva, ali opterećeno
nepremostivim nesuglasjem izmedu pikarskoga svijeta stvarnih okolnosti, ll
kojemu egzistira model, i teoretske nadgradnje u kojoj se ogledaju filozofsko-
-religijske postavke. U drugome primjeru, u Smollettovu ... Rodericku Ran-
A. KUDRJAVCEV l STAZAMA PIKARSKOG ROMANA 1303

domu.. , plodu zreloga engleskog prosvjetiteljstva, situacija će biti donekle

srodna, ali s nizom sasvim novih pojedinosti u skladu s izmijenjenim duhom
vremena i s bitno drugačijim ukusom auLora.

BIWESKE

1
D3maso Alonso, Der psychologische Realismus im ... Lazarillo .. , Neue Zli-
richer Zeitung, 21. X-1973, Nr. 488, pg. 52.
2
Arnold Kettle, An Introduction to the English Novel, prijevod Ive Vi-
dana, Svjetlost, Sarajevo, 1962, str. 73.
3 A. A. Jelistratova. Defoe, M. P. Aleksejev, Istorija anglijskoj literatury,
Tom I, sv. II, prijevod Bisenije Lukić i Miroslava Markovića, Naučna knjiga,
Beograd, 1950, str. 301.
4 Daniel Defoe, Moli Flanders, J. M. Dent and Sons LTD, London, 1965.
str. 7-8.
'' Max Weber, The Protestant Ethic and the Spirit of Capitalism, New
York, 1958.
" Robert Alter, Rogue's Progress, Harvard University Press, Cambridge.
Mass., 1965.
7
Ian Watt, The Rise of the Novel, Berkeley, Univ. of California Press.
1957.
8 E. A. Baker, History of the English Novel, London, 1929.
9 Robert Alter, Op. cit.
1o A. A. Jclistratova, Op. cit., str. 303.
n Robert Alter, Op. cit.
12 Stuart Miller, The Picaresque Novel, The Press of Case Western Reserve
University, 1967.
13 Daniel Defoe, Op. cit., str. 108.
tt, Ibid., str. 109.
15 Ibid., str. 170.
16 Stuart Miller, Op. cit.
17 W. M. Frohock, The Idea of the Picaresque, Yearbook of Comparative
and General Literature, No 16, 1967.
18 Ian Watt, Defoe as Novelist, Boris Ford, From Dryden to Johnson, The
Pe1ican Guide to the English Literature, London, 1957.

14. RODERICK RANDOM

•

Vrijeme u kojemu djeluje Tobias George Smollett (1721-1771) smatra sc

epohom zreloga prosvjetiteljstva te osjetno zalazi u drugu polovicu 18. stoljeća.
kad prosvjetiteljske ideje započinju gubiti svoju britkost miješajući se sa sen-
timentalizmom i predromantizmom. Optimistička vjera u čovječji razum i
povjerenje u dobru ljudsku narav, koja posjeduje priređenu sposobnost opre-
djeljenja prema vrlini, u to doba postupno popuštaju, što treba dijebm pri-
pisati utjecajima teorija filozofa Davida Humea, koH u svojemu djelu ...Philo-
.:sophical Essays concerning Human Understanding""' (Filozofski eseji o ljudskom
1304 MOGUCNOSTI

razumu, 1748) izražava odredeno nepovjerenje prema ljudskom razumu, a

zatim i svećenika Johna Browna, koji je u dokumentu ...An Estimate of the
Manners and Principles of the Times« (Ocjena vladanja i principa dandnjice~
1757-8) uvjerljivo objasnio propadanje moralnih i društvenih temelja engle-
skoga društva uslijed pretjerana egoizma, koristoljublja i prevlasti trgovačkoga
duha. Neposredni rezultat tih novih idejnih smjernica je jačanje skepse medu
književnicima zrele prosvijećenosti koja se Ispoljuje stanovitim izrazom ne-
zadovoljstva u odnosu na radikalno prosv jetiteljstvo i krizom prosvjetitelJ-
skoga realizma koji je bio osnovna oznaka književnoga stvaranja prve polovice
stoljeća No istovremeno su i neki od velikih pisaca toga vremena, na temelju
vlastitih zapažanja i iskustava, i sami u s\·ojim djelima anticipirali te pro-
mjene raspoloženja epohe.
Smolfettovo stvaranje najintenzivnije ilustrira promjene u duhovnim kre-
tanjima zreloga engleskog prosvjetiteljstva. Skepti~ni odnos zapaža se u Smol-
lettovu stavu prema ljudskoj prirodi, te se egoizam, licemjerje i pohlepnost.
u njegovim romanima, očituju kao odredbene komponente te prirode. Smol-
lettov postupak postaje žučljivo-satiričan i ciničan do te mjere da ljudskP.
mane naglašava do razmjera hiperboličnih i dehumaruziranih karikatura, inzi-
stirajući na drastičnim surovostima opisa ponižavajućih i neljudskih situacija.
Definitivno lišen optimističke vjere u univerzalni sklad, Smollett više nema
iluzija u vezi s odgojem, jer je gotovo sasvim uvjeren u sveopću podlost i
egoizam čovječanstva. Stoga je upravo Smollettovo stvaranje postalo najpn-
kladniji medij za novu englesku modifikaciju pikarskoga žanra, koji će ovoga
puta, znatno direktnije nego u Defoea, zazvučiti u gotovo svim svojim regi-
~trima. Najčuveniji Smollettovi romani: ...The Adventures of Roderick Random ...
(1748), ...The Adventures of Peregrine Pickte... (1571) i ...The Adventures of
Ferdinand Count Fathom... (1753) pokazuju izrazitu i nesumnjivu vezu sa špa-
njolskim pikarskim žanrom i s njegovom francuskom varijantom. Svi ti ro-
mani opisuju beskonačni niz pustolovina glavnoga junaka, koji jE.> osamljeni
lutalica više manje očitih pikarskih obilježja, te se samo formalno, i u biti
neuspjelo, pretvaraju u prosvjetiteljska djela o odgoju i o ljudskoj prirod1.
Kao što slijedi iz Smollettova glasovita uvoda .. Rodericku Randomu .. , autor JC
zamjeravao Le Sageu - čiju je zapravo motivsku shemu koristio - njegovo
inzistiranje na neobičnim i neuvjerljivim zapletima i rao;pletima, boreći se za
realističke principe. No ni Smollettov realizam nije uvjerljiv, usprkos mmu-
cioznu naturalizmu opisa pojedinosti, i to poglavito zbog nametljiva hiperbo-
liziranja i upadljivo konstruiranih poanta raspleta. Putovanje kao osnova do-
življaja i stjecanja iskustava takoder ne treba shvatiti kao realistički motiv.
jer je otvoreno prema neobičnome i egzotičnom pa i s toga stanovišta treba
Smollettov realizam, kao i općenito realizam pikarskoga žanra, komentirati s.
obilatom rezervom, što je već ranije rečeno. Možda je najbolje pretpostaviti
da je Smollettov postupak srodan pikarskome realizmu hiperbolične satire, a
ne onome pravom, pozitivističkom realizmu, koji će nastupiti kasniJe.
Cadwallader Crabtree iz Smollettova djela .. Peregrine Pickle ... izlaže goto\·o
pikarski stav prema životu, koji se - po njemu - sastoji iz beskonačna lu-
tanja, neprestana preuzimanja novih uloga i stalne vrtnje u kolu sreće. Nje-
gov odnos prema životu je skrajnje satirički, pročišl"en od društvenih obmana..
A. KUDRJAVCEV l STAZAMA PIKARSKOG ROMANA 1305

te podsjeća na odnos autentična pikara. Peregrine Pickle je izraziti pikarski

cinik i besciljni pustolov, kao i Ferdinand Fathom, a oboJica su etički i psiho-
loški dezintEgrirane i neodređene osobe jer ne posjeduju neku stabilnu bazu
ličnosti, oko koje bi se formirao njihov moralni status. Pritom, doduše, Fathom
povremeno poprima ozbiljnu ulogu fatalnoga zločinca, što je korak prema tzv.
gotičkom romanu i skretanje prema romantici. Ta djela odražavaju, papu~
pikarske proze, široki plan društvene pozadine uvodeći mnoštvo lica iz razli-
čitih slojeva. No istovremeno, takva metoda izaziva rascjepkanost radnje na
bezbroj sukcesivnih, slabo povezanih~ epizoda s obaveznim ...dance-pattern ....
Opći dojam nestabilnosti i kaotičnosti svijeta u potpunosti je postignut stihij-
skim i nesistematičnim kretanjem motiva sadržaja čije su epizode međusobno
nesrasle i nepovezane na izrazito pikarski način. U odnosu na neoklasicistički
red koji vlada u Fieldingovim romanima, Smollettova djela ispoljavaju kon-
fuznu zbrku.
Od svih Smollettovih romana najsrodniji je pikarskome žanru, po svojoj
strukturi, ... Roderick Random .. , ili naprosto, kako kaže Robert Alter, Roderick
je prvi pravi kontinentalni pikaro na engleskom tlu. 1 Iako je Roderick u punoj
mjeri ličnost 18. stoljeća te npr. sebe cijeni zbog sVOJega ukusa u beletristici/
on posjeduje mnoštvo klasičnih pikarskih svojstava, kako u svojim Zivotnim
navikama i kretanjima, tako i na području osobne psihologije. U prvome redu
Roderick Random je osamljena lutalačka osoba, autsajderski odvojena od svoje
okoline. Ako se apstrahira konstruirani melodramski finale u kojemu je idila
potpuno ostvarena, junak je tipični marginalni osamljenik, a njegovi povremeni
susreti s bliskim osobama, ujakom Tomom Bowlingom i prijateljem-slugom
Strapom samo su refleksi pikarske ... dance-pattern.. metode i deus ex machina
rješenja u bezizlaZnim situacijama, koje su inaće osjetno kompliciranije od
pikarskih te zahtijevaju artificijelne intervencije. Izložen sadistički surovoj
okolini, Roderick stječe svoja pikarska iskustva kroz brutalnosti čovječanstva,
koje su izraz mračne Smollettove predodžbe svijeta i ujedno ubitačna satira
na račun engleskoga društva. Sve se to u potpunosti podudara s osnovnim
pikarskim planom, jer je takvo divljački okrutno lice svijeta nazočno u go-
tovo svim španjolskim pikarskim djelima. No usprkos svim strahovitim ku-
šnjama, kakvih nema u takvoj i tolikoj mjeri ni u jednome pikarskom ro-
manu, Roderick zadržava pikarsko geslo: iako je život težak, dobar je, t~
mimo svih pakosti strahota postoje razlozi i prilike za uživanja i zado-
voljstya.
Dakako, postoje i mišljenja da ... Rodericka Randoma.. ne treba uključivat:
u pikarsku tradiciju. Ronald Paul,s;,n npr. u tome djelu prepoznaje juvenalsk...t
a ne pikarsku satiru, tvrdeći da je Smollett izvršio izbor najboljih elemenat.1
pikarske tradicije u konvencionalnome pikarskom romanu da bi ih stavio u
službu juvenalske satiričke anatomije.3 Juvenalova satira bila je, naime, odraz
nesputana ogorčenja, duboko pesimistična ali i agresivna. Nedostajala JOJ Je,
međutim, humoristička komponenta koja razvedrava horizont, te se služila
retoričkim sredstvima. Pikarska metoda nalazi svoJe uporište upravo u hu:no-
rističkome efektu, a umjesto razdražene agresivnosti obično primjenjuje leZernl
cinizam koji tek u najekstremnijim slučajevima popnma obilje:lja nagla;ena
sarkazma. Smollettova satira zaista ima osobina koje upućuju na Juvenala,
1308 liiOOUCNOSTl

