Lekcije Obavijesti O kursu

Nakon predavanja na temu Zašto vjerujem u Isusa, jedan mladi, dobro odjeveni čovjek potražio
je evanđelista u njegovom uredu i rekao: “Ono što ste večeras govorili bilo je jako zanimljivo, ali
sve činjenice o Isusu Kristu uzimali ste iz Biblije. Ako je taj Isus zaista živio na zemlji, zašto onda
povjesničari ne govore ništa o njemu?”

“To je ispravno pitanje”, odgovorio je evanđelist, okrenuo se i izvadio knjige s police. “Ali
činjenica je da su stari povjesničari i te kako govorili o Isusu.”

“U to se želim sam uvjeriti”, rekao je mladi čovjek.

“Ovdje imamo pismo br. 97 iz desete knjige pisama Plinija mlađeg, rimskog prokonzula u
maloazijskoj provinciji Bitiniji. Plinije je pisao caru Trajanu i izvijestio ga o događajima u svojoj
provinciji. Tu on moli za savjet kako da postupa s novom sektom, kršćanima. Govori također o
njihovom brzom rastu i o tome kako u čast svoga vođe Isusa pjevaju pjesme. Plinije je to pismo
poslao 110. godine nakon Krista. On nam daje povijesni dokaz postojanja Isusa i širenja Njegove
poruke u vrijeme apostola.”

Iznenađeni mladić je uzvratio: “Pričajte mi dalje!”

Listajući po drugoj knjizi evanđelist je nastavio: “Jedan drugi povjesničar bio je Tacit, Plinijev
suvremenik. On u svojim Analima (knjiga 15, poglavlje 44) izvještava o Neronovoj mržnji prema
kršćanima i njihovom progonu u vezi s paljenjem Rima. Tacit objašnjava da se naziv “kršćanin”
izvodi od imena Krist i spominje da je Poncije Pilat, prokurator u Judeji, za vrijeme vladavine cara
Tiberija osudio na smrt Isusa Krista, osnivača kršćanske religije.

Svi detalji koje Tacit navodi potpuno odgovaraju događajima, imenima i mjestima koji su
spomenuti u Bibliji.”
“Gospodine pastore, bilo mi je potpuno nepoznato da i sekularni povijesni izvještaji govore o tim
stvarima!” uzviknuo je posjetitelj.

“Ne treba zaboraviti knjigu koju je 180. godine poslije Krista napisao Celzije. Tu on oštro napada
kršćane i utvrđuje da je njihov broj s vremenom toliko narastao da se njima treba pozabaviti”,
dodao je pastor.

Mladić je napustio ured. Sada je bio potpuno uvjeren da je Isus Krist stvarna povijesna ličnost. I
teološki i sekularni povijesni izvještaji potpuno se podudaraju u činjenici da je Isus zaista živio na
zemlji kao čovjek. Ali ima još mnogo toga što o Njemu možemo saznati.

1. Isus Krist postoji oduvijek

Prema biblijskom izvještaju Isus nije bio samo dobar čovjek. On je bio i Bog. Što je On sam rekao
o svojoj božanskoj prirodi?

“Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga već sada poznajete i vidjeli ste ga!
Toliko sam vremena s vama – odgovori mu Isus – i ti me Filipe nisi upoznao? Tko je vidio mene,
vidio je i Oca. Pa kako veliš: ‘Pokaži nam Oca!’?” (Ivan 14,7.9)

“Ja i Otac jedno smo.” (Ivan 10,30)

Ako želite saznati odgovore na pitanja Tko je Bog? i Kakav je on?, pogledajte na Isusa. Nebeski
Otac osjeća za svakoga čovjeka istu brigu i ljubav kakvu je Isus pokazao na ovoj zemlji.

Koju upečatljivu izjavu daje apostol Ivan o Isusovom božanstvu?

“U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod
Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. I Riječ tijelom postala i
nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu, koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.” (Ivan 1,1-3.14)

Isus, Riječ, je isto tako Bog kao i Otac. Isus je bio “u početku” kod Boga. On je bio onaj koji je sve
stvorio.

Koliko dugo postoje Otac i Sin zajedno?

“… za Sina, naprotiv veli: ‘Prijestolje tvoje, Bože, postoji vječno’ i: ‘Žezlo je pravde žezlo tvoga
kraljevskog dostojanstva.’” (Hebrejima 1,8)

Bog Otac i Isus Sin su oduvijek postojali zajedno. Nikada nije bilo vremena u kojem Isus nije bio
jedno s Ocem.

2. Isus, središte povijesti i proročanstava

Jedna od točaka koja Isusa čini jedinstvenom ličnošću je činjenica da je Njegova biografija bila
napisana prije nego što se rodio. Isusov život je ispunjeno proročanstvo. Starozavjetna
proročanstva jasno opisuju Njegov život. Novi Zavjet sadrži Njegovu životnu priču u kojoj se
ispunjavaju sva ta proročanstva.

Znamo da je Stari Zavjet završen najmanje 250 godina prije Isusovog rođenja, jer je u to vrijeme
nastala Septuaginta, grčki prijevod Staroga Zavjeta.

Zato ne čudi da su učenici u vrijeme sastavljanja četiriju Evanđelja bili začuđeni kako se
proročanstva Staroga Zavjeta točno ispunjavaju u životu njihovog Učitelja.

Svatko tko pozorno proučava Stari Zavjet, otkrit će da se neprestano spominje dolazak Mesije.
Kada su Adam i Eva pali u grijeh, Bog im je odmah obećao da će poslati nekoga na našu zemlju
tko će napokon pobijediti Sotonu (Postanak 3,15).
Pismo otkriva da će ta osoba biti Mesija. Hebrejska riječ Messias u Starome Zavjetu koja
doslovno znači Pomazanik odgovara grčkoj riječi Hristos koja se koristi u Novome Zavjetu
(pogledaj Ivan 1,41;4,25).

Isus Krist je Mesija. To je središnja izjava Novoga zavjeta.

Proroci Staroga zavjeta živjeli su između 1500. i 500. godine prije Krista, ali su svi iznijeli točne
pretpostavke o životu Mesije. Njihova proročanstva označila su mjesto Njegovoga rođenja,
navodila Njegovo ime i opisivala Njegov život. Ona su otkrila pojedinosti Njegove patnje i
događaje u vezi s Njegovom smrću.

Proročanstva pokazuju da se ni jednom riječju neće braniti kad bude stavljen pred sud i navode
čak točno neke riječi koje je izrekao neposredno prije svoje smrti. Prorečeni su čak godina, dan i
sat Njegove smrti. I napokon, ta mesijanska proročanstva objavljuju da će treći dan uskrsnuti.

Već na početku Njegove službe na ovoj zemlji neki ljudi su, uspoređujući Njegov život sa
starozavjetnim proročanstvima, došli do zaključka:

“Filip susretne Natanaela i rekne mu: “Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i
Proroci također! To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.” (Ivan 1,45)

Pri svome prvom javnom istupu Isus se pozivao na riječi proroka da bi razjasnio svoj identitet.
Nakon što je citirao dijelove teksta iz Staroga zavjeta, objasnio je:

“On im progovori: ‘Danas se ovo Pismo, koje ste čuli svojim ušima, ispunilo.’” (Luka 4,21)

Kojim riječima je neposredno nakon uskrsnuća podsjetio dvojicu svojih učenika na ispunjenje
proročanstava koja se odnose na Njega?

“Nato im on reče: ‘O ljudi bez razumijevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci
govorili! Zar nije trebalo da to Mesija pretrpi da uđe u svoju slavu?’ I poče od Mojsija te, slijedeći
sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim Pismima.” (Luka 24,25-27)

Ispunjena proročanstva daju nam uvjerljiv dokaz da je Isus obećani Mesija.

3. Njegov život – ispunjeno proročanstvo

Pogledajmo neka od tih proročanstava Staroga Zavjeta i njihovo ispunjenje u Isusovom životu o
kojem nam govori Novi Zavjet.

Starozavjetno proročanstvo Ispunjenje u Novom Zavjetu

Mjesto rođenja “A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će izaći
onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.” (Mihej 5,1)
“Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka
magi u Jeruzalem. …” (Matej 2,1)

Djevica će roditi “Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo začet će djevica i roditi sina, i
nadjenut će mu ime Emanuel!” (Izaija 7,14) “Tek što je to u sebi odlučio, ukaza mu se u snu
anđeo Gospodnji i reče mu: “Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati kući dovesti ženu svoju Mariju
jer je ono, što je ona začela, od Duha Svetoga. Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on
izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.” (Matej 1,20.21)

Podrijetlo iz Judinoga plemena “Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu
njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada – kome će se narodi pokoriti.” (Postanak
49,10) “Bjelodano je naime, da je naš Gospodin izišao iz Judina plemena, za koje Mojsije
govoreći o svećenicima ništa ne reče.” (Hebrejima 7,14)

Odbacivanje “Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice
otklanja, prezren bješe, odvrgnut.” (Izaija 53,3) “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” (Ivan
1,11)

Izdaja

“Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.” (Psalam 41,10)

“‘To je onaj komu ja dadnem zalogaj kad ga umočim’, odgovori Isus. I umoči zalogaj i
dade ga Judi Šimuna Iskariotskoga.” (Ivan 13,26)

Nagrada za izdajicu “Rekoh im tad: ‘Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.’
Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika.” (Zaharija 11,12)
“Tada jedan od Dvanaestorice, imenom Juda Iskariotski, ode glavarima svećeničkim te im reče:
‘Što ćete mi dati, pa da vam ga izdam?’ Oni mu polože trideset srebrnika.” (Matej 26,14.15)

Smrt na križu “Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge.
…” (Psalam 22,17) “Kada dođoše na mjesto zvano “Lubanja” tu razapeše njega i zločince:
jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane.” (Luka 23,33)

Uskrsnuće “Jer mi nećeš ostavit dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.”
(Psalam 16,10) “(David je) … rekao u proročkom predviđanju o uskrsnuću Mesije: ‘Niti je on
ostavljen u boravištu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo.’ Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio. Tome
smo mi svi svjedoci.” (Djela 2,31.32)

Povijest života Isusa Krista je stalno ispunjenje proročanstava. Peter Stoner je u svojoj knjizi
“Science Speaks” (Znanost govori) ispitao ta proročanstva s gledišta vjerojatnosti. Od 60
najvažnijih mesijanskih proročanstava izabrao je 8 i računao na sljedeći način:

“Vjerojatnost da je neki čovjek do današnjeg vremena živio i ispunio pri tome svih 8
proročanstava je 1:1017” (brojkama 1:100 000 000 000 000 000).

Dakle, imamo čvrsti dokaz da Isus nije tek slučajno ispunio neka proročanstva. Njegova biografija
stvarno je nastala unaprijed na neprirodan način. On je zaista Mesija, Sin Božji.”

Mnogi Njegovi sljedbenici bili su u početku sumnjičavi prema Njegovim stavovima. No kasnije su
čvrsto vjerovali u Njega. Zašto? Zato što su doživjeli da se svaka pojedinost starozavjetnih
proročanstava ispunila u Njegovom životu.

Tako čitamo o učeniku imenom Apolon:

“… jer je silno i javno pobijao Židove dokazujući Pismima da je Isus Mesija. (Djela apostolska
18,28)

Zajedničko svjedočenje očevidaca Petra, Ivana i Luke poziva nas da ozbiljno prihvatimo Isusovu
izjavu da je Božji Sin (2. Petrova 1,16; Ivan 20,30.31; Luka 1,1-4).

A nakon što smo pogledali dokaze, trebali bismo uz molitvu odlučiti tko će biti gospodar našega
života.

Ako to već niste učinili, ne želite li sada predati svoj život u Isusove ruke?

4. Život koji je Bog planirao

Isus je živio životom koji je Bog planirao i čiji je tijek bio prorečen stotinama godina prije
Njegovog rođenja. Svjestan te činjenice, ostao je u svakom trenutku osjetljiv na Božje vodstvo.
Isus je rekao:

“Tada Isus reče: ‘Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da Ja Jesam i da ništa od sebe
ne činim, već da govorim ono što me Otac nauči. Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne
ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno.’” (Ivan 8,28.29)

Kao što je Bog planirao Isusov život, tako ima i plan za svakoga čovjeka.

On zna kako svatko od nas može zadovoljiti svoje najdublje čežnje i pronaći puninu života.

Jedan mladi čovjek imenom Ray nije još bio siguran želi li staviti svoj život u Božji plan. U svojoj
nutrini se plašio: “Ako Bog zaista bude odlučivao o mom životu, završit ću u najcrnjoj Africi.”

Kada je stajao pred važnom odlukom koje sveučilište da odabere, odlučio je prvi put moliti se za
Božje vodstvo u vezi s tim problemom. Molio se nekoliko dana i pokušavao dobiti odgovor na
svoje molitve. Nakon nekog vremena postalo mu je jasno da se treba odlučiti za izbor B – za
veliko i anonimno sveučilište na zapadu Illinoisa. Ray se nevoljko upisao. No, kratko vrijeme
nakon početka studija upoznao je neke vrlo ljubazne mlade kršćane koji su pripadali organizaciji
“Kamp za Krista”.
Ono što je u sljedeće dvije godine doživio s njima potpuno je promijenilo njegov život.

Nekoliko godina kasnije Ray je stajao pred sljedećom velikom odlukom: treba li još godinu dana
ostati kao učitelj u Japanu ili se vratiti u SAD?

Ponovno je odlučio moliti se za Božje vodstvo i Bog mu je pokazao nekoliko jasnih razloga zašto
da ostane.

Početkom druge godine Ray je iznenada dobio mogućnost za snimanje evangelizacijskih filmova.
To je oduvijek bio njegov veliki san i dugoročni cilj, a sada je izgledalo da Bog ispunjava taj san –
na mjestu gdje je Ray to najmanje očekivao.

Kada Ray danas pogleda unazad, zaključuje da mu je Bog uvijek “otvarao potpuno novu
perspektivu života” kada je stajao pred važnom odlukom i molio za Božje vodstvo.

Ray piše: “Takav način života koji Bog vodi potiče te da najradije uzvikneš: Bože, ako išta imaš u
planu sa mnom, molim te, daj mi da to znam!”

Kako možete upoznati Božji plan za svoj osobni život?

Bog nas vodi na različite načine:

1) Kroz Bibliju

Pisac psalama piše o “dnevniku života”:

“Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)
Što možemo naučiti iz izjava apostola Pavla o životnim iskustvima biblijskih osoba?

“Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo
da živimo u posljednjim vremenima.” (1. Korinćanima 10,11)

Božja Riječ obnavlja naš um i izoštrava naše stavove (Rimljanima 12,2; Psalam 119,99). Umjesto
da svoj prst stavljate igrom slučaja na neki tekst da biste našli neku vrstu vodstva, pokušajte upiti
Božje misli tako što ćete proučavati Božju Riječ i o njoj razmišljati. Redovito vrijeme za molitvu i
proučavanje Biblije daje nam najbolju mogućnost da ispravno postavimo svoje prioritete.

2) Kroz okolnosti kojima upravlja Bog

Bog nas također vodi kroz okolnosti kojima On upravlja. Psalam 23 opisuje Ga kao dobrog pastira.
Dobri pastir vodi svoje ovce kroz sočne doline i strme klance. On je u stanju pomoći onima koji su
mu povjereni da dođu do vrijednih iskustava u ovoj ili onoj situaciji. Mi imamo Pastira koji je
potpuno na našoj strani (usporedi 1. Korinćanima 16,8.9).

3) Kroz izravne Božje signale našem srcu

Bog nas također vodi tako da govori našoj savjesti. Pavao potvrđuje da vjernici doživljavaju Božje
vodstvo u službi Svetog Duha (1. Korinćanima 2,10).

On objavljuje vjernicima da Sveti Duh može “rasvijetliti” njihova srca (Efežanima 1,18).

U jednoj od sljedećih lekcija, kada se bude govorilo o molitvi, otkrit ćemo da nam molitva
omogućava izravni razgovor s Bogom. Što više razgovaramo s Bogom, tim više će On biti u prilici
da nas vodi. Za to koristi i naše unutarnje osjećaje, kao i naš razum i mogućnost prosuđivanja, da
bismo neprestano jasno mogli vidjeti koji sljedeći korak trebamo učiniti.

5. Nužan je sklad
Postoji mogućnost da pomislimo kako Bog vodi naš život, dok u stvarnosti samo slijedimo svoje
vlastite sklonosti i poticaje. Biblija nas u tom slučaju upozorava:

“Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti. (Izreke 16,25)

Naši osjećaji moraju biti usklađeni s učenjem Biblije. Potpuno je nesigurno govoriti o Božjem
vodstvu dok nisu usklađene tri gore navedene mogućnosti.

Uzmimo za primjer Jakea. Imao je jako ljubaznu suprugu i dvoje djece, ali se ipak spotaknuo u
aferi s drugom ženom. Kako je uskladio svoje ponašanje s jasnim biblijskim uputama o preljubu?

Pričao je svojim prijateljima: “Molio sam se za to i osjećam da je to Božja volja.”

Jakeovi osjećaji i njegovi “unutarnji dojmovi” doveli su ga na krivi put.

Mislio je da je to bila “sudbina” kada je upoznao drugu ženu. No, nije ustuknuo ni koraka da bi
sagledao svoju vezu iz perspektive biblijskog učenja. U protivnom bi jasne biblijske upute o
preljubu, kao i savjeti o odnosu supružnika prema svojim ženama, jasno pokazale Jakeu razorne
posljedice njegove afere. On bi uvidio da je bila zabluda smatrati biološke potrebe božanskim
nadahnućem.

U čemu se sastoji pravi test za određivanje ispravnog ponašanja?

“Uza Zakon! Uza Svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.” (Izaija 8,20)

Biblija, Božja “poruka i objava”, je najbolja uputa za naš život.

Nikada ne smijemo dopustiti nekim “nadahnućima” ili okolnostima nastalim “proviđenjem” da

nas odvrate od temeljnih načela Biblije.
6. Pokoriti se Božjem planu

Kada je Sotona došao kušati Isusa u pustinji, napao Ga je riječju “pokoravanje”.

Hoće li Spasitelj pokušati ispuniti svoje poslanje time što će egoistički primijeniti metode ovoga
svijeta ili će se bezuvjetno pokoriti Očevoj volji?

Sotona mu je predložio: “Ako želiš izbjeći bolne žrtve koje ti je Otac namijenio, dođi k meni. Dat
ću ti cijeli svijet i uz to slavu, sreću i udoban život”.

Sotona je čak citirao Bibliju da bi odvratio Isusa od Njegovog puta. Ali Isus mu se svaki put
suprotstavio riječima: “Pisano je.” (Matej 4,1-11)

Isusovo pokoravanje Očevoj volji jedna je od najupečatljivijih poruka iz Njegovoga života. Čak je
usred strašne smrtne borbe u Getsemaniju uzviknuo: “Oče moj! Ako je moguće, neka me
mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39)

Nakon tri godine službe u kojima je dan za danom živio u skladu s Očevim planom, Njegove
posljednje riječi su glasile: “Svršeno je!” (Ivan 19,30)

To bi značilo: “Moj život, koji je Bog planirao, sada je ispunjen i završen.” Kada počnete
osluškivati Božji glas koji dopire do Vas ili koji Vam govori kroz Sveto Pismo, kroz savjest ili druge
okolnosti, sve više i više ćete naučiti kako da svim srcem prihvatite Njegovo vodstvo. Tako ćete na
potpuno novi način iskusiti radost života s Bogom.

Dragi Oče na nebu. Hvala Ti što si poslao Isusa na ovaj svijet da pobijedi Sotonu. Hvala Ti,
Gospodine Isuse, što si bio spreman spasiti me od mojih grijeha i omogućiti mi puninu života.
Moje srce je dotaknuto tom ljubavlju. Oče, želim da Ti vodiš moj život kao što si vodio i Isusov
život. Molim Te, Ti budi gospodar mog srca i mog uma. U ime Isusa Krista. Amen.
Pitanja uz temu

1. Isus je bio…

… stvarna povijesna osoba.

… osoba koja je izmišljena od strane crkvenih povjesničara.

2.Isus je bio…

… pravi Bog.

… Bog i čovjek istovremeno.

Bog, Otac i Isus, Njegov Sin, postojali su…

… zajedno od vječnosti.

… od trenutka stvaranja Sina kojega je stvorio Otac.

3.Biblijska proročanstva…

… pokazala su se nepouzdanima u odnosu na Krista.

… nude jasan opis Isusovog života, smrti i uskrsnuća.

4.Isusa je u Betlehemu rodila…

… djevica Marija.
 … žena koja je već imala više djece.

Isusa …

… je židovski narod odmah prihvatio kao obećanog Mesiju.

… su odbacili njegovi najbliži, a izdao Ga je prijatelj.

Stoljećima prije nego se dogodilo, proroci su navješćivali …

… da će Isus umrijeti na križu i da će tri dana poslije uskrsnuti.

… da će Isus umrijeti na križu i ostati u grobu.

5.Možemo upoznati Božji plan za naš život…

… tako što ćemo se baviti tumačenjem svojih snova.

… tako što ćemo proučavati Bibliju, dopustiti da nas Bog vodi i osluškivati Njegov glas koji
govori našem srcu.

6.Bog nas vodi kroz duhovna iskustva…

… koja se slažu s istinama Biblije.

… koja imaju sama u sebi svoju vrijednost.

Razmislite: Želite li prihvatiti Božji poziv da vodi Vaš život kao što je vodio Isusov život kad je živio
na našoj zemlji?
Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Nekim danima svijet nam se čini kao raj. Ustanemo, duboko udahnemo zrak na prozoru i
pogledamo sunčev sjaj koji svako stablo, list po list, boji prekrasnim bojama.

U nekim trenucima život nam se čini vrlo dragocjenim: lice dragoga prijatelja na rastanku, tiha
glazba koja odgovara našem raspoloženju, neočekivana naklonost nekoga djeteta. Nekim drugim
danima svijet nam se čini kao pravi horor. Jedva da smo se probudili, već nas novinske naslovnice
zapljuskuju vijestima o terorističkom napadu u kojem su žrtve opet bila djeca.

Neki novi serijski ubojica pronašao je i desetu žrtvu. Ponovno se govori o gladi, ratovima ili
potresima. To su trenuci u kojima ništa nema smisla, ništa se ne čini pošteno. Slušamo o mladim
misionarima oje su ubili pripadnici nekoga plemena kojemu su htjeli učiniti dobro. Istovremeno
saznajemo o mafijašima koji se na bogatim imanjima igraju sa svojim unucima.

Što sve to znači? Možemo li u našem svijetu – koji je istovremeno i prekrasan i strašan – otkriti
neki smisao? Ima li Bog nekakav plan s njim? Zašto smo ovdje? Zanima li se Bog stvarno za moj
život ili sam samo mali kotačić u divovskom kozmičkom mehanizmu stroja?

1. Bog je stvorio savršen svijet

Počnimo s činjenicom da je Bog tvorac, arhitekt i dizajner cjelokupnoga života, od supernova do

krila leptira.
Koliko dugo je trebalo Bogu da izvrši čudo stvaranja?

“Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. Vodu morsku
on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta. Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka
ga se boje svi stanovnici svijeta! Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori.” (Psalam
33,6-9)

Bog treba samo izgovoriti riječ i za jedan tren elektroni, protoni i neutroni će poslušati Njegovu
volju. Očito Mu nisu potrebna duga vremenska razdoblja da bi ostvario svoje namjere. Mi
ograničavamo Njegovu moć ako tvrdimo da su Bogu bili potrebni milijuni godina da bi se razvio
svijet i njegova živa bića. Ako želi, On ima slobodu uzeti si vremena ili raditi potpuno neovisno o
vremenu i prostoru.

2. Stvoren u 6 dana

Koliko vremena je trebalo Bogu da stvori naš svijet?

“Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana
počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,11)

Vječni, svemogući Bog mogao je stvoriti ovaj svijet “svojom riječju” u jednom jedinom trenutku.
Ali kada je to odlučio, uzeo je 6 dana. On tih 6 dana nije trebao – bilo bi Mu dovoljno 6 minuta ili
6 sekundi.

Prvo poglavlje Biblije, Postanak 1, opisuje što je Bog stvorio svakoga od tih 6 dana u tjednu
stvaranja. Ako je moguće, pročitajte to.

Zanima li se Bog za mene?

Tjedan stvaranja:
1. dan: svjetlost; odvajanje dana i noći

2. dan: atmosfera

3. dan: kopno, vegetacija

4. dan: pojavljuju se sunce i mjesec

5. dan: ptice i ribe

6. dan: životinje na zemlji

7. dan: subota

Koje vrhunsko djelo je Bog stvorio šestoga dana?

“I reče Bog: ”Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična da bude gospodar ribama morskim,
pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!” Na svoju sliku
stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Postanak 1,26.27)

Bog je odlučio stvoriti osobe koje mogu misliti, osjećati i voljeti kao i On sâm. Svako ljudsko biće
stvoreno je na “sliku Božju”. To je prva dobra vijest iz Biblije koja će nam pomoći da razumijemo
sami sebe.

“Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako
postane čovjek živa duša.” (Postanak 2,7)
Šestoga dana svijet je ispunjen biljkama i životinjama i Bog je bio spreman za stvaranje
vrhunskoga djela – iz praha zemaljskoga Svemogući je oblikovao Adamovo tijelo. A kad mu je
udahnuo “dah života”, čovjek je postao živa duša.

Bog je prvoga čovjeka nazvao Adam, što znači “čovjek” (pogledaj redak 19-20). Da bi upotpunio
svoje djelo – stvaranje čovjeka na svoju sliku – Bog je stvorio i Evu čije ime znači “živa” (redci 18-
25; 3,20). Dragi Stvoritelj uvidio je potrebu da svaki čovjek treba svoga životnoga partnera.

Adam i Eva su bili slični. Svemogući Bog je mogao programirati bića da zadovoljno hodaju vrtom i
na zapovijed podižu ruke na molitvu. Mogao je stvoriti i glumce koji bi Mu neprestano nudili
savršene predstave. Ali Bog je htio više – prave veze. Životinje mogu biti dragi prijatelji za igru, ali
ne mogu voditi uzbudljive rasprave. Roboti se mogu smiješiti, govoriti ljubazne riječi i čak prati
posuđe, ali ne mogu voljeti.

Iz tog razloga je Bog stvorio ljude. On nam nije mogao iskazati veću čast od toga da nas stvori na
svoju sliku, obdarene sposobnošću da mislimo i odlučujemo, biramo i sjećamo se, razumijemo i
volimo. Adam i Eva bili su kruna Božjega stvaranja. Oni su bili Njegova djeca i zbog toga su Mu bili
beskrajno dragocjeni.

3. Zlo dolazi na savršeni svijet

Kada je Bog stvorio Adama i Evu, oni su imali sve što im je bilo potrebno da budu sretni. Uživali
su savršeno tjelesno i duševno zdravlje i živjeli u prekrasnom vrtu u svijetu bez nedostataka
(Postanak 1,28-31). Bog im je obećao djecu i stvaralačku sposobnost tako da u svom radu mogu
pronaći potpuno zadovoljstvo (Postanak 1,28; 2,15). Oni su se susretali sa svojim Stvoriteljem
licem u lice (Postanak 3,8). Niti jedan tračak brige, straha niti bolesti nije zasjenjivao njihove
sretne dane.

U trenucima kada nam se život odjednom učini beskrajno dragocjenim, možemo i danas doživjeti
slabi odsjaj tog vremena u raju. Ali kako je s onom drugom stranom života? Kako se taj svijet
mogao na tako drastičan način pretvoriti u mjesto puno patnje i nesreće?

Drugo i treće poglavlje Postanka donosi nam cijelu priču o tome kako i zašto je grijeh došao na
naš svijet. Najbolje je da ta poglavlja pročitate u nekoliko minuta tišine.
Ovdje je kratak sadržaj:

U neko vrijeme, nakon što je Bog stvorio naš savršeni svijet, Sotona je došao u Edenski vrt da bi
potaknuo Adama i Evu na neposlušnost svome Stvoritelju.

Bog je ograničio utjecaj zla na samo jedno jedino drvo u vrtu, “drvo spoznaje dobra i zla”.
Istovremeno je upozorio prvi ljudski par da se drže podalje od tog stabla i da nikada ne jedu
njegove plodove jer bi posljedica toga bila smrt.

Ali jednoga je dana Eva šetala pokraj zabranjenoga stabla. Sotona je odmah iskoristio priliku i
tvrdio da ju je Bog prevario i da neće umrijeti ako bude jela plodove stabla, nego da će biti mudra
kao Bog te razlikovati dobro i zlo.

Do tada su Adam i Eva poznavali samo dobro. Nažalost, dopustili su – prvo Eva, a kasnije i Adam
– da ih Sotona prevari. Jeli su zabranjeno voće i na taj način uništili vezu povjerenja i poslušnosti
koja je do tada postojala između Boga i njih.

Božji prvotni plan je bio da Adam i Eva vladaju zemljom kao njezini gospodari (Postanak 1,26). Ali
budući da su uništili povjerenje prema Bogu i svojom pogrješkom izabrali Sotonu za novoga
gospodara svoga života, izgubili su svoje prvobitno određenje. To je bio prvi kritični korak na putu
pobune protiv Boga. Danas Sotona posjeduje cijeli svijet i čini sve što je u njegovoj moći da bi
zarobio stanovnike ove zemlje.

Jako često se uhvatimo da radimo nešto egoistično ili zločesto, premda namjeravamo baš
suprotno. Zašto je to tako? Zato što je u našem svijetu na djelu jedna zla sila, nevidljivi neprijatelj
– Sotona koji želi ljude dovesti otkrijmo značenje života do moralne propasti. Mnogi suludi,
strašni zločini o kojima svakodnevno s neugodnošću čitamo rezultat su toga što se ljudi svjesno ili
nesvjesno stavljaju pod utjecaj te zle sile i onda čine stvari koje su prije toga smatrali
nemogućim.

Kada budete čitali treće poglavlje Postanka, utvrdit ćete da je neposlušnost potaknula Adama i
Evu da se u strahu sakriju pred Bogom. Bilo je to kao da je netko bacio pijesak u pogon nekog
besprijekornog stroja. Cvijeće je dobilo bodlje, zemlja je bila suha, a rad je postao teret.
Neočekivano su se pojavile bolesti. Ljubomora, osjetljivost, nepovjerljivost i pohlepa umnožile su
životne tegobe. Ali najstrašnije od svega jest što je s grijehom došla i smrt.

4. Tko je taj Sotona?

Novi zavjet spominje đavla (grč. “onaj koji pravi pomutnju”) ili Sotonu (heb. “protivnik,
neprijatelj”) skoro stotinu puta. Biblija vrlo jasno uči da postoji pravi đavao.

Što saznajemo od Isusa o Sotoninom karakteru?

“Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i
nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je
lažac i otac laži.” (Ivan 8,44)

Prema Isusovim riječima Sotona je “tvorac” i “otac” grijeha u svemiru te ubojica i lažac.

Thomas Carlyle, veliki engleski filozof, vodio je jednom Ralpha Waldoa Emersona kroz sirotinjsku
četvrt u istočnom dijelu Londona. Dok su bez riječi odali ulicama i promatrali sav očaj i zlo oko
sebe, Carlyle je upitao svoga suputnika: “Vjerujete li sada da Sotona postoji?”

Danas bismo mogli potrošiti svoje “šetnje” po bolnicama, zatvorima, središtima gradova ili
slijediti TV-kamere na poprištima ratova gdje nedužni ljudi bivaju ranjeni i ubijeni, i onda upitati:
“Vjerujete li sada da Sotona postoji?”

5. Je li Bog stvorio Sotonu?

Što nam Bog govori o podrijetlu zla?

“On im reče: ”Gledao sam sotonu gdje pade kao munja s neba!” (Luka 10,18)
Koji daljnji opis nam daje Biblija o padu Sotone?

“Uto se zametnu rat u nebu koji je “Mihael” sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i
njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I “mjesta” za njih više “nije bilo” u
nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara ”Zmija” koje se zove “đavao” – “sotona”, zavodnik cijeloga
svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.” (Otkrivenje 12,7-9)

Je li Bog stvorio Sotonu? Ne! Sve što je Bog stvorio je savršeno. Dobri Bog ne bi nikada stvorio
Sotonu. To isto govori i Biblija. Naime, Sotona i njegovi anđeli koje je prevario izgubili su svoje
mjesto na nebu i tako došli na našu zemlju, gdje je Sotoni uspjelo oteti vlast Adamu i Evi. Ali
odakle je došao Sotona? Kako to da je na nebu mogao imati tako visoki položaj?

“Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred
ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne
zače opačina.” (Ezekiel 28,14.15)

Bog, dakle, nije stvorio Sotonu, nego savršenog anđela koji se postupno pretvarao u Sotonu.
Sotona je zaista započeo svoj put kao jedan od najviših anđela koji je stajao u samoj blizini
Božjega prijestolja. Ali onda je sagriješio – kod njega je “otkrivena nepravda”. Izbačen s neba,
pokazao se Adamu i Evi kao najbolji prijatelj. Ali upravo na taj način postao je najopasniji
neprijatelj cijeloga čovječanstva.

Kada vidite karikature koje prikazuju Sotonu s rogovima, repom i razdvojenim kopitima, onda
nikako nemojte misliti da je Biblija tako naivna. U Svetom Pismu otkrivamo da je Božji najveći
neprijatelj prvobitno bio najljepši i najmudriji anđeo.

6. Zašto je Sotona sagriješio?

Ako je Bog prvobitno stvorio Sotonu kao savršenog anđela, zašto je onda postao grješnik?

“Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ? U
svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvjezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na
zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne bit ću jednak Višnjemu.”
(Izaija 14,12-14)

Biće koje je postalo Sotona bilo je u početku kao zvijezda Danica, “Lucifer”– što znači
“svjetlonoša”. U jednom trenutku u srcu otkrijmo značenje života ovoga anđela sve su više rasli
taština i častohleplje i napokon potisnuli njegovu predanost Bogu. Sjeme ponosa je raslo sve dok
Lucifer formalno nije bio opsjednut mišlju da zauzme Božje mjesto. Bog mu je dodijelio visoki
položaj kneza anđela.

No on je htio više. Njegova ljubomora prema Bogu rasla je sve više i više dok napokon nije sanjao
o tome da sam zauzme Božje prijestolje. Mora da ga je stajalo velikoga truda da uvjeri ostala
nebeska bića da on ima bolji plan. Lako si možemo zamisliti kako je Sotona tvrdio da im je Bog
nešto uskratio, da ih Božji zakon previše ograničava i da je Bog tiranin koji se ne brine za svoje
podređene.

Na taj način se odrekao Onoga čiji karakter nam pokazuje što je prava ljubav.

Kako je onda riješen taj sukob na nebu?

“Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju
te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju.” (Ezekiel 28,17)

Kada je Sotona postao ponosan u svom srcu i kada je odlučio pobuniti se protiv Boga, Bog ga je
morao udaljiti s neba. Zašto? Zato što su ponos i samoljublje grijesi – korijeni svih grijeha – i ne
mogu postojati u Božjoj prisutnosti.

Sotona je krivotvorio Božju ljubav u nezdravu ljubav. Ljubomora je pretvorila predvodnika anđela
u đavla ili Sotonu. A da bi se u nebu održao mir i sklad, on i trećina anđela koji su ga podupirali u
pobuni morali su biti udaljeni (Otkrivenje 12,4.7-9).

7. Tko je odgovoran za grijeh?

Zašto Bog nije unaprijed stvorio bića koja ne mogu griješiti? Da je to učinio, na zemlji ne bi
postojao problem zla.

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se sjetiti s kojom namjerom nas je Bog stvorio. On
je želio ljude koji su sposobni njegovati prave veze.

Stoga je učinio nešto što je samo Njemu moglo pasti na um:

“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka” (Postanak 1,27).

To znači da smo slobodni i odgovorni sami za sebe. Možemo odlučiti voljeti Boga ili Mu okrenuti
leđa.

Koja nas osobita sposobnost koju nam je Bog dao razlikuje od životinja?

“Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda
bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke, ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada
prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.” (Jošua 24,15)

Bog je u vrijeme Jošue darovao ljudima, kao i anđelima i ljudima svih vremena, zanimanje za
duhovno i sposobnost za donošenje pravih odluka.

On potiče bića koja je stvorio na svoju sliku da donesu ispravne odluke jer im njihov razum govori
da je Božji put najbolji. Oni se trebaju okrenuti od zla jer ih njihov razum upozorava na posljedice
neposlušnosti i grijeha.

Bog nije imao obvezu da nas stvori kao moralno slobodna bića. No samo onaj tko posjeduje
razum i sposobnost izbora, može doživjeti pravu ljubav. Bog je čeznuo za tim da stvori pojedince
koji mogu razumjeti Njegov karakter i cijeniti ga, koji mogu uzvratiti ljubavlju te biti ispunjeni
ljubavlju prema drugim ljudima.

Bogu je bilo tako važno da podijeli svoju ljubav da je preuzeo rizik i stvorio anđele i ljude koji
imaju slobodu izbora. Pri tome je bio potpuno svjestan da bi jednom mogao doći dan kada će Mu
se netko od Njegovih stvorenja suprotstaviti. Sotona je bio prvo biće u svemiru koje je napravilo
takav izbor. S njim je započela tragedija grijeha (Ivan 8,44; 1. Ivanova 3,8).

8. Križ može uništiti grijeh

Zašto tragedija grijeha nije završila s Luciferom? Zašto ga Bog nije uništio prije nego što se bolest
grijeha proširila? U vezi s tim moramo se prisjetiti da je Sotona doveo u pitanje Božju pravednost.
On je širio laži o Bogu. Pomisao da šire laži anđelima nije nikad prije pala na um. Oni zapravo nisu
u potpunosti razumjeli koja namjera se na kraju krije iza Luciferove prijevare.

Da je Bog odmah uništio Lucifera, anđeli bi Mu služili više iz straha nego iz ljubavi. To bi Njegovu
prvotnu namjeru da stvori bića koja prije svega posjeduju slobodu osobne odluke na kraju
uništilo.

Kako je, dakle, netko mogao saznati da je Božji put stvarno najbolji? Do tada se nitko nikada nije
usudio isprobati druge mogućnosti. Bog je dao slobodu Sotoni da nastavi sa svojim “sustavom
više mogućnosti”.

Samo zbog toga je dobio priliku da povuče Adama i Evu na svoju stranu.

Ovaj cijeli planet postao je eksperimentalno polje u kojemu karakter Sotone i njegovoga
kraljevstva stoje nasuprot Božjem karakteru i karakteru Njegovoga kraljevstva. Tko od njih ima
pravo? Kome na kraju možemo vjerovati? To su pitanja koja mora riješiti “velika borba” između
Krista i Sotone.

Luciferova prijevara bila je tako velika da se najprije mora očitovati prava priroda Božjeg
koncepta, prije nego što je cijeli svemir prepozna. Potrebno je vrijeme da bi svatko mogao
razumjeti kako je Sotonin koncept zaista razoran. Na kraju će svaki čovjek spoznati da je “plaća za
grijeh … smrt”, a “nezasluženi dar otkrijmo značenje života Božji … vječni život u Kristu Isusu,
našem Gospodinu”. (Rimljanima 6,23)

Svako biće u svemiru će se tada složiti sa sljedećim objašnjenjem:

“Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega i pjesmu Janjeta: ‘Velika su i divna tvoja djela,
Gospodaru, Bože, Svemogući! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda! Tko da te,
Gospodaru, ne poštuje i tvoje ime ne slavi? Ti si naime jedini svet; da, svi će narodi doći i
pokloniti se pred tobom, jer si pokazao svoja pravedna djela.’” (Otkrivenje 15,3.4)

Nakon što svatko bude razumio smrtnu prirodu grijeha i razarajuću silu Sotonine filozofije, Bog će
moći uništiti Sotonu i grijeh zauvijek.

U svakom slučaju, morat će uništiti i one koji nerazumno odbijaju Njegovu milost i slijede Sotonin
koncept. (Više o tome u 22. i 23. lekciji.)

Bogu je stalo do toga da riješi problem grijeha i zla, kao što i mi sami želimo da to učini. Ali On
čeka s tim tako dugo dok ne bude imao sigurnost koja će Mu omogućiti da istovremeno poštuje
našu slobodnu volju i spriječi da se zlo ikad više razvije.

Kako možemo biti potpuno sigurni da će Bog zauvijek uništiti zlo?

“Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom,
počéla će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći. Ali mi
očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.” (2.
Petrova 3,10.13)

Kada Bog na kraju kaže za grijeh: “Svršeno je!” (Otkrivenje 16,17), tada će grijeh biti uništen za
sva vremena. Nikada više neće zaraziti svemir. Tragične posljedice grijeha moći će se tako jasno
raspoznati da će neposlušnost prema Bogu postati odbojna za sva vremena.
Što će omogućiti konačno uništenje grijeha i Sotone?

“Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tome da
smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu
podvrgnuti ropstvu strahom od smrti.” (Hebrejima 2,14.15)

Na križu su anđeli i svjetovi koji nisu pali vidjeli tko je zaista Sotona – prevarant, lažac i ubojica.
Svoj je karakter pokazao onda kada je ljude potaknuo da ubiju nedužnog Božjeg Sina. Stanovnici
cijeloga svemira su vidjeli kako je grijeh zaista besmislen i strašan.

Križ je potpuno razotkrio Sotonine motive.

A kada Bog jednom uništi Sotonu i sve koji unatoč svemu i dalje žive u grijehu, svi će spoznati
pravednost Njegove odluke. Isusova smrt na križu jamči konačni nestanak grijeha iz svemira jer je
On svim stvorenjima pokazao prave Sotonine nakane (Ivan 12,31.32).

Križ je također jasno pokazao tko je zaista Krist – Spasitelj svijeta. Na Golgoti se jasno očitovala
suprotnost između moći ljubavi i ljubavi prema moći. Od toga dana nema više sumnje da samo
požrtvovna ljubav motivira Boga u svemu što čini sa Sotonom i grijehom u korist grješnih žena i
muškaraca.

Upečatljivi prikaz Božje bezuvjetne ljubavi koju je Isus Krist ponudio na križu Golgote pobijedio je
čak i ono najlošije što su Sotona i ljudi mogli učiniti.

Sotona je bio jednom zauvijek pobijeđen. Borba između Krista i Sotone oko vladavine nad
svijetom bila je završena. Križ je odlučio za sva vremena: Isusu Kristu pripada sva čast!

Imate li već osobnu vezu s tim Spasiteljem koji je umro da bi pokazao svoju neusporedivu i
nepromjenjivu ljubav? Što osjećate prema Jednome koji je došao na ovaj svijet kao čovjek i umro
umjesto Vas da bi Vas sačuvao od posljedica grijeha? Želite li u ovom trenutku sklopiti ruke,
zahvaliti Isusu za to i istovremeno Ga zamoliti da od danas preuzme vodstvo u Vašem životu?
Dragi Oče na nebu, zahvaljujem Ti za pobjedu koju je Isus na ovom svijetu izvojevao nad
Sotonom. Hvala Ti što mi kroz Njegovu žrtvu nudiš oprost mojih grijeha. Molim te, dođi sada u
moje srce i bori se za mene protiv svega lošeg u mojoj prirodi. Molim Te, uzmi cijeli moj život.
Pomozi mi da svakog dana ostanem sasvim blizu Isusa. U imenu Isusa Krista zahvaljujem Ti što
ćeš uslišiti moju molitvu. Amen.

Pitanja uz temu

Pročitajte još jednom prvo poglavlje i nakon toga označite je li sljedeća izjava točna ili netočna.

1. Nebesa su stvorena Božjom Riječju.

Točno

Netočno

Pročitajte navedena poglavlja i označite nakon toga točne izjave.

2.Bog je stvorio Adama i Evu šestog dana stvaranja.

Čovjek je stvoren na Božju sliku.

Bog je Adama oblikovao od zvjezdane prašine i udahnuo mu dah života.

3.Bog je postavio Adama i Evu u savršeni svijet.

Bog je rekao Adamu i Evi da će ih plod sa stabla učiniti mudrima.

 Osjećaj grijeha natjerao je Adama i Evu da se pred Bogom sakriju.

Sotona je iskušavao Adama i Evu da ne vjeruju svom Stvoritelju.

Adam je jeo zabranjeni plod i dao ga Evi.

Sotona je oduzeo Adamu i Evi vlast nad ovim svijetom time što ih je potaknuo na grijeh.

Označite jesu li sljedeće izjave točne ili netočne. Broj označava poglavlje lekcije gdje se nalazi
odgovor.

4. Sotona je “stvoritelj“ grijeha.

Točno

Netočno

5. Bog je stvorio Sotonu.

Točno

Netočno

Bog je stvorio Lucifera kao savršenog anđela, ali je on postao ljubomoran na Boga. Odlučivši se za
grijeh, sam je sebe učinio Sotonom.

Točno

Netočno

6. Sotona je zbačen s neba te je došao na naš novostvoreni svijet.

 Točno

Netočno

7. Bog je stvorio ljude sa sposobnošću da se odluče za grijeh ili – iz ljubavi prema Bogu – protiv
grijeha.

Točno

Netočno

8. Isus je na križu obznanio Božji karakter pun ljubavi i na taj način dao Bogu mogućnost da
jednom zauvijek odstrani klicu grijeha iz cijelog svemira.

Točno

Netočno

Razmislite: Tko trenutno vlada Vašim životom – Isus, kralj mira, ili Sotona – uzročnik pobune, zla i
smrti?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Godine 1962. Don Richardson je pošao u prašumu Irian Jaya. Njegov je cilj bio potpuno
promijeniti pleme Sawi samo pomoću jedne knjige – Biblije i pomoću jedne priče – priče o Isusu.

Tom je plemenu prijetilo izumiranje. Sve većim krčenjem prašume pojedina su sela bila prisiljena
sve više se međusobno približavati tako da je dolazilo do stalnih neprijateljstava. Zarobljenike bi
ubijali, a potom pojeli.

Naraštajima su Sawi idealizirali jedan posebno podli oblik izdaje koji su nazivali “tovljenje za
smrt”.

Posebni junaci plemena bili su muškarci koji su mjesecima ili čak godinama njegovali prijateljstva
i izgrađivali povjerenje sa stanovnicima susjednih sela, a onda, kad bi njihovi neprijatelji to
najmanje očekivali, zadali bi im smrtonosni udarac.

Taj običaj trovao je međusobno ophođenje i razarao odnose. Na koji način se jednom takvom
društvu moglo približiti Evanđelje? Proboj je uspio zahvaljujući jednom posebnom običaju. Kada
bi se dva zaraćena plemena htjela izmiriti, međusobno bi izmijenila takozvanu “djecu mira”.
Svako od plemena obećalo bi da će s “djetetom mira” iz suprotnoga plemena postupati kao sa
svojim vlastitim. Taj običaj bio je dobra slika onoga što je Isus učinio, ne samo za članove toga
plemena, nego za cijeli svijet. On je nebo zamijenio zemljom, postao čovjekom i živio među
nama. On je bio pravo “dijete mira”.

Kada su to čuli pripadnici plemena, njihove su oči zasjale pune razumijevanja. Oni su prihvatili
Isusa u svoj život i počeli proučavati Bibliju. Dogodila se nezamisliva promjena. Muškarci koji su
se mrzili sada su živjeli u miru. Bračni partneri koji su svoje supruge mučili i iskorištavali kao
robinje, prihvatili su ih s puno ljubavi kao partnerice. Pripadnici ovoga plemena oprostili su
svojim neprijateljima, riješili međusobne napetosti i počeli živjeti kao zajednica puna ljubavi.

Govori li Bog još i danas ljudima sa stranica Biblije? Sasvim sigurno da govori. Jedan od polaznika
našega tečaja napisao nam je: “Sjedim u ćeliji državnoga zatvora Utah. Prije nego sam započeo
ovaj dopisni biblijski tečaj, bio sam izgubljen, ali sada imam nešto čemu se mogu radovati.
Pronašao sam novu ljubav.”

Bog koristi Bibliju na silan način da bi promijenio život ljudi. I gdje god da ljudi počnu ozbiljno
proučavati ovu knjigu, tu se događaju dramatične promjene.

1. Kako nam Bog govori?

Nakon što je Bog stvorio Adama i Evu – prvoga muškarca i prvu ženu na ovoj zemlji – razgovarao
je s ljudima licem u lice. Ali što se dogodilo nakon pada u grijeh kad je Bog došao k njima?

“Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se – čovjek i
njegova žena – pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.” (Postanak 3,8)

Grijeh je prekinuo osobni kontakt ljudi i Boga. Ali kako je Bog nastavio razgovor s ljudima?

“Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima. (Amos 3,7)

Bog nam je objasnio kako trebamo živjeti i kakav je smisao života. Kroz proroke – osobe koje je
pozvao da za Njega govore i pišu – dao nam je odgovore na velika životna pitanja.

2. Tko je napisao Bibliju?

Za vrijeme svoga života proroci su Božju poruku prenosili u govorenom i pisanom obliku.

Nakon njihove smrti, poruke su nastavljale živjeti. Pod Božjim vodstvom te su poruke zapisane u
knjizi koju zovemo Biblija.

Ali jesu li ti spisi vjerodostojni?

“Prije svega ovo znajte: nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog
tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od
Boga, potaknuti od Duha Svetoga.” (2. Petrova 1, 20.21)
Sveti Duh objavio je prorocima poruku Biblije. Pisci Biblije nisu pisali vlastitom voljom ili zato što
su tako htjeli, nego samo onda kada ih je Božji Duh poticao na to. Autor Biblije je sam Bog.

U Bibliji Bog govori o sebi i otkriva nam planove i namjere koje ima s ljudima. Biblija je knjiga
povijesti, proroštva i obećanja koja nam opisuju Božji plan spasenja. Ona nam ne pokazuje samo
Božji pogled na prošlost, nego nam otkriva i budućnost opisujući kako će zlo biti napokon
pobijeđeno i na koji način će na našem svijetu opet zavladati mir.

Je li cijela Biblija poruka od Boga?

“Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje

u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi.” (2. Timoteju
3,16.17)

Biblija dotiče čovjeka tako duboko jer je “cijela Biblija … od Boga nadahnuta”. Ona je više od
zbirke moralnih načela; više nego samo velika knjiga; ona je nadahnuti dokument, knjiga Božja.

Proroci su ljudskim jezikom prenosili ono što su vidjeli i čuli, ali njihova poruka dolazila je izravno
od Boga.

Ako zaista želite znati zašto živite, onda čitajte Bibliju ozbiljno i uz molitvu. Tada ćete otkriti da
malo po malo mijenjate svoje ponašanje i svoje stavove. Što intenzivnije budete proučavali
Bibliju i na taj način dospjeli pod utjecaj Duha Božjega, pravog autora Biblije, tim ćete više iskusiti
unutarnji mir.

Isti Duh Božji koji je nadahnuo proroke da napišu Bibliju mijenjat će putem Evanđelja Vaš život
ako Ga pozovete da bude prisutan dok čitate Bibliju.

3. Jedinstvenost Biblije

Biblija je zapravo knjižnica od 66 knjiga. 39 knjiga Staroga Zavjeta napisano je između 1450. i 400.
godine prije Krista. 27 knjiga Novoga Zavjeta nastalo je između 50. i 100. godine nakon Krista.
Prorok Mojsije počeo je s pisanjem prvih pet knjiga Biblije oko 1400. Godine prije Krista. Apostol
Ivan napisao je posljednju knjigu Biblije, Otkrivenje, oko 95. godine poslije Krista. Doprinosi
ostalih, najmanje 38 proroka, nastali su tijekom 1500 godina, u vremenu od pisanja prve do
posljednje knjige Biblije.

Pisci Biblije živjeli su u potpuno različitim vremenskim razdobljima. Ponekad su između njih bila
stoljeća, a u većini slučajeva se čak nisu ni poznavali. Neki od njih bili su poslovni ljudi ili trgovci,
drugi su bili pastiri, ribari, političari na visokom položaju, liječnici, propovjednici ili kraljevi – ljudi
iz svih društvenih slojeva. Oni su služili za vrijeme različitih vlasti i živjeli u doba različitih kultura i
filozofija. No, najveće čudo je u sljedećoj činjenici: ako pogledamo tih 66 knjiga s njihovih 1189
poglavlja i 31173 retka, ustanovit ćemo da je poruka koju sadrže potpuno ista.

Veliki učenjak F. F. Bruce izrekao je to ovako: “Biblija nije jednostavna antologija; dapače, ona
sadrži unutarnju jedinstvenost koja čini cjelinu”.

Zamislite da neki čovjek pozvoni na Vaša vrata. Kada ga pustite unutra, on stavi jedan klinasti
komad mramora na pod Vaše dnevne sobe i nestane bez riječi. Nakon toga slijede drugi
posjetitelji, dok napokon oko 40 osoba ne ostavi svoj označeni komad mramora.

Nakon što posljednji posjetitelj ode, ustanovite sa čuđenjem da je pred Vama prekrasna statua.
Onda saznate da se većina “kipara” nikada nije osobno susrela, već su neovisno jedan o drugome
stigli iz Južne Amerike, Kine, Rusije, Afrike i drugih dijelova svijeta. Što biste iz toga zaključili? Da
je netko osmislio statuu i svakom posjetitelju dao točne upute o veličini i obliku njegovoga
komada mramora, zar ne?

Cijela Biblija sadrži jedinstvenu poruku – kao i ona mramorna statua. Neka inteligencija je sve to
planirala – Bog sâm. Jedinstvenost biblijskih spisa dokazuje da se kod ove knjige ne radi samo o
ljudskoj književnosti, već zaista o Riječi Božjoj. Ljudi su zapisali misli i riječi, ali su bili “poučeni od
Duha Božjega”, nadahnuti od samoga Boga.

4. Možemo vjerovati Bibliji

1. Vrijedno je spomenuti kako se Biblija održala kroz vijekove. Svi prijašnji rukopisi Biblije
umnožavali su se ručno – mnogo prije nego je postojao tisak. Prepisivači su od originala stvarali
kopije. Tisuće prijepisa tih rukopisa ili njihovi dijelovi preživjeli su do danas.

1947. godine u blizini Mrtvoga mora pronađeni su hebrejski rukopisi Staroga Zavjeta koji sežu do
150. ili 200. godine prije Krista. Zaćuđujuće je da ti 2000 godina stari svici sadrže točno isti tekst
koji i danas nalazimo u izdanjima Staroga Zavjeta. To je očiti dokaz kako je pouzdano prenesena
Božja Riječ.

Mnoge dijelove Novoga Zavjeta apostoli su napisali u obliku pisama i poslali tamošnjim
kršćanskim crkvama koje su nastale nakon Isusove smrti i uskrsnuća (Kološanima 4,16).

Više od 4500 rukopisa cijeloga Novoga Zavjeta ili pojedinačni dijelovi mogu se danas vidjeti u
velikim muzejima ili knjižnicama Europe ili Amerike.

Neki od njih potječu iz 2. stoljeća nakon Krista. Ako usporedimo te rane rukopise s današnjim
biblijskim tekstovima, možemo jasno vidjeti da je tekst Novoga Zavjeta od toga doba do danas
ostao u svojoj biti nepromijenjen.

Zanimljivo je da možemo biti sigurniji u vjerodostojnost originala Biblije, nego vjerodostojnost

originala Shakespearovih djela.

Sir Frederic Kenyon, nekadašnji direktor Britanskog muzeja u Londonu, uvjerava nas u svojoj
knjizi Naša Biblija i stari rukopisi: “Kršćanin može uzeti u ruku Bibliju i bez straha i oklijevanja reći
da u ruci drži Božju istinitu Riječ koja nam je predana iz naraštaja u naraštaj i kroz stoljeća uz
gotovo minimalne promjene.”

Danas Biblija ili dijelovi Biblije postoje na više od 2000 jezika i dijalekata.

Božja Riječ ostaje kao i do sada svjetski bestseller br. 1; iz godine u godinu prodaje se više od 150
milijuna Biblija ili dijelova Biblije.
2. Treba istaknuti povijesnu točnost biblijskih izvještaja. Početkom 19. stoljeća mnogi su sumnjali
u točnost biblijskih izvještaja budući da u povijesnim dokumentima onoga vremena nisu pronašli
dokaze za događaje koji su opisani u Bibliji.

Sveto Pismo govori o bitkama, gradovima i cijelim civilizacijama koje svjetovni povjesničari nisu
spominjali niti jednom riječju.

Mnoga arheološka otkrića današnjice potvrdila su biblijska izvješća na gotovo dramatičan način.

Povjesničari su otkrili glinene pločice i kamene spomenike koji su rasvijetlili imena mjesta i
događaja o kojima se znalo samo iz Biblije.

Primjerice, u Postanku 11,31 stoji da su Abraham i njegova obitelj napustili “grad Ur” da bi se
“preselili u zemlju Kanaan”. Budući da je samo Biblija spominjala Ur, neki znanstvenici su
zastupali mišljenje da taj grad nikada nije postojao. Onda su arheolozi na jugu Iraka iskopali
hramski toranj na čijem je cilindričnom temelju klinastim pismom zapisano i ime Ur. Kasnije se
ispostavilo da je Ur bio pulsirajuća metropola jedne visoko razvijene civilizacije.

No, povjesničari su kasnije jednostavno zaboravili identitet toga grada. Samo je Biblija sačuvala
njegovo ime tako dugo dok lopata arheologa nije potvrdila njegov identitet.

Pri tome je Ur samo jedan od mnogih primjera kako je arheologija potvrdila biblijsku povijest. U
svakoj javnoj knjižnici danas se nalaze zadivljujuće knjige o biblijskoj arheologiji. Te knjige sadrže
stotine primjera kako povijest dokazuje pouzdanost Svetoga Pisma.

3. Točno ispunjenje biblijskih proročanstava dokazuje da možemo vjerovati Bibliji. Naše

povjerenje u Božju Riječ postaje jače kada pogledamo biblijska proročanstva. Sveto Pismo
ukazuje na mnoge buduće događaje koji se danas ispunjavaju pred našim očima.

U sedmoj lekciji ćemo malo detaljnije pogledati jedno od tih uzbudljivih proročanstava i otkriti da
je Bog već tada objavio cijeli tijek svjetske povijesti od godine 606. prije Krista pa do našega
vremena. To proročanstvo otvara nam ne samo pogled u budućnost, nego nam također pokazuje
što se događa u našem svijetu danas.

5. Pravilno razumjeti Bibliju

Prisjetimo se: Biblija nije samo neki povijesni dokument koji mogu razumjeti učeni ljudi. Neki od
najznačajnijih teoloških stavova potječu od sasvim prosječnih ljudi s prosječnom izobrazbom koji
su Bibliju pročitali kao osobno pismo Isusa Krista i na njega odgovorili.

Ako zaista želite istraživati Božju Riječ, molimo Vas da se pridržavate sedam važnih načela:

1. Proučavajte Bibliju uz molitvu.

Ako Svetom Pismu pristupite s molitvom i otvorenog srca i uma, to će Vas dovesti do osobnog
kontakta s Kristom. Ne zaboravite također pozvati Svetoga Duha kao svoga učitelja kada otvarate
Bibliju.

“A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će
govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti, jer će uzeti od onog što je moje i
to objaviti vama.” (Ivan 16,13.14)

2. Čitajte Bibliju svaki dan.

Pavao je hvalio kršćane u Bereji jer “primiše riječ Božju sasvim spremno, svaki dan istražujući
Pisma da li je tako” (Djela apostolska 17,11). Dnevno proučavanje Biblije je ključni izvor snage u
našem životu (Rimljanima 1,16).

3. Proučavajte Bibliju pozorno.

Pavao je savjetovao Timoteju:

 “Marljivo nastoj da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega
stidjeti, koji valjano propovijeda istinu!” (2. Timoteju 2,15)

Što je moguće pažljivije i objektivnije ispitajte što govori neki tekst. Čitati Bibliju znači susresti se
s Božjim mislima.

4. Proučavajte Bibliju redak po redak, poglavlje za poglavljem, knjigu za knjigom.

Pustite da Biblija govori sama za sebe. Budući da je Biblija poruka Isusa Krista, ona nije samo
istina, nego i ispit svih istina (Izaija 8,20). Zato nikada ne bismo smjeli dopustiti da neko “vjersko”
načelo ili pravilo učini nevažećim ili nedjelotvornim čak ni najmanji dio Svetoga Pisma. Pokušaj da
uskladimo Bibliju s nekim unaprijed stvorenim mišljenjem će u konačnici dovesti do toga da
Sveto Pismo “izvrnemo” na “vlastitu propast” (2. Petrova 3,16 ).

Utvrdite razumijete li svaki tekst iz Biblije u njegovome kontekstu. Kome je prvotno upućen
tekst? Na koji problem se odnosi? Koje druge izjave nalazite u tom kontekstu? Ključno pitanje
glasi: što je pisac Biblije stvarno želio reći?

Svi moramo naučiti razlikovati ono što je biblijski pisac stvarno htio reći od našega subjektivnoga
dojma. Nakon što smo shvatili što tekst izvorno znači, možemo ga pokušati smisleno prenijeti na
našu današnju situaciju.

5. Proučavajte Bibliju tematski.

Da bismo stvarno razumjeli biblijsku istinu, moramo pustiti da Biblija sama sebe tumači.

Na koji način? Tako da usporedimo jedno mjestu u Pismu s drugim mjestom u Pismu. Sam Isus se
koristio tom metodom da dokaže da je obećani Mesija.
“I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim
Pismima.” (Luka 24,27)

Nakon što pogledamo sve što Biblija govori o nekoj određenoj temi, dobit ćemo odmjerenu
perspektivu i na taj način jasnije razaznati Božji stav o njoj.

Uzmimo, primjerice, pitanje: koja je tajna uspješnoga molitvenoga života? Sakupimo sve izjave
proroka, Isusa i apostola, obećanja i načela koje su oblikovali u vezi s molitvom i njezinim
uslišenjem. (O tome će se posebno govoriti u 14. lekciji.)

Ako uz molitvu dopustimo da Biblija tumači samu sebe, otkrit ćemo što Bog misli o toj temi, a ne
samo ono što misle pojedine osobe ili što kažu vjerovanja određenih crkava.

6. Proučavajte Bibliju da primite snagu za život s Kristom.

U Hebrejima 4,12 Božja Riječ se opisuje kao oštri, dvosjekli mač. To je, dakle, mnogo više od
samih riječi na nekoj stranici knjige. To je živo oružje koje nam sâm Bog stavlja na raspolaganje da
se odupremo svakoj vrsti iskušenja.

7. Slušajte što Vam Bog želi reći kroz svoju Riječ.

Ako netko želi saznati biblijsku istinu o određenoj temi ili određeno učenje, mora biti spreman
slijediti ono što Biblija kaže.

“Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od
sebe.” (Ivan 7,17)

Pisac psalama nam pokazuje pravi način ponašanja:

 “Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.” (Psalam 119,9)

6. Biblija može promijeniti Vaš život

Kako Biblija djeluje na život nekoga čovjeka?

“Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.” (Psalam 119,130)

Proučavanje Biblije jača razum kao ni jedna druga knjiga. Ako zaista intenzivno proučavate Bibliju
i ako prihvatite njezino učenje, dobit ćete snagu da prevladate štetne navike i da se razvijete u
čestitu osobu, i to tjelesno, duševno, moralno i duhovno.

Biblija govori srcu. Ona govori o životnim iskustvima svakoga dana – o rođenju, ljubavi, ženidbi,
roditeljstvu i smrti. Sveto Pismo liječi najdublje rane ljudske prirode – pad u grijeh i sve zlo koje iz
toga proizlazi.

Nakon što je pao Berlinski zid, ateističku Rusiju zahvatio je val probuđenja. Milijuni ljudi prihvatili
su Bibliju kao nadahnutu Božju Riječ i postali kršćani. Jedna žena imenom Galena iz Nižni
Novgoroda (bivši Gorki) posjećivala je večernja predavanja jednog američkog evanđelista. Suze
su joj tekle niz lice kad mu je pričala:

“Prije nego što sam došla na ova predavanja, bila sam ateistica. Nisam vjerovala u Boga. Sada
sam prihvatila Isusa i postala iznutra potpuno novi čovjek. Istine koje ste nas učili iz Biblije
otvorile su mi oči.”

Božja Riječ nije knjiga za neku određenu rasu, dobnu skupinu, narod ili kulturu. Premda je
napisana na Istoku, ona govori i ljudima na Zapadu. Ona ravnomjerno obuhvaća nastambe
siromašnih kao i palače bogatih. Djeca vole njezine napete priče. Njezini junaci su nadahnuće
mladima današnjice. Roditelji u njoj pronalaze mudrost za pravilno vođenje svoje djece.
Bolesni, usamljeni i stari nalaze u njoj utjehu i nadu za bolji život. Budući da sâm Bog djeluje kroz
Bibliju, ova knjiga ima veliku moć. Ona lomi čak i ona srca koja su otvrdnula za svaki ljudski
osjećaj, mekša ih i ispunjava ljubavlju.

Doživjeli smo da je Biblija preobrazila bivšega lopova i uživatelja droga u vatrenog propovjednika.
Doživjeli smo da je prevarant i lažac uz pomoć Biblije postao pošten čovjek. A doživjeli smo i to
da je ova knjiga omogućila novi početak pun nade ljudima koji su bili pred samoubojstvom.
Biblija budi ljubav među neprijateljima.

Ona čini ponositog poniznim i egoista velikodušnim. Biblija nas jača u slabosti, hrabri kad
padnemo, tješi u tuzi, vodi u vremenima nesigurnosti i umiruje kad smo zabrinuti. Ona pokazuje
muškarcima i ženama kako mogu odvažno živjeti i umrijeti bez straha.

Božja Riječ, Biblija, može promijeniti i Vaš život. To ćete sve više uviđati ako nastavite ovaj
biblijski tečaj.

Zašto je Biblija napisana za nas?

“Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me.” (Ivan
5,39)

“A ova su opisana da trajno vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, te da vjerujući imate život po
njemu. (Ivan 20,31)

Najvažniji razlog zbog kojega bismo trebali vjerovati Svetom Pismu je činjenica da je ono puno
slika koje nam otkrivaju Isusa Krista i daju nam sigurnost vječnoga života. Gledamo li u Bibliji na
Isusa, sve više ćemo se mijenjati i postajati mu sličniji (2. Korinćanima 3,18). A to je zapravo pravi
cilj i pravi smisao Svetoga Pisma.

To će Vam postajati sve jasnije ako proučite lekcije od broja 3 do broja 6. Počnite, dakle, otkrivati
pisanu i živu Riječ jer je Bog želi uporabiti da postanemo što sličniji Isusu.
Pitanja uz temu

Zaokružite jesu li sljedeće izjave točne ili netočne. Broj pokazuje odlomak u kojemu se nalazi
odgovor.

1. Prije nego što je došao grijeh na našu zemlju, Bog je govorio s Adamom i Evom licem u lice.

Lozinka

Točno

Nakon što je grijeh došao na svijet, Bog je ljudima govorio kroz proroke.

Nakon što je grijeh došao na svijet, Bog je ljudima govorio kroz proroke.

Točno

Netočno

2. Božja poruka sadržana je u knjizi koju nazivamo Biblija.

Točno

Netočno

Božji Duh nadahnuo je proroke kada su pisali biblijske knjige.

Točno
 Netočno

Samo neki dijelovi Biblije su nadahnuta Božja Riječ.

Točno

Netočno

Snaga Biblije postaje sve manja što je ona starija.

Točno

Netočno

3. Biblija je pisana između 200. i 1500. godine poslije Krista.

Točno

Netočno

Jedinstvenost Biblije je dokaz da je Bog nadahnuo sve njezine pisce.

Točno

Netočno

4. Povijesni navodi Biblije nisu ispravni.

Točno
 Netočno

Ispunjena biblijska proročanstva dokazuju ispravnost Biblije.

Točno

Netočno

Ponovno pričitajte odlomak br. 5 i označite četiri točne izjave.

Ponovno pričitajte odlomak br. 5 i označite četiri točne izjave.

Da bismo razumjeli Bibliju, moramo je pažljivo proučavati.

Uspoređujući sva biblijska izvješća o nekoj temi, možemo doći do odmjerenoga stava.

Kroz Bibliju Bog govori nama.

Ako proučavamo Bibliju uz molitvu, ona može postati naša zaštita od grijeha i iskušenja.

Trebamo slijediti svoja uvjerenja, čak i kada proturječe Bibliji.

Razmislite: Biblija mijenja naš život iz temelja jer nam Isus poklanja sreću, utjehu, vodstvo,
izbavljenje i vječni život. Želite li i Vi proučavajući Bibliju otkriti novi život?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Jednoga je dana Jim pitao nekoga ateista je li se nekada barem na trenutak bavio mišlju da Bog
ipak možda postoji.

“Svakako!” odgovorio je ateist na Jimovo iznenađenje.

“Prije mnogo godina, kada se rodilo naše prvo dijete, skoro sam postao vjernik. Kada sam vidio
to sićušno, ali već savršeno stvorenje u krevetiću, kada sam promatrao refleksno micanje sićušnih
prstića i kada sam vidio sjaj u malenim očima, mjesecima sam bio u napasti da odbacim svoj
ateizam. Pogled na to malo dijete gotovo me uvjerio da Bog ipak mora postojati.”

1. Svaki dizajn ima svoga dizajnera

Dizajn ljudskoga tijela zahtijeva postojanje dizajnera. Jeste li ikada razmišljali što sve obuhvaća
jednostavan proces gledanja? Znanstvenici nam kažu da je najzahtjevnija kamera u usporedbi s
visokoosjetljivom funkcijom rožnice i leće samo dječja igračka. Sićušni štapići i valjčići unutar oka
pretvaraju svjetlost u elektrokemijske impulse. To se događa kroz takve procese koje ne može
oponašati ni najopremljeniji laboratorij. Moždane stanice pretvaraju te električne impulse u čudo
gledanja – što ni jedno računalo visoke tehnologije nije u stanju ni približno postići. Radni
procesi, kemija, informacije, tehnika – sva ova područja djeluju zajedno čim otvorimo oči.

Stoga je Charles Darwin jednom spomenuo da ga pomisao na oko i pitanje kako je ono možda
nastalo prirodnim odabirom čini zbunjenim. Razlog tome je što se ljudsko oko nije moglo razvijati
kroz duga vremenska razdoblja jer ako je nepotpuno, onda je sasvim beskorisno. Leća koja
sakuplja svjetlost bila bi bez mrežnice, koja svjetlost prihvaća i pretvara u elektrokemijske
impulse, potpuno beskorisna. A oboje ne bi uopće imalo smisla bez živaca koji sve signale šalju
dalje do mozga.

Sposobnost gledanja zahtijeva složeni sustav organa koji su međusobno ovisni i savršeno
posloženi. Jednako je tako i s cijelim našim tijelom. Pluća i srce, živci i mišići ispunjavaju neopisivo
složene zadatke koji su opet povezani s drugim, isto tako složenim zadatcima. Stoga nije čudo da
psalmist dolazi do zaključka da ljudsko tijelo jasno svjedoči o veličanstvenome Tvorcu.

“Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si
poznavao.” (Psalam 139,14)

Ne moramo ići daleko da bismo pronašli Božja djela. Naše vlastito tijelo ukazuje nam na
beskrajno mudrog dizajnera.

Kada biste deset kovanica označili brojevima od 1 do 10, stavili ih u džep i snažno promiješali,
kolika bi bila vjerojatnost da ćete opet izvaditi iz džepa kovanice točnim redoslijedom od 1 do
10? Prema svim zakonima matematike imali biste vjerojatnost 1: 10 milijardi da izvučete
kovanice točnim redoslijedom od 1 do 10.

Kakva je onda bila vjerojatnost da su se želudac, mozak, srce, pluća, arterije i vene, bubrezi, oči,
uši i zubi, hormoni i krvna zrnca svi razvili istovremeno i baš u istom trenutku počeli
funkcionirati?

Stoga najsmislenije objašnjenje za stvaranje ljudskoga tijela glasi:

“I reče Bog: ‘Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična da bude gospodar ribama morskim,
pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!’ Na svoju sliku
stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Postanak 1,26.27)

Prvi čovjek i prva žena nisu bili slučajno tu. Biblija potvrđuje da nas je Bog stvorio na svoju sliku.
On je najdjelotvornija inteligencija koja nas je osmislila i pozvala u život.

2. Sve stvoreno ima svoga stvoritelja

Dokaz za postojanje Boga ne nalazimo samo gledajući složenost našega tijela, nego također i u
veličini neba. Ostavite jednom iza sebe svjetla grada i pođite na selo. Pogledajte gore u nebo.
Onaj mliječni oblak između zvijezda koji nazivamo Mliječna staza je zapravo galaksija, vlastiti
svijet s milijardama sjajnih sunaca koji su slični našem Suncu. Naše Sunce je sa svojim planetima
također dio Mliječne staze.

Pogledajte samo Andromedu. Pogled kroz teleskop ne pokazuje samo ovalnu maglu, nego prije
svega jednu spiralnu galaksiju koja se, kao i naša Mliječna staza, sastoji od milijuna divovskih
sunaca. Andromeda je pri tome samo jedna od stotinu milijardi galaksija koje možemo
promatrati divovskim teleskopom.

Astronomi nam kažu da se neke od tih galaksija kreću nezamislivom brzinom, a to se sve događa
u savršenome skladu. Sve to kretanje odvija se usklađeno. Svi ti Sunčevi sustavi ostaju donekle
neprestano na istoj putanji.

Zato ne čudi što psalmist dolazi do zaključka da i zvijezde dokazuju postojanje veličanstvenoga
Stvoritelja:

“Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to
objavljuje, a noć noći glas predaje.” (Psalam 19,1-3)

Do kojega zaključka dolazimo kada promatramo cjelokupnu složenost i ogromnu veličinu

svemira?.

“On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu.” (Kološanima 1,17)

Sve što je stvoreno dokazuje: “Bog je planirao! Bog je stvorio!” Počevši od savršenoga sklada
između protona i elektrona u jednome atomu, sve do putanja planeta koji kruže oko Sunca,
neprestano susrećemo dokaze o veličanstvenome planu kojega je osmislio veličanstveni Mislilac
– Bog, najveći Izumitelj i svemogući Stvoritelj.

Kada neki antropolog u pustinji Novoga Meksika pronađe trouglasti izbrušeni kamen, brižno
istražuje ono što je pronašao. Ako pri tome otkrije da je za oštrenje toga kamena uporabljeno
dlijeto, iz toga može zaključiti da je to djelo nekoga sjevernoameričkoga Indijanca. Vjerojatno će
čak pokušati odrediti vrijeme nastanka tog vrha strijele i utvrditi koje je indijansko pleme
koristilo te vrhove.

Niti jedan antropolog koji nešto vrijedi neće ni otprilike pretpostaviti da su takvi vrhovi nastali
sasvim slučajno. Nitko nam čak nikada nije ni pokušao objasniti da su te predmete izoštrili vjetar,
voda ili pak munje. Daleko je očitije da su to napravili ljudi.

