1

UVOD

Prvo što je Bog na Zemlji stvorio bila je

svjetlost – „I reče Bog: 'Neka bude
svjetlost!' I bi svjetlost. I vidje Bog da je
svjetlost dobra. I rastavi Bog svjetlost od
tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu
prozva noć. Tako bude večer, pa jutro –
dan prvi“ (Post). Prema tome, svjetlost je
temelj svega što je Bog stvorio na Zemlji,
od prirode do čovjeka i ostalih oblika
života.
2

Prošlo je mnogo vremena dok se nije

pojavilo novo svjetlo, novi izvor života –
Isus Krist. Kad je kao dijete bio prikazan u
hramu, starac Šimun je Isusa prozvao
riječima „Svjetlost na prosvjetljenje
naroda“. Tako je nastalo ime blagdana
koji danas slavimo – Svijećnica.

Krist je svjetlo koje nam pokazuje put

života, kako se ne bismo spotaknuli u tami
i kako nas tama ne bi progutala. Molimo
Gospodina da nam se smiluje i oprosti nam
naše grijehe. Ispovijedam se…
3

PROPOVIJED

Četrdeseti dan poslije Božića Crkva slavi

blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu.
U istočnim Crkvama ovaj blagdan zove se
Blagdan susreta. I doista je tako.
Oko djeteta Spasitelja okupila se mala
zajednica - predstavnici Starog zavjeta u
liku Šimuna i Ane, predstavnici Novog
zavjeta u liku Marije i Josipa. Moliteljima
krunice poznato je da se današnjeg
događaja spominjemo u četvrtom
radosnom otajstvu kad govorimo: „Koga si
Djevice u hramu prikazala.“
4

Međutim, prikazanje Isusa u hramu, iako

se promatra kao radosno otajstvo, zapravo
je događaj žalosti i boli. Marija prikazuje,
predaje svoga sina Bogu. A svako predanje
je žrtva i odricanje, nešto što je uvijek u
određenoj mjeri bolno, a tek kasnije može
donijeti radost, kao što istinski radostan
može biti samo onaj koji se predaje bez
računice, bez fige u džepu, bezuvjetno, bez
interesa.
5

S predanjem Isusa Bogu započinje i

otajstvo Marijine patnje, otajstvo koje će
svoj vrhunac doživjeti na Golgoti - križ je
mač koji će probosti njezinu dušu. Svaki
izraelski prvorođenac bio je znak i
podsjećanje na oslobođenje iz egipatskog
ropstva zato što je Bog uoči oslobođenja
poštedio židovske prvorođence od smrti.
Isus, prvorođenac, neće biti pošteđen, nego
će svojom krvlju donijeti novo i konačno
oslobođenje.
6

Potaknut Duhom Svetim i ispunjen

vjerom, starac Šimun prima dijete u
naručje i blagoslivlja Boga. To je slika
vjernika koji prihvaća spasenje, ali i slika
vjernika koji s poštovanjem pristupa
tajnama vjere. Stoga Šimunov pristup
Bogu i ne može završiti drugačije nego
hvalospjevom.
7

Šimunov hvalospjev je odgovor na Božju

objavu. Ljudi koji su prosvijetljeni Duhom
Svetim poznaju Pismo i prepoznaju
događaje spasenja. Poput svakog pobožnog
Židova i Šimun je željno iščekivao događaj
kojega su naviještali proroci. Ova mu se
želja pred kraj života i ostvarila. Tjelesnim
je očima vidio Spasitelja. Bio je obdaren
onime što nisu dočekali mnogi pravednici
prije njega. Njegov je život u tome
trenutku bio ispunjen. Zato je mogao mirna
srca pogledati smrti u oči. Doživio je
blizinu Boga.
8

Isus će, kaže Šimun, biti znak osporavan.

Prema njemu se mora odrediti svaki
čovjek. Onaj koji se opredijeli za Isusa bit
će podignut i spašen. Onaj koji se postavi
protiv Isus bit će ponižen i doživjet će
propast. Nitko neće biti spašen zato što je
član ovoga ili onoga naroda, pa čak,
u određenoj mjeri, i ove ili one crkve. Bit
će spašen onaj koji u svoj život unese
Kristova mjerila, Kristovo ponašanje.
Samo takvi ljudi čine Božji narod.
9

Isus je znak osporavan zato što će mu se

mnogi suprotstaviti. I to nije ništa novo.
Cijela objava ispunjena je opiranjem
Božjem naumu spasenja. Sva protivljenja
čovjeka prema Bogu doživjela su vrhunac
na Golgoti, na križu. Utjelovljeni Bog je
znak koji neće biti samo osporavan, nego i
razapet. Najčešće o što će se ljudi spoticati
kod Isusa je njegova ljudskost, njegova
ljubav i dobrota prema svakom čovjeku,
uključujući i one ljude koji su u svojoj
ljudskosti zakazali ili čija je ljudskost na
bilo koji način ugrožena.
10

Svaki čovjek koji se opredijeli za Isusa,

kao što je to učinila Marija, bit će znak
osporavan i mač boli probosti će i njegovu
dušu. Nemoguće je slijediti Isusa a izbjeći
njegovu sudbinu. Brojni su mačevi koji
probadaju našu dušu, čiji nas udarci
nemilosrdno šibaju na našem putu prema
vječnosti.

To je mač pitanjâ na koja nemamo

odgovore. To je mač spoznaje da čak ni
ljubav ne može pomiriti sve protivštine
našeg života. To je mač iskustva da cilj
koji smo postigli brzo postaje novi
početak. To je mač zataje i izdaje, mač
razočaranja i napuštanja vlastitih ideala,
mač starenja, bolesti i smrti.
11

Da nas mačevi našeg života ne bi pretvorili

u ravnodušne stoike ili ogorčene cinike,
potrebno nam je svjetlo Isusa Krista,
svjetlo koje će nas, unatoč svim našim
neuspjesima, nevoljama i padovima,
pozivati da se uvijek iznova
opredjeljujemo za njega te da i sami
budemo, ako ne baklje, onda barem iskre
one svjetlosti koja je obasjala svijet i čiju
snagu nije umanjila niti sramotna smrt na
križu.

Neka nas na to podsjeti blagdan koji danas

slavimo i svijeće koje blagoslivljamo,
svijeće čije svjetlo nosimo u svoje domove
i među druge ljude. Amen!