npr. stilski element eufemističnog, gotovo apstraktnog aristokratskog izraža-

vanja u pojedinim trenucima. No udio humorističkih činilaca, neobično znača­
jan i konstantan, iako nenametljiv, svoJstve-niH je pikarskoj dimenziji djela,
koja je nesumnjivo dominirajuća. Malo zabune unosi Smollettov komentar uz
...ana Blasa... kojim za mjerava šaljivu i veselu tonu Le Sageova djela. Među.
tim, očito je da ni sam Smollett nije uspio odoljeti privlačnosti humoristićk~
optike pikarskih pisaca, pa je ona bila diskretan ali dosljedan faktor knji-
ževne metode pri realiziranju ...Rodericka Randoma...-. Konačno, sama Smol-
lettova satira implicirana je neodoljivo upravo u pikarskoj situaciji koju sa-
drži većina motiva romana. Roderick je mnogostruko protejski lik, kao prav1
pikaro, ali su njegove reakcije upadljivije na planu srdžbe i osude nego na
planu is.ijavanja. Odatle proizlazi crta ozbiljnosti i težine, koja donekle spu-
tava upliv humora.
Roderick zadovoljava pikarsku konvenciju i svojom konstantnošću, u ;prkos
povremenim protejskim travestijama. Kao autentični pikaro, Roderick ostaje
rezistentan prema negativnim iskustvima, ne mijenjajući svoju urođenu pr~­
rodu, koja ipak nije idealizirana. U tome treba, možda, vidjeti novi Smollettov
ustupak pikarskome uzorku, ali i izraz nepovjerenja u moć odgoja i skeptičnon
prema ideji o urođenoj dobroti ljudske prirode. ,Naime, Roderick nije etičk1
negativna osoba, ali ni pozi~ivna. Najčešće je zapravo prosječna. On je do-
duše otporan prema kriminalu, ali njegov odnos prema Strapu i ponašanje u
vrijeme lova na miraz daleko su od moralne besprijekornosti. U mnogim osjet-
ljivim situacijama Roderickovo ponašanje ne odaje ni plemenitost ni naročitu
čvrstinu karaktera, a ponekad su mu reakcije gotovo bijedne, što je sve tipično
za pikara. Postavljajući sebe u fokus zbivanja kao žrtvu, Roderick-narator
uspio je, međutim, izgraditi iluziju o svojoj moralnoj čistoći, ali takav postu-
pak zapravo je ipak pikarsko opravdavanje moralnih digresija pod pritiskom
okolnosti. Pikarska metoda je i Roderickovo karikaturalno predstavljanje svi-
jeta u svrhu održavanja distancije prema njemu da se, kako veli Alter, u
miješanju sa svijetom ne bi narušio junakov osobni integritet..:i l autobiografski
elemenat u djelu objašnjava izbor marginalnoga položaja pikara Rodericka.
jer postoje svjedočanstva o tome da je Smollettov život bio nestalan a njegova
društvena pozicija autsajderska. Tako je nepobitno da su pikarski aspekti i
opća pikarska problematika morali biti bliski autoru, pa se u tome slučaju
osobni afinitet udružio s tradicionalnim motivom, a pogodnosti povijesno-
-socioloških uvjeta s univerzalnom društvenom situacijom.
Pa ipak, postoje određeni činioci koji Smollettovo djelo udaljuju od pi-
karskoga žanra već u samoj koncepciji p~tagonista. Junakova porijeklo Je
doduše opskurno, ali kao što će se razotkriti tek u melodramskom završetku,
njemu je sudbinski namijenjena sjajna budućnost, koja pristaje njegovu istin-
skom porijeklu, pa mu ta predodređenost omogućuje da se izvuče iz bijede i
sramote, a u toku lutanja ga gotovo metafizički sprečava da se uputi stazom
kriminala. Frohock veli da je od Rodericka nemoguće napraviti uvjerljiva
pikara budući da smo neprestano uvjereni kako ga čekaju bolji dani.5 S pi-
karom stvari stoje bitno drugačije stoga što u njegovome slučaju nikad ne
treba očekivati spasonosni deus ex machina; on zna svoju otpornost prema
kriminalu može zahvaliti jedino vlastitoj pikarskoj prirodi, a ne stjecanju
A. KUDRJAVCEV l STAZAMA PIKARSKOG ROMANA 1307'

okolnosti ili sudbinskim predodređenjima Pikarski pisac ima, dakle više po-
vjerenja u dobre prirodne nagone svojega bijednog autsajdera, nego što engle-
ski autor iz 18. stoljeća vjeruje u pozitivnu prirodu svojega ... prosvijećenog..
čovjeka.

Roderick doživljava pikarske trenutke spoznaje da je sam i da ga svijel

ne želi prihvatiti, te već rano uviđa da je opskrbljen spasonosnom dozom iz-
držljivosti: ...The contempt which my appearance naturally produced in all
who saw me, the continua! wants to which I was exposed, and my own
haughty disposition, inpatient of affronts, involved me in a thousand troub-
lesome adventures, by which I was at length inured to adversity, and embol-
dened to undertakings far above my years,..t> (Prezir koji je moja pojava po
prirodi izazivala kod sviju koji bi me ugledali, neprestana neimaština kojoJ
sam bio izložen i moja prgava narav, netrpljiva prema uvredama, uvukli su
me u tisuću nezgoda, da sam im se nakraju naučio suprotstavljati, stekavši
smjelost za pothvate koji su znatno nadilazili moj uzrast). Nakon prvih nega-
tivnih iskustava i otiskivanja u svijet i Roderick doživljava trenutke krizt=>
kad će postati svjestan općega kaosa svijeta i svojega bespomoćnog autsajder-
skog položaja, te biti lišen iluzija o zaštiti providnosti: ... 1 found myself deser-
ted to all the horrors of extreme want, and avoided by mankind as a creature
of a different species, or rather as a solitary being, nowise comprehendeo
within the scheme or protection of Providence.. 7 (Našao sam se sam, prepušten
svim strahotama skrajnje bijede, odbačen od čovječanstva kao biće druge vrste,
ili radije kao samotna jedinka neobuhvaćena planom ili zaštitom providnosti).
Pikarski kontekst ovdje je više negoli evidentan, i ma kako autor nastojao
da poštedi svojega junaka od niskih padova: ...But my destiny prevented th i~
object piece of behaviour ..... s (Ali sudbina me je poštedjela ovakve v rs li
poniženja ... ), on je ipak prisiljen da ga prepusti svim kušnjama pikarskoga
svijeta u koji ga je uveo: ... 1 began to despair of my success, and grew me-
lancholy at the prospect of approaching want. To dispel the horrors of this
friend, I had recourse to the bottle and kept more company than ever... o (Počeo
sam očajavati zbog neuspjeha i postadoh melankoličan zbog suočenja s nado-
lazećem bijedom. Da bih odagnao strahote takvoga društva, obratih se boc1,
zadržavajući se s njome više no ikada). Izloživši ga, eto, i opasnosti alkoho-
lizma, Smollett svojega junaka pretvara u beskrupulozna lovca na miraz, kao·
što se događa većini pravih pikara, vjerojatno stoga što se takav izb~ nami-
canja sredstava za život smatrao najmanje nemoralnim. Dakle je Smollettov
junak bitno pikarski lik na kojemu je izvršena temeljita operacija kako bi ga
se pripremilo za jedan nepikarski svijet predviđen na kraju njegova puta.
Smollettov postupak primjenjuje i stilska sredstva kojima se sugeriraju
surovi aspekti suprotni etiketizaciji i polituri komumciranja civiliziranog dru-
štva u kojemu vladaju stroge konvencije ponašanja. Roderick kontaktira ~
osobama čiji govor odražava mentalitet društvenoga dna, pa se tako i jezič­
nom fakturom izgrađuju inferiorni ugodaji, da bi ih se, kao i u pikarskoj
prozi, obojilo humorom koji razblažuje ili karikira: ...The devil and his dam
blow me from the top of Mounchdenny, if I go to him before there is somet-
hing in my pelly; let his nose be as yellow as saffran, or as plue as pell,.
look you, or green as a leek, 'tis all one- 10 (Nek me vrag i vražja mati otpu.-
 1308 MOGUCNOS'll