Posve je drugačije kada znanstvenici iskopaju fosile. Ti dokazi nekadašnjega života dovode ih do
potpuno drugačijih zaključaka. Oni u tome ne vide djelovanje nekoga stvoritelja, nego polaze od
toga da su ta bića nastala slijepim silama prirode i potom se razvila na prirodan način.

Čak i oni fosili koji se mogu pronaći u najdubljim slojevima zemlje dokazuju postojanje živih bića
koja su bila puno složenija od svakoga vrha strijele. Zbog čega onda ne izvući logičan zaključak da
je i njih netko stvorio? Biblija nam nudi logičan odgovor na pitanje podrijetla.

“U početku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak 1,1)

U ovim jednostavnim riječima U početku stvori Bog pronalazimo odgovor o tajni života. Prva
“rečenica vjere” koja je zapisana u Bibliji glasi: Bog postoji. A taj prvi redak Biblije izvještava nas o
Njegovome veličanstvenom djelu stvaranja. Dobitnik Nobelove nagrade i fizičar dr. Arthur
Compton napisao je u komentaru za ovaj biblijski redak: “Za mene osobno vjera počinje time da
si osvijestim da je cijeli svemir, a također i čovjeka, stvorila vrhunska inteligencija.

Meni to nije teško vjerovati budući da se ne može poreći da svaki plan pretpostavlja inteligenciju.
Savršeno uređen svemir potvrđuje istinitost najslavnije izjave: U početku stvori Bog.

Mnogi veliki umovi našega vremena vjeruju u Boga. Knjiga “Behind the Unknown” koju je izdao
John Clover Monsma (New York; G. P. Putnams Söhne) sadrži ukupno 26 poglavlja. Svako od tih
poglavlja napisao je znanstvenik koji je specijalist u svojoj struci, ali i vjerni kršćanin. A svaki od
autora naglašava istu temeljnu istinu: Bog postoji.

U jednoj jedinoj rečenici U početku stvori Bog nalazimo temelj sveukupnoga života. Biblija ne
pokušava dokazati Boga, nego u najvećoj jasnoći svjedoči o Njegovom postojanju. Postojanje
Boga dokazuje se time da ne postojimo samo mi, nego i stvari oko nas. Svako djelovanje ima
odgovarajući uzrok.
Budući da ovaj svijet funkcionira prema određenome planu, mora postojati i netko tko je to
planirao. Kako svemir funkcionira prema čvrstim matematičkim pravilima, to pretpostavlja
postojanje odgovarajućega “matematičara”. Sve stvari stvorilo je neko određeno biće, a to biće je
Bog.

Dr. Arthur Conklin, svojedobno biolog na sveučilištu Princeton, pisao je: “vjerojatnost da je
cjelokupni život nastao slučajno je otprilike tolika kolika je vjerojatnost da eksplozijom u jednoj
tiskari nastane kompletni leksikon.”

Znamo da ni jedan čovjek ne može ni iz čega stvoriti nešto. Možemo konstruirati stvari, staviti ih
u pogon, sastaviti ih ili se pobrinuti za to da funkcioniraju, ali uz svu našu mudrost još nikada nam
nije uspjelo stvoriti najmanju vlat trave, sićušnu žabicu ili najjednostavniji cvijet ni iz čega.

Tko je onda načinio sve te stvari? Tko ih je stvorio na početku? Tko ih je pokrenuo? Na to postoji
samo jedan zadovoljavajući odgovor – Bog. Sve oko nas izvikuje da je to bio Bog koji je planirao,
koji je stvorio i koji održava. Samo život – ili pravi izvor života – može život i stvoriti. Stoga jedini
uvjerljivi odgovor na pitanje o podrijetlu svemira, ovoga svijeta i svih ljudskih bića glasi: Bog.

3. Osobni odnos s Bogom

Bog koji je osmislio zvjezdano nebo i stvorio svemir želi sa svakim čovjekom stupiti u osobni
odnos. Svakome čovjeku je duboko u srce usadio znanje o svom postojanju. On je “svjetlo
istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka” (Ivan 1,9).

Biblija nas uvjerava da naš Stvoritelj teži za osobnim kontaktom s nama. Abraham je nazvan
“prijateljem Božjim” (Jakov 2,23). “Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što
čovjek govori s prijateljem” (Izlazak 33,11). A Isus je obećao svojim sljedbenicima: “Vi ste moji
prijatelji” (Ivan 15,14).

Ljudsko postojanje samo po sebi podupire misao o osobnom Bogu. Za sve nas vrijedi činjenica da
na ovoj Zemlji postojimo kao osobe. Mi sami smo osobe, kao što su i naši prijatelji osobe. Ta
činjenica osobnosti upravo zahtijeva postojanje osobnoga Boga. Ljudska bića ne mogu postojati
bez takvoga osobnoga Stvoritelja u pozadini. A budući da je svaka osoba pojedinac za sebe,
logično je zaključiti da Bog, koji je također osoba, snosi odgovornost za stvaranje tih osoba.
Prije otprilike 2.500 godina skupina grčkih filozofa raspravljala je o najkraćoj mogućoj definiciji
pojma čovjek. Platon je predložio: “Čovjek je dvonožna životinja.”

Jedan drugi filozof odmah je upozorio na ograničenost te definicije tako što je uhvatio pijetla,
digao ga u zrak i rekao: “Pogledajte, Platonov čovjek!”

Na to su svi zašutjeli na trenutak, dok jedan od tih velikih mislilaca nije uzviknuo: “Znam! Čovjek
je religiozna životinja!”

To je najkraće: čovječanstvo je neizlječivo religiozno. Svi osjećamo nužnost više sile. I svi, bilo da
smo ateisti ili vjernici, već smo se bavili mišlju o Bogu.

Svojom maštom i razumom razlikujemo se od životinja, ali prije svega svojom sposobnošću
razlikovanja dobrog i lošeg. Nijedna životinja nikada ne postavlja oltar za molitvu. Ali posvuda
gdje žive muškarci i žene, tu prakticiraju i bogoslužje. A duboko u ljudskome srcu sakrivena je
čežnja za molitvom, odnosno svijest o Bogu. U sve nas Bog je usadio čežnju za osobnim odnosom
s Njim. Ako odgovorimo na tu čežnju i pronađemo Boga, više ne sumnjamo u Njegovo
postojanje, već osjećamo da Ga trebamo.

Tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća milijuni ateista u bivšem SSSR-u okrenuli su se vjeri u
Boga.

Jedan sveučilišni profesor iz St. Petersburga koji se bavio područjem astronomije dao je izjavu
koja je svojevremeno oslikavala iskustvo mnogih bivših ateista:

“U svojim znanstvenim istraživanjima tragao sam za smislom života, ali nisam tamo našao ništa
čemu bih mogao vjerovati. Znanstvenici oko mene osjećaju isti vakuum. Kada sam za vrijeme
svoga rada u astronomiji pogledao u prostranstvo svemira i istovremeno opazio prazninu svoje
duše, osjetio sam da ipak mora postojati smisao života. Kada sam zatim dobio Bibliju i počeo
čitati, moj unutarnji vakuum se ispunio. Otkrio sam da sama Biblija predstavlja pouzdani izvor
povjerenja.
Prihvatio sam Isusa kao svog osobnog Spasitelja i na taj način našao istinski mir, utjehu i
unutarnje ispunjenje.”

Kršćanin vjeruje Bogu jer Ga je osobno susreo i jer je otkrio da samo On može ispuniti unutarnje
potrebe srca. Bog u kojega mi kršćani vjerujemo s najvećom radošću daruje nam novu
perspektivu, novu samovrijednost, novu motivaciju, nove planove i nove radosti. Bog nam ne
obećava život bez briga i sukoba, ali nam obećava da će nas voditi i dati nam snagu ako stupimo s
Njim u osobni odnos. Milijuni kršćana svjedoče da bi radije bili spremni odreći se svega, nego se
vratiti u život bez Boga.

To je najveće od svih čuda – da je svemogući Bog, koji je stvorio sva živa bića i koji održava
galaksije, istovremeno zainteresiran za osobni odnos sa svakim muškarcem i svakom ženom,
svakim dječakom i svakom djevojčicom. Već je i David bio oduševljen time kada je napisao:

“Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga
se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?” (Psalam 8,4.5)

Da, naš Stvoritelj “bavi se svakim od nas”. A Njegovo osobno zanimanje za svakoga od nas je tako
veliko kao da smo mi, ti i ja, jedina bića koja je stvorio.

Dakle, možemo vjerovati Bogu …

… zbog savršenog dizajna svega onoga što je stvorio oko nas.

… zbog čežnje za Bogom koja leži u nama samima i koja nam ne daje

mira tako dugo dok mir ne pronađemo u Njemu.

… jer taj Bog, ako Ga tražimo i nađemo, ispunjava sve naše potrebe.

Prema tome, potpuno je razumljivo poći od toga da se osobni Bog želi objaviti bićima koja je
stvorio, isto kao što svaki otac ima želju da ga njegova djeca upoznaju. A Bog nam se objavljuje u
Bibliji. (Lekcija br. 2 pokazat će da je Biblija knjiga dostojna povjerenja koju nam je darovao Bog,
naš Stvoritelj.)

4. Kakav bog je Bog?

U Bibliji nam Bog govori tko je On i kakav je te kakav je model koristio da bi stvorio muškarce i
žene.

“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.”
(Postanak 1,27)

Prema Bibliji smo stvoreni na sliku Božju. Zbog toga možemo imati osobni odnos s Njim. Naše
sposobnosti da osjećamo i razmišljamo, da se sjećamo, nadamo, odvagnemo i analiziramo, sve
dolaze od Njega.

Ako je Bog osoba, koja je Njegova najznačajnija osobina? “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je
Bog ljubav.” (1. Ivanova 4,8)

Odnos Boga prema ljudima proizlazi iz srca punog ljubavi. Sve što je ikada učinio i što će još
učiniti motivirano je nesebičnom, požrtvovnom ljubavlju.

5. Isus otkriva kakav je Bog

U Bibliji Bog više puta govori o sebi kao o ocu.

“Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio? Zašto smo onda jedan drugome
nevjerni te skvrnimo Savez svojih otaca?” (Malahija 2,10)
Neke slike očeva koje danas postoje su sve drugo, samo ne poželjne. Postoje očevi koji
zapostavljaju, očevi – ubojice, očevi koji zlostavljaju. Ali Bog je drugačiji. On je brižni, osjećajni
otac koji voli provoditi vrijeme sa svojim sinovima i kćerima i koji ih voli razveseliti.

A Bog, naš Otac koji je pun ljubavi, želio je učiniti puno više od samog objavljivanja kroz Sveto
Pismo. Znao je da će stvarna osoba koja živi na ovoj Zemlji ostaviti daleko dublji dojam nego
netko za koga smo samo čuli ili o kome smo samo čitali.

Zato je odlučio doći na naš svijet kao stvarna osoba.

Bog se spustio na našu razinu. On je postao kao mi te nam je mogao pokazati kako zaista
možemo živjeti i biti sretni. A mi smo mogli vidjeti kakav je Bog stvarno.

Na koji način je došao kao osoba na ovaj svijet?

“Budući na u njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni.”
(Kološanima 2,9)

U osobi Isusa Krista došao je Bog na našu Zemlju.

Jedan mali dječak i njegov stariji brat stajali su pred velikim portretom svoga oca koji je umro dok
je mlađi brat još bio beba. Mlađi brat je upitao: “Kaži mi kakav je bio tata?”

Stariji se brat svim silama trudio opisati oca mlađem bratu. Pričao je o njegovoj jakosti i njegovoj
ljubaznosti. Govorio je da su svi voljeli njegovog oca i da je prema majci uvijek postupao s puno
ljubavi.

Sve je ljude oko sebe znao razveseliti. No, usprkos svemu tome što je njegov brat ispričao, mali
dječak nije si mogao zamisliti pravu sliku svoga oca. Napokon je prekinuo svog brata i upitao:
“Reci mi,

“Henry! Je li tata bio kao ti?”

Stariji dječak oklijevao je nekoliko trenutaka, a onda odgovorio: “Pa, da! Naši prijatelji koji su tatu
najbolje poznavali, uvijek kažu da sam ja njegova živa slika. To kaže i mama.”

Pun radosti, mali se dječak okrenuo i rekao: “Sada znam točno kakav je bio moj tata. On je bio
upravo kao moj brat Henry.”

Isus je došao na naš svijet i bio Bog u ljudskome obličju. Isus je “Božji Sin” (Marko 15,39) – kroz
Njega je Bog postao vidljiv, On je učinio da čujemo Božje misli.

Isus sam je rekao:

“Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14,9).

Ako smo, dakle, vidjeli Isusa, vidjeli smo samoga Boga. I ako želimo znati kakav je Bog, onda nam
pogled na Isusa u Bibliji daje odgovor. Ako čitate izvještaje o Isusu u četiri Evanđelja, prve četiri
knjige Novoga Zavjeta, naći ćete veličanstveni portret našega Oca na nebu.

Grubi, samozadovoljni ribari napustili su svoje mreže da bi slijedili Isusa, a mala djeca okupljala
su se oko Njega da bi primila blagoslov. On je tješio očajne grješnike i razotkrio samodopadne
licemjere.

Ozdravljao je sve slijepe, uzete i gubave istom mirnoćom kao liječnik koji prepisuje svom
pacijentu neku tabletu protiv bolova.
Njegova kratka naredba Ušuti! umirila je silnu oluju kao kad bi se odjednom smirilo rasplakano
dijete. Svim svojim djelima Isus je pokazao da je Bog ljubav. On je izlazio u susret potrebama ljudi
onako kako to nitko do tada nije učinio niti će učiniti u budućnosti.

Ali najveličanstvenija objava Boga kroz Isusa Krista dogodila se na križu Golgote kad je umro za
nas.

Kakvu korist imamo od toga što je Isus tamo umro?

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj
vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16)

Isus nije umro samo zato da nam omogući bolji život ovdje na Zemlji, nego da nam daruje vječni
život. Isus je Božji “jedinorođeni Sin” – On je jedinstven. On je jedino biće koje je istovremeno
potpuno Bog i potpuno čovjek.

Stoljećima su ljudi težili Bogu, nadali Mu se i sanjali o Njemu. Vidjeli su Njegova djela na nebu i u
ljepoti prirode. Mnogi su razmišljali: “Kada bi Bog samo bio kao ovo ili ono!” Ali prekrasni
požrtvovni život Isusa Krista i Njegova smrt na križu objavili su Boga jasnije nego bilo što drugo.
Ljudi su mogli vidjeti i doživjeti kroz Njega Božje lice te saznati kakav je i što je Bog zaista – ljubav,
vječna, slavna ljubav.

I Vi možete otkriti Boga onako kako ga je objavio Isus – sada, u ovome trenutku. To otkriće dovest
će Vas do osobnoga priznanja: “Oče, volim te!”

<p>1. Pročitajte još jednom prvo poglavlje i označite dvije točne izjave:</p>

Čuda ljudskoga tijela upućuju na vrhunskog dizajnera.

Čuda ljudskoga tijela dokazuju postojanje Stvoritelja

Ljudsko tijelo je rezultat evolucije koja je trajala milijunima godina.

Kod sljedećih izjava označite što je točno, a što netočno. Broj označava poglavlje u kojem se
nalazi odgovor.

<p><a href=”#2″>2.</a> Zvjezdano nebo je djelo Božje ruke.</p>

Točno

Netočno

<p>Svemir je rezultat slučajne eksplozije.</p>

Točno

Netočno

<p>Bog je dizajner i stvoritelj svemira.</p>

Točno

Netočno

<p>Mnogi znanstvenici današnjice vjeruju u Boga.</p>

Točno

Netočno

<p><a href=”#3″>3.</a> Bog želi imati osobni odnos s nama</p>

 Točno

Netočno

<p><a href=”#4″>4.</a> Bog je stvorio ljude na svoju sliku.</p>

Točno

Netočno

<p>Božji temeljni cilj bio je stvaranje poniznih slugu.</p>

Točno

Netočno

<p><a href=”#5″>5.</a> Bog je brižni Otac pun ljubavi.</p>

Točno

Netočno

<p>Bog je došao kao čovjek na naš svijet.</p>

Točno

Netočno

<p>Isus je bio samo čovjek, ali ne i Bog.</p>

 Točno

Netočno

<p>Isus je bio Bog u vidljivom obličju.</p>

Točno

Netočno

<p>Isus je umro da bi nama dao vječni život.</p>

Točno

Netočno

Razmislite: Je li Vam ova lekcija pomogla da Boga bolje razumijete i vjerujete u Njega?

<p>Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:</p>

Lekcije Obavijesti O kursu

Njegovo su truplo pronašli pokraj pomoćnog skloništa na jednom udaljenom otoku usred
Atlantika. Bezimeni mornar je imao uz sebe dnevnik u kojem je opisao četiri mjeseca svoje muke.

Kao kaznu za nepoznati zločin, nizozemska flota iskrcala ga je na stijeni imenom “Stijena Kristova
uznesenja”.

Uskoro je bio prisiljen piti krv kornjača da bi bar malo utažio žeđ. Njegovi tjelesni bolovi bili su
strašni, ali mnogo više mučila ga je puno veća bol: njegova prevelika krivnja. Između ostalog,
napisao je sljedeće potresne riječi: “Koje boli moraju iskusiti oni jadni smrtnici koji napuštaju put
pravednosti i time povećavaju broj izgubljenih.”

Najveću osamljenost osjećao je ovaj mornar na udaljenom otoku zbog svoje odvojenosti od
Boga. Ta odvojenost bila je ono što više nije mogao podnositi.

Mi ljudi moramo se boriti s takvom osamljenošću u srcu od onoga trenutka kada su se Adam i
Eva sakrili pred Bogom među stablima u Edenskome vrtu, odnosno nakon što su jeli zabranjeno
voće (Postanak 3,8).

Novi neobični osjećaji srama, krivnje i straha prisilili su prvi ljudski par da se sakrije kada ih je Bog
zvao. Na nesreću, ovi su nam osjećaji jako poznati.

Gdje leži uzrok našega odvajanja od Boga?

“… nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo
zastrli, i on vas više ne sluša.” (Izaija 59,2)

Grijeh rađa prepreke, on nas odvaja od Boga. Ali veliki ponor koji odvaja grješne ljude od
njihovoga svetoga Boga nije Božje djelo. Bog nije pobjegao od Adama i Eve – Adam i Eva su
pobjegli pred Bogom.

1. Zadovoljena je naša potajna glad

Prije nego je grijeh sve pokvario, Adam i Eva su u Edenskome vrtu uživali u osobnom kontaktu sa
svojim Stvoriteljem. No, nažalost, povjerovali su Sotoninim lažima da će postati mudri kao Bog.
Tako su razorili savez povjerenja koji ih je povezivao s Njim. Njihov grijeh doveo je do otuđenja –
otuđenja koje je uskoro zahvatilo cijelu obitelj i razorilo je (Postanak 3,15-4,8). Odvajanje od
Boga dovelo je zaista do smrti jer je “plaća za grijeh smrt” (Rimljanima 6,23).

Nakon što su bili istjerani iz Edenskoga vrta, Adam i Eva su osjetili koliko je život bio teži nego
prije. Roditi djecu i obrađivati zemlju stajalo je krvi, znoja i suza. Ali još mnogo teže od toga bila je
praznina srca koja ih je tištila. Nakon što je njihov osobni odnos bio uništen, postali su skloni svim
vrstama tajnih požuda, neispunjenih čežnji i bolnih snova. Nalikovali su onom mornaru koji je bio
protjeran na usamljeni otok, jer i njihova tragedija je bila u tome da su od sada bili u beskrajnoj
osamljenosti koju je prouzročio grijeh.

Od tada cijelo čovječanstvo živi pod strašnim opterećenjem:

“Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt
prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše.” (Rimljanima 5,12)

Od prve pobune Adama i Eve “svi” (cijelo čovječanstvo) žive prema tom grješnom uzoru i na
kraju padaju kao žrtve smrti, konačne kazne za grijeh.

Otkada smo zbog grijeha izgubili svoj odnos s Bogom, svi osjećamo veliku glad u srcu, čežnju za
onom vrstom sigurnosti i spokoja koju nam jedino On može dati. Često pokušavamo utažiti tu
glad makar privremeno: kupnjom u nekom trgovačkom centru, besmislenom utrkom za
priznanjem u svom zanimanju ili bar “samo” krstarenjem na Karibima. Ponekad pokušavamo
alkoholom, drogama ili seksom u kojem ne biramo partnera.

Svi ti besmisleni pokušaji i neispunjeni snovi su naposljetku samo simptomi velike osamljenosti
koju donosi život bez Boga. A protiv toga nema lijeka, osim ako ne pronađemo Njegovu ljubav.

Koja je jedina mogućnost da se utaži glad ljudskoga srca?

“Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo
vječno.” (Psalam 16,11)
Pravo zadovoljstvo možemo iskusiti ako napustimo pusti otok, ako premostimo ponor između
nas i Boga te na kraju budemo u stanju doći u Njegovu blizinu.

2. Most nad ponorom

Onoga dana kad su mu Adam i Eva okrenuli leđa, Bog je osjećao duboku bol.

Još i danas pati zbog ljudskih tragedija i muka. On je spreman učiniti sve da bi zadovoljio naše
potajne čežnje i izliječio naše duševne rane.

Nije se zadovoljio samo time da suosjećajno gleda preko ponora grijeha i smrti koji nas dijele od
Njega. Odlučio je sagraditi most.

Kako je sam Bog postao most nad ponorom?

“Sigurna je riječ i zaslužuje punu vjeru: Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike. Od njih sam
prvi ja.” (1. Timoteju 1,15)

Isus se založio cijelim svojim tijelom. On je sâm sebe dao kao žrtvu za grijeh i platio svojim
životom. A svi koji pod križem traže oproštaj smiju Njegov život potpune pravednosti uzeti kao
svoje pravo. Kristov križ premošćuje ponor između naših neispunjenih čežnji i mira i radosti koje
nam jedino Bog može pokloniti. On povezuje zemlju grijeha i života bez nade sa zemljom koja
nam nudi život u izobilju.

Zašto je Isus bio spreman doći na ovaj svijet?

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj
vjeruje, već da ima život vječni. Jer Bog nije poslao svog Sina na svijet da sudi svijet, nego da se
svijet spasi po njemu.” (Ivan 3,16.17)
Time što je došao na našu zemlju, Isus je učinio vidljivom suprotnost između Božjeg i Sotoninog
carstva. Njegov život, Njegova smrt i uskrsnuće su omogućili da grješnici budu spašeni i grijesi
oprošteni, bez da ih se podcjenjuje.

Time je cijelom svemiru ponuđena upečatljiva slika pravog Isusovog karaktera i karaktera
Njegovog protivnika.

Most koji je Isus stvorio svojim polomljenim, krvavim tijelom oslobađa muškarce i žene iz zamke
grijeha. Ljubav natkriva ponor i omogućuje pristup vječnom životu svima koji svoje povjerenje
stave u svog Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.

3. Sedam bitnih činjenica o Isusu

Ovih sedam činjenica ne vrijedi niti za jednog drugog čovjeka koji je koračao ovom zemljom.

1) Isus je sišao s neba na zemlju.

Kako je Isus opisan?

“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog
silni, Otac vječni, Knez mironosni.” (Izaija 9,5)

Premda je Isusa rodila majka (Matej 1,22.23), On je Bog – Bog u ljudskom obličju.

“Isus im odvrati: ‘Zaista, zaista, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.’” (Ivan 8,58)

Isus je objavio svijetu: “Ja jesam” onaj koji postoji sam od sebe. Ja sam postojao od vječnosti i
postojat ću zauvijek.
Dwight L. Moody, Billy Graham 19. stoljeća, rekao je jednom o Isusovom utjelovljenju: “Za Njega
bi bila već velika žrtva da su Ga polegnuli u srebrnu zipku, da Ga je hranio Božji anđeo te da su
Ga hranili zlatnom žlicom. Ali Stvoritelj neba i zemlje došao je na ovaj svijet, uzeo ljudsku prirodu
i rodio se kao dijete siromašnih roditelja pod teškim okolnostima koje si samo možemo
zamišljati.”

Zašto je Isus došao na ovaj svijet?

Anđeo je rekao Josipu:

“Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.” (Matej
1,21)

Isus, Stvoritelj svemira (Ivan 1,1-3.14), bio je spreman doći na naš svijet da bi nas spasio od
grijeha i smrti. Već i samo Njegovo ime je obećanje koje osposobljava krhko ljudsko biće da
pronađe istinsku sreću i vječni život.

2) Isus je živio bezgrješnim životom

“Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz
nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika
koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi),
samo što nije sagriješio.” (Hebrejima 4,14.15)

Isus je živio među nama kao “normalan čovjek” od krvi i mesa, ali je uvijek činio ono što je pravo.
Bog se nije ograničio samo na pokušaj da nas pukim riječima oslobodi od ropstva grijeha; Njegov
jači argument bio je život koji je Isus vodio ovdje na zemlji. Nijedna propovijed ne bi mogla tako
živo prikazati život bez grijeha kao što nam je On to pokazao proživljavajući sve probleme i
teškoće čovjeka, a da pri tome nije pogriješio.

Sotona, veliki Isusov protivnik, se trudio tijekom cijeloga života našega Spasitelja navesti Ga na
grijeh. Kada je Isus nakon svog krštenja, a prije početka svoje javne službe, postio u judejskoj
pustinji, Sotona je izvršio svoj najlicemjerniji napad na Isusov integritet (Matej 4,1-11).

Za vrijeme duge noći u Getsemanskom vrtu prije raspeća, teret iskušenja dosegnuo je takav
intenzitet da se Isus doslovno znojio krvavim znojem (Luka 22,44).

Nitko osim Njega nije se nikada morao suočiti s tako intenzivnim i dugotrajnim napadom zla. Ali
Isus je ostao čvrst, bez obzira što Mu je Sotona pripremio – “na njemu se nije našla krivica”. Isus
je proživio ljudske probleme i iskušenja. On razumije naše borbe i teškoće. On može suosjećati s
našim slabostima (Hebrejima 4,15).

Zašto je bilo nužno da Isus živi bezgrješnim životom?

“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo
pravednošću Božjom.” (2. Korinćanima 5,21)

Ovaj tekst možemo i ovako preoblikovati: “Bog je učinio Isusa, koji je bio bez grijeha, grijehom
umjesto nas; a umjesto našeg grješnog života Isus nam daje svoj bezgrješni život da bismo kroz
njega bili bez grijeha.”

Isus se odupro kušnji i živio bezgrješnim životom s jasnim ciljem da nama dâ taj život umjesto
našeg vlastitog grješnog života.

Na taj način grješnici postaju pravednici – samo Isusovim zaslugama bivaju opravdani pred
svetim Bogom.

3) Isus je umro da bi izbrisao grijeh

Koliko je ljudi sagriješilo?

 “… jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.” (Rimljanima 3,23)

Što je plaća za grijeh?

“… jer je plaća grijeha smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu
našemu.” (Rimljanima 6,23)

Svi smo sagriješili i time zaslužili vječnu smrt – konačnu plaću za grijeh. Ali Isus je “postao
grijehom umjesto nas” (2. Korinćanima 5,21), On je umro umjesto nas i time platio svojim
životom za nas. Njegova smrt je dar. Samim tim “to je nezasluženi Božji dar … vječni život u Isusu
Kristu, našem Gospodinu” (Rimljanima 6,23).

29. srpnja 1941. zapovjednik koncentracijskog logora Ausschwitz osudio je desetoricu

zarobljenika na smrt. To je bila kazna za bijeg nekog drugog zarobljenika. Na zbornom mjestu
izdvojili su desetoricu muškaraca. Jedan od njih je zajecao: “Moja žena! Moja djeca!” Iznenada se
probio naprijed jedan stariji čovjek, pater Maximilian Kolbe, vjerni kršćanin kojem je bilo jako
stalo da i u paklu Ausschwitza pokaže Božju ljubav. “Gospodine zapovjedniče, smijem li stati na
njegovo mjesto?” upitao je Kolbe. SS-ovac je bio zabezeknut, a onda je poslao Kolbea i ostalu
devetoricu do bloka br. 13.

U tom vlažnom podrumskom prostoru bez prozora muškarci su trebali polako umirati od gladi.
Sljedećih dana moglo se čuti kako Kolbe moli i pjeva. On je tješio svoje prijatelje i hrabrio ih dok
su jedan za drugim umirali na njegovim rukama. Oko dva tjedna kasnije Kolbea su ubili injekcijom
fenola. Osuđeni Gajowniczek je preživio logor i umro tek 1995.

Pater Kolbe je bio ljubazan i spreman pomoći bez obzira na strašne okolnosti. A onda je još bio
spreman dobrovoljno umrijeti za stranca u nevolji. Takva ljubav je gotovo neshvatljiva. Isus je dao
svoj nevini život i darovao nam time ono što uopće nismo zaslužili.

Zašto je Isus umro?

 “Dakako, teško se umire za pravednika, a za dobročinitelja možda bi se tko i usudio umrijeti. Ali
Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.”
(Rimljanima 5,7.8)

“Sutradan Ivan vidje Isusa gdje dolazi k njemu te reče: Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh
svijeta!’” (Ivan 1,29)

4) Isus je uskrsnuo od mrtvih

Smrću na križu Isusov život još dugo nije bio završen. On nije mogao biti mrtav, a istovremeno
naš Spasitelj. On je i danas u našem svijetu potpuno aktivan.

“A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima.
Tada i oni koji u Kristu umriješe, izginuše.” (1. Korinćanima 15,17.18)

Mohammed i Buddha su predstavili svijetu neke velike filozofske istine. Oni su utjecali na
milijune života, ali oni ne mogu dati život jer počivaju u grobovima.

Budući da je Isus treći dan nakon svoje smrti ustao iz groba (Luka 23 i 24), može nam dati
sigurnost:

“Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama, a on stavi na me svoju desnicu i reče mi:
‘Nemoj se bojati! Ja sam Prvi i Poslednji, Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke
vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja.’” (Otkrivenje 1,17.18)

Isus je pobijedio smrt. To je dokazao kada je napustio svoj grob.

Koje obećanje nam je dao uskrsnuli Krist?

 “Još malo, i svijet me neće više vidjeti, a vi ćete me ponovno vidjeti, jer ja živim i jer ćete i vi
živjeti.” (Ivan 14,19)

Isus je živ! Onaj koji se pojavio nakon smrti i objavio: “Ja sam živ!”, može i nama pokloniti vječni
život. Ako Ga pozovemo, živjet će u našim srcima (Otkrivenje 3,20).

Je li uskrsnuli Krist i danas tu da se zauzme za naše probleme?

“Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.
(Matej 28,20)

Muškarci i žene cijeloga svijeta doživjeli su da ih je Isus oslobodio najtežih ovisnosti i najdubljih
emocionalnih trauma. Cijelo mnoštvo takvih svjedoka potvrđuje moć uskrsloga Isusa.

Jedan od prijašnjih dopisnika našega tečaja napisao je na listu papira sljedeće riječi zahvale: “Bio
sam alkoholičar. Jednog dana, kada sam izišao iz bara, vidio sam u slivniku dopisnicu za vaš tečaj.
Podigao sam je, ispunio i na taj način saznao prvi put nešto o Isusu. Već na početku tečaja predao
sam svoje srce Bogu i izgubio svaku želju za alkoholom.”

Isus je preuzeo vodstvo u životu ovoga čovjeka i poklonio mu snagu da prevlada svoju ovisnost.
Jedna nova sila preuzela je njegov život i ona je bila jača od njegovih starih strasti. Budući da je
Isus uskrsli Spasitelj, On može spasiti sve koji dođu k Njemu i mole pomoć.

5) Isus je uzišao na nebo

Neko vrijeme nakon uskrsnuća Isus se vratio Ocu.

“Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim.” (Djela
apostolska 1,9)

Koje obećanje je Isus dao svojim sljedbenicima neposredno prije uznesenja na nebo?

“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo
stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te
vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3)

6) Isus služi kao nebeski svećenik

Isusu je jako stalo do toga da nas pripremi za vječni život. Njegov dolazak, život, smrt, uskrsnuće i
povratak na nebo trebaju svim ljudima učiniti spasenje dostupnim. Sljedeće biblijske riječi jasno
opisuju koji je Njegov cilj za nas:

“Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tome da
smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu
podvrgnuti ropstvu strahom od smrti. Jer, doista, ne pomaže anđelima, već ‘pomaže
Abrahamovu potomstvu’. Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki
svećenik milostiv (prema ljudima) i vjeran odnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga)
naroda. Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji.” (Hebrejima
2,14-18)

Prema ovom tekstu Isus je došao na naš svijet zbog akcije spašavanja:

– da oslobodi ljude ropstva grijeha

– da ljude pomiri s Bogom tako što će nas zastupati kao naš milostivi i

vjerni veliki svećenik

– da ukloni uzrok grijeha, patnje i smrti time što je pobijedio Sotonu.

Kao naš svećenik i zagovornik Isus neprestano stoji pred Ocem. Isti Isus koji je blagoslivljao djecu,
koji je oslobodio ženu uhvaćenu u preljubu i koji je oprostio umirućem razbojniku, djeluje sada
na nebu za naše dobro.

On može “pomoći onima koji dolaze u napast”.

7) Isus će ponovno doći

Koje obećanje je Isus dao prije nego se vratio na nebo?

“Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam
ja.” (Ivan 14,3)

Kada Isus ponovno dođe, oslobodit će nas zauvijek grijeha, bolesti, tragedija i smrti koje su već
predugo mučile ovaj planet. On će nas pozvati u novi svijet vječne sreće gdje ćemo zauvijek
živjeti u Božjoj prisutnosti.

Lekcije 7 do 10 će detaljno razjasniti što će se dogoditi kada Isus ponovno dođe.

Isus

… je došao kao čovjek u ljudskom obličju.

… je živio bezgrješnim životom.

… je umro za naše grijehe.

… je uskrsnuo da bi nas spasio smrti.

… se vratio na nebo da bi nama pripremio domovinu na nebu.

… služi dan za danom kao veliki svećenik.

… će uskoro ponovno doći da nas uzme k sebi da bismo

zauvijek bili s Njim.

4. Neumorna ljubav

Na Tajvanu postoji priča o dogovorenom vjenčanju između U Longa i mlade žene imenom Zlatni
cvijet. Kada je U Long nakon vjenčanja podignuo veo svoje nevjeste, bio je šokiran i ljut. Njezino
je lice bilo unakaženo ožiljcima od boginja.

Od tada se U Long trudio maknuti što dalje s puta svoje žene. Ona je činila sve što je znala da bi
ga usrećila i marljivo je radila kod kuće, uvijek u nadi da će je jednom ipak prihvatiti. No on je,
bez obzira na svu njezinu naklonost, ostao hladan i nezainteresiran. Zlatni cvijet je živjela kao
udovica.

Nakon 12 godina prividnog braka U Long je postupno izgubio vid na oba oka. Stručnjak mu je
rekao da će u dogledno vrijeme potpuno oslijepiti ako se ne izvrši presađivanje rožnice. Ali ta
operacija bila je jako skupa, a i lista čekanja bila je duga.

Zlatni cvijet je počela navečer više raditi i izrađivati slamnate šešire da bi dodatno zaradila.
Jednoga dana obavijestili su U Longa da imaju za njega rožnicu čovjeka koji je imao nesreću.
Odmah je otišao u bolnicu da bi se izvršila operacija.

Nakon što je ozdravio, odlučio se preko volje sastati sa ženom da joj zahvali za financiranje
operacije. Kada je podigao njezinu spuštenu glavu da bi ga pogledala, jedva je došao do zraka.
Gledala ga je bezizražajnim praznim očima jer više nije imala rožnicu. Svladan osjećajima, kliznuo
je pred nju na tlo i zajecao. A onda, nakon svih tih godina, prošaptao je po prvi put njezino ime:

Zlatni cvijet!

Isus čezne za osobnim kontaktom s onima koji su tako dugo bili ravnodušni prema Njemu. On
čezne da napokon prošapćemo Njegovo ime, ime svog Spasitelja. On je bio spreman žrtvovati ne
samo svoje oči, nego cijelo svoje tijelo da bi nam dokazao svoju beskonačnu ljubav. Njegova
ljubav je tako velika da je “Isus došao na svijet spasiti grješnike” (1. Timoteju 1,15).

Isus je svojom velikom žrtvom načinio most koji nadvisuje svu našu ravnodušnost i otuđenje.
Jeste li otkrili da Vas osobno želi privući u svoje ruke preko tog ponora? Hoćete li odgovoriti na
taj poziv?

Onda se pomolite:

Isuse, volim te. Hvala Ti za tvoju neopisivu žrtvu. Dođi u moje srce i spasi me sada – spasi me
cijelog, spasi me potpuno, spasi me za sva vremena.

Pitanja uz temu

Pročitajte navedena poglavlja i označite nakon toga odgovarajuće izjave.

1. i 2. Grijeh je prouzročio odvajanje od Boga.

 Smrt je došla na ovaj svijet kao posljedica grijeha.

Glad koju je prouzročio grijeh u našem srcu možemo utažiti tako da tražimo Božju prisutnost u
našem životu.

Isus je došao na ovaj svijet da bi platio cijenu za naše grijehe, da bi premostio ponor između
nas i Boga i poklonio nam vječni život.

Pročitajte još jednom treće poglavlje i označite izjave koje ispravno dopunjuju započetu rečenicu.

3. Isus je došao na ovaj svijet…

… kao Bog koji postoji od vječnosti s namjerom da nas spasi od naših grijeha.

… kao Stvoritelj bez ikakvih obaveza, budući da nas je ionako stvorio.

Isus je živio na svijetu…

… kao jedan od nas, ali bezgrješnim načinom života.

… savršenim životom, premda ga je Sotona želio navesti na grijeh.

Isus je umro za grijehe…

… svih ljudi na ovoj zemlji.

… samo za grijehe dobrih ljudi.

Isus je treći dan ustao iz groba…

… isto tako kao Buddha i Mohammed.

 … i zbog toga nas može spasiti od smrti i dati nam vječni život.

Isus je uzašao na nebo….

… da bi nama pripremio mjesto.

… i nikada Ga više nećemo vidjeti.

Isus će uskoro doći; trenutno služi svaki dan kao naš veliki svećenik…

… da bi nas oslobodio ropstva grijeha.

… tako što žrtvuje životinje da bi nas na taj način oslobodio grijeha.

Razmislite: Isus je mnogo toga učinio za nas i čini još uvijek. Odgovorite na to tako što ćete Ga
moliti da Vam oprosti grijehe i dođe u Vaše srce.

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Kada nam polaznici tečaja napišu pismo poput ovoga, radni dan pretvara nam se u blagdan:
“Puno ste postigli kod ljudi koje sam ja davno prije otpisao kao nepouzdane gubitnike, a nažalost,
ni ja nisam puno bolji.”
Pisma poput ovoga od jednog našeg polaznika tečaja čine nas sretnima na našem poslu.

“Vi ste puno učinili za nekolicinu ljudi koje sam ja otpisao kao nevjerne gubitnike (među njima
sam ja).

Mom prijatelju ste pomogli da se oslobodi droga, jedna prijateljica je našla izlaz iz besmisla svog
vlastitog života (bila je samoprozvana ateistkinja i još ponosna na to). Iako ja sam nisam bio
ateist, nisam imao pojma kako se komunicira s Bogom i nikada ne bih došao do spoznaje da je to
moguće samo preko Isusa Krista. Sada sam Ga našao i nikada u cijelom svom životu nisam bio
toliko sretan. Velika hvala!”

Ovi mladi ljudi su našli jedini put do druge prilike u životu – Isusa! Došli su do važnoga otkrića da
je strašno biti izgubljen, ali da je prekrasan doživljaj biti oslobođen.

U čemu se sastoji jedino rješenje za čovjeka uhvaćenog u zamku grijeha?

“Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako, u
prvom redu, Židovu tako Grku.” (Rimljanima 1,16)

Evanđelje je spasonosna sila za grješne ljude koji se potpuno uzdaju u Isusa i Njemu povjeravaju
svoj život. Gore spomenuti ljudi su prihvatili Isusa Krista time što su Mu poklonili puno
povjerenje i obećali vjernost. Božja sila, sila Evanđelja, oblikuje sada njihov život i oni se raduju
stalno rastućem prijateljstvu s Isusom.

1. Što znači biti izgubljen?

Isto kao što postoje dva oblika života – duhovni i tjelesni, tako postoje i dva oblika smrti –
duhovna i tjelesna smrt. Čovjek može biti tjelesno živ, dakle hodati naokolo, obavljati svoje
poslove i uživati u životu, a u isto vrijeme biti mrtav, duhovno mrtav.

“(S Kristom oživi) i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli
prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu
među nevjernicima.” (Efežanima 2,1.2)

Sotona tjera duhovno mrtvu osobu u silaznu spiralu grijeha i neposlušnosti.

Ali prekrasna istina Evanđelja glasi: Bog ljubi čovjeka koji je na putu za propast.

On ga ljubi dok je čovjek mrtav u grijehu i potpuno odvojen od Boga i nudi mu besplatno
oslobođenje iz neizdrživog položaja.

“Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili
mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni! – s njim nas i uskrisi i s njim postavi na
nebesima, u Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti
dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to
je dar Božji! To ne dolazi od djelâ, da se tko ne bi hvalisao.” (Efežanima 2,4-9)

Bog nas je ljubio dok još nismo imali ništa što bi bilo vrijedno ljubavi. Njegova milost stvara u
nama duhovno uskrsnuće za novi život u Kristu. Mi se ne možemo promijeniti, ali Bog nas može
promijeniti.

2. Od čega trebamo biti spašeni?

Ako želimo prihvatiti oslobođenje koje nam nudi Krist, važno je da najprije spoznamo svoju
nevolju.

1) Trebamo biti spašeni od grijeha Koliko ljudi je sagriješilo?

” … jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave …” (Rimljanima 3,23)

Recimo to sasvim otvoreno: nitko ne živi po načelima koje je prihvatio kao svoja. Roditelji mogu
pod stresom “poludjeti” i emocionalno povrijediti svoje dijete. Vozač se uzrujava zbog ponašanja
drugoga vozača i skoro skrivljuje prometnu nezgodu. Studentica je sitničava i zlobna te širi loše
glasine o svojoj prijateljici. Poslovni čovjek “zaboravi” pravovremeno prijaviti porez. “Svi su
sagriješili” – to je stanje čovječanstva.

Kako Biblija definira pojam “grijeha”?

“Svaka je nepravednost grijeh, ali postoji grijeh koji nije smrtonosan.” (1. Ivanova 5,17)

Trebamo biti oslobođeni svih nezdravih običaja, navika i ovisnosti. Tome pripada laž, ljutnja,
ovisnost o novcu, ogorčenost i slično. Pod pojmom nepravednost Biblija podrazumijeva svaki
prijestup božanskog moralnog zakona sažetog u Deset Božjih zapovijedi koje možemo pročitati u
Izlasku 20. poglavlje.

“Tko god počinja grijeh, krši zakon; grijeh je kršenje zakona.” (1. Ivanova 3,4)

Stoga trebamo biti spašeni od grijeha. Grijeh je kršenje zakona.

2) Trebamo biti spašeni iz svoga prekinutog odnosa s Bogom.

“Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo, nego su opačine
vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega.” (Izaija 59,1.2)

Neoprošteni grijeh razara naš odnos s Bogom, izvorom života. Bez povjerenja ne postoji dobar
odnos između nas i Njega. Stoga je Isus govorio o grijehu nevjere (vidi Ivan 16,9).

Krist je došao na svijet da opet uspostavi povjerenje prema Bogu koje je Sotona razorio.

3) Trebamo biti oslobođeni vječne smrti , posljedice grijeha.

 “Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt
prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše. (Rimljanima 5,12)

Ovdje Biblija govori o vječnoj smrti iz koje nema uskrsnuća.

4) Trebamo biti oslobođeni od grješnoga i nesretnoga života .

Za grješnika je život slijepa ulica jer život u grijehu ostavlja u njegovoj duši samo jednu veliku i
bolnu prazninu.

5) Trebamo biti spašeni od grješnoga svijeta .

Trebamo biti spašeni od svijeta punog grijeha i njegovih posljedica, kao što su bijeda, depresija,
usamljenost, rat, bolest, zlo i smrt.

3. Tko nas može spasiti?

1) Isus nas može osloboditi grijeha.

“Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih.” (Matej
1,21)

Neki Hindus je jednom rekao svom kršćanskom prijatelju: “U hinduizmu sam našao mnogo toga
što ne postoji u kršćanstvu, ali u kršćanstvu ima nešto što ne postoji u hinduizmu, a to je
Otkupitelj.”

Kršćanstvo je jedina svjetska religija u kojoj postoji Otkupitelj.

2) Isus može ponovno uspostaviti naš slomljeni odnos s Bogom.

Jedna od slika kojom Bog opisuje naš odnos s Njim je slika svadbe. Apostol Pavao je pisao
kršćanima u Korintu:

“Da, ljubomoran sam na vas božanskom ljubomorom, jer sve učinih da vas zaručim s jednim
zaručnikom: da vas privedem Kristu kao čistu djevicu.” (2. Korinćanima 11,2)

Jednoj drugoj zajednici je napisao:

“Sjećajte se da ste u ono vrijeme bez Krista bili otuđeni od izraelskoga građanstva, bez dijela u
Savezima obećanja, bez nade i bez Boga u ovom svijetu! Ali sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoć
bili ‘daleko’ postadoste ‘blizu’ krvlju Kristovom.” (Efežanima 2,12.13)

Čovjek koji dođe Kristu doživljava istu radost koju ima mladi par za vrijeme zaruka i braka. Tko
svoj život povjeri Kristu, zapravo započinje odnos koji će trajati cijeli život.

Isus je ustvari najbolji “bračni drug”; On nas ljubi i želi da naša najbolja strana dođe do izražaja.
“Kroz Kristovu krv” je izbrisan naš prošli život grijeha.

On nas sada prihvaća iz trenutka u trenutak.

On nam daje vlast nad grijehom te nam poklanja svoj savršeni život. Istovremeno naša ljubav
prema Njemu potiče nas da živimo onako kako je ispravno. Jedno znamo: ako ikada padnemo,
On će biti tu da nas podigne.

3) Isus nas može osloboditi vječne smrti , posljedice grijeha.

“… jer je plaća grijeha smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu
našemu.” (Rimljanima 6,23)

Svi smo mi osuđeni na smrt jer smo prestupili Božji zakon. Isus nas može spasiti vječne smrti i
darovati vječni život. Kako i zašto?

“Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za
nas.” (Rimljanima 5,8)

Isus je umro za nas jer nas je beskrajno ljubio. Time što je bio spreman umrijeti umjesto nas, On
je svakome od nas omogućio potpuni oprost od grijeha. On je prošao kroz svu strahotu
odvojenosti od Boga da je mi ne bismo morali prolaziti. Budući da je On za nas umro i pretrpio
sve posljedica grijeha, Bog može oprostiti grješniku i prihvatiti ga, a da ne podcijeni grijeh.

4) Isus nas može osloboditi grješnoga i nesretnoga života .

Bog nije za nas predvidio samo oproštenje, nego i iscjeljenje i novi život. On nam ne kaže da će
nas osloboditi u grijehu, nego od grijeha.

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo.” (2.
Korinćanima 5,17)

Isto kao što lav sam ne može odlučiti postati janje (Rim 7,18), isto se tako i mi ne možemo spasiti
od grijeha ili promijeniti vlastitom snagom svoju prirodu.

Grijeh je jači od snage naše volje.

Krist nas može “preko svoga Duha učiniti psihički jakima” (Efežanima 3,16).

On radi na tome da naše razarajuće navike nadomjesti crtama svoga karaktera: ljubavlju, mirom,
radošću, ljubaznošću i samokontrolom (Galaćanima 5,22.23).

Krist živi svoj život kroz nas. Naročito se voli brinuti za najbeznadnije slučajeve među nama.

Harold Hughes je napustio svaku nadu da će se ikada promijeniti. Neprestano je pokušavao

prekinuti s pićem. Predobro je znao da je borba sa čašom za njegovu ženu i dvije kćeri značila
desetogodišnji put kroz pakao.

Stoga je jednog hladnog jutra legao u kadu punu vode i stavio si cijev pištolja u usta. No prije
nego što je potegnuo okidač, odlučio se još jednom posavjetovati s Bogom. Njegova molitva je
bila dugi vrisak u pomoć kroz suze.

Bog je stupio u akciju. Harold Hughes je predao svoj život Isusu Kristu te pronašao duhovnu
snagu da se odupre svojoj ovisnosti.

Prestao je s alkoholom te postao ljubazan suprug, otac i senator SAD-a. Tex Watson je toliko
propao od droga i dekadentnog života da uopće nije primjećivao da mu je potrebna promjena.
Nakon što se priključio “obitelji” Charlesa Mansona, sudjelovao je, između ostalog, u brutalnom
ubojstvu otkrijmo smisao života Sharona Tatea koje je uzdrmalo cijelu Sjevernu Ameriku. U
zatvoru se ponašao isto tako nasilnički i nepostojano kao i vani – sve dok nije počeo čitati Novi
Zavjet.

Susret s Isusom Kristom doveo ga je do spoznaje: “Moji vlastiti zločini bili su dio jednog puno
većeg zločina. Počeo sam shvaćati da je čak i za jednu krivnju, koja je bila jednako velika kao
moja, već plaćena otkupnina … Počeo sam razumijevati da je moć Božje ljubavi jača od smrti i
razaranja. Njegova snaga me počela liječiti vrlo konkretno, a ne u prenesenom načenju.”

Danas su novinari koji posjećuju Texa u zatvoru svaki put duboko začuđeni. Hladnokrvni ubojica
širom otvorenih očiju više ne postoji. Na njegovom mjestu je srdačan i suosjećajan čovjek koji s
drugim zatvorenicima proučava Bibliju te im pomaže da nađu mir u Kristu. Tex Watson iskusio je
najjaču silu promjene na svijetu.
5) Isus nas može spasiti od grješnoga svijeta .

Sljedeće četiri lekcije iscrpno pojašnjavaju kako će nas Isus spasiti od grješnoga svijeta.

4. Tri jednostavna koraka koji spašavaju

Prvi korak: Zamolite Isusa Krista da se pozabavi grijehom iz Vašega života .

Čime možemo pridonijeti da se odvojimo od vlastitoga grješnoga života?

“Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi.” (Djela 3,19)

Kako da čovjek dođe do obraćenja?

“Ili prezireš njegovu obilnu dobrotu, iščekivanje i strpljivost, a ne znaš da dobrota Božja hoće
da te vodi k obraćenju?” (Rimljanima 2,4)

“… sad se radujem; ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što vas je ta žalost
dovela k obraćenju. Vi ste se ražalostili po promisli i volji Božjoj, tako da od nas ne pretrpite
nikakve štete.” (2. Korinćanima 7,9)

Obratiti se znači biti žalostan zbog svoga grijeha i od njega se odvojiti, čitaj: prekinuti sa starim
navikama, praksom i ponašanjem. Obraćenje ne znači žalost zbog kazne koja nas očekuje, nego
je to naš odgovor na Božju dobrotu koja je Isusa potaknula da umre za naše grijehe.

Odbijamo grijeh jer on vrijeđa Boga.

“Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” (Izreke
28,13)
Što da još učini grješnik koji se kaje?

“… vrati zalog, plati oteto, i stane živjeti po zakonima života, ne čineći bezakonja – živjet će,
neće umrijeti!” (Ezekiel 33,15)

Pravo obraćenje od grijeha ne podrazumijeva samo odustajanje od grijeha, nego obuhvaća i

spremnost da se isprave pogrješke iz prošlosti.

U čemu se sastoji Božji udio kada se radi o prekidu s našim starim grješnim životom?

“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od
svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)

“Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vođu i Spasitelja, da dadne Izraelu obraćenje i
oproštenje grijeha.” (Djela 5,31)

Sposobnost da se čovjek može obratiti je zaista Božji dar (Djela 5,31). Samo On sâm nas može
potaknuti na pravo kajanje.

Ako pozitivno odgovorimo, ljubazni Spasitelj će nam oprostiti naše grijehe, izbrisati ih te prema
svojoj Riječi baciti u morske dubine, a nas očistiti od svakoga grijeha.

Nijedan grijeh nije toliko strašan da ga ne bi mogao oprostiti Spasitelj koji je umro za nas na križu.
Čovjek koji ima potpuno povjerenje u Isusa treba Ga samo za to zamoliti.

Zaista je nevjerojatna činjenica da su naši grijesi pridonijeli tome da su čavli morali proći kroz
Kristove ruke i stopala. Na vrlo stvaran način i mi smo pridonijeli razapinjanju Spasitelja na križ.
Nikada nemojmo zaboraviti da je Isus podnio križ “jer je znao koja radost ga poslije toga očekuje
“. (Hebrejima 12,2)

Bio je spreman platiti najvišu cijenu za naše otkupljenje. Daleko više nego što si možemo zamisliti
stalo Mu je do toga da prihvatimo Njegov dar pomirenja i oprosta.

Neki mladić koji je pobjegao od kuće saznao je da mu je majka na umoru. Ova vijest ga je ispunila
velikom boli zbog njihovog prekinutog odnosa. Požurio se kući, ušao u majčinu sobu i bacio se na
njezin krevet. Sa suzama u očima molio ju je da mu oprosti. Ona ga je privinula k sebi i rekla:
“Dragi sine, već odavno bih ti oprostila da si me samo molio za to.”

Ako ste otišli daleko od Boga ili ako Ga još niste upoznali, onda pomislite na to koliko je Vašem
nebeskom Ocu stalo do toga da Vam može poželjeti dobrodošlicu u svome domu. On je od svoje
ljubavi učinio zorni prikaz na dramatičan način odigran na brdu zvanom Golgota. Ništa Isus nije
više želio nego da Vi prihvatite Njegovu ponudu oprosta i milosti. On Vas ljubi. On je za Vas umro.
Svakoga je trenutka spreman oprostiti Vam.

Stoga odgovorite na Njegovu milostivu ponudu za obraćenje. Priznajte svoje grijehe. Imajte
povjerenja u to da će Vam Bog oprostiti, On će to zaista učiniti.

Pri tome nemojte imati samo povjerenja u osjećaje, nego u jasne izjave Svetoga Pisma.

Drugi korak: Prihvatite novi život kroz Isusa Krista Vaš udio u prihvaćanju tog novog života kroz
Krista sastoji se u tome da vjerujete da Vas je zaista spasio. Prihvatite bez zadrške činjenicu da
Vam je oprošteno i da ste očišćeni, da je Krist uklonio Vaš stari te da Vam je darovao potpuno
novi i promijenjeni život.

“A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime.”
(Ivan 1,12)

Kao dijete Božje imate “pravo” dobiti novi život od Isusa. Kao što smo već utvrdili, Vi to ne
možete postići vlastitom snagom – to je dar Vašega Oca na nebu! Da bi uklonio naše sumnje i
nesigurnosti, Isus nam je dao čvrsto obećanje. Ako ipak imate borbu sa sumnjom, onda se sjetite
čovjeka koji je usred teške krize povikao Kristu: “Vjerujem! Ali pomozi mojoj nevjeri!” (Marko
9,24)

Usmjerite i Vi cijelo svoje povjerenje na Isusa. Pri tome nije važno koliko je velika Vaša vjera,
bitno je samo da imate povjerenje u Isusa.

U čemu se sastoji Božji udio u novome životu za nas?

“Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.” (Ivan
3,3)

Prema Isusovim riječima, grješnik koji priznaje grijehe i koji moli za oprost zapravo je već rođen u
novi život. Ova promjena je dramatična kao rođenje djeteta, ona je zapravo čudo koje je Bog
učinio.

Koja unutarnja promjena se dogodila u čovjeku koji je prihvatio novi život u Kristu?

“Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat
ću vam srce od mesa.” (Ezekiel 36, 26)

Isus mijenja naše srce, naše osjećaje i naše ponašanje te stanuje “u nama” (Kološanima 1,27).
Ovaj novi život nije samo zgodna duhovna zamisao; on je puno više nego pozitivno mišljenje;
naime, to je jasna nepromjenjiva činjenica.

Novorođenje je uskrsnuće iz duhovne smrti u potpuno novi život (Efežanima 5,14).

Harold Hughes i Tex Watson su samo dva primjera za to kako Isus može čovjeku dati prekrasnu
drugu priliku.
KAKO DOBITI NOVI ŽIVOT U KRISTU?

1) Vjerujemo Mu i prihvaćamo Ga za svog Gospodina i Spasitelja.

2) Izgrađujemo odnos s Njim. (Redovito vrijeme za molitvu i proučavanje Biblije je od životne

važnosti.)

3) Putem svoga Duha Isus radi u nama da naše loše navike zamijeni svojim vrlinama.

Treći korak: Živite svaki dan za Isusa.

Kršćanskome životu pripada svakodnevno odricanje od vlastitog egoizma i istovremeno

intenzivniji osobni odnos s Kristom, našim dragim prijateljem. Rast ćemo u tom novom životu
ako produbljujemo prijateljstvo s Njim.

To će biti moguće ako provodimo dragocjeno vrijeme s Njim i ako njegujemo iskrenu i otvorenu
komunikaciju.

Bog nam nudi pet božanskih načina za naš duhovni rast: proučavanje Biblije, molitvu,
razmišljanje u tišini, zajednicu s drugim kršćanima, prenošenje vlastitog iskustva drugima (lekcije
od 14 do 20 nude nekoliko praktičnih prijedloga za ispunjeni kršćanski život).

Živjeti u Kristu ne znači da ćemo postati savršeni sveci. Ponekad ćemo padati i griješiti.

Čak i kada to činimo, smijemo iskoristiti Isusovu spremnost za oprost i nastaviti svoj put s Njim.

Naš život je usmjeren prema jednom određenom cilju i pri svakom koraku na tom putu u svom
srcu možemo biti sigurni da je On uz nas (Hebrejima 7,25; Juda 24). Isus nam nudi još dva dara
koji su za naš duhovni rast od bitnoga značaja – osjećaj sigurnosti jer nas ljubi i čežnju za
napredovanjem u proučavanju nadahnute Riječi.

5. Radost druge prilike

Tijekom svoje značajne karijere kao senator SAD-a Harold Hughes primio je mnogobrojna
priznanja. Njemu najvažnije priznanje dobio je neposredno nakon svog obraćenja Kristu. Jedne
večeri je sjedio sam u dnevnoj sobi i proučavao Bibliju kad mu je netko blago dodirnuo lakat.
Okrenuo se i vidio svoje dvije kćeri kako mirno stoje pokraj njega u pidžamama.

Dugo ih je gledao. Koliko su se izmijenile! Bilo mu je jasno da je puno propustio kao otac zbog
svoje borbe s alkoholom.

Onda je Carol, mlađa kći, rekla: “Tata, došle smo ti dati poljubac za laku noć.” U očevim očima su
se pojavile suze. Već je prošlo puno vremena otkako ih je zadnji put zagrlio. U prekrasnim bistrim
dječjim očima više nije vidio strah.

Njihov se otac vratio kući.

Isus Krist zaista poklanja ljudima drugu priliku. On se zauzima za beznadne slučajeve i omogućava
im novi početak (Rim 6,23). Spasitelj čezne za tim da se svatko od nas konačno “vrati kući”. Jeste
li prihvatili Isusov poziv pun ljubavi?

Prihvaćanje Božjega oprosta i obnove koju nudi je lako kao zagrliti dijete. Dođite i Vi do tog
prekrasnog otkrića.

Moramo samo doći Isusu, On će nas spasiti.

Ako Isusa još uvijek niste prihvatili za svog osobnog Spasitelja, možete to učiniti u ovom trenutku
time što ćete izgovoriti sljedeću molitvu:
Dragi Oče, žalostan sam zbog svog starog života u grijehu. Hvala Ti što si poslao svog Sina na
svijet da umre umjesto mene. Isuse, molim Te, oprosti moje grijehe, dođi u moj život i, molim Te,
spasi me. Želim drugu priliku za svoj život – želim biti nanovo rođen.

Želim svakodnevno imati zajednicu s Tobom. Hvala Ti što to čudo činiš u meni. U Isusovo ime.
Amen.

Pitanja uz temu

Pročitajte navedene tvrdnje te označite sve ispravne navode.

1. Čovjek može…

… biti tjelesno živ, ali duhovno mrtav u grijehu.

… biti duhovno mrtav, ali preko vjere u Budu opet oživjeti.

2. Možemo biti spašeni…

… po vjeri u Krista, koja je dar Božji.

… od grijeha koji je suprotan Božjem zakonu.

… od vječne smrti, kazne za grijeh, time što ćemo činiti dobra djela.

3. Isus nas spašava od naših grijeha…

… te ponovno uspostavlja naš odnos s Bogom.

… i oslobađa nas od vječne smrti, “plaće“ za grijeh.

 … i poklanja nam iscjeljenje i potpuno novi život.

… jer svojom jakom voljom možemo pobijediti grijeh.

… time što nas pretvara u nove ljude.

4. Naš udio pri našem spasenju je u…

… pokajanju i traženju oprosta od Boga.

… priznanju i odustajanju od staroga grješnoga života.

… velikom trudu da postanemo dobri.

… tome da pogrješke iz prošlosti ispravimo koliko je moguće.

5. Božji udio pri našem spasenju je u tome da nam On nudi…

… dar pokajanja i oprosta grijeha.

… spasenje, čak i onda ako Ga za to uopće nismo molili.

… da nam je Bog oprostio, da nas čisti od grijeha i da nam poklanja novi život.

… da taj novi život možemo postići sami.

Božji udio pri održanju novoga života se sastoji u tome…

… da u nama čini čudo novoga rođenja, poklanja nam novo srce, živi u nama i mijenja naše
ponašanje.

… da nas svojom milošću nadvlada te nas na taj način prisili da budemo dobri.

Razmislite: Krist svakome od nas nudi priliku da se spasimo i očuvamo novi život. Jeste li već
pronašli novi život u Kristu? Ako niste, jeste li spremni Isusa zamoliti da Vam sada pokloni novi
život?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Dr. Patricia i David Mrazek su kao liječnici tijekom svog života vidjeli mnogo patnje. Specijalisti
pedijatri u Izraelskom nacionalnom centru za imunologiju i bolesti dišnih puteva svakodnevno se
susreću s bolesnom djecom.

Neprestano ih iznova zadivljuje činjenica da se neka djeca vrlo brzo oporave, a drugima je
potrebno dugo vrijeme liječenja. Neka djeca, nažalost, i umiru. Zašto je tome tako? Zašto neko
dijete iz sloma postaje ovisno o drogi, dok drugo dijete iz istih prilika pohađa fakultet? Zašto
jedno dijete izloženo nasilju tijekom svoga odrastanja i sâmo kasnije postaje nasilnik, dok drugo
dijete isto tako izloženo nasilju kasnije postaje dobar roditelj?

Mrazekovi su pokrenuli iscrpno istraživanje da bi dobili odgovor na ovo pitanje. Tijekom svoga
rada utvrdili su da sva djeca s traumatskom prošlošću, a koja su uspjela kasnije kao odrasli ljudi
izgraditi normalan život, imaju jednu zajedničku crtu karaktera.

U čemu je njihova tajna?

Odgovor glasi: svi imaju optimističan stav prema životu i nadu da će postići cilj. Nada je ta koja
čini razliku među djecom koja uspijevaju od one koja ne uspijevaju. Više nego bilo što drugo,
nada nam pomaže da se nosimo s nevoljama svakodnevice kad se podižu ispred nas kao planine.
No, kako da pronađemo nadu i što da gradimo na njoj? Naš svijet se čini pregrubim za lijepe
mjehuriće nade. Svaki put kada mislimo da smo uspjeli, nešto nas spusti na tlo neumoljivih
činjenica.

1986. godine nas je zadivio uspjeh Space-Shuttle misije. Činilo se da će nam tehnologija otvoriti
vrata budućnosti za nove uspjehe bez granica. Onda smo na televiziji vidjeli kako je Challenger
pred našim očima eksplodirao.

1989. godine smo svi bili sretni zbog završetka hladnog rata. Činilo se otkrijmo budućnost da je
novi svjetski poredak mira i sklada bio na dohvat ruke. Ubrzo je međutim Saddam Hussein poslao
svoje tenkove preko granice, a u bivšoj Jugoslaviji i u nekadašnjem Sovjetskom Savezu izbili su
stari sukobi među narodima i uzrokovali krvoproliće.

Ljudi hitno trebaju nadu. Nada je, nažalost, roba koja na današnjem svjetskom tržištu
jednostavno ne postoji. Ako, međutim, promatramo scenarij svijeta iz perspektive biblijskih
proročanstava, onda stvari izgledaju potpuno drugačije.

Ova lekcija se bavi značajnim proročanstvom koje je već mnoge ispunilo živom nadom.
Proročanstvo iz Daniela 2 pokazuje možda više nego bilo koje drugo da Bog upravlja tijekom
povijesti i da budućnost drži u svojim rukama.

1. Zadivljujuće proročanstvo

Nešto oko 500 g. prije Isusa Krista, Bog je pomoću proroka Daniela omogućio svijetu da pogleda
u budućnost. Pokazao nam je tijek svjetske povijesti od Danielovih dana do danas. Proročanstvo
se nalazi u drugom poglavlju Knjige proroka Daniela. Ono proizlazi iz sna koji je usnio babilonski
kralj Nabukodonozor, otprilike prije 2500 godina. San je duboko potresao kralja, no uz najbolju
volju nije si mogao objasniti što bi san mogao značiti. Nakon što su svi babilonski mudraci
pokušali bezuspješno rekonstruirati i protumačiti san, na scenu stupa Daniel, mladi hebrejski
izagnanik koji tvrdi da ima Bog na nebu koji može razotkriti sve tajne.

Licem u lice s kraljem, Daniel potpuno mirno izjavljuje: “Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip,
golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata,
prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza,
dijelom od gline. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u
kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i
zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u
kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.” (Daniel 2,31-35)

Na prvi pogled ovaj san ima malo zajedničkoga s našom nadom. Sjećanje na Babilon je odavno
izblijedilo. Naš svijet je zaokupljen borbom protiv terorizma. Ostanite i dalje vezani na svojim
sjedalima jer ćemo sada proći velikom brzinom kroz tisućljeća povijesti, a za upravljačem našega
vremeplova bit će sam Svevišnji.

2. Objašnjenje proročanstva

Daniel je kralju Nabukodonozoru točno objasnio što mu je u snu bilo prikazano. Kralja se to
veoma dojmilo. Zatim je prorok Daniel nastavio: “To bijaše sanja; a njezino ćemo značenje reći
pred kraljem.” (Daniel 2,36)

Glava od zlata

Koja svjetska sila je, prema Danielu, simbolizirana glavom od zlata:

“Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu, – i u čije je
ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske, i postavio te
gospodarom nad svim time – ti si glava od zlata.” (Daniel 2,37.38)

Kratko rečeno, Daniel kaže vladaru najmoćnijega kraljevstva onoga doba:

“Nabukodonozore, tvoj san je poruka od Boga. Tvoje kraljevstvo je prikazano zlatnom glavom.”

Zlatna glava kipa je vjerodostojan opis staroga Babilona. Povjesničari opisuju Babilon kao “zlatno
kraljevstvo zlatnoga doba.” Ovo je kraljevstvo imalo veći stupanj blagostanja i moći od bilo kojeg
drugog prije njega. Babilon je vladao tadašnjim svijetom do 539. godine prije Krista.
Grudi i ruke od srebra

Babilon se Nabukodonozoru činio kao da će zauvijek opstati. Tako nije razmišljao samo on, nego
je to bilo općeprihvaćeno gledište. Što se sljedeće trebalo dogoditi prema proročanstvu?

“Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga …” (Daniel 2,39)

Božansko predviđanje se ispunilo kada je perzijski general Kir 539. Godine Nabukodonozorovo
kraljevstvo pretvorio u ruševine. Grudi i ruke kipa od srebra predstavljaju, dakle, Medo-Perziju,
drugo kraljevstvo kojim su upravljali Perzijanci.

Trbuh i bokovi od mjedi

Koje kraljevstvo oslikava ovaj dio zadivljujućega kipa?

“… Pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom.” (Daniel 2,39)

Trbuh i bokovi od mjedi su grčko kraljevstvo koje je pobijedilo Perzijance u bitci kod Arbela 331.
godine prije Krista. Pobjedom Aleksandra Makedonskog nad Medijcima i Perzijancima Grčka je
postala treće svjetsko kraljevstvo koje je vladalo tadašnjim svijetom do 168. godine prije Krista.

Noge od željeza

Što je trebalo slijediti nakon Grčke?

“A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo
koje razbija, skršit će i razbit će sva ona kraljevstva.” (Daniel 2,40)
Nakon smrti Aleksandra Makedonskog njegovo je kraljevstvo oslabilo te se raspalo na četiri
međusobno sukobljena kraljevstva njegovih nasljednika (dijadosa). U bitci kod Pydne 168. godine
prije Krista Grčka je poražena od Rimljana. Bog sada koristi željezo i noge ogromnog kipa da bi
prikazao četvrto svjetsko kraljevstvo.

Kada se rodio Isus Krist prije 2000 godina, svijetom je vladao car August (Luka 2,1). Krist i apostoli
su živjeli u doba željeznih nogu. Edward Gibbon, engleski povjesničar iz 18. st., imao je bez
sumnje na umu Danielovo proročanstvo kada je napisao: “Vojska (rimske) Republike velikom
Radi se o vašoj budućnosti je brzinom prodirala sve do Eufrata, Dunava, Rajne i Atlantskog
oceana. Tu i tamo bi izgubila pokoju bitku, ali je uvijek dobila rat; a likove od zlata, srebra i
bronce koji su služili za to da predstave neka druga kraljevstva, rimska željezna monarhija je
razarala korak po korak.” (Edward Gibbon: Povijest uspona i pada Rimskog carstva)

Razmislimo sada malo o tom proročanstvu s ljudskoga gledišta. Kako je Daniel, Židov iz doba
Babilona, mogao imati bilo kakvu predodžbu o tome koja kraljevstva će se izmjenjivati jedno za
drugim kroz stoljeća u budućnosti?

Nama je izrazito teško predvidjeti kako će se odvijati stvari na burzi samo tjedan dana unaprijed.
Ali ipak, Babilon je zamijenila Medo-Perzija, zatim Grčka i Rim, baš onako kako je to prorok
prorekao. Ima li Bog kontrolu nad budućnošću?

Možemo li imati nadu na temelju Njegovog velikog plana? Daniel 2 odgovara na ovo pitanje
jednim jasnim – DA!

No, to nije sve.

Stopala i nožni prsti od željeza i gline

Hoće li nakon Rima doći peta svjetska sila?

“Stopala, koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će
nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. Prsti stopala,
dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko.” (Daniel
2,41.42)

Prorok ne najavljuje peto svjetsko kraljevstvo, nego podjelu Rimskoga carstva. Rim se imao
raspasti na deset kraljevstava, baš onako kako to simboliziraju stopala i nožni prsti kipa. Je li se to
zaista tako i dogodilo?

Sasvim sigurno. Tijekom 4. i 5. st. poslije Krista germanski su osvajači preplavili raspadajuće
Rimsko carstvo, dok su razni ustanci i pobune slijedile jedna za drugom. Napokon je deset
germanskih plemena osvojilo najveći dio Zapadnog rimskog carstva i unutar teritorija zapadne
Europe nastalo je deset neovisnih naroda. Prsti na nogama stoje, dakle, za europske narode
našega doba.

Deset prstiju na nogama

Deset glavnih plemena je proizašlo iz Zapadnog rimskog carstva:

Anglosasi (Engleska)

Franci (Francuska)

Alemani (Njemačka)

Lombardi (Italija)

Istočni Goti (kasnije nestali)

Zapadni Goti (Španjolska)

Burgundi (Švicarska)

Vandali (Sjeverna Afrika, kasnije nestali)

Svevi (Portugal)

Heruli (nakon nekoliko stoljeća nestali)

Proročanstvo se ispunilo doslovno. Ponovno se tijek povijesti poklapa s onim što je Bog unaprijed
najavio. Sedam od deset naroda koji su proizašli iz podijeljenog Zapadnog rimskog carstva još i
danas postoje na zemljopisnoj karti Europe te su, dakle, na neki način povezani s Danielovim
proročanstvom.

3. Naše doba u biblijskim proročanstvima

Govori li Danielovo proročanstvo nešto o naporima da se ujedine europski narodi pod

zajedničkim vodstvom?

“A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće
držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.” (Daniel 2,43)

Moćni ljudi su u prošlosti često pokušavali ujediniti Europu, no svaki put bezuspješno. “Narodi se
neće držati zajedno” je jasna izjava proročanstva. Drugim riječima, Francuska, Velika Britanija,
Njemačka, Portugal, Italija i Švicarska nikada se neće ujediniti u veliku svjetsku silu i “neće se
držati zajedno”.

Nakon mnogo stoljeća različitih nacionalnih pokreta, dramatika Danielovog proročanstva se jedva
može sagledati jer je najavljivala odlučujući preokret tijekom povijesti. Do pada Zapadnog
rimskog carstva svijetom su vladale svjetske sile. To seže unatrag sve do Egipta i Asirije. Nakon
pada Rima, svijet se raspao na mnoge nacionalne države i to se održalo do danas.
Isus je, dakle, bio u pravu kada je rekao: “Pismo se ne može uništiti” (Ivan 10, 35). Još je i
pojasnio:

“Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći.” (Matej 24,35)

1400 godina svjetske povijesti je pokazalo da niti jedna sila, niti jedan savez mnogih zemalja nije
u stanju poništiti biblijsko proročanstvo koje kaže da će narodi ostati mješavina “koja se neće
držati zajedno”. Doduše, nikada nije nedostajalo pokušaja. Mnogi ljudi velikoga vojnoga znanja
dali su sve od sebe da ujedine Europu. Napoleon Bonaparte se tom cilju približio više nego bilo
tko drugi. Na početku svoje karijere se hvalio: “Za pet godina ću biti gospodar ovoga svijeta”. Vrlo
je jasno odredio svoj cilj: “Osvojiti Rusiju, Europu, svijet.”

Neko se vrijeme činilo da je njegova vojska nepobjediva. Osvajao je zemlju za zemljom. Ali
tijekom napada na Moskvu bio je iznenađen vrlo ranim početkom ruske zime koja je zaustavila
napredovanje francuskih trupa. Ruske jedinice su potukle Napoleonovu vojsku. Zašto je tako
malo prije cilja doživio neuspjeh?

Jer je Bog rekao: “Narodi će se miješati, ali se neće držati zajedno.” Napoleon je u svoje doba
imao najbolju vojsku u Europi, ali za Božju riječ ona nije predstavljala nikakav izazov. Kada je
pobjegao s bojnoga polja kod Waterlooa, uzviknuo je: “Svemoćni Bog je prejak za mene!”

Njemački car Wilhelm II. i Adolf Hitler stvorili su također najmoćniju vojsku svoga doba. No, niti
jedan nije uspio cijelu Europu podvrći svojoj vlasti. Zašto?

Jer Božja riječ kaže: “Narodi će se miješati, ali se neće držati zajedno.”

Čak i diktatori koji su uspjeli “zaluditi” čitave narode svojim fanatizmom nisu bili u mogućnosti
izmijeniti Danielovo proročanstvo. Rezultati dvaju svjetskih ratova potvrđuju činjenicu da Bog
drži budućnost u svojoj ruci; Bog ima zadnju riječ. Ovo znanje nam je dovoljno da nam osigura
nadu i unutarnji mir te da se ojačamo u vjeri da Bog ima plan i za naš život.
4. Pogled u budućnost

Samo je jedan dio Danielovih proročanstava ostao neispunjen. Koje značenje ima kamen iz
redaka 34 i 35 koji kip pogađa u stopala te ga ruši, a sam postaje ogromno brdo koje konačno
ispunjava cijeli svijet?

“U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći
na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka – kao
što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka, te smrvio željezo, mjed, glinu,
srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj
pouzdano.” (Daniel 2,44.45)

“Ovi kraljevi” mogu biti samo oni vladari koji su simbolizirani stopalima i nožnim prstima kipa –
političari moderne Europe. Takav zaključak je neizbježan. Izjava “u danima ovih kraljeva” odnosi
se jednoznačno na sadašnjost. Naš suvremeni svijet stoji neposredno pred najvećim događajem
svih vremena. Uskoro će doći Isus s neba da bi “podigao kraljevstvo.” Kraljevstvo mira i sreće.
Kamen koji je udario u kip i razbio ga na komade ispunit će cijelu zemlju. Onda će Krist, Stijena
svih vremena i Kralj kraljeva, zauvijek vladati svijetom. (O pojedinostima nebeskoga kraljevstva
bit će riječ u 9. lekciji.)

To je vrhunac Danielovoga proročanstva; sve teži ka ispunjenju ovog kozmičkog događaja. Vjera
koja se rađa čitajući ove retke nosi nas nepogrješivo preko svih ponora povijesti te možemo s
velikom sigurnošću očekivati drugi Kristov dolazak. Do posljednjega čina, uništenja kipa, cijelo
proročanstvo se ispunilo. Prema Božjem vremeniku, sada očekujemo Isusov povratak u ovaj
svijet, apsolutni vrhunac povijesti. Isus Krist, Božji Sin, će dugu i krvavu borbu ljudske povijesti
završiti i uspostaviti svoje vječno kraljevstvo ljubavi i milosti.

5. Bog upravlja narodima

Kada je Bog Danielu objavio ovo proročanstvo, židovski prorok je u usponima i padovima naroda
i kraljevstava odmah prepoznao Božju ruku koja njima upravlja (Daniel 2, 20-22). Bog poznaje
prošlost, a proročanstvo jasno kaže da poznaje i budućnost. Ponekad nam se čini da je Svemoćni
toliko zaokupljen beskrajnim svemirom da naš mali planet jedva zaslužuje Njegovu pozornost, a
čovjeka pojedinca da ne spominjemo.
Bog je, međutim, učinio veoma mnogo i pokazao da se brine za čovječanstvo i za svakog
pojedinog čovjeka. On nam je dao pravi “svjetlosni signal” koji to potvrđuje.

“Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku
koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima.” (2.
Petrova 1,19)

Bog uporabljuje biblijska proročanstva u mraku našega svijeta koja su poput dugih svjetala na
automobilu. Kada su uključena, sigurno je putovati noću. Bog nam pokazuje kamo idemo i što još
leži ispred nas. Možemo imati puno povjerenje da tijek povijesti točno ide onim putem koji je
Bog zacrtao. Isto tako Bog vodi život svakog pojedinog člana naše Dopisne biblijske škole.
Ispunjena biblijska proročanstva potiču nas da pozovemo Isusa u svoj život i da u našim srcima
“zasja” Njegova “jasna svjetlost”. S Kristom, našim Gospodinom, ne moramo se ničega bojati.

6. Kraljev san i mi

Svijet zaista može biti potpuno “ludo” mjesto. Strah na sve strane. Stara neprijateljstva među
narodima svako malo eskaliraju u krvave sukobe, a u vladama sjede neodgovorni ljudi – tirani.
Jedna druga istina je puno važnija od svih činjenica ovoga svijeta: cijela svjetska povijest kreće se
nezaustavljivo prema osobnom susretu s Isusom Kristom. I ja se u ovome trenutku mogu
pripremiti za vrhunac povijesti. Ista ruka koja je vodila Daniela kada je u nekoliko rečenica sažeo
budući tijek vremena može i mene voditi u mojim naporima da živim smislenim životom.

“Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov. Ako i posrne, ne pada, jer ga
Jahve drži za ruku.” (Psalam 37,23.24)

Ako Bog s najvećom preciznošću vodi uspone i padove naroda, onda sasvim sigurno može voditi
život svakoga pojedinca.

“Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez
dopuštenja Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi izbrojene. Dakle: ne bojte se! Vi više vrijedite
od mnoštva vrabaca.” (Matej 10,29-31)
Vjera, Božji dar, može biti djelotvorno sredstvo protiv svih naših strahova i nevolja. Nada, koju
Bog budi u nama, može nam dati unutarnje uporište u teškim trenucima. (Hebrejima 6,19)

Erazmo Roterdamski, znameniti erudit 16. st., jednom je prilikom opisao brodolom koji cijeli svoj
život nije mogao zaboraviti. Jedrenjak kojim je putovao dospio je u oluju. Silni su valovi bacali
brod amo-tamo tako da se činilo da će se prepoloviti. Mornare je uhvatila panika, a putnici su bili
na rubu histerije.

Većina ljudi je zazivala svoje svece, pjevala im korale te glasno molila kroz suze.

Erazmo je promatrao jednu ženu koja se potpuno drugačije ponašala. Zapisao je ovo: “Jedina
osoba na brodu koja je bila potpuno opuštena i mirna bila je jedna mlada žena s bebom u
naručju. Ona jedina nije spominjala nebo, vikala i plakala.

Sjedila je mirno s djetetom i u sebi se vjerojatno tiho molila.”

Erazmo je shvatio da je njezina molitva bila samo nastavak njezinih uobičajenih molitava. Ona
vjerojatno nije molila ništa posebno, nego se samo stavljala pod Božju zaštitu.

Kad je brod počeo tonuti, mladu majku su posjeli na neku dasku, stavili joj komad drveta u ruke
umjesto vesla i prepustili ju valovima. Jednom je rukom držala bebu, a drugom pokušavala
veslati. Samo neki putnici su vjerovali da će ona preživjeti. Njezino duboko povjerenje u Boga joj
je dalo snagu i ona je prva stigla na obalu sa svojim djetetom. Smijemo se pouzdati u Boga i
upravo u tome je rješenje za svijet koji “puca po šavovima”. Mi nismo na vlastiti rizik u ovom
svijetu. Ruka Jednoga koji je veći od nas drži nas i vodi.

Ako dođete Isusu Kristu i ako ste spremni darovati Mu cijeli svoj život, On će Vam darovati vjeru
koja će nadjačati sve oluje. Otkrijte još danas natprirodni mir o kojem govori Isus:

“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se
ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!” (Ivan 14,27)
 “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Dragi Oče na nebu, danas Ti zahvaljujem na Tvom zanimanju za mene. Zahvaljujem Ti što si nam
unaprijed dao odgovore na pitanja o budućnosti svijeta. Hvala Ti što ne upravljaš samo ovim
svijetom, nego i mojim životom. Zahvaljujem Ti na sigurnosti biblijskih proročanstava. Pomozi mi
da i njih prihvatim kao Tvoju istinitu riječ te da vjerujem u njih.

Prije svega pomozi mi u ovom trenutku da otvorim srce za Isusa, kneza mira. Molim Te to u
Njegovo ime. Amen.

Pročitajte navedena poglavlja te označite tvrdnju koja po vašem mišljenju najbolje dopunjava
rečenicu.

1. Proročanstvo o kipu iz Danijela 2…

… opisuje 2500 godina povijesti unaprijed.

… daje pogled unatrag na prvih 2500 godina svjetske povijesti.

2. Zlatna glava kipa simbolizira kraljevstvo…

… Asiraca za vladavine Nabopolasara.

… Babilona za vladavine Nabukodonozora.

Grudi i ruke od srebra simboliziraju…

… Medo-Perziju (539.-331. prije Krista).

 … Egipat (539.-331. prije Krista).

Trbuh i bokovi od bronce predstavljaju…

… grčko svjetsko kraljevstvo (331.-168. prije Krista).

… rimsko svjetsko carstvo (168. prije K.-476. poslije K).

Noge od željeza predstavljaju…

… Makedoniju (168. prije K.- 476. poslije K.).

… Rimsko carstvo (168. prije K.–476. poslije K).

Stopala i prsti kipa od željeza i gline simboliziraju…

… podijeljeno Rimsko carstvo (476. godine poslije Krista do danas).

… peto svjetsko carstvo koje će tek doći .

3. Stopala i prsti od mješavine željeza i gline…

… ukazuju na Europu koja će se razviti u svjetsku silu.

… ukazuju na to da se moderna Europa neće držati zajedno.

4. Kamen koji je pogodio kip u noge te ga uništio…

… ukazuje na skorašnji povratak Isusa Krista i na uspostavljanje Njegovoga kraljevstva.

 … ukazuje na treći svjetski rat.

Pročitajte još jednom 5. i 6. poglavlje ove lekcije te odlučite je li sljedeća izjava ispravna ili
pogrješna.

5. Ako Bog s velikom preciznošću može voditi pokrete naroda, onda može sasvim sigurno voditi
svakoga pojedinca.

Točno

Netočno

Razmislite: Želite li moliti Isusa da Vam pomogne upravljati Vašim životom te da i Vi jednom
možete postati građanin Njegovog kraljevstva koje će uskoro podići?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Nakon mnogo godina zatvorske torture, Armando Valladares je bio sjena čovjeka. Zato što se
molio u crkvi na Badnjak, osuđen je na 30 godina zatvora na Kubi.

Službenici zatvora su ga izgladnjivali, mučili i ponižavali, ali on nije odustao od svoje vjere. Nešto
ga je držalo na životu: obećanje koje je dao jednoj mladoj ženi po imenu Martha. Upoznali su se
u zatvoru i zaljubili se. Njegova duboka vjera snažno je se dojmila.
Malo vremena nakon vjenčanja u zatvorskom dvorištu natopljenom krvlju, Martha je bila
prisiljena iseliti se u Miami. Rastanak je bio bolan. Armando je na komadiću papira koji je nekako
uspio dati svojoj voljenoj napisao: “Doći ću k tebi … Bajunet iza mojih leđa me u tome neće
spriječiti.” On je odlučio da će njih dvoje učiniti bračni zavjet u crkvi pred Bogom da njihov brak
ima punu vrijednost. “Ti si mi uvijek u srcu”, ponavljao joj je neprestano. Njegovo vlastito
obećanje dalo mu je snagu da izdrži i preživi godine zlostavljanja koje bi slomile mnoge.
Armandovo obećanje je sačuvalo i Marthu. Neumorno je radila na tome da sudbina njezinoga
supruga bude primijećena u javnosti. Nikada nije izgubila nadu.

1. Obećanje

Ponekad sumnjamo u to da će se Isus vratiti. Hoće li On zaista jednoga dana sići s plavog neba da
bude s nama? Tako dugo već nije ovdje. Prekrasan kraj duge i tragične povijesti ove zemlje čini se
ponekad previše lijepim da bi bio stvaran. Nešto nas ipak može ohrabriti i održati nadu u srcima,
a to je obećanje. Postoji Netko tko više nego bilo tko od nas čezne da bude zajedno sa svojim
narodom. On je dao obećanje da će se vratiti. Neposredno prije nego se rastao sa svojim
učenicima i vratio na nebo, dao im je obećanje:

“Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima
mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad
odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan
14,1-3)

Prije nego što se Isus vratio na nebo, obećao je svojim sljedbenicima: “Vratit ću se.” Isus želi da
budemo zajedno s Njim. On je rekao da će se vratiti po nas i da će nas odvesti na posebno mjesto
koje je pripremio za nas koji Mu vjerujemo.

Drugi Kristov dolazak je biblijska činjenica. Biblija govori o drugom Kristovom dolasku otprilike
2500 puta. Neobično je zanimljivo da ima više mjesta na kojima se govori o Njegovom drugom
dolasku nego o prvom. Činjenica da će Isus doći drugi put na ovu zemlju je isto tako sigurna kao
činjenica Njegovoga života na zemlji prije 2000 godina.

Stoga je apostol Pavao mogao pun povjerenja napisati da možemo biti ljudi koji iščekuju blaženo
ispunjenje nade, naime, pojavu velikog Boga, našeg Spasitelja Isusa Krista, budući da je Isus “dao
svoj život za nas na križu.” (Titu 2,13)
Bog je obećao davno unaprijed da će doći Mesija, Spasitelj koji će na sebe uzeti našu krivnju i
time omogućiti oprost naših grijeha. Ovo obećanje se činilo mnogima u ondašnjem svijetu
prelijepim da bi se moglo ostvariti. Povijest kaže da je Isus zaista došao i da je umro na križu.
Obećanje je postalo stvarnost na puno veličanstveniji način nego što su to Židovi u ono doba
mogli zamisliti. Njegovo obećanje o drugom dolasku također će se ispuniti.

Možemo čvrsto vjerovati u to da će se vratiti Onaj koji nas ljubi i da će okupiti oko sebe nas, za
koje je platio previsoku cijenu.

Tijekom cijeloga svoga boravka u zatvoru Armando Valladares nije prestajao Marthi slati pjesme,
novosti i crteže. Ona se pobrinula da se objave neki od tih spisa. Njezina rječitost i duhovna
dubina ubrzo su u cijelom svijetu bili zamijećeni. Mnoge vlade su vršile pritisak na Castra da pusti
političke zatvorenike na slobodu. Francuski predsjednik je čak osobno intervenirao i konačno su
Armanda Valladaresa u listopadu 1982. stavili u avion za Pariz. On nije mogao vjerovati da je
slobodan, čak ni onda kad je avion sletio. Uslijedio je trenutak kada je nakon 20 godina patnje,
čežnje i čekanja mogao zagrliti svoju Marthu.

Nekoliko mjeseci kasnije dvoje sretnika je stajalo u crkvi Sv. Kierana u Miamiu pred oltarom gdje
su pred Bogom učinili bračni zavjet. Sada je njihov životni savez bio potpun. Obećanje Vratit ću se
se ispunilo.

Možete li zamisliti kakav će to divan susret biti kada budemo gledali Isusa licem u lice?

Doživljaj Njegove sjajne pojave će poništiti sve naše brige i razočarenja te obrisati svaku bol u
srcima. Drugi Kristov dolazak će ispuniti naše najdublje čežnje i sva nemirna očekivanja. Tada
ćemo stajati na pragu vječnosti u kojoj ćemo moći živjeti s najdojmljivijom osobom cijeloga
svemira. Isus će uskoro doći. Čeznete li za susretom s Njim?

2. Kako će se Isus vratiti?

1) Hoće li se Isus potajno pojaviti?

 “Eto, kazah vam unaprijed! Zato, reknu li vam: ‘Eno ga u pustinji!’ – nemojte izlaziti! ‘Eno ga u
tajnim odajama!’ – nemojte vjerovati. Jer će dolazak Sina Čovječjega biti sličan munji što sijevne
na istoku i rasvijetli sve do zapada.” (Matej 24,25-27)

Kada munja sijevne, vidi se cijelim nebom na veliku udaljenost. Kristov drugi dolazak, dakle, neće
biti neki potajni događaj. Stoga nas Isus upozorava da nas ne zavede nitko tko tvrdi da će Isus
doći u tajnosti za samo neke izabranike.

2) Hoće li se Isus vratiti kao stvarna osoba?

“Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u
bijelu i rekoše im: ‘Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo
između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,10.11)

Isus će doći osobno. Onoga dana kada je Isus otišao s ovoga svijeta, anđeli su uvjeravali učenike
da će se vratiti isti Isus koji je otišao na nebo, a ne netko drugi.

Krist koji će se tada pojaviti bit će onaj isti koji je liječio bolesne i vraćao vid slijepima.

Isti onaj Isus koji je tako ljubazno govorio s grješnicom. Isti onaj Isus koji je brisao suze žalosnih i
nosio djecu u naručju. Isti Isus koji je umro na križu Golgote, počivao u grobu i uskrsnuo treći
dan.

3) Hoće li se Isus vratiti vidljivo?

Anđeli su rekli da će se Isus vratiti na isti način kao što je otišao. Na koji je način Isus otišao?

“Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim.” (Djela 1,9)
Učenici su jasno vidjeli kako se njihov Učitelj proslavljenoga ljudskoga tijela podiže sa zemlje.
Mnogi su ljudi, osim učenika, bili svjedoci Njegova odlaska. Na isti način, vidljiv za sve ljude, On
će se vratiti.

Koliko ljudi će, prema izjavi apostola Ivana, biti svjedocima Njegova povratka?

“Evo dolazi u pratnji oblaka!” I “vidjet će” ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7 – prvi dio)

Njegov povratak će doživjeti pravednici, isto kao i nepravednici. Svi živi će biti svjedoci Njegova
povratka. Što Isus kaže o broju očevidaca Njegova povratka?

“Tada će se ukazati na nebesima znak – Sin Čovječji; tada će proplakati sva plemena na zemlji i
vidjet će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom.” (Matej
24,30)

Svaki živi stanovnik našega planeta će doživjeti Kristov povratak. On će biti jasniji od satelitskog
prijenosa nogometne utakmice koji se može vidjeti u cijelome svijetu i daleko uzbudljiviji od
svečanoga zatvaranja Olimpijskih igara koje putem televizije prate milijuni ljudi širom svijeta.
Kristov povratak će svaki drugi događaj na ovome planetu nadmašiti i staviti u sjenu.

4) Na koji će još način Isus obznaniti svoj dolazak?

“Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje
sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.” (1. Solunjanima 4,16)

Isus se pojavljuje u oblacima s velikom moći i slavom, kao munja (Matej 24,27.30), dok sa svih
strana odjekuju Božje trube.

5) Tko će pratiti Isusa pri Njegovom dolasku?

 “Kad Sin Čovječji dođe sa svojim sjajem u pratnji svih anđela, sjest će na prijestolje svoje
slave.” (Matej 25,31)

Pojava samo jednog jedinog anđela prilikom Kristova uskrsnuća toliko je šokirala rimskoga
vojnika da je pao na zemlju (Matej 28,2-4). Kako će tek biti tada kada će se Isus vratiti s velikom
slavom zajedno sa svojim svetim anđelima?!

6) Možemo li utvrditi točan trenutak Kristovoga povratka?

“Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli nebeski, ni Sin, već jedino
Otac. Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čuvječji doći u čas kad se ne nadate.” (Matej 24,36.44)

Iako će svi ljudi čuti i vidjeti slavan Kristov povratak, mnogi od njih neće biti spremni.

Jeste li Vi spremni za Njegov povratak?

3. Što će Isus učiniti kada se vrati?

1) Isus će svima koji Ga čekaju donijeti oslobođenje.

“I on će poslati anđele svoje s glasnom trubom da skupe izabranike njegove od četiri vjetra, od
jednoga kraja nebesa do drugoga.” (Matej 24,31)

Ako ste Isusu dopustili da Vaše srce i život pripremi za taj dan, onda

ćete i Vi biti među onima koji će se radovati Njegovu povratku.

2) Isus će uskrsnuti vjerne mrtve koji počivaju u svojim grobovima.

“Ne čudite se tomu! Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti njegov glas,
te izići iz njih: koji su činili dobro, na uskrsnuće – na život; koji su činili zlo, na uskrsnuće – na
propast.” (Ivan 5,28.29)

“Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje
sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu.” (1. Solunjanima 4,16)

Kada se Isus vrati, jednim će glasnim povikom uskrsnuti mrtve. Njegov moćni glas će se čuti po
cijeloj zemlji, otvorit će se grobovi na svim grobljima i milijuni ljudi koji su za vrijeme svoga života
prihvatili Isusa za svog Spasitelja i Gospodina će tada uskrsnuti. Kakav će to biti dan!

3) Prilikom svoga povratka preobrazit će sve pravedne.

Apostol Pavao nam kaže da Isus neće doći samo za mrtve, nego i za žive pravednike. Tome
dodaje:

“Zatim čemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret
Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom.” (1. Solunjanima 4,17)

“Pazite: Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren
oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se
preobraziti, jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i da se ovo smrtno tijelo
obuče besmrtnošću.” (1. Korinćanima 15,51-53)

Da bi nas pripremio na vječnost, naše od grijeha bolesno i slabo tijelo preobrazit će u prekrasno
besmrtno tijelo. Neće više biti nikakve paralize, ni artritisa, ni raka. Zatvorite sve bolnice i sva
pogrebna poduzeća! Krist se vratio!
4) Prilikom svoga povratka, uzet će sve pravedne na nebo.

Dok je još živio na ovoj zemlji, Isus nam je dao ovo obećanje: “Vratit ću se po vas da vas
povedem u kuću svoga Oca.” (Vidi Ivan 14,1-3.)

Novi Zavjet vrlo jasno govori da će Isus prilikom svoga povratka uzeti spašene na nebo. Petar
govori o baštini spašenih koja se čuva za njih na nebu (Vidi 1. Petrova 1,4). Pavao nam kaže: “Jer
vi vjerujete u nadu koja se za vas čuva na nebu.” (Kološanima 1,5)

Možemo se radovati što ćemo moći istraživati ljepote Božjega grada, Novoga Jeruzalema, i što
ćemo svog nebeskog Oca upoznati licem u lice. U jednoj od sljedećih lekcija ćemo otkriti kako će
spašeni poslije 1000 godina provedenih s Kristom na nebu ponovno doći na zemlju da bi proveli
vječnost na novom i savršenom svijetu (Otkrivenje 20 do 22).

5) Isus će pri svom povratku uništiti sve zle.

Što će se dogoditi, prema Kristovim riječima, sa živim nepravednicima na dan Njegova povratka?

“U vrijeme kada dođe Sin Čovječji bit će kao što je bilo u Noino doba, kad se jelo i pilo, ženilo i
udavalo sve do dana kada Noa uđe u lađu. I dođe potop te ih sve uništi. Bit će tada kao u Lotovo
vrijeme, kad se jelo i pilo, kupovalo i prodavalo, sadilo i gradilo. Ali kad Lot iziđe iz Sodome, udari
oganj i sumpor s neba te ih sve uništi. Isto će se tako dogoditi u onaj Dan u koji se pojavi Sin
Čovječji.” (Luka 17,26-30)

Zli, svi oni koji su Isusovu ponudu milosti neprestano odbijali, sami si na kraju izgovaraju osudu.
Dok gledaju u ono neopisivo krasno lice koje im dolazi u susret na oblacima, odjednom će postati
svjesni sve težine svoje grješnosti te će im teret njihove negativne odluke pasti preteško. Stoga će
povikati brjegovima i stijenama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na
prijestolju i od srdžbe Janjetove.” (Otkrivenje 6,16)

Izgubljeni više vole umrijeti, nego se suočiti s Isusovim pogledom. Oni znaju da ih je isti glas koji
sada grmi s neba nekada nježno pozivao da prihvate milost Božju. Svi oni koji su se u besmislenoj
trci za novcem, ugodom ili položajem u društvu izgubili, sada prepoznaju da su odbijali ono
jedino važno u životu.

To je zastrašujuća spoznaja. Nitko od njih nije trebao biti izgubljen. Bog je rekao:

“Nije meni do smrti bezbožnika.” (Ezekiel 33,11)

“Jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.” (2. Petrova 3,9)

Isus nas poziva:

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Nezamislivo je da neki odbijaju Njegov milostivi poziv!

4. Jeste li spremni za Njegov dolazak?

Isus je učinio sve što je bilo u Njegovoj moći da ne moramo vječnost provesti bez Njega.

Cijena za prekrasnu budućnost u kući svoga Oca koju je Isus platio za nas bila je nezamislivo
visoka. Stajalo Ga je života!

“Jer bi inače morao trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Ali sad, on se samo jedanput
zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh. I kao što je ljudima
određeno samo jedanput umrijeti – potom dolazi sud – jednako će se i Krist, pošto je prinesen
samo jedanput ‘da uzme grijehe sviju’, drugi put pokazati, bez odnosa prema grijehu, onima koji
ga isčekuju da im dadne potpuno spasenje.” (Hebrejima 9,26-28)
Spasitelj koji je umro za nas na križu da izbriše naše grijehe “opet će se vratiti” i “svima onima
koji ga očekuju, donijeti spasenje.” Krist se žrtvovao da bi svakome od nas ponudio spasenje.
Stoga se On vrlo rado želi vratiti i povesti sa sobom sve one za koje je platio tako veliku cijenu.
Bez drugoga dolaska, Golgota bi bila neuspjeh. Krist nam želi darovati domovinu koja će biti
sigurna za svu vječnost. Da bi ovo jednoga dana postala istina, moramo Mu već sada dopustiti da
bude Spasitelj i Gospodin u našim srcima.

Ujutro 16. kolovoza 1945. jedan je mali dječak trčao kroz zarobljenički logor u Shatungu,
sjevernoj Kini, i glasno vikao da je na nebu vidio zrakoplov. Svi zarobljenici koji su još bili u stanju
stati na noge izišli su iz svojih prebivališta i gledali u nebo. Ovi ljudi su imali iza sebe godine
patnje. Bili su zarobljeni kao građani europskih država koje su bile u ratu s Japanom. Mnogi su
samo jedno zadržali u sebi: nadu da će rat jednom završiti.

Kada im je postalo jasno da je zrakoplov došao po njih, mnoštvom od 1500 zarobljenika je prošlo
uzbuđenje kao strujni udar. Kada se zrakoplov počeo spuštati, neki su glasno povikali:
“Pogledajte, ima američku zastavu sa strane!”

Onda su svi počeli neopisivo glasno klicati: “Gledajte, mašu nam! Znaju tko smo! Došli su po
nas!”

U tom je trenutku uzbuđenje prešlo sve granice snage ovih oslabjelih i čeznutljivih ljudi. Počela je
prava zbrka. Ljudi su trčali naokolo, vrištali, mahali rukama i plakali.

Langdon Gilky se sjeća svojih osjećaja: “Taj zrakoplov je bio NAŠ zrakoplov. Bio je poslan radi NAS
da nam kažu da je rat završio … opet ćemo se vratiti u normalan svijet i pripadati njemu.”

Najednom je mnoštvo zanijemilo i nastala je velika tišina. Na zrakoplovu se otvorio jedan otvor
kroz koji su skočili muškarci s padobranima. Bilo je upravo nevjerojatno. Spasioci neće doći
jednom, nego baš danas i sada će biti u njihovoj sredini. Cijelo mnoštvo je krenulo prema vratima
logora. Nitko ni na trenutak nije pomislio na puške koje su bile uperene sa stražarskih tornjeva na
njih. Nakon godina razočaranja i napuštenosti, gomila ljudi je jurnula kroz vrata do mjesta gdje su
se spustili padobranci.
Malo zatim ovo isto mnoštvo se vraćalo natrag u logor, ali ovaj put su nosili vojnike na ramenima.
Zapovjednik logora se predao bez otpora. Rat je stvarno završio. Vratila se sloboda i svijet se
učinio odjednom posve novim.

Uskoro će se na nebeskim oblacima pojaviti NAŠ Bog, NAŠ Spasitelj i spasiti nas. Duga povijest
horora, svega onog strašnog što su si ljudi međusobno činili, uskoro će biti prošlost. Toga dana,
kada shvatimo što se zapravo događa, bit će glasnog klicanja: “Dolazi sve bliže; mogu čuti kako
anđeli trube.” Zvuk će biti sve glasniji, a oblak slave sve veličanstveniji, jedva podnošljiv prizor za
naše biće. No, pogled ipak ne možemo skrenuti jer znamo ovo: “On me gleda. On zna tko sam.
Dolazi po mene.” U isto ćemo vrijeme trčati, zvati i mahati. Plima ljudi će prići Sinu Čovječem.
Neopisivom radošću ćemo spoznati: “Ovo je moj Bog. Dolazi za mene, ne jednom u budućnosti,
nego danas, u ovom trenutku.”

Jeste li spremni dočekati Kralja u Njegovoj slavi? Jeste li pronašli živu nadu koja ispunjava Vaše
srce? Ako to još uvijek nije slučaj, onda pozovite Isusa da u ovom trenutku dođe osobno u Vaš
život. Kao što će Kristov povratak riješiti problem svijeta uopće, tako će Vam njegova prisutnost u
srcu pomoći da se bolje nosite s izazovima svakodnevice.

On će riješiti Vaše probleme i osloboditi Vas svake krivnje i grijeha te Vam darovati vječni život.
Kad Isus dođe u ljudsko srce, može ga promijeniti na isto tako dramatičan način kao što će
promijeniti svijet prilikom svog dolaska. On će Vas pripremiti za svoj dolazak i darovati Vam život
u vječnoj radosti.

Dragi nebeski Oče, srce mi je puno radosti kada pomislim na skorašnji Isusov povratak. Dragi
Gospodine Isuse, dođi sada, u ovom trenutku, više nego ikada u moje srce. Pomozi mi da budem
spreman za dan Tvoga dolaska. Zahvalan sam Ti od sveg srca! Amen.

Pročitajte još jednom navedena poglavlja, a zatim označite odgovarajuće izjave (samo je jedna
izjava netočna).

1.

Prije nego što se Isus vratio na nebo, obećao je da će se vratiti.

 U Bibliji ima više mjesta gdje se govori o prvom Isusovom dolasku, nego o drugom.

Budući da se ispunilo obećanje prvog Kristovog dolaska, možemo biti sigurni da će se ispuniti i
drugo obećanje.

2.

Isus će se vratiti kao stvarna osoba sa stvarnim tijelom.

Svaki tada živući čovjek će vidjeti Isusov povratak.

Nebeski anđeli će pratiti Isusa prilikom Njegova povratka

Biblija nam otkriva točan datum Njegova povratka.

3. Kada se Isus vrati …

… donijet će spasenje svima onima koji Ga čekaju.

… probudit će mrtve pravednike koji spavaju u svojim grobovima.

… tijela pravednika će se preobraziti tako da više nikada neće umrijeti niti biti bolesni.

… sakupit će sve pravedne i uzet će ih na nebo.

… neke pravedne će ostaviti na zemlji gdje će nastaviti živjeti.

… uništit će zle koji će tada živjeti na zemlji.

Pročitajte još jednom 4. poglavlje i odgovorite na pitanje za razmišljanje.

Razmislite: Koji Vas osjećaji obuzimaju kada razmišljate o skorom Isusovom dolasku?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

 Lekcije Obavijesti O kursu

Kada se Marco Polo nakon mnogo godina provedenih na Istoku vratio u svoju rodnu Veneciju,
njegovi su prijatelji mislili da je poludio od dugih putovanja jer im je pričao potpuno nevjerojatne
priče.

Marco Polo je navodno bio u gradu punom srebra i zlata. Vidio je crno kamenje koje gori. Nitko,
naime, prije njega nije čuo za ugljen. Upoznao je neki novi materijal koji se nije mogao zapaliti,
čak niti onda kada ga se izravno bacilo u vatru. Osim toga, pričao je o divovskim zmijama, dugim
deset i više koraka, čija su usta bila tako velika da bi mogla progutati čovjeka. Zatim o orasima
ispunjenima mlijekom i tako velikim kao dječja glava te o nekoj tekućini koja je izvirala iz zemlje
te služila kao gorivo za svjetiljke. Nitko od njegovih slušatelja nikada nije vidio krokodile,
kokosove orahe i naftu. Pričama Marca Pola su se ljudi tada mogli samo smijati.

Mnogo godina kasnije, dok je ležao na samrtničkoj postelji, prišao mu je jedan pobožan čovjek te
mu rekao neka se prije smrti odrekne svih onih fantastičnih laži koje je pričao za vrijeme života.
No, on je odbio to učiniti: “Sve je istina, svaka i najmanja sitnica. Zaista nisam ispričao ni polovicu
onoga što sam vidio.”

Čini se da pisci Biblije koji nam daju uvid u krasotu neba dijele sudbinu Marca Pola. U vizijama su
vidjeli mjesto koje je tako sjajno i nevjerojatno da su mogli opisati samo jedan mali dio toga što
su vidjeli. Danas stojimo pred sličnim izazovom kao nekoć prijatelji Marca Pola. Moramo pokušati
zamisliti “krokodile i kokosove orahe” koje još nikada nismo vidjeli. Samo kratak uvid u Bibliju
pokazuje da život na nebu obuhvaća više od sjedenja na oblacima i sviranja harfi.

1. Gdje se nalazi nebo?

Je li nebo stvarno mjesto?

 “Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima
mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad
odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan
14,1-3)

Isus upravo sada priprema za nas stvarno mjesto na nebu. Vratit će se ponovno na zemlju da bi
nas poveo u stvarna prebivališta nebeskoga grada čija veličanstvenost prelazi naše najsmjelije
snove: Novi Jeruzalem.

Nakon što ćemo tamo provesti 1000 g., Isus planira tu nebesku domovinu prenijeti na zemlju.
(Više o tome u 22. lekciji). Prije nego se pojavi Novi Jeruzalem, vatra će očistiti cijelu zemlju i
ukloniti sve tragove onečišćenja i grijeha. Onda će potpuno novi planet zauvijek biti domovina
spašenih.

Kako je Ivan, pisac Otkrivenja, opisao ove događaje?

“Potom opazih ‘novo nebo i novu zemlju’, jer su isčezli prvo nebo i prva zemlja: mora više
nema. I opazih kako ‘Sveti grad’ – novi ‘Jeruzalem’ – silazi od Boga s neba, opremljen ‘poput
zaručnice koja je nakićena’ za svoga muža. Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče:
‘Evo stana Božjeg među ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog
bit će s njima.” (Otkrivenje 21,1-3)

Koji je plan imao Bog u početku pri stvaranju Zemlje?

“Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj – on je Bog koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju
je učvrstio i nije je stvorio pustu, već ju je uobličio za obitavanje: ‘Ja sam Jahve i nema drugoga.’”
(Izaija 45,18)

Kada je Bog dovršio naš svijet, on je bio savršen u Njegovim očima. On je učinio sve jako dobro
(Postanak 1, 31). No tijekom vremena ljudi su postali sve lošiji, a zemlja je patila zbog tereta
rastuće zloće. Taj se proces propadanja nastavio do danas, tako da se svijet doslovno ljulja na
rubu ponora. Svijetu treba vatra koja će ga očistiti – to je obećao Bog.
Tko će prema Kristovim riječima nakon čišćenja kroz vatru obitavati na Novoj Zemlji?

“Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!” (Matej 5,5)

Bog nikada ne dopušta da Njegovi planovi ne uspiju. Moguće je da će neko kratko vrijeme biti
onemogućeni, ali na kraju će se ipak dogoditi baš po Njegovom velikom planu. On će ponovno
uspostaviti prvotnu krasotu i savršenstvo svoga stvaranja. Izgubljeni raj će biti ponovno
uspostavljen, a vjernicima “će pripasti cijela zemlja”.

2. Hoćemo li na nebu imati prava tijela?

Nebo koje nam Biblija opisuje na nekim mjestima je više nego boravište eteričnih,
produhovljenih bića. Nebo nije zemlja duhova, nego je mjesto nastanjeno pravim osobama koje
se raduju novom životu te imaju produhovljeno tijelo.

“A naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa

Krista, koji će, prema djelotvornosti kojom može sve podložiti sebi, preobraziti naše bijedno tijelo
i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu.” (Filipljanima 3,20.21)

(Pogledaj također 1. Korinćanima 15,35-44)

Kako je Isus opisao samoga sebe kada se u svom proslavljenom tijelu pojavio pred svojim
učenicima nakon uskrsnuća?

“Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema
mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam.” (Luka 24,39)

Isus je imao pravo tijelo. Pozvao je Tomu da Ga dotakne (Ivan 20,27). Tom prigodom je Isus ušao
u pravu kuću, govorio s pravim ljudima i jeo pravu hranu (Luka 24,23). Možemo biti sigurni da će
naše nebesko tijelo biti isto tako stvarno i opipljivo kao Kristovo tijelo nakon uskrsnuća.
Hoćemo li prepoznati svoje članove obitelji i prijatelje na nebu? Hoćemo li biti s njima na nebu?

“Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda
ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.” (1. Korinćanima 13,12)

U nebu ćemo spoznati “sve u potpunoj jasnoći”. Razumjet ćemo i cijeniti jedan drugoga mnogo
intenzivnije nego što je to sada uopće moguće. Isusovi učenici su Ga prepoznali u Njegovom
nebeskom tijelu, očigledno na temelju njima znanog Kristovog lika (Luka 24,36-43). Marija Ga je
prepoznala na grobu zbog poznatoga glasa kada ju je pozvao po imenu (Ivan 20,14-16).

Dvojica učenika su ga prepoznali u Emausu po nekim njima znanim gestama. Kada su vidjeli na
koji način blagoslivlja hranu, prepoznali su po tom običaju svoga Gospodina i Učitelja (Luka
24,13-34).

Spašeni mogu biti sigurni da će na nebu doživjeti neobične susrete. Zamislite radost kada budete
prepoznali osmijeh svoga bračnoga druga. Ili dobro poznat zov dječjega glasa svoga djeteta
kojega ste prije mnogo vremena morali pokopati. Ili dragu gestu nekoga prijatelja. Sve prepreke
koje je grijeh podigao među ljudima tada će pasti. Imat ćemo čitavu vječnost da produbimo
vrijedne odnose našega života i da sklopimo osobna prijateljstva sa zadivljujućim osobama
svemira. Bit će i neobični kontakti među životinjama.

“Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih
će vodit.” (Izaija 11,6)

3. Što ćemo na nebu raditi?

Ne samo da ćemo imati mogućnosti njegovati prijateljstva na do tada neviđeni način, nego ćemo
imati i bezbroj aktivnosti.

Kako bi bilo kad biste si tada, primjerice, načinili kuću iz snova?

 “Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam
na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema
stvaram klicanje, od naroda njegova radost. ’I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se nad svojim
narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja. U njemu više neće biti novorođenčeta koje
živi malo dana, ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet kao stogodišnjak, a
tko ne doživi stotinu godina, prokletim će se smatrati. Gradit će kuće i stanovat u njima, saditi
vinograde i uživati rod njihov. Neće se više graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uživa: vijek
naroda moga bit će ko vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih.” (Izaija
65, 17-22)

Isus već sada priprema za nas stanove u svetom gradu, Novom Jeruzalemu (Ivan 14,1-3;
Otkrivenje 21).

Ovi redci daju naslutiti da ćemo tamo projektirati i graditi kuće; možda prekrasna ladanjska
imanja oko kojih će rasti sva raskoš biljnoga svijeta. Ali to je samo početak. Izaija je opisao Novu
Zemlju ispunjenu životom i pri tome uporabio riječi svoga vremena: graditi i saditi. Tko zna koja
savršenstva tehnike nas očekuju u Božjoj savršenoj civilizaciji? Čim počnemo otkrivati “kuću svog
Oca”, znanstvena dostignuća i svemirske ekspedicije naših dana će nam se činiti kao dječja igra.

Volite li ljepotu žuborećih vodopada, mir širokih polja, prašume i prekrasno cvijeće?

“Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru će njegovu učiniti poput
Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim će odjekivat, i zahvalnice i glas
hvalospjeva.” (Izaija 51,3)

Bog će ovu zemlju opet pretvoriti u netaknuti Edenski vrt. Neće više biti nafnih zagađenja, smoga
i suše. Jezera će biti kristalno jasna, a drveće veličanstveno i neće biti ničega što bi to moglo
pomutiti.

U svojoj knjizi “Twenty Minutes of Reality” (Dvadeset minuta stvarnosti) Margaret Montagne
opisuje svoje prve dane na svježem zraku nakon ozbiljne bolesti. Zapravo je to bio jedan sivi dan
u ožujku koji je još uvijek nosio biljeg zime: golo drveće, tu i tamo neotopljene hrpe snijega. Ovaj
posve običan scenarij sivoga dana u njezinim je očima bio veličanstven. Napisala je da je po prvi
put doživjela život u svoj njegovoj ljepoti, neopisivoj radosti i dubokom značenju. Vjerojatno će
tako biti kada jednom stupimo u nebeski Edenski vrt. Neće se tada povećati samo ljepota svijeta,
nego i naša mogućnost da ga doživimo. To će biti kao prvi dan na svježem zraku nakon duge i
teške bolesti. Tako će se prvih “dvadeset minuta stvarnosti” proširiti na nevjerojatnu vječnost.
Volite li doživjeti nešto novo, učiti novo, biti stvaralački aktivni? Neki strahuju da će život u
savršenoj okolini za nekoliko dana postati nezanimljiv budući da i najzanimljiviji godišnji odmor
ubrzo dojadi. Ne možemo si ni zamisliti da na nebu neće biti ozbiljnih problema ili teških izazova.
Što će nam onda biti zanimljivo?

Treba još jednom naglasiti da naša moć zamišljanja i predstavljanja ima svoje granice, ali ne i
život u raju. Poznata kršćanska spisateljica Ellen White piše o tome:

“Život će na Novoj Zemlji imati potpuno drugačiju kvalitetu. Ljudi će raspolagati neograničenim
stvaralačkim sposobnostima, a njihov duh će se stalno otvarati novim spoznajama. Bit će aktivni,
ali se neće umarati. Snaga tijela, duha i duše će se razviti do neviđenih visina. Spašenima će biti
otvoren cijeli svemir.” (Velika Borba)

4. Hoće li će se zlo ikada više pojaviti?

Gledajući na Novi Jeruzalem, apostol Ivan piše:

“Ništa nečisto nikada neće u nj ući: nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni koji
stoje upisani u Janjetovoj knjizi života.” (Otkrivenje 21,27)

Spašeni neće morati trošiti energiju u borbi protiv poriva za ubijanjem, krađom, laganjem ili
nekim drugim grijehom. Bit će promijenjeni tako da će sve lakomislene pogrješke ili sebične misli
zauvijek nestati. Kada se Isus ponovno vrati, bit ćemo kao On (vidi 1. Ivanova 3,2). Umjesto da se
opiremo nezdravim sklonostima, uživat ćemo u milosti neba. Zar ne čeznete za mjestom gdje više
neće biti ni bolesti, ni patnje, ni nevolje?

“On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; Neće više biti ni tuge, ni jauka, ni
boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 21,4)
 “I nijedan građanin neće reći: ‘Bolestan sam!’ Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.”
(Izaija 33,24)

Bog će grijeh i njegove strašne posljedice jednom zauvijek izbrisati. Nikada se više neće pojaviti.
Čak će i posljednji neprijatelj – smrt – biti uništena. Na Novoj Zemlji će spašeni biti besmrtni (1.
Korinćanima 15,53); niti jedan stanovnik te zemlje neće morati podnositi tegobe starosti. Nebo
neće samo uništiti posljedice grijeha, nego će i sve stvari ponovno dovesti u red. Možemo si
samo zamisliti kako će se tamo osjećati oni koji su na ovoj Zemlji bili cijeli život invalidi.

“Sljepačke će oči progledati, uši će se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen, njemákov
će jezik klicati. Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci.” (Izaija 35,5.6)

5. Najljepše od svega

Zamislite samo kako će to biti kada budete mogli gledati Tvorca svemira licem u lice.

“Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: ‘Evo stana’ Božjeg među ljudima! On će
stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima.’” (Otkrivenje 21,3)

“Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo
vječno.” (Psalam 16,11)

Svemogući Bog obećava da će nam biti učitelj i pratitelj. Kakve li radosti kada budemo sjedili do
Njegovih nogu! Razmislite što bi dao današnji glazbenik kad bi imao mogućnost provesti samo
nekoliko trenutaka uz majstore kao što su bili Mozart ili Beethoven. Koju bi cijenu bio spreman
platiti fizičar da se može sastati s Albertom Einsteinom? Što bi značilo slikaru da može voditi
jedan razgovor s Michelangelom ili Rembrandtom? Spašeni će uživati daleko veće prednosti od
ovih. Oni će razgovarati sa začetnikom svake glazbe, znanosti i umjetnosti. Oni će njegovati
najprisniji odnos s najvećim umom i srcem cijeloga svemira. Taj odnos će biti najintenzivniji u
molitvi:
 “Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote, dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem
mojim – govori Jahve.” (Izaija 66,23)

Usred nebeskog Grada stoji veliko, bijelo, blistajuće i nadaleko vidljivo prijestolje Božje. Njegovo
lice, obavijeno smaragdnom dugom, svijetli poput Sunca. Ispod Njegovih nogu je nešto kao
stakleno more što se širi u svim smjerovima. Na tom se moru koje zrcali Božju slavu sakupljaju
spašeni koji od sveg srca kliču hvalu Bogu (Otkrivenje 15,2-4).

“Ondje neće više biti làva, nit će onud zvijer prolaziti, već će hodit samo otkupljeni, vraćati se
otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih
radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.” (Izaija 35,9.10)

Ova priča potječe iz vremena početka zračnoga prometa: francuski su piloti poveli zrakoplovom u
Europu tri plemenska poglavara koji su cijeli život proveli u Sahari. Došli su u Pariz gdje ih je
dočekao vodič. Prošli su sve znamenitosti grada; između ostalog Eiffelov toranj i dvorac
Versailles. Obilazak kulturnih spomenika nije ostavio dublji dojam na tri pustinjska sina. Vidjeli su
i automobile, telefone i lokomotive, no čak ni te neobične sprave nisu ih zadivile. Nakon toga su
otputovali u francuske Alpe. Tamo su ipak doživjeli prizor od kojega su ovi pustinjski ratnici
zanijemili. Naime, preko moćnih se stijena obrušavao ogroman vodopad.

Stajali su kao ukopani. Koliko puta su morali danima hodati da bi došli do nekog suhog bunara
gdje bi onda još morali duboko kopati da bi došli do nekoliko čaša mutne tekućine. Vodič ih je
upozoravao na ostale znamenitosti, no oni se ipak nisu micali s mjesta jer su htjeli pričekati.
“Pričekati što?” Pričekati kraj. Njima se, naime, činilo nemogućim da ta silna vodena struja
neprestano teče i da ova voda koja život znači nikada ne presuši.

Nešto slično ćemo vjerojatno i mi osjetiti kad budemo stajali na staklenom moru ispred Božjega
prijestolja. Tada će Njegova svetost i ljubav potpuno ovladati nama. Velikim smo trudom uspjeli
doći do ovih vrijednih trenutaka usred egoističnog tijeka vremena našega svijeta. Sada ćemo se
susretati sa Stvoriteljem čija je dobrota beskrajna. Njegova vjernost, Njegovo suosjećanje i
strpljivost ostaju nepromijenjeni. Tada ćemo, kao i druga nebeska bića, samo moći zapjevati
neprestano kličući: “Svet, svet, svet Bog, Gospodar, Svemogući, koji bijaše, koji jest i koji će doći.”
(Otkrivenje 4,8)

6. “Biti prisutan”, to je sve!

Isus želi da i Vi doživite ovaj neobičan prizor na staklenom moru. On ne želi da Vaša kuća u
Novom Jeruzalemu ostane prazna. Isus čezne da Vas osobno upozna, zato je i bio spreman spasiti
Vas od grijeha po tako velikoj cijeni.

“Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj
vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16)

Ovaj dar smijete smatrati svojim. Učinite Krista svojim Gospodinom i Spasiteljem. Vi također
trebate oproštenje koje se nudi s križa Golgote jer:

“Ništa nečisto nikada neće u nj ući: nijedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni koji
stoje upisani u Janjetovoj knjizi života.” (Otkrivenje 21,27)

Isus nas spašava od grijeha, a ne u grijehu. Kroz Njegovu silu možemo doći k Njemu i biti spašeni
od svega nečistog i nesvetog. Isus je lozinka za nastupajuće kraljevstvo nebesko. To kraljevstvo
može već i sada, u ovome trenutku, započeti u Vašem srcu. Oslobađajući nas od grijeha, On
stvara u našim srcima mali prostor neba. Može nam također pomoći da na ispravan način
postupimo s brigama, svađama, požudama, ljutnjama, čežnjama, strahovima i krivnjama koje nas
svakodnevno opterećuju. Ova nebeska nada nije bijeg od stvarnosti i problema svakidašnjega
života, dapače, ona nas čini sposobnima da stvorimo više “neba na zemlji”. Sociolog Andrew
Greeley nedavno je proveo anketu koja je pokazala da ljudi koji vjeruju da život ne završava samo
smrću žive sretnije i više vjeruju svojim bližnjima. Ništa u ovome životu neće imati na Vas snažniji
utjecaj od iskrenog odnosa s Gospodinom Isusom Kristom. Evo kako apostol Petar opisuje
djelovanje žive vjere.

“Koga ljubite iako ga niste vidjeli; u koga vjerujete iako ga još ne gledate; klicat ćete od veselja
neizrecivom i proslavljenom radosti, jer ćete postići cilj svoje vjere: spasenje duša.” (1. Petrova
1,8.9)

Drugi prijevod kaže: “Imat ćete radost koju ne može opisati nikakva riječ, i blaženstvo u kojem se
zrcali Božja slava.” (Jörg Zink) Imat ćemo to sve i uz to još i nebo. Jeste li otkrili život u punini koji
Vam Krist želi darovati? Nemojte odbiti Njegov poziv.
 “Duh i zaručnica vele: “Dođi!” Tko čuje, neka rekne: “Dođi!” Tko je žedan, neka dođe; tko želi,
neka ‘badava’ uzme ‘vode života’!” (Otkrivenje 22,17)

Sada, dok čitate ove retke, Isus je pored Vas i govori Vašem srcu. Poziva Vas: “Dođi, dođi, dođi!”
Više ne može učiniti. Ako do sada još niste učinili ovo, onda je sada zlatna prilika da prihvatite
Njegovu ponudu. Zar ne želite baš sada prihvatiti Njegovu ponudu i provesti čitavu vječnost s
Njim? Recite Kristu da Ga ljubite. Zahvalite Mu na svemu što je učinio za Vas i što će još učiniti u
budućnosti. Ako postoji nešto što je između Vas i Boga, onda Ga zamolite da ukloni tu zapreku.
Danas, kad čujete Njegov glas i kada u svom srcu želite na to odgovoriti, za Vas se otvara
mogućnost da Mu predate svoj život. Sklopite sada ruke te se pomolite ovako:

Isuse, moj Gospodine, evo me, dolazim, potpuno Ti se predajem i želim biti Tvoj. Amen.

Pitanja uz temu:

1. Isus priprema danas mjesto za nas na stvarnom nebu.

Točno

Netočno

Prilikom svog povratka uzet će nas na nebo.

Točno

Netočno

Jednog će se dana spašeni u Novom Jeruzalemu vratiti na potpuno obnovljenu zemlju.

 Točno

Netočno

Bog je stvorio ovu zemlju da bude nastanjena.

Točno

Netočno

2. Na nebu ćemo imati stvarna tijela koja će biti poput uskrslog tijela Kristovog.

Točno

Netočno

Nakon uskrsnuća Isus nije imao pravo tijelo.

Točno

Netočno

Nakon uskrsnuća su ga Njegovi učenici prepoznali po Njegovu izgledu, glasu i ponašanju

Točno

Netočno

Na nebu ćemo njegovati prijateljstva sa svim našim rođacima i prijateljima.

 Točno

Netočno

3. Što će spašeni raditi na Novoj Zemlji? Označite svaku odgovarajuću izjavu.

Graditi kuće.

Jesti pravu hranu.

Klati životinje i jesti ih.

Živjeti u suhim pustinjama.

Saditi vinograde.

Uživati život.

Uživati u ljepoti.

Doživjeti nove stvari.

4. Kako će biti na nebu? Označite svaku odgovarajuću biblijsku izjavu.

Neće biti grijeha.

Neće biti patnje.

Neće biti bolesti.

Samo rijetko će biti boli.

5.

Pjevat će se prekrasne pjesme.

Isus će biti naš pratitelj.

 Bit će samo malo nečistoće.

Molit će se ispred Božjeg prijestolja.

Ponovno pročitajte 6. poglavlje i odgovorite zatim na pitanja za razmišljanje:

Razmislite: Želite li zamoliti Isusa da danas dođe u Vaš život kako biste već sada mogli iskusiti
nebo u svom srcu? Jeste li spremni živjeti u stanu koji Vam priprema na nebu?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

1978. je otkrivena čudesna droga koja je dvostruko produžila ljudski vijek. 1980. su zabranjeni
motori s unutarnjim sagorijevanjem u svim američkim velegradovima. 1981. Montana je postala
“kažnjenička država” jer su tamo premjestili sve zatvorenike SAD-a. 1983. su sve žene u St. Louisu
izgubile kosu u vremenu između veljače i svibnja.

Možda ste neki od ovih značajnih događaja propustili? Vjerojatno sve jer se ni jedan od njih
nikada nije dogodio, iako su ih sve prorekli poznati proroci.

Većina od nas bi rado zavirila u budućnost. Želimo znati što nas očekuje iza horizonta. No,
ispravne prognoze su potpuno nemoguće. Prognozirati meteorološko vrijeme samo jedan dan
unaprijed jako je teško! Postoji, međutim, Bog čija su proročanstva sigurna. Isus nam može kroz
svoju Riječ pokazati budućnost, On je pouzdan vodič. U ovoj ćemo se lekciji pozabaviti onim što
nam On ima za reći o svom drugom dolasku. Tko bi konačno trebao znati nešto o kraju svijeta,
ako ne Onaj koji je stvorio njegov početak?
1. Znakovi blizine Isusovog povratka

Koje je pitanje mučilo učenike nakon što im je Isus objasnio da će po drugi put doći na zemlju
(Ivan 14, 1-3)?

“Kad je sjedio na Maslinskoj gori, pristupiše mu učenici njegovi, zasebno, te mu rekoše: “Kaži
nam kad će to biti i koji je znak tvoga dolaska i svršetka svijeta?’” (Matej 24,3)

Isus je odgovorio na ovo pitanje jasno i nedvosmisleno. U Mateju 24 i Luki 21 dao nam je neke
“znakove” ili upozorenja po kojima možemo znati da je Njegov povratak blizu. Druge proročke
upute u Bibliji još nadopunjuju sliku i detaljno opisuju stanje svijeta prilikom Isusovog povratka.
Već sada možemo primijetiti da se ove stvari odigravaju pred našim očima. Stoga zaključujemo
da je Isusov povratak pred samim vratima.

Pogledajmo izbliza “znakove”, odnosno putokaze koji usmjeravaju naš put prema nebu i pitajmo
se kojim se mislima može baviti “putnik” kada čita ove putokaze.

Putokaz broj 1: Strah! Teror! Zbunjenost!

Kako biste zapravo opisali vrijeme u kojem ljudi posjeduju sve tehnološke mogućnosti da
povećaju sreću ljudskoga roda, a ipak mnogi pate u nesretnim obiteljima i zbog nasilja među
susjedima i prijateljima? Prije 1900 godina Isus je dao proročanski opis našeg sadašnjeg stanja.
Taj stari opis zvuči kao da je preuzet iz jučerašnjeg Dnevnika.

“Pojavit će se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama. Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i

neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će
zadesiti svijet, jer zviježđa nebeska će se uzdrmati. Tada će vidjeti Sina Čovječjega gdje dolazi na
oblaku s velikom moći i slavom.” (Luka 21,25-28)

Današnja situacija našega svijeta se najbolje može opisati rečenicom: “Ljudi će umirati od straha
u očekivanju onoga što će zadesiti svijet.”
Trenutno živući naraštaj ljudi je odrastao u sjeni divovskih arsenala oružja čija snaga je dovoljna
da razori cijeli planet. Sadašnje prijetnje čine da nam one jučerašnje izgledaju smiješne. Isus nam
daje razlog za nadu u beznadnom vremenu. Sadašnja kriza globalne sigurnosti, “strah i beznađe”,
samo još utvrđuju istinitost poruke da je Kristov povratak jako blizu.

Ljudi se često žale: “Pogledajte samo što je nastalo od naše zemlje!” Onaj, međutim, koji se bavi
biblijskim proročanstvima, može samo mirno na to reći: “Pogledajte samo tko će uskoro doći na
našu zemlju!”

Putokaz broj 2: Globalni problemi

Koju ulogu imaju prirodne katastrofe unutar događaja posljednjega vremena?

“Bit će velikih potresa zemlje, a u raznim mjestima bit će kuge i gladi. Bit će strahovitih pojava i
na nebu velikih znakova. Tako i vi, kad vidite da to biva, znajte da je blizu kraljevstvo Božje!”
(Luka 21,11.31)

Skeptici bi rekli: “Pa što, gladi i potresa je oduvijek bilo na zemlji.” No, ostanimo na trenutak kod
gladi. Nije li začuđujuće da svijet koji šalje pojedince na Mjesec nije u stanju organizirati
raspodjelu hrane da je bude za sve njegove stanovnike dovoljno? Kako je moguće da na televiziji
često gledamo slike gladne djece s velikim trbusima, dok drugi ljudi na zemlji proizvode toliko
hrane da ne znaju kamo s njom?

Isus je znao da će uvijek biti gladi te da će zauvijek trajati ljudska egocentrična narav,
korumpirane vlade i oružani sukobi, a prema kraju vremena će biti samo još gori. Upravo su to
čimbenici koji od gladi čine strašnu katastrofu.

Što je s potresima? Pogledajmo statistike potresa. Prema svjetskom almanahu iz 1999. godine,
veliki su potresi postajali iz stoljeća u stoljeće sve češći. Tijekom 18. st. bilo je najmanje 6 velikih
potresa, u 19. st. ih je bilo najmanje 7, dok je u 20 st. bilo više od 100 velikih potresa s preko 2
milijuna mrtvih. Što smo bliže aktualnom trenutku, to su brojke sve dramatičnije. To potvrđuje
Isusovo proročanstvo.

Zemlja se trese u Armeniji, Indiji, Meksiku, San Francisku, Los Angelesu, Turskoj, Grčkoj, Tajvanu i
Indoneziji … lista je sve duža. U međuvremenu se već računa sa 140 potresa jačine 6 stupnjeva
svake godine. Ovi fenomeni, dakle, također žure prema nekom vrhuncu: “Gospodinov dolazak se
približio!”

Koliko će teških potresa tek biti u 21. st.? Gdje će se dogoditi? Koliko će ljudi poginuti? Hoće li
ovo stoljeće biti stoljeće potresa ili će se prije vratiti Kralj kraljeva?

Putokaz broj 3: Rastuće blagostanje

Što znači činjenica da danas samo mali broj ljudi ima sve više novca, dok broj siromašnih
neprekidno raste?

“Vaše zlato i srebro uhvati rđa; njihova će rđa biti svjedočanstvo protiv vas i kao oganj progutat
će vaša tjelesa. Još ste u posljednje vrijeme skupljali blago!” (Jakov 5,3)

Usprkos svim ekonomskim spoznajama i međunarodnom porastu proizvodnje koji za cilj imaju
smanjenje ponora između siromašnih i bogatih, ipak bogati postaju sve bogatiji, a siromašni sve
siromašniji. Tijekom 90-ih godina smo doživjeli prave oluje na burzi. Tada su pojedinci kupovali i
prodavali poduzeća kao da se radi o rabljenim automobilima. Rezultat: neopisivo bogaćenje
maloga broja ljudi, ali otkazi i stečaji većini.

Multimilijunske zarade u dolarima kao rezultat maloga broja transakcija su samo još jedan znak
činjenice da je Gospodin blizu (redak 8) i da ovaj svijet žuri u susret Kristovom povratku.

Putokaz broj 4: Sveopći nemir

Zašto je nezadovoljstvo među radnicima jako poraslo i zašto ima toliko nemira, iako su
tehnologija i standard osjetno napredovali?

“Evo viče plaća žetelaca vaših njiva koju ste im uskratili, i vika tih žetelaca došla je u uši
Gospodinu nad vojskama. Strpite se i vi i učvrstite svoja srca, jer je blizu dolazak Gospodnji!”
(Jakov 5,4.8)

Nakon što je Jakov opisao nevjerojatni porast blagostanja u našim danima, vidio je također
masovne proteste nezadovoljnih radnika. Napetost između onih koji imaju i onih koji nemaju sve
više raste.

Ispod prividno mirne socijalne površine velikih gradova skriva se ogromni potencijal nemira koji
ne sluti na dobro. Apostol Jakov tvrdi da je takav razvoj stvari još jedan znak blizine
Gospodinovog povratka.

Putokaz broj 5: Moralno propadanje

Zašto se moralna razina našega društva razvija tako negativno? Zašto propadaju vrijednosti?

“Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti.” (Matej 24,12)

“Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi,
umišljeni, oholi, psovači, nepokorn roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi,
klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude
mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih
se kloni. A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu bit će progonjeni, dok će zli ljudi i varalice,
ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore.” (2. Timoteju 3,1-5.12.13)

Možemo li zamisliti bolji opis suvremenog života? Uzmite fotoaparat u ruke i snimajte nasumice
u bilo kojem smjeru. Na svakoj ćete fotografiji imati zabilježenu sliku arogantnog materijalizma:
šokantne slike zlostavljane djece, spolne izopačenosti, slike mladih koji su potpuno izmakli
kontroli, čak djece koja su u ranoj dobi postali ubojicama pucajući oko sebe i ne birajući metu. Te
fotografije će pokazivati ljude koji vole još samo ugodu, ljude koji sebično zadovoljavanje nagona
smatraju nečim potpuno “zdravim i normalnim.” Obuzetost neograničenom slobodom nas je
zapravo dovela do “teških vremena.”

Svi ovi dojmovi tvore galeriju slika s porukom da je Isusov povratak jako blizu i nemoguće ju je
prečuti.

Putokaz broj 6: Rast okultnog

Kako je moguće da baš u našem potpuno sekulariziranom društvu postoji upravo eksplozivni
porast zanimanja za nadnaravno?

“Duh izričito veli da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i pristati uz prijevarne
duhove i đavolske nauke.” (1. Timoteju 4,1)

“Dolazak Bezbožnika bit će, dakako, uz suradnju sotone, popraćen svakovrsnim silnim djelima,
varavim čudesnim znakovima.” (2. Solunjanima 2,9)

“Jer će se pojaviti lažne mesije i lažni proroci te će činiti tolike čudesne znakove da bi zaveli,
kad bi bilo moguće, i same izabranike.” (Matej 24,24)

Posljednja dva citata pokazuju da će Antikrist na kraju vremena zavoditi ljude preko posebnih
znakova i čuda. Ova slika potpuno opovrgava stoljećima staro uvjerenje da će razum jednom
pobijediti praznovjerje. Govorili su nam da će znanost konačno pobijediti religijsku istinu te će
nadnaravno učiniti nevjerodostojnim i time suvišnim. No što se zbiva u našem toliko
prosvijećenom vremenu? Ljudi sjede koliko pred svojim računalima, toliko i pred tarot kartama i
horoskopima. Obrazovani ljudi naprednoga razmišljanja potpuno su praznovjerni baš kao prije
više tisuća godina. Okultizam nipošto nije nestao, nego se nudi bez ograničenja. Poganske zamisli
i običaji se prodaju kao alternativni stil života. Vještice i magi nastupaju u talkshowima.
Televizijski program je preplavljen nadnaravnim. Sljedbenici new agea se nalaze u svim slojevima
društva, prodaju svoje magične kristale i lančiće ili dozivaju duhove.
Prevarantske spletke i razna “čuda” prodaju se dobro i brzo te su veoma tražena “roba”. I opet je
zaključak vrlo jasan: “Povijest svijeta ide svom vrhuncu. Živimo upravo u onom vremenu “kada će
se vratiti Sin Čovječi” (redak 27).

Putokaz broj 7: Svijet u pokretu

Kakvo značenje ima činjenica da Bliski Istok, Afrika, Istočna Europa te narodi Azije ulaze u
središte globalne svijesti?

“Budite se, narodi, stupajte u Dolinu Jošafat, jer ću ondje sjesti da sudim svim okolnim
narodima. Hvatajte se srpa: ljetina je zrela. Ustanite, siđite: tijesak je pun prelijevaju se kace, jer
je velika zloća njihova. Mnoštvo, mnoštvo u Dolini Odluke! Da, blizu je dan Jahvin u Dolini
Odluke!” (Joel 4,12-14)

Afrika i Azija su se probudile iz sna. Osjećaju se jakima i traže svoje mjesto pod Suncem, svoj udio
u globalnoj ekonomiji. Istočna Europa je uzavrela, a republike nekadašnjeg Sovjetskog Saveza se
međusobno bore za prevlast. Zemlje Bliskog Istoka, bogate od prodaje nafte, proširile su svoj
utjecaj do dramatičnih razmjera. Karte svijeta i atlasi gube svoju aktualnost čim izađu iz tiska
budući da jedna etnička ili religiozna skupina za drugom proklamiraju svoju neovisnost.

Vrlo je vjerojatno da smo danas svjedoci najvećeg proljeća naroda od početka pisane povijesti
“jer blizu je Dan Gospodnji”.

Putokaz broj 8: Mirovni planovi i pripreme za rat

Zašto danas živimo između mirovnih pregovora i priprema za rat? Isus je o vremenu neposredno
prije svog povratka rekao ovo:

“Čut ćete za ratove i glasine o ratovima. Gledajte da se ne uznemirujete! Jer to se mora

dogoditi, ali nije još svršetak. Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva.”
(Matej 24,6.7)
Prije 20. st. nije postojao pravi svjetski rat, dok je u prošlom stoljeću skoro svaka značajnija nacija
na neki način sudjelovala u čak dva takva rata. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata živimo
neprestano sa činjenicom da je dovoljan samo jedan pritisak na dugme pa da naš svijet postane
velika ruševina. Nije ni čudo kada Bog kaže u Bibliji da će uništiti sve one “koji su kvarili zemlju”
(Otkrivenje 11,18).

Živimo u svojevrsnom svijetu. Svatko od nas je mišljenja da trebamo dati priliku miru. Kada
govorimo o miru, jako smo ponosni na međunarodne organizacije potpuno posvećene održanju
svjetskoga mira; ali ipak neprestano dolazi do novih ratova. Nabujala neprijateljstva, mnoga od
njih stara stoljećima, lako stvaraju oružane sukobe. Nesporazumi oko granica često se rješavaju
uz pomoć artiljerijskih projektila. Teroristički napadi uzrokuju ciljane zračne napade, a ciljani
zračni napadi opet uzrokuju nove terorističke napade.

Proroci Mihej i Joel govorili su da će narodi govoriti o svojoj težnji za mirom (Mihej 4,1-3), ali će u
isto vrijeme vršiti ratne pripreme (Joel 4,9-13) jer ne vjeruju svojim susjedima.

Naša dvojba između rata i mira je prije mnogo godina opisana u Bibliji, gdje se objašnjava da će
trajni mir nastupiti onda kada se Isus vrati.

Putokaz broj 9: Veliki napredak na svim područjima

Zašto se baš danas čini ogroman napredak u svim područjima znanosti i tehnike, a prošla su
tisućljeća bez nekih pomaka? Zašto su međunarodni prometni smjerovi i sveopća komunikacija
toliko zbližili svijet?

“A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će
tumarati, i bezakonja će rasti.” (Danijel 12,4)

Osam od do sada navedenih znakova blizine Kristovog povratka već su se počeli ostvarivati u
početku kršćanske ere. Ovi znakovi su se u moderno doba umnožili, intenzivirali i teže
kulminaciji. Danielova izjava je jedinstvena jer se jasno odnosi na naše vrijeme, vrijeme “kraja”.
Daniel tvrdi da će u posljednje dane porasti razumijevanje njegovih proročanstava, tj. u
“vremenu kraja”. Izraz koji se ovdje koristi po svemu sudeći se odnosi upravo na naše doba
informatizacije. U tek nekoliko prošlih godina znanje je poraslo upravo brzinom svjetlosti. Jedan
komentator je primijetio: “Tijekom prošlih 50 godina više se toga promijenilo nego tijekom
prošlih 2000 godina. Danas činimo nebrojene stvari o kojima ni H. G. Wells ni Jules Verne nisu
mogli sanjati niti u najsmjelijim vizijama.

“… na kraju vremena znanje će porasti”. Prije 1850. godine ljudi su putovali konjima i kolima, baš
onako kako su to činili tisućljećima prije toga. Danas je probijen zvučni zid i putuje se oko
zemaljske kugle nadzvučnim avionima i svemirskim letjelicama. Rastući promet i sadašnja
poplava novih izuma je vjerojatno ispunjenje Daniela 12,4, kao i još jedan od znakova da zaista
živimo “na kraju vremena”.

Putokaz broj 10: Evanđelje za cijeli svijet

Isus je prorekao da će Evanđelje obuhvatiti cijeli svijet neposredno prije Njegova dolaska.

“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za

svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” (Matej 24,14)

Tijekom povijesti je bilo velikih kršćanskih misionarskih pokreta, ali ono što se događa u najnovije
vrijeme posve je jedinstveno.

Desetljećima je gotovo polovica svijeta bila zatvorena iza željezne zavjese i gotovo nedostižna za
Evanđelje. Despotski, ateistički režimi su potiskivali kršćansku vjeru. 1989. godine se istočna
Europa skoro preko noći oslobodila željeznoga zagrljaja komunizma. Diktatori su se razbježali,
nikome više nisu trebali, a službenici tajne policije su se morali skrivati. Berlinski zid je pao. Malo
zatim, gotovo da ne povjeruješ, i sam Sovjetski imperij je prestao postojati, tj. nesigurnim
koracima krenuo je na put demokracije.

Napose smo u nekadašnjem SSSR-u doživjeli gotovo duhovnu revoluciju kada je Evanđelje
ispunilo ogroman duhovni vakuum nakon pada komunizma. Nešto se slično dogodilo i u drugim
krajevima svijeta.
Muslimani su stoljećima zatvarali svoj način razmišljanja za Evanđelje. U najnovije vrijeme se
mnogi muslimani obraćaju Kristu i radosno očekuju Njegov povratak. Radosna vijest se
propovijeda u cijelome svijetu kao nikada ranije. Uz pomoć moderne tehnologije (satelitska
televizija i radio, internet) moguće je prenositi kršćansku poruku svim građanima svijeta u isto
vrijeme na njihovim jezicima. Zahvaljujući modernoj tehnici prevođenja, milijuni ljudi mogu čuti
Evanđelje na svom materinskom jeziku.

Nema sumnje, očigledno živimo baš u onome vremenu koje je Isus opisao: “Evanđelje će se
propovijedati u cijelom svijetu, tek će tada doći kraj.”

2. Kada konačno dolazi Isus?

Naš naraštaj doživljava danas ispunjenje svih 10 znakova pred vlastitim očima. Nakon što je
opisao događaje koji će biti karakteristični za vrijeme Njegovoga povrataka, Isus je završio ovim
riječima:

“Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne zbude.” (Matej 24,34)

Zaključak je očit: naraštaj koji je opisan s ovih deset proročanskih putokaza će doživjeti drugi
Isusov dolazak. Ne još dugo i On će zauvijek učiniti kraj grijehu i patnjama na ovome svijetu. Isus
će doći i podići svoje vječno kraljevstvo. Što Isus kaže o točnom trenutku svoga povratka?

“Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna; ni anđeli nebeski, ni Sin, već jedino
Otac.” (Matej 24,36)

Koje nam je važno upozorenje Isus dao?

“Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.” (Matej 24,44)

3. Isus, jedina nada za svijet

Danas ljudi osjećaju da svijet ide ususret velikoj krizi. Neki očajnički pokušavaju pronaći izlaz. Ali
globalni problemi našega vremena jednostavno poništavaju sav naš tehnološki napredak,
ekonomske teorije i međunarodne organizacije. Glasove razuma i zdrave volje guši snažna vika
nacionalnih skupina i sektaških fanatika. No mirni Kristov glas je jači od te vike. On izjavljuje: “Ja
sam put!” (Ivan 14,6) Isus obećava: “Ponovno ću doći!” (redak 3)

Krist je zadnja i najbolja nada za ovaj svijet jer samo On zna ispravno postupati s grijehom koji
uništava Zemlju. Isus je umro na križu da bi uništio zlo i omogućio spasenje svima koji se
odazivaju na Njegovu ponudu.

“Tko počinja grijeh, od đavla je, jer je đavao grešnik od početka. Sin se Božji pojavio zato, da
uništi đavolska djela.” (1. Ivanova 3,8)

Naš je Spasitelj stvorio izlaz iz kaotičnog svijeta time što je sam sebe žrtvovao. Isti Isus koji će
jednoga dana ozdraviti sve bolesti ovoga svijeta uklanjajući grijeh, nudi nam u ovom trenutku da
će ukloniti svaku krivnju iz našega života. Ne morate čekati Njegov drugi dolazak da biste bili
oslobođeni krivnje, brige i razarajućih navika. Isus Vam želi i u ovome trenutku darovati svoj mir.

Mlada žena imenom Jean posjećivala je evangelizacijska predavanja te se u jednom trenutku

osjećala duboko dirnuta iznošenjem Evanđelja. Kada su objašnjavali drugi Kristov dolazak, sve se
u njenim mislima sklopilo u smislenu sliku. Došla je do zaključka da je tražila ljubav, sreću i mir na
krivim mjestima. Pravi odgovor je bio –Isus. Kada su je drugoga dana posjetili evanđelist i njegov
suradnik, ispričala im je priču gorkog i slomljenog života. Bila je ovisna o alkoholu i sasvim na
dnu, a za život je zarađivala prostitucijom. Nakon što je završila opis svoga života, kroz suze je
izjavila: “Sinoć ste zaista meni govorili.” Glas koji je dopro do njezinog srca bio je glas Božji. On joj
je govorio suosjećajući s njom. Jean je odlučila pokloniti Mu cijeli svoj život.

Pozvala je Krista kao Spasitelja i Gospodina da dođe u njezino srce, a nada da će se Isus skoro
vratiti davala je njezinom životu čvrsto uporište. Tijekom sljedećih tjedana Jean je utvrdila da su
njezini strahovi i nesigurnosti koje je do tada neprestano utapala u alkoholu, sami od sebe nestali
čim bi počela provoditi vrijeme u molitvi s Isusom čitajući Bibliju. Malo po malo Krist ju je
oslobodio svih ovisnosti koje su razarale njezin život. Jean je učinila mnogo toga na što nije bila
ponosna. Ali Kristova milost i Njegov oproštaj bili su jači od srama. Iskustvo razbojnika na križu joj
je mnogo značilo. Viseći na križu tijekom svojih posljednjih tamnih trenutaka života, okrenuo se
onomu pokraj sebe koji je bio nevin razapet te ga zamolio: “Isuse, sjeti se mene kada dođeš u
svoje kraljevstvo” (Luka 23,42). Isus je odmah odgovorio na njegovu molbu i obećao zločincu da
će biti zajedno s Njim u raju (redak 43). Isti Isus, pun milosrđa, koji je ponudio oproštenje Jeani i
razbojniku, nudi oproštenje i unutarnji mir i Vama. Recite “da” ovoj ponudi. Vi također možete
moliti kao umirući razbojnik: “Isuse, sjeti se mene kada dođeš u svoje kraljevstvo.” Isus će Vam
na to odgovoriti: “Vratit ću se, a ti ćeš biti sa mnom u raju.”