hnu s vrha Mounchdennyja ako mu pođem prije nego li stavim nešto u že-
ludac; nek mu nos požuti kao šafran, ili pomodri kao zvončić, ili, gledaj,
pozeleni kao poriluk, sve mi je jedno). To autoru ipak ne smeta da se u drugoj
prilici posluži do patetičnosti biranim, barokno-dekorativnim, kompliciranim
rječnikom dobro odgojena svijeta iz literature: ... Indeed, if the plot had been
unravelled to us by any supernatural intelligence, if it had been wh1speređ
by a genie, communicated by a dream, or revealed by an angel from on high,
we should have been to blame in crediting ocular demonstration, but as wc
are left in the midst of mortality, it cannot be expected we should be inca-
pable of imposition... 11 (Odista, da nam je zavjeru razotkrila neka nadnaravna
mudrost, da ju je prišapnuo neki genije, da je saopćena u snu ili da ju je
objavio Jlnđeo odozgo, trebalo bi nas okriviti zato Sto vjerujemo očevidnim
dokazima, no budući da smo među smrtnicima, ne može se od nas oće k i va ti
sposobnost nepogrešivosti). U osnovi, pričanje Rodericka-naratora donekle odu-
. dara od pikarske elementarnosti, usprkos pojedinim izletima u govorni men-
talitet londonskoga podzemlja i sociološkoga dna Engleske. Njegov izraz je
njegovani jezik neoklasicistički odgojena intelektualca, koji samo povremeno
uspijeva dočarati sadržajem implicirani kaos i stilskim sredstvima. Po Milleru
bi izraz Rodericka-naratora trebao da bude nešto kao heterogena mješavina
neoklasicističke uglađenosti, povremenih egzaltacija minornih žargona i erup-
cija romantičnoga i melodramskog stila. 12 T~kva raznolikost postupaka nije
strana ni pikarskoj praksi, dapače: reklo bi se da njome narator upravo po-
stiže efekat konfuzije odnosa i parodičnosti komentara, kako to bitno odgo-
vara pikarskoj optici.
Smollettova dvojnost i kontradiktornost nisu slučajne. One upozoravaju
na utjecaje novih struja, kojima su surovosti i grubosti pikarskih ugođaja
strane, te koje, zastupajući stanovišta srca i osjećajnosti, napuštaju teren
praktičnoga razuma kao i trijezne staloženosti ironičnoga pikarskog proma-
trača. To se, gotovo poučno, odrazilo u završnome dijelu ... Rodericka Rando-
ma... , u romantičnome finalu, koji nema nikakvih dodirnosti s pikarskim svi-
jetom, sustavno izgrađivanome u prvim dvjema trećinama romana. Smollett
jednostavno stvara jedan novi, idealizirani svijet u kojemu vlada harmonija
i red, te ga pruža svojemu pikarskom junaku kao konačno pribjež1šte i kao
nagradu za patnje i nedaće pretrpljene u pikarskome svijetu. Stuart Miller
u tome obratu vidi metodičnu sentimentalizaciju pikarskoga romana i tvrdi
da je upravo sentimentalizam glavni razlog nestanku pikarskoga žanra. tJ Iako
Smollett svojom intervencijom na kraju želi sugerirati uspostavljanje reda u
svijetu, on tu svoju zamisao negira uspjelošću i vjerodostojnošću predočavanja
nereda u prvim dijelovima romana. Uostalom, autor je već u uvodu naglasio
.da mu je cilj opisati pokvarenost života i svijeta, dakle upravo obrnuto od
onoga što nudi završetak. Izgleda da je Smollett naprosto teško pogriješio kari
je dozvolio da mu jedan pomodni utjecaj deformira dosljedno izgrađivanu
pikarsku konstrukciju, ali je toga na neki način bio i sam svjestan, o čemu
svjedoče pojedine pikarske digresije u već ...sentimentaliziranome« dijelu ro-
mana. Bilo je to, očito, plaćanje danka vremenu.
Pored toga, Smollettovo djelo najprije u svojemu obimnijem, pikarskom
.Području odlučnoignorira vjerske činioce, te je junakova, kao i naratorovu
A. KUDRJAVCEV l STAZAMA PIKARSKOG ROMANA 1309

lišenost metafizičkih predodžbi i emancipiranost u odnosu na ... vlast provid-

nosti<OC izvanredno jasan refleks trijeznoga racionalističkog stava. zatim, !l
posljednjemu odjeljku romana narator mjestimice dozvoljava i takve digresij.?
u kojima sasvim neposredno, gotovo s naivnom pobožnošću uvodi mistične sil:
u doživljaje junaka. Stoga se događa da tragikomični svijet kaosa, u kojemt
nema ni traga vlasti bilo kakve racionalne ili pak metafizičke sile, pa nije
dozvoljen pristup ni simboličnome motivu fortune nego su svi obrati obja
šnjeni na najprirodniji način, taj dakle svijet odjednom, i bezrazložno, postaj..._
božji svijet pravednika koji se nagrađuju za vrline i grešnika koje stiže kazn:1
kozmičke, nadzemaljske pravde.
Ako Roderick po većini svojih osobnih crta, po stilu života i po tokovim<J
kretanja predstavlja pravi pikarski lik, treba priznati da narator mmalo n:
pripada pikarskome svijetu. Roderick-narator je definitivno distanciran od
svih zbivanja i doživljaja junaka, .što se najbolje osjeća u nezainteresiranomc
i suhoparnom tonu pripovijedanja, tek povremeno začinjenom nijansama za-
jedljivosti ili površne eksklamativnosti. Narator je toliko udaljen od svijetJ
o kojemu priča da se apsolutna sigurnost njegova položaja sasvim očito ref-
lektira u ironičnoj nadmoći s kojom on kontemplativno prati ili mirno kon-
trolira sve konce kaotičnih zbivanja kojima je junak obuhvaćen. Vjerojatno
u tome postupku naratora treba konstatirati najaktivniju komponentu meta
morfoze pikarskoga kompleksa, kao Sto i u razlici između kultiviranoga govor.t
pripovjedača i stvarnoga, grotesknog cockneyja treba prepoznati arLificijeln.-,
autorovo udaljavanje od divljega londonskog svijeta koji je primjeren auten-
tičnome pikarskom ambijentu. No pikarska bit Smollettova djela suviše j<'
očita da bi se u nju smjelo kategorički sumnjati. Riječ je o evoluciji koja
u svim sastojcima inovacije slijedi prirodni odjek vremena i sredine te po-
kazuje kako i koliko vrijeme i sredina imaju afin1teta prema tradicionalnom.·
pikarskom kompleksu, a na koji ga način prilagođuju svojim datostima. Za-
ključiti je, dakle, da upravo Smollettov ...Roderick Random ... najpotpunije i
najrječitije pokazuje kako taj neuništivi, lutajući pikarski kompleks prodire
membrane vremena i prostora doživljavajući neobične metamorfoze u likovim:.t
ispod čijih obrazina ipak provlruje prava priroda besmrtnoga pikara.
ANATOLIJ KUDRJAVCEV

•
BILJESKE

t Robert Alter, Rogue's Progress, Harvard University Press, Cambridge

Mass., 1965.
2 Arnold Kettle, An Introduction to the English Novel, prijevod Ive Vi-
dana, Svjetlost, Sarajevo, 1962, str. 73.
3 Ronald Paulson, Satire in the Early Novels of Smollett, Journal of
English and German Philology, 59, 1960.
4 Robert Alter, Op. cit., str. 97.
5 W. M. Frohock, The Idea of the Picaresque, Yearbook of Comparative
and General Literature, No 16, 1967.
1310 MOGUCNOSTI

8 Tobias Smollett, Roderick Random, J. M. Dent and Sons LTD, London

1965, str. 14.
7 Ibid., str. 33.
8 Ibid., str. 143.

' Ibid., str. 297.

10 Ibid., str. 149.

tt Ibid., str. 317.

tl Stuart Miller, The Picaresque Novel, The Press of Case Western ReservE
University, Cleveland and London, 1967, str. 109.
tl Ibid., str. 111•

•
 ANTUN KISIĆ

ZADARSKI DNEVNIK

(Antun Kisić (Dubrovnik 1876 - Split 1952), brat je pomatog novinara

i w-ednika u mdarskom >Narodnom listu (od god. 1900 do 1918) Vinka Kisića.
Antun Kisić službovao je od god. 19~1903. kao op(:inski tajnik u Drni!u,
a zatim u Bioera<lu na moru. Od 1910. godine bio je u službi kod Zemaljskog
odbora u Zadru kao administrativni čmovnik. Prese!iv§i se početkom 1921.
godine u Split radio je kao računarski savjetnik u Oblasnom odboru. Pred
drugi svjetski rat bio je Ul'llirovljen.
Publicističkim i novtinarskim radom bavio se usput, ponajprije kao dopi-
snik »Narodng J.!i.stac, a god. 1920. uređivrao je neko vrijeme zadarski •Naš
liste (br. 41-50). Tu je objavio i svoj feljton •Iz mojih ratnih doživljaja«
(u br. 39--44). U zagrebačkim »Novostima« A. KiSić objaWo je više članaka.
tako god. 1937: »Dalmatinski gTadovi u ~losti«, pa :.Iz života naših pri-
morskfih gradova•; g<>d. 1940: >Neu1n-a]nost Dubrovnika za Napoleonovih ra-
tova... i ..Pabirci iz dubrovačke historije-<, a 1941: .. Legenda i .istina oko
dubrovaćlwg sv. V'laha• i drugo.
U spllitslrom Institutu za radnički pokret ćuva se Kisićeva opsežna •Ratna
kronika Splita... (1941-1944) u 5 svezaka, iz koje je jedan dio bio objavljen
v »Slobodnoj Dalmaciji« od 9-26. X 1954.
U rukopisu je Ostavio opsežnu »Zad-arslru kTonHru.: dz god. 1919-1920,
koja se danas čuva u Naučnoj biblioteci u Splitu. Tu je sakupio nlz origi-
naJnih dokumenata i pisama te obilnu dokwnentaci,)u sveuloupne ~nje
talijanske štampe o z:adarsJoom pitanju. Posebno mjesto u toj .fenmici.:
zauzima dnevnik dz tih godina, u kome je Kisić bilježio vjerno i neposredno
kao svjedok očevidac ono što je sam vidio i dožtvio, tili ito je čuo od onih
koji su to doživjeli. Na taj način Kisić je iznio mnoge pojedinosti iz onih
burnih dana zadarske povijesti koje nisu ostale registrirane u tadašnjoj
hrvatskoj štampi Zadra. Kao sudionik tih događaja, najbliže pov~ uz
ondašnje protagoniste narodne borbe protiv talijanske okupacije Zadra, on
je bilježio događaje i prilike publicistički, ne mareći mnogo za stil i kompo-
ziciju, želeći uvijek dati što istinitije svjedočanstvo.
U ovom se prilogu objavljuje prvi dio sačuvanog Kisićeva dnevnika, tj.
zapisi iz godine 1919, koji započinju danom 14. XI 1919. Na žalost, raniji
tekst ovog dnevnika, kao i Čli!bave •Zadanke kt"'n!i'ke.: nije pronađen, premda
je očito da je bio napisan.
1312 MOGUCNOSTI

Treba napomenuti da upravo u tom razdoblju od mjeseca i po drama-

tičnih zadasklh dana, od dolaska D'Annunzlja u Zadar pa do kraja 1919.
godine, zadarski •Narodni liste nije izlazio, pa stoga Kisićevo svjedočanstvo,
koje se objavljuje ookon punih lleot decenija, dobija Izuzetnu dokumentarnu
vrijednost.]