Dragi Oče na nebu, hvala Ti za nadu da će se Isus uskoro vratiti. U vremenima kao što su ova,
kada je Tvoj povratak tako blizu, imam u srcu veliku čežnju da živim potpuno za Tebe. Trebam
Tvoju snagu u svojoj svakodnevici. Pomozi mi da dan za danom mogu rasti proučavajući Bibliju i
moleći se. Pomozi mi da mogu živjeti svoju vjeru te da i drugi budu motivirani da upoznaju Krista.
Sve Te ovo molim u Kristovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

1. Koje je znakove Isus naveo za blizinu svog povratka i za kraj svijeta?

Ljudi će biti u strahu od onoga što dolazi na ovaj svijet.

Ljudi će trpjeti zbog oskudice, gladi i potresa.

Svijet će biti sve bolji i bolji i konačno će doći Utopija.

Ljudi će nagomilavati velika bogatstva.

Bit će nemira i nezadovoljstva među radnicima.

Neće gotovo uopće biti zločina.

Društvo će doživjeti moralno propadanje.

New age okultisti će činiti lažne znakove i čuda.

U globalno žarište interesa će stupiti Azija i Afrika.

 Stalno će biti prisutna potraga za mirom s jedne strane, te neprestani ratni sukobi i nemiri s
druge strane.

Kao posljedica širenja Evanđelja po cijelom svijetu, posvuda će rasti spoznaja o Bogu.

Pročitajte još jednom drugo poglavlje te zatim označite samo jedan od dva ponuđena odgovora.

2. Koliko smo blizu drugom Isusovom dolasku?

O tome nitko ne može ništa ni najmanje naslućivati.

Znakovi navedeni u Bibliji nam govore da je Kristov povratak sasvim blizu.

Razmislite: Veliki znakovi biblijskih proročanstava koji se ovih dana ispunjavaju kažu nam da je
Isusov povratak vrlo blizu. Isus je umro da bi Vas pripremio za svoj povratak. Imate li ozbiljnu
želju da budete spremni za Njegov drugi dolazak i da pođete s Njim u nebo?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

1929. godine Frank Morris se ukrcao na brod da bi iz SAD-a otplovio u Švicarsku. Već se dugo
veselio ovom putovanju, ali se ono pretvorilo u ponižavajuće iskustvo. Pratilac koji se za njega
brinuo zaključavao ga je svake noći u kabini.

Nakon brzog doručka Frank se mogao malo baviti sportom, a nakon toga ga je njegov pratilac
vodio kao psa na uzici. I svaki put kad bi ga neki od suputnika pozvao u šetnju, ovaj bi to odbio uz
objašnjenje da ga mora držati na oku.

Frank je bio odrasla osoba s normalnim sposobnostima i željama, ali je bio slijep. Stoga je njegov
pratilac polazio od toga da nije sposoban brinuti sam o sebi. Zato je s njim postupao kao s
paketom koji treba prenijeti ovamo ili onamo.

No u Švicarskoj se Frankov život dramatično promijenio kada je upoznao pse koji su bili obučeni
posebno za to da vode slijepe. Vratio se u SAD s njemačkim ovčarom imenom Buddy i osnovao
organizaciju Oko koje vidi.

S Buddyem je mogao u svakome trenutku doći na bilo koje mjesto. Napokon se osjećao zaista
slobodan. Za vrijeme predstavljanja na prometnom raskrižju New York Citya koje je organizirao za
skupinu novinara, Buddy je vodio svoga gospodara s jedne strane ulice na drugu dok su ispred i
iza njih jurili automobili.

Budući da je Frank potpuno vjerovao Buddyu, prešao je ulicu bez problema.

Novinari koji su to sve gledali imali su pri prelasku većih poteškoća.

Na sljedećim stranicama ove lekcije upoznat ćemo Svetoga Duha – vodiča koji želi da svoj život
predamo u Njegove ruke.

Svi smo mi invalidi i slijepi kada se radi o zaista važnim stvarima. Naš život danas protječe takvom
brzinom da jedva možemo upravljati njime, a kamo li odrediti njegov smjer. Usprkos tome,
oklijevamo se nekome povjeriti. No, čeka nas jedno posebno otkriće: pravu slobodu i snagu naći
ćemo samo ako Svetome Duhu dopustimo da nas vodi kroz život.

1. Isusov zastupnik na zemlji

Kratko prije Isusovog povratka na nebo, Isusovi sljedbenici su se počeli brinuti pri pomisli na
rastanak sa svojim Učiteljem. Stoga im je Isus obećao dragocjeni dar, osobnoga vođu i savjetnika.
 “Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, branitelj neće doći k vama.
Odem li, poslat ću ga k vama. A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće
govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti, jer
će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama.” (Ivan 16,7.13.14)

Prema Božjem planu Isus se morao vratiti na nebo kao naš zagovornik pred Božjim prijestoljem
“da bi nas zastupao pred Bogom” (Hebrejima 9,24). Ali oni koji vjeruju mogu imati oboje: dok nas
uskrsli Gospodin zastupa na nebu, na zemlji imamo na raspolaganju Svetoga Duha kao
neposrednog Isusovog zastupnika.

Dok je Isus bio na zemlji, nije mogao biti posvuda istovremeno. Ali za Svetoga Duha takva
ograničenja ne postoje. Kao osobni životni savjetnik može biti na raspolaganju svim ljudima na
različitim mjestima. Kroz Svetoga Duha Isus se brine o našim potrebama.

2. Tko je Sveti Duh?

Većina nas promatra Boga kao Oca. Pri tome si zamišljamo najdraže, najbrižnije roditelje koje
smo ikada poznavali. A Isusa, Sina, možemo zamisliti zato što je živio na zemlji kao čovjek. No,
Sveti Duh se može puno teže opisati jer nemamo ništa s čim bismo Ga mogli opisati na ljudskoj
razini. Biblija nam ipak daje neke važne informacije o Njemu.

Osoba. Isus govori o Svetome Duhu kao o osobi koja s Bogom Ocem i Bogom Sinom tvori
božansku cjelinu:

“Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”
(Matej 28,19)

Biblija izvještava da Sveti Duh ima osobine osobe: mogućnost razmišljanja (Rimljanima 8,27),
mudrost (1. Korinćanima 2,10), osjećaj ljubavi prema nama (Rimljanima 15,30), osjećaj tuge ako
griješimo (Efežanima 4,30), sposobnost da nas poučava (Nehemija 9,20) i silu da nas vodi (Djela
apostolska 16,6.7).
Sudjelovao je u stvaranju:

Sveti Duh je sudjelovao u stvaranju zajedno s Ocem i Sinom.

“U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad
bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.” (Postanak 1,1.2)

3. Aktivnosti Svetoga Duha

1) On mijenja ljudsko srce.

Sveto Pismo opisuje djelovanje Svetoga Duha vrlo prisnim pojmovima. Očito je da On točno
poznaje ljude i najviše može utjecati na njih. Za vrijeme svog susreta s Nikodemom, Isus je
istaknuo ulogu Svetoga Duha u promjeni ljudskoga srca:

“Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može
ući u kraljevstvo nebesko.’” (Ivan 3,5)

Nekada je pri stvaranju Duh Božji lebdio nad vodama. Danas djeluje u nama da bi nas oblikovao.
Biti “rođen od Duha” znači da nam On omogućava novi početak. Tu se ne radi samo o tome da
malo promijenimo svoje navike. Duh nas mijenja potpuno i tako ispunjava obećanje: “Dat ću vam
novo srce”. (Ezekiel 36,26)

2) On nas osvjedočava o grijehu i poklanja nam čežnju za svetošću.

Što osposobljava ljude da spoznaju svoj grijeh i preuzmu odgovornost za njega?

“On će, kad dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan
16,8)
 Kad ne bi bilo sile Svetoga Duha, jednostavno bismo živjeli nesvjesni razornih posljedica svoga
ponašanja. U svijetu punom poremećenih osobnosti ponekad je teško stvarno znati što je
“normalno” i “zdravo”. Ali Sveti Duh nam pokazuje kakav je “dobri život” Bog predvidio za svoju
djecu.

Kada čujete dramatičnu priču nekog ovisnika koji je pronašao oslobođenje u Kristu ili kada
saznate za nekoga nemoralnog čovjeka koji se obratio Bogu i postao vjerni suprug i pažljivi otac,
tada se sjetite da je svaki taj korak do ozdravljenja učinio Sveti Duh.

3) On nas vodi na našem životnom putu.

Ponekad Sveti Duh vodi do važnih promjena na tihi, nježni način:

“Od glasa Jahvina prepast će se Asur, šibom ošinut.” (Izaija 30,31)

Tihim, blagim glasom Bog govori izravno nama, izvodi nas ponovno na pravi put ako smo skrenuli
i usmjerava naš pogled na konačni veliki cilj.

Isus je obećao svojim sljedbenicima:

“A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će
govoriti što čuje i objavit će vam buduće.” (Ivan 16,13)

Sveti Duh nam može otkriti najdublje tajne svemira. Isti Duh koji je vodio učenike, želi i nas uvesti
u svu istinu. On nam otvara oči za one duhovne vrijednosti koje lako previdimo. Naši televizori
nam pomoću satelita svaki dan u domove prenose slike i lica s drugih kontinenata. Sveti Duh
djeluje slično kao “Božji satelit” koji nam donosi Isusovu prisutnost s neba na zemlju da nam Isus
bude sasvim blizu kada Ga najviše trebamo. Stoga je mogao i dati obećanje: Ja ću biti s vama i “u
vama” (Ivan 14,17).
4) On nam pomaže u molitvi.

Sveti Duh je spreman pomoći i onda kada je potrebno prenijeti poruke sa zemlje na nebo:

“Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali
sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima. A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha;
zna da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete.” (Rimljanima 8,26.27)

Sveti Duh moli onda kada mi molimo! I kada se borimo za riječi, On djelotvorno nastupa umjesto
nas. Kada smo obeshrabreni tako da možemo samo još vapiti Bogu, tada Sveti Duh pretvara naš
slabi poziv u pomoć u moćnu molitvu pred Božjim prijestoljem.

5) On nam pomaže da razvijemo kršćanske vrline i kršćanski karakter.

Sveti Duh pomaže duhovno siromašnima da budu tako plodni kao drvo koje donosi sve vrste
plodova:

“Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost,
uzdržljivost. Protiv onih ne postoji zakon. Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s
njegovim strastima i požudama.” (Galaćanima 5,22-24)

Ti “plodovi” nam pokazuju što je zaista pobožnost. Pri tome se ne radi o ritualima, nego o pravoj
ljubavi, dubokoj radosti, trajnom miru. Plod Duha nam pokazuje da smo povezani s Isusom,
pravim trsom.

“Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne
možete ništa učiniti.” (Ivan 15,5)
Isus nam kroz silu Svetoga Duha može darovati puninu života.

6) On nas čini svjedocima za Krista.

Isus obećava svima koji Mu se predaju kao svom Gospodinu i Spasitelju:

“Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u
svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela apostolska 1,8)

Ne moramo imati sve odgovore; ne moramo poznavati sve biblijske tekstove, ali Sveti Duh može
nam usaditi u srce poruku koja pokreće misli i srca ljudi. Svi koji su na to spremni mogu silom
Svetoga Duha postati Isusovi svjedoci. Neposredno prije izlijevanja Svetoga Duha apostoli su
imali različita mišljenja. Ali nakon što se Sveti Duh spustio na njih, širili su vijest o Isusu silom koja
je pokrenula svijet (Djela apostolska 17,6).

4. Darovi Duha

Biblija pravi jasnu razliku između dara Svetoga Duha kojega nam je Bog darovao i koji omogućuje
svakom vjerniku pobjednički kršćanski život i darova Duha koje vjernici dobivaju da bi služili Isusu
i drugim ljudima.

“Zato se veli: ‘Uzlazeći u visinu odvede zarobljenike; dade ljudima darove.’ On dade jedne kao
apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete
za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u
pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove.” (Efežanima
4,8.11-13)

Pavao jasno govori da svi vjernici ne dobivaju iste darove. Svaki kršćanin dobiva različite darove, a
neki imaju više darova nego drugi jer “sve to čini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakom kako
hoće”. (1. Korinćanima 12,11) No, Duh oprema svakoga vjernika za njegov zadatak u Božjem
planu.
Jednu drugu listu darova Duha nalazimo u 1. Poslanici apostola Pavla Korinćanima, i to u 12.
poglavlju. Ta lista spominje također mudrost, spoznaju, vjeru, dar ozdravljanja, dar proroštva, dar
razlikovanja duhova, govorenje različitim jezicima, kao i sposobnost tumačenja jezika (redak 8-
10). Neki članovi crkve u Korintu su poučavali da je dar govorenja jezika najvažniji dar. To je
dovelo do razdvajanja u crkvi.

Apostol Pavao je napisao 12. poglavlje da bi razjasnio da je svrha duhovnih darova ojačati
jedinstvo i sklad u crkvi te da jedan dar ne isključuje i nema prednost nad drugim.

Što je važnije: darovi Duha ili plodovi Duha?

Pustimo da nam Pavao odgovori:

“Čeznite za većim darovima! A pokazat ću vam još uzvišeniji put.” (1. Korinćanima 12,31)

Hvalospjev ljubavi koji slijedi u idućem retku pokazuje da je ljubav najveća od svega. Ljubav je
prvi plod Duha (Galaćanima 5,22).

Trebali bismo težiti za plodovima Duha i prepustiti Duhu Svetom da nam dodijeli darove koje želi
(1. Korinćanima 12,11).

Bez darova Duha crkva nikada neće biti potpuna, ali neće niti ojačati umjetnim imitacijama koje
navodno potiče Duh. Bog zna kada i gdje nam daje na raspolaganje darove koji Njegovoj crkvi i
Njegovoj djeci donose najviše blagoslova “dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u
pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove”. (Efežanima
4,13)

5. Punina Duha na Pedesetnicu

Kada se Sveti Duh izlio na Pedesetnicu, ispunilo se Isusovo obećanje:

 “Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u
svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela apostolska 1,8)

Prilikom Isusovog krštenja Duh Sveti se pojavio u obliku goluba. Na Pedesetnicu “ukazaše im se
jezici od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan” (Djela apostolska 2,3).

Tom prilikom Duh Sveti je osposobio apostole da jasno i razumljivo propovijedaju Evanđelje na
jezicima ljudi iz različitih zemalja (redak 4-6).

Neki poznavatelji Biblije uspoređuju dolazak Duha Svetoga s ranom i kasnom kišom u Palestini.

“Sinovi sionski, radujte se, u Jahvi se veselite, svojem Bogu; jer vam daje kišu jesensku u pravoj
mjeri, izli na vas kišu, jesensku i proljetnu kišu kao nekoć.” (Joel 2,23)

Rana jesen donosi u Palestini blagu kišu koja vlaži tlo i sjeme tako da može izniknuti. Sveti Duh
koji se izlio na Pedesetnicu djelovao je kao kiša u ranu jesen. Riječ koju je Isus propovijedao za
vrijeme svoje službe “natopljena je” i učenici su pridobili mnoge za vjeru kada su počeli širiti
Evanđelje po cijelom svijetu. Ta “rana kiša” Duha Svetoga dala je mladoj kršćanskoj crkvi važnu
duhovnu hranu i dovela do bogatog rasta.

6. Kasna kiša

U međuvremenu su prošla stoljeća i poruka o spasenju se proširila velikim dijelom naše zemlje.
Sada je vrijeme za “kasnu kišu” koja će dovesti do toga da plod sazrije i da se pripremi žetva.
Biblijsko proročanstvo govori nam o danu kada će Bog izliti svog Duha kao pljusak po cijeloj
zemlji:

“Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci
sanjati sne, i vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane
one.” (Joel 3,1.2)

Dok se približavamo vrhuncu povijesti i dok se pokazuju posljednji predznaci Isusovog dolaska,
Bog će svakog ozbiljnog vjernika pripremiti za nebo silnim izlijevanjem Svetoga Duha.

Doživljavamo li danas ranu kišu koja će pripremiti crkvu za izlijevanje duhovne kasne kiše? Vodite
li danas Duhom ispunjen život?

Želite li se staviti Bogu na raspolaganje kao Njegovo oruđe da biste širili vijest o Njegovoj
neshvatljivoj ljubavi i skorom povratku?

Sveti Duh će Vas u tome voditi.

7. Uvjeti za primanje Svetoga Duha

Na Pedesetnicu je Sveti Duh pokrenuo sve koji su čuli poziv Evanđelja da uzviknu: “Braćo, što da
činimo?” (Djela apostolska 2,37)

“Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje
grijeha; tako ćete primit dar – Duha Svetoga.” (Djela apostolska 2,38)

Apostol Petar naglašava nužnost pokajanja – odvraćanja od života u grijehu i predanje Isusu
Kristu – da bi mogli primiti Duha Svetoga.

Sveti Duh već djeluje u čovjeku da ga do toga dovede: On nas osvjedočava u Božju dobrotu i budi
u nama želju da se odvratimo od zloga (Rimljanima 2,4). On također sudjeluje u procesu
obraćenja (Djela apostolska 3,19).

Petru je naročito bilo stalo do sljedećeg: prije nego možemo biti ispunjeni Duhom Svetim,
moramo se najprije pokajati, obratiti i potpuno predati svoj život Isusu. Izvanjski znak našega
predanja je krštenje.

Isus je istaknuo istu istinu s nešto drugačijim težištem. On je kao uvjet za primanje Svetoga Duha
naglasio poslušnost i spremnost da Ga se slijedi:

“Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi. – Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja
koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga
poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.” (Ivan 14,15-17)

Čovjek koji traži dar Duha Svetoga, a istovremeno dalje živi grješnim životom, vara samoga sebe.
Postoji naime i “zao duh” koji oponaša Božjega Duha i tako dovodi neke do zaključka da taj Božji
dar opravdava njihovo nemoralno ponašanje.

8. Život ispunjen Duhom

Sveti Duh daje kršćaninu smisao i ispunjenje jer život ispunjen Duhom upravo odgovara idealu
koji je Isus predvidio za nas:

“Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. – Ja sam došao da ovce imaju život i da ga
imaju u izobilju.” (Ivan 10,10)

Prije nego je napustio ovaj svijet, Isus je uputio svoje sljedbenike:

“Jednoć, dok je sjedio s njima za stolom, naloži im da se ne udaljuju od Jeruzalema, već da

ondje čekaju obećanje Očevo, obećanje za koje ste čuli od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete
domalo biti kršteni Duhom Svetim.” (Djela apostolska 1,4.5)

Riječ “krstiti” znači uroniti. Kršćani trebaju pokazati svoje povjerenje u Krista time što se uranjaju
u vodu. A jednako tako trebaju biti uronjeni u Svetoga Duha, tj. kršteni Svetim Duhom.

Isus je rekao Nikodemu:

“Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo
nebesko.” (Ivan 3,5)

Sveto Pismo neprestano ukazuje na to da kršćanin treba biti “ispunjen Duhom Svetim” (Djela
apostolska 2,4; 4,8; 4,31; 6,3; 6,5; 7,55; 9,17; 13,9; 13,52; 19,6).

Dok opisuje život kršćanina ispunjenog Duhom, Pavao moli za svakog vjernika:

“Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u
nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri. Onomu koji, prema snazi što silu
svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti.”
(Efežanima 3,16.17.20)

Život ispunjen Duhom je put ka pravoj slobodi. Slično kao Frank Morris sa svojim vjernim psom
Buddyem, i mi možemo pod vodstvom Svetoga Duha učiniti puno više nego prije. Na taj način
otkrivamo nove čežnje i sposobnosti. Možemo s punim povjerenjem ići naprijed umjesto da se
mukotrpno mučimo sa životnim problemima.

Molitvom i proučavanjem Biblije imat ćemo to iskustvo svakoga dana. To su dva odlučujuća
pomoćna sredstva koja su potrebna Svetome Duhu da potiče naš rast (to ćemo također vidjeti u
14. i 15. lekciji).

Molitva nas održava u prisnoj zajednici s Kristom, a Božja Riječ neprestano usmjerava naš pogled
na Njegove mogućnosti. Na taj način korak po korak mijenjamo svoje loše navike i načine
ponašanja u pozitivne osobine.

Život ispunjen Duhom je dar za svakoga vjernika. Svi mi možemo imati uspjeha u svojem
osobnom vjerskom životu i možemo napredovati neovisno o tome kako brzo ili polagano nas Bog
vodi na tom putu. Važno je da idemo naprijed. 8. poglavlje Poslanice Rimljanima daje nam
zanimljiv opis života ispunjenog Duhom.

Pročitajte ovo poglavlje što prije i obratite pozornost na to koliko često Pavao upućuje na “Duha”
kao motivirajuću silu u vjerskom životu.

Jeste li već otkrili taj prekrasni život ispunjen Duhom? Jeste li svjesni prisutnosti Svetoga Duha u
Vašem životu? Osjećate li Njegovu silu koja daje život?

Potrudite se da ne postoji ništa između Vas i Isusa što bi Vas moglo spriječiti da i Vi dobijete
Njegov vrijedni dar. Predajte svoj život najvećoj sili svemira.

Dragi Oče, Ti si darovatelj svih dobrih i savršenih darova. Danas Ti zahvaljujem za dar Duha
Svetoga. Molim Isusa da dođe k meni, da živi u meni i ispuni me Duhom Svetim. Oslobodi me
mojih starih navika i oživi me svojom božanskom silom. Pokloni mi danas život koji Bog vodi, Isus
kontrolira, a Sveti Duh mijenja. To Te molim u imenu Isusa Krista. Amen.

Pitanja uz temu

Molimo Vas da još jednom pročitate navedene odlomke i nakon toga označite izjave koje
odgovaraju započetoj rečenici.

1. Sveti Duh je došao…

… da zastupa Isusa na ovoj zemlji.

… da osnuje zemaljsko kraljevstvo.

2. Sveti Duh…

… je Božji anđeo.

… je dio Božjeg jedinstva.

Božji Duh…

… nije postojao prilikom stvaranja.

… je sudjelovao u stvaranju.

Molimo Vas da još jednom pročitate navedeni odlomak i označite svaki točan odgovor.

3. Sveti Duh želi…

… promijeniti ljudsko srce iskustvom novog rođenja.

… osvijestiti nam naše grijehe i dovesti nas do istine.

… držati nas u stalnom kontaktu s Isusom.

… pomagati nam u molitvi.

… razviti u nama plod ljubavi, strpljivosti i samokontrole.

… dati nam snagu da služimo Isusu.

… osposobiti nas za svjedočenje o svojoj vjeri.

4. Koji su darovi Duha?

Sposobnost da budeš evanđelist, pastor ili učitelj.

Osobine karaktera kao što su ljubav, radost i mir.

5. Koje darove dobiva kršćanin?

Sve darove Duha.

 Samo one darove koje Duh za njega odabere.

6. Kada je bio tj. kada će biti izliven Duh?

U posljednjim danima da bi pripremio ljude na ponovni Isusov dolazak.

Samo u vrijeme apostola na Pedesetnicu.

7. Na koji način dobivamo dar Duha Svetoga?

Tako što se ustrajno trudimo biti dobri.

Tako da se pokajemo za svoje grijehe i krštenjem predamo svoj život Isusu.

Razmislite: Sveti Duh nas snaži svojom silom i obogaćuje i uljepšava naš život. Čeznete li za tim da
iskusite djelovanje Svetoga Duha u svom životu?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Mladi Škot imenom Peter Marshall zalutao je jedne mračne noći u bamburgškim močvarama.
Tada ga je Bog pozvao po imenu: “Peter!” Kada je po drugi put čuo božanski glas, stao je,
pogledao na tlo i otkrio da je skoro za dlaku pao u napušteni kamenolom vapnenca.
Ne bi li bilo prekrasno kad bi Bog svakoga od nas stalno zvao po imenu?

Ne bi li bilo divno kad bi nam mogao biti tako blizu kao osobni prijatelj s kojim bismo sjeli u svoju
dnevnu sobu i opširno pričali o svojim problemima?

1. Neograničeni pristup

Možete vjerovati ili ne, ali danas imamo putem Duha Svetoga bolji pristup Isusu nego kad je živio
vidljiv ovdje među nama (Ivan 14,16-20). Naravno da bi bilo prekrasno imati Isusa osobno u
svom gradu, ali razmislite kolika masa ljudi bi se tiskala oko Njega samo da Ga vidi, a da ne
govorimo o Njegovom nedostatku vremena.

Svatko bi se smatrao sretnim da samo jednom u životu može nekoliko minuta popričati s Isusom.
Suprotno tome, Isus želi stalni osobni kontakt sa svakim od nas. To je samo jedan od razloga zbog
čega je napustio ovu zemlju da bi na nebu preuzeo poseban zadatak. Isus je bio uz Petera
Marshalla kad je stajao na rubu ponora. On ga je vodio da postane dušebrižnik jedne velike crkve
u Washington D.C.-u. I budući da nije vezan za jedno mjesto – kao onda kad je živio na zemlji –
spreman je voditi život svakoga vjernika koji to želi svim srcem.

Koje ohrabrujuće obećanje je Isus dao svojim učenicima neposredno prije povratka na nebo?

“Tada im se približi Isus te im reče: ‘Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. … Ja sam s vama
u sve vrijeme do svršetka svijeta.’” (Matej 28,18.20)

Kako Isus može biti “uvijek s nama”?

“Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz
nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika
koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi),
samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo
milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!” (Hebrejima 4,14-16)
Razmislite što to znači imati Isusa kao osobnog zagovornika na nebu. On je “imao ista iskušenja”,
On “razumije naše slabosti”, kod Njega ćemo “primiti milosrđe i naći milost … ako nam je
potrebna”. Kao naš veliki svećenik može nas dovesti u Božju prisutnost. Zato ne čudi da smo
pozvani “stupiti sa sigurnošću pred prijestolje našega milostivoga Boga.”

Koje mjesto zauzima Isus na nebu?

“On, naprotiv, pošto je prinio samo jednu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede Bogu s desne strane.”
(Hebrejima 10,12)

Živi Isus – netko tko nas razumije – je naš osobni zagovornik “Bogu s desne strane”.

Na koji način Ga je Njegov zemaljski život pripremio da postane naš svećenik?

“Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki svećenik milostiv (prema
ljudima) i vjeran u odnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga) naroda. Budući da je sam
trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji.” (Hebrejima 2,17.18)

Naš “brat” koji je dijelio s nama naš ljudski život i koji je sam bio “kušan”, sada je naš veliki
svećenik s desne Ocu.

Budući da “nam je u svemu bio sličan”, zna kroz što prolazimo. I On je bio gladan, žedan i
iscrpljen. I On je čeznuo za suosjećanjem i razumijevanjem. I On je bio pod velikim pritiskom
iskušenja. Ali biti naš veliki svećenik mogao je prije svega zbog toga što je kao Janje Božje umro
za naše grijehe.

“Sutradan Ivan vidje Isusa gdje dolazi k njemu te reče: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh
svijeta!’” (Ivan 1,29)

Kao žrtvovano “Janje Božje” pretrpio je neizrecive muke. Gurnut je u najveće dubine tjelesne i
duševne boli.

“Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi
našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.” (Izaija 53,5)

Isus je preuzeo odgovornost za naše grijehe i umro umjesto nas. Svatko od nas može vjerom
doživjeti to oslobođenje od krivnje grijeha. To je Evanđelje, Radosna Vijest za sve ljude – posvuda
i za sva vremena.

Jedan od naših dušebrižnika ispričao nam je sljedeće iskustvo. Kada je njegova kći imala tri
godine, stisnula je prst na stolici za razvlačenje tako da se razmrskala kost.

Kada su roditelji jurili s njom liječniku, glasni uzvici bola skoro su im slomili srce. Ali njihova
petogodišnja kći na poseban je način taknula njihovo srce. Dok se liječnik pažljivo brinuo oko
malene djevojčice, njezina sestra izjavila je sa suzama: “Oh, tata, željela bih da je to moj prst!”

Kada je cijelo čovječanstvo bilo unakaženo grijehom i stoga osuđeno na smrt, sigurno je Isus
osjećao isto to: “Oh, Oče, kad bih samo ja mogao biti na njihovom mjestu!”

I Otac je Isusovu želju ispunio na križu. Naš Spasitelj je pretrpio svaku muku i bol koju mi moramo
pretrpjeti – samo u puno većoj mjeri.

2. Evanđelje u Starom Zavjetu

Kada je izraelski narod postavio svoje šatore u podnožju Sinaja, Mojsije je dobio od Boga nalog
da napravi prenosivo Svetište za bogoslužje, i to točno “prema uzorku koji ti je na brdu pokazan”
(Izlazak 25,40).

Skoro 500 godina kasnije to prenosivo Svetište zamijenjeno je golemim kamenim Salomonovim
hramom koji je također načinjen prema istom planu kao i prenosivo Svetište.
 Sâm Bog dao je upute za izvanjski oblik Svetišta i istovremeno objasnio kako mora izgledati
služba u Svetištu.

Ti starozavjetni obredi pokazivali su Izraelcima kako će to izgledati kasnije u vrijeme Novoga

Zavjeta kroz život i smrt Isusa, kao i kroz Njegovu službu u nebeskom Svetištu.

Koju posebnu namjeru je Bog imao s detaljnim uputama za izgradnju zemaljskoga Svetišta?

“Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima.” (Izlazak 25,8)

Grijeh je odvojio ljude od njihovoga Stvoritelja. Svetište je bilo Božji put da jasno pokaže da
ponovno želi prebivati među njima. On je zapravo slikovito predstavio plan spasenja.

Svetište je, a kasnije hram, postalo središtem religioznog života u vrijeme Staroga Zavjeta. Obredi
su pokazivali na koji način Bog želi održavati kontakt s nama ljudima i kako možemo stupiti s Njim
u vezu. Svako jutro i svaku večer ljudi su se okupljali na molitvu oko Svetišta (Luka 1,10). Pri tome
su se držali Božjeg obećanja: “… gdje ću se ja s tobom sastajati” (Izlazak 30,6).

Možda Vas iznenađuje da Stari Zavjet ima potpuno istu poruku spasenja kao i Novi Zavjet.
Starozavjetna simbolika službe u Svetištu ukazuje zapravo na Isusovu službu kao našeg velikog
svećenika u nebeskom Svetištu. Ako ispravno razumijemo, Svetište i službe u Svetištu jasno
pokazuju što Isus čini danas u nebeskom Svetištu, ali također i to što čini upravo sada na ovoj
zemlji da bi vodio i obogatio svakoga od nas u našem svakodnevnom životu.

3. Svetište i Isusova služba za nas

Kada je izgrađeno zemaljsko Svetište prema uzorku hrama na nebu, bila je to prava preslika
nebeskog Svetišta u kojem Isus danas služi za nas. U Izlasku od 25. do 40. poglavlja detaljno se
opisuju službe i obredi “Svetišta u pustinji”. Kratak sažetak o tome kako je bilo opremljeno
zemaljsko Svetište nalazimo u Izlasku 40:

“Ondje postavi Kovčeg svjedočanstva, onda Kovčeg zakloni zavjesom. Potom unesi stol i što na
nj spada poredaj; unesi i svijećnjak i svijeće mu pripremi. A zlatni žrtvenik za kađenje postavi
pred Kovčeg svjedočanstva. Onda objesi zastor nad ulazom u Prebivalište. Stavi žrtvenik za žrtve
paljenice pred ulaz Prebivališta, Šatora sastanka. Između Šatora sastanka i žrtvenika smjesti
umivaonik i u nj nalij vode. Naokolo napravi dvorište i objesi zastor nad dvorišnim ulazom.”
(Izlazak 40,3-8)

Svetište se sastojalo od dviju prostorija, Svetišta i Svetinje nad svetinjama. Oko Svetišta se
nalazilo predvorje. U tom predvorju neposredno ispred Svetišta stajao je bakreni oltar gdje su
svećenici prinosili žrtve, kao i bakreni umivaonik gdje su se prali.

Žrtve koje su se prinosile na bakrenom oltaru bile su simbol Isusa koji je smrću na križu postao
“Janje Božje koje uzima grijehe svijeta” (Ivan 1,29).

Kada je pokajani grješnik došao sa svojom žrtvom do oltara i priznao svoje grijehe, dobio je
oproštenje i očišćenje. Na posve sličan način i mi danas trebamo očišćenje krvlju Isusa, Janjeta
Božjega (1. Ivanova 1,9).

U prvoj prostoriji, Svetištu, gorio je danju i noću sedmokraki svijećnjak kao simbol Isusa, “svjetla
svijeta” koje se nikada ne gasi (Ivan 8,12). Stol s posvećenim kruhom koji je ukazivao na Božju
prisutnost podsjećao je na to da Isus kao “kruh života” (Ivan 6,35) može utažiti kako našu
tjelesnu, tako i našu duhovnu glad. Zlatni kadionik simbolizirao je zastupničku službu Isusa za nas
u neposrednoj Božjoj prisutnosti (Otkrivenje 8,3.4).

U drugoj prostoriji, Svetinji nad svetinjama, stajao je kovčeg saveza presvučen zlatom. On je bio
simbol Božjega prijestolja, a prijestolje milosti podsjećalo je na stalno zastupništvo Isusa u prilog
grješnome čovjeku koji je prekršio moralni zakon. Ispod prijestolja milosti ležale su dvije kamene
ploče s Deset zapovijedi koje je napisao Bog.

Zlatni kerubini nadvili su se s obje strane preko prijestolja milosti. Između njih je svijetlilo divno
svjetlo, znak izravne Božje prisutnosti na tom mjestu.

Zavjesa je skrivala Svetinju od pogleda ljudi kojima su svećenici služili u predvorju.

Druga zavjesa visjela je ispred Svetinje nad svetinjama i skrivala taj unutarnji prostor od pogleda
svećenika kada je ulazio u Svetište. Što se dogodilo sa zavjesom prilikom Isusove smrti na križu?

“I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna; zemlja se potrese, pećine se
raspuknuše.” (Matej 27,51)

Kada je Isus umro, otkrivena je pred svim očima Svetinja nad svetinjama koja je sadržavala
Kovčeg saveza, simbol Božjega prijestolja. Nakon Isusove smrti, sveti Bog i pokajani grješnik ne
mogu biti više razdvojeni ni jednim zastorom na svijetu. Isus, naš Veliki Svećenik, dovodi nas
svojom službom u neposrednu Božju prisutnost.

“Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad
svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo – i
budući da imamo velikog svećenika koji je postavljen nad kućom Božjom, pristupajmo k njemu
iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem pošto smo očistili srca od zle savjesti i oprali tijelo čistom
vodom.” (Hebrejima 10,19-22)

Budući da je Isus, naš Veliki Svećenik, Bogu s desne strane, imamo pristup Božjem prijestolju. On
nije tamo zato da nas udalji od Boga, nego da nam omogući da dođemo u Njegovu blizinu – u
Očevo srce puno ljubavi.

“Budući da … možemo otvoreno … ući.”

Zašto? Zato što nam sâm Bog želi dobrodošlicu.

To je Isus mislio kada je rekao:

“U taj dan molit ćete u moje ime. Ne kažem vam da ću ja moliti za vas, jer vas sam Otac ljubi,
budući da ste vi mene ljubili i vjerovali da sam izišao od Boga.” (Ivan 16,26.27)
Nakon što se naš Spasitelj poslije svoje službe na zemlji vratio na nebo, Ivan je u viziji vidio
“nebeski hram” (Otkrivenje 14,17; 15,5; 16,17), pravo nebesko Svetište čija je preslika bio
Mojsijev šator. U Svetinji nad svetinjama Ivan je vidio “Kovčeg saveza” koji je sadržavao vječni
moralni zakon, Deset zapovijedi (Otkrivenje 11,19; Hebrejima 9,4).

Osim toga, vidio je “na nebu … gori sedam zubalja” (Otkrivenje 4,1.5) i “zlatni žrtvenik pred
prijestoljem” s kadionikom (Otkrivenje 8,3). Ali prije svega je vidio Isusa koji je išao između
sedam svijećnjaka (Otkrivenje 1,12,13).

4. Simbol spasonosne Isusove žrtve

Kao što je zemaljsko Svetište predstavljalo umanjenu sliku nebeskoga Svetišta u kojem Isus danas
služi za nas, jednako su tako i službe koje su se provodile u zemaljskom Svetištu bile “samo slika,
samo sjena” onoga što se danas događa na nebu (Hebrejima 8,5).

Ali postoji bitna razlika:

“I sad, naš veliki svećenik dobio je toliko uzvišeniju službu koliko je posrednik boljega Saveza,
boljega jer je uzakonjen na boljim obećanjima.” (Hebrejima 8,6)

Svećenici koji su služili u zemaljskom Svetištu nisu mogli praštati grijehe, a Isus “se samo
jedanput zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh” (Hebrejima 9,26).

Levitski zakonik u Starome Zavjetu detaljno opisuje koje su se službe vršile u Svetištu. Obredi su
bili podijeljeni u dvije skupine: dnevni obredi i godišnji obredi. 13. lekcija opisuje godišnje
obrede.

Za vrijeme dnevnih obreda svećenici su prinosili žrtve za pojedince i za cijeli narod. Ako je
sagriješio pojedinac, morao je u Svetište donijeti životinju bez mane, “neka stavi svoju ruku na
glavu okajnice i zakolje žrtvu okajnicu na mjestu za žrtve paljenice” (Levitski zakonik 4,29).
Ako je sagriješio cijeli narod, svećenik je izvršio gotovo isti obred za sve njih. Nakon što je zaklao
žrtvu, odnio je krv žrtve u Svetište i stavio dio na rogove žrtvenika.

Te krvne žrtve naglašavale su da grijeh vodi u smrt i da grješnik može izbjeći smrt samo onda ako
netko drugi umre umjesto njega.

Žrtva Isusa Krista je središte sveukupne službe u Svetištu.

Prvo, žrtva koja se klala morala je biti potpuno bez mane budući da je ukazivala na Isusa koji je
bio “svet, nevin, neokaljan”. (Hebrejima 7,26)

Drugo, krivnja grješnika morala je priznanjem i polaganjem ruku biti prenesena na nevinu žrtvu.
To je bio simbol Isusa koji je ponio naše grijehe na Golgotu. “Njega koji je bio bez ikakva grijeha
Bog učini mjesto nas grijehom…” (2. Korinćanima 5,21)

Treće, žrtva je morala biti zaklana, a njezina krv prolivena jer je to ukazivalo na kaznu koju je Isus
podnio umjesto nas smrću na križu.

Ono što se iz godine u godinu zbivalo u starozavjetnom Svetištu ukazivalo je na veliki Isusov plan
spasenja. Time što je umro za naše grijehe, “ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama,
ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi i pribavio nam vječni otkup”. (Hebrejima 9,12)

5. Zašto sva ta krv?

Neki ljudi kritiziraju: “Kršćanstvo je previše krvavo.”

Zašto nema “oproštenja … bez prolijevanja krvi?” (Hebrejima 9,22)

Zašto je krv tako važan biblijski simbol?

Na prvi pogled to baš i nije vesela slika, ali krv Isusa Krista daje nam jasan odgovor na to pitanje.

1) Isusova krv je simbol života

“Jer je život živoga bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred
pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život.” (Levitski zakonik 17,11)

Isusov život je bio isto tako važan kao i Njegova smrt. Bez Njegovoga bezgrješnoga života niti
Njegova smrt na križu ne bi imala smisla. Da nije uskrsnuo, ne bi nas mogao spasiti.

Zato apostol Pavao piše:

“Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša
vjera.” (1. Korinćanima 15,14)

Kada je Isus prolio svoju krv na križu, dao je svoj život za cijelo čovječanstvo. Ponudio je svoj
savršeni život poslušnosti za naše propuste.

2) Isusova krv je simbol Njegove smrti

Kada je prolio svoju krv na križu, platio je “plaću grijeha” – smrt, vječnu smrt. On je doživio
strašnu smrt potpunog odvajanja od Oca.

Bog, Sin, je ušao u povijest čovječanstva da bi preuzeo na sebe sve posljedice grijeha i pokazao
nam kako je grijeh strašan. Zbog toga je mogao opraštati grijehe bez da ih umanji.

3) Kristova krv je simbol Božje patnje

Križ nam jasno pokazuje kako je velika bila bol koju je grijeh prouzročio Bogu.

On nije krvoločni Bog koji zahtijeva žrtve – on sâm je bio žrtva. Kada su Otac i Sin bili na Golgoti
međusobno razdvojeni, Otac je u dubokoj boli okrenuo glavu od Sina koji je umro slomljenoga
srca.

Isusova krv simbolično predstavlja cijelu dramu pomirenja, onaj neshvatljivi čin kojim je Bog
“pomirio sve sa sobom”. “… i po njemu pomiri za nj sve što je na zemlji ili na nebu.” (Kološanima
1,20)

6. On živi da bi nas spasio

Starozavjetne žrtve ukazivale su na Isusovu smrt za naše grijehe. Služba svećenika simbolizirala je
Isusovu službu kao nebeskog velikog svećenika.

Kako možemo usporediti svećenika u izraelskom Svetištu sa sadašnjom službom koju Isus kao naš
veliki svećenik vrši u nebeskom Svetištu?

“Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave,
nego u samo nebo da posreduje za nas pred licem Božjim. Jer bi inače morao trpjeti mnogo puta
od postanka svijeta. Ali sad on se samo jedanput zauvijek, u punini vremena – pojavio da svojom
žrtvom uništi grijeh.” (Hebrejima 9,24.26)

Gotovo da je nemoguće shvatiti: Isus je žrtvovao samoga sebe na križu Golgote. Žrtvovao je
samoga sebe jer manja cijena nije bila moguća.

U čemu se sastoji Isusova dnevna služba u nebeskom Svetištu?

“Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da
posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25)
Isus “živi vječno” da bi svoju krv i žrtvu uporabio za naše dobro. Svom snagom bori se za to da
svakoga čovjeka spasi od tragedije grijeha. Neki to krivo razumiju smatrajući da Isus kao naš
zagovornik mora nagovoriti Oca koji se protivi da nam oprosti. No, činjenica je da Bog prihvaća s
radošću Sinovu žrtvu za nas. Konačno, Otac i Sin su radili zajedno kada je trebalo napraviti plan
pomirenja.

Kao naš Veliki svećenik na nebu, Isus zastupa cijelo čovječanstvo. On se trudio skrenuti pozornost
neodlučnima na svoju ponudu milosti. Očajnim grješnicima daje kroz svoju Riječ novu nadu, a
vjernici neprestano pronalaze nova bogatstva, kao i više sile u molitvi.

U suglasju s Božjim zapovijedima Isus oblikuje naš život i pomaže nam da razvijemo karakter koji
će moći opstati i u teškim vremenima.

Isus je dao svoj život za svakoga čovjeka koji je ikada hodio ovom zemljom. A sada, kao naš
zagovornik i posrednik, živi vječno da bi potaknuo ljude da prihvate Njegovu žrtvu za svoje
grijehe. Mi, naravno, imamo potpunu slobodu odbiti Njegovu ponudu pomirenja. Premda je na
križu pomirio sav pali svijet sa sobom, ne može nas spasiti ako Ga ne prihvatimo.

Dakle, ljudi neće biti izgubljeni zato što su grješnici, nego zato što su odbacili Isusovu ponudu
pomirenja! Grijeh je uništio prisnu vezu koju su u početku Adam i Eva imali s Bogom. Ali Isus je
umro kao Janje Božje da oslobodi od grijeha ne samo Adama i Evu, nego cijelo čovječanstvo, i da
ponovno obnovi izgubljeno prijateljstvo.

Jeste li ga i Vi već prihvatili kao svog velikog svećenika, Onoga koji vječno živi da bi održao
prisnom i živom i Vašu osobnu vezu s Bogom?

Isusova smrt je potpuno jedinstvena. Njegova služba u nebeskom Svetištu ne može se ni sa čim
usporediti. Samo nas Isus može približiti Bogu. Samo Isus može omogućiti da Sveti Duh djeluje u
našim srcima. Stoga Ga želimo prihvatiti kao svog Gospodina i Spasitelja i povjeriti Mu svoj život.

Dragi nebeski Oče, danas Ti zahvaljujem što se Ti osobno brineš za mene. Zahvalan sam Ti što
svojom službom u nebeskom Svetištu vodiš i upravljaš moj život i život sve svoje djece na cijelom
svijetu. Pomozi mi da svim svojim srcem odgovorim na Tvoju milost tako da me možeš spasiti i
već danas mi daruj novi život. U ime Isusa Krista. Amen.

Pitanja uz temu

1.

Isus nam je blizu da bi vodio život svakoga čovjeka koji je na to spreman.

Kao naš veliki svećenik, Isus je naš osobni predstavnik s desne strane Božjega prijestolja.

Budući da je Isus bio kušan kao čovjek, u stanju je i nama pomoći.

Isus je umro samo za malo odabranih.

Putem Svetoga Duha Isus nam je danas lakše dostupan nego kad je živio na zemlji.

2. Starozavjetni hram…

bio je mjesto gdje se Bog susretao sa svojim narodom.

imao je malo veze s obožavanjem.

Starozavjetni hram poučavao je isto Evanđelje kao i Novi Zavjet.

ukazivao je ljudima na nadolazećeg Mesiju.

3. Službe u hramu…

ukazivale su na Isusovu smrt za naše grijehe i na Njegovu službu kao velikog svećenika.

nemaju za kršćane nikakvo značenje.

4.
 Žrtve koje su se prinosile ukazivale su na križ.

Hram nije Izraelcima pružao mogućnost oproštenja grijeha.

5/6.

Izraelski hram sagrađen je prema nebeskom originalu.

U hramu u Jeruzalemu vise još i danas zavjese iz Isusovog vremena.

Služba svećenika u hramu ukazivala je na Isusovu službu za nas.

Kao veliki svećenik, Isus nas čisti danas svojom krvlju od svih grijeha.

Razmislite: Kao Janje Božje Isus je umro za naše grijehe. Kao naš veliki svećenik, vodi nas u prisnu
osobnu zajednicu s Bogom. Što Vi mislite o Isusu kada postanete svjesni što je sve do sada učinio
za Vas i čini još i danas?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Nije bilo otisaka prstiju. Nikada nije otkriveno nikakvo oružje. Nitko nije vidio kako je ubojica
psihologa Michaela Phillipsa ušao u njegov ured.

Nisu se čuli čak ni pucnjevi. Samo je pronađen njegov leš iza pisaćeg stola. Pet metaka rastrgalo
je njegovo tijelo.
Izgleda kao savršen zločin jer kriminalistička policija u početku nije pronašla nikakve tragove.

Onda su iznenada otkrili kabel koji je bio povezan sa stalkom za olovke na pisaćem stolu dr.
Phillipsa. Kabel je vodio do prislušnog uređaja u stolu. Očito je stalak imao skriveni mikrofon.
Službenici policije su brzo preslušali ono što je snimljeno i na svoje čuđenje čuli cijeli tijek zločina.
Čovjek imenom Anthony Inciarrano ušao je u ured i započeo žestoku raspravu s dr. Phillipsom.
Čuli su se pucnjevi i sve je završilo strašnim smrtnim krikom psihologa koji je umro na sagu.

Svaki strašni detalj bio je snimljen. Ubojica je mislio da će njegov zločin zauvijek ostati tajna.
Učinio je to tako oprezno da nije ostavio nikakve tragove. Ali nevidljivi očevidac mogao je
ispričati cijelu priču.

U ovoj lekciji pozabavit ćemo se posljednjim Božjim sudom. Na tom sudu će svi ljudi “biti suđeni
prema onom što je napisano u knjigama, po svojim djelima”. (Otkrivenje 20,12)

To je tema koja potiče na razmišljanje. Svi koji su vjerovali da je svaki njihov grijeh izbrisan,
možda će doživjeti veliko iznenađenje.

Muškarci koji su svakoga tjedna izgovarali u crkvi duge, pobožne molitve, ali su bili nevjerni
svojim suprugama i zlostavljali svoju djecu, morat će se suočiti sa šokantnim otkrićem.

No, otkrit ćemo također zašto je poruka o sudu prekrasna vijest za sve koji su našli sigurnost u
Kristu.

1. Bez straha pred sudom!

Tko će suditi svijetu?

“Jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu.” (Ivan 5,22)
“Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost –
jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti – da učini očitom svoju
pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u
Isusa.” (Rimljanima 3,25.26)

Isusova zastupnička smrt na križu stavlja Ga u položaj da bude istovremeno pravedni sudac i
milostivi veliki svećenik. On može istovremeno braniti nepromjenjiva načela Božjega zakona i
pokajanoga grješnika.

Dok druga bića u svemiru postavljaju pitanje kako nepristrani sudac može proglasiti neku osobu
nevinom, Isus može odgovoriti na to pitanje pokazujući ožiljke od čavala na svojim rukama jer je
na vlastitom tijelu podnio pravednu kaznu za grijeh.

(Lekcija br. 12 pokazala je kako nas Isus, Janje Božje i naš zagovornik pred Božjim prijestoljem
priprema za dan suda time što je za nas riješio problem grijeha.)

Što Isus nudi u razmjeni za naš grješni život?

“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo
pravednošću Božjom.” (2. Korinćanima 5,21)

Budući da je Isus umro za nas, može biti naš zastupnik. Naš grješni život mijenja se u pravnom
smislu za savršeni Isusov život. A budući da je Isus živio savršenim životom i umro, Bog nam može
oprostiti i postupati s nama kao da nikada nismo sagriješili. Više nije mogao učiniti.

On baca naše grijehe u morsku dubinu i nudi svoj vlastiti, bezgrješni život kao punovrijednu
zamjenu za naš grješni život. Upravo to je ono što trebamo da bismo na sudu mogli opstati pred
Božjom svetošću.

Na nebu se za svakoga čovjeka vodi izvještaj (Otkrivenje 20,12).

Bog vrednuje svako pojedino djelo (1. Samuelova 2,3).

On pamti svaku riječ koja je ikada izgovorena i svaku misao koja nam je prošla glavom (Matej
12,36). To je loša vijest za one koji misle da njihovi tajni grijesi nikada neće izići na svjetlo i
optužiti ih.

Ali postoji također i jedna dobra vijest za sve koji su prihvatili Isusa za svoga zagovornika pred
Ocem.

“Ali ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu, u zajednici smo jedan s drugim, i krv nas
njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.” (1. Ivanova 1,7)

Isus nas je očistio od svih naših grijeha (Djela apostolska 3,19). Umjesto naše sumnjive prošlosti,
Isus nudi Ocu svoj besprijekorni, savršeni život (2. Korinćanima 5,21).

Sada ćemo još jednom razmisliti što to Isusa, našeg suca i zagovornika, potiče da se bavi našim
problemom grijeha.

(Ako imate problema s matematikom kao mnogi drugi ljudi, predlažemo Vam da sljedeća tri
poglavlja pročitate jako pozorno. Ne gnjavite se ni u kom slučaju brojkama. Važne činjenice koje
se spominju dalje u ovoj lekciji razumjet ćete, naime, čak i onda ako Vam matematički dio nije
sasvim jasan.)

2. Isus je došao u pravo vrijeme

Isus je na krštenju bio pomazan Svetim Duhom:

“Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha
Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni
moj, koga sam odabrao!’” (Matej 3,16.17)
Nakon što Ga je pomazao Sveti Duh, Njegovi su učenici prepoznali u Njemu Mesiju:

“On rano ujutro susrete svoga brata Šimuna i reče mu: ‘Našli smo Mesiju, to jest Pomazanika.’”
(Ivan 1,41)

Budući da su znali da hebrejska riječ Messias i grčka riječ Christus obje znače Pomazanik, učenici
su shvatili da je Duh Sveti na krštenju pomazao Isusa za Mesiju.

Luka, Isusov sljedbenik, izvještava da se to pomazanje dogodilo u 15. godini vladavine cara
Tiberija (Luka 3,1.2). Prema našem računanju vremena, bilo je to 27. godine nakon Krista.

Dolazak Mesije proricali su mnogi starozavjetni proroci i Isus se u skladu s tim biblijskim
proročanstvima pojavio točno u prorečeno vrijeme. Na početku svoje službe Isus je objasnio:

“Govorio je: ‘Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte u Radosnu
vijest!” (Marko 1,15)

Krštenje i pomazanje našega Spasitelja dogodili su se u točno određeno vrijeme. U Lutherovom

prijevodu: “Vrijeme se ispunilo.”

Ali na koje se vrijeme Isus poziva?

Za Isusa je došlo vrijeme da se pojavi na zemlji i da bude pomazan. Već prije Njegovoga rođenja
prorok Daniel je ukazivao na vrijeme Njegovoga dolaska. Je li Daniel pisao da će se Isus pojaviti
27. godine i da će biti pomazan? Pročitajmo njegovo proroštvo:

“Znaj i razumij: Od časa kad izađe riječ “Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem” pa do
Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit će opet sagrađeni trg i
opkop, i to u teško vrijeme.” (Daniel 9,25)

7 tjedana i 62 tjedna je ukupno 69 tjedana ili 483 dana (7×69=483). U simbolici biblijskog
proroštva jedan dan odgovara uvijek jednoj doslovnoj godini (Ezekiel 4,5.6; Brojevi 14,34). Zbog
toga 483 dana predstavljaju 483 godine. Daniel je najavio da će biti dana zapovijed o obnovi
Jeruzalema i točno 483 godine nakon toga pojavit će se Mesija.

Je li se Isus, Mesija, pojavio u prorečeno vrijeme? Artakserks je izdao dekret o obnovi Jeruzalema
457. godine prije Krista (Ezra 7,7-13.21-26). Vremensko razdoblje od 483 godine završilo je prema
tome 27. godine nakon Krista (457+27=484).

Budući da je dekret vrijedio cijelu 457. godinu prije Krista i da je Isus pomazan tijekom 27. godine
poslije Krista, dvije polovice godina proizlaze tako da točno vremensko razdoblje nije 484 godine,
nego samo 483 godine.

Upravo u prorečeno vrijeme, 27. godine poslije Krista, pojavio se Isus s porukom: “Ispunilo se
vrijeme.”

Točno ispunjenje tog biblijskog proročanstva jasno potvrđuje da je Isus iz Nazareta stvarno bio
Mesija. Bog je u ljudskom obličju došao na zemlju.

Kako dugo je Isus potvrđivao to obećanje?

“I sklopit će savez s mnogima za jednu sedmicu …” (Daniel 9,27)

Ako ovdje primijenimo načelo godina za dan, onda taj “tjedan” obuhvaća vremensko razdoblje
od 7 godina. Sedam godina je određeno za obećanje koje je Isus dao čovječanstvu – od 27. do
34. godine nakon Krista.

Nedugo nakon što su Adam i Eva sagriješili, Bog je s njima sklopio savez i obećao da će osloboditi
ljude od ropstva grijeha smrću Spasitelja kojega će poslati (Postanak 3,15). Isusova smrt na križu
bila je ispunjenje tog obećanja.

Što se trebalo dogoditi u sredini tog 70. tjedna?

“… a u polovici sedmice prestat će žrtva i prinos.” (Daniel 9,27)

Isus je 31. godine nakon Krista, “u sredini tog tjedna”, pribijen na križ. U trenutku Njegove smrti
“razderala se zavjesa u hramu na 2 dijela odozgo do dolje”. (Matej 27,51) Taj događaj pokazuje
da Bog od tada više nije želio životinjske žrtve. Isus je ukinuo simbolično žrtvovanje životinja tako
što je doslovno ispunio proročanstvo (Daniel 9,27).

Od trenutka Isusove smrti, Božjeg Janjeta i našeg velikog svećenika, imamo izravan pristup Bogu.

3. Sigurnost oproštenja grijeha

Koje objašnjenje navodi Daniel za Isusovu smrt?

“A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog
kneza koji će doći razorit će Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat, i
određena pustošenja.” (Daniel 9,26)

Smrću na križu Isus je “iskorijenjen” i nitko se za Njega nije zauzeo. Živio je savršenim životom i
bio jedini koji je to ikada učinio. Ali to nije učinio za sebe ili da plati svoju vlastitu krivnju, nego da
plati cijenu za grijehe cijeloga čovječanstva.

Kako možemo znati da je Bog oprostio sve naše grijehe i prihvatio nas?

“… i to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju – nema razlike, jer su svi
sagriješili i lišeni su Božje slave – i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu
Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju
pravednost – jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti.” (Rimljanima
3,22-25)

Ključni pojmovi ovoga teksta glase: “svi su sagriješili”, Bog nas “opravdava” ako “vjerujemo” u
snagu Kristove “krvi” koja nas čisti.

Kada smo opravdani, događaju se, dakle, dvije stvari:

1) Bog proglašava naše grijehe i krivnju naše prošlosti oproštenom.

2) Bog nas proglašava opravdanima. “Bog nas opravdava ako vjerujemo u Isusa Krista.”

Bog nam poklanja potpunu sigurnost spasenja time što nas opravdava ako se povjerimo Isusu.
Isus obećava:

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Svi mi koji smo možda iscrpljeni od stalne borbe da budemo dovoljno dobri i da zadovoljimo
svoja vlastita mjerila, možemo se napokon smiriti jer nas Isus prihvaća u svojoj milosti. Svi mi koji
smo opterećeni prijašnjim povrjedama i koji smo bolno svjesni svojih propusta i gorko se
sramimo, možemo pronaći mir u Isusu i ponovno biti zdravi jer On je na križu široko raširio svoje
ruke – za nas sve.

4. Počinje vrijeme suda

8. i 9. poglavlje Danielove knjige su usko povezani.

(Nakon završetka ovog biblijskog proučavanja imat ćete mogućnost započeti posebno
proučavanje Danielove knjige u kojem se objašnjavaju pojedinosti iz ovih dvaju poglavlja.)
U 8. poglavlju anđeo pokazuje proroku veliku panoramu budućnosti. Daniel je vidio ovna i jarca.
Oni simboliziraju dva svjetska carstva: Medo-Perziju i Grčku (Daniel 8,1-12.20-26).

O čemu se radi u četvrtom dijelu tog proročanstva?

“Tada čuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: ‘Dokle će trajati
ovo viđenje o svagdašnjoj žrtvi i o opačini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?’ Odgovori: ‘Još dvije
tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno.’ (Daniel 8,13.14)

Daniel je izgubio svijest prije nego mu je anđeo mogao objasniti dio koji se odnosi na 2300 večeri
i jutara. Stoga 8. poglavlje završava bez tog objašnjenja. Ali kasnije se anđeo ponovno pojavljuje i
objašnjava:

“… i pouči me: ‘Daniele, evo me: dođoh da te poučim. Od početka tvoje molitve izišla je riječ, i
ja dođoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na riječ, razumij viđenje.’ Sedamdeset je
sedmica određeno tvom narodu i tvom svetom gradu, da se dokrajči opačina, da se stavi pečat
grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vječna pravednost, da se stavi pečat viđenju i
prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima.” (Daniel 9,22-24)

2300 dana su, naravno, 2300 godina; svaki dan je jedna godina (pogledaj Ezekiel 4,6). 70 tjedana
ili 490 godina tvore prvi dio dugog vremenskog razdoblja od 2300 godina.

Oba vremenska razdoblja započela su 457. godine prije Krista kada su Perzijanci izdali dekret o
obnovi Jeruzalema. Ako od 2300 godina oduzmemo 490, ostaje 1810. Dodamo li uz tih 1810
godina 34 godine nakon Krista, što nas vodi do kraja prorečenih 490 godina, dolazimo do 1844.
godine nakon Krista.

5. Čišćenje nebeskog Svetišta – sud

Anđeo je rekao Danielu da će 1844. godine, na kraju 2300 godina, Svetište opet biti očišćeno. Ali
što znači ta izjava?

Od 70. godine nakon Krista, kada su Rimljani razorili hram u Jeruzalemu, Božji narod na ovoj
zemlji nema više hrama. Stoga se čišćenje Svetišta koje je trebalo započeti 1844. godine mora
odnositi na Svetište u nebu koje je uzorak zemaljskoga hrama.

Ali što znači čišćenje nebeskog Svetišta?

U starom Izraelu dan čišćenja zemaljskog Svetišta nazivao se Yom Kippur. Veliki dan pomirenja. Za
narod je taj dan bio uvijek i dan suda.

Kao što smo otkrili u 12. lekciji, Isusova služba u nebeskom Svetištu ima dvije faze:

1) Dnevne žrtve i ceremonije odgovaraju svećeničkoj službi u prvom prostoru Svetišta, u Svetinji.

2) Godišnje žrtve i ceremonije usredotočene su na službu velikog svećenika u drugom prostoru

Svetišta, u Svetinji nad svetinjama (Levitski zakonik 16 i 23; Hebrejima 9,1-5).

Kada su ljudi dan za danom dolazili u zemaljski hram da bi priznali svoje grijehe, krvlju zaklanih
životinja poprskali su se uglovi oltara i svećenici su jeli meso u Svetinji (Levitski zakonik 4 i 6). Na
taj način su grijesi bili dan za danom simbolički preneseni u Svetište i tamo “istovareni”.

Na godišnji Veliki dan pomirenja Svetište je očišćeno od svih priznatih grijeha protekle godine
(Levitski zakonik 16). Da bi izvršio to čišćenje, veliki svećenik je prinio na žrtvu jednog posebnog
jarca s rogovljem. Onda je njegovu krv odnio u Svetinju nad svetinjama ispred Kovčega saveza u
kojem se ispod prijestolja milosti nalazilo Deset zapovijedi.

Veliki svećenik poprskao je krv očišćenja ispred prijestolja milosti da bi na taj način simbolički
ukazao na to da će krv Isusa, Spasitelja koji će doći, jednom platiti cijenu za grijeh.
Tada je veliki svećenik simbolički odstranio priznate grijehe iz Svetišta i položio ih na glavu
drugoga jarca koji je otjeran u pustinju i tamo je preminuo (Levitski zakonik 16.20-22). Ta
ceremonija očistila je Svetište od svih grijeha na godišnji Veliki dan pomirenja. Ljudi su smatrali
taj dan danom suda jer su svi koji su dvojili priznati toga dana svoje grijehe i moliti oprost bili
odstranjeni iz naroda (Levitski zakonik 23,29).

To što je veliki svećenik radio simbolički jednom godišnje, Isus čini zauvijek kao naš veliki
svećenik (Hebrejima 9,6-12).

Na Veliki dan pomirenja odstranjuje iz Svetišta grijehe svih onih koji su prihvatili Isusa kao svog
Spasitelja.

Ako smo priznali svoje grijehe, On će izbrisati njihov popis za sva vremena. Taj sud započeo je
1844. godine.

Kada je došlo vrijeme suda 1844. godine i Isus započeo čišćenje nebeskoga Svetišta, bio je to
istovremeno početak naviještanja jedne posebne, odlučujuće poruke cijelome svijetu (Otkrivenje
14,6.7).

Jedna od sljedećih lekcija bavi se prije svega tom posebnom porukom. 6. Cijeli život pred sudom

Prema riječima proroka Daniela u 8. i 9. poglavlju, Isus je od 1844. godine preuzeo ulogu suca u
istražnom postupku čiji je cilj čišćenje nebeskoga Svetišta i brisanje zapisa o našim grijesima.

Stoga apostol Petar piše :

“Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti

mognu doći vremena utjehe i da on pošalje predodređenoga vam Mesiju, Isusa.” (Djela
apostolska 3,19.20)
Za vrijeme tog predadventnog suda koji se trenutno odvija na nebu proučavaju se nebeske
zabilješke o svim živim i mrtvim vjernicima da bi se pred cijelim svemirom utvrdilo tko će na dan
Isusovog povratka pripadati spašenima. Isus kao naš sudac udaljuje grijehe svih pravednika iz
nebeskih bilježaka tako što ih “rastjera kao maglu” (Izaija 44,22). On ih odbacuje u beskonačnost
– “kao što je istok daleko od zapada” (Psalam 103,12). Grijeh za sva vremena nestaje iz cijeloga
svemira (Otkrivenje 21,1).

Kada biste imali mogućnost doraditi bilješke o svome životu, koje biste promjene načinili?
Vjerojatno biste neke sramotne i mučne događaje izbrisali. Dobra vijest je u tome da Isus upravo
to čini mnogo temeljitije nego što bismo mi to ikada mogli učiniti.

U trenutku kada Vaše ime bude na redu, pregled izvješća o Vašem životu bit će lagan – uz
pretpostavku da ste prihvatili Isusa kao svoga Zagovornika i Spasitelja.

Budući da Isus zna da spašeni nakon prihvaćanja u nebo više nikada neće griješiti, On čisti
bilješke o njihovom životu od svakoga tračka grijeha i zaračunava im svoj savršeni život. Onda se
vraća na zemlju da bi ih nagradio:

“Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu! Blago
onima koji peru svoje haljine tako da dobiju pravo na stablo života i da mognu ući u grad na
vrata!” (Otkrivenje 22,12.14)

Jeste li spremni za Isusov dolazak? Ili možda postoji još nešto što skrivamo pred Njim? Imate li
otvoreni i pošteni odnos prema nekome tko tako rado želi biti Vaš odvjetnik?

Spoznaja o sudu ne bi nas trebala navesti da sa strahom “rujemo” po svojoj prošlosti da bismo
pronašli još koji grijeh za koji smo se zaboravili pokajati. No trebala bi nas motivirati da pred
Bogom “stavimo sve na stol” – bez tajni.

“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od
svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)
Priznati u ovom kontekstu znači da priznamo grijehe koje nam Bog daje da spoznamo i da se
iskreno pokajemo. Mi prihvaćamo Njegov oprost i potvrđujemo činjenicu da trebamo Njegovu
snagu i milost.

Prilikom posjeta zatvoru u Potsdamu kralj Friedrich Wilhelm I. je prihvatio neke molbe za
pomilovanje. Svi zatvorenici su se zaklinjali da su za njihove zatvorske kazne krivi pristrani suci,
podmićeni očevidci ili nesavjesni odvjetnici. Od ćelije do ćelije slušao je istu priču: “Ja sam nevin i
nitko mi ne vjeruje.”

Samo jedan od zatvorenika nije imao što reći. Friedrich se iznenađeno našalio: “Slutim da ste Vi
također nevini?!”

“Ne, Vaša Visosti”, odgovorio je čovjek. “Kriv sam i stvarno sam zaslužio svoju kaznu.”

Tada se kralj okrenuo prema straži i glasno uzviknuo: “Dođite i brzo pustite ovoga klipana prije
nego mi pokvari ovo fino društvo nevinih ljudi!”

Kako se pripremamo za dan suda? Kako da se spremimo za Kristov dolazak? Sasvim jednostavno.
Tako da iskreno priznamo stvarnost. Tako da se s punim povjerenjem složimo s velikim otkrićem:
za svoje grijehe zaslužujem smrtnu kaznu, ali netko drugi je zauzeo moje mjesto i oprostio mi na
prekrasan način. Odlučite se upravo ovdje, sada i danas da ćete u svom odnosu prema Isusu biti
u svakom trenutku od srca iskreni i iz temelja pošteni, bez obzira što se dogodilo.

7. Oslobođen besmislenoga života

“Znajte da niste otkupljeni nečim raspadljivim – srebrom ili zlatom – od svoga bezvrijednog, od
otaca baštinjenog načina života, nego skupocjenom krvi Krista kao nevina i bez mane Janjeta.” (1.
Petrova 1,18.19)

Isus nas oslobađa besmislenoga života time što nam nudi “presađivanje srca”.
 “Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih
kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce
kameno i dat ću vam srce od mesa.” (Ezekiel 36,25.26)

Svi se borimo sa starim navikama i strastima, ali Bog nam obećava da će zamijeniti staro nečim
novim.

“Poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih
kumira vaših. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje
naredbe.” (Ezekiel 36,25.27)

Mislite na ovo obećanje kada tražite nova duhovna iskustva. Pogledajte svoj život iz Božje
perspektive jer Isus želi i Vas kroz Svetoga Duha osloboditi besmislenog života.

Dragi Oče na nebu. Hvala Ti što si nam poklonio Isusa koji je umro za naše grijehe. Hvala Ti što si
Ga odredio za našeg zagovornika, velikog svećenika i suca – i za nadu koju nam time daješ. Od
ovog trenutka želim svoj život predati svim srcem u Isusove ruke. Ja se držim Njegovog obećanja i
molim Ga da me oslobodi mog dosadašnjeg života i da me pripremi za nebo. U Isusovo ime.
Amen.

Pitanja uz temu

Molimo Vas da pročitate svaki navedeni odlomak i nakon toga označite točnu izjavu.

1. Isusova smrt na križu čini Ga…

… pravednim sucem.

… milostivim zagovornikom.

… omogućuje Mu da brani i one grješnike koji nisu uvidjeli svoje pogrješke.

 … omogućuje Mu da krivca proglasi nevinim.

… omogućuje Mu da naš grješni život zamijeni svojim pravednim životom.

2. Na krštenju 27. godine nakon Krista…

… Isus se očitovao kao Božji Sin.

… Isus se očitovao kao Mesija.

… objašnjeno je da se pojavio nekoliko godina prekasno.

… objašnjeno je da se pojavio u pravo vrijeme.

Tri i pol godine kasnije, 31. godine nakon Krista,

… Isus je umro na križu kao Božje Janje.

… Isusovom smrću završena je potreba daljnjeg žrtvovanja životinja.

3. Opravdanje znači da Isus – ako vjerujemo u Njega…

… čisti svakoga čovjeka od njegovih grijeha tako da može bez krivnje stajati pred Bogom.

… pokriva naše grijehe svojom krvlju i Bog nas proglašava opravdanima.

4/5. 1844. godine…

… započeo je na nebu Božji sud.

… Isus je započeo čišćenje nebeskog Svetišta, a to je djelo suda.

Razmislite: Svojom smrću na križu i svojom službom suca Isus može oprostiti naše grijehe i
izbrisati svaku zabilješku o njima. Postoji samo jedan uvjet: da molimo za oprost naših grijeha i
da dopustimo da nam dâ novo srce i novi duh. Je li Vaš “slučaj” također u Isusovim rukama, u
rukama onoga koji Vas je toliko volio da je umro umjesto Vas?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Anatoli Levitin, ruski pisac i povjesničar, proveo je mnoge godine u sibirskom zarobljeništvu u
kojem je čovjek imao osjećaj da molitve ostaju smrznute na tlu. Ali kad se vratio bio je, duhovno
gledano, neslomljiv.

Napisao je: “Najveće čudo od svega je molitva. Trebam se samo u svojoj nutrini okrenuti Bogu i
već osjećam da je ne samo moja duša, nego moje cijelo biće ispunjeno jednom dubokom silom.
O čemu se radi? O psihoterapiji? Ne, to nije psihoterapija, jer otkud bih ja, beznačajni stari čovjek
sit života, crpio tu snagu koja me obnavlja, spašava i uzdiže iznad stvari ovoga svijeta? Izvor te
snage leži izvan mene – i nema ni jedne sile ovoga svijeta koja bi joj se mogla suprotstaviti.”

U ovoj lekciji bavit ćemo se pitanjem kako nam molitva – “disanje duše” – može pomoći da
produbimo svoj odnos s Bogom i da vodimo zdrav život vjere.

1. U razgovoru s Bogom

Kako možemo biti sigurni da nas Bog čuje dok se molimo?

“Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne
nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se, i
ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.” (Jeremija 29,11-
13)

Kojim riječima nam je Isus obećao da će čuti naše molitve i odgovoriti na njih?

“I ja vam velim: ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam
se!” (Luka 11,9)

Molitva je razgovor. Isus nam obećava:

“Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.”
(Otkrivenje 3,20)

Kako je moguće voditi ugodan razgovor s Isusom uz večeru? Prvo, time što ćemo Mu ispričati sve
što nam leži na srcu (i to ne samo u obliku lijepo složenih, pobožnih rečenica).

Drugo, time što Ga pozorno slušamo. Kada se molimo, Bog nam može izravno odgovoriti. Ako
usredotočeno proučavamo Božju riječ, On nam može govoriti i preko stranica Biblije.

Molitva može postati kršćaninov stil života.

“Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja
u Kristu Isusu!” (1. Solunjanima 5,16-18)

Kako možemo “moliti bez prestanka”? Znači li to da moramo neprestano klečati na koljenima ili
bez prestanka iznositi molbe pred Boga i oblikovati rečenice za molitvu? Naravno, ne. Biblija
govori o životu koji je usko povezan s Isusom tako da osjećamo da uvijek i posvuda možemo s
Njim razgovarati. “Ni jedno mjesto niti vrijeme nije nepovoljno da svoje molbe donesemo pred
Boga. Ništa nas ne bi trebalo zadržavati da ne razgovaramo s Njim. Čak i u gužvi na ulici ili pri
našim svakodnevnim zadatcima možemo Ga pozvati i zamoliti za vodstvo. Tko želi, pronaći će
svuda priliku da se obrati Bogu.

Čak i kad je netko prisiljen kretati se u sumnjivoj ili Bogu neprijateljskoj sredini, “ne treba
prihvatiti taj duh”… Tko je otvorio svoje srce Bogu, živjet će u svetom ozračju unatoč nepovoljnim
okolnostima.” (Bolji put, str. 103)

Jedna od najboljih mogućnosti da se razvije takav osobni odnos je molitva u kojoj se razmišlja o
Bogu.

“Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.” (Psalam 104,34)

“Vrši ove dužnosti, sav im se posveti, da tvoj napredak postane očit svima!” (1. Timoteju 4,15)

“Blago čovjeku koji … uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć.” (Psalam 1,1.2)

Kada se molite, nemojte samo na brzinu iznijeti cijelu listu molbi. Produbite svoje misli! Slušajte!
Već i kratko razmišljanje o Bogu može obogatiti Vaš osobni odnos s Njim.

“Približite se k Bogu, pa će se i on približiti k vama! Grešnici, operite ruke! Vi s razdijeljenom

dušom, očistite srca!” (Jakov 4,8)

Što se više približimo Isusu, tim ćemo jače osjetiti Njegovu blizinu. Stoga ostanite uvijek u
Isusovoj blizini i ne bježite nikada od Njegovoga glasa.

Ne brinite se za to pronalazite li uvijek prave riječi. Govorite iskreno i otvoreno o svemu. Isus je
prošao čak i kroz iskustvo smrtnoga straha da bi postao Vaš osobni prijatelj.

2. Kako trebamo moliti

Kada se molimo u javnosti ili kod kuće naglas, bilo bi dobro slijediti Kristovu uzor-molitvu koju je
izrekao u Propovijedi na gori. Tu molitvu učio je svoje učenike kada su Ga zamolili: “Gospodine,
nauči nas moliti!”

“Stoga vi molite ovako: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo
tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti
nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas
od zla!” (Matej 6,9-13)

Prema primjeru Isusove uzor-molitve možemo doći Bogu kao Ocu i zamoliti da se Njegova volja
provodi u našem životu kao što je i u cijelom svemiru.

Mi Ga molimo ne samo za ispunjenje naših tjelesnih potreba, nego i za oproštenje naših grijeha i
spremnost da i mi sami opraštamo. Neprestano se prisjećamo da i naša snaga za odupiranje
grijehu dolazi od samoga Boga. Isusova molitva završava hvalom Bogu.

Jednom drugom prilikom Isus je uputio učenike da se mole Ocu “u njegovo ime” (Ivan 16,23). To
znači moliti se u skladu s Isusovim načelima. Stoga kršćani obično završavaju svoje molitve
riječima: “U Isusovo ime. Amen.” Amen je hebrejski pojam i u prijevodu znači: “Tako neka bude.”

Ponekad kršćani nazivaju Isusovu molitvu “uzor-molitvom”. Oni je većinom znaju napamet i često
je izgovaraju javno. Premda nam ova molitva daje zaista vrijedan putokaz kako i kojim riječima se
trebamo moliti, naš osobni razgovor s Bogom bit će najbolji uz spontane misli koje dolaze izravno
iz našega srca.

Pogled na molitve različitih žena i muškaraca iz Biblije daje nam osnovnu smjernicu: moli za sve.

Bog nas poziva da i kritične teme donesemo u molitvi pred Njega: oproštenje naših grijeha (1.
Ivanova 1,9), rast u molitvi (Marko 9,24), svakodnevna pitanja i probleme (Matej 6,11),
ozdravljenje od patnje i bolesti (Jakov 5,15).
Istovremeno nas uvjerava da zaista sve naše nevolje i brige možemo donijeti Isusu.

“Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas.” (1. Petrova 5,7)

Naš Spasitelj je zainteresiran za svaku pojedinost našeg života. Bog se veseli našim molitvama.
On osjeća toplinu oko srca kad Mu se obraćamo s ljubavlju i povjerenjem.

3. Osobna molitva

Za većinu nas postoje neke stvari koje nerado govorimo čak i najbliskijim prijateljima i koje
skrivamo u najudaljenijem kutku svojih misli.

Bog želi da se u osobnom razgovoru s Njim rasteretimo svega. Njemu ne trebaju neke informacije
o nama. Svemogući Bog poznaje naše tajne strahove, skrivene motive i našu potisnutu mržnju
bolje nego mi sami. No, mi moramo Njemu, koji nas najbolje poznaje i beskrajno voli, otvoriti
svoje srce. Proces izlječenja počinje onda kada dopustimo Isusu da dotakne naše rane. Moramo
priznati svoje probleme i spoznati svoje nevolje.

Možemo rasti samo kada dopustimo da Isus dođe do naših najslabijih točaka.

Kada se molimo, Isus, naš veliki svećenik, neprestano stoji uz nas i pomaže nam:

“Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima,
nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio. Dakle: pristupajmo s
pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!”
(Hebrejima 4,15.16)

Osjećate li se preopterećeni, pod stresom ili krivi? Donesite sve pred Gospodina. Molitva nas
vodi u područje djelovanja Isusove milosti i milosrđa. Tada može ispuniti sve naše potrebe.
Trebamo li imati posebno mjesto za osobnu molitvu?

“A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti
Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.” (Matej 6,6)

S Bogom možemo razgovarati na ulici, za vrijeme posla ili tijekom nekog zajedničkog druženja.
Usprkos tome kršćanin bi svakoga dana trebao imati određeno vrijeme za osobnu molitvu.

Daniel, ministar u Babilonu i veliki Božji čovjek, imao je naviku da se moli tri puta na dan: u jutro,
u podne i navečer. Gotovo svi kršćani koji žele duhovno rasti provode tijekom dana određeno
vrijeme na nekom mjestu da bi proučavali Božju riječ i molili se. Napravite i Vi svoj dogovor s
Bogom, i to najbolje onda kada niste umorni i kada se možete najbolje usredotočiti.

4. Javna molitva

Kada se udružimo s drugima u molitvi, nastaje ne samo posebna povezanost, nego tako možemo
na poseban način doživjeti Božju silu.

“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima.” (Matej 18,20)

Sjetite se da ne traje više od minute da se ponovi Isusova molitva. Javne molitve trebaju biti
kratke. Ne dopustite da takve molitve postanu govor i odaju dojam da govorite nekom skupu, a
ne Bogu. Nemojte nikada pomisliti da Bogu morate govoriti neprirodnim ili teatralnim tonom.
Poniznost i skromnost prikladniji su kada se susrećemo s Kraljem kraljeva i Gospodarom
gospodara.

Za obiteljski život je dobro da se moli zajedno. Pokažite svojoj djeci da sve svoje nevolje i brige
smiju donijeti pred Boga. Oni će biti oduševljeni kada dožive način na koji Bog uslišava njihove
molitve usred svakodnevice.

Učinite da dnevna obiteljska pobožnost bude radosno i opuštajuće zajedničko vrijeme.

5. Sedam tajni uspješne molitve

Kada se Mojsije molio, razdvojilo se Crveno more. Kada se Ilija molio, došla je vatra s neba. Kada
se Daniel molio, pojavio se anđeo i zatvorio ralje lavovima.

Biblija izvještava o mnogobrojnim, napetim uslišenjima molitava. Ona nam preporučuje molitvu
kao mogućnost da doživimo Božju silu. Sjetite se samo velikog Isusovog obećanja:

“Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti!” (Ivan 14,14)

Isus može “učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti”. (Efežanima 3,20)

Bog nam obećava: “Zazovi me, i odazvat ću ti se.” (Jeremija 53,3)

Usprkos tome, čini nam se da na neke naše molitve nema odgovora. Zašto je to tako? Postoje li
neki uvjeti za uslišenje molitava?

Sedam načela će Vam pomoći da još djelotvornije molite.

1) Držite se blizu Isusa

“Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete, i bit će vam.”
(Ivan 15,7)

Ako svoju vezu s Bogom stavimo na prvo mjesto i ostanemo povezani s Njim, čut ćemo i doživjeti
odgovore na naše molitve koji bi inače ostali nepoznati i neotkriveni.
2) Povjerite se potpuno Bogu

“Sve što s vjerom zamolite dobit ćete.” (Matej 21,22)

Vjerovati znači puno više nego samo nadati se. Mi donosimo svoje potrebe svom nebeskom Ocu i
očekujemo da ih ispuni. Ako se borite s nedostatkom vjere, sjetite se da je naš Spasitelj učinio
čudo i čovjeku koji je očajnički uzviknuo:

“Vjerujem! – odmah poviče glasno dječakov otac. – Pomozi moju nevjeru!” (Marko 9,24)

Usredotočite se na to da uporabite vjeru koju imate. Ne brinite za onu vjeru koja Vam nedostaje.

3) Sve podredite Božjoj volji

“Poslije toga namjeri se na nj Isus u hramu te mu reče: ‘Eto, ozdravio si! Više ne griješi, da ti se
što gore ne dogodi!’” (Ivan 5,14)

Sjetite se da nas Bog ne želi kroz molitvu opskrbiti samo onim nužnim, nego da nas želi voditi
dalje. Stoga ponekad kaže ne, a ponekad daje našem razmišljanju novi smjer. To nam može
pomoći da u budućnosti molimo s točno određenim ciljem. Molitva nam pomaže da sve više i
više usklađujemo svoju volju s Božjom.

Stoga u svakome trenutku trebamo biti otvoreni za Božje odgovore. Velika je pomoć kada
doživimo na koji način Bog odgovara na naše želje.

Biblija nam jasno pokazuje Božju volju (Psalam 119, 105, 133), a Sveti Duh nam pomaže da
stavimo ispravno težište u našim molitvama: “A onaj koji ispituje srca zna koja je želja Duha; zna
da u skladu s voljom Božjom posreduje za svete.” Razmislite o tome da naša volja bude u skladu s
Božjom da bismo mogli vidjeti stvari onako kako ih Bog vidi.
4) Strpljivo čekajte

“Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.” (Psalam 40,1)

Ovdje se radi o tome da strpljivo i s punim povjerenjem čekamo Boga i Njegova rješenja.
Nemojte samo odaslati hitnu molitvu u nebo, nakon toga ponovno zuriti u problem i dopustiti da
Vas savlada. Nemojte moliti Boga za pomoć samo jednu minutu, a onda dopustiti da Vas
rastrgaju brige. Strpljivo čekajte Gospodina. U ovo vrijeme mikrovalnih ručkova i daljinskih
upravljača ta nam je sposobnost hitno potrebna.

5) Ne držite se čvrsto nekoga grijeha

“Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod.” (Psalam 66,18)

Svjesni grijeh ograničava Božju silu u našem životu jer nas razdvaja od Boga (Izaija 59,1.2). To ne
znači da morate biti bezgrješni da biste dobili odgovor na molitvu, nego da se jednostavno ne
držite čvrsto jednom rukom grijeha, a drugom posežete za Božjom pomoći. Ozbiljno priznanje i
pokajanje rješava taj problem. Ako ne dopustimo Bogu da nas oslobodi loših misli, riječi i djela,
naše molitve neće biti djelotvorne.

“Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama.”
(Jakov 4,3)

Sebične i nepromišljene molitve Bog ne može uslišiti.

Ali ako imate otvorene uši za Božje zapovijedi, onda će i On otvoriti svoje uši za Vaše molbe.

“Tko uklanja uho svoje da ne sluša Zakona, i molitva je njegova mrska.” (Izreke 28,9)
6) Težite za Bogom

Bog odgovara onima koji Ga mole za Njegovo prisustvo i silu u njihovom životu.

“Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi!” (Matej 5,6)

7) Ustrajno molite

Isus je opisao nužnost ustrajne molitve u svojoj prispodobi o upornoj udovici koja je stalno
dolazila pred suca sa svojim problemom. Na kraju je sudac bio potpuno uzrujan i rekao:

“‘… ipak ću, jer mi dosađuje, braniti ovu udovicu, da vječno ne dolazi i ne razbija mi glavu.’
Gospodin nastavi: ‘čujte što govori nepravedni sudac! Pa da Bog zbilja ne obrani svoje izabranike
koji dan i noć vapiju prema njemu? I da zategne s njihovom stvari?’” (Luka 18,5-7)

Nemojte Bogu dobacivati neku molitvu samo usput ili slučajno. Štoviše, razgovarajte s Njim o
svim svojim nevoljama, nadanjima i snovima. Molite Ga za poseban blagoslov. Tražite od Njega
pomoć u vrijeme nevolje. Tražite i slušajte dok ne naučite nešto iz Njegovog odgovora.

6. Anđeli u službi onih koji mole

Kada se molimo, Bog šalje svoje anđele. Oni nisu ograničeni vremenom, prostorom ili brzinom
ako se radi o odgovorima na naše molitve.

“Zar nisu svi (anđeli) službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti
spasenje?” (Hebrejima 1,14)

Psalmist se radovao što su njegove molitve bile uslišane posredstvom anđela:

 “Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga. Anđeo Jahvin tabor podiže oko
njegovih štovalaca da ih spasi.” (Psalam 34,5.8)

Kada se Isus nakon 40 dana kušnje molio Bogu, “tada ga ostavi đavao, a pristupiše mu anđeli te
su mu služili”. (Matej 4,11)

Kada se molimo, Bog će poslati svoje anđele da odgovore na naše molitve.

Sveto Pismo govori o tome da svakog kršćanina u svakom trenutku slijedi i štiti anđeo.

“Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih, jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima
neprestano gledaju lice Oca moga nebeskog.” (Matej 18,10)

Tekstovi u Izlasku 23,20; Hebrejima 13,2; Psalmu 91,11.12 i Djelima apostolskim 5,19 govore o
tome da anđeli služe svima onima u čijem životu molitva ima važno mjesto.

Molitva je jedan od najveličanstvenijih pokusa u koje se mogu upustiti smrtni ljudi. Stoga počnite
već danas stjecati svoja iskustva. Otkrijte istinitost sljedećih riječi iz Biblije:

“Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za
što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će
Božjim koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.” (Filipljanima 4,5-7)

Dragi nebeski Oče, želim Te još više upoznati. Kroz molitvu želim ostati u stalnom kontaktu s
Tobom. Molim Te, nauči me danas kako da se još djelotvornije molim. Pokaži mi kako Te mogu
bolje slušati i biti usmjeren na Tebe da bih imao zajednicu s Tobom. Molim Te za to u Isusovo
ime. Amen.
U ovoj i u sljedećih 6 lekcija (br. 16-20) radi se prije svega o temi “Kršćanski stil života”.

Opisuje li Biblija određeni kršćanski način života?

“(Velim i zaklinjem) da sa sebe skinete i odložite staroga čovjeka koji pripada prijašnjem načinu
života, čovjeka koji u varavim požudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom
u kojem mislite i da se obučete u novoga čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i
svetosti.” (Efežanima 4,22-24)

Kršćanin treba “odložiti starog čovjeka” koji “u varavim požudama ide u propast” i “obući se u
novog čovjeka, stvorena na sliku Božju”.

Tim “novim rođenjem” postat ćemo ne samo nova bića, nego ćemo razviti i poseban kršćanski
način života.

Biblija nas ohrabruje da na tom putu novoga života idemo dalje kako bi Duh Sveti mogao korak
po korak mijenjati naš karakter.

“Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji
lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena! Uprimo pogled u začetnika i
završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu
te “otada sjedi s desnu” Božjeg prijestolja! Promotrite pomno onoga koji je od grešnikâ podnio
takvo protivljenje protiv samoga sebe, da ne sustanete i ne klonete duhom!” (Hebrejima 12,1-3)

Sveto Pismo koristi ovdje sliku velikog stadiona na kojemu se vodi duhovna utrka. Gledateljima
na tom stadionu, “mnogim svjedocima”, pripadaju žene i muškarci vjere koji su opisani u 11.
poglavlju poslanice Hebrejima. Mi smo trkači.

Kao kršćani trebamo “odložiti svaki teret” koji nas ometa i usredotočiti se na to da pobijedimo u
toj utrci. Da bismo osigurali pobjedu, moramo “držati naše oči uprte u Isusa” i slijediti Njegov
primjer tako da naše misli i djela budu slični Njegovim. To i vječni život omogućio nam je jer je
bio spreman “podnijeti križ ne mareći za sramotu” te je na taj način postao za nas pobjednik
grijeha i smrti.

Što možemo naučiti od “mnogih svjedoka” iz starozavjetnoga vremena? Pročitajte u miru 11.
poglavlje Poslanice Hebrejima i pogledajte na koji način je vjera osposobila ove velike muškarce i
žene da prebrode svaku prepreku i polože svaki ispit. Njihove pobjede mogu u teškim
okolnostima postati i Vaše pobjede. Kada čitate 11. poglavlje, obratite pozornost i na pojmove
koji razjašnjavaju potpunu odlučnost i jasnoću djela. Ove žene i muškarci su prevladali sve
prepreke i vjerovali u Mesiju koji će doći.

Ključ njihovog i našeg vlastitog uspjeha je u tome da “držimo oči uprte u Isusa” jer je On središte
naše vjere.

Motivirajuća sila u životu kršćanina je Isus Krist. On nam poklanja vjeru i povjerenje. Ta vjera je
najvažniji i motivirajući čimbenik za zdrav duhovni rast. Vjerom u Isusa Krista kršćanski način
života vodi ka savršenom unutarnjem miru, osjećaju potpune sigurnosti i pravom zadovoljstvu.

“… čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.” (Izaija 26,3)

To se sve događa onda kada usmjerimo svoj cijeli život na živoga Krista.

Supruga jednoga misionara u Singapuru pitala je starijega čovjeka koji je postao kršćanin nakon
što je velik dio svog života proveo kao budist: “Gospodine Lim, koja je razlika između života
kršćanina i budista?”

“To je jednostavno”, odgovorio je. “Otkada sam prihvatio Isusa kao svog Spasitelja, imam
potpuni unutarnji mir.”

Mnogim obraćenicima često se postavlja slično pitanje: “Sada kad živite kao kršćanin, ima li
razlike u usporedbi s Vašim prijašnjim životom?” Najčešći odgovor glasi: “Našao sam unutarnji
mir.”
U ovoj i sljedećih 6 lekcija govorit će se o kršćanskom načinu života i tajni sretnoga življenja. To će
Vam pomoći da razvijete jaču vezu s Bogom i vodite radostan kršćanski život.

Počnite već danas držati svoje oči neprestano uprte u Isusa. Tada ćete moći jednoga dana
sudjelovati na velikom pobjedničkom slavlju kada Isusov mir bude neosporno vladao svijetom.

Pitanja uz temu

Molimo Vas da još jednom pročitate navedene odlomke i nakon toga označite odgovarajuće
izjave..

1. Molitva…

… je iskreni razgovor s Bogom.

… nam pruža mogućnost da Bogu kažemo sve što nam je na srcu.

… nam nudi mogućnost da slušamo Božji odgovor.

… povezuje pripadnike crkve.

… je formalnost koju trebamo prakticirati pet puta dnevno.

… nam nudi mogućnost stalne veze s Bogom.

2. Moliti možemo za…

… oproštenje grijeha.

… porast vjere.

… naše tjelesne potrebe.

… sve.
 … izlijevanje Svetoga Duha.

… isključivo velike stvari.

… ozdravljenje bolesnih.

… male stvari.

Pročitajte sljedeće odlomke i označite nakon toga jesu li izjave točne ili netočne.

3. Trebamo se moliti jer Bog treba neprestano nove informacije o nama

Točno

Netočno

Trebamo se moliti jer Isus, naš veliki svećenik, suosjeća s nama.

Točno

Netočno

4. Zajednička molitva pokreće Boga na djelovanje.

Točno

Netočno

Javne molitve trebaju trajati najmanje 5 minuta.

Točno
 Netočno

5. Naše molitve bivaju samo rijetko uslišane

Točno

Netočno

Naše molitve dovode nas sve više u sklad s Božjom voljom.

Točno

Netočno

Trebamo se moliti i strpljivo čekati Božji odgovor.

Točno

Netočno

Bog će odgovoriti i na molitve onih koji ostaju čvrsto u svom grijehu.

Točno

Netočno

Trebamo moliti tako dugo dok ne primimo Božji odgovor.

Točno
 Netočno

6. Anđeli služe Bogu kad odgovara na naše molitve

Točno

Netočno

Razmislite:

Imate li želju dovesti svoj život kroz molitvu u doticaj s Božjom silom?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

1943. godine japanske osvajačke jedinice vukle su sa sobom stotine Amerikanaca i Europljana –
pripadnike “neprijateljskih naroda” – u zatočeničke logore u kineskoj provinciji Shantung.

Zatočenici su proživljavali mjesece osamljenosti, razočaranja, dosade i straha. Ljudi su se slomili i

nastala je svađa. Dvije skupine koje su se od početka prezirale bili su poslovni ljudi i misionari.

Činilo se da je samo jedan čovjek bio sposoban prevladati “ponor” koji ih je od početka
razdvajao. Jedan od zatočenika opisao je tog čovjeka ovako: “Nitko nije bio kao on.” Bio je tražen,
poštovan i voljen. Mislio je na Erica Liddella, misionara iz Škotske.
Jedna ruska prostitutka prisjeća se kako je Liddell bio jedini čovjek koji je prema njoj bio ljubazan,
a da od nje nije zahtijevao “nagradu”.

Jedan drugi zatočenik kaže: “Znao je na prijateljski i veseo način smiriti ‘uzavrele duhove’.” Pri
jednom od njihovih burnih sastanaka zatočenici su se bavili i pitanjem što da rade s nemirnim
tinejdžerima koji su polako upadali u poteškoće. Liddell je pronašao rješenje. Organizirao je
sportske aktivnosti, praktične radionice i razredne odjele za djecu te počeo večeri provoditi s
njima.

Liddell je stekao slavu i ugled kada je 1924. godine osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama
u trčanju na 400 m. Ali u ovom prenapučenom, kaotičnom logoru pokazao se kao pobjednik u
“kršćanskom nadmetanju” i na taj način stekao poštovanje većine zatočenika koji nisu bili kršćani.

Što ga je učinilo tako posebnim? Svako jutro u 6 sati mogli ste otkriti njegovu “tajnu uspjeha”.
Tada se Liddell na petama izvlačio pokraj svojih usnulih prijatelja, sjedao van za kineski stol i
upalio malu lampu koja je osvjetljavala njegove bilješke i Bibliju. Svakoga dana Liddell je tražio
snagu i radost u Božjoj Riječi.

1. Priručnik za kršćanski stil života

Biblija je napisana kao priručnik za kršćanina. Ona je puna izvještaja o ljudima koji su stajali pred
istim izazovima kao i mi danas. Kada upoznamo te ljude – njihove radosti i brige, probleme i
rješenja problema, njihovu težnju za ispunjenjem – to nam može pomoći da rastemo kao kršćani.

Psalmist David opisuje našu svakodnevnu ovisnost o Bogu uspoređujući Njegovu Riječ sa
svjetiljkom:

“Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Psalam 119,105)

Prosvjetljenje koje svakoga dana doživimo kroz Božju Riječ pomaže nam da korak po korak idemo
naprijed.
Biblija nam otkriva koje osobine najviše trebamo i pokazuje nam pravila duhovnog rasta. Ali prije
svega nas približava Isusu, svjetlu svijeta. Naš život može biti uspješan samo ako je obasjan
Njegovom svjetlošću.

2. Prijateljstvo koje mijenja sve

Isus želi da čitamo Bibliju kao osobno pismo dobroga prijatelja:

“Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što namjerava činiti gospodar. Nazvao sam vas
prijateljima, jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca.” (Ivan 15,15)

Budući da je za nas htio samo ono najbolje, Isus nam je objavio najvažnije istine u svemiru.
Njegova Riječ vodi nas u “krug” onih s kojima surađuje i koje osobno vodi.

“Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam
pobijedio svijet!” (Ivan 16,33)

Da bismo iskusili taj mir i sigurnost duboke, osobne veze s Bogom, moramo pročitati pisma koja
nam šalje. A upravo to je Biblija – pismo s neba. Nemojte ostaviti to pismo neotvoreno jer Vam
se čini suviše poznato i jer već tako dugo leži kod Vas. Vijest koja će Vas promijeniti čeka da u
Božjoj Riječi bude otkrivena.

Ovdje je tipičan primjer djelovanja Biblije: “Trebam pomoć i našla sam je u Isusu. Svaka potreba
je zadovoljena, utažena je glad moje duše: Biblija je za mene Isusova objava. Vjerujem u Isusa jer
je On božanski Spasitelj. Vjerujem Bibliji jer sam otkrila da je ona Božji glas koji govori mojoj
duši.” (Ellen G. White, Tragovima velikog liječnika, 383)

3. Sažeto u Deset zapovijedi

Danas nam Biblija stoji na raspolaganju kao priručnik za zdrav kršćanski način života. Ali prije
nego što je čovječanstvo imalo tu knjigu, Bog je dao svom izraelskom narodu Deset zapovijedi
kao sažetak za svakodnevni život (Izlazak 20).
Kratak pogled na Deset zapovijedi pomaže nam razumjeti zašto su moderni teolozi naših dana, a
ne samo Isus i proroci koji su napisali Bibliju, uvjereni da je Deset zapovijedi temelj sretnoga
života.

Deset zapovijedi može se podijeliti u dva dijela.

Prve četiri zapovijedi opisuju naš odnos s Bogom, a ostalih šest bavi se našim odnosom s drugim
ljudima. Njihov originalni zapis možete pronaći u Izlasku 20,3-17.

Prve dvije zapovijedi opisuju naš odnos s Bogom i način obožavanja.

1. Nemoj imati drugih bogova uz mene.

2. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod
zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi! …

Treća i četvrta zapovijed govore o našem odnosu prema Božjem imenu i sedmom danu.

3. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara
ime njegovo.

4. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana
subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu …
Peta i sedma zapovijed štite obitelj.

Šesta, osma, deveta i deseta zapovijed štite naše društvene odnose.

5. Poštuj oca svoga i majku svoju …

6. Ne učini preljuba!

7. Ne ubij!

8. Ne ukradi!

9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga … niti išta, što je bližnjega
tvoga! (skraćeno)

Deset zapovijedi obuhvaćaju sva biblijska učenja koja nam pokazuju kako trebamo živjeti. One
određuju naš odnos s Bogom kao i naš odnos s drugim ljudima. One su ugaoni stupovi
kršćanskoga načina života.

4. Što je Isus rekao o Deset zapovijedi

Jednoga dana dok je Isus poučavao mnoštvo, jedan oduševljeni mladić pristupio je k Njemu i
upitao: “Učitelju, što dobro moram činiti da postignem život vječni?” (Matej 19,16) Isus je vidio
da ima problema s novcem i preporučio mu je da se odrekne svega svog imanja i drži zapovijedi
(redak 17).

Mladić je pokušao izbjeći dijagnozu svoga problema pa je pitao Isusa o kojim zapovijedima
govori. Na to je Isus nabrojio neke od Deset zapovijedi (redak 18,19). Na kraju se mladić udaljio
“žalostan jer je posjedovao veliko imanje”. (redci 20-22)

Nije bio spreman primijeniti taj “recept”. On se u nutrini slagao s Deset zapovijedi, ali je oklijevao
živjeti prema njima i odustati od svog sebičnog načina života.

5. Priručnik za sretan život

Deset zapovijedi nam pokazuje granice prostora unutar kojega mogu rasti zdravi odnosi prema
Bogu i prema drugim ljudima.

Stoga se Bog preko Izaije tako oštro obratio svome narodu:

“O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski
valovi!” (Izaija 48,18)

Isus je ukazao na to da je poslušnost put ka stvarnoj sreći:

 “Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam ja vršio zapovijedi
Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost
vaša bude potpuna!” (Ivan 15,10.11)

Biblija ističe Deset zapovijedi kao nepromjenjiva, neophodna i savršena načela sretnoga života.

Osobna iskustva mnogih ljudi potvrđuju njihovu aktualnost. Isus je zaista samo jedan jedini glas u
velikom zboru onih koji potvrđuju da je put do sreće popločan poslušnošću Božjim zapovijedima
budući da one predstavljaju Božja načela sretnoga života.

6. Deset zapovijedi u Starome Zavjetu

Starozavjetna knjiga Propovjednik je izvještaj o Salomonovoj potrazi za srećom. Ona prikazuje

njegovu težnju za srećom putem materijalnih dobara ovoga svijeta.

Salomon je izgradio prekrasne kuće, zasadio plodne vinograde, prekrasne vrtove i bilje s
odabranim plodovima. Umnožio je broj svojih slugu i bio okružen stvarima koje si smrtni čovjek
može samo poželjeti. Ali na kraju se “balon od sapunice rasprsnuo”. Rekao je:

“A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem – i gle, sve je to opet
ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.” (Propovjednik 2,11)

Nakon toga Salomon se upustio u uživanje jer se nadao da će tamo naći pravu sreću. Potpuno se
predao “vinu, ženama i pjesmi”. No kad je došao do kraja uživanja, nije pronašao željenu sreću.
Njegov zaključak:

“I to je ispraznost.” – redak 23

Nakon što je upao iz jedne slijepe ulice u drugu, Salomon je zaključio da je učinio pogrješku što je
obmanu smatrao stvarnošću te je priznao:
 “Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost.” (Propovjednik 12,8)

U svojoj mladosti Salomon je doživio i saznao da je Bog dobar. Kada je usporedio svoj prijašnji
život u kojem je bio poslušan Bogu sa svojom neumornom potragom za srećom u grješnim
požudama svijeta, morao je zaključiti:

“Čujmo svemu završnu riječ: Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.”
(Propovjednik 12,13)

Salomon je osjećao da je u svom neumornom životu pronašao samo komadić sreće.

Na kraju života imao je hrabrosti priznati svoju zabludu. Objavio je cijelome svijetu izvještaj o
vlastitoj zabludi u nadi da će pogled na njegovo iskustvo zadržati druge da ne počine istu
pogrješku. Zato nas upozorava:

“Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!” (Izreke 29,18)

7. Deset zapovijedi u Novome Zavjetu

U Novome Zavjetu apostol Pavao svjedoči:

“Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12)

Apostol Jakov nadopunjava to svjedočanstvo.

“Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji
je rekao: ‘Ne čini preljuba!’ rekao je i: ‘Ne ubij!’ Ako ne učiniš preljuba, a ubiješ, postaješ
prijestupnik Zakona. Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti suđeni po zakonu slobode!” (Jakov
2,10-12)

Charles Spurgeon, poznati baptistički propovjednik 19. st., objašnjava: “Božji zakon je zaista
božanski – on je svet, nebeski, savršen. … Nema niti jedne zapovijedi previše niti premalo. Božji
zakon ne može se ni sa čim usporediti. Već i sama njegova savršenost dokazuje njegovo božansko
podrijetlo.”

John Wesley, jedan od osnivača metodističke crkve, pisao je o neprolaznosti tog Zakona:
“Moralni zakon koji je sadržan u Deset zapovijedi … Isus nije odbacio. … Svaki dio tog zakona
mora biti na snazi za cijelo čovječanstvo i za sva vremena.” (Sermons 1,221.222)

Nekoliko godina kasnije čulo se sljedeće svjedočanstvo W.J. Camerona preko CBS – radio-
odašiljača u cijeloj Sjevernoj Americi: “Postoje neke minimalne vrijednosti na kojima se temelji
zajednički život ljudi. Kada se one unište, tada propada i socijalna stabilnost.”

Najupečatljiviji sažetak tih minimalnih vrijednosti za izgradnju društva nalazimo u Deset

zapovijedi.

One su temeljni zakon … prije svega zato što su ukorijenjene u ljudskoj prirodi. To su zapravo
zapovijedi koje utvrđuju što pošteni ljudi čine sami po sebi dok se oni nepošteni nikakvim
zakonom ne daju na to prisiliti.

U tom smislu one su više od zapovijedi; one su, štoviše, temeljni ustav svakog dobrog društva.
Analizirajte Deset zapovijedi i u svakoj od njih naći ćete društvenu nužnost. Još nikada nije
postojala jaka socijalna struktura u kojoj je nedostajao jedan od ovih čimbenika.”

Billy Graham, poznati evangelički evanđelist, smatra Deset zapovijedi toliko važnima da je
napisao cijelu knjigu o tome kakvu vrijednost one predstavljaju za svakoga kršćanina.

8. Sila za poslušnost
Mi znamo biblijski odgovor na pitanje koji put vodi do sretnoga života – neposlušnost i grijeh ili
poslušnost prema Bogu? Biblija i Deset zapovijedi su nepromjenjiv, nužan i savršen vodič do
sretnoga života. Naše iskustvo potvrđuje vrijednost biblijske istine.

Usprkos tome, ljudi se nalaze u sukobu. Jedna gospođa ovako je to objasnila: “Mislim da su Deset
zapovijedi za nas obvezujuće. Znam da Biblija uči da ih trebamo slijediti. Znam također da ih
većina poznatih evanđelista našeg vremena preporučuje kao vrijednosti koje služe za naše dobro.
Sigurna sam da nas držanje tih zapovijedi vodi sreći i pokušala sam dati sve od sebe da ih držim,
ali ne mogu. Jednostavno ne uspijevam i počinjem misliti da to ne može niti bilo tko drugi.”

Mnogi imaju više problema s držanjem zapovijedi, nego s priznanjem da su dobre i važne.

Zašto je to tako? Zato što mi ljudi po svojoj prirodi nismo sposobni slijediti Zakon. Ništa što po
prirodi posjedujemo ne može tako promijeniti naš život da budemo Bogu poslušni:

“Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to
može.” (Rimljanima 8,7)

Nevjerni grješnik može pokušati voditi život poslušnosti Božjim zapovijedima, ali budući da je
njegovo srce uprljano grijehom, on će neprestano frustrirano zaključivati: “Ne mogu biti
poslušan!”

Postoji samo jedan put poslušnosti – Deset zapovijedi nam kaže da smo svi grješnici i da trebamo
Spasitelja:

“… jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj
spoznaji grijeha.” (Rimljanima 3,20)

Zadaća Zakona je da nas dovede do spoznaje da smo svi beznadno izgubljeni. Zašto je to tako?
 “Prema tome, Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo.”
(Galaćanima 3,24)

Odgovor je Isus! Prije smo bili bespomoćni, ali On nam uz vjeru poklanja i silu da slijedimo Zakon.

9. Poslušnost s ljubavlju

Isus nam govori da poslušnost proizlazi iz ljubavi:

“Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15)

Ako ljubimo Boga, držat ćemo prve četiri zapovijedi koje opisuju naš odnos prema Njemu. Ako
ljubimo druge ljude, držat ćemo ostalih šest zapovijedi koje određuju naš odnos s drugim ljudima
(pogledaj Matej 22, 36-44).

Apostol Pavao slaže se s tim da nas ljubav prema Bogu i našim bližnjima pokreće da slijedimo
Zakon umjesto da ga preziremo:

“Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega, ispunio je
Zakon. Uistinu: ‘Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi!’ – i ako ima koja druga
zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’ Ljubav ne čini
bližnjemu zla. Dakle: ljubav je ispunjeni Zakon.” (Rimljanima 13,8-10)

Tko prezire Zakon, griješi:

“Tko god počinja grijeh, krši zakon; grijeh je kršenje zakona.” (1. Ivanova 3,4)

Ali hvala Bogu da imamo Spasitelja koji je iz jednog jedinog razloga došao na ovaj svijet, umro,
uskrsnuo i zauvijek živi za nas:
 “A znate da se on pojavio da uzme grijehe, i znate da grijeha u njemu nema.! (1. Ivanova 3,5)

Naš Spasitelj nam oprašta i čisti nas od grijeha.

“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od
svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)

On nam također obećava da će nam pokloniti ljubav da i mi možemo voljeti te da ne živimo više
kao egoisti:

“A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je
dan.” (Rimljanima 5,5)

Mi sami po sebi nemamo sposobnost držati Božje zapovijedi. Naše grješno razmišljanje zaista
odbija Božje zapovijedi (Rimljanima 3,10).

Zato imamo izrazitu potrebu da Bog “ispuni naša srca ljubavlju”, “jer tko ljubi bližnjega, ispunio je
Zakon” (Rimljanima 5,5; 13,8). Ljubav nas motivira da živimo kao kršćani. Budući da volimo Boga,
želimo Mu također biti poslušni jer “ljubav Kristova potpuno nama ovlada” (2. Korinćanima 5,14).

10. Milost i poslušnost

Spasenje je dar. Mi ga ne možemo zaslužiti. Mi ga možemo samo prihvatiti vjerom. Opravdanje

(pravo “mjesto” pred Bogom) dobivamo kao dar, i to samo vjerom u Božju milost.

“Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djelâ, da
se tko ne bi hvalisao.” (Efežanima 2,8.9)

Ne možemo slijediti zapovijedi tako da se trudimo vlastitom snagom. Nema smisla držati
zapovijedi da bismo bili spašeni. Ali kad dođemo Isusu i kada smo spašeni, naša će se srca
ispuniti ljubavlju. Iskustvo božanske milosti i prihvaćanja jača našu želju da Ga potpuno slijedimo
i da Mu budemo poslušni. Snagom ljubavi u našim srcima počinjemo držati zapovijedi. Isus je
“ispunio naša srca ljubavlju” i mi sada počinjemo Njegovu ljubav širiti dalje (Rimljanima 5,5).

“… jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.” (1. Ivanova 5,3)

Ivan piše: Svatko tko krši Zakon, počinja grijeh. (1. Ivanova 3,4).

Ali nakon što je utvrdio da kršćanin nije pod prokletstvom Zakona jer je Isus umro na Golgoti za
naše grijehe, Pavao dodaje:

“Ukidamo li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Naprotiv, tim Zakon utvrđujemo.” (Rimljanima
3,31)

Pavao naglašava da je uzaludan sav čovjekov trud i zaključuje da nismo više pod Zakonom, tj. da
nas Zakon ne osuđuje, nego da smo “pod milošću”.

Onda pita:

“Pa što? Da griješimo, kad nismo pod Zakonom, već pod milošću? Daleko od toga.”
(Rimljanima 6,15)

Budući da je “vjera bez djela beskorisna”, srce ispunjeno ljubavlju potiče na život poslušnosti iz
ljubavi (Jakov 2,20.22; 1. Ivanova 5,2).

Voljeti Isusa, znači držati Njegove zapovijedi:

“Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja
ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe.” (Ivan 14,21)
Pavao ponavlja Isusovo učenje kada piše:

“Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog:
poslao je, radi grijeha, svoga vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se
u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.” (Rimljanima
8,3.4)

Život u sili Svetoga Duha prepoznaje se u sve većoj sposobnosti da ispuni “pravedni zahtjev
Zakona”.

Primjer Erica Liddella pokazuje da kršćanin koji je ukorijenjen u Božjoj sili može biti poslušan
Bogu čak i u najnepovoljnijim okolnostima. Usred vremena napetosti i straha pokazao je
pobjednički karakter. Njegov odnos s Bogom pun ljubavi osposobio ga je da ispuni “pravedni
zahtjev Zakona” tako što je njegovao ljubav i prema onima koji su zajedno s njim podnosili patnje
u zatočeništvu. Ovakav kvalitetni način života proizlazi iz odnosa punog ljubavi prema našem
raspetom i uskrslom Spasitelju. Jer ako Božja ljubav ispuni naša srca, poslušnost Njegovim
zapovijedima postat će naša druga priroda.

“Oni činom dokazuju da ono što propisuje Zakon stoji upisano u njihovim srcima, o čemu
zajedno s tim daje svjedočanstvo njihova savjest: nutarnji sudovi koji ih međusobno optužuju ili
brane.” (Rimljanima 2,15)

Jeste li već otkrili ovu tajnu? Budući da Vas je Isus toliko volio, žrtvovao je svoj život za oproštenje
Vaših grijeha. On Vam nudi da sve svoje odnose pospješite Njegovom ljubavlju i opskrbljuje Vas
svime “da mognete izvršiti njegovu volju” (Hebrejima 13,21). Kakav je Vaš odgovor?

Dragi Oče na nebu. Hvala Ti što si nam dao svoju Riječ kao putokaz za naš kršćanski život. Hvala Ti
što si nam darovao Isusa, našega Spasitelja, kao naš uzor. Hvala Ti za silu Tvoje ljubavi koja nas
osposobljava da živimo za Tebe prema Bibliji i prema Deset zapovijedi. Hvala Ti što ta poslušnost
iz ljubavi obogaćuje naš život. Molim Te, ispuni moje srce sve više tom ljubavlju. Molim Te to u
Isusovo ime. Amen.
Pitanja uz temu

Molimo Vas da pročitate sljedeća poglavlja i označite nakon toga točne izjave (ponekad su svi
odgovori točni).

1/2. Biblija je …

… puna priča o stvarnim ljudima kao što smo ti i ja.

… kao osobno pismo od dobroga prijatelja.

3. Deset zapovijedi …

… sažimaju biblijska učenja.

… su temelj pravednoga života.

Prve četiri zapovijedi …

… opisuju naš odnos s Bogom.

… opisuju naš odnos prema drugim ljudima.

4. Isus je uputio mladića …

… da odbaci zapovijedi jer su one važile samo za vrijeme Staroga Zavjeta.

… da slijedi zapovijedi.

5. Prema Isusovom mišljenju, Deset zapovijedi su nam dane …

 … da bi nas ograničile.

… da nam zaista omoguće sretan život.

6. Salomon je bio sretan čovjek …

… tako dugo dok se držao Božjih zapovijedi.

… kada se oslobodio svih ograničenja koja su sadržana u Deset zapovijedi.

7. Novi Zavjet smatra zapovijedi …

… dobrima i pravednima.

… staromodnima.

8. Smisao i svrha zapovijedi je u tome da jasno pokažu …

… što je grijeh i da nam daju cilj koji moramo dostići vlastitom snagom.

… što je grijeh i dovedu nas Isusu koji nas može spasiti od grijeha.

9/10. Ljudi se spašavaju …

… Isusovom milošću.

… držanjem zapovijedi.

Onaj tko je spašen vjerom u Isusa Krista …

 … je zauvijek oslobođen Zakona.

… će iz ljubavi prema Njemu veselo slijediti Božje zapovijedi.

Razmislite: Želite li da Isus upiše Božji Zakon u Vaše srce?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Još prije nekoliko godina sociolozi su nam govorili da ćemo uskoro imati toliko slobodnog
vremena da naprosto nećemo znati što s njim. Jedan pododbor američke vlade je 1967. g. tvrdio
da će se 1985. godine raditi još samo 22 sata na tjedan.

Za te optimistične prognoze bilo je valjanih razloga. Računala su mogla obaviti posao za koji su
nekada bili potrebni mjeseci unutar samo nekoliko sekundi. One zaista tjelesno naporne poslove
u teškoj industriji preuzeli su strojevi.

Danas smo, međutim, okruženi računalima, sateliti šalju svoje signale, razni strojevi i automati
zuje oko nas, a mi svi radimo daleko više nego prije.

Neki arhitekt iz Manhattana izrekao je to ovako: “Tehnologija ubrzava naš puls.” Vrijeme nam
danas doslovno bježi. Tako su se stanovnici SAD-a između 1967. i 1985. morali pomiriti sa
smanjenjem slobodnog vremena za 37%. Više od 40% radnika radi više od 40 sati tjedno, a skoro
20% ih ima dva posla. Taj trend postoji do danas.
Ovim razvojem stvari veoma su pogođene obitelji. Supružnici komuniciraju međusobno
mobitelima, e-mailom ili telefonskim sekretaricama, a za djecu je sve teže naći vremena. Djeca su
zapravo ona koja podnose najveći teret takvoga načina života. Majka jedne četrnaestogodišnje
djevojčice je otkrila da dijete ima spolno zaraznu bolest. To ju je pogodilo kao grom iz vedra
neba. No, u razgovoru s prijateljicom ovako je to objasnila: “Znam da moje dijete ima previše
slobode.

Ja ipak ne mogu odustati od svih svojih poslovnih i društvenih kontakata samo da bih svakoga
trenutka pazila na nju.”

Naši prioriteti su postavljeni naglavačke. Vrijeme nam izmiče. Jedno istraživanje provedeno u
maloj gradskoj sredini u SAD-u pokazuje da svaki tamošnji otac obitelji provodi samo nekoliko
minuta na dan sa svojom djecom. U mnogim obiteljima roditelji i djeca više nemaju vremena
jedni za druge, više ne komuniciraju te si postaju strancima. Na koji način pametno smanjiti
tempo života da bismo postali bliskiji?

1. Lijek za ubrzani način života

Isus razumije probleme suvremenih obitelji pod stresom. Krist želi da prije svega shvatimo jednu
činjenicu: duhovni mir je bitni sastojak pravog životnog standarda.

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i
učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.” (Matej
11,28.29)

Biblija nam savjetuje da taj mir doživimo dvostruko: dnevnim i tjednim kontaktom s Isusom.

2. Dnevni kontakt s Isusom

Isus zapravo nikada nije mogao imati vremena. Mase ljudi su stalno tražili Njegovu pozornost. Da
bi ispunio svoju zadaću – pokrenuti duhovnu revoluciju koja će iz temelja promijeniti život na
ovom planetu – imao je na raspolaganju kratko vrijeme od svega tri i pol godine. Pri tome se
stalno morao sukobljavati s farizejima i njihovim špijunima. Ipak je Isus oko sebe širio ozračje
mira. Kako je to uspijevao? Time što je dnevno provodio puno vremena u razgovoru sa svojim
nebeskim Ocem. Taj kontakt Mu je davao snagu za savladavanje svih izazova svakodnevnice.

“Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede
živjeti zbog mene.” (Ivan 6,57)

Naš se Spasitelj potpuno pouzdavao u svog nebeskog Oca. Ako i mi želimo živjeti tako pozitivno,
također se moramo svakodnevno “susretati s Isusom”. To znači da u nama mora djelovati
Njegova riječ i Njegov Duh. Dnevno provoditi dragocjeno vrijeme s Isusom – to je najbolje
rješenje da se odupremo silama zla koje nas izjedaju iznutra i kradu nam vrijeme za naše
najmilije. Isus kaže:

“Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane
na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi ste mladice. Tko ostaje u
meni i ja u njemu, rodi mnogo roda. Jer bez mene ne možete ništa učiniti.” (Ivan 15,4.5)

Dragocjena pomoć za ljude našega vremena je korištenje izvora duhovne sile. To nam stoji na
raspolaganju ako svakodnevno njegujemo prijateljstvo s Isusom. Lekcije 14 i 15 su nam pokazale
kako je to moguće; svakodnevna molitva i proučavanje Biblije. Na ovome mjestu treba još
posebno naglasiti jednu vrlo važnu činjenicu: Isus je na križu učinio sve za naše spasenje.

Pravi mir i sigurnost za nas su mogući samo zato što je Isus prije svoje smrti rekao: “Svršeno je!”
(Ivan 19,30) Drugim riječima, Njegovo djelo otkupljenja je bilo završeno.

“… jer bi inače morao trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Ali sad, on se samo jedanput
zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh.” (Hebrejima 9,26)

“Snagom te volje posvećeni smo prinosom tijela Isusa Krista jedanput zauvijek. On je uistinu
jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje.” (Hebrejima 10,10.14)

Kada je Isus umro, slomio je umjesto nas silu grijeha. Sotona nas ne smije više optuživati za
grijeh, jer je na Golgoti naš zastupnik za nas izvojevao potpuni oprost. Budući da Isus “sve koje
posvećuje, zauvijek čini savršenima”, Sotona više ne može naše slabosti koristiti protiv nas. Stoga
grješnik koji je priznao svoje grijehe pred Bogom smije “počivati” u Kristovom dovršenom djelu.
Mi smo, dakle, uspjeli – prihvaćeni smo! Osobni osjećaj krivnje dovodi do razarajućih načina
ponašanja i nerijetko je baš on glavni pokretač koji stoji iza kulisa prekomjernoga rada. Isus je
krivnju jednom zauvijek riješio na križu. Njegova izjava Svršeno je učinila je Njegovo obećanje
“Dat ću vam mir” zaista čvrstom činjenicom. Krist je dovršio djelo otkupljenja na Golgoti (Titu
2,14). U subotu je mirovao u grobu, a u nedjelju rano ujutro uskrsnuo kao pobjednik grijeha i
smrti. Za kršćanina nema veće sigurnosti od činjenice da ga je Krist otkupio i oslobodio grijeha.

“Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad
svetinjama … pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem pošto smo očistili srca
od zle savjesti i oprali tijelo čistom vodom. Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade –
vjeran je, naime, onaj koji je obećao – i pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i
dobra djela!” (Hebrejima 10,19.22-24)

Budući da možemo imati veliko povjerenje u Njega, možemo ući u Njegov “počinak” koji nam je
obećao. Unutarnja ravnoteža, unutarnji mir i spokoj koji doživljavamo kroz Isusa nisu rezultat
vlastitog napora, nego onoga što je On učinio na križu za nas.

U Kristu možemo naći mir jer smo sigurni u svoje spasenje. Prirodan odgovor na ovu sigurnost,
kao što smo već vidjeli u 15. lekciji, je poslušnost iz ljubavi. Ta poslušnost će nas motivirati da
dnevno provodimo vrijeme s Isusom te da se hranimo Njegovom riječju i kroz molitvu udišemo
ozračje neba. Redoviti kontakt s Isusom će nam pomoći da pretvorimo stresan stil života u
smisleni život nošen unutarnjim mirom.

3. Jedan dan u tjednu s Isusom

Nakon što je Krist stvorio zemlju za šest dana (Kološanima 1,16.17), sedmoga je dana ustanovio
subotnji počinak. To je prekrasna prilika da jednom tjedno možemo na poseban način njegovati
svoj odnos s Njim.

“I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše vrlo dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti. Tako
bude dovršena nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo
koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer
u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.” (Postanak 1,31-2,3)

Kao Stvoritelj, Isus je mirovao zajedno s Adamom i Evom prve subote njihovoga života, a zatim je
“blagoslovio” i “posvetio” ovaj dan. Bog sâm je osnovao tjedni ciklus od sedam dana, ne za svoju
vlastitu korist, nego za korist prvih ljudi i nas danas. Bog je od srca želio dobro ljudima, stoga je
predvidio da cijeloga svog života imaju mogućnost svakoga sedmoga dana na poseban način
tražiti Njegovu prisutnost.

Subota ili šabat – tako je Bog nazvao taj dan, trebala je za ljude biti dan tjelesnog i duhovnog
osvježenja. Otkada je grijeh prisutan u našem svijetu, subotnji počinak je još potrebniji. Isti
Spasitelj koji je Adamu i Evi obećao “počinak” dao je oko 2000 godina kasnije svoj zakon Mojsiju
na brdu Sinaj (1. Korinćanima 10,1-4). Isus je zapovijed o suboti učinio samim središtem Deset
Božjih zapovijedi. Ta zapovijed glasi ovako:

“Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana
subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj,
ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih
vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana
počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,8-11)

Bog je uporabio subotu kao dan sjećanja da je “On stvorio nebo i zemlju”. Svakoga tjedna nas
subotnji počinak povezuje s našim Stvoriteljem koji je taj dan blagoslovio i odabrao na poseban
način. Tijekom svog života na ovoj zemlji Isus je koristio svaku priliku da učvrsti svoj odnos s
Ocem. On je koristio subotnji počinak da ide na bogoslužje. Luka kaže:

“Dođe u Nazaret gdje je odrastao te po svom običaju u subotu uđe u sinagogu. Zatim ustade
da čita.” (Luka 4,16)

Ako je Isus u subotu trebao mir i prisutnost svog Oca, mi smrtni ljudi to trebamo puno više. Kad
je Isus ukinuo zakonske prepreke kojima su Židovi opteretili subotu (Matej 12,1-12), učinio je
potpuno jasnim da je Bog taj dan stvorio radi čovjeka i njegove dobrobiti.

“Tada im nastavi: ‘Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Stoga je Sin Čovječji
gospodar i subote.’” (Marko 2,27.28)

Čak i u vezi sa svojom smrću, Isus je naglasio posebnu važnost subote. Umro je “u petak poslije
podne, u dan pripreme za subotu”. (Luka 23,54)

U tom je trenutku rekao: “Svršeno je!” Time je mislio na dovršetak djela otkupljenja za nas ljude
u ovome svijetu kroz svoju zamjensku smrt (Ivan 4,34; 5,30; 19,30).

Veliko djelo otkupljenja je bilo dovršeno. Kao da je htio proslaviti završetak svog naloga na zemlji,
Krist je u subotu počivao u grobu. Baš kao što je nekoć dovršio svoje djelo stvaranja te počinuo
sedmoga dana, u subotu, tako je isto dovršio svoje djelo otkupljenja šestoga dana smrću na križu
te je sedmoga dana, u subotu, počinuo u grobu.

U nedjelju rano ujutro Isus je napustio grob kao pobjedonosni Spasitelj (Luka 24,1-7). On je
svojim sljedbenicima naložio da i dalje nakon Njegovoga uskrsnuća njeguju susret s Njim u
subotu. Kad je Isus govorio o razorenju Jeruzalema koje se trebalo dogoditi skoro 40 godina
nakon Njegove smrti, stavio im je ove riječi na srce:

“Molite da vaš bijeg ne bude zimi ili u subotu. …” (Matej 24,20)

Naš Spasitelj je želio da Njegovi učenici i oni koji će vjerovati njihovom propovijedanju i dalje vrše
ono što ih je naučio (uključujući i subotnji počinak). Trebali su na isti način spoznati subotnji
počinak kao i djelo spasenja. Njegovi učenici Ga nisu razočarali, nego su pazili na subotu i nakon
Kristove smrti i uskrsnuća. (Vidi Luka 23, 54-56; Djela 13,14; 16,13; 17,2; 18,1-4.)

Isusov omiljeni učenik Ivan također je imao običaj tjednoga sastanka s Kristom u subotu. U
posljednjim godinama života pisao je sljedeće: “U dan Gospodnji padoh u zanos.” (Otkrivenje
1,10) Prema Isusovim riječima “dan Gospodnji je subota, jer je Sin Čovječi Gospodar subote”.
(Matej 12,8) U subotu slavimo dva najveća Božja djela za nas: naše stvaranje i naše otkupljenje.
Subotnje iskustvo će se nastaviti i na Novoj Zemlji.
 “Jer, kao što će nova nebesa i zemlja nova, koju ću stvoriti, trajati preda mnom – riječ je
Jahvina – tako će vam ime i potomstvo trajati. Od mlađaka do mlađaka, od subote do subote,
dolazit će svi ljudi da se poklone pred licem mojim – govori Jahve.” (Izaija 66,22.23)

U početku je Bog učinio subotu danom sjećanja na stvaranje. Stoga je logično da i Njegova
poruka za kraj vremena uključuje poziv na obožavanje Stvoritelja i na držanje Njegovih zapovijedi
(Otkrivenje 14,7.12). Posljednja knjiga Biblije sadrži, dakle, i držanje subote jer ona uvijek
podsjeća na stvaranje.

4. Blagoslov subotnjega počinka

Svima onima koji se raduju suboti, Bog daje veliko obećanje:

“Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu, i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu
milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i
pregovaranja – tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći, i ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću
ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila.” (Izaija 58,13.14)

Taj tekst opisuje subotu kao vrata za najbolje stvari života. Smijemo “ići zemaljskim visovima i
uživati u baštini Jakovljevoj.” U isto vrijeme naši suvremenici žure da sve imaju odjednom te na
tom putu gaze jedni druge. Mnogi ne mogu više izdržati taj pritisak, pojedinci se lome, a obitelji
raspadaju. Bog nam, međutim, nudi subotu kao puno bolju mogućnost za pronalaženje
kvalitetnijega života.

Pogledajmo malo bolje prednosti subotnjega počinka: “U našoj civilizaciji rad slovi kao
božanstvo. On je čimbenik koji ima apsolutnu prednost pri organizaciji svakodnevnoga života i pri
oblikovanju osobnoga identiteta. Rad toliko vlada životima ljudi da im gotovo uopće ne ostaje
vremena za sebe i za obitelj. Subota je Božji odgovor na tu situaciju. Ona služi kao velika
protuteža jer predstavlja neotuđivo pravo čovjeka na počinak. Subotu je Bog stvorio da bi nas
spasio od potpune tjelesne iscrpljenosti, duhovne rastrojenosti i vlastitog unutarnjeg otuđenja,
koji proizlaze iz predimenzioniranja i ‘obožavanja’ rada.” (Richard Exley, The Rythme of Life, Tulsa,
Oklahoma, Honor Books, 1987)

1) Subota je sjećanje na stvaranje.

Time što ju držimo svetom, Stvoritelju podižemo spomenik. Njezino sveto vrijeme nudi prekrasnu
priliku da se radujemo Božjem stvorenju. Kada ste Vi i Vaša obitelj posljednji put uživali u tihoj
ljepoti šumskoga puta ili gorskoga potoka? Danas je vrlo teško svjesno uživati u ljepotama
prirode i osluškivati njezine zvukove te promatrati mirne pejzaže jer dojam kvari razna umjetna
buka.

Subota nam poklanja slobodan prostor da u čudima prirode osjetimo Božju prisutnost.

2) U subotu doživljavamo radost molitve i zajedništva s drugim vjernicima.

Subota skreće našu pozornost na Boga. Nama je neophodno potrebna ovakva tjedna korekcija
pogleda. Također je važno da zajedno gledamo gore. Poseban je pak blagoslov kada se molimo u
zajednici s drugim vjernicima. Ovaj blagoslov ne možemo iskusiti na drugi način. Svoju vjeru
izričemo kako privatno u tišini svoga doma, tako i javno u zajednici s drugima. Subota nam nudi
priliku da se skupimo kao cijela zajednica i da opet “napunimo” svoje duhovne baterije. Izaija je
imao iskustvo radosti subotnjega bogoslužja.

“Blago čovjeku koji čini tako i sinu čovječjem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne
oskvrni i koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela. A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da
mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i
postojani su u Savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu
molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj
zvati Dom molitve za sve narode.” (Izaija 56,2.6-7)

3) Subota nam nudi priliku da surađujemo s bližnjima.

Možda je tijekom tjedna obolio vaš susjed, a vi niste imali prilike da ga posjetite? Može biti da ste
bili u tolikoj žurbi da uz najbolju volju niste mogli izmijeniti dvije riječi s najdražom prijateljicom
kojoj je upravo umro suprug. Po prirodi stvari svi naginjemo k tome da to “odgodimo”. A subota
nam kaže: “Učini to sada!” Isus kaže da je dopušteno u subotu činiti dobro (vidi Matej 12,12).
4) Subota je dan za jačanje obiteljskih odnosa.

Kada je Isus zapovjedio: “Ne radi nikakva posla!” (Izlazak 20,10), tada je to bio pravi recept za
očeve ovisne o radu i majke opterećene stresom.

Subota je divovski znak STOP za obitelj – prestanite se stalno razmimoilaziti. Prestanite zaista
važne stvari zamjenjivati takozvanim važnim stvarima. Subota je dan u kojem mijenjamo površnu
zabavu za zajedništvo, nedostatak vremena za molitvu, rad za smijeh, a pretrpane rasporede za
vrijeme razmišljanja. Subotnji počinak nudi cijeloj obitelji vrijeme da se poveže s Kristom i dobije
od Njega novu duhovnu snagu.

5) Subota je vrijeme kada nam je Isus posebno blizu.

Za svaki odnos treba vremena, i to posebnoga vremena.

Naš kontakt s Isusom nije nikakva iznimka. Ako tom odnosu posvetimo jedan cijeli dan, onda
zaista koristimo priliku da taj odnos ostane na visokoj razini. Osim toga, subota nam nudi vrijeme
za proučavanje i molitvu. Tada imamo vremena da na nekom mirnom mjestu samo
“osluškujemo” Isusa. Isus je blagoslovio i posvetio sedmi dan time što je obećao svoju prisutnost
u njemu (Postanak 2,3). Sada sigurno razumijete zašto je važno slaviti subotu, sedmi dan u
tjednu, kao počinak (šabat) jer je to dan koji je Krist sâm izdvojio prilikom stvaranja na poseban
način, dan kada možemo imati zajednicu s Njim.

Čini se kao da je Isus mislio baš na nas, ljude 21. st., dok je stvarao subotu. Ona je upravo ono što
nam treba u stresnom načinu života – potpuni odmor od svega. Dan za obožavanje Stvoritelja, ne
bismo li ponovno pronašli doticaj s Njegovim stvorenjima te se više usredotočili na odnose, nego
na stvari. Subota je kao svježi povjetarac na smogom zadimljenoj brzoj cesti života.

6) Subota je predukus nebeskoga počinka

Prednost dnevnoga i tjednoga susreta s Isusom možemo sažeti u jednu riječ – počinak. Izraz
šabat – hrvatski subota – potječe od hebrejske riječi koja zapravo znači “mir”. Stoga ne
iznenađuje da Sveto Pismo sedmi dan tjedna, subotu, naziva “danom potpunog mira” (Levitski
zakonik 23,3). Ona bi trebala biti predukus savršenoga mira koji ćemo doživjeti tek na nebu.

“Jer je negdje ovako rekao za sedmi dan: ‘Bog počinu sedmi dan od svih djela svojih,’ …
preostaje narodu Božjem neki subotni počinak. Jer tko je ‘ušao u počinak njegov’, i sam je
‘počinuo od djela svojih’, kao i Bog od svojih. Žurimo se dakle ući u onaj počinak …” (Hebrejima
4,4.9-11)

Doživljaj “subotnjega počinka” za nas je svakoga tjedna predukus one radosti koju ćemo iskusiti u
vječnom miru neba. Ovaj mir ne podrazumijeva ljenčarenje, nego se odnosi prije svega na duboki
osjećaj sigurnosti i ugode što čine ispunjeni život. Taj duhovni mir se mora doživjeti da bi ga se
moglo cijeniti. Mnogi koji su doživjeli mir spasenja i subotnji mir jednoglasno izjavljuju: tko ulazi
u Kristov počinak zahvaljujući svakodnevnom kontaktu s Kristom i subotnjem susretu s
Gospodinom, taj će otkriti pravu radost života.

Naš Gospodin osobno je prilikom stvaranja dao i subotu. Subota nije dana samo Židovima, nego
cjelokupnom čovječanstvu, i to 2000 godina prije nego je uopće nastao židovski narod. Isus je
blagoslovio i posvetio subotu. Ona je dan koji je sâm Bog odabrao za obnavljanje i osvježenje
života. Ovaj dan je sastavni dio Njegovih Deset zapovijedi. Bog je rekao:”Sjeti se da svetkuješ dan
subotnji”, ali je najveći dio čovječanstva to zaboravio.

Želite li sada Isusu zahvaliti za Njegov dar počinka i mira? Želite li Mu reći da ćete svakoga tjedna
s Njim slaviti subotu? Želite li Kristu reći: “Da, Gospodine, čeznem za tim da tog dana koji si nam
Ti darovao pronađem radost i unutarnji mir.” Ako je to tako, onda možete odmah dati Kristu ovo
obećanje!

Dragi nebeski Oče, zahvaljujem Ti za obećanje mira preko našega Spasitelja koji mi daje snagu da
se u svakome trenutku mogu nositi s izazovima svakodnevice. Zahvaljujem Ti također i na
tjednom odmoru kada mogu učvrstiti svoj odnos s Tobom. Zahvaljujem Ti što si mi obećao silu
odozgo koja mijenja moje srce kako bi mogao imati prave želje i motive. Molim Te da ostanem
vjeran Isusu, mom Spasitelju, koji je sve žrtvovao da ja mogu iskusiti puninu života. Dopusti mi da
mogu potvrditi Tvoju volju. Pomozi mi da se stalno radujem nebeskom miru koji mogu doživjeti u
subotu. U Isusovo ime. Amen.
(Sada se sigurno pitate tko je zapravo promijenio dan odmora sa subote, sedmoga dana, na
nedjelju, prvi dan tjedna? Kada se to dogodilo? Je li Bog potvrdio tu promjenu? Sva ova pitanja
će dobiti svoj odgovor u 21. lekciji.)

Pitanja uz temu

Pročitajte još jednom navedena poglavlja te zatim označite sve ispravne odgovore.

1/2.

Najbolji recept protiv stresa je dnevni kontakt s Isusom.

Isus je pobjeđivao stres time što je svakodnevno kontaktirao s nebeskim Ocem.

Subotu je Isus ustanovio …

… prilikom stvaranja kao dan odmora i blagoslova za nas ljude.

… na brdu Sinaj kada je Bog Izraelcima dao Deset zapovijedi.

3. Prema Novom Zavjetu…

… subotnji počinak nam osigurava vrijeme za kontakt sa Stvoriteljem.

… Isus je imao običaj odlaska na bogoslužje subotom.

… Isus je učio da nam je subota dana radi blagoslova.

… Isus je mirovao u subotu nakon svoje smrti u grobu.

… Isus je pretpostavljao da će Njegovi učenici i nakon Njegove smrti i uskrsnuća u budućnosti

uživati u blagoslovu subotnjega počinka.
 … apostol Ivan se molio Bogu u dan Gospodnji, u subotu.

4. Subota nam nudi priliku …

… da možemo provoditi vrijeme s Isusom, našim Stvoriteljem, koji je ustanovio subotu.

… da možemo doživjeti radost zajedničkog bogoslužja.

… da možemo naći vremena za posjet bolesnom prijatelju.

… da možemo jačati naše obiteljske odnose tako što provodimo puno vremena jedni s
drugima.

Vrlo nas zanima Vaše mišljenje, stoga bi nam bilo drago da nam odgovorite još i na ova pitanja.

Je li ovo prvi put da čujete da je subota sedmi dan u i da je to biblijski dan od odmora?

Da

Ne

Poznajete li možda već neke osobe koje drže subotu?

Da

Ne

Jeste li ikada posjetili neku crkvu u kojoj se drži subota?

Da

Ne
Jeste li ikada razmišljali o tome da držite subotu i da uživate u svim blagoslovima koji idu uz to?

Da

Ne

Sigurno se pitate zašto većina kršćana svetkuje nedjelju iako Biblija jasno uči da je subota, sedmi
dan tjedna, dan odmora. Kako i gdje je započela ta promjena? Lekcija 21 odgovara na ta pitanja.

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Larry je uživao u ugodnom društvu, japanskom čaju i rižinim kolačićima u kući gospodina Komori.
Drugi gosti u kući su najednom izvadili svoje Biblije. Svi su ga gledali s očekivanjem, a zatim je
gospodin Komori ljubazno upitao: “Biste li bili tako ljubazni da nam održite biblijski sat?”

Larry je skoro prolio svoj čaj. On je mislio da se radi samo o ugodnom druženju, iako je održao
već mnoge biblijske sate jer je radio u kršćanskoj školi za engleski jezik. Sada su mu ipak
nedostajale riječi. Svi njegovi sati su bili brižno isplanirani tako da mu nije bilo teško jednostavno
proslijediti informacije iz Biblije.

Govoriti sasvim spontano o Bogu, to je bilo nešto potpuno novo! Larry je poznavao sve biblijske
prispodobe i priče još iz djetinjstva. To mu, međutim, nije značilo baš mnogo jer on sam nije
imao osobni odnos prema Svetom Pismu. Radio je stvari za koje je znao da su bile zle u Božjim
očima. Stoga je bio otuđen od Boga. Kako je sada mogao govoriti drugim ljudima o Bogu kojega
sâm nije dovoljno poznavao? Sada kada je sjedio u toj fotelji okružen ljudima koji su očekivali
nešto od njega, njegova pobožna vanjština se skoro urušila. U tom trenutku straha kroz glavu mu
je proletjela riječ koja kaže da će nam Duh Sveti dati pravu riječ kada budemo trebali priznati
svoju vjeru pred drugim ljudima (Luka 12,12).

Očajnički je tiho u sebi promucao molitvu za pomoć te jednostavno započeo prispodobu o

izgubljenom sinu.

Kada je govorio koliko Bog voli čak i one koji su se jako udaljili od njega, Larry je osjetio kako mu
riječi naviru iz srca te da njega samog oduševljavaju. Po prvi put u životu postalo mu je jasno
koliko ga Bog zaista voli.

Te večeri je Larry kleknuo pored svog kreveta i predao svoj život Bogu kojim je konačno bio
oduševljen.

1. Rasti dijeljenjem – to je izazov

Neposredno prije svog povratka na nebo, Isus je dao nalog svojim učenicima da budu Njegovi
osobni svjedoci na ovoj zemlji:

“Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u
svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1,8)

Učenici su proveli tri i pol godine s Kristom te su vidjeli Njegova djela, čuli Njegove riječi i
konačno doživjeli Njegovu smrt i uskrsnuće.

“Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci.” (Djela 2,32)

Učenici su na Pedesetnicu primili Duha Svetoga pa je uskrsli Isus mogao preoblikovati njihova
srca. Postali su svjedoci, i to ne samo svjedoci Njegovog tjelesnog uskrsnuća i odlaska na nebo,
nego i svjedoci sile koja je promijenila njihove živote. Kao kršćani i mi smo svjedoci uskrsnuća jer
smo i mi iskusili Njegovu silu promjene u našim životima.
 “Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili
mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni! S njim nas i uskrisi i s njim postavi na
nebesima, i Kristu Isusu, da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti
dobrotom prema nama u Kristu Isusu.” (Efežanima 2,4-7)

Budući da smo s Kristom uskrsnuli, možemo svijetu pokazati bogatstvo Njegove milosti. Isus traži
od svojih učenika da radosnu vijest o onome što On može učiniti u životu čovjeka odnesu u cijeli
svijet. On nam obećava da će biti s nama ako budemo vršili Njegovu volju.

“Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.”
(Matej 28,19.20)

Kao navjestitelji Evanđelja mi smo “sluge Kristove i upravitelji Božjih tajni”. (1. Korinćanima 4,1)
Posebna je prednost moći pridonijeti širenju Radosne vijesti. H.M.S. Richards, osnivač radio
emisije “Voice of Prophecy” jednom je zapisao: “Osjetio sam promjene u srcima ljudi koji su čuli
Evanđelje Isusa Krista. Putovao sam u zemlje u kojima je Isusovo ime bilo potpuno nepoznato
prije nego je Njegova crkva tamo počela širiti Evanđelje. Vidio sam tamo kako se život tih ljudi
mijenja od nečistoće u čistoću, od bolesti u zdravlje, od stalnog straha od zlih duhova do života
radosti u Kristu.

Vidio sam promjene uloge žena u društvu. Vidio sam kako nestaje svako pogansko mračnjaštvo iz
domova pravih kršćana. U svakoj zemlji gdje sam bio vidio sam promjene u ljudskim životima.
Znam da je vijest o Isusu sila Božja koja spašava one koji vjeruju. (Vidi Rimljanima 1,16.) Znam da
se mijenjaju ljudska srca i njihovi domovi kada crkva propovijeda vijest Evanđelja. Ove promjene
postaju jasno vidljive u životima onih koji pozitivno odgovaraju na tu vijest.”

Svi mi trebamo u tom uzbudljivom poslu ispuniti zadaću. Bog je slabim ljudskim bićima namijenio
čak posebnu ulogu jer i ovdje vrijedi pravilo: “Kada se dijeli, onda se raste.” Ako želimo da naša
vjera ostane zdrava, onda je trebamo podijeliti s drugima. Baš onako kako je to Larry iskusio. Bog
će nas sve više ispunjavati ako budemo govorili o Njemu. Time što mi dijelimo svoju vjeru s
drugima, naše osobno iskustvo postaje sve dublje. Osobno svjedočenje vjere nam pomaže da
sami možemo rasti u vjeri. Ali postoje i drugi načini prenošenja vjere, ne samo govorom.
2. Svjedočenje za Krista stilom života

Neki mladić koji je kod kuće bio zlostavljan jednom je rekao: “Gledao sam na svoje roditelje koji
su mi svojim primjerom prenosili potpuno iskrivljenu sliku Boga. Nikada nisam doživio da me
netko zaista voli.” Ljudi iz naše okoline ne trebaju ništa tako hitno kao osobu koja će im prenijeti
zdravu sliku o Bogu. Trebaju čovjeka koji će im pokazati bit.

Način na koji živimo često ostavlja dublji dojam nego sama propovijed. Prije nego se netko
zainteresira za vaše znanje, on mora znati da ga vi prihvaćate. Petar kaže:

“Vladajte se lijepo među poganima da bi u onome u čemu vas sada kleveću kao zločince, zbog
vaših dobrih djela, kad ih promatraju, pomno hvalili Boga “na dan pohođenja”! Ta na to ste i
pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama.” (1. Petrova
2,12.21)

Otkada je Krist patio za nas na Golgoti, imamo primjer nesebične ljubavi pred vlastitim očima. Ta
ljubav koja se zauzima za druge može postati jaka sila koja će nevjerne dovesti Kristu.

3. Svjedočimo za Krista svojim stavom

Često imamo dojam da lako padamo pod iskušenjima “svijeta, tijela i đavla”. Isus je bio kušan na
isti način kao i mi, ali On nije učinio grijeha (Hebrejima 4,15). Kako je Krist mogao pobijediti tamo
gdje mnogi od nas padaju? Kada je Sotona kušao Isusa u pustinji apelirajući na Njegov apetit,
ponos i potrebu za priznanjem, Isus ga je odbio svaki puta ukazujući na Sveto Pismo (Matej
4,4.7.10).

Krist je bio za to dobro pripremljen jer su Njegove misli bile ispunjene Božjom riječju. Upravo je
to mjesto gdje se dobiva ili gubi bitka – naš um. Obično nam dolazi misao da se trebamo
oduprijeti iskušenju tek onda kada ono potpuno zavlada našim mislima. Stoga gubimo većinu tih
bitaka. Možemo ipak biti pobjednici ako se borimo protiv loših navika već u mjestu njihova
nastanka – u našem umu.

“Pravedničke su misli pravične, spletke opakih prijevarne.” (Izreke 12,5)

Kršćani koji rastu u vjeri uvijek razmišljaju u odnosu na nebo. Oni znaju da je Bog veći od svih
problema koji ih okružuju. Oni se potpuno usredotočuju na pozitivne osobine koje žele zadobiti,
a ne gledaju toliko na loše navike kojih se žele riješiti.

“Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se! Ne brinite se tjeskobno ni za što, već
u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji
nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu. Uostalom, braćo, sve što je
čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što
je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli! Ono što ste od mene naučili i
primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog, izvor mira, biti s
vama!” (Filipljanima 4,4.6-9)

Odlučujuću razliku čini ono čime ispunjavamo svoj um. Ako je u umu samo otpad, onda iz njega
izlazi samo otpad. Ako je ispunjen Božjom riječju, to će se pokazati u životu koji vodi Bog.

4. Svjedočimo za Krista svojim izgledom

Kao Kristov predstavnik, kršćanin će se istaknuti i svojom vanjštinom u pozitivnom smislu te će

izbjegavati svaku krajnost. Bog kaže o tome:

“Isto tako hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama, ni
zlatom i biserima ili skupocjenim haljinama, već djelima ljubavi, kako i dolikuje ženama koje
ispovijedaju vjeru.” (1. Timoteju 2,9.10)

Jednostavnost odjeće i nakita oduvijek je bio znak prave sličnosti s Kristom. Stoga će kršćani
odbijati groteskne krajnosti i čudnovata obilježja fanatizma. Dobar ukus će uvijek biti prihvaćen.
Idealno bi bilo kada drugi ljudi ne bi bili pod dojmom onoga što imamo kazati na temu odjeće,
nego što im naš život govori o Isusu.

“Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!” (Matej 5,5)

5. Svjedočimo za Krista svojim postupcima

Povjesničar Edward Gibbon piše da je neki vojnik za vrijeme pljačke vojnog tabora Perzijanaca
pod vodstvom Galerija pronašao sjajnu kožnu torbu punu bisera.

Tu korisnu torbu je čovjek brižno sačuvao, a bisere je bacio. Ljudi koji se grčevito drže lažnih
dragocjenosti ovoga svijeta, a preziru Isusa, dragocjeni biser, i vječno kraljevstvo koje nam nudi,
nalaze se u daleko gorem položaju nego ovaj vojnik pljačkaš. Ne radi se tu o nekoj sreći koja nam
prolazi kroz prste, nego se radi o našem vječnom životu. Zato nas Biblija upozorava:

“Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi
Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka – ne
dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta. A svijet sa svojom požudom prolazi; a tko vrši volju Božju,
ostaje zauvijek.” (1. Ivanova 2,15-17)

Sotona si daje mnogo truda da “pozlati” najstrašnije grijehe i da prikaže najlošije navike kao
atrakcije. Grijeh ima najbolju reklamu na svijetu. Zašto u nekim TV emisijama prostitutke djeluju
vrlo zgodno i drago? Samo vrlo rijetko se one vide kao zlostavljane, zbunjene i blijede kreature
koje su prisiljene noću stajati na ulicama. Zašto u reklamama za alkoholna pića nastupaju samo
mladi i zgodni ljudi koji obično obavljaju neke tjelesno naporne poslove (ili se bave sportom –
dodao prevoditelj) te pri tome izgledaju vrlo zadovoljno i sretno? Ako zaista “ne postoji ništa
bolje od toga”, zašto se onda ljudi “utapaju” u alkoholu? Samo rijetko vidimo na ekranu neke od
onih apatičnih osoba koje iz gostionica izlaze zamućenog pogleda i teturajući. Za najštetnije
“radosti” danas postoje najdjelotvornije i najdojmljivije reklame. Već i zbog toga ne možemo
sudjelovati u svemu što nam nudi svijet. Krist nas moli da budemo izbirljivi, “mudri kao zmije, a
bezazleni kao golubovi.” (Matej 10,16)

Ova brižnost bi trebala vrijediti za kontakte s ljudima koji ne dijele naša kršćanska načela.

“Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom; Što ima pravednost s bezakonjem? Što
li je zajedničko svjetlu i tmini?” (2. Korinćanima 6,14)

Naravno da Krist želi da se družimo i s nekršćanskim prijateljima. Osobni odnosi su prvi korak na
putu prenošenja vjere drugima. Važno je samo paziti da se pri tome ne vratimo na stari način
života. Ako imate osjećaj da morate sakriti vašu vjeru, onda je tu nešto krivo. Sve što unosimo u
svoj život, uključujući način zabave, tj. razonode koju biramo, ima utjecaj na naš duhovni život.
Stoga bismo trebali biti vrlo oprezni pri biranju “hrane za naš um”.

“Neću stavljati pred svoje oči ništa opako. Mrzim čovjeka koji čini zlo: on neće biti uza me.”
(Psalam 101,3)

Trend današnje zabavne industrije je prikazati nasilje i seks što plastičnije. Živimo u potpuno
erotiziranom svijetu, a istovremeno u području umjetnosti, književnosti i glazbe postoji mnogo
mjesta koja nam mogu pomoći da razotkrijemo vrijedne istine koje potiču naše najplemenitije
osjećaje. Ako, međutim, duhovno nismo aktivni, taj vakuum će ubrzo biti ispunjen najlošijim
stvarima. To na poseban način vrijedi za našu djecu. Hranimo li ipak naše duše onim najboljim,
onda nas ono loše neće moći odvući na nižu razinu.

Naš život neće biti ograničen zbog toga što mjerimo kvalitetnijim mjerilima ono što puštamo u
svoje misli i svoje obitelji. Dapače, dobit ćemo puno širu perspektivu ako se usredotočimo na ono
što je lijepo i vrijedno našega divljenja. Kršćanin u odnosu na nekoga drugoga čovjeka ima mnogo
više stvari koje ga čine sretnim.

“Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo
vječno.” (Psalam 16,11)

6. Svjedočimo za Krista načinom na koji dajemo

Pastor H.M.S. Richards upravo je trebao krstiti novoga vjernika kad je primijetio da ovaj ima u
svom džepu dobro napunjen novčanik. Po svemu sudeći ga je zaboravio ostaviti u kabini za
presvlačenje. No, čovjek je objasnio pastoru: “Moj novčanik i ja danas ćemo se zajedno krstiti.”
On je shvatio što znači pravo kršćanstvo: davati da bi se drugome pomoglo. Kršćani rastu
duhovno kada drugima dijele jer: “Blaženije je davati, nego primati.” (Djela 20,35)

Kako možemo na sasvim konkretan način štedjeti u nebeskoj banci?

 “Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i
kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne
prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srce.” (Matej 6,19-21)

Neki ljudi rade cijeli život da bi nagomilali bogatstvo pa na kraju života zaključe da se sve
pretvorilo u ništa jer je tečaj na burzi pao ili je jednostavno došlo do poslovnoga neuspjeha.

Međutim, kada dajemo da bismo pomogli napretku kraljevstva Božjega na ovome svijetu, tome
vrijednost ne prolazi.

Koliko od onoga što posjedujemo pripada Bogu?

“Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. On ga na morima utemelji i na
rijekama učvrsti.” (Psalam 24,1.2)

“Moje je zlato, moje je srebro – riječ je Jahve nad Vojskama.” (Hagaj 2,8)

Mi pripadamo Bogu jer nas On nije samo stvorio, nego nas je i spasio od grijeha i otkupio kroz
svoju vlastitu krv.

“Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od
Boga? Ne znate li da ne pripradate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim
tijelom!” (1. Korinćanima 6,19.20)

Koliko od toga što posjedujemo nam je dao Bog?

“… niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi trebao nešto on koji svima daje životni dah i sve
ostalo.” (Djela 17,25)
 “Sjeti se Jahve, Boga svoga! Ta on ti je dao snagu da stječeš bogatstvo, da ispuni tako – kao što
je danas – svoj Savez za koji se zakleo tvojim ocima.” (Ponovljeni zakon 8,18)

Raspeti i uskrsli Gospodin nas poziva na suradnju pri navješćivanju Evanđelja drugima.

Koliko prema Isusovom zahtjevu trebamo dati da bismo financirali ovu misiju?

“Smije li čovjek prikraćivati Boga? A vi mene prikraćujete. I pitate: ‘U čemu te prikratismo?’ U

desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraćujete vi, sav narod! Donesite čitavu
desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama –
neću li vam otvoriti ustave nebeske i neći li izliti na vas punom mjerom blagoslov.” (Malahija 3,8-
10)

Desetina je deseti dio našeg neto dohotka (Ponovljeni zakon 14,22; Izlazak 28,22). Neto dohodak
se dobije nakon odbitka poreza i troškova, koji su vezani za naš prihod. Načelo desetine je
moralno načelo jer se odnosi na naš karakter. Ako u pogledu desetine nismo točni, onda
“pljačkamo” Boga. To je isto toliko važno kao što moramo biti pošteni u davanju poreza ili u
nekim drugim poslovnim transakcijama.

“Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za

svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” (Matej 24,14)

Desetina pripada Bogu i stoga se smije koristiti samo za poticanje Božjega djela kako bi
napredovalo i kako bi se Krist uskoro vratio.

“Jednako je Gospodin naredio onima koji navješćuju Radosnu vijest da od Radosne vijesti žive.”
(1. Korinćanima 9,14)

“Ova Radosna vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za

svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” (Matej 24,14)
Koliko novca bismo još trebali dati u crkvu?

“Prema tome, smatrao sam potrebnim zamoliti braću da odu k vama prije nas i unaprijed
pripreme vaš već obećani obilati i velikodušni dar, tako da bude gotov kao obilat i velikodušan
dar, a ne kao škrtarenje. Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti!
Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu jer Bog ljubi vesela darivaoca.”
(2. Korinćanima 9,5-7)

Darovi su stvar osobne odluke. Oni se koriste da se proširi financiranje Evanđelja dok se desetina
koristi isključivo za podupiranje službe propovijedanja. Božji plan sustavnoga darivanja služi kako
širenju Evanđelja, tako i poticanju našeg vlastitog duhovnog rasta. Isus je obećao:

“Dajite, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera iskrenut će vam se u
skut, jer će vam se mjeriti mjerom kojom mjerite.” (Luka 6,38)

Vjernici neprestano imaju iskustvo da Bog ne prestaje davati. H.M.S. Richards je jednom ispričao
sljedeći događaj: “Neki čovjek, ovisnik o raznim igrama na sreću, posjetio je jednom moj skup u
Los Angelesu. Nikada neću zaboraviti taj razgovor koji sam vodio s njim u dvorani za predavanja.
Izvukao je smotak novčanica iz džepa, ukupno 500 dolara, te mi ih dao riječima: “To je moja
desetina.”

Čovjek nije bio baš uspješan. Više od 30 ili 40 godina nije radio ništa, osim što je igrao. Zato sam
ga upitao: “Od čega ćete živjeti?”

Odgovorio je: “Preostalo mi je svega 5 ili 6 dolara jer ovih 500 dolara pripada Bogu.” Ja sam ga
upitao: “Što ćete sada učiniti?” “Ne znam”, odgovorio je, “ali znam da Bogu moram dati svoju
desetinu i On će se za mene brinuti.”

I zaista, Bog se stvarno pobrinuo za njega. Obratio se i sasvim predao svoj život Bogu te postao
sretan kršćanin. Bog se brinuo za njega do smrti. Bog nigdje nije obećao da će vjerni postati
bogati, ali možemo biti sigurni da će nas Bog opskrbiti svim potrebnim za život. Krist je dao sve za
nas. Zato Mu sada želimo darovati cijelo svoje srce. Otkrijte kolika je radost kada dijelite svoje
spasenje u Kristu s drugim ljudima i kako duhovno postajete bogatiji.

Dragi Oče, zahvaljujem Ti na Tvom obećanju života u radosti. Zahvaljujem Ti na Tvojoj ljubavi i
milosti po kojima rastem u duhu. Pomozi mi da mogu pred svojom subraćom svjedočiti za Tebe
svojim životom, darivanjem i djelovanjem. Želim da Isus uvijek živi u meni. Daj da budem u svako
vrijeme spreman za Njegov dolazak. Molim Te to u Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

Pročitajte još jednom navedene odjeljke te zatim označite sve ispravne izjave.

1. Dijeliti svoju vjeru u Krista s drugima…

… je zadaća svih kršćana koji žele duhovno rasti.

… je zadaća samo ponekih kršćana.

2. Najbolji način prenošenja vjere…

… je rasprava s ljudima koji su drugoga mišljenja.

… je naš svakodnevni život.

3. Iskušenja možemo najbolje prevladati…

… time da se bavimo Božjom riječju.

… time da koristimo psihološke tehnike.

4. Kršćanin može svjedočiti za Krista…

… ako nosi upadljivu odjeću.

… ako se odijeva jednostavno, ali ukusno.

5. Stvari koje opažamo ili činimo…

… utječu na naše svjedočenje za Krista.

… nemaju utjecaja na naš život vjere.

6. Trebali bismo svjedočiti za Krista podupirući Njegovo djelo na zemlji desetinom i darovima
jer…

… zemlja i sve što je na njoj pripada Bogu.

… nam Bog daruje mogućnost da možemo postići blagostanje.

… nas Bog moli da Mu povjerimo svoju desetinu i darove.

… i Isus želi da dajemo desetinu.

… je sustav desetine Božji isplanirani način za podupiranje onih koji propovijedaju Evanđelje.

… Pavao potiče novozavjetne zajednice da budu velikodušni u darivanju.

Razmislite: Želite li svojim načinom razmišljanja i djelovanja te svojom vanjštinom i

podupiranjem propovijedanja Evanđelja svjedočiti za Krista?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

 Lekcije Obavijesti O kursu

Današnji znanstvenici si daju mnogo truda da dokumentiraju istinu koja se već odavno nalazi u
Bibliji: čovjek je cjelina. Ono što mi obično dijelimo na tjelesno, psihičko, socijalno i duhovno
područje čovjeka, ustvari je usko međusobno povezano i konačno nedjeljivo.

Dr. Lee S. Berk sa sveučilišta Loma Linda i dr. William F. Fry sa Stanford sveučilišta su u
kontroliranim istraživanjima otkrili da sretan i veseo smijeh uzrokuje u imunološkom sustavu
čovjeka mjerljive promjene (Loma Linda Scope, srpanj-rujan 1992., str.55). Dakle, ako ste sretni,
zaista možete pomoći svome tijelu da se lakše nosi s bolestima! Ova studija, kao i mnoge druge,
pokazuju koliko su duh i tijelo povezani. Božja riječ je o toj životno važnoj činjenici govorila već
prije više tisuća godina, dok moderna medicina tek od nedavno to potvrđuje svojim studijama:

“Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.” (Izreke 17,22)

Drugim riječima, sve što utječe na naš duh, očituje se i na našem tijelu. Naše duhovno stanje
djeluje također i na naše tjelesno zdravlje i obrnuto. Što utječe na jedan aspekt našega života,
utječe i na druge. Svatko od nas je nedjeljiva cjelina.

Kako usko su prema riječima apostola Ivana vezani tijelo, duh i naše blagostanje?

“Ljubljeni, želim ti u svemu dobar uspjeh i zdravlje, kao što je tvoja duša dobro.” (3. Ivanova 2)

Božja riječ nam ne govori samo o tome kako će Isus spasiti naš život. Ona može služiti kao izvor
našeg tjelesnog zdravlja, baš kao i izvor našeg vječnog života. Zato ćemo se u ovoj lekciji baviti s
osam važnih zdravstvenih načela. Budući da naše tjelesno, psihičko i duhovno zdravlje idu ruku
pod ruku, apostol Pavao ozbiljno poziva svakoga kršćanina:
“Prema tome, bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju!” (1.
Korinćanima 10,31)

Evanđelje obuhvaća kako naše tjelesno, tako i duhovno obnavljanje. Stvoritelj želi “da nam je u
svakom pogledu dobro” (3. Ivanova 2). On zna da nam zdrav način života može pomoći da
postanemo radosni kršćani. Što možemo učiniti da postanemo zdravi i sretni? Ako želite biti
zdravi i sretni, onda Vam prihvaćanje sljedećih osam načela može biti od velike koristi.

1. Čist zrak

Čist i svjež zrak je od životne važnosti za zdravlje. Danju i noću bismo trebali redovito prozračivati
naša radna mjesta i domove kako bi krv mogla stalno kisikom opskrbljivati svaki dio našega tijela.
Također je bitno koju vrstu zraka udišemo. Trebali bismo brižno paziti da se ne izlažemo
duhanskom dimu, štetnim plinovima ili samo “potrošenom” zraku u nekoj prostoriji.

Duboki udisaji za vrijeme jutarnje šetnje su prekrasna prilika da se Vaš organizam snabdije
kisikom, pod pretpostavkom da je zrak na tom mjestu zaista čist. Pušenje ne zagađuje samo zrak,
nego je jedan od najvećih ubojica našega doba. Znanstvena istraživanja su otkrila nedvojbenu
vezu između pušenja i raka pluća, emfizema, srčanih bolesti i mnogih drugih bolesti. Tjelesna
ovisnost o nikotinu čini pušenje ovisnošću koje se vrlo teško možemo riješiti. Ako se sadašnji
trendovi nastave, pušenje će do 2020. ubiti dvanaest milijuna ljudi.

2. Sunčeva svjetlost

Sunčeva svjetlost djeluje dezinficirajuće te ubija bakterije i klice. Boravak na suncu nakon
avionskog leta kroz više vremenskih zona pomaže ublažiti jet lag. Sunčeva energija omogućuje
biljkama pretvorbu ugljičnog dioksida u vodu i kisik. … Bez tog procesa ljudi i životinje bi se
ugušili.” (Eleanor N. Whitney i Eva M. Hamilton, Understanding Nutrition, West Publ. Comp. St.
Paul, Minnesota 1981, str. 401)

“Sunčeva svjetlost može također pomoći pri prilagodbi na noćni rad, a pomaže i kod depresije za
vrijeme tamnih zimskih dana. Pozor! Sunčeva svjetlost može biti i opasna! Tko joj se duže
vremena izlaže, može zadobiti opekline, rizik od raka kože se povećava, a starenje kože ubrzava.
Mogu se oštetiti oči i može doći do pojave sive mrene.” (Look Up and Live: A Guide to Health
Quarterly, Pacific Press Publ. Assn., Nammpa, Idaho, od siječnja do ožujka 1993., str. 36)
3. Odmor

Kada se radi o našem zdravlju, u pravilu smo veoma nestrpljivi. Tražimo tabletu koja bi “isključila”
bol ili smanjila simptome kako bismo mogli nastaviti uobičajenim ritmom. Tijelo, međutim, treba
odmor da bi moglo samo sebe “popraviti”. Svi lijekovi koje uzimamo mogu taj proces
samoobnove samo poduprijeti. Često su simptomi protiv kojih se tako tvrdoglavo borimo upravo
znak da se tijelo bori s nekom bolešću. Groznica, iscrpljenost i umor su jasni pokazatelji da vaše
tijelo naporno radi da vas opet ozdravi. Dopustite, dakle, svome tijelu da uradi svoj posao.
Odmorite se. Odmor je najbolji lijek protiv zloporabe našeg tijela i uma koju činimo tijekom dana.
Trebamo vrijeme odmora i oporavka kako bismo se ponovno mogli napuniti snagom za naše
obaveze na poslu i u obitelji. Bez neophodne mjere odmora ljudi često postaju depresivni i
razdražljivi. To u konačnici može dovesti do bolesti koja će nas prisiliti da tijelu damo odmor za
kojim toliko dugo čezne. Za zdrav noćni odmor jednostavno ne postoji zamjena. Nikakva
medicina niti stimulansi ne mogu zamijeniti san.

Dnevno punjenje naših duhovnih baterija također je bitno za naše tjelesno zdravlje. Dnevno
promišljanje i razmatranje duhovnih pitanja te proučavanje Biblije i osobna molitva će pridonijeti
kako tjelesnom, tako i duhovnom blagostanju. Također nam je potrebna redovita stanka u
tjednom ciklusu, dakle, tjedni dan odmora. Trebamo i godišnji ili polugodišnji odmor koji bi nam
omogućio da se odmaknemo od svakodnevne strke.

4. Kretanje

U časopisu “Look Up and Live: A Guide to Health” na 38. stranici uz temu Kretanje piše: “Bog je
Adamu i Evi dao zadatak da obavljaju posao koji je uključivao i tjelesno kretanje. Na nesreću,
mnogi od nas danas obavljaju posao koji zahtijeva samo minimum tjelesnog kretanja.

Usprkos tome, činjenica da je tjelesno kretanje od odlučujuće važnosti za naše zdravlje se do

danas nije promijenila. Evo samo nekih prednosti koje nam nudi tjelesno kretanje: pomaže pri
normalizaciji krvnoga tlaka,omogućuje da krv može dospjeti u sve dijelove tijela tako da naši
ekstremiteti ostanu “topli”. Kretanje dovodi do tjelesnoga i duhovnoga opuštanja te se tako bolje
osjećamo. Kretanje je prema iskustvu mnogih izvrstan lijek protiv brige i stresa.

Kretanje proizvodi električnu energiju za mozak i živce. Ono potiče zdravlje time što podupire
imunološki sustav. Ako se tijelo redovitim kretanjem održava živahnim, možemo razmišljati
kreativnije i učinkovitije.

Kretanje nam pribavlja zdraviju boju lica te podržava dobar izgled. Kretanje nam pribavlja više
energije, može odagnati umor i depresiju. Kretanje u mozgu potiče proizvodnju tvari koja
povećava naše opće raspoloženje te smanjuje osjetljivost na bol. Ova nepotpuna lista bi nas
trebala potaknuti da prestanemo izmišljati isprike te da umjesto toga započnemo s redovitim
vježbanjem.

Započnite polako te postupno povećavajte napore u skladu s postignutom kondicijom. Prije no

što otpočnete s treninzima, bilo bi dobro upitati liječnika za mišljenje. Visoki krvni tlak i povećana
vrijednost kolesterola u normalnom slučaju ne pokazuju nikakve simptome, ali se mogu pokazati
štetnima počnete li se redovito baviti vježbanjem i kretanjem. Vaš cilj bi trebao biti trenirati srce
i krvotok četiri puta tjedno, tj. brzo hodanje 6 km na sat. Takav trening s velikom potrošnjom
kisika koristi prije svega velike mišiće nogu i ruku te time povećava frekvenciju srca za 20 do 25
posto.

5. Voda

Budući da je voda od životne važnosti za svaku stanicu našega organizma, morali bismo je uzimati
u obilnim količinama. Ona je savršeno sredstvo prirode kojim možemo održavati naš organizam
čistim kako izvana, tako i iznutra. “Voda postoji već od stvaranja.

Ona bitno pridonosi besprijekornom funkcioniranju našega tijela. Naše tijelo se sastoji od 70%
vode. Naša krv se sastoji od 83% vode, a naše kosti od 22% vode. Nešto oko 75% naših mišića je
voda. Da bi dnevno moglo ispuniti sve svoje funkcije, tijelo treba svaki dan najmanje 2 litre vode.
Tim funkcijama pripadaju cirkulacija krvi, eliminacija štetnih tvari, transport hranjivih tvari i
probava. Ako pijemo dovoljno vode, onda smo psihički mnogo budniji i puno manje iscrpljeni. Ali
ne radi se samo o vodi koju pijemo. Kupanje ili tuširanje potiče cirkulaciju te služi također
smirivanju živaca koji, ako pretjeramo, oslabe pa mogu dovesti do slabljenja imunološkog
sustava. Time se povećava rizik od bolesti. Osim toga, kupanje čisti kožu i snižava temperaturu.”
(isti izvor, str. 35)

6. Zdrava hrana

Prilikom stvaranja Bog je Adamu i Evi dao za hranu sve što se sjemeni, dakle žitarice, voće, razne
plodove i koštuničavo voće (Postanak 1,29). Nakon što su prvi ljudi sagriješili, ovom jelovniku je
pridodano i povrće (Postanak 3,18). Nakon potopa, Stvoritelj je ovaj plan još proširio “čistim”
mesom (Postanak 7,2.3;9,1-6). Budući da osobe koje se hrane vegetarijanski u pravilu žive duže i
zdravije, mnogi liječnici i nutricionisti savjetuju ljudima da razmisle ne bi li bilo bolje vratiti se na
prvotno zamišljenu hranu za čovjeka, dakle, žitarice, orašaste plodove te voće nadopunjeno
povrćem.

Životinjsko meso sadrži zasićene kiseline i kolesterol, a obje tvari povećavaju rizik od visokoga
tlaka, srčanoga udara, bolesti srca, raka, pretilosti, dijabetesa i drugih bolesti. Mnogi liječnici i
specijalisti za prehranu savjetuju ljudima koji jedu meso da jedu samo nemasno i dobro kuhano
meso, i to po mogućnosti što rjeđe. Ako želite započeti s vegetarijanskom prehranom, u svakom
slučaju biste trebali imati znanje kako bez mesa unijeti u tijelo sve što je potrebno za normalno
funkcioniranje svih procesa. Evo nekoliko korisnih prijedloga za pripremu vegetarijanskog ili tek
malo mesom pojačanog obroka.

1) Kod voća, orašastih plodova, žitarica i povrća pripazite na kvalitetu i svježinu. Pohranite ih
samo na kratko vrijeme na suhom i hladnom mjestu.

2) Svakodnevno jedite mjeru sirove hrane. Kada kuhate, činite to što je kraće moguće i sa što
manje vode.

3) Izbjegavajte rafinirane živežne namirnice. Kupujte ili sami pecite kruh od punog (integralnog)
zrna, tj. brašna, i koristite istu takvu prirodnu rižu. Proizvode takve vrste sa složenim
ugljikohidratima trebali biste uzimati u najmanje šest porcija na dan (uključujući orašaste
plodove i mahunarke).

4) Jedite dnevno najmanje pet porcija (jedna porcija odgovara polovici šalice) voća i povrća.
Zeleno i žuto povrće je pri tome posebno važno, kao i agrumi. Općenito uzevši, već prema
godišnjem dobu, trebali biste jesti što je moguće više voća i povrća.

5) Nadomjestite svoju dnevnu količinu životinjskih masti (maslac, vrhnje, svinjska mast itd.)
biljnim mastima. Ukupan udio masnoće ne bi trebao biti veći od 30% unosa kalorija.

Opisani način prehrane jako dobro funkcionira bez mesa ako koristite mliječne proizvode
smanjene masnoće. Ako kojim slučajem i meso pripada vašoj prehrani, neka to onda bude samo
nemasno meso i riba. Zdravoj prehrani pripadaju jednostavni, ali ukusno pripremljeni obroci.
Stalno jedenje između obroka, isto kao i previše masnoće, šećera i teško probavljive hrane može
dovesti do pretilosti, kao i do degenerativnih bolesti.
Uzimanje puno tekućine uz obroke usporava probavu. Stoga uz obroke u pravilu pijte samo malo.

Neki začini i vrlo masna jela nadražuju želudac. Pića koja sadrže kofein mogu potaknuti čir na
želucu, gastritis, žgaravicu, nervozu i depresiju. Tko na svom jelovniku redovito ima meso, neka
barem koristi samo ono meso koje je u Bibliji označeno kao “čisto”, tj. prikladno za ljudsku
prehranu.

Kada je Bog ljudima nakon potopa dopustio da jedu i meso, veoma je očitom učinio razliku
između čistih i nečistih životinja (Postanak 7,2.3;9,1-6).

Pročitajte u Levitskom zakoniku jedanaesto poglavlje i u Ponovljenom zakonu četrnaesto

poglavlje u kojima su nabrojane ptice, životinje na kopnu i ribe koje je Bog proglasio
neprikladnima za prehranu. Prema toj listi, čista riba treba imati peraje i ljuske. Ptice lešinarke su
zabranjene. Čiste životinje moraju biti preživači i moraju imati razdvojene papke. Primjer za
nečistu životinju je svinja.

“A svinja, premda ima papke razdvojene, ne preživa: neka je za vas nečista. Njezina mesa
nemojte jesti niti se njezina strva doticati.” (Ponovljeni zakon 14,8)

Današnja znanstvena istraživanja potvrđuju da je Božje upozorenje da se ne jede meso od

nečistih životinja, bilo apsolutno opravdano. Opasnosti za zdravlje nisu zanemarive. Pri tome se
ne radi samo o mogućoj zarazi, nego je i štetno djelovanje zasićenih masnih kiselina vrlo dobro
dokumentirano. Zato je važno sve crveno meso, meso peradi i ribu peći ili kuhati na već
prikladnoj temperaturi kako bi se uništile sve bakterije koje mogu uzrokovati bolest. Bog želi da
njegov narod bude zdrav i sretan te da vodi bezbrižan život. Zašto? Jer mu je stalo do nas.

7. Izbjegavati štetno

Koje upozorenje Biblija izriče u pogledu alkoholnih pića?

“Vino je podsmjevač, žestoko piće bukač, i tko se njima odaje, neće steći mudrosti.” (Izreke
20,1)

“Komu: ah? komu: jao? komu: svađe? komu: uzdasi? komu: rane nizašto? komu: zamućene
oči? Onima što kasno sjede kod vina, koji su došli kušati vino začinjeno.” (Izreke 23,29-30)

“Ne gledaj na vino kad rujno iskri, kad se u čaši svjetlucavo prelijeva: pije se tako glatko, a na
kraju ujeda kao zmija i žaca kao guja ljutica.” (Izreke 23,31.32)

“… ni lopovi, ni lakomnici, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva

Božjega.” (1. Korinćanima 6,10)

U časopisu “Look Up and Live: A Guide to Health” na 66. stranici naći ćete nekoliko razmišljanja o
alkoholu:

“Već jedno ili dva alkoholna pića smanjuju sposobnost mozga da prima informacije … štete
pamćenju i prosuđivanju. Alkohol utječe na sljedeće tjelesne sustave:

1) Imunološki sustav: alkohol smanjuje sposobnost bijelih krvnih zrnaca da se bore s uzročnicima
bolesti, povećava rizik od upale pluća, tuberkuloze, hepatitisa i nekih vrsta raka.

2) Endokrinološki sustav: već dvije ili tri čaše alkoholnih pića na dan povećavaju rizik od
spontanog pobačaja, rođenja mrtvog ili hendikepiranog djeteta.

3) Krvotok: uživanje alkohola povećava rizik od oboljenja krvnih žila oko srca, smanjuje šećer u
krvi te povećava vrijednosti masnoće i krvnoga tlaka i na taj način povećava rizik od kronično
povišenoga tlaka.

4) Probava: alkohol nadražuje želudac i može izazvati gastritična krvarenja…. Stalno konzumiranje
alkohola povećava rizik od ciroze jetre i hepatitisa.”

Alkohol je odgovoran za 30% svih samoubojstava, 55% svih prometnih nesreća sa smrtno
stradalima, 60% svih zlostavljanja djece i 85% svih nasilja unutar obitelji (Kathleen Whalen
Fitzgerald, Alcoholim”, Doubleday, New York, 1988).
U jednom pismu za časopis “Christianity Today” Richard Cizik piše: “Alkohol je naš nacionalni
problem ovisnosti broj jedan jer godišnje košta privredu 100 milijardi dolara te je odgovoran za
105.000 smrtnih slučaja na godinu. On ubija tri puta više Amerikanaca nego crack, heroin i sve
druge droge zajedno.”

8. Povjerenje u Boga

Ova do sada navedena načela opisuju čimbenike zdravog načina života, ali oni bi ostali nepotpuni
ako ne bismo još spomenuli osmo načelo, a to je povjerenje u Boga. Onaj koga stalno muči strah i
osjećaj krivnje jedva da može osjetiti puninu navedenih zdravstvenih načela. Ako, međutim,
imamo odnos prema Bogu koji je pun povjerenja, tada ćemo vrlo brzo otkriti da nam sva ova
načela mogu pomoći da živimo zaista ispunjen život.

“Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova: on ti otpušta sve grijehe
tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje; on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju.”
(Psalam 103,2-4)

David Larson, savjetnik Nacionalnog instituta za duševno zdravlje, intenzivno je istraživao

povezanost između religije i zdravlja. Njegove studije pokazuju da postoji izravna povezanost
kršćanskog uvjerenja i zdravlja.

Jako ga je iznenadilo da ljudi koji idu u crkvu duže žive nego oni koji to ne čine. Oni koji idu u
crkvu imaju smanjen rizik od srčanog napada, arteroskleroze (ovapnjenje arterija), visokoga tlaka
i drugih bolesti.

Larson je također otkrio da ljudi koji vjeruju u Boga vode aktivniji način života jer su u manjoj
opasnosti da postanu depresivni, ovisni o alkoholu, da budu uhićeni kao recidivisti ili imaju
nesretan brak.

Zdravlje je više nego odsutnost bolesti. Ono je rezultat skladnog razvoja tjelesnog, psihičkog,
socijalnog i duhovnog dijela naše osobnosti.

Povjerenje u Boga je kamen temeljac za istinsko blagostanje i sretan i zdrav život. Svi oni koji se
drže osam temeljnih načela zdravlja opisanih u ovoj lekciji ne žive samo duže, nego uživaju u
većoj životnoj kvaliteti. Jedan istraživački projekt Odsjeka za preventivnu medicinu na Sveučilištu
Loma Linda pokazao je rezultate jednog dijela populacije koja je slijedila ova načela. “Promatrana
je skupina od 50 000 adventista sedmog dana u Kaliforniji u razdoblju od 30 godina. Rezultati su
pokazali da adventistički muškarci žive 8,9 godina duže nego ostala populacija, a adventističke
žene 7,5 godina duže.” (Dr. John Scharffenberg, “Vibrant Life” svibanj/lipanj 1992, str. 18)
Istraživanja na dventistima u Nizozemskoj, Norveškoj i Poljskoj dala su slične rezultate.

Znanstvenici ovaj očigledno duži životni vijek adventista pripisuju tome što većina njih prihvaća
sve ili samo neke od osam opisanih načela. Istraživanja su pokazala da i drugi kršćani imaju vrlo
nizak postotak oboljelih od bolesti srca ako ne puše, ne piju i ne koriste pića s kofeinom. Ako
slijedimo biblijske savjete, naš život se može promijeniti. To dokazuje da je kršćanstvo razumna
vjera koja je usmjerena na praktični život i koju je teško pronaći u svijetu. Ona mijenja ljude,
njihov način razmišljanja, njihovo djelovanje i stil života.

Budući da su naša razmišljanja, naši stavovi, naše tijelo i naš duhovni život tako usko međusobno
isprepleteni, kršćani koji žive prema Božjoj riječi će načela zdravoga načina života uzeti vrlo
ozbiljno dok se pripremaju za drugi Kristov dolazak (1. Ivanova 3, 1-3).

Krist ne želi samo da budemo spremni kada se On vrati, nego želi također da imamo kvalitetniji
način života već sada na ovoj zemlji. Možemo s Njim surađivati tako što ćemo slijediti Božja
temeljna zdravstvena načela.

Isus nam je obećao da će nas osloboditi od svih razarajućih navika po svojoj “moćnoj sili, koja u
nama djeluje.” (Efežanima 3,20)

Ako trebate pomoć u borbi s duhanom ili alkoholom, izgovorite ovu molitvu: Dragi nebeski Oče,
želim toliko jako živjeti u svetosti i čistoći kao Isus. Molim Te, daruj mi svoju milost da mogu
nadvladati štetne navike u svom životu. Ne mogu to postići vlastitom silom. Ti znaš koliko su puta
moje najbolje namjere doživjele neuspjeh. Ali Ti si obećao da će Tvoja sila u nama biti
djelotvorna. Volim Te i želim biti kao Ti. Želim također biti spreman za Kristov povratak. Molim Te,
daruj mi silu da nadvladam loše navike i da mogu živjeti potpuno za Tebe. U Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu
Pročitajte još jednom navedena poglavlja,a zatim označite je li izjava točna ili netočna.

Naše tjelesno zdravlje i naše duhovno blagostanje su nerazdvojno povezani.

Točno

Netočno

Evanđelje obuhvaća našu tjelesnu i duhovnu obnovu.

Točno

Netočno

Bog želi da se možemo radovati najboljem zdravlju, stoga se brine za našu prehranu.

Točno

Netočno

1. Pušenje zagađuje zrak i jedan je od najvećih “ubojica“ našega vremena.

Točno

Netočno

2. Sunčeve zrake pomažu tijelu prilikom preuzimanja vitamina C.

 Točno

Netočno

3. Tijelo treba redoviti odmor da sâmo sebe može obnavljati.

Točno

Netočno

4. Tjelesno vježbanje je dobro samo za osobe ispod 55 godina.

Točno

Netočno

5. Naše tijelo treba tri do četiri litre vode na dan.

Točno

Netočno

Označite odgovarajući završetak započete rečenice.

6. Prilikom stvaranja Bog je za čovjeka odredio prehranu koja se sastojala od…

… orašastih plodova, žitarica i voća.

… mesa i povrća.
Ljudskoj prehrani je nadodano još i meso čistih životinja …

… nakon što su Adam i Eva sagriješili.

… nakon potopa.

Bog zabranjuje jesti meso nečistih životinja…

… jer je štetno.

… jer nam želi nešto uskratiti.

7. Uživanje alkoholnih pića…

… šteti imunološkom sustavu, srcu, krvotoku i probavnom traktu.

… preporučuje se u Bibliji.

8. Osobe koje prihvaćaju umjerena zdrastvena načela…

… žive u prosjeku 8 godina duže nego ostatak populacije.

… ne žive duže, ali zato zdravije i sretnije.

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

 Lekcije Obavijesti O kursu

Jedan od naših suradnika u Africi nam je poslao sljedeći izvještaj: “Prije nekoliko godina sam
zamoljen od “Voice of Prophecy” da posjetim zatvorenika koji je sudjelovao u našoj dopisnoj
biblijskoj školi. Proslijedio sam ovu molbu upravi zatvora i dobio dozvolu za posjet.

Posjećivao sam ga zatim redovito jer je imao duboku želju da zaista upozna što Biblija uči. Nešto
oko šest mjeseci nakon mog prvog posjeta, ovaj zatvorenik je izrazio želju da se krsti i pristupi
Adventističkoj crkvi.

Uprava zatvora je bila sporazumna pripremiti sve potrebno da se može održati krštenje u zatvoru.
Svi prisutni na krštenju, stražari, zatvorenici i ja, doživjeli smo jedan od najdojmljivijih događaju u
životu. Malo kasnije ovaj naš novi brat je pušten iz zatvora iako je trebao još neko duže vrijeme
služiti kaznu.

Kada sam pitao upravu zatvora za razlog takve odluke, rekli su mi da se njegov život toliko
drastično promijenio te je on postao tako veliki svjedok za svog Spasitelja i svoju vjeru da ga se
naprosto više ne može tretirati kao zatvorenika. Ovaj čovjek se vratio u svoju obitelj i danas radi
kao vođa jedne naše velike crkve.”

1. Kakvo značenje ima krštenje?

Zašto je za ovoga zatvorenika bilo važno da se krsti nakon što je svoj život predao Kristu i
potpuno ga promijenio? Biblija jasno ističe važnost i značenje krštenja.

“Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti
kraljevstva Božjega.’” (Ivan 3,3)

Nikodem nije razumio što je Isus time mislio. Kako se može čovjek “ponovno roditi”? Zato je Isus
pojasnio.

“Odgovori mu Isus: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može
ući u kraljevstvo nebesko.’” (Ivan 3,5)

Izraz ” rođen od Duha” označava početak novoga života koji je povezan s temeljitom promjenom
razmišljanja i osjećanja. Ulazak u kraljevstvo nebesko je potpuno novi način života, a ne samo
“obnavljanje” staroga načina života.

Stoga se govori o novom rođenju. Važno je pri tome biti rođen od Duha. Krštenje vodom je
izvanjski znak ove unutarnje promjene. Naš suradnik je krstio ovog zatvorenika i to je bio
izvanjski znak njegovog predanja Kristu i simbol duboke promjene koju je Duh Sveti započeo u
njegovoj nutrini.

2. Zašto bih trebao biti kršten?

Naše osobno spasenje počiva na tri velika Kristova djela:

“Predao sam vam najprije ono što sam primio: da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše
grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno Pismima, uskrsnuo.” (1. Korinćanima 15,3.4)

Kroz svoju smrt, ukop i uskrsnuće Isus je omogućio naše spasenje. Umro je za naše grijehe, zatim
je pokopan te je uskrsnuo iz groba da bi nam poklonio život pravednosti.

“Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim
smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom
slavom, i mi živjeli novim životom.” (Rimljanima 6,3.4)

Sam čin krštenja pokazuje u izvjesnom smislu da imamo udio u Isusovoj smrti, ukopu i uskrsnuću.

Biti kršten znači da smo umrli s Kristom te da smo s Njim pokopali svoj stari grješni život i
uskrsnuli da u Njemu možemo “voditi novi život”. Ova spasonosna Kristova djela se sasvim
konkretno uračunavaju nama, kao da smo mi osobno bili na križu Golgote i kao da smo zatim
položeni u grob.
Isusova smrt i uskrsnuće postaju naša smrt i naše uskrsnuće. To vrijedi prije svega u pogledu na
naš osobni odnos s Bogom. On nas gleda i vidi nas u Kristu, Njegova krv prekriva naše grijehe,
Njegov savršen život prekriva naša nesavršenstva. Osim toga, On ima utjecaj na naš osobni život.
Mi smo mrtvi za grijeh, baš kao da smo razapeti na križ. U Duhu smo ponovno oživjeli, baš kao da
smo uskrsnuli.

Sam čin krštenja simbolično prikazuje pojedine korake obraćenja. Najprije nas polože u vodu,
dakle, potpuno urone, a tijelo nam pri tome ima položaj kao mrtvac kojega se stavlja u grob i
potpuno prekriva zemljom. To pokazuje da smo s Kristom umrli i da smo pokopali svoj stari način
života.

Krštenje je zapravo ukop, formalni rastanak od staroga načina života u kojem je vladao grijeh.
Nakon toga nas krstitelj diže iz vode, baš poput čovjeka koji ustaje iz groba. To znači da smo
“novo stvorenje” te da smo potpuno okrenuti “novom životu” koji nam Krist želi pokloniti.

Samo uronjavanje opisuje pravo značenje krštenja – smrt, ukop i uskrsnuće. Krštenje samo
škropljenjem ne odgovara simbolici novoga rođenja. Što konkretno znači umrijeti s Kristom?

“Ovo znamo; naš je stari čovjek razapet zajedno s Isusom da se uništi ovaj grešni čovjek, tako
da više ne robujemo grijehu.” (Rimljanima 6,6)

Krštenje je izvanjski znak unutarnjeg procesa: čovjek predaje Kristu cijeli svoj život, stavlja “sve na
stol”. Ostavljamo li nešto u tajnosti, držimo li to daleko od Boga, onda na neki način i dalje
ostajemo “robovi grijeha”.

Ako se pripremate za krštenje, dobro je napraviti unutarnju inventuru, tj. moliti Boga da zajedno
s Vama radi na tome da se u Vama dogode promjene koje Stvoritelj želi vidjeti. Te promjene se,
doduše, neće dogoditi od danas do sutra. Moramo biti spremni potpuno se prepustiti u Isusove
ruke. Kada se Njemu predamo, naše grješne želje i potrebe će polako gubiti “svoju moć”.

“… ja sam, naime, po zakonu umro Zakonu da živim Bogu, s Kristom sam razapet na križ; živim
– ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina
Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (Galaćanima 2,19.20)

Time što se kroz krštenje poistovjećujem s Isusovim raspećem, pozivam u svoj život moćnu silu –
“Krist živi u meni”. Križ i prazan grob potvrđuju natprirodne događaje koji su i danas djelotvorni.

Kada se radi o spremnosti da svoj život predate u Kristove ruke, onda najprije pogledajte
umirućega Krista na križu. Ne gledajte na svoje grijehe koji vas tjeraju da idete samo svojim
putovima.

Ne gledajte niti samo na svoj život i na neuspjehe i poraze, nego radije gledajte na Isusa. Ako to
budete činili predano i moleći se, onda će Vas to ohrabriti. Tada ćete se diviti toj neponovljivoj
žrtvi i konačno ćete priznati: “Zbog Kristove žrtve želim svoj grješni način života odložiti i živjeti
odgovorno pred Bogom. Odlučujem se u potpunosti za Krista. Od ovoga trenutka želim živjeti u
vjeri u Božjeg Sina koji me je ljubio i predao svoj život za mene.”

Što više koristimo silu Kristove smrti i uskrsnuća, to će više Njegove osobine zamijeniti naše stare
navike:

“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A ovo sve
dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i povjerio nam službu pomirenja.” (2.
Korinćanima 5,17.18)

Krštenje je prvi korak nakon obraćenja. Ovim činom izražavamo želju da budemo usko povezani s
Kristom i da “u Kristu” vodimo bolji život. Krist čini u nama i kroz nas ono što mi nikada ne bismo
mogli učiniti za sebe. Izlazimo iz vode kao “novi ljudi” i On nam daruje silu da vodimo “novi”
život.

“Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u
Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti.” (Rimljanima 8,1.2)
3. Zašto je Isus kršten?

Sjetimo se toga da krštenje ne simbolizira samo naše umiranje životu u grijehu, nego je to i slika
Isusove krvi koja pere naše grijehe. Na Pedesetnicu je Petar savjetovao svima onima koji su tražili
oslobođenje od grijeha:

“Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje
grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.” (Djela 2,38)

To nas dovodi do jednoga pitanja. Isus nije učinio ni jedan grijeh (2. Korinćanima 5,21). Što Ga je
potaknulo da se krsti?

“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. A Ivan ga odvraćaše govoreći:
“Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!” Ali mu Isus odgovori: “Pusti sada, jer tako nam
dolikuje da sve ispunimo što je u skladu s voljom Božjom.” Tada ga pripusti. Kad je Isus bio kršten,
odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i
spušta se na njega. I glas s neba reče: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (Matej
3,13-17)

Isus je bio bez grijeha. Njemu nije bilo potrebno da se kaje za neku pogrješku ili da se očisti od
neke krivnje. On je kršten iz jednog drugog razloga: da bi ispunio “svaku pravdu” (Luther). Isus
nam je dao pozitivan primjer kada je Ivanu Krstitelju dopustio da ga uroni u valove Jordana. On
se potpuno poistovjetio sa slabim i grješnim ljudima. Bio je spreman učiniti sve korake koje su i
oni trebali učiniti. Krist, naš Spasitelj, moli svoje sljedbenike da nikada ne idu tamo gdje On nije
bio.

On uvijek ide ispred nas, nikada iza nas. Kada su, dakle, vjernici prilikom krštenja uronjeni u
vodu, oni time slijede primjer svog Učitelja. Kroz svoju smrt i uskrsnuće Isus nam dariva svoju
pravednost.

“Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo
pravednošću Božjom.” (2. Korinćanima 5,21)
U Božjim očima smo promijenjeni od grješnika u svece te sada rastemo u toj pravednosti koja
nam je darovana i kroz koju sada živimo novi život u Kristu. Svojim rođenjem i krštenjem Isus je
poduzeo prve nužne korake da sretne čovječanstvo. Smrt i uskrsnuće našega Spasitelja su bili
zadnji koraci i vrhunac na tom putu.

4. Zašto moram biti kršten uronjavanjem?

Sve činjenice nam pokazuju da je Krist prilikom svoga krštenja bio uronjen u vodu. Nisu Ga samo
poškropili vodom ili Mu samo izlili malo vode na glavu. Ivan je, između ostalog, krstio na Jordanu
zato “jer je tamo bilo puno vode” (Ivan 3,23). Kada je Isus došao do Ivana da bi se krstio, odmah
nakon toga je “izašao iz vode” (vidi Matej 3,16). Ako razumijemo pravo značenje krštenja, jedva
da ćemo imati problema prepoznati njegov prvobitni oblik.

Riječ “krstiti” u Svetom Pismu dolazi od grčke riječi “baptizo” i znači “uroniti” ili “potopiti”. Kada
je John Wesley bio u posjetu Americi 1737. godine, jedan crkveni odbor od 34 člana ga je
zamolio za očitovanje u vezi s jednim njegovim neobičnim postupkom. Navodno je odbijao krstiti
dijete gospodina Parkera, osim ako će ga krstiti uronjavanjem. (Zapisi ovoga postupka se nalaze u
sudskim aktima američke savezne države Georgia). Otac metodizma je dokazano krstio
obraćenike na kršćanstvo uronjavanjem.

Povijest rane crkve jasno pokazuje da je krštenje za njih značilo “uronjavanje”. Izjave “Anti-
Nicejskih očeva” (Vol. VII, str. 379, i Vol. III, str. 94) pokazuju da crkve krštenike u drugom i trećem
stoljeću uronjavaju. Krstionice za uronjavanje krštenika nalazile su se u mnogim crkvama koje su
bile građene između 4. i 14. stoljeća u Europi i Aziji. Reformator Jean Calvin kaže: “Riječ krstiti
misli nedvosmisleno uroniti i sasvim je sigurno da je uronjavanje bila praksa u staroj crkvi.”
(Institutes of the Christian Religion, knjiga 4, poglavlje 15, sec. 19)

Dean Stanley, jedan od najučenijih povjesničara engleske crkve, piše da ” je općeprihvaćena

praksa tijekom prvih 13 stoljeća odgovarala onome što o tome čitamo u Novom Zavjetu i što
također odgovara pravom značenju riječi krstiti, tj. da su oni koji su bili kršteni bili uronjeni u
vodu ili potopljeni, tj. Potpuno prekriveni vodom.” (Christian Institutions, Kessinger Publishing,
2006, str. 21)

Krstionice po cijeloj Europi potvrđuju sigurnost ove izjave – katedrala u Pisi isto kao i bazilika Sv.
Ivana Lateranskog, druga po veličini crkva u Rimu. Također i katedrala u Frejusu u Francuskoj
raspolaže dobro održanom krstionicom, izgrađenom u 5. stoljeću, i bez sumnje i korištenom. U
ruševinama jedne crkve u Efezu, Mala Azija, nalazi se također krstionica za uronjavanje krštenika.

Tek na koncilu u Raveni katolička crkva je prihvatila škropljenje jednakovrijednim kao i

uronjavanje. U pitanjima crkvene prakse zapravo se ne bismo trebali nikada voditi ljudskim
učenjima ili shvaćanjima, nego bismo, koliko je najviše moguće, trebali slijediti primjer Isusa i
apostola (Kološanima 2,8).

Kako stoje stvari s krštenjem male djece? Mnogi ozbiljni kršćani krste svoju djecu kako bi ih
povjerili Kristu. Sasvim je sigurno da je potpuno ispravno svoju djecu posvetiti Bogu od samog
početka, ali za to postoje drugi načini koje nam Biblija predlaže, a ne krštenje. Krštenje u Novom
Zavjetu ispunjava posebnu funkciju. Biblija jasno uči da osoba mora najprije biti poučena o putu
spasenja prije nego bude krštena (Matej 24,14;28,19). Daljnje pretpostavke su vjera u Isusa
(Djela 8,37) te priznanje grijeha i oprost (Djela 2,38). Dojenče nije sposobno vjerovati, kajati se ili
priznavati. Ono, dakle, ne može ispuniti pretpostavke za krštenje.

Biblija nam ne daje jednoznačnu informaciju o djeci koja umiru prije nego postanu dovoljno zrela
da budu krštena i da prihvate Krista za svoga osobnog Spasitelja. Znamo, međutim, da će u
kraljevstvu Božjem biti i spašene djece (Izaija11,6). Po tom pitanju možemo vjerovati svom
Spasitelju koji je rekao:

“Isus im reče: ‘Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni, jer takvima pripada
kraljevstvo nebesko.’” (Matej 19,14)

5. Važnost krštenja

Koliko je važno za vjernika da bude kršten? Isus je rekao Nikodemu: “Nitko ne dolazi u kraljevstvo
nebesko, tko nije rođen od vode i Duha.” (Ivan 3,5) Dakle, prema Kristovim riječima je za sve koji
žele doći u nebo životno važno da budu “rođeni od vode i Duha”.

Isus je učinio samo jednu jedinu iznimku. Razbojnik na križu je “rođen od Duha” jer mu je bilo
nemoguće sići s križa i u znak promjene svoga srca primiti krštenje u vodi. Isus mu je obećao da
će biti s njim u raju (Luka 23,42.43). Za ovoga zločinca je Isusova očišćujuća krv koja je upravo u
tom trenutku bila prolivena da bi i njega spasila od grijeha preuzela ulogu rođenja iz “vode i
Duha”.

Augustin o tome piše: “Imamo samo jedan izvještaj o obraćenju u trenutku smrti, raskajanog
razbojnika na križu, kako nitko ne bi trebao očajavati. To je, međutim, samo poseban slučaj.
Nitko ne bi trebao odugovlačiti sa svojom odlukom.”

“Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se.” (Marko
16,16)

Kada je umro na križu Golgote, Krist je cijelome svijetu pokazao svoju ljubav prema nama. Stoga
je važno da i mi isto tako javno pred svima na to odgovorimo time što ćemo krštenjem priznati
osobno predanje Kristu.

Jeste li već u Kristu započeli novi život? Jeste li već kršteni? Ako niste, što bi vas moglo spriječiti
da se pripremite za krštenje u najbližoj budućnosti?

6. Krštenje je samo početak

Obred krštenja je sličan obredu vjenčanja, dakle, formalna potvrda prekrasnog i stalno rastućeg
odnosa. Iako obred krštenja može imati jak utjecaj na naš život vjere, ipak ne bismo trebali
polaziti od toga da će nas sam čin učiniti odmah potpuno imunima na grijeh.

Ako smo grijeh jednom pobijedili, to ne znači da ćemo cijeli život stalno “automatski” ostati
pobjednici. Kada se rodi dijete, to je sigurno razlog za slavlje. No, kada prođe dan rođenja i kada
se uzbuđenje stiša, bebu treba svakodnevno hraniti, kupati i brinuti se za nju. Slično je tako i s
krštenjem. Pavao je rekao o svom vlastitom iskustvu: “Umirem svakodnevno.” (1. Korinćanima
15,31)

Time što se svakodnevo odvraćamo od svoje samovolje, učimo se sve odgovornije živjeti pred
Kristom. Ako želimo stalno duhovno rasti, potrebno nam je svakodnevno predanje Kristu te
prihvaćanje novoga života u Njemu kroz molitvu i proučavanje Biblije.
Koju je uputu Krist dao krštenima?

“Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.”
(Matej 28,19.20)

Isus kaže da je važno naučiti krštene da “drže sve zapovijedi” koje je dao. Krštenje je znak da
želimo živjeti kao kršćani. Ono treba biti početak stalnoga rasta u Kristu. Petar nas podsjeća:
“Rastite u milosti i spoznaji našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista!” (2. Petrova 3,18)

Mi možemo rasti kao kršćani jer “ako upoznajemo Krista sve bolje, njegova božanska snaga
obdrila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost. On nas je pozvao svojom slavom i
moći.” (2. Petrova 1,3)

Pročitajte cijelo prvo poglavlje Druge Petrove poslanice kao koristan savjet za duhovni rast
kršćanina.

7. Razlog za radost

Jednoga je dana Duh Božji tako pokrenuo Filipa, člana prve kršćanske zajednice, da je ovaj stupio
u kontakt s etiopijskim ministrom te zapodjenuo s njim razgovor. Filip je primijetio da je ministar
sjedio u svojim kolima i upravo čitao proročanstvo o Mesiji iz Knjige proroka Izaije. Kada je
ministar pitao o kome zapravo prorok piše, Filip mu je rastumačio “radosnu vijest o Isusu Kristu”.
(Djela 8,26-35)

“Putujući stigoše do neke vode, i dvoranin reče: “Evo vode! Što mi priječi da budem kršten?” I
naredi da stanu kola. Tada obojica, Filip i dvoranin, siđoše u vodu, te ga Filip krsti. Kako iziđoše iz
vode, Duh Gospodnji odnese Filipa, te ga dvoranin više nije vidio. On, dakako, veselo nastavi
svojim putem. (Djela 8,36-39)

Zašto se ministar radovao? To nije bila samo radost što je bio kršten, nego i oduševljenje zbog
osobnog saveza s Kristom. On je pokazao da vjeruje u Kristovu silu koja spašava. Njegovo krštenje
je bilo javno priznanje nove vjere koja je gorjela u srcu ovoga čovjeka. Filip ga je “pokopao” u
vodi kao simbolu za grob njegovog starog i grješnog načina života.

Kada se ponovno digao iz vode, to je bio znak da je rođen za novi život u Kristu. Krštenje je razlog
za veliku radost i zbog toga što svoj život predajemo svom Spasitelju. Krštenje je također razlog za
veliku radost što svi koji svoje povjerenje stavljaju u Krista mogu imati sigurnost vječnoga života.
“Tko vjeruje i pokrsti se bit će spašen.” (Marko 16,16)

Kada smo kršteni, nalazimo se na putu prema gore koji nas vodi u vječnu radost u Božjoj
prisutnosti. Ali krštenje je i razlog da se već danas ovdje možemo radovati s Kristom. Onima koji
se krste Isus obećava neprocjenjiv dar Svetoga Duha (Djela 2,38), a s Duhom dolazi i “plod
Duha”– naime, “ljubav” koja ispunja naš život “radošću, mirom, strpljenjem, blagošću,
dobrotom, vjernošću, krotkošću, uzdržljivošću”. (Galaćanima 5,22)

Kada Isus živi svojim Duhom Svetim u nama, osjećamo duboku sigurnost.

“Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha
posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca
Božja.” (Rimljanima 8,15.16)

Vjerom možete čuti isti onaj Božji glas koji je bio upućen Isusu:

“Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!” (vidi Matej 3,17)

Ovaj intenzivni odnos s Bogom će nam donijeti mnoge prednosti, ali ne jamči život bez briga.
Neprijatelj zaista često pokušava onima koji su upravo sklopili svoj savez s Kristom stvoriti
najveće probleme. Ipak nam život s Kristom i u teškim vremenima poklanja vrijednu perspektivu.
Kada smo u Božjim rukama, On će uporabiti sve što nam dolazi u susret, bilo dobro ili loše, da nas
pouči i pridonese našem duhovnom rastu (vidi Rimljanima 8,28).
Iako je njezin suprug prijetio razvodom, jedna mlada žena je donijela odluku da će predati svoj
život Isusu i krstiti se. Njezin suprug nije htio ništa znati o njezinoj novoj vjeri, ali ona je vjerovala
Isusu i trudila se biti strpljiva i blaga supruga, više nego ikada ranije.

Nakon nekoga vremena suprug joj je život kod kuće učinio teškim, ali konačno je bio pobijeđen
argumentom protiv kojega nije mogao ništa učiniti: njezin potpuno izmijenjen život. Također je
predao svoj život Kristu i bio kršten.

Ako u dobrom i lošem stojimo uz Isusa, postat ćemo blagoslov za svoje bližnje. Otkrijte koliku
radost to donosi. Budući da je na križu Golgote dao svoj život za nas, i mi bismo trebali predati
svoje živote Njemu. Isus je platio najvišu cijenu da nas spasi. Za nas je, dakle, privilegija ako
možemo javno posvjedočiti svoju vjernost i ljubav prema Njemu!

Ako to još do danas niste učinili, iskoristite sada ovu priliku time što ćete moliti:

Dragi nebeski Oče, zahvaljujem Ti što je Isus umro za moje grijehe, bio pokopan i kao darivatelj
vječnoga života ponovno ustao iz groba. Sada Ti predajem svoj životi i umirem svojoj samovolji.
Molim Te, ispuni ga Ti prisutnošću svoga Svetoga Duha, kao što si to učinio i u Kristovom životu.
Ispuni moj život mirom i radošću koji rastu iz nasljedovanja Krista. U Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

Pročitajte još jednom cijelu lekciju. Zatim pročitajte izjave za svako poglavlje te označite ispravne
tvrdnje.

1.

Krštenje je izvanjski znak unutarnje promjene.

Nitko ne može doći u kraljevstvo nebesko ako se ne rodi nanovo iz vode i Duha Svetoga.

“Novorođenje od Duha” je unutarnja promjena uma i srca.

 Prema Kristovim riječima, novorođenje je pretpostavka za ulazak u kraljevstvo nebesko.

2.

Time što se krstimo, svjedočimo svoju vjeru da je Isus umro za naše grijehe, bio pokopan te
uskrsnuo.

Krštenje na slikovit način prikazuje pojedine korake obraćenja.

Kada smo prilikom krštenja uronjeni u vodu, simbolički pokazujemo da smo s Kristom umrli
grijehu i da On “pokapa“ naš stari život u grijehu.

Izlazak iz vode simbolizira početak novog života u Kristu.

Krštenje škropljenjem je primjeren simbol za smrt, ukop i uskrsnuće.

Krštenje je izvanjski znak za promjene koje su se dogodile u čovjeku.

Prilikom krštenja izražavamo želju da budemo usko povezani s Kristom te da vodimo novi i bolji
život.

Molimo Vas da označite pravilan završetak rečenice.

3. Isus je bio kršten…

… da bi nam dao pozitivan primjer.

… da prizna svoje grijehe.

4. Isus je kršten…

… uronjavanjem.

… škropljenjem.
Tijekom prvih 1300 godina nakon Krista kršćanska crkva je krstila…

… uronjavanjem.

… škropljenjem.

5. Prema Isusovim riječima, novorođenje od vode i Duha je za sve spašene…

… jedna mogućnost.

… odlučujuća pretpostavka za ulazak u kraljevstvo nebesko.

Čovjek koji je prihvatio Krista te se kaje za svoje grijehe, ali se ne može više krstiti jer je teško
bolestan …

… bit će spašen.

… bit će izgubljen.

6. Krštenje je…

… početak osobnog odnosa s Kristom.

… vrhunac našeg odnosa s Kristom.

Razmislite: Pročitajte još jednom 7. poglavlje ove lekcije te razmislite o sljedećem: svatko od nas
ima istu priliku koja je bila darovana etiopskom ministru – vjerovati u Krista, biti kršten, dobiti
darove i plodove Duha Svetog, postati Božje dijete te živjeti život u punini.

Želite li slijediti Kristov primjer i biti kršteni?

 Da

Ne

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Ranih šezdesetih godina 20. stoljeća brat Andrija, čovjek iz Nizozemske, u svom je volkswagenu
prokrijumčario pošiljku Biblija u Rumunjsku. Odsjeo je u nekom hotelu te molio Boga da ga
dovede do pravih kršćanskih skupina, do onih koji bi njegove Biblije najbolje znale koristiti.

Za vikend je Andrija došao do recepcije te upitao gdje bi mogao naći crkvu.

Recepcionar ga je malo neobično pogledao te odgovorio: “Nemamo ovdje baš mnogo crkava.
Osim toga, ne biste razumjeli jezik.”

Andrija je odgovorio: “Zar ne znate da kršćani govore zajedničkim univerzalnim jezikom?”

“A tako dakle, a koji je to jezik?”

“Zovu ga agape.”

Čovjek još nikada nije čuo za takvo što, ali Andrija je tvrdio: “To je najljepši jezik na svijetu!”
Napokon je ipak uspio u okolici hotela pronaći neke crkvene skupine. Dogovorio je čak i susret s
vođom i tajnikom jedne zajednice. Ovi ljudi i Andrija poznavali su neke europske jezike, ali na
nesreću, ne iste koje bi obje strane razumjele. Tako su isprva šuteći sjedili i samo se gledali.
Andrija je prošao stotine kilometara da bi tako dragocjen teret dovezao do cilja, a sada očigledno
nije postojao način da se utvrdi jesu li ovi ljudi pravi vjernici ili samo državni doušnici.

Otvorio je svoju torbu i izvadio jednu nizozemsku Bibliju. Otvorio je 1. Korinćanima 16,20 te
zatim držao Bibliju tako otvorenom da su sugovornici mogli vidjeti i pročitati ime knjige. Odmah
su se razvedrili. Brzo su pronašli isti tekst u svojim Biblijama i pročitali: “Pozdravljaju vas sva
braća. Pozdravite jedan drugoga svetim cjelovom.” Dva čovjeka su gledala Andriju puni radosti.
Zatim su listali u svojoj Bibliji te pronašli tekst u Izrekama 25,25. Andrija je pročitao: “Kao
studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz daleke zemlje.” Sljedećih pola sata proveli su u
neobičnom razgovoru samim riječima Svetog Pisma. U toj zajednici su bili tako veseli da su se
doslovno smijali do suza. Andrija je znao da je pronašao svoju braću u vjeri. Kada im je pokazao
pošiljku Biblija, Rumunji su bili dirnuti te su ga zagrlili više puta.

Vrativši se navečer u hotel, prišao mu je recepcionar te mu rekao: “Tražio sam u rječniku izraz
agape. Ne postoji jezik takvog imena. To je jednostavno grčka riječ za ljubav.” Andrija je
odgovorio : “Točno. I na tom sam jeziku cijelo poslijepodne razgovarao.”

Jeste li i vi otkrili taj prekrasni jezik? U ovoj lekciji ćemo naučiti na koji način nas Bog želi dovesti
u veliki krug svoje ljubavi.

1. Crkva – stvorena kao zajednica

Sam Isus je stvorio zajednicu jer svaki čovjek treba potporu i pomoć. Svi imamo potrebe. O tome
se zapravo radi u zajednici. Ona nije mjesto na kojem se sakupljamo da pokažemo svoja
dostignuća i svoje dobre osobine, kao što se pokazuje neki novi moderni odjevni predmet.

Ona je mjesto gdje smo zajedno da bismo se međusobno pomagali. Zajednica apostola bila je
zajednica vjernih koji su bili tu jedan za drugoga. O prvoj kršćanskoj zajednici čitamo:

” Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama.
Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one
koji se spasavahu.” (Djela 2,42.47)

Sveto Pismo nam ocrtava dinamičnu pracrkvu u kojoj su muškarci i žene tvorili zajednicu potpuno
usmjerenu na Boga.

“… što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je
zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom. Mi vam ovo pišemo da naša radost bude
potpuna.” (1. Ivanova 1,3.4)

Zajednica srca koja su međusobno povezana Kristom doživljava radost koja se stalno povećava.
Svi govore zajedničkim jezikom, jezikom ljubavi! Kršćani postaju dionici velike obitelji. Postaju
braća i sestre u Kristu jer su duhovno srodni. Što je snažnija jedinstvenost u vjeri, to je jača veza
koja ih povezuje.

Osobitu vrijednost ovakve zajednice je otkrio neki adventist koji je radio u inozemstvu. Kaže
ovako: “Kad god bih došao u neku stranu zemlju, uvijek sam tamo imao prijatelje, iako zapravo
nisam nikoga poznavao. Potražio sam adrese naših crkava ili misija te sam svaki put mogao
zaključiti da naša srca povezuje zajedničko vjerovanje i zajednička nada. To nije bila slučajnost,
nego smo vjerovali jedni drugima te smo živjeli u pravoj toplini zajednice. Čak i u domovima gdje
sam se jedva sporazumijevao držali su me za člana obitelji.”

Članovi zajednica koje su apostoli osnovali bili su međusobno povezani zajedničkim uvjerenjem,
ljubavlju prema Bogu i naporom da Mu služe u navješćivanju Njegove milosti svijetu. Između
ostalog, i ta veza u zajednici je bila ono što je ovu proganjanu manjinu osposobilo da svijet
doslovno preokrene naglavačke.

2. Crkva koju je osnovao Krist

Postoji li Kristova crkva ili je koncept religiozne zajednice samo ljudska izmišljotina? Sam Isus na
ovo pitanje odgovara:

“A ja tebi kažem: Ti si Petar – Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće
je nadvladati.” (Matej 16,18)
Sam Isus je ta stijena, kamen temeljac svoje zajednice. Koja još skupina je dio toga temelja?

“… nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist

Isus.” (Efežanima 2,20)

Koga je Gospodin pripajao crkvi dok se propovijedalo Evanđelje?

“Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi
one koji se spasavahu.” (Djela 2,47)

Kada je Isus osnovao crkvu, obećao je: “… Vrata paklena neće je nadvladati.” (Matej 16,18)
Zaista, kršćanska crkva postoji do danas. Imala je, doduše, moćne neprijatelje, počevši od rimskih
careva do komunističkih diktatora. Krv mučenika je uvijek činila da crkva raste. Ako je neki
kršćanin bio živ spaljen ili bačen pred lavove, drugi bi odmah zauzeli njegovo mjesto. Crkva je
često bila prisiljena skrivati se, no iz svojih skrovišta i pustinja uvijek bi se vraćala ojačana.
Agnostici i skeptici su je pokušali zbrisati svojim argumentima te su uvijek govorili da će nestati
jednoga dana zajedno sa svim oblicima praznovjerja. Kršćanska vjera se, međutim, širi u našem
današnjem znanstvenom i sekularnom svijetu jače i živahnije nego ikada ranije. Jedan od
najvećih izazova je pogodio kršćansku crkvu već na samom početku, tj. nakon priznanja za
državnu religiju od strane Rimskoga carstva. Crkva je dospjela do blagostanja te je u isto vrijeme
postala pokvarena.

Za vrijeme “tamnoga srednjeg vijeka” činilo se da je duhovno mrtva. Gospodin je ipak uvijek
sačuvao određeni broj hrabrih i duboko vjernih ljudi koji su i u najtežim vremenima svijetlili kao
zvijezde u noći bez mjeseca. Riječ “crkva”, na grčkom “ekklesia”, prvotno znači “izabrani i
pozvani”. Crkva je, dakle, poseban narod koji je Bog pozvao iz ovoga svijeta.

Pavao uspoređuje Kristov odnos prema crkvi sa zaštitničkim i ljubaznim odnosom muža prema
ženi:

“… jer je muž glava žene kao što je i Krist glava Crkve …” (Efežanima 5,23)
Crkva je velika obitelj.

“Prema tome, niste više tuđinci i gosti, nego ste sugrađani svetih i ukućani Božji.” (Efežanima
2,19)

Pavao također opisuje crkvu kao živo tijelo čija glava je sam Krist. ” On je i Glava Tijela, Crkve: on
je početak, prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude prvi. (Kološanima 1,18)

Kako možemo postati član, tj. dio Kristovog tijela, dio crkve?

“Uistinu, mi smo svi – bilo Židovi bilo Grci, bilo robovi bilo slobodnjaci – kršteni jednim Duhom
u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom.” (1. Korinćanima 12,13)

Krštenjem svjedočimo svoju vjeru u Krista te postajemo udovima “tijela” crkve. U Otkrivenju su
crkve prikazane kao zlatni svijećnjaci (Otkrivenje 1,20). Koji odnos postoji između Isusa i tih
svijećnjaka?

“Okrenuh se da vidim glas što mi govori. I, kako se okrenuh, opazih sedam zlatnih svijećnjaka, a
među svijećnjacima “nekoga slična Sinu Čovječjemu”, obučena u dugu haljinu i “opasana zlatnim
pâsom” po prsima.” (Otkrivenje 1,12.13)

Ivan je vidio uskrsloga Krista usred svojih crkava. Kroz sva ova stoljeća osobno se brinuo za njih.
Krist nije nikada zaboravio svoj narod niti će to učiniti u budućnosti.

3. Zajednica sa smislom i ciljem

Rezultat jednog Gallupovog istraživanja je pokazao da 94% Amerikanaca kaže da su im religiozna

iskustva važna, a samo 25% ide redovito u crkvu. Mnogi su danas mišljenja da je vjera potpuno
privatna stvar te da se nikoga ne tiče. Svoju vlastitu neuključenost opravdavaju time što kažu
kako ima puno licemjera u crkvi. Činjenica jest i ostaje da je Krist osobno osnovao crkvu da bi
odgovorio na naše najdublje potrebe. Osobni prohtjevi brzo postanu nevažnima kada se
okolnosti promjene nagore. Tada trebamo pomoć drugih ako želimo da naša vjera ostane živa i
snažna.

Trebamo također zajednicu jer međusobno druženje pridonosi osobnom rastu. Kristova crkva
ima tri bitna zadatka:

1) Crkva bdije nad istinom

“… ali ako bi se moj dolazak usporio, znaj kako ti se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva
živoga Boga, stup i podloga istine.” (1. Timoteju 3,15)

Crkva uspravno drži Božju istinu pred svijetom i brani ju. Za neke je osobe vrlo jednostavno
slijediti vlastito mišljenje te u različitim pitanjima vjere ići drugim putovima. To, međutim, dovodi
često do zabluda jer se istina mnogo puta ne nalazi samo u našim srcima. Istina je ono što Bog
kaže da je istina.

Često trebamo pomoć i ispravke drugih kršćana da spoznamo odlučujuću istinu Svetoga Pisma.

2) Crkva na primjeru pokazuje što Božja milost može učiniti za grješnike

“Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu,
da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.” (1. Petrova 2,9)

Promjene koje čini Krist u životima vjernika služe na slavu Božju koji nas je pozvao “u svoje
prekrasno svjetlo.” Crkva je sagrađena na Isusu. On je “tajna naše vjere” (1. Timoteju 3,16).

Njezina sila počiva u Isusovoj prisutnosti u srcima svih vjernika.

3) Božji narod je Njegov svjedok u svijetu koji trpi

Neposredno prije svoga povratka na nebo Isus je obećao svojim učenicima:

“Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u
svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1,8)

Velika je prednost za crkvu što smije u cijelome svijetu širiti vijest o Božjoj neopisivoj ljubavi. Kao
kršćani nosimo veliku odgovornost da ljudima oko nas pokažemo put prema Bogu.

4. Organizirana da bi bila jaka

Crkva koju je Isus osnovao imala je potpuno jasnu organizaciju. Mogao si biti prihvaćen u nju ili
biti isključen iz nje (Matej 18,15-18). Božja zajednica je imala svoje vođe, kao i mjesto okupljanja
na razini cijelog tadašnjeg svijeta te svoja mjesta okupljanja (Djela 8,14;14,23;15,2; 1.Timoteju
3,1-10).

Nakon što su bili kršteni, vjernici su pristupali jasno organiziranoj zajednici (Djela 2,41.47).

Zajednica postoji u svrhu međusobne pomoći.

“… i pazimo jedan na drugoga da se potičemo na ljubav i dobra djela! Ne ostavljajmo, kako

neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite
da se približuje Dan!” (Hebrejima 10,24.25)

To je, ukratko rečeno, sve ono što zdrava zajednica čini. Njezini članovi se izgrađuju u vjeri time
što se međusobno ohrabruju. Bog je organizirao zajednicu da bi ojačao svoj narod i da bi služio
svijetu. Svatko od nas zna da zajedno možemo učiniti mnogo više nego kada smo sami. Uzmimo
samo jedan primjer: crkva adventista sedmoga dana.
U cijelom svijetu raspolažemo širokom zdravstvenom mrežom, od pokretnih ambulanti u
gradskim središtima do klinika na usamljenim otocima južnoga Pacifika. Naše obrazovne
institucije su tisućama mladih iz cijeloga svijeta prenijele spoznaju boljeg života u Kristu, počevši
od sveučilišta Loma Linda, gdje se obavljaju pionirski zahvati na području medicine srca, pa do
misijskih škola, rasutih po cijeloj centralnoj Africi.

Uz pomoć ADRE u cijelom svijetu obavljamo humanitarnu pomoć i pomoć za razvoj. Naše crkve u
SAD-u i Kanadi opskrbljuju siromašne i beskućnike hranom i odjećom u više od 2000 općinskih
centara. A što je najvažnije, u više od 200 zemalja svijeta adventističke crkve šire radosnu vijest o
spasenju po Isusu Kristu, Otkupitelju koji će uskoro doći. To čine također i preko sedam satelita
HOPE Channela.

Bi li kršćanin pojedinac to sve mogao učiniti sam? Naravno da ne. Samo organizirana skupina
angažiranih kršćana može razviti ovako široko djelovanje u svijetu. Krist i apostoli su naglašavali
koliko je važno da vjernici rade zajedno.

“Ne može oko reći ruci: ‘Ne trebaš mi’, ili opet glava nogama: ‘Ne trebate mi.’ Štoviše,
najpotrebniji su oni udovi koji se čine najslabiji. I najvećim poštovanjem okružujemo one udove
tijela koje smatramo za najneuglednije. Naši manje pristojni udovi prikrivaju se većom
pristojnošću, a pristojnima toga ne treba. Ali je Bog složio tijelo dajući veću čast onome udu koji
je nema, da ne bude razdora u tijelu, već da udovi brižno nastoje oko zajedničkog dobra sviju.
Ako pati jedan ud, s njime pate svi udovi. Ako se jednome udu iskazuje čast, s njim se raduju svi
udovi. (1. Korinćanima 12,21-27)

Dijelovi tijela nisu svi jednaki, ali svaki pojedini ud je važan i svi moraju skladno surađivati. Oko
koje je odijeljeno od tijela više ne može vidjeti. Odrezana ruka je bez ikakve koristi. Sasvim je
svejedno jesmo li oko, ruka ili možda samo jedan prst: ako smo upućeni sami na sebe, jedva da
išta možemo učiniti za Krista. Pripadnost zajednici i društvo drugih članova ovoga “tijela” snaži
nas kao kršćane.

5. Radost molitve

Duboko u našem srcu leži potreba da se molimo Bogu. Međutim, ako nemamo za to priliku, to
vremenom može nestati. Zato trebamo puni radosti moliti i slaviti Boga.
 “Prinesite Jahvi slavu njegova imena, poklonite se Jahvi u svetištu njegovu!” (Psalam 29,2)

“Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama. Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim.
Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu.” (Psalam 84,2.3)

Kako se osjećao psalmist pri pomisli da potraži mjesto molitve?

“Obradovah se kad mi rekoše: ‘Hajdemo u dom Jahvin!’” (Psalam 122,1)

Koju ulogu igra glazba u javnom bogoslužju?

“Kliči Jahvi, zemljo sva! Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem!”
(Psalam 100,1.2)

“Hvalite Boga u Svetištu njegovu, slavite ga u veličanstvu svoda nebeskog! Hvalite ga igrom i
bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga
cimbalima gromkim! Sve što god diše, Jahvu neka slavi! Aleluja!” (Psalam 150,2.5)

Biblija nam kaže da je i sakupljanje dara također dio bogoslužja.

“Dajte Jahvi slavu imena njegova! Prinosite žrtvu i uđite u dvorove njegove, poklonite se Jahvi
u sjaju svetosti njegove. Strepi pred njim, zemljo sva!” (Psalam 96,8.9)

Molitva je također živi dio bogoslužja.

“Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!” (Psalam 95,6)
Proučavanje Biblije i navješćivanje stoje u središtu novozavjetnoga bogoslužja. Počevši s
Petrovom propovijedi na Pedesetnicu, koja se nalazi u 2. poglavlju, Djela apostolska nam
pokazuju da je Božja Riječ igrala osnovnu ulogu kod svih službi i misionarskih aktivnosti u prvoj
crkvi. Počevši od vremena reformatora pa do danas, svako duhovno probuđenje ima svoje
ishodište u biblijskom propovijedanju.