Zadar, 14. Xl 1919.

Grad se počeo odmah s jutra uresivati zastavama, ali nije ih bHa velika
množina, osim u calle Largi l Calle Santa Maria. Bilo je nekih pokrajnjlb
ulica, gdje nije bilo nikakove.
Ok<» 9. sati stade se širiti vijest da dolazi D'Annunzlo. Velika zvona na
sv. Stošiji zaslaviše i to je trajalo skoro sve do podne u ma1i.m intervalima.
Dućani se stali zatvarati. Na neklim još je ostalo od dana 4. XI, na godišnjicu
sklopljenog primirja s Austrijom: •Chiuso per la festa nazionale.« l dućani
SlavenA zatvarahu se, bojeći se da rulja ne nasrne, kao §to se mnogim dogo-
dilo spomenutog dana 4. Xl. 1919. Grad se stao sav kitilti, a zaustavi se rad
i u ono par tvornica. CLnovnlei italijanske stranke ostavi§e urede, profesori
ik.ole. Sve se upući.valo put stare obale. Međutim se prilijepljivalo po zido-
vima slijedeći oglas načelnika, tiskan velikim slovrima:
•Concittadini! Gabriele D'Annunzio e qui! Nessuna parola! Conti-
nuate a piagnere di gioia. La Dalmazia Te&ta peT aemJ)Te aU'Italia.
Luigi Zillotto.•

Oko 10 sati uđe brzom snagom u luku torpedolovac »Nullo« i smjesti

se prarna tzv. Porta Marina. Na njem se nalazio D'Ann.unzio sa svojim Sta-
bom. A zatim uđe •Cortelazzo•, na kojem se nalazili dobrovoljci između ko)lh
i Dalmatinci. Svjetina je, naravno, klicala i urlikala od veselja, a najviie
sc isticahu »volontarih, koji su se raspoznava.Jd po tome što su na rukavu
imali talijansku trobojnicu s natpisom >O Italia o morte•. Kad je D'Annunzio
izašao na kraj okupiše ga, posi.pahu cvijećem l jedva se dočepa automobila.
Uputi se put guvernerove palače, dok su se dobrovoljci iskrcali sa svim
oružjem l nekoliko mitraljeza.
Oko 10 i pol sati D'Annunzija u svojoj palači primi guverner Mlllo.
I:mneđu ove dvojice govor potraja oko pol sata. Zatim Millo naredi poglavici
svog generalnog stožera, pukovniku Bucci, da pošlje predsjedmku-mmistru
Nittiu u Ri.m bl'7JOjav, kojOm. mu javlja dolazak D'Anmmzla u Zadar te
r!jećklb dobrovoljaca, s primjedbom da je on, admiral Mlilo >dao svoju
poštenu rijeć da neće pustiti nljedru>g vojnika otputovati Iz okupirane Dalma-
elje l da čete dovedene po D'Annunztju prelaze pod njegovu komandu•.
(Izgleda, dakle, da je bila istinita vijest, da pačam od dneva 16. ima se sa
strane talijanske voj sire evakuirati okupirana Dalmaclja !)
Tada Milk> dade uvesti u dvoranu načelnika, Kreklća, majora G!urati
i knjižara Schlinfelda, kojima prlopčl tekst otposlanog brzojava N!ttlju. Poslije
ovih uđoše u dvoranu vlAl čmovnla! D'Annunzleve pratnje l zadarske posade
te se sa prvim oduševljeno pobratim!.§e. Priča se da su od velike emocije
plakali l grlili se.
 ANTUN KISIC /ZADARSKI DNEVNIK 1313

Međutim je onaj mall trg pred guvernerovom palačom, prozvan :.Piazza

Enrico Milio•, bude pun svjetine. Zadarski dobrovoljci postavi§e se u redove.
Svi su bili tu, pol)am od goba Mandela do >Gigi longo•, od sina Ziliottova
do Steekera i Fattovicha. Na balaustri palače pojavi se D'Annunzio u dru-
litvu Milla, l"lildotta i časnika. Tad dobrovoljci i svjetina prodru u vrta!.
Kad se malko stilia viklanje, Z Hiotto, doliav do ograde poviče:
»Građani, guverner Milla dao je svoju poJtenu riječ da će sva
Dalmacija Londonskog pokta pripasti Italiji.<

D'Annunzio, uz vU<U svjetine l neprestano odobravanje reče, da je došao

pozdMvdti Zadar, sveti grad, čiji je svaki kamen dostojan da bude done!len za
gradnju domovinskog oltara. Dade ponoviti zakletvu: »Italija ili smrt« 1
prikaže Milla kao prvog guvernera »della Dalmazia redentac. MiHo izjavi
da je njegova čvrsta odluka izražena u brzojavu Nittiu i preporuči mi:r
i red. Svi se sa balaustre povuku u palačU, a svjetina se počne razilaziti.
Malo zatim Milio obavi smotru nad iskrcanim četama na obaH. Tu su
riječki, dalmatinski dobrovoljci, bersaglieri, ardibi, granatieri, carabinierL Kad
je svriila smotra, D'Annunz!o te čete prida pod zapovijed Milla, a ovaj
primivši ih izjavi da radi pod svoju vlasititu odgovorn~ i pred rimskom
vladom, pozivlje ih da budu pripravni i odbiti kakvu eventualnu navalu
sa strane Hrvata na granicama.
. Zatim se čete porazmjestije po kasarnama. Tu su im pomagali zadarski
dobrovoljci, kao Slavko Strmić, Calebich, činovnik finance itd. Redovita
\'Ojska ustupa!le im mjesto, tako i glazba, koja je bila u staroj kasarni sv.
Dominika, prenese se u park.
Podne je, a Millo sa svojim pobočnikom Ri.uom te D' Annunziom, upute
se u automobilu preko gradskih ulica. Rulja th je klicanjem pratila.
Stra!!na je južina i malo po malo po koja kap kiše pada.
Oko 3 sata popodne sastavi se povorka, Ziliotto sa predstavn!ištvom
općine, dobrovoljci, vatrogasci, »piccoli espl.oratoric, predstavništva društava~
glazbe i zastave, pođu pred guvernerovu palaču da manifestiraju
D'Annunziu i Millu. Zatim se vrate na •Piazza del Plebiscittoc. Na općinski
ured dođe D'Annunz!o, Milio, Luigi Rlzzo (koji je torpedirao St. Ištvana•
kraj Premude), major Giurati, zapovjednik riječkih karabiniera, • Vadala,
kapetan ardlta, gdje ih svečano dočeka općinsko predstavni!ltvo. Dok su pro-
lazili pje!lice trgom posipahu ih cvijećem, a D'Annunzio podigne jednu malu
djevojčicu l poljubi ju; glazba (opčinska i >Ricreatorio•) zasviraju Garibal-
dfjevu himnu. Netom se D'Annunzlo sa načelnikom l Millom pojavio na
maloj balaustri općine svjetina čisto zaurllče, mahajuć kapama, rupcima i
zastavicama.
Na znak da se smiri, svjetina se malko utilia l D'Anmmzlo reče, da
je jutros vraćajuć se pje!!ice na lađu osjetio drhtaj jadranske zemlje, jer
da l ona drhče kao kakovo veliko srce. U tom pobožnom hodočašću, da je
htio dotaknuti se •Porta marinac dovratnika arhitrava što ga je uklesao
Lav sa svojim jakim pandžama, zatim pro!lavi! da se je divio rimskom
korni!u, te je zapisao slavu jadransku kod Lepanta. Doliao je po ružnu
1314 MOG UC NOS'I' l