Zašto je to tako?

“Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do
rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca.” (Hebrejima 4,12)

6. Je li zajednica u redu?

Neki predbacuju da je zajednica puna nesavršenih ljudi. To je sigurno točno. Henry Ward Beecher
je rekao: “Crkva nije galerija za izložbu savršenih, nego je škola za izobrazbu nesavršenih ljudi.”
Budući da nitko od nas nije savršen, ne može biti ni crkva. U jednoj od svojih prispodoba Isus
kaže da će pšenica rasti na njivi zajedno s kukoljem (Matej 13,24-30).

Netko je jednom predložio da se crkva zove zajednica opraštajućih kojima je samima bilo
oprošteno. Kada čitamo poslanice apostola Pavla u Novome Zavjetu, možemo zaključiti da je
apostolska crkva imala teških problema. Isto tako ni današnja zajednica nije savršena.

Sigurno smo mnogo puta otišli u crkvu u nadi da ćemo čuti Božju Riječ, a došli smo kući prazni.
Neki pastori ne uzimaju ozbiljno odgovornost koju imaju prema svojoj crkvi, a ima i članova crkve
koji ne žive ono što se propovijeda. U nekim zajednicama vlada neljubaznost, a druge su, kako je
to netko zgodno primijetio, “tako hladne da bi se njihovim hodnicima moglo čak klizati na ledu.”

Ponekad je vrlo teško ne gledati sve te nedostatke i promatrati ono što je Krist zaista namjeravao
sa svojom crkvom. Nekada želimo i pobjeći od problema. Nikada ne zaboravite da čak i
najgrješnija crkva ne može uzdrmati ili razoriti veliki prvobitni kamen temeljac, a to je Isus Krist.

Zato mi koji živimo u nesavršenim zajednicama trebamo svoj pogled čvrsto usmjeriti u svog
Otkupitelja koji nam želi služiti i koji nam je dao svoju Riječ. Crkva neće nikada biti ništa drugo
osim mjesta gdje grješnici mole Boga. Jakov je za mjesto gdje se susreo s Bogom rekao:

“Jakov se probudi od sna te reče: ‘Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!’
Potresen, uzviknu: ‘Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!’”
(Postanak 28,16.17)

Krist je i temelj crkve i glava crkve, njezin Otkupitelj i Gospodin. Unatoč svim pogrješkama, crkva
pripada Njemu. Svi koji dolaze u nju i gledaju na Krista iskusit će Njegovu slavu i silu spasenja.
Doživjet će radost u Gospodinu i radost koja proizlazi iz zajednice s drugom braćom i sestrama u
vjeri.

“Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, da je posveti
čisteći je u kupelji vode uz pratnju riječi, da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore,
bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane.” (Efežanima 5,25-27)

Crkva je toliko važna da je Isus umirući na Golgoti dao svoj život za nju, ne samo za pojedinca.
Stoga bi i Vama pripadnost zajednici trebala biti važna. Pripadate li nekoj zajednici? Jeste li dio
Kristovoga tijela?

7. Naći zajednicu

“Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste svojim pozivom pozvani samo k jednoj nadi; jedan
Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje.” (Efežanima 4,4.5)

Ako postoji samo “jedna vjera”, kako možemo otkriti koja je to?

Isus nam daje ključ za to:

“Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od
sebe.” (Ivan 7,17)
Kada se odlučimo činiti Božju volju, On će nam pomoći da shvatimo dolazi li nauka neke crkve od
Boga ili se radi samo o ljudskoj tradiciji. Najbitnija točka provjere u potrazi za pravom crkvom je
teološka i praktična vrijednost Božje Riječi u toj crkvi. Pravo nasljedovanje ima svoj temelj u
Svetom Pismu, ne u karizmatičnom vođi ili u velikoj instituciji. Prije nego se odlučite priključiti
nekoj crkvi ili skupini, važno je da se upoznate s nekim temama o kojima još nismo govorili u
okviru naših lekcija. Lekcije koje dolaze bavit će se osnovnim načelima izbora prave zajednice.
Dakle, samo nastavite svoje istraživačko putovanje kroz naše lekcije. Živite po svjetlu koje vam je
Bog objavio iz Svetoga Pisma, a On će Vam svoju volju malo po malo činiti sve jasnijom. Duhovno
živ kršćanin je čovjek koji otvara srce i razum da bi primio istinu koju mu Bog objavljuje kroz svoju
Riječ.

Veliki Bože i Oče svih nas, uvijek ću Ti biti zahvalan na tome što sam čuo Radosnu vijest o Isusu.
Zahvalan sam također svim ljudima koji su se zauzeli da se Evanđelje proširi. U ovom trenutku i ja
želim biti jedan dio velikog pokreta vjernika koji navješćuju Tvoju ljubav. Učini da kroz Tvoju crkvu
i u Tvojoj crkvi budem živi svjedok za Tebe. U Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

Pročitajte još jednom navedena poglavlja te označite sve ispravne odgovore.

1. Sveto Pismo prikazuje crkvu koja je pozivala ljude ondašnjega vremena u zajednicu…

… jedne s drugima.

… s Gospodinom.

… s farizejima.

2. Kršćansku crkvu je osnovao…

… Isus.

… Ivan Krstitelj.
 … Petar.

Biblija uspoređuje crkvu…

… s odnosom supruga prema supruzi.

… s Kristovom zaručnicom.

… s obitelji.

… sa živim organizmom.

… sa zlatnim svijećnjacima.

3. Krist je osnovao crkvu …

… jer nam podrška drugih pomaže da naša vjera ostane živa.

… da brani Božju istinu pred svijetom.

… da nam otvori put duhovnoga rasta.

… da svijetu koji trpi navijesti Evanđelje.

4-6. Bog je crkvi dao određenu organizaciju…

… da se njezini članovi mogu međusobno ohrabrivati.

… da njezine članove osposobi za svjedočenje vjere u cijelome svijetu.

… da svi koji joj pripadaju mogu zajednički slaviti bogoslužje, proučavati Bibliju, pjevati i moliti
se.

… da izgleda savršena.

… jer osjeća za nju duboku ljubav.

7. Isus je osnovao…

… mnogo istinitih vjerskih smjerova.

… jednu jedinu vjeru.

Božja istinska crkva…

… će slijediti samo Pismo.

… veličat će vjeru naših otaca.

Razmislite: Imate li već radost zajedništva s drugim kršćanima?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

U 16. lekciji otkrili smo da subotnji počinak predstavlja važnu protutežu stresnom načinu života
današnjice.

Budući da Bog poznaje naše potrebe, odredio je svaki sedmi dan za naš tjelesni i duhovni odmor.
Nakon što je u šest dana stvorio zemlju, “počinuo je” sedmoga dana, “blagoslovio ga” i
“posvetio”. (Postanak 2,1-3)

Kada je Bog svom izraelskom narodu dao Deset zapovijedi, učinio je zapovijed o suboti središtem
svoga Zakona (Izlazak 20,8-11). Prema toj zapovijedi subota je dan sjećanja na Božje djelo
stvaranja, dan mira i razmišljanja o ljepoti stvaranja te dan kada produbljujemo svoj osobni
odnos s Bogom.

Za vrijeme svoga zemaljskoga života Isus je također držao subotu (Luka 4,16) i potvrdio ju kao
dan koji kršćanima treba biti na blagoslov (Marko 2,27.28). Neki tekstovi u Djelima apostolskim
također jasno pokazuju da su Isusovi učenici nakon uskrsnuća držali subotu (Djela apostolska
13,14; 16,13: 17,2; 18,1-4.11).

1. Uznemiravajuće pitanje

To nas dovodi do teme koja svakoga razdražuje. Kršćanski svijet, naime, već gotovo dvije tisuće
godina svetkuje dva različita dana. Na jednoj strani većina kršćana dosljedno svetkuje nedjelju,
prvi dan tjedna, koji smatraju danom sjećanja na Isusovo uskrsnuće. Na drugoj strani sve veći
broj kršćana ozbiljno vjeruje da Biblija ukazuje na svetkovanje sedmoga dana te da niti na
jednom mjestu ne potvrđuje svetost nedjelje.

Ima li u tome neke razlike: koji dan je dan odmora?

Kao ozbiljni ljudi koji razmišljaju i koji žele saznati istinu, moramo si neprestano postavljati
pitanje: “Što Isus kaže na to? Što On želi da učinim?” Na kraju, želimo biti sigurni da slijedimo
biblijsku istinu i prihvaćamo Božji nalog: “To je put, njime idite!” (Izaija 30,21)

Prije nego što dođemo do nekog zaključka u vezi s ovim, moraju se najprije razjasniti još neka
temeljna pitanja: tko je zamijenio subotnji dan odmora – sedmi dan tjedna, nedjeljom – prvim
danom tjedna? Potvrđuje li Biblija takvu promjenu? Ako da, jesu li Bog, Isus ili možda apostoli
izvršili tu promjenu?

Najprije pobliže pogledajmo sve navedene mogućnosti.

2. Je li Bog promijenio dan?

Je li Bog negdje dao nalog da se dan odmora promijeni sa sedmoga na prvi dan tjedna? Većina
kršćana prihvaća Deset zapovijedi kao važeću vodilju života. Bog ih je dao Mojsiju i svom
izraelskom narodu na Sinaju. Mojsije je podsjećao Izraelce:

“Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu
vašem zboru. Ništa nije dodavao, nego ih je ispisao na dvije kamene ploče te ih predao meni.”
(Ponovljeni zakon 5,22)

Deset zapovijedi su jedino što je Bog osobno napisao ljudima. One su tako važne da ih je zapisao
svojim vlastitim prstom na kamene ploče (Izlazak 31,18).

U četvrtoj zapovijedi Bog nas upućuje:

“Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana
subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj,
ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih
vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana
počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.” (Izlazak 20,8-11)

Kada je Bog stvorio svijet, odvojio je “sedmi dan” kao “Božju subotu” na tri načina:

1) “U sedmi dan je počinuo”.

2) “Blagoslovio ga je”.

3) “Posvetio ga je”.

Kada je ponovno dao Deset zapovijedi, Bog je na taj način potvrdio te istine. A kada ih je dao
svom narodu, jasno je dao do znanja da ni jedan čovjek ne smije promijeniti niti “preoblikovati”
upute koje su došle s Njegovih svetih usana.
 “Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi
Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem.” (Ponovljeni zakon 4,2)

Sam Bog potvrđuje da neće promijeniti svoje zapovijedi:

“Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.” (Psalam 89,35)

Biblija govori sasvim jasno da Bog nije promijenio dan odmora sa sedmog na prvi dan tjedna.

3. Je li Isus promijenio subotu?

Prema Isusovim riječima, uopće nema rasprave o promjeni Deset zapovijedi kao ni moralnih
načela Staroga Zavjeta, već oni trebaju služiti Njegovim sljedbenicima kao životne i vjerske
smjernice.

“Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih
ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova iz
Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari. Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i
najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok će
onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 5,17-19)

Isus je svetkovao i vjerno pazio na subotu. On je u pogledu na svetkovanje subote naš uzor.

“Dođe u Nazaret gdje je odrastao te po svom običaju u subotu uđe u sinagogu. Zatim ustade
da čita.” (Luka 4,16)

Gledajući u budućnost Isus je želio da i Njegovi sljedbenici svetkuju subotu. Upućivao ih je da se

mole za to da za vrijeme opsade Jeruzalema ne moraju bježati u subotu.
 “Molite da vaš bijeg ne bude zimi ili u subotu.” (Matej 24,20)

Isus je ovdje govorio o razorenju Jeruzalema koje se dogodilo 70. Godine poslije Krista, dakle,
skoro 40 godina nakon uskrsnuća. Dakle, Isus nije promijenio zapovijed o suboti, kao niti bilo koju
drugu zapovijed. Bogatog mladića uputio je da drži zapovijedi (Matej 19,16-22).

Iz Njegovih pouka i na Njegovom osobnom primjeru možemo vidjeti da još i danas trebamo
subotu kao dan mira i opuštanja, ali prije svega da bismo toga dana imali vremena za Boga.

4. Jesu li apostoli promijenili subotu?

Jakov, prvi vođa rane kršćanske crkve, pisao je o Deset zapovijedi:

“Uistinu, ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji
je rekao: “Ne čini preljuba!” rekao je i: “Ne ubij!” Ako ne učiniš preljuba, a ubiješ, postaješ
prijestupnik Zakona.” (Jakov 2,10.11)

Luka, liječnik i evanđelist prve crkve, izvještava:

“Kada dođe subota, iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci gdje smo držali da se nalazi
bogomolja. Tu sjedosmo te počesmo govoriti skupljenim ženama.” (Djela apostolska 16,13)

Pavao, apostol pogana, koji je napisao veliki dio Novoga Zavjeta, potvrđuje:

“… jer je negdje ovako rekao za sedmi dan: ‘Bog počinu sedmi dan od svih djela svojih’. Prema
tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak.” (Hebrejima 4,4.9)

Novozavjetna knjiga Djela apostolska spominje 84 subote koje su držali apostoli – a svi navedeni
primjeri dogodili su se više od 14 godina nakon uskrsnuća.
Djela apostolska 13,14.42.44 dvije subote u Antiohiji

Djela apostolska 16,13 subota u Filipima

Djela apostolska 17,2 tri subote u Solunu

Djela apostolska 18,4.11 78 subota u Korintu

Ukupno 84 subote koje su držali Isusovi sljedbenici

Ivan, koji je umro kao posljednji od apostola, napisao je ukupno pet knjiga Biblije: Evanđelje, tri
poslanice i proročku knjigu Otkrivenje. Umro je 100. godine nakon Krista, dakle, točno 70 godina
nakon Isusovog uskrsnuća. Zanimljivo je da niti na jednom mjestu svojih spisa ne govori o tome
da je subota premještena sa sedmog na prvi dan u tjednu. Naprotiv, Ivan je držao subotu.

Napisao je:

“U dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas poput trube.” (Otkrivenje
1,10)

Prema Isusovim riječima, Gospodnji dan je subota:

“Sin je Čovječji uistinu gospodar subote.” (Matej 12,8)

Pozorno proučavanje Svetoga Pisma pokazuje nam da apostoli nisu poduzeli ni najmanji korak da
bi promijenili Božji dan odmora sa sedmog na prvi dan tjedna, nedjelju. (Dokaz: tek početkom
1975. godine odlukom UNO-a početak tjedna pomaknut je na ponedjeljak, počevši od 1976.
godine.) Novi zavjet spominje prvi dan tjedna samo osam puta. No, ni na jednom mjestu se taj
dan ne spominje kao posvećen, čak se niti ne naslućuje da bi se trebao izdvojiti kao dan za
bogoslužje.

Proučavanje tih osam tekstova koji se odnose na prvi dan tjedna iznosi na vidjelo sljedeće
“nedjeljne događaje”:

1) Žene su prvi dan tjedna došle na grob (Matej 28,1).

2) “Kada prođe subota”, žene su nastavile s radom i prvoga dana u tjednu preuzele svoje dužnosti
(Marko 16,1.2).

3) Rano prvog dana u tjednu Isus se ukazao najprije Mariji Magdaleni (Marko 16,9).

4) Žene su išle na grob (Luka 24,1).

5) Marija je prvoga dana tjedna otišla na Isusov grob i otkrila da je prazan (Ivan 20,1).

6) “Jer su se bojali Židova”, učenici su se sakupili (ne na bogoslužju) prvoga dana u tjednu (Ivan
20,19).

7) Pavao je molio članove crkve da se već prvoga dana tjedna svatko pobrine za svoje darove i
“što mogne uštedjeti” stavi na stranu za siromašne u Jeruzalemu (1. Korinćanima 16,1.2). Ovaj
tekst ni u kom slučaju ne spominje nekakvo religiozno okupljanje.

8) U Djelima apostolskim 20,7 Luka izvještava o Pavlovoj propovijedi u subotu navečer povodom
njegovog odlaska (u nedjelju je putovao dalje). Pavao je, naravno, propovijedao svakoga dana, a
učenici su svakodnevno lomili kruh (Djela apostolska 2,46).

Niti jedno od ovih mjesta ne upućuje na to da su apostoli imali namjeru završiti sa svetkovanjem
sedmoga dana – subote. Očito nisu također namjeravali pomaknuti tjedni dan odmora sa
sedmog na prvi dan u tjednu.

Zaista ne postoji niti jedan novozavjetni dokaz za premještanje dana odmora sa subote, sedmoga
dana u tjednu, na nedjelju, prvi dan u tjednu. Ta promjena dogodila se tek nakon Isusa i
apostola. Moramo se, dakle, okrenuti povijesti i utvrditi kako i kada je došlo do te promjene.

5. Odakle potječe nedjelja?

Apostoli nas jasno upozoravaju da će neki kršćani odstupiti od temeljnih načela vjere Novoga
Zavjeta. Pavao kaže:

“Znam da će poslije moga odlaska provaliti među vas okrutni vuci koji neće štedjeti stada; i
između vas samih dići će se neki koji će naučavati opaku nauku da odvuku učenike za sobom.
Zato bdijte i sjećajte se da tri godine – noć i dan – nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga
pojedinog među vama!” (Djela apostolska 20,29-31)

I upravo to se i dogodilo. Značajni povjesničari jasno su potvrdili da se kršćanstvo korak po korak

udaljilo od čiste apostolske nauke. Tradicija i učenje koje nisu zastupali ni Petar ni Pavao kao niti
bilo koji drugi od osnivača prve crkve uvukli su se malo po malo u crkvu.

“Od jednostavnih početaka crkva je razvila uzdignuto svećenstvo i kompliciranu liturgiju. Na taj
način su se tijekom vremena kršćanstvo i viši oblici poganstva sve više međusobno približavali …
dok se na kraju nisu, kao dvije struje koje idu istom cilju, međusobno stopili.” (J.H.Robinson, An
Introduction to the History of Western Europe, s. 31, 1919.)

Promjena svetkovanja nedjelje umjesto subote dogodila se nakon što je Novi Zavjet bio završen,
a apostoli više nisu bili živi. Povijest pokazuje da je kršćanstvo malo po malo premjestilo
bogoslužje sa subote na nedjelju.

“Povijesna analiza ovoga problema pokazuje da je bilo potrebno samo nekoliko stoljeća da bi se
subotnji počinak konačno potisnuo u prilog tjelesnom nedjeljnom odmoru.” (Vincent J. Kelly,
Forbidden Sunday and Feast-Day Occupations, Catholic University of America Press, Washington,
1943., s. 15)
Naravno da vjernici nisu jednostavno jednoga vikenda prestali držati subotu i počeli svetkovati
nedjelju. Najraniji autentični dokaz svetkovanja nedjelje od strane kršćana nalazimo sredinom 2.
stoljeća nakon Krista u Italiji. Još dugo vremena nakon toga mnogi kršćani svetkuju oba dana, dok
neki kao i prije svetkuju samo subotu.

7. ožujka 321. godine nakon Krista, car Konstantin Veliki donio je prvi nedjeljni zakon koji je sve
stanovnike Rimskoga carstva, osim seljaka, prisiljavao na nedjeljno mirovanje. Zajedno s ostalih
pet civilnih zakona u vezi s nedjeljom, ovaj zakon je preteča svih nedjeljnih zakona do našega
vremena.

U 4. stoljeću crkveni sabor u Laodiceji izričito je zabranio svim kršćanima nerad u subotu.
Umjesto toga, snažno ih se prisiljavalo da, ako je ikako moguće, ne rade nedjeljom. Povijest,
dakle, pokazuje da je svetkovanje nedjelje ljudska tradicija. Bog nikada nikome nije dao autoritet
da ukine subotu iz četvrte zapovijedi. No, prorok Daniel je najavio da će si jedna bezbožna sila
uzeti pravo da mijenja Deset zapovijedi.

6. Tko je potaknuo promjenu?

Tko je službeno izvršio premještanje dana odmora sa sedmog na prvi dan u tjednu? Katolička
crkva tvrdi sama da je za to odgovorna. U nastojanju da sačuvaju posrnulo Rimsko carstvo od
propasti, dobronamjerni crkveni vođe napravili su kompromis i složili se s premještanjem dana
odmora sa subote na nedjelju.

Jedan poznati priručnik rimokatoličke crkve sadrži sljedeći odlomak:

“Koji dan je dan odmora?”

“Subota je dan odmora.”

“Zašto onda svetkujemo nedjelju umjesto subote?”

“Nedjelju svetkujemo umjesto subote jer je katolička crkva … premjestila dan odmora sa subote
na nedjelju.” (Peter Geiermann, The Convert’s Catechism of Catholic Doctrine, B. Herder Book
Co., St. Louis 1946., s. 50, Imprimatur 1945.)

Časopis “The Catholic Mirror” od 23. rujna 1893., je pisao: “Već prije više od 1000 godina, kada
nije postojao niti jedan protestant, crkva je zahvaljujući svojoj božanskoj misiji premjestila dan
odmora sa subote na nedjelju.”

Ovdje su izjave dvaju kardinala:

“Pročitate li Bibliju od Postanka do Otkrivenja nećete pronaći ni jedno jedino mjesto koje daje
autoritet svetkovanju nedjelje. Pismo, dapače, potvrđuje svetkovanje subote kao dana odmora,
dana kojega mi nikada ne svetkujemo.” (James Kardinal Gibbons, The Faith of Our Fathers, TAN
Books, Rockford 1980., s. 72-73)

“Sveti subotnji dan premješten je sa subote na nedjelju … ne na temelju nekog dokaza iz Svetog
Pisma, nego snagom crkve … Ljudi koji smatraju da bi Sveto Pismo trebalo biti jedini autoritet
trebali bi logično postati adventisti sedmog dana i svetkovati subotu.” (Kardinal Maida, Erzbischof
von Detroit, Saint Catherine Catholic Church Sentinel, Algonac, Michigan, 21. maj 1995.)

Jasnije ne može biti.

Katolička crkva s ponosom potvrđuje da su poglavari crkve potaknuli ovu promjenu.

7. Što kažu neki protestanti?

Službeni dokumenti o vjerovanjima nekih protestantskih zajednica slažu se u tome da ne postoji

biblijska potvrda za svetkovanje nedjelje.

Philipp Melanchthon – suradnik Martina Luthera, osnivača evangeličkoluteranske crkve –

napisao je u “Augsburškim ispovijestima”, članak 28, poglavlje 9, 1530.: “Tako se zaključuje da je
subota promijenjena u nedjelju protivno Deset zapovijedi. I ništa se toliko ne naglašava kao
promjena subote da bi se na taj način održala moć crkve, iako je promijenila Deset zapovijedi.”

Metodistički teolozi Amos Binney i Daniel Steel zaključuju: “Točno je da ne postoji zapovijed o
krštavanju djece … kao ni zapovijedi koja bi zahtijevala svetkovanje prvog dana u tjednu.”
(Theological Compend, New York; Methodist Book Concern 1902., str. 180.181)

Dr. N. Summerbell, povjesničar, u Disciples of Christ ili Christian Church je napisao: “Rimska crkva
se bila potpuno odmetnula … Ona je promijenila četvrtu zapovijed time što je odbacila Božju
subotu i na njeno mjesto postavila nedjelju kao sveti dan.” (A True History of the Christian and
the Christian Church, str. 417.418)

Jedan vodeći protestantski crkveni povjesničar je napisao:

“Slavljenje nedjelje, kao i drugih blagdana, bilo je samo ljudska uredba i nikako nije bila namjera
apostola da napuste Božju zapovijed …, odnosno da zapovijed o suboti prenesu na nedjelju.
Moguće je da je krajem 2. stoljeća došlo do takvih prvih krivih nastojanja budući da su se u to
vrijeme pojavili ljudi koji su smatrali da je grijeh raditi nedjeljom.” (prof. dr. August Neander,
Opća povijest kršćanske religije i crkve u prva tri stoljeća, Hamburg 1826, str. 186)

8. O čemu se zapravo radi?

To nas neposredno dovodi do pitanja zašto toliki broj kršćana svetkuje nedjelju bez ikakvog
biblijskog temelja? I još važnije: koji dan bih ja trebao svetkovati? Bih li trebao slijediti one koji
kažu: “Svejedno je koji dan svetkujem. Važno je da se nalazi unutar sedam dana.” Ili bi za mene
trebao biti važan onaj dan koji je uspostavio Isus, naš Stvoritelj (Kološanima 1,15-17), kada je
stvorio našu zemlju (Postanak 2,1-3) i koji je Bog izričito naveo u Deset zapovijedi rekavši: “Sedmi
dan je subota – počinak Boga tvojega”?

Ovdje se ne radi samo o izvanjskom poštivanju i odgovoru na pitanje koji dan je biblijski ispravan,
nego o mnogo više toga. Radi se zapravo o poslušnosti Isusu. A to uključuje našu temeljnu
odluku: kome sam poslušan?

Svetkujem li subotu i time postajem poslušan Isusu, Božjem Sinu, ili slijedim ljudsku tradiciju?
Bog nije prevrtljiv i svojevoljan. I prilikom stvaranja, kao i u Deset zapovijedi, imao je razlog zbog
čega je rekao da svetkujemo sedmi dan u tjednu kao dan počinka (Postanak 2,1-3; Izlazak 20,8-
11). Isus je također “mirovao” u subotu i uspostavio je kao vječni znak stvaranja. Naš Stvoritelj
izdvojio je ovaj dan kao “sveti” dan u kojem imamo vremena i priliku da Mu se zajedno s našim
obiteljima približimo te da nas On osvježi i ojača.

Neki kršćani na ovo odgovaraju: “Ja svetkujem svaki dan”. Točno je da svakoga dana možemo i
trebamo u svojim srcima obožavati Boga. Ali ostaje činjenica da je sam Bog izdvojio i učinio
“svetim” samo jedan jedini dan – sedmi.

U subotu nam se Bog približava na jedinstveni način. On “blagoslivlja” taj dan svojom posebnom
prisutnošću i stoga nas moli da Mu ga posvetimo. Želimo biti sasvim iskreni. Ne postoji niti jedno
jedino biblijsko objašnjenje za svetkovanje nedjelje. Zapravo je stvar posve jasna. Nije nevažno
kojega dana obožavamo Boga. Izbor glasi: ovdje su ljudska učenja, tamo su Božje zapovijedi.
Ljudska riječ ili Božja riječ. Ljudski nadomjestak ili Božja zapovijed.

Prorok Daniel upozorava sve one koji “će pomišljati da promijene blagdane i Zakon” (Daniel
7,25). Bog poziva svoj narod natrag na poslušnost. On nas poziva da držimo subotu kao znak
svoje odanosti i ljubavi prema Njemu. Isus obećava potpunu radost onima koji Ga toliko ljube da
drže Njegove zapovijedi:

“Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat ćete u
mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te
ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude
potpuna!” (Ivan 15,9-11)

Imamo prekrasnog Otkupitelja. Njemu je jako stalo do toga da doživimo puninu Njegove ljubavi.
Tko Mu dobrovoljno služi, široko otvara vrata takvoj ljubavi. U getsemanskom vrtu Isus se
potpuno podredio Očevoj volji – bez obzira što je pred Njim bio križ i što je znao da će Ga grijesi
svijeta stajati života.

Kada je povikao Ocu: “Otkloni ovaj kalež od mene!”, to se dogodilo u potpunoj podložnosti
budući da je dodao:”Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!” (Marko 14,36)
Isus čezne da iskusimo mir koji dolazi od potpunog i istinskog predanja našega života. On također
želi da osjetimo radost subotnjega počinka. Želi da Mu toliko vjerujemo da postanemo poslušni u
svakom području našega života. Ako pozitivno odgovorite na Božji poziv i ako ste spremni slijediti
Njegove zapovijedi, doživjet ćete ispunjenje obećanja da će Vaša radost biti “potpuna” (Ivan
15,11).

Mnogi svetkovatelji subote slažu se s izjavom jednoga koji je rekao: “Otkad svetkujem subotu, u
mom je životu zavladala velika radost. Unutarnji mir me tako snažno ispunjava i Isusova
prisutnost tako usrećuje moje srce da radost koja proizlazi iz potpunog predanja Isusu potpuno
mijenja moj život.”

Jeste li već iskusili ljepotu subotnjega počinka? Kada ljudi počnu slušati Boga i držati subotu, neki
od njih imaju poteškoća u obitelji ili na radnom mjestu. Tada se sjetite da Vam Isus može dati
snagu i milost da riješite takve probleme. Put nije uvijek lagan, ali Isus Vam neće dati samo snagu
da izdržite, nego će Vam darovati i bogatiji život vjere. On će ispuniti svoja obećanja. Njegova
nevidljiva prisutnost bit će s Vama, a Vaša radost bit će potpuna.

Dragi Oče na nebu, hvala Ti što je Tvoj Sin Isus Krist umro da bih ja mogao imati vječni život.
Hvala Ti za Tvoju Riječ koja me prati u mom kršćanskom životu. Hvala Ti što si mi otkrio istinu o
suboti. Pomozi mi da budem iskren, ne samo prema Tebi, nego i prema sebi samome. Pomozi mi
da uvijek budem na Tvojoj strani. Molim Te, budi mi uvijek na pomoći u problemima s kojima ću
se susretati i pomozi mi da uvijek živim za Tebe. U Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

1/2. Kada je Bog na Sinaju dao Deset zapovijedi, napisao je da kao tjedni dan odmora i
obožavanja …

… slavimo šesti dan (petak).

… slavimo sedmi dan (subotu).

… slavimo prvi dan (nedjelju).

Bog kaže da će svoje zapovijedi promijeniti …

… povremeno.

… nikada.

… ako Ga za to zamolimo.

3. Prema Isusovim riječima, Deset zapovijedi …

… se neće promijeniti niti u najmanjoj sitnici.

… bit će promijenjene crkvenom odredbom.

Po svom običaju Isus je u subotu išao …

… u sinagogu na bogoslužje.

… na posao u stolarsku radionicu.

4. U novozavjetnoj knjizi Djela apostolska 84 puta se spominje …

… da su apostoli u subotu imali bogoslužje.

… da su apostoli u nedjelju imali bogoslužje.

Isus nam kaže da je Božji dan …

… subota.
 … nedjelja.

5. Promjena održavanja bogoslužja sa subote na nedjelju dogodila se …

… nakon što su svi apostoli umrli.

… jer je to potaknuo jedan od apostola.

6-8. Obilježite svaku točnu izjavu.

Svetkovanje nedjelje, prvog dana u tjednu, kao sjećanja na Isusovo uskrsnuće nema biblijsku
osnovu.

Povijesni dokumenti, kao i Biblija, potvrđuju da je nedjelja oduvijek bila prvi dan, a subota
sedmi dan tjedna.

Po tom pitanju službeni dokumenti Rimokatoličke crkve slažu se sa stajalištem vodećih

protestantskih crkava.

Radi se zapravo o pitanju kome treba služiti – Kristu ili ljudskim naučavanjima?

Svi koji ljube Isusa imat će i potrebu da Ga što više slijede.

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Usred grada dječak je pogođen zalutalim metkom dok je kod kuće pospremao kuhinju. Mlada
majka iz predgrađa je otkrila da joj je dijete u bolnici zaraženo virusom HIV-a prilikom transfuzije
krvi. Ovakve i slične tragedije se neprestano događaju u našem svijetu.

One nam lome srca, a mi nemamo objašnjenje za to. Stoga čeznemo za odgovorom koji bi nas
zaista zadovoljio. Pisac Alister McGrath pita: “Gdje je Bog u svijetu punom besmislene patnje i
smrti?” (The Mystery of the Cros, Zondervan, Grand Rapids, 1988., str. 107)

Možemo biti sigurni da je Bog pošten i pravedan. Psalmist piše:

“On ljubi pravdu i pravo: puna je zemlja dobrote Jahvine.” (Psalam 33,5)

Ako je to točno, kako će Bog dovesti ovaj svijet do sretnoga završetka? Na koji će način privesti
kraju sve patnje i nebrojene tragedije? Znamo da nam je dao snagu i hrabrost da se možemo
nositi s teškim vremenima, ali mi želimo da tome već jednom dođe kraj. Želimo konačno
rješenje. Želimo vidjeti svjetlo na kraju tunela. U ovoj ćete lekciji otkriti kako će Bog na kraju
uništiti grijeh i patnju. Kada to učini, svako živo biće u svemiru će priznati da je Bog pravedan. 20.
poglavlje Otkrivenja pokazuje nam kako i gdje će to biti.

1. Objašnjenje milenija

U središtu 20. poglavlja Otkrivenja nalazi se vremensko razdoblje od tisuću godina koje se
nadovezuje neposredno na drugi Kristov dolazak. Događaji oko tog “milenija” tvore zadnji čin
borbe između Krista i Sotone koja je započela onda kada je grijeh došao na ovaj svijet.

Recimo to ispravnije. Ova kozmička drama je zapravo započela na nebu kada je Lucifer postao
ljubomoran na Krista te započeo rat zajedno s anđelima koji su stali na njegovu stranu. Na nebu
je bio pobijeđen te ondje više nije bilo mjesta za njega. Zato je došao na našu zemlju i ovdje se
veoma proširio. Uspio je u Edenskom vrtu i kroz sva stoljeća koja slijede iza toga, a vrhunac je
doživio kada je potaknuo ljude da pribiju Krista na križ.

(Možda bi bilo dobro da tu tužnu priču još jednom pročitate u 3. lekciji.)

Ova drama će imati svoj završetak i ujedno vrhunac na kraju razdoblja od 1000 godina kada će
naš grješni svijet biti očišćen od svakoga zla te obnovljen biti opet stavljen pod Kristovu vlast.

Otkrivenje 20 pokazuje da postoje dva uskrsnuća; prvo na početku tog razdoblja i drugo na kraju
tog razdoblja. Koga će Bog ponovno dozvati u život na početku milenija?

“Blažen i svet tko je dionik ovoga prvog uskrsnuća! Nad ovima druga smrt nema vlasti, nego će
biti “svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.” (Otkrivenje 20,6)

“Blaženi i sretni”, naime, svi oni koji su Isusa prihvatili za svog Spasitelja, izlaze prilikom prvog
uskrsnuća iz svojih grobova. Budući da će oni tijekom 1000 godina zajedno s Kristom “vladati”,
očigledno je da se vraćaju u život početkom milenija.

Tko će uskrsnuti prilikom drugog uskrsnuća na kraju 1000 godina?

“Ostali mrtvaci ne oživješe dok se nije navršilo tisuću godina. Ovo je prvo uskrsnuće.”
(Otkrivenje 20,5)

“Ostali mrtvaci” mogu biti samo nevjerni mrtvi – nepravedni, budući da su pravednici, oni koji su
spašeni samo zbog vjere u Isusa, već na početku milenija uskrsnuli. Dakle, razdoblje od 1000
godina je omeđeno uskrsnućem: uskrsnuće pravednika na početku i uskrsnuće nepravednih na
kraju.

2. Uskrsnuće prilikom drugoga dolaska

Prvo uskrsnuće pravednih se odvija prilikom drugoga Isusovog dolaska.

“… jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje
sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s
njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom.”
(1. Solunjanima 4,16–17)
Kada se Isus vrati na ovu zemlju, uskrsnut će sve “vjerne” te ih zajedno s trenutno živućim
pravednicima uzdići na nebo (Ivan 14,1-3). U tom će trenutku Krist preobraziti pravednike te im
darovati besmrtnost tako da im više ni bolest, ni starost, ni smrt neće moći nauditi. (1.
Korinćanima 15,51-57)

Što će se dogoditi s nevjernima koji će još biti živi dok se Isus vrati? Budući da još ovise o grijehu i
jer nisu prihvatili Krista, oni ne mogu postojati u Božjoj blizini. Sam pogled na slavu Isusa Krista
prilikom Njegova povratka će ih uništiti (Luka 17,29.30 ; 2. Solunjanima 2,7.8). (Pogledajte još
jednom što smo saznali o popratnim pojavama drugog Kristovog dolaska u 8. lekciji.)

3. Sotona vezan na 1000 godina

Kada započne milenij (1000 godina), svi vjerni će biti na nebu, a nevjerni će biti mrtvi. Što će se
za to vrijeme događati na zemlji?

“Potom opazih anđela gdje silazi s neba držeći u ruci ključ od Bezdana i velike verige. On uhvati
Zmaja, staru zmiju – a to je đavao, sotona – i sveza ga za tisuću godina te ga baci u Bezdan, koji
nad njim zaključa i zapečati, da više ne zavodi naroda dok se ne navrši tisuću godina. Poslije toga
ima biti odvezan kratko vrijeme.” (Otkrivenje 20,1–3)

Prilikom Kristovog dolaska Sotona će biti vezan te će morati provesti 1000 godina u okovima.
Gdje će biti utamničen? U “bezdanu”. Grčka riječ koja stoji u originalu znači “jako duboko” ili “bez
dna”. Odgovarajući hebrejski pojam nalazimo u Postanku 1,2 gdje se opisuje zemlja u svom
praštanju prije stvaranja života. Prema ovom se čini jasnim da je zemlja ustvari “bezdan” gdje
Bog drži Sotonu.

Biblija nam kaže da je Sotona vezan okovima, lancima. Radi li se doslovno o lancima? Svakako da
ne. Otkrivenje je pisano u slikama i simbolima. Ovdje se misli na simbolične lance – lance
okolnosti.

Ova rečenica nas podsjeća na izraz koji često rabimo kada nekom ne možemo učiniti uslugu:
“Rado bih Vam pomogao, ali, nažalost, ne mogu jer su mi ruke vezane.” Sotona bi vrlo rado
tijekom ovih 1000 godina nastavio s varanjem, zavođenjem i ugnjetavanjem ljudi, ali ruke su mu
vezane lancem okolnosti. Ovdje doživljavamo Sotonu u posljednjem činu tisućgodišnje borbe
protiv Boga. Njegov loš karakter se nije promijenio. Prisiljen je živjeti zajedno sa svojim zlim
anđelima na pustoj zemlji. Sada je nesposoban varati ili kušati bilo kojeg čovjeka pa je prisiljen
prolaziti praznom zemljom i razmišljati o svim patnjama i tragedijama koje je prouzročio tijekom
prošlih stoljeća.

4. Vjerni sude nevjernima

Razdoblje od 1000 godina je istovremeno i sud. Ovaj sud se sastoji od četiriju dijelova.

1) Predadventni sud (prije drugog Kristovog dolaska) – prosuđuje tko pripada vjernima i tko će
biti pozvan u vječni život.

2) Nagrada za vjerne prigodom drugoga Kristovog dolaska.

3) Istražni sud nad zlima tijekom 1000 godina.

4) Konačna osuda Sotone i izgubljenih na kraju tog razdoblja. (Bilo bi dobro da još jednom
pogledate lekciju br. 13 u čijem se 1. i 2. poglavlju govori otkrijmo velika pitanja i odgovore o
ispitivanju i nagradi vjernih). Sada ćemo se s baviti 3. i 4. poglavljem, ispitivanjem i kaznom za
bezbožnike.

Već smo vidjeli da će vjerni mrtvi prilikom Kristovog dolaska ustati iz grobova te će zajedno sa
živim vjernima napustiti ovu zemlju da bi zajedno s Isusom i Njegovim anđelima bili primljeni u
raj na nebu. Ovi ljudi koje je Krist oslobodio će na nebu naći svoj dom u razdoblju od 1000
godina.

Što će spašeni raditi na nebu tijekom 1000 godina?

“Zar ne znate da će sveti suditi svijetu? Pa ako ćete vi suditi svijetu, zar niste dostojni suditi u
sitnicama? Ne znate li da ćemo suditi anđelima! Koliko više onda u svagdašnjem!” (1.
Korinćanima 6,2.3)
Kristov dolazak

Vjerni odlaze na nebo

Nevjerni umiru

Pravedni na nebu sude zlima

Nevjerni su za to vrijeme mrtvi

Novi Jeruzalem dolazi s Kristom i spašenima na zemlju

Bezbožnici napadaju Novi Jeruzalem

Zli bivaju osuđeni i vatrom uništeni – Nova Zemlja

Uskrsnuće pravednih

PRVO USKRSNUĆE

Sotona na ovoj Zemlji vezan

Milenij 1000 godina

Izgubljeni ustaju iz grobova

DRUGO USKRSNUĆE

“Zatim opazih prijestolja, i onima što sjedoše na njih bi dana vlast da sude. Opazih i duše
pogubljenih zbog Isusova svjedočanstva i Riječi Božje, i sve one koji se nisu poklonili Zvijeri ni
njezinu kipu i koji nisu primili žiga na svom čelu i na svojoj ruci. Oni oživješe i kraljevaše s Kristom
tisuću godina.” (Otkrivenje 20,4)

Tijekom tisuću godina spašeni će prolaziti slučajeve svih izgubljenih ljudi, uključujući i izgubljene
anđele, kao i slučaj njihovog vođe, Sotone. Zar nije potpuno ispravno da upravo mučenici,
pobjednici i žestoko osporavani velikani vjere imaju mogućnost ispitivanja i razumijevanja Božje
presude nad izgubljenima? Bog je tako milostiv da je dao spašenima mogućnost preispitivanja
svoga djelovanja prema izgubljenima.

Svi mi dobro znamo što znači boriti se u grješnom svijetu. Dan za danom smo s tim ljudima
zajedno živjeli, patili i smijali se. Stoga je moguće da ćemo imati mnoga pitanja kao npr.: “Zašto
moj susjed nije ovdje? Činilo se da je bio tako dobar čovjek.” Ili: “Zašto moja teta nije među
spašenima?”

U ovom dijelu suda na sva će naša pitanja biti odgovoreno. Kada budemo pregledavali zapise i
sudili mrtvima “prema onom …, što stoji zapisano u knjigama o njima , što su činili” (Otkrivenje
20,12), onda ćemo spoznati da je Bog u svako doba prema svakom čovjeku bio pošten i
pravedan.

Na nekom teološkom seminaru profesor je iznenadio svoje studente pitanjem:

“Jeste li znali da će se na nebu prolijevati suze?”

Studenti u to nisu bili potpuno sigurni, stoga im je profesor objasnio da će spašeni tijekom 1000
godina suditi izgubljenim prijateljima i rođacima. Bit će to vrlo tužno i bolno iskustvo saznati kako
su se ljudi stalno opirali Božjim snažnim naporima da ih spasi. Spoznat ćemo da je Duh Sveti
davao ljudima jednu priliku za drugom, ne bi li se obratili Bogu. Zato će svatko spoznati
opravdanost pojedinih osuda. Poslije toga će postojati vrijeme žalovanja. Možemo, međutim, biti
sigurni da će Bog “otrti svaku suzu” nakon što sve pojedine tragedije dođu svome kraju
(Otkrivenje 21,4).

5. Po isteku 1000 godina Sotona će biti oslobođen

Na kraju milenija podiže se zavjesa za posljednji čin suda.

“I opazih kako Sveti grad – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen “poput zaručnice
koja je nakićena za svoga muža.” (Otkrivenje 21,2)

Ovaj prekrasni grad po čijim su zlatnim ulicama i bisernim vratima odzvanjali naši veseli poklici
bio je proteklih tisuću godina naša domovina. Sada se s neba na zemlju spušta sveti grad zajedno
s Kristom i sa svim stanovnicima koje je spasio.

Što se u tom trenutku događa s izgubljenima?

“Ostali mrtvaci ne oživješe dok se nije navršilo tisuću godina. Ovo je prvo uskrsnuće.”
(Otkrivenje 20,5)

Izraz “ostali mrtvaci” se odnosi na zle mrtve, budući da su spašeni uskrsnuli na početku milenija.
Dakle, sada, na kraju 1000 godina, ustaju iz grobova oni izgubljeni. Što čini Sotona na kraju
razdoblja od 1000 godina?

“A kad pređe tisuću godina, sotona će biti pušten iz svoje tamnice. Izići će da zavodi narode “na
četiri kraja zemlje” – “Goga i Magoga” – da ih skupi za rat tako mnogobrojne kao pijesak morski. I
oni uziđoše “na široku površinu zemlje i opkoliše tabor svetih – “ljubljeni” grad. Tada siđe vatra s
neba i proguta ih.” (Otkrivenje 20,7–9)

Kada se spašeni budu vraćali u Sveti Grad na Zemlju i kada izgubljeni budu uskrsnuli, tada će
“Sotona opet biti pušten iz svog zatvora.” Ponovno će predvoditi izgubljene, a spašene će htjeti
učiniti metom svoga napada. Neće ni trenutak odugovlačiti, nego će izgubljene organizirati u
moćnu vojsku. Čini se da će to za njega biti savršena prilika. Sveti Grad nije utvrđen, a stanovnici
nisu naoružani. Uvjeravat će svoje pristaše da silom mogu osvojiti Grad i oplijeniti ga te da im je
pobjeda osigurana budući da su brojčano nadmoćni. Sotona planira svoju strategiju zajedno s
najvećim vojskovođama svih vremena.

Zamislimo: generali koji su osvajali svjetska carstva organiziraju Sotoninu vojsku, a znanstvenici
daju sve od sebe ne bi li otkrili neko novo oružje za masovno uništavanje.

Ovo drugo uskrsnuće pokazuje žalosnu činjenicu: karakteri zlih se nisu niti nakon uskrsnuća
promijenili. Oni izlaze iz svojih grobova s istim namjerama i starim nepromijenjenim egoističnim
željama. Konačno Sotona daje zapovijed da se krene na Sveti Grad. Divovska vojska polazi u
napad zauzeti sjajnu metropolu koja je došla iz svemira da bi je pretvorila u svoj glavni grad.
Sotona i zli opsjedaju Novi Jeruzalem. To im je posljednja prilika da sabotiraju Kristov plan
oslobođenja čovječanstva od prokletstva grijeha.

Dok opkoljavaju Novi Jeruzalem i zauzimaju svoje položaje, jedna strašna istina im dolazi u
svijest: “Mi smo vani. Mi smo vani u tami!” U jednom trenutku zlima postaje jasno što znači biti
izgubljen, izgubljen zauvijek.

6. Zadnja scena suda

U tom će se trenutku po prvi put u povijesti i istovremeno zadnji put sukobiti cjelokupno
čovječanstvo. Isus vodi spašenu djecu Božju koja su unutar zidina Grada, a Sotona vodi masu zlih
koji su izvan Grada. U tom kritičnom trenutku Bog provodi posljednji dio suda time što i zlima
izriče osudu.

“Zatim opazih veliko bijelo prijestolje i onoga koji je sjedio na njemu. Ispred njegova lica
iščeznu zemlja i nebo. Ni trag im nije ostao! I opazih mrtvace, male i velike, gdje stoje pred
prijestoljem. I otvoriše se knjige. I druga knjiga, knjiga života, bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni
prema onom što je napisano u knjigama, po svojim djelima. More predade mrtvace koji su se
nalazili u njemu; Smrt i Podzemlje predadoše mrtvace koje su držali. I bili su suđeni, svaki “po
svojim djelima”. (Otkrivenje 20,11–13)

Dok izgubljeni stoje pred prijestoljem Pravde, pred njima se otvara njihov cijeli život. Isus, Veliki
Sudac, obrazlaže na temelju nebeskih zapisa cijelu povijest svoga nastojanja oko palih muškaraca
i žena te palih anđela. Cijeli svemir to promatra s velikim zanimanjem. Isus stoji pred Božjim
tronom i omogućuje svakom biću uvid u svoje djelo otkupljenja. Krist otkriva da je došao na
zemlju tražiti i spasiti izgubljene. Došao je u ljudskom tijelu na naš svijet, živio bezgrješnim
životom usred svih borbi i iskušenja, prinio na križu jedinu valjanu žrtvu, samog sebe, te služio
kao naš zagovornik na nebu.

Kada konačno pun žalosti istupi izreći osudu onima koji su se do kraja odupirali Njegovoj milosti,
cijeli će svemir priznati da je Božji sud pravedan i neophodan.

“A ti, zašto sudiš brata svoga? Ili ti, zašto prezireš brata svoga? Ta, svi ćemo stajati pred Božjim
sudom, jer stoji pisano: ‘Tako mi života – veli Gospodin – meni će se pokloniti svako koljeno, i
svaki će jezik hvaliti Boga.’” (Rimljanima 14,10.11)

“Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.
Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena,
da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki
jezik prizna – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist.” (Filipljanima 2,8–11)

Od postanka svijeta Sotona je klevetao Božji karakter time što Ga je optuživao da je nepravedan.
Ali sada je svako pitanje dobilo svoj odgovor, sve nejasnoće su uklonjene. Na kraju neće ni sam
Sotona, veliki tužitelj, znati kazati ni jednu riječ u svoju obranu. Tada će se sva živa bića u svemiru
složiti da je Isus, Janje Božje, dostojan naše ljubavi i molitve čak i u pogledu suda. Veliki zbor
govori: “Dostojno je Janje, koje je bilo zaklano.” (Otkrivenje 5,12)

Cjelokupni Božji plan i Njegova namjera sada su otkriveni te je Njegov karakter jednom zauvijek
opravdan. Ne samo spašeni, nego i pali anđeli i sam Sotona će priznati da su Sotonini putevi bili
neispravni, a Božji ispravni. Svi će razumjeti da zloba i egoizam pridonose samo nesreći i
nezadovoljstvu te da se uopće ne isplati nastaviti s takvim načinom života.

7. Grijeh konačno više ne postoji

Iako Sotona i veliko mnoštvo zlih priznaju da su Božji putevi pravedni, njihova srca se ipak ne
mijenjaju, a karakteri im i dalje ostaju zli. Nakon što je izrečena presuda, oni se kreću prema
svom tragičnom kraju.

“I oni uziđoše na široku površinu zemlje i opkoliše tabor svetih – ljubljeni grad. Tada siđe vatra
s neba i proguta ih. A njihov zavodnik, đavao, bi bačen u ognjeno i sumporno jezero, gdje se
također nalaze Zvijer i lažni Prorok. I bit će mučeni dan i noć, u vijeke vjekova. Tada su Smrt i
Podzemni svijet bili bačeni u ognjeno jezero – ognjeno jezero, to je druga smrt. I tko se god ne
nađe upisan u knjizi života, bi bačen u ognjeno jezero.” (Otkrivenje 20,9.10.14.15)

Na posljednjem sudu će vatra uništiti grijeh i sve one koji su ga se držali, a nisu se obratili. Sotona
i svi izgubljeni će postati žrtva ove “druge smrti”, vječne smrti, iz koje više nema buđenja. Njihov
život pobune ih je odvojio od Boga od kojega dolazi sav život. Stoga će oni zajedno sa Sotonom i
njegovim anđelima umrijeti.

Nebeska vatra će potpuno očistiti zemlju od svakog traga grijeha. Svemir će napokon biti čist od
sveg zla i patnje te će tako zauvijek ostati. Velika borba između dobra i zla, Krista i Sotone,
napokon je završena. Sada vlada Krist.

Gdje biste Vi željeli biti toga dana? Jeste li se odlučili za Krista da biste mogli biti s Njim unutar
Grada i zauvijek spašeni? Što imate od toga da budete izvan Grada bez Isusa i zauvijek izgubljeni?
Neovisno o tome kako je Vaš život do sada protekao, ako danas stavite svoj život u Kristove ruke,
moći ćete biti s Njim unutar Grada, a time i spašeni. U slučaju da ovu odluku još uvijek niste
donijeli, učinite to danas, tako da Kristu otvorite svoje srce, a On će Vam oprostiti krivicu i
ispuniti Vas novim životom. Ovo je prilika za Vas. Danas je dan spasenja.

8. Čišćenje i obnova zemlje

Iz pepela vatre koja čisti Bog će stvoriti novi svijet:

 “Potom opazih novo nebo i novu zemlju, jer su iščezli prvo nebo i prva zemlja: mora više nema.
I opazih kako Sveti grad – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja
je nakičena za svoga muža. Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: ‘Evo stana Božjeg
medu ljudima! On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima. On
će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer
stari svijet prođe.’ Tada onaj koji sjedi na prijestolju reče: ‘Evo sve činim novo.’ I nadoda: ‘Piši:
Ove su riječi pouzdane i istinite!’” (Otkrivenje 21,1–5)

Obnovljena u svojoj prvobitnoj ljepoti, zemlja će biti domovina svih spašenih za sva vremena. Bit
će oslobođena egoizma, bolesti i patnje, a pred nama će stajati cijeli svemir za istraživanje. Moći
ćemo razvijati predivne odnose te ćemo imati cijelu vječnost da sjedimo do Kristovih nogu
slušajući Ga, učeći od Njega i ljubeći Ga. (Iscrpan opis Nove Zemlje naći ćete u 9. lekciji.)

Za staru dramu grijeha zastor se zatvara, a otvara se da bi usmjerio pogled na krasotu novog
svijeta i njegovih neograničenih mogućnosti. O Isusu, vladaru budućega svijeta, čitamo:

“Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog
silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja nad
prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti.
Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama.” (Izaija 9,5.6)

S divnim savjetnikom i vječnim Ocem moći ćete i Vi vječno živjeti. Onoga dana kada cijelo
čovječanstvo bude stajalo jedno drugom nasuprot u dvije skupine, Vi možete biti u Novom
Jeruzalemu. Ako stavite svoj život u Isusove ruke, nećete nikada morati iskusiti neizrecivu bol koja
će zahvatiti sve koji će biti izvan Grada u trenutku kad budu shvatili da su zauvijek izgubljeni.

Ako se bez zadrške povjerite svom Spasitelju Isusu, moći ćete biti sigurni da će On stati na Vašu
stranu kada se na sudu bude čitao izvještaj Vašeg života. Tad će Isus reći: “Za ovog čovjeka sam ja
umro, moj bezgrješni život neka bude njegov udio, on pripada onima koje volim!”

Dragi Oče na nebu, zahvalan sam Ti od sveg srca što nisi samo pravedan, nego u isto vrijeme pun
ljubavi i milosti! Od srca Ti zahvaljujem za Isusa i za sve što je za mene učinio te svaki dan i dalje
za mene čini! Tako sam zahvalan što je umro za mene da bi me spasio, kako bih mogao biti u
Svetom Gradu i zauvijek spašen. Da, Oče, moj je plan da jednom budem u tom Gradu. Molim Te,
pomozi mi da Ti i dalje budem vjeran. To Te molim u Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

Pročitajte još jednom navedena poglavlja te označite sve ispravne izjave (samo je jedna izjava u
svakom poglavlju neispravna).

1. Vjerni će uskrsnuti…

… na početku razdoblja od 1000 godina.

… na kraju razdoblja od 1000 godina.

Izgubljeni će uskrsnuti…

… na početku 1000 godina.

… na kraju 1000 godina.

2. Razdoblje od 1000 godina započinje…

… prilikom drugog Kristova dolaska.

… započinje 3000. godine.

Prilikom drugog Kristovog dolaska vjerni će…

… biti uzneseni na nebo da bi se susreli s Kristom.

… bit će uništeni sjajem Kristovog dolaska.

Prilikom drugog Kristovog dolaska mrtvi pravednici će..

… uskrsnuti i biti zajedno sa živim pravednicima uzneseni na nebo.

… biti promijenjeni kako bi mogli i dalje živjeti na zemlji bezgrješni i besmrtni.

Prilikom drugog Kristovog dolaska živi nepravednici će…

… biti uništeni slavom ovog prizora.

… prihvatiti Krista i biti uzneseni na nebo.

3. Zašto Sotona neće moći nikoga zavoditi tijekom 1000 godina?

Jer je na zemlji vezan.

Jer su svi zli mrtvi.

Jer su svi spašeni na nebu.

4. Što će spašeni raditi na nebu tijekom 1000 godina?

Sudit će zlima.

Gradit će hram.

5. Tko će ponovno oživjeti tijekom drugog uskrsnuća?

Zli.
 Pravednici.

Na kraju 1000 godina…

… dolazi Novi Jeruzalem na zemlju.

… dolaze spašeni na zemlju.

… dolazi Sotona na zemlju.

… dolazi Krist na zemlju.

6. Tko će na kraju priznati da je Sotona bio u krivu, a Bog više nego pravedan?

Spašeni.

Anđeli.

Izgubljeni.

Sam Sotona.

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Gary Gilmore je u srpnju 1976 g. došao na benzinsku postaju i ubio trgovca, studenta na
sveučilištu Brigham-Young u Utahi. Drugoga dana navečer prisilio je prijeteći pištoljem mladoga
konobara u motelu da mu da nešto novca.
Zatim je naredio žrtvi da klekne dok mu je prišao s leđa te mu pucao u zatiljak. Većina
Amerikanaca je bila mišljenja da je ovaj čovjek zavrijedio smrtnu kaznu zbog svojih hladnokrvnih
ubojstava. Kad ga je, međutim, sudac osudio na smrt strijeljanjem, izazvao je prijepor koji je
zahvatio cijelu američku naciju.

U to doba u SAD-u već godinama nije izvršena smrtna kazna presudom Vrhovnoga suda. Plinske
komore i električne stolice se već dugo nisu koristile, a pomisao da bi ih ponovno trebalo
aktivirati šokirala je ljude. Odvjetnici organizacije Pravo na život neumorno su se trudili pronaći
razloge za odgodu smaknuća iako je Gilmore jasno rekao da želi umrijeti. Protivnici smrtne kazne
glasno su protestirali i nazivali je “poganskim ritualom”. S druge strane, zagovornici su naglašavali
vrijednost smrtne kazne kao sredstva zastrašivanja za potencijalne ubojice koji bi inače bez imalo
straha hladnokrvno dalje mogli ubijati. Neki muškarci su čak nazivali zatvor u Utahu te su nudili
dragovoljnu pomoć pri strijeljanju. Na taj je način javna diskusija odmicala. Je li država imala
pravo ubiti Garya Glimorea? Nije li možda postojalo još neko rješenje?

Koji je najhumaniji način smaknuća?

Neki su bili mišljenja da je injekcija smrtonosne droge najbezbolniji način. Drugi su tvrdili da život
najbrže završava vješanjem. No, u cijeloj toj raspravi oko smrtne kazne jedna mogućnost uopće
nije došla u obzir. Nitko nije dao prijedlog da se Gilmorea muči do smrti. Imao je dugu zločinačku
“karijeru” iza sebe. Na strašan je način samo tako ugasio dva života. Činilo se da je njegovo
patološko ponašanje beznadno. Ali čak ni oni najglasniji zagovornici smrtne kazne nisu dali
prijedlog da ga se uporabom raznih sprava za mučenje muči do smrti. Nitko, primjerice, nije
ustrajao na tome da ga se živoga polako spali.

Mnogi kršćani su ipak mišljenja da će naš nebeski Otac jednoga dana učiniti još i gore. Oni kažu
da će zli zbog svojih grijeha za kaznu biti mučeni. Još i više: za njih je pakao mjesto gdje bol i
muka prokletih neće prestati kroz cijelu vječnost.

Što će se, dakle, zbivati u paklu s izgubljenima? U kakvom su odnosu njihovo konačno
prokletstvo i Božja ljubav i pravednost? U ovoj ćemo se lekciji baviti biblijskim odgovorima na ova
pitanja.

1. Kad se Isusu slomilo srce …

6000 godina je Bog zaklinjao muškarce i žene da se obrate Njemu kako bi se spasili od grijeha. U
knjizi proroka Ezekiela nalazimo jedan takav tipičan poziv:

“Odgovori im: Života mi moga – riječ je Jahve Gospoda – nije meni do smrti bezbožnikove,
nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta
svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!” (Ezekiel 33,11)

Isus je ponavljao ovaj poziv za vrijeme cijele svoje službe na Zemlji.

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Kad je Isus povikao na križu:

“Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!”, tada Mu se slomilo srce (Luka 23, 34). Zatim je još dodao:
“Bože moj, Bože moj zašto si me napustio?” (Matej 27,46) Neposredno nakon toga je izdahnuo.

Neki liječnici vjeruju da je umro od puknuća srca (Ivan 19,30 -34).

Križ je pokazao koliko je Bogu stalo da spasi palo čovječanstvo. No, usprkos ovom silnom prikazu
Božje ljubavi, mnogi ljudi se nikako ne žele okrenuti Isusu. Oni koji i dalje budu ustrajali u grijehu,
bit će uništeni vatrom. Isusu će biti vrlo teško promatrati kako vatra uništava one za koje je On
umro na križu.

“Ne odustaje Gospodin od izvršenja obećanja, kako to neki misle, nego vas strpljivo podnosi jer
neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju.” (2. Petrova 3,9)

Isus želi da se svi ljudi spase, a ne da propadnu zajedno sa zemljom iskvarenom grijehom.
 “Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom,
počéla će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći. Ali mi
očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.” (2.
Petrova 3,10.13)

Tako dugo dok svijetom vlada grijeh, ljudska bijeda će se stalno umnožavati. Stoga grijeh mora
biti potpuno uništen.

Ako ljudi oklijevaju napustiti grijeh, propast će zajedno s njim (Otkrivenje 20,14.15). Za Krista će
biti vrlo teško očistiti na kraju vremena cijeli svemir od grijeha jer će morati uništiti i one koji se i
dalje drže grijeha – ljude za koje je umro, a koje bi tako rado spasio.

2. Gdje i kada će gorjeti pakao?

Nasuprot svim narodnim predodžbama, ne postoji vatra koju je Bog zapalio na nekom mjestu,
imenom “pakao” i koje je rezervirao za grješnike da bi nakon svoje smrti ondje trpjeli. “Pakao” je
zapravo trenutak vremena u kojem će cijela Zemlja biti pretvorena u divovsko goruće jezero (2.
Petrova 3,9-13). Zli neće u trenutku svoje smrti biti bačeni u pakao. Bog čeka s izvršenjem svoje
presude do dana posljednjeg suda na kraju razdoblja od 1000 godina (Otkrivenje 20,9-15).

“… to znači da Gospodin može izbaviti prave štovatelje iz kušnje, a bezbožnike sačuvati za dan
Suda da ih kazni …” (2. Petrova 2,9)

On će i naš planet očistiti vatrom.

“A sadašnja nebesa i sadašnju zemlju ista je riječ pohranila za oganj i čuva ih za dan Suda i
propasti bezbožnikâ.” (2. Petrova 3,7)

Bog ne želi da ljudi propadnu zajedno s ovom zemljom, ali ako i dalje budu ustrajali u svojoj vezi
sa Sotonom i grijehom, morat će konačno sami snositi posljedice svoje odluke.

“Tada će reći i onima s lijeve strane: ‘Idite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen
đavlu i anđelima njegovim!’” (Matej 25,41)

Kada će se, dakle, prema Isusovim riječima dogoditi sud?

“Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli. Kao što se
ljulj skuplja i baca u oganj, tako će biti i na svršetku svijeta. Sin će Čovječji izaslati svoje anđele da
pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih bace u ognjenu peć, gdje će biti
plač i škrgut zubâ. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši,
neka čuje!” (Matej 13,39-43)

Korov, odnosno oni koji čine zlo, će tek na kraju svijeta biti uništeni, spaljeni. Prije nego što se
izvrši osuda, cijeli svemir mora biti osvjedočen da je Božje postupanje s čovjekom u svako doba
bilo pošteno. U velikoj borbi između Krista i Sotone, ovaj posljednji je uvijek pokušavao svemiru
dokazati da je njegov put grijeha bolji put. Isus je, naprotiv, stalno pokazivao da je samo put
poslušnosti taj koji omogućuje sreću. Ovaj sukob će doživjeti svoj vrhunac kada na kraju svijeta
budu osuđeni Sotona, njegovi anđeli i svi izgubljeni ljudi. Na kraju 1000 godina, nakon što će
anđeli otvoriti nebeske knjige da bi pokazali koju je ulogu svaki pojedini čovjek igrao u toj velikoj
drami, Bog će baciti u ognjeno jezero Sotonu, smrt i pakao, “zajedno sa svima onima čije ime se
ne nalazi u knjizi života.” (Otkrivenje 20,15)

Prema Otkrivenju 21,1 Bog će stvoriti “novo nebo i novu Zemlju” nakon što sadašnju Zemlju
očisti vatrom od svakoga grijeha.

3. Gdje i kako će gorjeti pakao?

Mnogi vjernici polaze od toga da će vatra pakla zauvijek gorjeti, a posljedica toga bit će vječna
muka. Uzmimo za primjer slikoviti prikaz pakla koji je jednom dao Jonathan Edwards:

“Pakao je mjesto kazne gdje svemogući Bog neprestano kroz tebe raspiruje plamen vatre. Ti ga
moliš za milost i drhtiš u svom bolu, ali Bog sjedi ljutit i neumoljiv na svom tronu stisnutih čeljusti
i uživa u mukama svih izgubljenih.”

Vrlo malen broj vjernika će moći voljeti takvog Boga, strašnog i bijesnog. Mnogi, međutim,
prihvaćaju misao o vječnom paklu jer su im govorili da je to biblijska nauka. Pogledajmo detaljno
neke tekstove koji opisuju Božju kaznu za grijeh i grješnike.

“… koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o
našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću: udaljeni od Gospodnjega lica i
od njegove silne slave onoga dana kada dođe da se proslavi u svojim svetima.” (2. Solunjanima
1,8.9)

Važno je primijetiti da “vječna propast” ne znači isto što i “vječna muka”. Misli se na propast koja
ostaje zauvijek, dakle vječna smrt. Rezultat vječne propasti je smrt zauvijek. Pogledajte što sam
Krist kaže o paklu:

“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu
i tijelo uništiti u paklu.” (Matej 10,28)

Prema Kristovim riječima, u paklu će biti uništeni i duša i tijelo. Kada je Krist u propovijedi na gori
govorio o sudbini ljudi na kraju vremena, spomenuo je “uzan put koji vodi u život” i širok put koji
vodi u propast (Matej 7,13.14).

U vjerojatno najpoznatijem tekstu cijele Biblije, Ivan 3,16, Isus kaže da je Bog “dao svog
jedinorođenog Sina da ne pogine nitko tko u njega vjeruje, već da ima život vječni.” Tu se, dakle,
uspoređuju dvije sudbine: vječni život i vječna propast.

Iz ovih tekstova možemo razumjeti da pakao u konačnici uzrokuje smrt izgubljenih. Upravo je to
ono što nam brojne biblijske izjave potvrđuju. “Zauvijek će biti zatrti zlikovci, istrijebit će se
potomstvo bezbožnika. Oni će biti “uništeni” (2. Petrova 2,12), “poput dima će se rasplinuti”
(Psalam 37,20), “oni će se istrijebiti iz naroda … i poginuti” (Djela 3,23).

Apostol Petar je govorio o danu suda i da će ” bezbožnici propasti” (2. Petrova 3,7). Apostol
Pavao je govorio o onima koji su postali Kristovim neprijateljima: “Njihov je završetak propast.”
(Filipljanima 3,19) Znanstvenici nam kažu da je ovdje uporabljena najjača grčka riječ koja se tada
koristila za propast – gubitak cijele egzistencije (također: uništiti, poginuti). Smisao i razlog
konačne kazne u ognjenom jezeru nije vječno održanje grijeha, nego sveobuhvatno i konačno
čišćenje svemira od grijeha.

Uostalom, vrlo je teško zamisliti da bi onaj isti Isus koji je plakao nad sudbinom Jeruzalema i
oprostio onima koji su Ga pribili na križ, mogao za sva vremena zlurado promatrati najstrašnije
muke onih koji Ga nisu voljeli. Biblija nas uči da i sam pakao ima svoj konačni kraj:

“Jer evo dan dolazi poput peći užaren; oholi i zlikovci bit će kao strnjika: dan koji se bliži spalit
će ih – govori Jahve nad Vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice. I gazit ćete
bezbožnike kao prah pod nogama u dan koji spremam – govori Jahve nad Vojskama.” (Malahija
4,1.3)

Zli neće gorjeti svu vječnost. Vatra će ih pretvoriti u pepeo te ih na taj način odvojiti od Boga.
“Plaća za grijeh je smrt” (Rimljanima 6,23), a ne vječni život u vatri pakla! Na kraju 1000 godina
će svaki grješnik pod Sotoninim utjecajem poduzeti i posljednji korak da bi pobijedio Boga i
zauzeo Novi Jeruzalem (Otkrivenje 20,7-10).

Bog će tada spustiti vatru s neba koja će zauvijek uništiti Sotonu i grijeh, kao i one koji se nisu
odrekli svoga grijeha.

“I oni uziđoše “na široku površinu zemlje i opkoliše tabor svetih – ljubljeni” grad. Tada siđe
vatra s neba i proguta ih. (Otkrivenje 20,9)

Ovdje se radi o potpunom uništenju. Prema jednoj Kristovoj izjavi, ova vatra je “neugasiva”
(Matej 3,12). Nikakvo gašenje neće moći ugušiti ovu vatru dok potpuno ne izvrši svoje djelo
uništenja. Bog je obećao da će iz te očišćujuće vatre nastati potpuno nova i čista zemlja,
domovina spašenih:

“Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude
kleo, nek se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će
sakrivene. Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti
će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od
Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat se
nad svojim narodom. U njemu više neće čuti ni plača ni vapaja.” (Izaija 65,16-19)
Kakav će to biti dan! Sve će se izbrisati. Bog će ozdraviti rane grijeha u srcima i “nitko više uopće
neće ni pomisliti na prošlost, nitko si to neće uzimati k srcu.” Naša sreća će biti savršena, a Isus će
se veoma radovati svom narodu.

4. Pojam “vječan” u Bibliji

Sada ćemo pogledati neke tekstove koji, na prvi pogled, govore o vječno gorućem paklu. Mnogi
vjernici smatraju misao vječne kazne neprihvatljivom, ali zbog uobičajenog tumačenja nekih
biblijskih tekstova, ne nalaze izlaza iz dvojbe. Kao što smo već vidjeli, “muka vječna” iz Mateja
25,46 se ne odnosi na bezgranično trpljenje, nego na “vječnu propast, uništenje” (2. Solunjanima
1,9). Kazna, njezin učinak i posljedice su “vječne” jer vode u vječnu smrt. Jedno drugo mjesto u
Bibliji koje mnoge ljude uznemiruje nalazi se u Mateju 25,41 gdje Isus govori o “vječnom ognju”
koji je “pripravljen za đavla i za njegove anđele.” Zar ovdje riječ “vječni” ne znači da će pakao
postojati zauvijek?

Pogledajmo ovaj pojam uspoređujući ga s drugim mjestima iz Biblije. U Judinoj poslanici piše o
Sodomi i Gomori: “Gradovi su razoreni vječnom vatrom te su do danas upozoravajući primjer.”
Potpuno je sigurno da ovi gradovi više ne gore. Vatra, međutim, koja je pala na njih, bila je
“vječna” jer je ona uzrokovala vječnu propast.

U 2. Petrovoj 2,6 stoji nedvosmisleno: “Ako je osudio na propast gradove Sodomu i Gomoru,
pretvorio ih je u pepeo i postavio ih za primjer budućim bezbožnicima.”

Bezbožnici iz Sodome i Gomore su bili uništeni, a ne zauvijek mučeni. Oba grada su zajedno sa
svojim stanovnicima već godinama pretvoreni u prah i pepeo. Vatra koja ih je progutala ipak ima
vječni učinak, rezultat, a to je vječna propast.

Primijetite razliku: “vječan” nije trajna, neprestana kazna, nego djelovanje kazne zauvijek. Budući
da knjiga Otkrivenja koristi vrlo slikovit i simboličan jezik, mnogi su neke njezine tekstove krivo
razumjeli.

Tako npr. Otkrivenje 14,11 govori o izgubljenima: “I dim se njihovih muka diže u vijeke vjekova; i
nemaju mira ni dan ni noć.” To zvuči kao da se radi o vječnim mukama.
No, pustimo da Biblija tumači samu sebe.

Prorok Izaija koristi isti način izražavanja kada govori o Božjem sudu nad zlim Edomom. Kaže
ovako: “Potoci se njegovi obrću u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja će mu postati smola
goreća. Ni noću ni danju ugasit se neće, dim će joj se dizati dovijeka.” (Izaija 34,9.10) Zemlja
Edom danas više ne gori.

Vatra se ugasila prije mnogo godina. Bog je ovdje uporabio pjesnički govor kako bi opisao
potpunu propast koja je trebala doći na Edom nakon Božje presude. U Izlasku 21,6 se govori da
robu treba probušiti resicu na uhu kao znak da će “zauvijek” služiti svom gospodaru. “Zauvijek”
znači, naravno, tako dugo dok je rob na životu. Stoga moderni prijevodi ovdje umjesto “vječno”
koriste riječi “cijeli svoj život”.

Jona koji je proveo tri dana i noći u trbuhu kita (Matej 12,40) kaže da se nad njim “zauvijek”
zatvoriše zasuni zemljini (Jona 2,7). Tri dana provedena u utrobi ribe u mraku činila su mu se bez
sumnje kao vječnost. Dakle, moramo biti veoma pažljivi ako želimo razumjeti kada i kako Biblija
koristi simboličnopjesnički jezik.

Dim koji se diže iz plamenog jezera “za svu vječnost” je samo slika potpunoga i trajnoga
uništenja. U Otkrivenju 21,8 jasno piše da je jezero koje gori ognjem i sumporom “druga smrt.”
Smrt ima, dakle, svoj kraj. Zle će progutati vatra. Oni umiru, propadaju, zauvijek su izbrisani.

5. Čemu uopće sud?

U početku je Bog stvorio savršeni svijet. Onda je došao grijeh koji je donio kaos, propadanje i
smrt.

Pretpostavimo da jedne večeri dođete kući i nađete kuću opljačkanu i poharanu. Biste li ju
zauvijek ostavili u tom stanju? Naravno da ne. Vi biste tada sigurno izbacili iz kuće sav otpad i
smeće, potrgani namještaj ne biste popravljali, nego biste ga se riješili, a zatim biste cijelu kuću
od tavana do podruma očistili. Upravo će tako Bog postupiti.
No, Bog ovdje stoji pred velikim problemom. Grijeh nije samo uništio svijet prirode, nego i
čovjeka. On je naškodio našem odnosu prema Bogu i prema svim drugim ljudima. Svijet je stoga
opterećen mnogim grijesima; zlostavljanje djece, terorizam, nasilje i tisuće vrsta drugih psihičkih
patnji. Bog će jednoga dana morati razoriti grijeh jer je grijeh razorio čovjeka. Pri tome Bog stoji
pred jednom velikom dvojbom: kako zauvijek iskorijeniti smrtonosni virus grijeha iz svijeta, a da
se pri tome ne unište i ljudi koji su zaraženi ovim virusom? Njegovo rješenje je bilo ovo: preuzeti
grijehe svih ljudi na sebe i umrijeti na križu umjesto njih. A rezultat?

“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od
svake nepravednosti. (1. Ivanova 1,9)

Bog svakom čovjeku besplatno nudi rješenje problema “grijeha”. Žalosna činjenica je, međutim,
što neki ljudi ne daju nikakvu vrijednost ovome lijeku. Neki čak ustrajavaju na tome da svakako
zadrže bolest grijeha pa ih on zato i dalje muči. Bog nikoga ne prisiljava da ide putem vječnoga
života. Oni koji odbijaju Njegovo rješenje na kraju će pasti kao žrtva “bolesti grijeha”.