moru i oblačnom nebu, ali ipak na obzoru javljalo se rumenilo. U SVOJOJ

poslanici prošlih dana on je ipak navijestio; Auroram excito! Spominje se
one epizode, kad je jednoj riječkoj maloj curici kazao: »Pazi da te ne naprave
hrvaticom .. , da mu je ona odgovorila: ... Gospodine, to se može dogoditi samo
tada kad Monte Maggiore siđe u more-<. Stalno je da i Zadrani neće se dati
učiniti Slavenima, neće se pustiti da postanu robovima, već tek onda kad
Dinara siđe u more.
:tMi, reče, smo došli iz Rijeke, gdje se govori: Ili Italija ili smrt! Došli
smo 1.1 Zadar, gdje se viče: Ili !talija ili smrt, i vi ćete se joo jed.-n·put
akleti skupa sa nmom, kao !to su se :m.klela i riječka braća: Ili Ita lij~ ili
smrt!« Zatim on pokaže svjetini zastavu u kojoj je bio zayijen Randaccio
te mnogi.. drugi jtmaci i u koju je uvijen izdahnuo i Mlečanin Luigi Siviero,
te usklikne: cFratelli, voi non l'avete rnai veduta, eppure sembrate averla
riconosciuta. Essa e fatta con i lembi del vostro patimento e tessuta di fede,
cucita do costanza. Fu portata dal Timavo per essere piantata sulla Torre
di Duino, perche la si vedesse da lontano da Trieste ... Umirućem Randacciu
on je obećao da će je izvjesiti na crkvu San Guisto u Trstu .. On ju je pokazao
i rimskom puku na Campidoglio, već anda se zarekavši da će ju donijeti na
Rijeku. Danas je donese u Zadar »per Zara e ancor pitl oltre.« Zatim, uz
par riječi prikaže publici Milla, Pizza, majora Giovannia Giuratia, koji će
ostati u Zadru kao zapovjednik riječkih dobrovoljaca, kapetana Roka Vadal3
te kapetana Host Venturia.
Dok je D'Annunzio govorio, bio je češće prekidan poklicima. Pri zakletvi
vikalo se: J>Italija ili smrt«. a kad predsta'VIi časnike, na njegov prijedlog
svjetina rili pozdravi sa: Eja, eja, alla 13! Pokazavši zastavu bila !ih je većina
te su pokleknuli.
Izašav iz općine D' An!nunzio u drt.lktvu Milla, načelnika i svoje pr81tnje,
svjetina ga uzdigne uz frenetično klicanje, dok su glazbe svirale. Kiša stade
jako padati. D'Annunzio i pratnja pođoše na torpedolovca.
Oko 5 sati, uza svu kišu, pregleda gradski Muzej, gdje ga je pratio prof.
Ivan Smirich, te crkvu sv. Stošije, gdje ga na vratima dočeka IX>P Ballarin
te ga poljubi. Svrati se još u dvije, tri crkve, a pratila ga je svjetina iako
je kiša neprestano pljuštila.
Dok se ovo događalo, jedna rulja predvođena od par zadarskdh dobrovo-
ljaca te zapovjednika Storicha i financ. činovnika Calebicha dođe pred nad-
biskupsku palaču, zahtijevajući da nadbiskup izvjesi talijansku zastavu.
Glavna kapija bi zatvorena te su lupali da :im se otvori. Kad to ne uspije,
par ardita pope se pomoću fenjera na doksat, te uđoše u palaču. Nadbiskup
im pođe u susret, pitajuć što žele, a oni odvrate, zašto nije izvjesio zastave
kad je »festa nazionale e, jer da je D' Annunzio zaposjeo Zadar. Odgovori im,
da to njemu nije poznato i da on ne ulazi u političke stvari. Metnuše talijan-
sku zastavu, dok je ona rulja psovala nadbiskupa, a kad je j_edan od onih
ardita povikao sa doksata, da je biskup izjavio da nezna da je D'Annunzio u
Zadru, sa strane rulje vikalo se: )&Laže! Lažac!«
Tako prodriješe u gradske župne urede, u hrvatsku gimnaziju, kod pri-
vatnika, na pr. Zanelle, Blaža Radakovića, u gostionu Sime Paraća, i posta·
ANTUN KISIC l ZADARSKI DNEVNIK 1315

viAe zastave, pa i u •Sokole, koju su kasnije sami digli. U Arbanasima, kad

župnik nije htio da dade izvjesiti zastavu na crkvu, na silu je postavile
razbiv§i vrata. U svom prvom nasilnom izvješenju talijanske zastave u prvom
redu arditi se isticahu, nagovarani i predvođeni cxl dječurlije. Redovita
2adarska posada talijanske vojske držala se sasvim pasivno. Gradom patro-
liraju D'AnnwlZievi vojnici, arditi sa crnUn kapama te mornari.
U 20 sati popodne guverner Millo dade banket u počast D'Annunzia.
Prisustvovala je velika množina časnika te načelnik, D. Krekich i Lubin te
knjiža.T SchOnfeld •l' esponente piit fattivo dell' impresa dannunziana in
Dalmaziac, kako ga naziva »Corriere della Dalmazia« u br. 39, 1919. Nakon
banketa zapovjednik brigade Savona dade vennouth u počast D' Annunzia i
Milla. Po govorima svi su časnici odlučili da će učiniti •trionfare contro tutti
gli ostacoli, la causa dell' italianita della Dalmazia e di Fiume«.
Kiša ne popuAta i povorke se ne mogu održati, glavne ulice su rasvije-
tljene, na prozorima kuća talijanaša bila je rasvjeta, a kafane se napuniše
Cupkom svjetine, a osobito •centralna kafana«. Sve je išlo u kafane, vidjelo
se i djece i starih žena - da se nađe zajedno sa nadošlim časnicima. Dođe
tu i načelnik Ziliotto, te uspev se na jedan stočić održao je govor, pozivajuć
;;ađarski puk da iskaže sve svoje veselje, da je napokon Zadar i Dalmacija
t.;osvećena Italij:i od •magior soldato e poeta maggiore«. Iza njega govorio
je prof. Domiacussic, kapetan VadalA i poručnik Passavanti.
U lDCircolo Arturo Colauti« (stari Casino) sakupi se sva talijanska ari-
stokracija na glazbenu zabavu i plec:;ni vjenčić u počast D'Annunz.iu. Prisu-
stvovaše i Milio i general Oneto, pukovnik Babbierl., načel.n.:ik i td. Kad je
D'Annunzio došao u dvoranu dočeka ga frenetičan aplauz. On pozove da
se gospođice natječu koja će bolje viknuti arditski pozdrav: »eja, eja, allal:i!c
I nastade natjecanje u vici. Pobjediše jedna c_ospođa (de Benvenuti) i dvtije
gospođice (Calussi i Marussich), koje D'Annunzio nagradi zvjezdicama sa
sabaudskim orlom. Zatim zamoli gospođice da priprave jedan dar, koji će
on ponijeti riječkim gospođicama. Kažu, da je ugovoreno napmviti svilenu
zastavu. Kapetan Franco Girossi pročita svoju pjesmu na uspomenu dana-
šnjeg događaja.
Uza svu onru kiW koja je i nadalje pljuMrl.la, pojedine skupine D'Annun-
zijevih vojnika obilazile su gradom pjevajući svoje patriotične pesme. Culo
se povika: »Abasso Croazia!« Ali inače mir nije bio narušen (iako su se
ardlti šetali po Sirokoj ulici sa lzvađenim bodežima, a bilo IH' je te S<\
clazili u Kafanu Central galameći l sa bombama u rukama.) Vojnički retradte
svd.rrao je na 10 sati u večer.
Prilični antagonizam vlada između D'Annunzijeve vojske i redovite
posade. tako da većina vojnika bijaše izašla vani be~ oružja. Dobrovoljce
nazivaju ovi potonji »mastlĐdieri dannunziani«.
Sa strane zadarskih dobrovoljaca rasprostro se glas da D' Annunzio sa
nrojom vojskom ide na Split; te da ih ima već pripravnih za osvajanje
toga grada oko 20 hiljada, a da je u Splitu od strane tamnošnjih talijanaša
sve pripravno, da im se pomogne u tom pothvatu.
Zadarski Slaveni, nakon što je prošao prvi čas iznenađenja iako se
je odavno šaputalo da će D'Annunzio učiniti ovaj •coup d'etat« prilično
1318 MOGUCNOSTI

'u smireni i uvjereru, da je stvar glede Dalmacije rijeiena, jer Inače za!to
bi D'Annunzio trebao da tobože osvaja Zadar, ako je več u talijanskom
posjedu. U ostalom predviđaju se teAlol dani.
Danas nije trebala •llesserac na ribarnici l svak je mogao ući, a ribari
udarili cijene koje su htjeli: kilo trilja 30 Kruna, girica 8 Kruna i td. l zeleni
trg bio je prilično posjećen. Neka Vidovlch, koja se Imala vjenčati s jednim
karabinjerom, od ovoga ostavljena, baci se poslije podne u more htijući
se utopiti te stade vikati kad se nađe u moru: U pomoć - te je spasoše.
Na zvoniku pravoslavne crkve trebala su se postaviti oova zVOIIa, pa se
premjeravalo. To je palo u oči ardltima te su pretraživali zvonik misleć!
da se tu što sakrilo.
•
15. novembra 1919.

Zvona zvone jc<l od rana jutra; grad je opet sav u zastavama. Oko 8
: po skupi se povorka i glazba. Nebo je oblačno l pada po koja lĐap. Povorku
otvaraju zadarski dobrovoljci. MOO<Ia ih bija§e najviše 500. (•La Dalmazia• Ih
vidi 1400) Na obali Dema vojnici su koji dođoie s D'Annunzijem i sad se
vraćaju na Rijeku. Na obal! sviraju glazbe, dok na palubi •Cortelazzac svira
fanfara ardlta. Na vojnike Be bacalo cvijeće 1 zastavice. U 9 sati otputuje
,cortelazzo• put Rijeke s oko 300 vojnika, te maas 22 l jedna torpedonijera.
Svjetina pozdravlja. U 10 sati putuje D'Annunzlo na torpedinijeri •Francesco
Nulloc. Dobrovoljci se tada opet sakupe na obali Dema. Sva ona masa hoće
da ga zagrli, izljubi, osobito djevojčice. Nasta prava utalonica gospođica, tako
da neka gospođica Alacevlch pala bi u more da ju ne zadrža karabinjer. Na
mostiću pozdraviše ga načelnik l nekoliko građana. Sa torpedinijere D' Annun-
L io, nervozno ma!uć crvenom dalmatinskom zastavicom, očituje da će govoriti
!e nasta priličan muk. On izraz!' svoje preveliko zadovoljstvo nad neprispodo-
blvim. zadarskim entuzJ.azmom i da ne može svoje srce ostaviti Zadranima,
jer mu je jedan dio založen Riječanima. Ostavlja polovicu, naime polovicu
oeta, koje je jučer sa sobom doveo. Obećaje da če se brzo vratit!. Milla, koj!
je s njim na palubi, ponovno slavi, te reče da on zaslužuje naslov, .što mu ga
je dao načelnik Ziliotto, naime da zaslužuje naslov zadarskog junaka. Zatim
pokazujuć dalmatinsku zastavu §to je ima u ruci reče da bi i on morao pred
njom kleknuti kao što su kleknuli zadarski dobrovoljCi pred zastavom Ivana
Randacc!a. Ali vojnička dužnost sili ga da stoječke ostane na zapovjedničkom
mostu lađe.
Na obali red su drža1i zadarski dobrovoljci, a klad se :.Nullo« uputi nasta
frenetično pozdrav!janje vikom, mahanjem rubaca d ileA!ra. Na torpedin!jerl
b1 !zvjeiena velika dalmatinska zastava. Po polasku, uz k.!!u l po blatu,
r-ovorka, predvođena glazbom ode pred guvemerovu palaču, gdje se na prozoru
I:'Okaže Millo, a zatim otprati vojnike, koji su doAll da pozdrave D'Annunzia,
do njihovih kasarna. Mornarska glazba otprati •Fasclo Fernrninile« sve do
trga pleblšita. U povorci, gdje se pjevalo l klicalo, pjevalo se najviše onu
~>del Si« i himnu Mamelli, te se čulo poklika proti Slavenima, nosile su se
uz talijanske zastave dalmatinske l riječke. Prolazeći kraj Sokola svjetina
ANTUN KISIC l ZADARSKI DNEVNIK 1317'

je klicala pogrde protiv Hrvata. Zatim sva povorka dođe na Piazza del
Plebiscito, praveći ovacije načelndku, a zatim se raziđe.
D'Annunzio je bio obećao da će se na 22., u subotu, opet vratiti u Zadar.
Oko 10 sati ujutro u dvorani Sokola nalal;ilo se sedmorica Hrvata, kad
dođoše dva acdita s pujk:ama voden! od djevojčice (Allodi i Perissich) i noseći
veliku talijansku zastavu. U dvor!Me istog Sokola oni izazovoo napurui§e
pu~ke. Ušav u dvoranu rekoše dvaput: ... 2 permesso? .... Na ovo prisutni nUta
im ne odgovoriAe. Jedan otvori prozor, te uz društvo onih djevojčica zatakne
talijansu zastavu. Izvriiv to okrenuše se prema onim Hrvatima, kojd. su mirno
to promatrali i rekoAe: •Gua.i chi la tocca!c Tad ih upozore da je i sinoć
zastava bila podignuta, pa kasnije usljed naloga Milia digouta. Arditi nato
nUta ne odgovoriAe, već gospođice ponovno zaprijetiše. Poslije jedno pet
fasalm. dođe jedan karabinijer i ne rekav nikmnu ništa skine zastavu te ju
odnese sa sobom.
Na hrvatskoj giannaz!ji i drugim uredima vije se talijanska zastava, jer
pošto su to državni U!l"E!'(ti, da se mora vijati 1 državna zastava. U hrvatskoj
gimnaziji mvnatelj Ježina dade praznik, po!to talijanski profesori, dodijeljeni
tom zavOOu, nijesu došli u školu. Talijanska girnml2lija na prijedlog prof.
Domiacussica bija!e prozvana ,.Gimnasio-liceo Gabrielle D'Annuzi()o<.
Vnijeme je neprestano ružno. Kafane su opet pune D'Annucijevim vojni-
cima. Ovi svukud izazivaju, tako da su u Caffe Centrale neki ulazili sa
ručnim granatama, a po Sirokoj ulici ~li sa izvađenim bodežima. Male povor-
ke obično od dvadeset-trideset njih, išle su po gradu, pjevajuć ponajviše .. nel
Si.. te ...La bandiera jugoslava.... D'Annunzijevci pjevahu j neku novu pjesmu s
retrainom: •Non vogliamo no - Nittl a Roma«. U kinematografima je bučno,
pjeva se ultrapatrioflićno, uz velike aplauze i buku.
>Zoranić• je držao pokuse pjevanja u škol!. srpsko-pravosLavnog dječjeg
vrtla. Dovedeno je od zadarske dječurlije nekoliko mornara i ardita, koji
su poslije zametka pjevanja htjeli nahrupiti u školu i devastirali. NaAao
se tu prisutan Dr Krešić, koji je od toga odvraćao. Začuvši galamu, iz obli-
ž:njeg parohijalnog ureda izađe paroh Vlašić te izjavi da su se pjevale
crkvene pjesme. Uz nekoliko pogrdnih dobaci vanja rulja ae odaleči. Malo-
poslije toga, predsjednik >Zoranića• Rikard Nikolić i tajnik, porezni činovnik
Giunio izađole iz dvorane za pjevanje, ali bijahu odmah po civilnim detekti-
vima dovedeni! do postaje karablnljera. Tu ih ispitivahu Ato se pjevalo i da
li imaju dozvolu za to. Odgovorl§e da je »Zoranić« pjevačko d.ruftvo i da
jo4 postoji. Bijahu sa strane karabinljera upozoreni, da se pon.aAaju dobro,
jer da bl lako mogli imati neugodnih posljedica. Dok su njih zadržavali u
1:redu, karabinljeri obaviše premetačinu u pjevačko) dvorani poiupavši vrata
onnara u kom su se držale note. Ništa sumnjiva nijesu našli.
Danas su se na ribarnicJ. girice prodavale po 2 Krune. U mesa.micama
nedostaje većinom govedine.
Kažu da je Jutros >Cortelazzo• bio nakrcan pirinča i bruna za Rijeku,
te da se zaustavio svaki putnički saobraćaj sa ostalom Dalmacijom. D' Annunzi-
jevi vojnici su večinom malend, crnomanjasti Sicilijanci. Nose veliku kosu
l putem se igraju poput djece. Inače Imaju bahat izgled, kao da svojim pona-
'-tljem hoće da uvale strab i trepet. Oficiri su im viM stasom, ali i oni ·imajtr.
:1318 MOGUCNOSTI

nešto masnadijerskog. Ime su odjeveni. Priča se da je D'Annunzio predstavio

Millu jednog ardita, koji da je dao devetnaest uboda nekom crncu, francu-
skom vojnirku prigodom nereda na Rijeci, i da je to junačko djelo! Među
arditima ima ih i priličan broj onih, koji su biLi u Zadru u redovima ,redo-
vite vojske.
U večer, oko 6 i po sati proila je jedna rulja pokraj Sokola, vičući
:~oFuora!c Ali nijta važnije se ne dogodi. Karabinijeri čuvaju ulaz u Sokol.
Oko 8 sati vojnička glazba, koja je koncertirala uza sve ono nevrijeme,
svirajuć najčeiće »Del Si«, išla je kući, ali nije imala nikakve pratnje.
Večeras je izaAao »Il Corriere della Dalmazia«, dok je »Dalmazi.ac ~la
jutros i bavi se većinom D'Annunzijem.. ..
•Narodni list« nije izašao.
•
16. novembra

Grad dobiva običajno lice. Sa privatnih stanova dignuti su sagovi i zasta-

ve, samo se viju na ono par slavenskih stanova, gdje su ih talijani nasilno
stavili. Viđaju se još D'Annunzijevi vojnici okićeni cvijećem i dalmatinskim
l~okardama, a po koji nosi i razglednicu Splita. Otputovala je deputacija
da ponese poOOžnd poklon Zadra prigodom godišnjice ulaslQa talijanskih četa
l! Rijeku, a sastojala se je, osim Ziliotta, od kontesa Darinke BoreUi, Marije
degli Alberti, gđe Lidije Nakich d'Osljak, zatim gospođica Giuppani, Stojan,
· Gallessich, Schon!eld te gospode konte Alberti, Franje Borellia, Eduarda
Calebicha kao delegata dobrovoljne zadarske legije, sina načelnikova Josipa
Ziliotta, delegata sveučilišnog đačkog dru§tva. Tu je bio i Sime Candia,
predstavnik Camere di Lavoro te Ba.ško Confalonieni, ratni invalid.
Popodne zajarila velika bura.
Oko 6 sati u caffe cantral držani su govori, a povorka sa zastavama
prođe po Calle largi. U večer u kazalištu dala je zabavu ...Ginnastica... u korist
»Juventus Jadertinac. Na programu su bHi filmovi: Rim - predaja zastave
tatnim invalidima; »Uzdržati sec - dnnaska epizoda, pa komika. Zatim su
bile skupne vježbe ženskih i muški-h članova, pa hrvanje. Pri nekim filmovi-
ma bilo je psik:anja.
Oko ponoći nasta galama od strane D'An:nunzijevih vojnika i rulje po
ulicama. Umalo da nije dotlo do tučnjave na uglu kraj Grand Hotela i to
između ardita i fakina. Priča se, da pri ponovnom dolasku D' Annunzia svatko
mora izvjesiti talijanske zastave, a vani da se svatko mora okititi talijanskim
kokardama; da će doći parobrodi da krcaju Slavene, koji će morati na silu
da sele. Obavljeni popis Slavena u Zadru da iznosi 7 .402.

17. novembra

Sinoć nadošle novine iz Italije ne donose nikakvih vijesti o događajima

a Zadru. Oko podne izaći će posebno izdanje »Dalm32riec s pismom D' Annun-
zija Dalmatincima.
Ujutro vježbali su zadm-ski dobrovoljci. Po raznim dućanima oglasi dru§tva
-~JuventusJadertinac, kojima se pozivlje građanstvo da se upiše u dobrovoljce.
ANTUN KISIC l ZADAR.SKI DNEVNIK 1319

Priča se da »Morgen.: donosi vijest, da je Vijeće četvorice u Versaillesu

odredilo da neće riješiti jadransko ni rusko pitanje, već da to ostavlja da
riješe zanimane države među sobom; da su jugoslavenske čete zauzele postaju
San Peter; da na 22. dolazi D'Annunzio da predvodi dobrovoljce na Split
i da se istomu pridružila i crnomorska flota; da su u Sibeniku, pri dolasku
Marka Stoića i družine iz talijanskog zabočenja bile velike manifestacije.
Sav ih je Sibenik dočekao pjevajući •Lijepa naša« i »Zovi, samo zovi« te
ih je triumfalno nosio po jjradu; zatim da je Stoić opet uhapšen J da će
ga amo deportirati.
Dr Jerko Machiedo bio je kod mene. Prilično je zamišljen, veli da ćemo
doživjeti groznih časova, da je očevidno da smo prepušteni, da Talijani pod
finnom D'Annunzija rade što hoće. Francuska je uz Italiju, a Amerika da-
leko, ali da je ipak on jo§ optimist. Na moju primjedbu da bi bilo najshodni-
je da se za neko vrijeme on ukloni, odvrati mi: •A komu ću djecu ostaviti,
oni trebaju sad najviše njege i pažnje.4t Njemu da se sve čini, da se može
obistiniti ono Mo je on otrag neko wijerne kazao Dr K.rekichu, da će posjed
Zadra r.ij~iti dvoboj između srpskih topova i onih sa talijanske flote!
S kim sam god danas govorio od naših, svi su potiMeni, boje S<" repre-
salija i osobnih osveta.
Cijeli dan žestoko puše bura i studeno je.
U knjižari SchOnfeld izložene su slike D'Annunz.ija. Izloženo je i dese-
tak raznih fotografija dolaska njegova u Zadar i manifestacija.
Sest ardita dođoše u gostionu Parač i večeraše. Kad je vlasnik htio da
prikaže račun par njih povadi txxleže te s njima o stol govoreći: »Platit
ćemo s krvlju!« Vlasnik se odaleči, a malo zatim arditi izađu ne podmirivši
račun.

18. novembra

Grad je poprimio sasvim obično lice. Ribarnica je puna, ali su cijene veli-
ke. U mesarnicama ima govedine.
Zadarski dobrovoljci također vježbaju. Ima ih oko dvije stotine, ponajviše
mladih, učenika. Pri povratku obično galame.
Ujutro je došao iz Sibenika general Viora s nekoliko časnika svoga štaba.
Iza kako posjetiše Milla, general obavi smotru nad D'Annuzijevim če1ama koje
su se bile poredale na trgu .. Enrico Millo••. A zatim uz mornarsku glazbu
prođoše gradskim ulicama do svojih kasarna.

Oko 5 i po popodne zvona sv. Stošije zaslaviše. Parobrodom iz Ankone

vratila se žena Milla, contessa Clelia. Na pristaništu dočeka je mnoštvo puka
te je aklamiraše, dok je skup vojnika pozdravljaše sa »AlaiA«. Vijahu se dal-
matinske i riječke zastave Kad je gospođa sišla na kopno bila je pozdrav-
ljena od mnoštva časnika, predstavnika općine i trgovačke ko:nore te .. Fascio
Fenuninile«. Odbor »Juventus Jadertine« darova joj dva buketa cvijeća. Kad
"e u·Ha u automobil, s kojim ju do1e pridignuti suprug, povo:ka ih uz viku
otprati do guvernerove palače. Tu Mlilo zahvali u svoje ime i u ime obitelji,
a onda povorka nastavi manifestacije po gradskim ulicama.
1320 MOGU~NOSTI

Realka na prijedlog upravitelja prof. Jakova Man:occhia bi prorzvana •Scu-

ola ed istituto tecnico Enrico Millo«.
D'Annunzijevi vojndci nose kao •uhrkette« male crvene ili modre vrpce
'5& tri. leopardove glave i natpisom: •Dalma7JI.a o morte«.

Danas su prvi put prošli kroz gradske ulice dobrovoljci s puškama u ruci
put vježbališta. Vježbaju proste vježbe.
Zahladilo je dosta l oko podne p.-aminjalo jedno desetak časaka. Bura
je popodne slegla. Tekar oko 8 sati na večer izašlo je zadarsko izdanje novina
:-La Dalmazia«. Na prvom mjestu nosi pozdrav Gabrijela D'Annunzia, s prim-
jedbom da je admiral Mlilo primio jučer taj radiotelegram iz Rijeke:

• La nave inghirla.nda.ta., entra.ndo nel porto a.U'ora. stabiCta fu

accolta da immensa acclamazione di soldati e di popolo. Il nome
di Vostra Eccellenza fu sa.lutato da un Ala14 cosi formidabUe che
deve essue stato udito aino a Zara. Prego Vostra Eccellenza ma-
nifestare al battaalione del Quarnaro l'affettu.osa invidia di tutti i
compagni. Esercito e popolo esprimono aU'Eccellenza Vostra ara-
titudine e devozione senza fine. Viva la Dalmazia Italiana. Viva
Zara la Santa.
ll Commandante della Citta di Fiume
G. D'Annunzio.«

Citajući u »Tribuni« br. 257 člana Rastignaca sjetih se razgovora što sam
ga imao s jednim vođom ovamoš~ih Srba, nakon njegova povratka Iz zatoče­
nja u Italiji. Pričao md je, da u Italiji, a osobito u onim mestima gdje se on
nalazio, nitko se uopče ~ ne bavi Dalmacijom ni Zadrom. Tu propagandu vode
novine i učeća mladež. Ozbiljni ljudi su zamišljeni radi krize valute. Na
svjetskom trilištu rapidno pada vrijednost lire i narod gubi u nju pouzdanje,
isto kao i na! u kunu. Izbori da če povoljno ispastli po socijaliste, k.lerikalce
i pristaše Giollttija, koji da bi biii pripravni rinuncirati i na mnogo toga više
no Ato Amerika traži, samo da se srede prl.like, da se opet na javnim tržišti-
ma uskrisi kredit i da se ne pojavi glad i besposličenje. To je javno poznata
stvar. Ali tada bi se moglo sa strane vojske i nacionalista poduzeti kakav
državn'i udar. U slučaju vojničke diktature nelzbjež!v je građanski rat i pro-
past na svim linijama. Talijanski boljševici kud i kamo bi nadmašili ruske da
se dočepaju vlasti; socijalisti pak intemacionalci su u pravom smislu riječi,
tako da vel:inom niti ne trpe talijansku državnu zastavu. Pokazao m4 je pis-
mo iz Pariza s viješču da se naša stvar bila dobro uputila, ali je nadošao
D'Ann.unzio sa svojim legionarlma i onda se stvar otegla.
Priča se da je neki ardlt bio uhapšen noćas kad je kušao provaldti jedna
dućanska vrata, all njegovi drugovi da su se brzo skupili i galamili, te da su
karabinijeri bili prisiljeni da ga puste. A u •Caffe Centrale čitav jedan sto
s desetak ardita pio je i gostio se, a kad htjedoše platiti posluga se s njima
zakvači. Nekoliko prisutnih zadarskih mladića zauzme se za poslugu te skoro
dođe do šakanja.U toj gunguli da su arditi udarili sina Dra Kreklcha. Neka
gospoda podmiriše račun ardita.
ANTUN KISIC l ZADARSKI DNEVNIK 1321

19. novembra.

U 3 sata ujutro W'!ltila se deputacija sa Rijeke. Dobrovoljci vjt!tbaju pod

vodstvom D'AnnunzljeYih vojnika, općinskog nadstražara Grazia Mircovicha
i bivšeg časnika dobrovoljca Benzmria. Poslije podne padala prilična kl§a.
•Banca popolare« u Zadru dala je na uspomenu dolaska D' Annunzia u
Zadar 10.000 kruna društva •Juventus Jadertinac u fond boraca. Za ovaj fond
tzv. >pro militi• kupe se javni prl]oz!. Po kafanama kupe aTditl od posjetila-
ca. Po odredbi guvernera Milla kupe se u škrabici gradskog ambulatorija
pomorske obrane milodari za »Fasoio Naziona1e Femminilec. Do danas se
sakupilo 2.725 kruna.
Izašao je »>l Corniere della Dalmazia«, br. 40 s uvodnim člankom koji
:,lavi D'Annunzia i Milla, a zavriava: ... Cosi, per Gabriele D'Annunzio ed Enri-
co Milio, la questione della Dabnazi.a, come quella di Fiume, e rti.solta. Dalla
nostra provdncia, come dalla h'emente oi.tta del Quarnaro, non partiranno rnai
pili i soldati d'ltalda.c U dopisu iz Splita kaže se uz ostalo i ovo: »Prijatelj
Trombone (oilja očito na Tnunbića!) savjetovao je Talijane da ostave Zadar.
Mi savjetujemo njemu i njegovim sljedbenicima da ostave Split.«
Priča se, da će na 22. ovog mjeseca doći Bepp.ino Ganibaldi i da se kaza-
lište ukraAuje, jer će se u njemu održati svečani komers; da će se početi opet
:s .interniranjem, a eventualno l s uzimanjem taoca.
Guvemerstvo je javilo Zemaljskom Odboru dopisom od 15. Xl, br. 21497
da je promijenjen Gaston Mery kao upravitelj općine Sali te na njegovo
mjesto imenovan Olivari Terlao, a dopisom od 16. XI, br. 21307 da je Gaston
Mery imenovan upraviteljem općine Sdlba umjesto Gualtiera Gazzari.

20. atudenogoa

Danas je rođendan kraljice-majke Margarite. SVI! su uredi, osim Zemalj-

skog Odbora, izvjesili zastave ('talijanske), a i privatne kuće su se uresile, kao
i ratne lađe u luci. U 8 sati prođe gm.dom »Banda del Rdcreatorio«, svdrajuć
obično •del Sic itd. u ll sati bila je u sv. Stoiiji avečana misa. Prisustvovao
je Milio, komandant Bucc~ genera1i Oneto i Pecoo, pukovnlci Balbini, Dag-
nino, Franchi, Nadd.nl, Testa sa vWm časnicima mornarice d kopnene vojske,
poglavica cav. Ricci, sindik Zlilotlo, predstavništva građanskih ureda i !!kola.
Pola sata ranije do§ao je jedan odred ardlta XV. pukovnije sa -tavom i
glazbom te se smjestio pred orkv<>m. Misu je govorJo o. Angelica D'Amelio.
Uredi su svetkovali, kao l talijanske škole, a hrvatska gimnazija također
zbog odsustva taUJansklh profesora, dok su pučke hrvatske škole držale pou-
ku. Iz hrvatske glnmazije odstranjene su iz četiri nilla razreda ženske učendce,
usljed nll!"edbe pokrajinske školske vlasti, jer da nema dovoljno prostora te da
pouka trpi. Bilo ih je odstranjeno 90. Hrvatska gimnazija imala je ukupno
486 ućendka (384 muJka i 102 ženske), od kojih dz Zadra 379 (27 Iz Arbanasa),
IZ zadarskog lrotara 76, Iz benkovačkog 29, Iz okupiranih krajeva 2. Tallijan-
..>ka gimnazija je imala ukupno !95 (mu!kih 165, ženskih 30), iz Zadra 128, iz
zadarskog kx>tara 14, Iz benkovačkog 2, Iz okupiranih krajeva Dalmaalje 22,
iz neokuplrane Dalmacije 21, Iz Italije 8. Tallijanska realka ukupno 232 (muš-
loih 184, !enskih 48), iz Zadra 187, iz zadarskog kotara 9, Iz okupirane Dalma-
1322 MOGUCNOSTI

cije 26, iz neokupirane 22, iz Italije 5, iz drugih zemalja 3. Hrvatske pučke

škole u Zadru: 627, talijanske 591, u liceju sv. Dimitrija hrvatski odsjek 107
ženskih, a talijanski 91. Ukupno dakle ima hrvatskih učenika 1320, a talijan-
skih 1109.
U večer bio je uz ples otvoren »Ciroolo uftdciali di presidio a Zarac, komu
je počasni predsjednik Milio, a faktično brigadni general Oneto. Društvo se
nalazi u bivšoj vojničkoj palači u ulici Armamento. Svečanost je trajala do-
3 sata ujutro.
Noćuarditi napadok nekog redovitog vojnika, koji je pobjegao u kuću
Krečak, u varošu. Dva su D' Annunzijeva vojnika u klinernatografu zauzeli
svojim haljetkom i šeširima jedno mjesto. Dođe Krekichev sin da tu sjedne,
ali mu o~ zabraniše. On im dobaci: » Vđ.gliacchi!c i odaleči se sa svoja dva
druga. Prti.je nego se je svriila predstava vojnd.ai izađu i čekahu ga. On poša-
lje svoja dva druga da izvide situaciju. Jedan od vojnika zapita ih, gdje im
je drug. Uto izađe Krekichev sin, a vojn.Lk navali na njega bodežom, ali ga ne
dohvati i pobjegne.
Priča se da je D' Annunzi.o brzoj a vrio da ne može doći, te ako je gotova
:-:astava da ju se donese na RQ.jeku. Priča se da je otputovao za Rim.

21. studenoga.

Gospa od Zdravlja. Praznik je u školama i uredima. U Zadru je boravio

novinar Carlo Stelluti Scala, uredni·k »Giornale d'Italia.c
U crkvi sv. Grisogona mvriile su trodnevne svečanosti zadarskog patrona.
Danas su se s parobrodom iz Italije vratila zadnja dva sveučilištarca brrojav-
no pozvana od dru!tva »Juventus Jadertinac da se upišu u dobrovoljce. U
talijanskim novinama nema ništa o Zadru.
U :.CorDiere della Serac od 20. javlja se da će se ameri:kanska delegcija
r:ovući sa konferencije u Parizu. Ostat 6e samo nekoliko tehničkih lronsu.lena-
ta i napustiv Hotel Cl'littol nastanit će se u američkom IXJSlanstvu, a poslanik
Sharp predstavljat će Ameriku wnjesto otputovavših opunomoćelllika. I ame-
rikanske brodovlje bit će pozvano kući, tako će ostaviti d Jadran.
Okupaciona vlast ne pušta ni jedan socijaListički list, kao ni one demo-
kratske, napr. Messaggero.

22. studenoga.

Lijepo vrijeme i dobrovoljci vježbaju na vojničkom vježbalištu.

Priča se da su u Zadar doš.li neki ljudi iz Splita s nakanom da počine­
atentat na Milla i D'Annunzia. Spominje se neki Franceschi. Kaže se da je
određena od strane Milla nagrada od 5.000 lira.

23. studenoga~

Vojnička glazba svirala je ujutro u parku.

Održala se je kollS"tituciona sjednica društva :.Lega degli insegnanti italia-
ni della Dalmaziac. Predsjednikom je izabran prof. Ugo Belich, a vijećnicima
ANTUN KISIĆ l ZADARSKI DNEVNIK

prof. dr Ernesto Perich, Giuseppe Franch i Sdlvio Pasind-Marchi te učdteljica

Elena Sttpanovkh i učitelji Giuseppe Mazoldi ! Filippo Pedrazzoli.
Popodne - lijepi dan - sav Zadar izašao na šetnju. Dobrovoljci su vjež- ·
bali, kao što obično svakog dana vježbaju. Bilo ih je oko 800, sve većinom
đaci i činovnici, pokupljeni oda&vud. Grbavi (Mandel, činovnik Jadrijević),
šepav! (Battara) ltd. Vojnici su u parku poslije podne dali jednu veselu pred-
stavu. Na improviziranoj pozornici predstavljala se neka lakrdija. Zatim se
plesalo. Kad se svršila zabava sastavila se povorka uz obično pjevanje i povi-
ke. U dvorani bivših bersaljera u Arbanasima dalo je zabavu di"'Wtvo italo-
-arbanaško. Bilo je časnika i vojnika uz članove uzvanike. Zabavu su posje-
tili sindik Dr Ziliotto, koji je držao pozdravni govor društvu, koje je u prvom
redu •Fascio dei combattenti«, dr. Kreklich te nekoliko novinara iz ItaLije.
Djevojčice su dije.Mle slatkiše i Likere gostima, zabava je trajala do 20 sati, a
z.avr§ila se sviranjem patriotskih koračnica, prihvaćenim uz ogromno »Eja,
eja, alalB.c D'Annunziju, Miillu i Italiji. Zadarski gosti su na povratku u grad
pjevali •Del si«.
Pniča se da je nekoliko ardita pogodilo s nekom ženom 200 jaja po 2 knJ-
ne, a kad im je ova dala jada, dado§e joj 20 kruna i ~ iako je žena zahti-
jevala da joj se plati 40 kruna. Na njen plač dođu dva ~karabinijera i da je
umire plate joj oru razliku. Priča se da su u gostiond. Miramara neki Arbanasi
pjevali hrvatski, pa da su došli oružani arditi i branili im pjevanje. Na to su
Arbanasi protestirali, a neki Arbanas skoči pred jednog ardita vičući: »Ako
ste vi pripravni umrijeti i ja sam!• Kad se okupiše ostali Arbanasi, arditi se
povukoše. Jo§ se priča da je na granici Kn~na srpska artiljerija, te da ima i
riječkih legionara, što nose natpds: "rujeka ili smrt.; da je čitav XV. puk
pripravan da nastupi protiv D'Annunzija semo· ako ovaj pođe dalje. Srpska
vojska da bi onda započela ofenziva na Kndn. U Kninu da svi građani nose
crvenkape.
U kinematogralu jedan ardit je pušio. Upozoren od karabinijera da to
ne smije, on je i nadalje izazovno pu&o. Karabinijer mu digne cigaretu iz
usta, a ovaj skoči i uhvati se za bodež. Karabinijer mu otme bodež, a drugi
arditi jurnu na karabin:ijera. Ovaj zazviždi u pomoć te dotrčaše njegovi
drugovi, razoružaju pet ardita i povedu ih sa sobom.
Prošle sedmice ribarnica je bila skoro svakog dana prepuna :rft:>e, kao u
mirno doba. Loša vremena, nemogućnost obrade polja, dok su masline podba-
cile, uzrok su d,a se težački puk dao na ribarenje, a ooim toga općil118 je od
dolaska D'Annunzija namjerno ukinula maksimirane cijene i teseru. Cijena
ribi je za kg girica 6 kruna, za trlje 32 krune. Tržne cijene za krompir i zelje
bile su 2 krune, za svježu slaninu 40 kruna; svježa svinjetina 32 krune, gove-
dina 20, bravetina 16 kruna. Litra ulja bila je po 52 krune, mlijeka 6 kruna,
vina 10, a jabuke dz Italije koštale su po 4 krune lailogram.

24. studenoga.

Obavljene su službene zaruke između Antonijete kćerd Dra Ziliotta i Sil-

Wa Mastropietra, poručnika XVI. pješačke pukovnije.
:1324 MOGUCNOSTI

Zadnji je dan svečall06lll sv. Grlmgona. Skale linaJu pramlk, osim hrvat-
ske pučke Akole. Opčlnska glazba je konClel'tlrala na treu plebata. Na pisanje
•AvanUac u prekjučera~njem broju u članku s naslovom •RiJe6ka komedija•,
uperenom protiv D'Annunzija, sakupi se danas svjetina u povorku u kojoj
sudjelovalju i D'Annunzljevd vojnici, te glazbom na čelu prođe gradsk;m uli-
cama. Vikalo se l pjevalo kao obično, all ovog puta bijaie povika i protiv
raznih talijanskih novina, vladi, osobito protiv Nittlja, te •Smrt !lli Split«. U
velike se klicalo D'Annunz!ju i Mlllu. Povorka ode cio guvernerove palače,
gdje se na balkonu pojavi Mlilo te zahvali građanstvu i vojsci na U.jepoj ma-
nlfestacijd. Malo kasnije su razne skupine građana ; vojnika dile gradom pje-
va;ući ponajvi§e »Del sl• d :.Fora lo 59"anieroc, te pjesmu arđtta. U Caffe
Central nastanu OV'acije jednoj skupOnl invalida koja je doAla s Rijeke. Usred
velikog lanosa stade govoriti novinar Libero Tancredi, napadajući tS.ujanske
novine l hvaleći D'Annunzlja. latim tonom "nastavi novtinar Michela11gelo
Zimolo. Za njim je govO!l!o kapetan bersaljera Corrado, koji u odsustvu ma- .
jora Glurattla zapovijeda riječkim bataljonom, pozivajući svakog da ustraje
u borbi koja će Italiji dati Rijeku, Zadar i Dalmaciju. Sred velikog entuzijaz-
ma bl dlenut na stol jedan dječak-vojnik, petna~ narednik, odliko-
van brončanom medaljom te zavdće: •Ela, eja, alalilc svom zapovjedniku
D" Annunziju. Nadalje je govorio Đr Mla~ch, koji donese šibenski poz-
Q..·av, pa sindik Ziliotto, prof-: Dom:iacu.ssic d. Krek:ich, svi hvaleći D' AIUlUfld-
ja i Mllla.

(Nastavl;a se)

(Priredio H. Morović)