Pravi razlog postojanja pakla je:

“… za mač sam vas odredio – past ćete ničice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste
odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabirali ste što mi
nije po volji.” (Izaija 65,12)

Zli su se na temelju vlastite odluke odvojili od Isusa, izvora života. Zato za njih postoji jedno
jedino rješenje: vječna smrt.

6. Koju će cijenu platiti izgubljeni?

Iako Biblija ne uči da će paklena vatra uzrokovati vječnu patnju, ona nas ipak može uputiti kako
će to biti strašno kad netko bude izgubljen.

“Da, pravedno je pred Bogom da vašim mučiteljima zauzvrat dadne muku, a vama, mučenima,
pokoj zajedno s nama, kad se u plamenom ognju objavi s neba Gospodin Isus u pratnji svoje
anđeoske vojske, koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju
Radosnoj vijesti o našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću: udaljeni od
Gospodnjega lica i od njegove silne slave onoga dana kada dođe da se proslavi u svojim svetima.”
(2. Solunjanima 1,6-9)

Zli se cijelo vrijeme nalaze u položaju gubitnika. Budući da su “zauvijek odvojeni od Gospodina i
njegove slavne sile”, oni će na taj način izgubiti vječni život. Stoga će biti veoma žalosni i uplašeni
(Matej 22,13).

Kakav će to užas biti kada saznaju da su promašili i izgubili radost zajedničkog života s Bogom te
da se više nikada neće moći veseliti blagoslovu toplih međuljudskih odnosa. Kada je Krist visio na
križu i kada se osjetio potpuno odvojenim od Oca zbog grijeha svih ljudi, sigurno je osjetio što to
znači biti potpuno izgubljen zauvijek. Dok zli gledaju u mrak koji ih okružuje, ne razaznaju ništa
osim uništenja. Oni moraju umrijeti, ali bez nade u ponovno uskrsnuće. U isto vrijeme im je jasno
koliko su puta odbacili Krista kada im je došao pun ljubavi. Na kraju padaju na koljena i priznaju
Božju pravdu i ljubav (Otkrivenje 15,4; Filipljanima 2,10.11).

Nije ni čudo da biblijski pisci koriste svaku priliku da nam predoče značenje naše odluke i Kristovu
volju.

“Uistinu veli: ‘Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.’ Pazite! Sad je pravo
vrijeme, sad je dan spasenja!” (2. Korinćanima 6,2)

“Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu.” (Ivan
3,17)

Nemoguće je zamisliti veću tragediju od ove – kada netko odbacuje neprocjenjivu Kristovu žrtvu
te se samo tako odlučuje da će propasti zauvijek.

Stoga uopće ne iznenađuje kada Isus kaže:

“Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog
devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.” (Luka 15,7)

Izbor, dakle, pred kojim stojimo, je potpuno jasan: vječna smrt – biti isključen iz Božje blizine – ili
stalno prijateljstvo s Kristom koje hrani naše najdublje čežnje.

Za što ćete se odlučiti? Zašto ne biste odmah danas bez oklijevanja stali na Kristovu stranu?

Dragi Oče milosti, ljubavi i pravde, toliko sam Ti zahvalan što me Isus voli i što je dao svoj život za
mene. Pomozi mi da se u ovom trenutku mogu svjesno odlučiti za spasenje i vječni život,
odnosno protiv smrti. Pripremi me da jednom mogu pripadati onima koji će pasti na koljena kada
Isus bude okrunjen za Gospodara svih gospodara i Kralja svih kraljeva. Molim Te, oprosti mi sve
moje grijehe i daj da budem poslušan Tvojoj riječi i svim Tvojim zapovijedima. Sve Te ovo molim
u Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

Pročitajte još jednom navedena poglavlja, zatim označite sve ispravne izjave (u svakom poglavlju
je jedna izjava netočna).

1. 6000 godina je Isus molio grješnike da Ga prihvate kako bi bili spašeni. To je činio…

… kroz proroke.

… kroz Nostradamusa.

… kroz svoje vlastite riječi.

… kroz posljednji svoj vapaj na križu.

Pustiti da grješnici koje je tako rado htio spasiti na kraju vremena umru, za Isusa će…
 … biti radost.

… biti veoma teško.

2. Gdje će gorjeti vatra suda?

Na ovoj zemlji kada je Bog na kraju očisti.

U Sotoninim podzemnim prostorijama za mučenje.

Trenutno…

… se nitko ne nalazi u paklu.

… se milijuni ljudi nalaze u paklu.

Kada će gorjeti vatra suda?

Na kraju 1000 godina nakon što zli budu osuđeni.

Gori već sada.

3. U čemu se sastoji kazna za zle?

U vječnom uništenju.

U vječno gorućem paklu.

Kako će dugo gorjeti vatra suda?

 Gorjet će za svu vječnost.

Tako dugo dok se Sotona, svi pali anđeli i svi izgubljeni ne pretvore u pepeo.

Tako dugo dok se ova zemlja ne očisti od grijeha.

S vatrom suda Bog želi postići sljedeće:

Strahom pridobiti ljude za dobro.

Grijeh i zlo trebaju za sva vremena biti izbrisani iz cjelokupnog svemira.

On želi pripremiti stvaranje savršenog svijeta u kojem će spašeni živjeti zauvijek.

Razmislite: Grijeh je uništio Božji savršeni svijet. Isus je umro na križu da bi svijet otkupio iz
Sotonine vlasti, da bi ga očistio od sveg zla i svakoga grijeha te da izbriše grijeh i smrt za sva
vremena. Izbor je naš: vječna smrt ili vječni život s Isusom. Koliko će Krist patiti kada vidi da se
mnogi koje bi rado spasio odlučuju za vječnu smrt! Želite li Mu učiniti veliku radost da jednom
budete među spašenima?

Ako imate još pitanja uz temu 1000 godina (milenij), kazna za bezbožnike ili stanje mrtvih, rado
ćemo Vam odgovoriti na temelju biblijske poruke.

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Roditelji su uvijek zatečeni kada dijete pita: “Što zapravo znači biti mrtav?“ Ne samo da se bojimo
pričati o smrti, nego se bojimo i same pomisli na nju.
Bojimo se vlastite smrti te se bunimo protiv same pomisli da bi čovjek kojeg volimo mogao
umrijeti. Smrt je zajednički neprijatelj svih ljudi. Gdje, dakle, da nađemo odgovor na teška pitanja
o smrti? Zar se ljudi rode samo zato da bi ponovno umrli? Postoji li život nakon smrti? Što
doživljavaju oni koji leže u grobovima? Možemo li im nekako pomoći? Možemo li s njima
razgovarati?

Hoćemo li ikada više vidjeti svoje drage pokojnike? Gdje li se uopće nalaze mrtvi? Mnogi suprotni
glasovi tvrde da nam mogu dati pravi odgovor na ova pitanja. Različiti New age gurui uče da su
duhovi koji im donose poruke zapravo pokojnici koji su postigli viši stupanj svijesti. Hindusi
naučavaju reinkarnaciju kroz čitave lance novih života tijekom kojih moramo odraditi svoju lošu
karmu da bismo konačno dosegli viši stupanj savršenstva. Budisti vjeruju u ono božansko u nama
što nas prosvjetljuje te nam tako osigurava višu duhovnu razinu. Ateisti niječu svaku nadu u
budući život te smatraju da sve završava smrću. Mnogi kršćani vjeruju da mrtvi nisu stvarno
mrtvi, nego da nakon završetka zemaljskog postojanja idu u nebo, u pakao ili na neko mjesto gdje
njihova duša i dalje živi.

Radi se, dakle, o pitanju koje pokreće ljude i koje je nabijeno emocijama kao gotovo ni jedna
druga tema. Gdje ćemo saznati istinu o tome što se zbiva kada umiremo? Odgovor na ovo pitanje
se nalazi u Bibliji jer Bog, Stvoritelj, koji zna sve o životu i smrti, čuva za nas spremne odgovore.

1. Ne bojmo se smrti!

Svatko od nas je već u nekim trenucima doživio osjećaj praznine i usamljenosti kada smo makar
na trenutak postali svjesni konačnosti života. Često je to slučaj onda kada smo upravo izgubili
neku dragu osobu ili prijatelja.

Na svu sreću, dio Kristove zadaće na ovoj zemlji je bio da “oslobodi sve koji cijeli život bijahu
podvrgnuti ropstvu strahom od smrti.” U Bibliji Isus daje odgovor na sva naša pitanja o smrti,
uskrsnuću i budućem životu. Da bismo mogli razumjeti istinu o smrti iz Božje riječi, morat ćemo
se najprije pozabaviti pitanjem kako nas je Bog stvorio.

2. Kako nas je Bog stvorio

“Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako
postane čovjek živa duša.” (Postanak 2,7)

Stvoritelj je mogao čovjeka napraviti od neke nebeske ili nadnaravne tvari, ali nije to učinio.
Oblikovao ga je od “praha zemaljskog”. Nakon što je Bog kombinirao zemaljske elemente tako da
su mogli nastati Adamov mozak, kosti i drugi dijelovi tijela, svojom stvaralačkom moći darovao je
ovoj nepomičnoj masi život. Još je nešto bilo potrebno da bi se to savršeno tijelo pretvorilo u živo
biće – “dah života”.

“Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako
postane čovjek živa duša.” (Postanak 2,7)

Kada je Stvoritelj Adamu udahnuo dah života, cijelom mrežom živčanog sustava prostrujio je
život. Njegovi mišići su se napinjali i opuštali, srce i pluća su pronašla svoj ritam. Iz spoja “daha
života” s tijelom nastala je “živa duša.”

Primijetite: Biblija ne kaže da je Adam dobio dušu, nego ona kaže da je čovjek postao “živa duša”,
dakle živo biće. Mogli bismo napisati sljedeću jednadžbu čovjeka:

prah zemaljski + dah života = živa duša

ili

beživotno tijelo + Božji dah života = živo biće

Svatko od nas raspolaže tijelom, inteligencijom, pamćenjem, mogućnošću razmišljanja,

osjećajima, savješću i voljom. Na taj način tvorimo jednu cjelinu i nismo sastavljeni od dvaju
različitih dijelova. Tako dugo dok dišemo, bit ćemo živo ljudsko biće.

3. Što se zbiva kada čovjek umre?

Prilikom smrti se zbiva obrnuti tijek opisanoga stvaralačkoga procesa iz Postanka 2,7:

“… i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.”
(Propovjednik 12,7)

Biblija koristi hebrejski pojam ruach kako za dah, tako i za duh. Na što se točno misli, najčešće
pokazuje kontekst. Kada čovjek umire, tijelo mu se vraća u prah, a dah života se vraća Bogu,
svome izvoru. Što li se zbiva s dušom?

“Života mi moga, riječ je Jahve Gospoda: nitko od vas neće više u Izraelu ponavljati tu
poslovicu; jer, svi su životi moji, kako život očev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj će
umrijeti.” (Ezekiel 18,3-4)

Duša umire. Ona nije besmrtna, nego može propasti. Ova dva upravo spomenuta biblijska teksta
nam govore da jednadžbi koja prikazuje naše stvaranje u Postanku 2,7 prilikom smrti treba samo
promijeniti plus (+) u minus (–) i dobit ćemo suprotnost. Dakle:

prah zemaljski – dah života = mrtva duša

ili

beživotno tijelo – Božji dah života = mrtvo biće/mrtav čovjek

Smrt je potpuni prekid života, potpuno “isključenje” za tijelo, dušu i duh. Tijelo se opet pretvara
u prah, dok se dah života vraća Bogu. Tako dugo dok smo živi, mi smo živo biće, živa duša, ali u
smrti smo samo prazna čahura, mrtva duša. Kada Bog uzme dah života koji nam je dao, tada
umire naša duša.

Ali hvala Bogu što priči ovdje nije kraj! S Kristom ima nade. Prije nego se okrenemo ovoj nadi,
razmotrit ćemo još ovo pitanje:
4. Što znaju mrtvaci?

Nakon smrti ne radi više ni mozak. Ne možemo ništa znati, niti više išta uspoređivati, a niti se
nečega sjetiti.

“… jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?” (Psalam 6,6)

Smrću završavaju svi ljudski osjeti.

“Davno je nestalo i njihove ljubavi i mržnje i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem što biva pod
suncem.” (Propovjednik 9,6)

Mrtvi su potpuno nesvjesni stvari koje se zbivaju na zemlji. Dakle, ne mogu imati nikakav kontakt
s ljudima.

“Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti imaju više nagrade, jer se
zaboravlja i spomen na njih. Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka
koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. I što
god kaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u
Podzemlju u koje ideš.” (Propovjednik 9,5.9.10)

Smrt je kao spavanje bez snivanja. Biblija zaista govori na 54 mjesta o smrti kao o “spavanju”.
Psalmist kaže: “Prosvijetli mi oči da ne zaspim na smrt.” (Psalam 13,4)

Isus je također učio da je smrt poput spavanja. Rekao je svojim učenicima:

“To reče i potom im nastavi: “Naš prijatelj Lazar spava, ali ja idem da ga probudim.” Učenici mu
nato rekoše: “Ako spava, Gospodine, bit će zdrav.” Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili
da govori o običnom spavanju. Tada im istom reče otvoreno: “Lazar je umro.” (Ivan 11,11-15)
Kada je Isus došao, Lazar se već nalazio u početnoj fazi raspadanja jer je umro prije četiri dana.
Ali kada je Sin Božji stao na ulaz u grob, pokazao je da je za Boga uskrsnuti čovjeka od mrtvih
jednako lako kao za nas ljude probuditi nekoga iz sna.

Velika je utjeha kada znamo da naši mili pokojnici sada “spavaju” i počivaju u miru. Tunel smrti
koji ćemo i mi morati proći jednoga dana nije ništa drugo nego li miran san. Božji put je najbolji
put. Zamislimo si sada bogobojaznu ženu i majku kako u trenutku svoje smrti odlazi na nebo.
Prema nekim popularnim predodžbama ona bi bila prisiljena gledati s neba dolje na zemlju. U
slučaju da ima nevaljala sina, trebala bi, dakle, promatrati kako završava svoj život kao beznadni
slučaj; alkoholičar ili kriminalac. Ili uzmimo da je njezin muž umro prije nje. Obično se misli da će
ga ona, ako je bio loš čovjek, promatrati s neba kako se muči u paklenom ognju za svu vječnost. U
takvim okolnostima se ne bi moglo reći da će imati radost na nebu. No, hvala Bogu: smrt nije ni
manje ni više, nego samo dubok, miran san.

5. Zaboravlja li Bog mrtve?

Smrtni san nije kraj povijesti. Na grobu svog prijatelja Lazara Isus je rekao Marti:

“Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.” (Ivan
11,25)

Svi koji su umrli u Kristu spavaju u grobu, ali pred sobom imaju još prekrasnu budućnost. Naš
beskonačno kreativni Stvoritelj čuva svaku sliku pojedinog čovjeka kojega je stvorio. Ne samo
njegovo tijelo, nego i njegov karakter, njegovo otkrijmo velika pitanja i odgovore razmišljanje i
njegove sposobnosti. Onaj koji je izbrojio svaku vlas na našoj glavi i koji nas drži na svojim
rukama, neće sigurno nikoga zaboraviti. Već se Job uzdao u Božje nepogrješivo pamćenje.
Sljedeće riječi govore o Jobovoj nadi u novi život:

“O, kad bi me htio sakriti u Šeolu, zakloniti me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se
spomenuti, – jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut može? – čekao bih te sve dane vojske svoje dok
ne bi došao da mi smjenu dadeš. Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.”
(Job 14,13-15)
Za one koji počivaju u grobovima dolazi “obnova”. Bog neće izgubiti sliku ni jednog jedinog svog
djeteta. Kada umiremo i pretvaramo se u prah, zapisi naše osobnosti ostaju neoštećeni u Božjem
pamćenju. Naš je život “sada s Kristom pohranjen kod Boga” (Kološanima 3,3) te će nas sigurno i
potpuno, kao što je i Lazara, ponovno pozvati u život. Pravedni mrtvi će ponovno biti pozvani u
život kada se Isus vrati.

“Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji

nemaju nade. …jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom
trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti
skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s
Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!” (1. Solunjanima 4,13.16-18)

Na dan uskrsnuća smrt će nam se učiniti kao kratak odmor. Mrtvi nemaju ni osjećaj za vrijeme,
oni dakle ne znaju koliko je vremena prošlo. One koji su prihvatili Krista kao svoga Spasitelja
Kristov moćni glas, koji odzvanja s neba, će probuditi iz njihovoga sna.

Nada u uskrsnuće nije sama, ona sadrži još nešto: to je nada u nebeski stan, “nadu koju nebo drži
za vas pripremljenu.” (Kološanima 1,5)

Budući da se ovaj nebeski stan ne može opisati ljudskim riječima, Biblija ga malo spominje (1.
Korinćanima 2,9). Njegovi stanovnici radosno “drže Božje zapovijedi i priznaju da pripadaju …
Kristu”. (Otkrivenje 12,17;14,12)

“Bog će izbrisati svaku suzu i neće više biti ni jauka ni boli.” (Otkrivenje 21,4)

Svi oni koji vole Boga ne trebaju se strašiti smrti jer poslije toga ih očekuje stvaran život koji
zauvijek traje, pun radosti u zajednici s Bogom. Isus ima “ključeve smrti”. (Otkrivenje 1,18) Bez
Krista bi život bio jednosmjerna ulica na čijem se kraju nalazi ponor. Krist može otključati grob. S
Kristom postoji nada, prekrasna i sjajna nada!

6. Jesmo li već danas besmrtni?

Ni na jednom mjestu Biblije ne može se čitati da je duša besmrtna, tj. da nije podložna smrti.
Adamova budućnost na samom početku nije bila smrt, nego vječni život. Da je Adam ostao
poslušan Božjoj volji, nikada ne bi umro. Adam i Eva su sagriješili i time su proigrali svoje pravo
na život. Kao posljedica neposlušnosti došla je smrt. Njihov grijeh je zarazio cijelo čovječanstvo
(Rimljanima 5,12). Od tada vrijedi: “Tko sagriješi, taj mora umrijeti (doslovno: Svaka duša koja
sagriješi treba umrijeti).” (Ezekiel 18,4)

Sada su svi ljudi smrtni, tj. podložni su smrti. Hebrejski i grčki pojmovi za dušu, duh i dah se
pojavljuju u Bibliji 1700 puta, ali ni jedan jedini put u kontekstu besmrtnosti, pa čak ni na najblaži
mogući način. Osim toga, u Bibliji nema izvještaja koji bi upućivao na to da postoji bilo kakvo
svjesno postojanje čovjeka izvan tijela. Trenutno samo Bog posjeduje besmrtnost.

“… koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti, kojega nitko od ljudi nije
vidio i ne može vidjeti. Njemu čast i vječna vlast! Amen.” (1. Timoteju 6,16)

Sveto Pismo je potpuno jasno kada tvrdi da su svi ljudi u ovom životu smrtni. Međutim, kada Isus
ponovno dođe, naša ljudska priroda će biti podvrgnuta korjenitoj promjeni.

“Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren
oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se
preobraziti, jer treba da se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i da se ovo smrtno tijelo
obuče besmrtnošću. A kad se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i ovo smrtno tijelo
besmrtnošću, tada će se ispuniti pisana riječ: ‘Pobjeda proguta smrt.’” (1. Korinćanima 15,51-54)

Danas još uvijek nismo besmrtni, ali vjerom u Isusa već danas možemo reći da će nam
besmrtnost jednoga dana sigurno pripasti. Zato kršćanin može biti posve miran, jer zna da će
prilikom Isusovog povratka zadobiti besmrtnost. Sigurnost te činjenice je potvrđena Isusovim
uskrsnućem.

“… a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Krista Isusa. On uništi smrt i obznani
život i besmrtnost Radosnom vijesti …” (2. Timoteju 1,10)

Učenje da smo već danas besmrtni čini temelj vjerovanju u vječno gorući pakao. Besmrtnost
duše, baš kao i zamisao o vječno gorućem paklu, su ideje koje potječu izravno od Sotone. To je
ona laž izrečena Evi: “Ne, nećete umrijeti.” (Postanak 3,4)

Bog jasno pokazuje kamo može voditi naš život: vječna smrt za one koji odbacuju Krista jer ovise
o svojim grijesima, ili besmrtnost kao dar prilikom drugoga Kristovog dolaska za one koji su
prihvatili Isusa.

7. Kada umre voljena osoba

Strahovi i tjeskobe s kojima se obično borimo u pogledu smrti postaju puno jači kada nam umre
draga osoba. Usamljenost i osjećaj svojevrsne izgubljenosti mogu postati u pravom smislu
prevladavajući u našem životu. Stoga svi moramo proći vrijeme žalovanja. Neki osjete rastanak
od voljene osobe toliko bolnim da pokušavaju stupiti u kontakt s umrlim. U takvoj situaciji mogu
vrlo lako pasti pod utjecaj spiritističkih ili ezoteričnih medija koji tvrde da mogu Kad čovjek umre
komunicirati s mrtvima. Biblija, međutim, zabranjuje već i sam pokušaj da si na taj način
olakšamo bol.

“Reknu li vam: ‘Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju’ – Dakako, narod mora pitati svoje
bogove i za žive u mrtvih se raspitivati! – Uza zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru
neće dočekati.” (Izaija 8,19.20)

Jedino ispravno rješenje za bol radi gubitka voljene osobe je utjeha koju nam može darovati Krist.
Konačno, sam je Isus taj koji drži naše voljene pokojnike u svojim rukama, a ne neki medij. Isus,
Stvoritelj, je onaj koji poznaje građu svakog pojedinog čovjeka. Najzdraviji način prolaska kroz
žalovanje je vrijeme provedeno u razgovoru s Kristom. U tom procesu se Njegov način gledanja
na stvari polako spušta u naš um, a Njegova obećanja nadvisuju naše tmurne misli.

Sjetite se da vaš pokojnik spava, a san se spavaču čini kao kratak trenutak. Prvi svjesni trenutak
koji će doživjeti oni koji su zaspali u Kristu je drugi Isusov dolazak.

Vaši dragi pokojnici koji počivaju u Isusu bit će “pozvani na uskrsnuće života” kada Isus dođe po
drugi put. Tog će predivnog dana prijatelji i rođaci koji dijele vjeru u Krista susresti Njega na
oblacima. Bog planira prekrasne susrete. Djeca će opet biti vraćena svojim oduševljenim
roditeljima. Muževi će i žene pasti jedni drugima u zagrljaj. Sve grozne rastanke ovoga života
odnijet će snažno klicanje uskrslih koje se diže prema nebu. Zaista: “Pobjeda proguta smrt.” (1.
Korinćanima 15,54)

8. Ne bojmo se smrti!

Nema sumnje, smrt je neprijatelj. Ona nam otima gotovo sve. Ali jedno nam ne može oteti, a to
je Isus. Isus, pak, može sve dovesti ponovno u red. Smrt neće zauvijek vladati ovim svijetom.
Đavao, zli, pa i sama smrt će na kraju propasti u ognjenom jezeru. “To je druga smrt – ognjeno
jezero.” (Otkrivenje 20,14)

Do tada vam sljedeća četiri pravila mogu pomoći da živite bez straha od smrti.

1) Živite svaki dan svjesni povjerenja u Isusa. Tada ćete uvijek biti pripremljeni za smrt.

2) Vršite Isusove zapovijedi u sili Duha Svetog. Tako ćete se pripremati za novi život u kojem više
nema smrti.

3) Promatrajte smrt kao kratak san iz kojega će Vas probuditi Kristov glas prilikom uskrsnuća.

4) Živite svakodnevno u sigurnosti da će Vam Krist darovati nebeski dom u kojem ćete moći
stanovati u Njegovoj blizini kroz svu vječnost.

Istina zapisana u Bibliji oslobađa čovjeka straha od smrti jer objavljuje Isusa samog, kojeg ni smrt
nije mogla pobijediti. Kada taj Isus dođe u naše srce, On ga ispunja svojim mirom:

“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se
ne uznemiruje i ne plaši vaše srce.” (Ivan 14,27)

Isus nas može osposobiti da se nosimo s gubitkom voljene osobe. On sam je prošao “dolinom
smrti”. On poznaje mračne noći koje proživljavamo. On je umro i ustao iz groba te nam dao
sigurnu nadu.
 “Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tome da
smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu
podvrgnuti ropstvu strahom od smrti.” (Hebrejima 2,14.15)

Dr. James Simpson, znameniti liječnik koji je razvio anesteziju, doživio je strašan gubitak kad mu
je umrlo najstarije dijete. Tugovao je u svom srcu i patio kao bilo koji drugi roditelj u sličnoj
situaciji. Ali je ipak pronašao put do nade. Na grobu svog sina je dao napraviti jedan mali obelisk
čiji vrh se dizao prema nebu, a za natpis je odabrao tri riječi koje je Isus jednom rekao u odnosu
na svoje uskrsnuće: “I vidi, ja živim.”

To govori sve. Ponekad se čini da osobne tragedije zamračuju nebo, ali Isus živi! Pa čak ako se i
naša srca slome od tuge, Isus živi! U Kristu imamo nadu u život nakon smrti. On je “uskrsnuće i
život” (Ivan 11,25). On je obećao: “Budući da ja živim, i vi ćete živjeti.” (vidi Ivan 14,19) Kad se
Isus ponovno vrati, darovat će nam besmrtnost. Nikada više nećemo živjeti u sjeni smrti jer će
nam On darovati vječni život. Jeste li već otkrili ovu veliku nadu koju smijemo zadržati i u
najmračnijim trenucima svoga života? Ako do sada niste Isusa prihvatili za svog Spasitelja, želite li
to možda sada učiniti?

Bože i Oče živih i mrtvih, zahvalan sam Ti što si toliko pravedan prema nama slabim i smrtnim
ljudima. Ljubim Te i čeznem za danom kada ću po Tvojoj milosti dobiti besmrtnost zajedno s
drugom tvojom djecom. Pomozi mi da Ti mogu potpuno vjerovati i da od sveg srca vjerujem
riječima Biblije.

Učini da dođe uskoro dan kada ću i ja u jutru uskrsnuća vidjeti sve svoje najdraže. Sve Te ovo
molim u Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

Pročitajte još jednom navedena poglavlja te označite svaki ispravan odgovor.

1/2. Što je duša? (Označite dva ispravna odgovora.)

 Prah zemaljski i dah života.

Živo biće.

Besmrtni dio čovjeka.

3. Što je “duh“ koji se prilikom smrti vraća Bogu? (Jedan odgovor.)

Dah života.

Duša.

Što se događa kada čovjek umre? (Tri odgovora.)

Njegov dah života se vraća Bogu.

Njegovo tijelo ide u nebo.

Njegovo tijelo se vraća u prah.

On je mrtvo biće bez svijesti.

4. U kakvom se stanju nalazi mrtav čovjek? (Tri odgovora.)

On se ne može ničega sjetiti.

On ništa ne zna.

On je tužan i usamljen ako je vodio loš život.

On je sretan ako je vodio dobar život.

On nije ničega svjestan (Isus je to stanje usporedio sa snom).

5. Označite svaku ispravnu izjavu.

Isus je za sve one koji Mu vjeruju uskrsnuće i život.

Pravedni mrtvi spavaju u svojim grobovima dok ih Isus, darodavac života, ponovno ne pozove.

Kada se Isus vrati, vjerni mrtvi će ponovno ustati iz grobova.

U ovom životu ljudska duša je besmrtna i nije podložna smrti.

U ovom je životu ljudska duša smrtna i podložna smrti.

Kada se Isus ponovno vrati, spašeni će ponovno ustati i dobiti besmrtnost.

Biblija nas upozorava na zavođenja kroz spiritističke i newage medije koji tvrde da mogu stupiti
u kontakt s našim dragim pokojnima.

Budući da imamo nadu da će nas Krist prilikom svog drugog dolaska ponovno dići iz groba,
možemo gledati na smrt bez straha.

Razmislite: Jeste li prihvatili Isusa za svog Spasitelja?

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Već naraštajima protestanti i katolici u Sjevernoj Irskoj vode krvavi rat, iako se obje strane
pozivaju na Bibliju. Od pada komunizma u istočnoj Europi tamo se ubijaju pravoslavci, katolici i
muslimani, nerijetko se pozivajući na svoja religiozna uvjerenja.
Stoljećima su napetosti na Bliskom Istoku potpaljivane židovskim i muslimanskim uvjerenjima,
iako i jedni i drugi vuku svoje podrijetlo iz Staroga Zavjeta.

S obzirom na to, nije čudo da su ljudi našeg vremena jako suzdržani kada se zahtijeva potpuna
istina i istinska vjera te potpuna poslušnost. Neki tvrde da “istinu možemo pronaći u sebi
samima” i uvjeravaju nas da je “Bog” negdje u najdubljem dijelu našeg srca. Ali nije baš utješno
da tamo tražimo istinu. Čak kada bismo je i našli u sebi, bilo bi frustrirajuće kada bismo morali
vjerovati da ta istina nije veća od nas samih. Upravo to je naša dvojba.

Čeznemo za temeljem svog života – za temeljem na kojem možemo graditi svoj život.
Istovremeno se bojimo da su fanatici već odavno zauzeli taj “položaj”. Na sreću, Bog danas ima za
nas posebnu poruku. On je oduvijek s vremena na vrijeme slao posebne poruke da bi određenim
naraštajima pomogao pri rješavanju njihovih problema: imao je i za Adama i Evu poruku koja ih
je ohrabrila kada je grijeh uništio njihov svijet.

Poslao je poruku svijetu prije nego je došao potop, a slao je i poruke Izraelcima nakon što su ih
pokorili Asirci i Babilonci. I Isus je došao s posebnom porukom za svoj naraštaj, a ima i za naše
vrijeme poruku koja nam omogućuje da zauzmemo jasan stav.

Nalazimo je u proročkim knjigama Danijel i Otkrivenje. U 12. i 14. Poglavlju Otkrivenja Bog
sažima poruku za naše vrijeme. U ovoj i sljedećoj lekciji opširno ćemo se baviti tom porukom.

1. Crkva – Isus ju je utemeljio

Isusov život i učenja dovela su u prvoj kršćanskoj crkvi do jedinstva u vjeri i do uskog zajedništva.
Kršćani novozavjetne crkve su znali tko su i živjeli su prema svojoj vjeri. Razvili su prisan odnos s
uskrslim Kristom. Pavao je taj prisni odnos usporedio sa slikom braka:

“Da, ljubomoran sam na vas božanskom ljubomorom, jer sve učinih da vas zaručim s jednim
zaručnikom: da vas privedem Kristu kao čistu djevicu.” (2. Korinćanima 11,2)

Gdje je Božja crkva?

Prema Pavlovim riječima, crkva je čista žena, zaručnica Kristova. Žena kao svježa i čista zaručnica
je pravi simbol Kristove ljubljene crkve. U Starom Zavjetu isti opis nalazimo za Izrael, Božji
odabrani narod. Bog kaže za Izrael: “Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje
vjereničke (Jeremija 2,2) i “…jer ja sam vaš Gospodar” (Jeremija 3,14).

Premda se u Starom Zavjetu ne spominje pojam “crkva”, Novi Zavjet govori o Izraelu kao o “crkvi
u pustinji” (Djela apostolska 7,38).

U Otkrivenju apostol Ivan također govori o crkvi kao o ženi:

“Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim
nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.” (Otkrivenje 12,1)

Opis ove žene pokazuje da Ivan pri tome misli na prijelaz od Božjeg naroda Izraela u Starom
Zavjetu do novozavjetne crkve.

1) Žena je “obučena u sunce”. Tu se misli na crkvu koja sja kao podnevno sunce jer je “obučena”
u Isusovu pravednost. Isus, “svjetlo svijeta” (Ivan 8,12), sja kroz članove crkve koji na taj način
sami postaju “svjetlo svijeta” (Matej 5,14).

2) Žena ima “mjesec pod svojim nogama”. Mjesec predstavlja svjetlo Evanđelja koje se
odražavalo u ceremonijama i žrtvama starozavjetnog Božjeg naroda. Budući da ima mjesec “pod
nogama”, dovodi do zaključka da crkva počiva na Starom Zavjetu koji je rasvijetljen Novim
Zavjetom isto tako kao što mjesec odražava sunčevu svjetlost.

3) Žena nosi “na glavi krunu s dvanaest zvijezda”. Ove zvijezde su simbol dvanaest apostola, ljudi
od karaktera, čije svjedočenje za Isusa svijetli do današnjih dana. Ivan, dakle, jasno opisuje
prijelaz od starozavjetnog Božjeg naroda do kršćanske crkve u Novom Zavjetu koju je Isus
uspostavio.
Sunce, mjesec i zvijezde – simboli za karakteristična obilježja ove žene – objašnjavaju službu
kršćanske crkve i njezinu ulogu u širenju Radosne vijesti: ona treba rasvijetliti svijet.

2. Drama pobjede nad zlom

Pojava žene je prvi čin velike drame. ” Bila je trudna i “vikala je u bolovima” i mukama “rađanja”.
Zatim se pokaza drugi znak na nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na
glavama mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu “nebeskih zvijezda i surva” ih “na zemlju”.
Zmaj stade pred Ženu koja je imala roditi, da joj proždre Dijete čim ga rodi. I ona “rodi” sina –
“muškarca” – koji “će vladati” svim “narodima željeznim žezlom”.

Njezino Dijete bî doneseno k Bogu i njegovu prijestolju, a Žena pobježe u pustinju, gdje joj je Bog
pripravio sklonište, da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. (Otkrivenje 12,2-6)

U toj drami sudjeluju tri glavna lika:

1) Žena koja je već poistovjećena s Božjom crkvom.

2) Ljudsko dijete koje žena donosi na svijet “bi doneseno k Bogu i njegovu prijestolju” i jednog
dana “će vladati svim narodima željeznim žezlom”. Isus Krist je jedino dijete koje je rođeno na
ovom svijetu i koje je uzdignuto do Božjeg prijestolja i On će jednog dana vladati svim narodima.

3) Zmaj nedvojbeno predstavlja Sotonu.

“Uto se zametnu rat u nebu koji je Mihael sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj
i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu.
Bijaše zbačen veliki Zmaja, stara Zmija koja se zove đavao – sotona, zavodnik cijeloga svijeta –
bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.” (Otkrivenje 12,7-9)

Slika postaje jasna ako razumijemo simbole. Sotona je sa svojim anđelima “zbačen na zemlju”.
Kada se Isus prije 2000 godina rodio na ovom svijetu, Sotona Ga je pokušao što je moguće prije
uništiti. Nije mu uspjelo, a Isus je bio uzdignut do Božjeg prijestolja. Sotona se nakon toga trudio
uništiti kršćansku crkvu koju je sam Isus uspostavio. Ali jednako tako kao što nije mogao uništiti
Isusa, nije mogao ništa učiniti ni protiv Kristove crkve.

Ivan je vidio samo ključne točke velike borbe koja se vodi na ovoj zemlji između Krista i Sotone.
Kada borba prilikom Isusovog raspeća doseže svoj vrhunac, Ivan čuje glas s neba:

“Uto čuh jak glas u nebu gdje govori: “Sad je nastupilo spasenje i snaga i kraljevska vlast
našega Boga, i vlast njegova Pomazanika, jer je zbačen tužitelj naše braće, koji ih je optuživao
dan i noć pred našim Bogom.” (Otkrivenje 12,10; usporedi Ivan 12,31)

Isus je na križu izvojevao odlučujuću bitku protiv Sotone. Na križu je potvrdio valjanost plana
spasenja. Bog nam nudi snagu da se odupremo sotonskim napadima, “kraljevstvo našega Boga”
potvrđeno je jednom zauvijek, “punomoć” našeg Otkupitelja, našeg velikog svećenika i Kralja
dobila je posljednju potvrdu.

“Sada je … spasenje … tu” znači: došlo je vrijeme zaokreta svjetske povijesti – rođenje Isusa
Krista, Spasitelja svijeta (redak 5). I usprkos svim lukavim Sotoninim pokušajima, Isus je živio
bezgrješnim životom, umro i ustao iz groba kao pobjednik grijeha i smrti (redak 10). Sotona je
zauvijek pobijeđen (redak 7-9). Isus je proslavljen u svoj punini svoje moći (redci 10 i 11).

Objava “Sada je … spasenje … tu” ne zanima samo Ivana, nego cijeli svemir:

“Zato se veselite, nebesa i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao
k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena!” (Otkrivenje 12,12)

Cijelo nebo je slavilo Isusovu pobjedu. Isus je razorio svaki Sotonin pokušaj da ima mjesto na
nebu ili na zemlji. Time i Kristova crkva stoji na pobjedničkoj strani.

3. Crkva u sukobu sa Sotonom

Prije nego se Isus vratio na nebo, osnovao je crkvu (simbolički prikazanu ženom). On ju je
oslobodio grijeha i darovao joj vječni život. Njegova smrt na križu dala je crkvi snagu da pobijedi
Sotonu.

“Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i riječju svoga svjedočanstva, jer su prezreli svoj život sve
do smrti.” (Otkrivenje 12,11)

Isus sada može svojoj crkvi isto tako dati pobjedu nad grijehom. Na temelju Njegove pobjede
možemo osvojiti područje koje je do sada bilo pod sotonskom vladavinom. Onako kako je Isus na
križu potpuno pobijedio Sotonu, tako ga i danas pobjeđuje kroz svoju crkvu.

Tri tipična obilježja karakteriziraju pobjedničku crkvu kroz protekla stoljeća kršćanske ere:

1) “Oni su ga (Sotonu) pobijedili krvlju Janjeta.” Isus se vratio kod Božjeg prijestolja i tako je svoju
žrtvu mogao staviti u službu svojih sljedbenika. On može izbrisati naše grijehe i spasiti nas svojom
krvlju (1. Ivanova 1,7). Žrtva našeg uskrslog Spasitelja daje nam također snagu da iz dana u dan
vodimo pravi kršćanski život (1. Petrova 1,18-20). (Opširno objašnjenje značenja Kristove krvi
nalazi se u lekciji br. 12, poglavlje 5.)

2) Bili su spremni umrijeti. “Janjetova krv” učinila ih je spremnima da za Isusa polože svoj život i
umru. Isusova žrtva potaknula ih je da u misionarskom smislu prihvate svoju sudbinu. Bog je tako
mnogo trpio za njih da su i oni bili spremni trpjeti za Njega.

Čak su i djeca bila spremna umrijeti za Isusa. Tako povijest izvještava o jednoj majci kršćanki koja
je bila bačena lavovima jer je sve svoje povjerenje stavljala u Krista, a ne u autoritet države.

Njezina kći je morala sve to gledati. Ali umjesto da je uhvati strah, odjednom je osjetila duboku
ljubav prema Isusu. Kada su se lavovi bacili na njezinu majku, skočila je i uzviknula:

“I ja sam kršćanka!” Rimski oficiri su je odmah uhvatili i bacili divljim zvijerima. Tertulian, vođa
crkve u 2. stoljeću, rekao je o kršćanima: “Ta silna ljubav je naš znak raspoznavanja jer pogani
govore: Pogledajte kako se međusobno ljube! Čak su spremni dati i život jedan za drugoga.”
Kršćani koji i suočeni sa smrću ostaju vjerni biblijskoj istini mogu biti nadahnjujući primjer.
Ovdje je izvještaj o teškom iskušenju nekih kršćana koji su ustrajali na biblijskom krštenju
uronjavanjem: “godine 1160., skupina Paulikanaca (krstitelja) došla je do Oxforda. Heinrich II. je
naredio da se svakom od njih užarenim željezom stavi oznaka na čelo. Goli do pojasa javno su
tjerani kroz ulice i istjerani u nizinu. Po selima je bilo naređeno da im nitko ne smije dati
prenoćište niti hranu te su tako mučenički umrli od gladi i hladnoće.” (Moore, Earlier and Later
Nonconformity in Oxford, str. 12)

3) “Pobijedili su ga (Sotonu) … držeći se čvrsto Božje poruke”. Pri tome se nije radilo samo o
riječima, već o “riječi njihova svjedočanstva” (Luther) – svjedočanstvu njihova života, o živom
vjedočanstvu sile Isusa Krista i Njegovog Evanđelja. Kroz najmračnije sate kršćanske ere tisuće
kršćana – od apostola do protestantskih reformatora – pobijedile su Sotonu živim
svjedočanstvom svoje vjere.

Otkrivenje 12,11 opisuje pobjedonosnu kršćansku crkvu. Tekst prikazuje crkvu pobjednika:
apostole, mučenike, reformatore i druge vjerne kršćane. Njihova ljubaznost, hrabrost i vjera
odzvanjala je stoljećima i pokretala svijet.

Budući da Sotona nije uspio uništiti Isusa za vrijeme Njegovog života na zemlji, sada pokušava
uništiti kršćansku crkvu. Stoga ona dobiva ohrabrenje, ali i upozorenje:

“Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, poče progoniti Ženu koja je rodila muško dijete. Ali
Ženi bijahu dana dva krila velikoga orla da odleti u pustinju u svoje sklonište, gdje će se – daleko
od Zmije – hraniti “jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena”. Tada Zmija ispusti iz svojih usta
za Ženom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka. Ali zemlja pomože Ženi: otvori svoja usta i
proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz svojih usta. (Otkrivenje 12,13-16)

Kao što je rečeno, Sotona je za vrijeme “mračnog srednjeg vijeka” poslao “poplavu” progona da
bi “utopio” crkvu. Radi se o duhovnoj borbi koja je vrlo ozbiljna. Sotona želi razoriti Isusov utjecaj
time što pokušava izbrisati Njegovu crkvu i pri tome koristi sva moguća sredstva koja njegov zao
um može izmisliti.

Zmaj predstavlja prije svega Sotonu. Ali sjetite se da Sotona koristi ljudske institucije da bi napao
Božji narod. Koristio je kralja Heroda kojega je postavio Rim kada se radilo o tome da uništi Isusa
neposredno nakon Njegova rođenja.

Djelovao je kroz ljubomorne religiozne vođe kada su vrebali Spasitelja, optužili Ga i na kraju
raspeli uz pomoć rimskih vojnika. Ali prividna Sotonina pobjeda preokrenula se u veliku Isusovu
pobjedu. Pun mržnje zbog svoga poraza, Sotona se okrenuo protiv crkve koju je uspostavio Isus.

Tijekom stoljeća koja su uslijedila nakon raspeća, tisuće ljudi je umrlo u rimskom koloseumu, u
arenama, zatvorima ili u pustinjskim skrovištima. U početku je taj progon potaknuo politički Rim.

No, nakon smrti apostola u crkvi se počeo događati veliki preokret. Tijekom drugog, trećeg i
četvrtog stoljeća mnogi su počeli mijenjati ili čak odbacivati Isusov nauk. Neki crkveni vođe počeli
su progoniti one kršćane koji su slijedili čistoću novozavjetnoga vjerovanja.

Znanstvenici polaze od toga da je pri tome tijekom stoljeća oko 50 milijuna vjernika izgubilo
život. U svojim bezuspješnim pokušajima da ograniči i napokon potpuno uništi crkvu, Sotona je,
dakle, poslao “poplavu” progona i krivih učenja da bi je “utopio”.

“Ali zemlja pomože ženi … i proguta rijeku” progona i krivih učenja. Tijekom srednjovjekovnih
progona prava crkva se odvojila od otpalih učitelja i pronašla utočište na mjestu “u pustinji, gdje
joj je Bog pripravio sklonište.” Na svu sreću, Božji narod je imao utočište “sklonište, da se ondje
hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana” (Otkrivenje 12,6). To se proročanstvo ostvarilo za vrijeme
progona od 1260 godina, od 538. do 1798. godine nakon Krista. (Sjetite se da u biblijskoj
simbolici jedan dan predstavlja jednu doslovnu godinu; pogledaj Ezekiel 4,6.)

Tijekom tih mračnih stoljeća vjerni kršćani su našli svoje utočište u Valdeškim dolinama na
zapadu Italije i istoku Francuske, kao i Keltskoj crkvi na britanskim otocima. Ljudi kao Patrick von
Irland, Columba von Iona i Aidan von Lindisfarne, su propovijedali Božju Riječ na tajnim
seminarima gdje su podučavali mlade ljude da šire Evanđelje u vrijeme odbacivanja, progona i
netolerancije.

Ako pogledamo u Otkrivenju opis povijesti crkve stoljeće za stoljećem, dolazimo na kraju u naše
vrijeme – i otkrivamo pravu Kristovu crkvu.
4. Božja crkva u naše vrijeme

Kao što je i za očekivati, Sotona je i danas bijesan na Božji narod. Veliki nevidljivi rat se nastavlja.
Zapravo će svoj najžešći napad Sotona uporabiti pred sam Kristov dolazak. Pogledajmo kako je
opisan posljednji čin drame na kraju proročanstva:

“Tada, obuzet gnjevom protiv žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva,
protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo.” (Otkrivenje 12,17)

Ovo proročanstvo se odnosi na naše vrijeme. Sotona je bijesan i vodi rat protiv “ostalih iz njezina
potomstva” – protiv Božjeg naroda sada. Zapazimo da posljednja Kristova crkva ima neka
obilježja: drže Božje zapovijedi i “čuvaju Isusovo svjedočanstvo”.

1) Vjernici posljednjega vremena “čuvaju Isusovo svjedočanstvo”. Držeći se čvrsto učenja Božje
Riječi, pokazuju Isusa pravim kršćanskim životom. Oni su iskusili da velike biblijske istine bude u
njima ljubav i predanje Isusu. Budući da radost svoga vjerovanja rado dijele s drugima,
zainteresirani su i za život drugih ljudi.

2) Vjernici posljednjega vremena su narod proročanstva. Budući da je dobio “svjedočanstvo Isusa

Krista”, Ivan je bio sposoban napisati knjigu Otkrivenja (Otkrivenje 1,1-3). Posljednja Kristova
crkva dobiva sličan dar: izravnu poruku od Boga putem zemaljskoga posrednika. Ivan određuje
“Isusovo svjedočanstvo” kao “duh proroštva” (Otkrivenje 19,10). Dar proroštva upire oči
posljednje crkve u zadaću i cilj koji joj je dao Bog.

3) Kršćani posljednjega vremena okarakterizirani su isto tako kao oni koji “vrše Božje zapovijedi”.
Oni ne brane samo nepovredivost Deset zapovijedi, nego ih i drže. “Jer je ljubav Božja izlivena u
našim srcima” (Rimljanima 5,5). Božja ljubav osposobljava za radosnu poslušnost (Rimljanima
13,8-10). Kao i apostolska crkva, tako i kršćani posljednjega vremena stoje nepokolebljivo uz
Deset zapovijedi i slijede primjer Isusa i prve crkve. A to našeg neprijatelja, zmaja, jako smeta.
Sotona vodi rat protiv “ostalih iz njezina plemena” jer oni svjedoče najvažniju istinu: prava ljubav
dovodi do poslušnosti, i to onako kako je rekao Isus:

“Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15)

Jeste li i Vi to već otkrili u svom životu?

Život kršćana posljednjega vremena pokazuje da je kroz Isusa moguće voljeti Boga svim srcem i
bližnjega svoga kao samoga sebe. U ljubavi prema Bogu i prema našim bližnjima obuhvaćeno je
svih Deset zapovijedi (pogledaj Matej 22,35-40).

Četvrta zapovijed nam govori da svetkujemo subotu, sedmi dan, kao dan odmora. Budući da im
je ljubav prema Isusu stavila Deset zapovijedi u srce, kršćani posljednjeg vremena su svetkovatelji
subote. Zbog toga je Sotona oduvijek pokušavao ukloniti četvrtu Božju zapovijed s ploče na koju
je Bog pisao. No, nije mu uspjelo ukloniti Deset zapovijedi iz srca vjernika.

Bog je za posljednje vrijeme uspostavio pokret koji vodi muškarce i žene ka poslušnosti Božjim
zapovijedima i poziva na potpuno predanje. Subota je znak da je Bog Stvoritelj i Gospodar ovoga
svijeta i našeg osobnog života. Stoga je subota bît posljednjeg Božjeg poziva upućenog svom
narodu u 12. i 14. poglavlju Otkrivenja.

Sva podrška neba stoji na raspolaganju kršćanima posljednjega vremena koji su opisani u ovim
dvama poglavljima. Može se učiniti kao da su potpuno izolirani u ovom svijetu, ali njihove
molitve dovode vojsku nebeskih anđela da stanu na njihovu stranu. Isus je njihov stalni pratilac, a
Sveti Duh radi za njih i “jača ih”.

Obećanje glasi: oni će pobijediti Sotonu “Janjetovom krvi i riječju svoga svjedočanstva”
(Otkrivenje 12,11).

Želite li i Vi biti jedan od tih kršćana posljednjega vremena koji “vrše Božje zapovijedi i čuvaju
Isusovo svjedočanstvo”? Što bi Vas moglo spriječiti da tu odluku donesete odmah ovdje i sada?

Dragi Oče, tako sam Ti zahvalan za jasnu poruku iz Pisma da će Božji narod posljednjega vremena
pobijediti Sotonu. Molim Te, pomozi mi da svoj život potpuno uskladim s Evanđeljem, da držim
Božje zapovijedi i sačuvam vjeru u Isusa. Pomozi mi da budem sasvim blizu Isusa i daj mi snage
da vodim život po Tvojoj volji. Molim Te to u ime Isusa Krista. Amen.
Pitanja uz temu

Molimo Vas da još jednom pročitate navedene odlomke i označite svaki točan odgovor (moguće
je da i više odgovora bude točno).

1. Žena obučena u sunce u Otkrivenju predstavlja…

… kršćansku crkvu.

… židovsku državu Izrael.

2. Dijete koje žena rodi…

… je Isus.

… je Sotona.

Borba između Krista i Sotone dosegla je vrhunac…

… prilikom Isusovog rođenja.

… prilikom Isusovog raspeća.

3. Kršćanska crkva je sposobna pobijediti Sotonu…

… Kristovom krvlju.

… svjedočanstvom svoga života.

4. Prava kršćanska crkva posljednjega vremena…

… svjedoči za Krista snažnim životom vjere.

… ima dar proroštva.

… je promijenila Božji zakon i svetkuje nedjelju.

… tako silno ljubi Krista da slijedi Božje zapovijedi, a time i zapovijed o suboti.

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu:

Lekcije Obavijesti O kursu

Trenutne statistike nam govore da samo u Sjedinjenim Američkim Državama postoji 240 različitih
vjerskih zajednica. Diljem svijeta to je čak više od 500.

Protestantizam se dijeli na više od 200 denominacija, a mnoge od njih se opet dijele u različite
skupine. Tako postoji, primjerice, 20 različitih vrsta baptista. Jedan anglikanski biskup rekao je
jednom prilikom: “Razdijeljeno kršćanstvo je izvor slabosti u zapadnom svijetu. U nekršćanskim
zemljama to djeluje kao … kočnica.” Pri tome je mislio na začuđena lica novoobraćenih vjernika u
hinduističkim, budističkim ili muslimanskim zemljama koji odjednom spoznaju da moraju birati
između mnogih zajednica koje se sve bore za njihovu naklonost. Kako onda netko može u moru
organizacija koje se međusobno svađaju ili natječu za nečiju naklonost otkriti zdravu i istinsku
religiju?

1. Koja religija spašava?

Ramon Umashankar se rodio kao brahman. Već od najranijeg djetinjstva stariji iz njegove
zajednice poučavali su ga da je bog. Da bi postao svjestan svoga božanstva, morao je prakticirati
jogu i meditaciju. No, kao tinejdžer se počeo pitati hoće li kroz razne bogove kojima su se molili u
hinduističkim hramovima zaista pronaći pravoga Boga.

Nakon nekog vremena Ramon se preselio u Sjedinjene Države i počeo preispitivati Bibliju i
Isusove zahtjeve. Isusa je oduvijek uvažavao zbog Njegove poniznosti, ali sada je saznao da Isus
također traži da bude jedini Sin Božji.

Uvidio je isto tako da mnogi kršćani sjaje mirom koji on nije uspio postići unatoč mnogim
godinama meditacije. No, još uvijek se nadao da će istinu pronaći u vlastitoj religiji – hinduizmu.

Ali onda je vidio film o Isusu. Po prvi put je spoznao da je Isus morao pretrpjeti bol i strah. Do
tada je uvijek mislio da je Isus na neki način uporabio svoju nadnaravnu moć da bi izbjegao boli
na križu. No, sada nije pronašao objašnjenje za križ.

Pitao se kako je Isus mogao proći kroz tu muku – za grješne ljude? Kada je Ramon dalje
razmišljao o Isusovoj smrti, bio je savladan tim jedinstvenim iskazivanjem ljubavi. Odlučio je
ostaviti status brahmana za kojim je toliko težio i umjesto toga potpuno predati svoj život u ruke
Isusu, Spasitelju.

U jednoj rečenici rekao je najbitnije: “U usporedbi s Isusovom požrtvovnom ljubavi, sve ostalo se
doslovno raspada na komadiće.” Taj mladi brahman otkrio je temeljnu istinu kršćanstva: Isusa,
Spasiteljasvijeta. On je put – jedini put – do spasenja.

“Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem
nam se treba spasiti.” (Djela apostolska 4,12)

Biblija jasno govori da smo izgubljeni u grijehu i zbog toga snosimo kaznu za grijeh – smrt
(Rimljanima 6,23). Svi su sagriješili i svi trebaju očekivati smrt (Rimljanima 3,23). Mi svi trebamo
spasenje od prokletstva grijeha. Isus je jedini – jedan jedini – koji može ponuditi to spasenje.

“Po njemu ste na putu spasenja ako zbilja čvrsto držite riječ koju sam vam kao radosnu vijest
navijestio – osim da ste lakomisleno prigrlili vjeru. Predao sam vam najprije ono što sam primio:
da je Krist, suglasno Pismima, umro za naše grijehe, da je pokopan, da je treći dan, suglasno
Pismima, uskrsnuo …” (1. Korinćanima 15,2-4)

Mi se ne spašavamo nekom određenom religijom niti posredstvom neke crkve. Spašavamo se

kroz Isusa Krista, samo kroz Isusa Krista.

“… da, volja je Oca mog da svaki koji vidi Sina i vjeruje u nj dobije život vječni i da ga ja uskrisim
u posljednji dan.” (Ivan 6,40)

Apostol Petar je rekao Isusu:

“‘Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ odgovori mu Šimun Petar.” (Matej 16,16)

Vjera u Isusa je temelj svih pravih religija, stijena na kojoj je sagrađena prava crkva. Kao što
postoji “samo jedan Bog” i “samo jedan Gospodin, Isus Krist” (1. Korinćanima 8,6), tako postoji i
samo jedna prava religija:

” … jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje.” (Efežanima 4,5)

“Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka; i njih mi treba dovesti; one će čuti glas moj,
te će biti jedno stado i jedan pastir.” (Ivan 10,16)

Kršćanstvo uči istinu kako je zapisana u Božjoj Riječi. Isus je rekao:

“Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me.” (Ivan
5,39)

2. Ima li Bog posebnu poruku za naše vrijeme?

Da, Bog ima posebnu poruku za kršćane posljednjega vremena. Ta posebna poruka nalazi se u
Otkrivenju 14,6-16. Prema redcima 14-16 Isus će doći nakon što ta poruka bude objavljena
cijelome svijetu i obaviti “žetvu” spašenih:

“Potom sam imao ovo viđenje: Bijel oblak i na oblaku opazih nekoga slična Sinu Čovječjemu
kako sjedi sa zlatnom krunom na glavi i oštrim srpom u ruci. Uto neki drugi anđeo iziđe iz hrama i
povika jakim glasom onomu što je sjedio na oblaku: ‘Pošalji svoj srp i žanji, jer je došlo vrijeme da
se žanje; dozrela je žetva na zemlji!’ Tada onaj koji je sjedio na oblaku baci na zemlju svoj srp, i bi
požnjevena zemlja.” (Otkrivenje 14,14-16)

Objavljivanje poruke trojice anđela dosegnut će svoj vrhunac pri Isusovom povratku. Premda u
Bibliji tri anđela objavljuju te tri poruke, to je zapravo Božji narod koji navješćuje poruke cijelome
svijetu. Sada ćemo potanko razmotriti svaku od tih poruka:

1) Poruka prvog anđela

“Uto spazih nekoga drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu
radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu,
jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu, jer je došao čas njegova Suda!
Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!’” (Otkrivenje 14,6.7)

Božji narod ne objavljuje neko novo Evanđelje, nego “vječnu Božju poruku” cijelome svijetu –
“svim narodima, plemenima i jezicima”. Premda Bog za posljednje vrijeme ima osobitu poruku,
moramo strogo paziti da “vječno Božja poruka za danas Evanđelje” o Isusu Kristu ne dospije u
pozadinu ili da ne bude izobličeno. Radi se o istoj poruci spasenja koju su ljudi prihvaćali
“vjerom” u Starome Zavjetu (Hebrejima 3,16-19;4,2;11,1-40); o istoj nauci koju je naviještao Isus;
o istom Evanđelju koje su širili apostoli da bi pridobili svijet za Krista; o istom Evanđelju koje je
kao grmljavina odjekivalo kroz stoljeća kršćanske ere.

To je jednostavno, spasonosno Evanđelje o Isusu Kristu koje je crkva kroz više od 1000 godina za
vrijeme “mračnog srednjeg vijeka” gotovo potpuno izbrisala, ali su ga reformatori ipak oživjeli.
Danas ga Božji narod propovijeda po cijelome svijetu. Upravo tu evanđeosku poruku naviješta
prvi anđeo, a to se događa u širokim svjetskim razmjerima jer ta poruka vrijedi za sve ljude koji
žive u posljednjim danima svjetske povijesti neposredno pred Kristov dolazak.

Svima koji prihvate tu poruku upućen je poziv: “Bojte se Boga i zahvalite Mu (pokažite Njegov
karakter u svom životu).” Oni svijetu ne pokazuju taj ljubazni karakter samo riječima, nego prije
svega životom vjere.

Njihov primjer pokazuje na osobit način što Bog može učiniti kroz ljude koji dopuste da ih ispuni
Duh Sveti. Kada je vijest trojice anđela objavljena cijelome svijetu? Kada je otpočeo “Božji sud”. U
13. lekciji objašnjeno je da je Isus 1884. godine započeo predadventni sud. Iste godine Bog je
pokrenuo ljude da započnu objavljivanje vijesti iz Otkrivenja 14.

Ova poruka nas poziva da obožavamo “Stvoritelja neba i zemlje” (Otkrivenje 14,7). Bog nas
poziva: “Sjeti se da svetkuješ dan subotnji … Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i
sve što je u njima” (Izlazak 20,8-11).

Kada je Charles Darwin postavio teoriju evolucije, istovremeno je Bog pozvao ljude da Ga
ponovno obožavaju kao Stvoritelja. U isto vrijeme kada su teorija evolucije, ateizam,
materijalizam, moderna teologija, komunizam i spiritizam počeli suzbijati autoritet Božje Riječi,
oni koji su objavljivali vijest trojice anđela otkrili su u njoj sedmi dan – subotu i počeli ju
svetkovati u čast Stvoritelju neba i zemlje.

2) Poruka drugog anđela

“Drugi anđeo nastupi za njim vičući: ‘Pade, pade veliki Babilon koji vinom srdžbe i vinom svoga
bluda napoji sve narode!’” (Otkrivenje 14,8)

Kao posljedica zbrke s jezicima za vrijeme gradnje kule u Babelu, ime Babilon se povezivalo s
hebrejskim pojmom “balal”, što znači “pobrkati”. U proročanstvima se Babilon često koristi kao
simbol za vjersku zbrku.
Druga posebna Božja poruka jasno se protivi religiji kompromisa. Otkrivenje otkrijmo velika
pitanja i odgovore 17 opisuje duhovni Babilon – otpalo kršćanstvo – kao nemoralnu ženu (redak
5). Ona je u potpunoj suprotnosti sa čistom ženom iz Otkrivenja 12 koja predstavlja pravu
kršćansku crkvu. Drugi anđeo upozorava: “Pade, pade veliki Babilon.” Žena koja predstavlja
Babilon je otpala žena “koja je napojila stanovnike zemlje vinom svoga bluda”. Vino krivih nauka
potpuno je obuzelo kršćanstvo. Poruka drugog anđela poziva Božji narod da se odupre krivim
učenjima kršćanstva koja zamračuju Božju Riječ.

Babilon predstavlja različite oblike duhovnoga otpada, tj. krivotvorenje Evanđelja koje je prodrlo
u najveće dijelove kršćanstva. To je opravdanje djelima, čitaj: vjerovanje da djelima možemo
pridonijeti svome spasenju.

Drugu krajnost zastupaju oni koji vjeruju u tzv. “jeftinu milost”. Oni odvajaju Evanđelje od
njegovog uobičajenoga slijeda: života u poslušnosti Kristu.

Bog poziva ljude da “izađu” iz Babilona (Otkrivenje 18,4) i da se cijelim srcem predaju Isusu. On
želi narod koji snažno pokazuje moć poslušnosti u vjeri. Bog poziva svoj narod iz duhovnog
Babilona da bi ih učinio pravim Isusovim sljedbenicima koji se potpuno oslanjaju na Njega i koji
slijede Njegovo učenje.

On želi da vjerujući u Isusa slijedimo Deset zapovijedi (Otkrivenje 14,12). Bez biblijskog autoriteta
Babilon nudi samo zavodničku alternativu: npr. vjerske organizacije koje biraju biblijska učenja
prema tome treba li ih držati ili se mogu mirno zanemarivati.

Mnogi danas odabiru “lako kršćanstvo” time što kažu: “Dajte mi nekoliko pobožnih izreka i
pustite me da idem svojim putem. Ne opterećujte me tim starim zapovijedima sa Sinaja.” Babilon
je posebno opasan zbog toga što širi krive predodžbe o Bogu. On iskrivljuje Božju sliku i pravi od
nje karikaturu. On se pojavljuje ili kao nepopustljivi “nebeski policajac” željan osvete ili kao
sentimentalni djed koji je predobar da bi nekoga pozvao na odgovornost zbog grijeha.

Zdrava crkva, naprotiv, nudi skladnu sliku Božjih karakternih osobina i pokazuje da su Njegova
pravednost i milost, suverenitet i služba, svemoć i suzdržanost sadržane u jednoj istini – da je Bog
ljubav. Oni koji “izađu” iz Babilona odbacuju sva nebiblijska učenja i obožavaju Boga onako kako
se On predstavlja u Bibliji.
3) Poruka trećeg anđela

“Treći anđeo nastupi za njima vičući jakim glasom: ‘Tko se god pokloni Zvijeri i njezinu kipu i
primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku pit će vino Božje srdžbe koje stoji natočeno, čisto, u čaši
njegova gnjeva. Bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Janjetom. I dim
se njihovih muka diže u vijeke vjekova; i nemaju mira ni dan ni noć koji se klanjaju Zvijeri i njezinu
kipu te koji prima žig njezina imena!’ Na tome se temelji postojanost svetih koji čuvaju Božje
zapovijedi i vjeru u Isusa.” (Otkrivenje 14,9-12)

Poruka trećeg anđela zahtijeva odluku. Ona dijeli cjelokupno stanovništvo u dvije skupine. Na
jednoj strani su otpali kršćani koji su obožavali “zvijer i njezin kip” i koji su primili “žig na svoje
čelo ili na svoju ruku”. Na drugoj strani su svi koji odbijaju autoritet zvijeri. To su oni “koji čuvaju
Božje zapovijedi i vjeru u Isusa”.

Pogledajte razliku između ovih dviju skupina. Oni koji primaju žig zvijeri prihvaćaju kompromis i
slijede ideje i praksu koju su izmislili ljudi. Oni koji “pripadaju Bogu” imaju tri bitne odlike:
strpljivo podnošenje, držanje Božjih zapovijedi i povjerenje u Isusa.

3. Kristova crkva posljednjega vremena

Jeste li se ikada divili pravom, uvjerenom kršćaninu zbog njegovoga predanja, strpljivosti i/ili
njegove vjere i pri tome sami poželjeli doživjeti slično duhovno iskustvo? Bog je u Otkrivenju 14
dao posebnu poruku za naše vrijeme jer upravo ona može omogućiti takvo iskustvo.

Kao što je rečeno u 25. lekciji, Otkivenje 12,17 opisuje vjerne kršćane posljednjega vremena kao
one koji “vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo”. Otkrivenje 14,12 opisuje tu
skupinu kao one “koji čuvaju Božje zapovijedi i vjeru u Isusa”!

Sažmimo, dakle, karakteristična obilježja vjernih kršćana posljednjega vremena.

1) Imaju “vjeru u Isusa”. Čak i kad Sotona sav svoj bijes usmjeri protiv njih, oni ostaju vjerni Isusu.
Prije nego se naš Spasitelj vratio na nebo, obećao nam je dar Duha Svetoga. Osim toga, obećao je
da će putem vjere biti stalno prisutan u srcima vjernika.

Naš Spasitelj želi da crkva posljednjega vremena na poseban način odsjajuje Njegovo svjetlo,
Njegovu ljubav i silu. Njihova vjera nije njihova vlastita zasluga, nego dar od Boga (Efežanima
2,8).

Oni sve više otkrivaju pravi Isusov karakter i Njegovu milost i vjerom postaju živi primjer Njegove
moći koja je u njima.

2) Oni “čuvaju Isusovo svjedočanstvo” ili drugačije rečeno: oni imaju “vjeru u Isusa” (Otkrivenje
14,12). Kršćani posljednjega vremena moraju imati onakvo neograničeno povjerenje u Boga
kakvo je imao Isus prema svome Ocu. Vjera koju je imao Isus, koju je poučavao i živio, mora
ispuniti njihova srca. Vjernici posljednjega vremena ne posjeduju samo istinu, nego je “drže”, tj.
žive po njoj. Za njih su vjera i život jedna cjelina koja se pokazuje u svakodnevnoj praksi, a oboje
je usko povezano s poslušnošću.

Svatko od njih živi “vjeru u Isusa”. Isus vlada cijelim njihovim životom, a oni slijede Božju Riječ.
Oni doživljavaju što zaista znači voditi život poslušnosti i vjere. Oni su otkrili istinu koju je Samuel
Johnson, autor iz 18. stoljeća, ovako oblikovao: “Tko se nada da će naći mir vjerujući Bogu, taj
Mu mora biti poslušan.”

3) Oni imaju “vjeru u Isusa” jer su otkrili da temeljna biblijska učenja vode do dinamičnog
kršćanskog života ako postanu sastavni dio svakodnevice. Uvidjeli su da ta temeljna učenja bude
duboku ljubav i predanje Isusu koji može zadovoljiti sve potrebe i čežnje ljudskoga srca.

4) Oni “čuvaju Božje zapovijedi” – Deset zapovijedi, Božji moralni zakon. Budući da su iskreni i
ljube Boga svim srcem, ništa im nije važnije od toga da slijede svaku Božju želju i zapovijed. Svoju
ljubav prema Bogu i drugim ljudima pokazuju time što drže sve Božje zapovijedi, uključujući i
četvrtu, koja ih poziva da obožavaju svoga Tvorca svetkovanjem sedmoga dana – subote.

5) Oni navješćuju “radosnu vijest” cijelome svijetu (Otkrivenje 14,6). Evanđelje pokazuje da
grijeh odvaja ljude od Boga, ali da je Isus umro i uskrsnuo da bi nas spasio od grijeha i smrti.
Isusova smrt i uskrsnuće su omogućili takvu vezu između Boga i ljudi koja za nas može postati sila
ozdravljenja. Od sredine 19. stoljeća Kristova crkva posljednjega vremena poziva ljude u cijelome
svijetu da se oslobode religijske zbrke i da razviju s Isusom vezu koja će počivati samo na
biblijskoj istini.

6) Oni znaju da vrijeme pritišće, jer anđeo počinje izvikivati da “je došlo vrijeme da se žanje” i da
je dozrela “žetva na zemlji” (Otkrivenje 14,15). Duga noć grijeha i duhovne tame je pri kraju; kraj
svijeta je blizu, ali milijuni ljudi još nisu pronašli Krista. To njihovom zadatku daje izričitu hitnost.

7) Oni su potpuno posvećeni misiji koju im je Bog dao. Svoju prekrasnu vezu s Bogom ne žele
zadržati samo za sebe. Budući da je pao “veliki Babilon”, oni gotovo preklinju one koji se nalaze u
duhovnoj zbrci: “Iziđite iz nje, moj narode!”(Otkrivenje 18,4)

Oni čeznu za tim da svoje povjerenje i sreću podijele sa svim drugima. S Isusom i međusobno
tvore živu zajednicu koja ih spaja u moćnu vojsku da bi odnijeli svijetu koji propada Božju
posljednju veliku poruku. Sve to i još mnogo više od toga sjedinjuje srca milijuna kršćana
posljednjega vremena koji su opisani u knjizi Otkrivenja. Njihov život radosti potiče ih da se slože
s pozivom apostola Ivana koji se odnosi i na njih:

“… što smo vidjeli i čuli, to navješćujemo i vama, da i vi imate s nama zajedništvo. A naše je
zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom. Mi vam ovo pišemo da naša radost bude
potpuna.” (1. Ivanova 1,3.4)

Isus poziva svojim Duhom i kroz svoju crkvu i Vas da dođete k Njemu i da Mu predate cijeli svoj
život.

” Duh i zaručnica vele: “Dođi!” Tko čuje, neka rekne: “Dođi!””Tko je žedan, neka dođe”; tko želi
neka “badava” uzme “vode života”! (Otkrivenje 22,17)

4. Dvije žetve
Vrhunac poruka trojice anđela nastupa kada se Isus vraća na zemlju da obavi žetvu spašenih svih
vremena (Otkrivenje 14.14-16). Sam Isus sakuplja spašene i odvodi ih do “stanova” na nebu (Ivan
14,1-3). Istovremeno uništava grijeh, bolest, patnju i smrt za sva vremena.

Sveti počinju prekrasni, novi život s Njim i svaki dan zauvijek postaje zanimljiviji od onog
prethodnog (Otkrivenje 21,1-4). No, Isus će, kad se vrati, “požnjeti” i one zle.

“Uto neki drugi anđeo iziđe iz nebeskog hrama; i on je imao oštar srp. Zatim neki drugi anđeo
– nadglednik vatre na žrtveniku – dođe od žrtvenika i povika jakim glasom onomu koji je imao
oštri srp: ‘Pošalji svoj oštri srp i trgaj grozdove u zemaljskom vinogradu, jer mu je grožđe zrelo!’
Tad anđeo baci na zemlju svoj srp i obra zemaljski trs i sasu grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva.
Grožđe u tijesku bî zgnječeno izvan grada i iz tijeska se razli krv konjima do uzda u širinu od tisuću
i šest stotina stadija.” (Otkrivenje 14,17-20)

To će biti žalostan trenutak. Za Isusa je to posebno tužan događaj jer će umrijeti svi oni koji su
odbili biti spašeni. Isus “strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe
obraćenju” (2. Petrova 3,9).

Ali na nesreću, neki se uvijek okreću od Njega.

Kojoj žetvi ćete Vi pripasti kada Isus dođe da požanje ono što je posijao na ovome svijetu?
Hoćete li zajedno sa spašenima svih vremena pripadati “zrelom zrnju” (Otkrivenje 14,13-16)? Ili
ćete pripadati “zrelom grožđu”, izgubljenima koji nestaju u strahu pred veličanstvenim Bogom
(Otkrivenje 14,14-17). Danas je vrijeme za odluku. Danas je vrijeme da se otkrije dan spasenja.

“Kao njegovi suradnici mi vas opominjemo da ne primate uzalud milosti Božje. Uistinu veli:
‘Uslišah te u pravo vrijeme, pomogoh ti u dan spasenja.’ Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan
spasenja!” (2. Korinćanima 6,1.2)

Odluka o kojoj se ovdje radi je sasvim jasna. Na jednoj strani stoji Isus raširenih, čavlima
probodenih ruku i gotovo Vas preklinje da se pridružite onima “koji čuvaju Božje zapovijedi i
vjeru u Isusa” (Otkrivenje 14,12).
Na drugoj strani su ljudi koji ističu da poslušnost cijeloj Bibliji i Božjim zapovijedima nije stvarno
važna. Mnoštvo u Pilatovoj sudnici stajalo je tada pred zapanjujuće sličnom odlukom. Na jednoj
strani bio je Isus, Bog i čovjek u jednoj osobi. Na drugoj strani bio je Baraba koji nije mogao
pomoći niti sebi niti onima u mnoštvu koji su bili sudionici ovoga tragičnog događaja. No, kada je
Pilat stavio uzbuđenu masu pred odluku: “Koga hoćete da vam pustim?”, odjeknulo je bijesno iz
mnogih grla: “Barabu!”

“Što da onda učinim s Isusom zvanim Mesija?” upitao je Pilat.

Jednoglasno, masa je uzviknula: “Neka se razapne!”

I tako je razapet Isus, nevin, a Baraba, krivac, pušten na slobodu (usporedi Matej 27,20-26).

Koga ćete Vi danas odabrati: Barabu ili Isusa? Hoćete li slijediti ideje i učenja koja su izmislili ljudi
i koja proturječe ne samo Božjim zapovijedima, nego i Evanđelju Isusa Krista? Ili Vam je stalo do
toga da “čuvate Božje zapovijedi i imate vjeru u Isusa”? Razmislite: On je taj koji je obećao da će
poslati Duha Svetoga da riješi Vaše probleme, izliječi Vašu bol i zadovolji sve Vaše čežnje.

Dragi nebeski Oče, više nego itko drugi želim jednom klečati pred Tobom u obožavanju. Želim se
potpuno staviti na Tvoju stranu. Želim biti jedan od onih koji će u posljednje vrijeme držati Tvoje
zapovijedi. Čeznem za danom kada ću biti s Tobom u Tvom kraljevstvu. Znam da je to moguće
samo zahvaljujući žrtvi Tvoga Sina Isusa. Prihvaćam Tvoju milostivu ponudu i molim Te da budeš
gospodar moga života. U Isusovo ime. Amen.

Pitanja uz temu

Molimo Vas da još jednom pročitate pojedine odlomke i označite svaki točan odgovor (može biti i
nekoliko točnih odgovora).

1. Koliko pravih vjerskih smjerova postoji na svijetu?

 Jedan

Tri

2/3. Bog ima posebnu poruku za naše vrijeme. Ona se nalazi u…

… Otkrivenju 14, 6-16.

… izgubljenim biblijskim knjigama.

4. Prema toj poruci, Božja crkva će u posljednje vrijeme…

… naviještati Radosnu vijest iz Otkrivenja 14 po cijelom svijetu.

… pozivati ljude da izađu iz religijske zbrke, da obožavaju svog Stvoritelja i da svoju vjeru
temelje jedino na Bibliji i Isusu.

… će biti svjetska misionarska crkva kojoj je povjereno Evanđelje milosti i koju obilježava
poslušnost Božjim zapovijedima.

… aktivno čekati Isusov povratak i donijeti žetvu na zemlji.

Pročitajte još jednom 4. poglavlje i razmislite o sljedećim pitanjima:

Želite li u ove posljednje dane pripadati Božjem narodu?

Imate li namjeru slijediti Isusa u svemu i držati sve Njegove zapovijedi, uključujući i četvrtu koja
nas poziva da svetkujemo subotu?.

Imam sljedeća pitanja uz ovu temu: