Glavna uenja Biblije

Biljeka:
U ovom se dijelu objanjavaju neki vani pojmovi iz Biblije. U 5. dijelu
Religija i tovanje u Bibliji nalazimo daljnje podatke o vjerovanju, posebno o
kranskom i idovskom tovanju Boga. Glavni su pojmovi obraeni
abecednim redom, a vani dogaaji Staroga zavjeta u ovome dijelu
enciklopedije izneseni su prema vremenskome slijedu.

Aneo
Rije "angelos" znai "glasnik". Biblija anele smatra nadnaravnim biima
koja okruuju Boje prijestolje. Isus je rekao da se "aneli raduju s Bogom
zbog jednoga obraenog grenika".
O anelima se govori i kao o "Bojim sinovima" ili "slubujuim duhovima", o
"nebeskoj vojsci", "Bojim slugama". Njihova je zadaa sluiti Bogu. Na nebu
se klanjaju Bogu, a na zemlji mu slue kao glasnici jer ljudima prenose
njegovu poruku. Takoer pomau ljudima. Sluili su Isusu nakon kuanje u
pustinji te se brinuli za njegove sljedbenike.
idovi su vjerovali da postoji sloena nebeska hijerarhija anela, koji su imali
svoja imena. U Bibliji se ne nalazi neki jasan navod u prilog takvom sustavu.
Spominju se tek dva anela - Gabriel i Mihael. Gabriel je aneo koji je donio
vijest o Isusovu roenju. U Starom se zavjetu esto spominje "aneo
Gospodnji" pri opisu Bojeg javljanja ljudima u ljudskom obliku da im
priopi posebnu poruku. "Aneo Gospodnji" je takoer i izvritelj Bojega
suda.
Vidi Nebo
Lk 15,10; Job 1,6; 1 Kr 22,19; Ps 103,20-21; Dan 12,1; Lk 1,26-38; Mt 1,20;
4,11; Heb 1,14; Post 16,7-14; 22,11-12; 31:11; Suci 6,11-21; 13,3-21 i
mnoga druga mjesta

Apostol
Grka imenica "apostolos" oznauje osobu koja je "poslana". Apostol je,
dakle, izaslanik ili poslanik. U Novom se zavjetu uglavnom odnosi na Isusovu
Dvanaestoricu te na Pavla i druge krane koji su sudjelovali u misionarskim
pothvatima.
Isus je izabrao dvanaestoricu apostola da budu s njime, da propovijedaju i
ozdravljuju. Nakon uskrsnua Isus im je dao nalog da idu i govore svem
svijetu sve to su od njega i o njemu nauili.
Kad su uenici htjeli popuniti mjesto apostola Jude, traili su ovjeka koji je
bio s Isusom od samog poetka njegove javne slube i vidio ga nakon
uskrsnua.
Pavao je tvrdio za sebe da je apostol jer je smatrao da njegov doivljaj na cesti
za Damask nije bio obino vienje, ve susret sa ivim Isusom Kristom. Njega
je Isus izabrao kao svojega posebnog izaslanika da odnese njegovu poruku
neidovskom svijetu (poganima).
Luka 6:12-16; Djela 1:12-26; 14:1-4; 1
1:1; 2:7,8

Korinanima 15:5,7; Galaanima

Bog
U Bibliji je Bog svemono osobno bie koje je izvan naeg shvaanja, ali koje
se otkrilo ovjeanstvu kroz stvaranje i svoje stalno djelovanje u ljudskoj
povijesti. On je stvorio sav ivot - on ga i odrava. Vidimo ga u Starom zavjetu
kako stalno pomae svojemu izabranom narodu, Izraelu. U Novom ga zavjetu
vidimo na djelu, posebno u Isusovu ivotu, smrti i uskrsnuu. Takoer djeluje u ivotima Isusovih sljedbenika.
Biblija govori kakav je Bog jer nam govori to on radi. Nisu to neki
apstraktni, filozofski opisi Boje naravi. Jasno je da je on svevid, sveznajui i
svuda prisutan Bog. Narav mu je i sveta i pravedna. On ljubi i prata. Biblija
uzima postojanje Boga kao injenicu koju ne treba dokazivati. "U poetku
stvori Bog..."
Ljudi su uvijek zamiljali Boga na razliite naine. Klanjali su se raznim
boanstvima. Jedna od starozavjetnih poruka jest da je Jahve (hebrejsko ime
za Boga) jedini pravi Bog. On je stvoritelj i vladar svega to postoji, on je

"svjetlost", u potpunosti je svet, a istodobno proet ljubavlju.

Rije "Jahve", osobno ime Boga u Starom zavjetu, ponekad je pogreno
napisana kao Jehova, a esto se prevodi u Bibliji s rijei "Gospodin". Obinija
hebrejska rije za Boga je Elohim. Ime Jahve oznauje "Onoga koji vjeno
postoji", iako su mu se idovi uvijek obraali s "Adonai", to znai "moj
Gospodin".
U Starom se zavjetu Bog spominje katkad kao otac izraelskog naroda. Isus je
tome dao novu vanost. Bog nam je omoguio taj odnos otac - dijete po vjeri
u Isusa Krista. Bog uiva kad djeluje u svijetu kroz ljude koje je uinio
svojim prijateljima. Radi s njima kroz njihove molitve i djela kako bi ga cijeli
svijet mogao upoznati.
Vidi Trojstvo i druge rijei koje opisuju Boje djelovanje.
Razliitost Boga, vjeni Duh, Stvoritelj:
Postanak 1; Ponovljeni zakon 33:26-27; 1 Kraljevima 8:27; Job 38; Psalmi 8;
100; 104; Izaija 40:12-18; 55:9; Ivan 4:23-24; Rimljanima 1:19-20;
Otkrivenje 1:8
Boja sila:
Postanak 17:1; Izlazak 32:11; Brojevi 24:4; Job 40 - 42:2; Izaija 9:6; 45 - 46;
Daniel 3:17; Matej 26:53; Ivan 19:10-11; Djela 12; Otkrivenje 19:1-6
Njegovo znanje:
Postanak 4:10; Job 28:20-27; Psalam 139:1-6; Daniel 2:17-23; Matej 6:7-8;
Ivan 2:23-25; 4:25-29; Efeanima 1:3-12.
Njegova sveprisutnost:
Postanak 28:10-17; Psalam 139:7-12; Jeremija 23:23-24; Djela 17:26-28.
Boje osobine - njegova svetost i pravednost:
Izlazak 20; Levitski zakonik 11:44-45; Joua 24:19-28; Psalmi 7; 25:8-10;
99; Izaija 1:12; 6:1-5; Ivan 17:25-26; Rimljanima 1:18 -3:26; Efeanima
4:17-24; Hebrejima 12:7-14; 1 Petrova 1:13-16; 1 Ivanova 1:5-10
Njegova ljubav i milost: Ponovljeni zakon 7:6-13; Psalmi 23;25; 36:5-12; 103;
Izaija 40:1-2, 27-31; 41:8-20; 43; Jeremija 31:2-4; Hoea 6; 11; 14; Ivan
3:16-17; 10:7-18; 13:1; 14:15-31; 15:9,12; Rimljanima 8:35-38; Galaanima
2:20; Efeanima 2:4-10; 1 Ivanova 4:7-21
Bog Otac:
1 Ljetopisa 25:10; Psalmi 68:5; 103:13; Matej 5:48; 6:1-14; 28:19;

Rimljanima 8:14-15

Bogotovlje
Vidi tovanje.

Budunost
Osim sigurnog suda, koji e se zbiti kad ponovno doe Isus Krist, malo
znamo o onome to se dogaa nakon smrti.
Starozavjetni su pisci openito oekivali da e i dalje postojati, i to u eolu.
To je mjesto odmora i tiine nakon prekida stvarnosti ivota. No kako je
vrijeme prolazilo, ljudi su poeli jasnije shvaati da je Bog pripremio divnu
budunost i izvan eola. Bog ne ostavlja svoje u eolu, ve ih vodi u ivot i
radost. Job i prorok Daniel iskazuju svoje pouzdanje u budunost. Job je
uvjeren da e vidjeti Boga. A Daniel govori o mrtvima koji e ponovno oivjeti.
Had je novozavjetna rije za eol. Kad je Petar na Pedesetnicu govorio o
Isusovoj smrti, spomenuo je kako je David "govorio u prorokom predvianju
o uskrsnuu Mesije kad je rekao: 'Niti je ostavljen u boravitu mrtvih (u
Hadu) niti mu je tijelo istrulilo.' " U svojoj poslanici Petar opet kae da je Isus
otiao propovijedati mrtvim "duhovima u tamnici", a to se zbilo u vremenu
izmeu njegova raspea i uskrsnua.
Novi zavjet esto govori smrti kao snu. "Raj" je rije kojom je Isus opisao
ugodno boravite umrlih koji su pomireni s Bogom. I Pavao je bio uvjeren da
kad kranin umre, odlazi u Isusovu prisutnost. Teko nam je zamisliti
postojanje izvan vremena i prostora, ali novozavjetni su pisci bili uvjereni da
e krani, bilo mrtvi ili ivi, sresti Isusa i ui s njime u nebesku slavu,
primiti nova, "uskrsla" tijela, koja ne podlijeu smrti.
Vidi Smrt, Nebo, Pakao, Sud, Drugi dolazak Isusa Krista.
Psalmi 94:17; 16:9-11; Job 19:25-27; Daniel 12:2,3; Djela 2:31; 1 Petrova
3:19-20; Matej 9:24; 1 Korinanima 15:20, 35-58; Luka
23:43; 1
Solunjanima 4:13-17; Otkrivenje 20:11 - 22:5

Crkva
Crkva je zajednica onih koji vjeruju u Isusa Krista. U Novom se zavjetu ta
rije uvijek odnosi na ljude, a nikad na zgradu, kao danas. Tijekom nekoliko
narataja rani krani nisu namjenski gradili mjesta gdje bi se okupljali.
Isus je obeao Petru da e on utemeljiti Crkvu, o emu je i bila Petrova
propovijed na Pedesetnicu, nakon koje se krstilo 3000 ljudi i pridruilo prvoj
kranskoj zajednici. U starozavjetno je vrijeme Bog izabrao Izraelce za svoj
poseban narod. Novi zavjet tvrdi da su svi koji vjeruju u Isusa Krista - bez
obzira na svoje podrijetlo -izabrani Boji narod, njegova Crkva. Spremni su
za dan kad e se Isus vratiti - bit e to "svadbena gozba" Isusa i njegova
naroda.
Rije "crkva" u novozavjetnom se tekstu odnosi na skupinu krana u
nekome mjestu, kao i na sve krane u cijelom svijetu. Pavao nauava da je
Isus glava Crkve, da kranin nije sam, ve dio cjeline. "Tako smo mi mnogi,
jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome."
U novozavjetno vrijeme mjesna crkva nije bila organizirana kao danas. (Vidi
5. dio Religija i tovanje u Bibliji.) Neke su crkve imale voe, ponekad zvane
"starjeinama" ili "nadglednicima", koji su pouavali i brinuli se za lanove
crkve. No mnoge crkve nisu imale "slubenih" voa i onih s posebnim
darovima, kao to je propovijedanje Evanelja ili ozdravljivanje ili pak briga
za druge, ve su to obavljali lanovi. Sigurno je bilo velikih raznolikosti na
sastancima tih crkava jer su sudjelovali razliiti ljudi.
Matej 16:18; Djela 2; 13:1; 1 Korinanima 12:12-28; Rimljanima 12:5;
Koloanima 1:18; Efeanima 4:11-16;
1 Korinanima 12:1-11; Djela 2:42-47; 4:23-25; 1 Korinanima 11:13-34; 1
Timoteju 2 - 3; Titu 1:5-9; Otkrivenje 19:5-9

udesa
Ono to je u Isusovu ivotu i radu upadalo u oi bila su udesa koja je inio.
To su mu priznavali i njegovi neprijatelji. udesa koja se spominju u
evaneljima opisuju ozdravljenja od tjelesnih bolesti i istjerivanja demona te
utiavanje oluje na moru i vraanje umrloga u ivot.
udesa su ponekad opisana i kao "silna djela". Uinjena su Bojom silom.
Najvaniji prikaz Boje sile i najvee udo je Isusovo uskrsnue.
Isusova su udesa takoer nazvana i "divni, udesni dogaaji". udesa su
zadivila sve one koji su ih vidjeli. No Isus nije htio da mu se mnotvo divi.
Zato nije htio skoiti s krova Hrama, to mu je avao predlagao za vrijeme
kunji. Isus nije htio da ga ljudi slijede samo zato da bi vidjeli njegova
udesa. esto je govorio ljudima da nikome ne govore to su vidjeli.
Ivanovo evanelje jasno prikazuje da su Isusova udesa iznad svih drugih
znakova. Ona upuuju na to da je on Mesija i da se doista pribliilo novo
doba, Boje kraljevstvo. Kad je Ivan Krstitelj htio doznati je li Isus Mesija,
reeno mu je o udesima koje je Isus uinio, pa mu je ostavljeno da sam
zakljui. Isus je svojim udesima pokazao narodu Kraljevstvo Boje.
Dokazivao je da u novom razdoblju nee biti grijeha, smrti ni bolesti.
Isus je i uenicima dao mo da ine udesa. Oni su nastavili ozdravljivati
bolesne u njegovoj sili nakon silaska Svetoga Duha, a udesa su postala dio
iskustva Pracrkve. Jedan od duhovnih darova koji Pavao spominje jest
udotvorstvo. No Bog je onaj koji stvarno iscjeljuje, a ne kranin ili crkva.
Marko 10:27; Rimljanima 1:4; Matej 4:5-7; 11:2-6; 20 - 21; Luka 9:1; Djela
3:6; Galaanima 3:5; 1 Korinanima 12:9-10
Isusova ozdravljenja: Matej 8:2-3, 5-13, 14-15, 28-34; 9:2-7, 20-22, 27-31.

10

32-33; 12:10-13,22; 15:21-28; 17:14-18; 20:29-34; Marko 1:23-26; 7:31-37;

8:22-26; Luka 13:11-13; 14:1-4; 17:11-19; 22:50-51; Ivan 4:46-54; 5:1-9; 9
Isusova vlast nad silama prirode:
Matej 8:23-27; 14:25; 15-21; 15:32-38; 17:24-27; 21:18-22; Marko 11:2026; Luka 5:1-11; Ivan 2:1-11; 21:1-11
Isus oivljuje iz mrtvih:
Matej 9:18-19, 23-25; Luka 7:11-15; Ivan 11:1-44
Neka udesa iz Staroga zavjeta:
Izlazak 14; Joua 2;
Kraljevima 17:17-24;
Kraljevima 2; 4 - 5; Daniel 6 i mnogi drugi ulomci

Drugi dolazak Isusa Krista

Prvi Isusov dolazak na ovaj svijet zbio se tiho; ivio je kao ponizan Boji sluga
i umro na kriu. Za svoga je ivota obeao vratiti se na svretku svijeta, no
tada e doi u sili i slavi da ga svi vide. Mnogi nisu marili kad je prvi put
doao, ali kad ponovno doe, nitko ga nee moi zanemariti, a za mnoge e
to biti vrijeme alosti, bit e to Sudnji dan. No onima koji u njega vjeruju,
bilo da su ve mrtvi ili jo ivi, bit e to trenutak konanog spasenja, kad e
ih Isus povesti sa sobom da zauvijek budu s njime u posve novom poretku.
Nemamo naina saznati kad e doi taj velik dan. Isus je nagovijestio da e
se prije njegova dolaska Evanelje propovijedati svim narodima. Umnoit e
se grijeh, a tovat e se onaj koji e se predstavljati kao Bog. Ipak se ne moe
izraunati vrijeme Isusova dolaska jer e to biti "u as koji i ne slutite".
Kranin mora uvijek biti spreman kako ga Isusov dolazak ne bi iznenadio i
zatekao nespremna, postiena.
Matej 24; 26:64; Marko 13:26; Ivan 14; Djela 1:11; 3:19-21; Filipljanima
3:20; Koloanima 3:4; 1 Solunjanima 1:10; 4:13 -5:11; 2 Solunjanima 1:5-2;
12; 2 Petrova 3:8-13; Otkrivenje 19-22

11

Duhovni darovi
Kad se Krist vratio svojemu Ocu, sljedbenicima je ostavio darove. Te darove
daje Sveti Duh pojedincima unutar svake mjesne kranske crkve da nastave
Kristovo djelo. Oni upuuju na nadnaravnu prirodu crkve. Kao zajednica
Bojega naroda, njezino djelovanje nije ogranieno samo na prirodne
sposobnosti njezinih lanova. Boji Duh daje one darove koji su potrebni za
izgradnju crkve. Daje prema potrebi, kako on hoe.
U Poslanici Efeanima (4. pogl.) Pavao navodi neke darove koji opunomouju
ljude za posebne zadae u crkvi - za apostole, proroke, evaneliste, pastire i
uitelje. U 1 Korinanima (12. pogl.) Pavao daje drugi primjer. Tu istie one
darove koji se mogu nai meu lanovima crkve -mudrost, spoznaju, vjeru,
ozdravljivanje, udotvorstvo, prorokovanje, objavu i tumaenje Boje poruke,
govorenje tuim jezicima i njihovo tumaenje. Na kraju poglavlja dodaje tom
popisu one darove koji se odnose na sposobnosti pomaganja drugima ili
usmjerivanju na dobro. U Poslanici Rimljanima (12. pogl.) Pavao navodi jo
neke darove - sluenje, hrabrenje, zajedniko dijeljenje dobara i djela
milosra. Nijedan od tih popisa nije potpun.

12

Pavao je smatrao da se u mjesnoj crkvi svaki lan mora slobodno sluiti

darom za slubu koju mu je Bog dao. Darovi duha nisu dani za osobno
uivanje, ve za dobrobit sviju i zato Pavao raspreda nadugo i nairoko
pitanje govorenja tuim jezicima. I Pavao je govorio tuim jezicima, a revno je
elio da i drugi imaju taj dar, no ipak je zahtijevao da uvijek netko mora taj
govor prevoditi. Inae ga nitko ne bi razumio niti se njime okoristio.
Rimljanima 12; 1 Korinanima 12 - 14; Efeanima 4

Dua
Biblija opisuje ljudsko bie kao cjelovito. Ne govori o besmrtnoj dui
zarobljenoj u propadljivu grenom tijelu. Takvo je bilo helenistiko shvaanje,
a stoljeima su mnogi krani pristajali uza nj.
Kad u Starom zavjetu proitamo rije "dua", ona oznauje cijelo ljudsko
bie. Kad psalmist, primjerice, kae: "Slavi Gospodina duo moja!" poziva se
na cijelo ljudsko bie koje se treba obratiti Bogu.
Slino se i u Novom zavjetu rabi izraz "dua" kad se opisuje ovjek. Time se
istie kako ljudi nisu samo bia od krvi i mesa jer imaju um, volju te svoju
osobnost. Isus je rekao: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duu ne mogu

13

ubiti. Bojte se vie onoga koji moe i duu i tijelo pogubiti u paklu."
Vidi Tijelo.
Psalam 103:1; Matej 10:28; itd.

Evanelje
Rije Evanelje znai radosnu vijest. Prema Bibliji ta se radosna vijest to se
Biblije tie, sastoji u tome da ne moramo biti odsjeeni od Boga zbog svojih
grijeha jer je Isus doao da nam dade oprotenje od grijeha.
Markovo se evanelje opisuje kao radosna vijest Isusa Krista ili, bolje reeno,

14

Isus je ta radosna vijest, Evanelje. injenice Evanelja su jednostavne:

"Krist umrije za grijehe nae po Pismima; bi pokopan i uskrsnu trei dan po
Pismima." ovjek moe dobiti oprotenje i novi ivot jer je Isus umro i
uskrsnuo.
Evanelje je, zapravo, toliko jednostavno da mu se neki podsmjehuju. Nije im
dovoljno zamreno. Apostol Pavao je objasnio da nije teko nai Boga.
Radosna vijest Isusa Krista nije neki sustav filozofije, ve naum samoga
Boga. Pavao je to dokazao svojim iskustvom ustvrdivi da je Evanelje "snaga
Boja na spasenje svakome tko vjeruje."
Luka 2:10-11; Marko 1:1,14; Luka 4:18-21;
1 Korinanima 15:3-4; 1:17-23; Efeanima 1:6-13; Rimljanima 1:16-17

Grijeh

15

Biblija se slui mnogim izrazima da opie grijeh. To je pobuna protiv Boga,

kao to se vidi iz opisa dogaaja o Adamu i Evi. Zato su ljudi Boji
neprijatelji. Grijeh se esto opisuje i kao promaaj ili stanje koje ne
zadovoljava Boja mjerila. Osobu moemo smatrati krivom zbog
neizvravanja onoga to Bog zahtijeva, kao i zbog svjesne neposlunosti
Bojim zapovijedima. No sr svakog grijeha je u tome da on vrijea Boga.
Zbog grijeha su ljudi odsjeeni od Boga i suoeni s njegovim gnjevom i
sudom. Zbog grijeha u svijetu vladaju patnje i smrt.
Biblija se ne bavi problemom odakle je dolo zlo. Ona uzima zlo kao
injenicu. Sotona je izvor zla, no ljudi ne smiju kriviti Sotonu zbog svojih
grijeha, premda su to pokuali Adam i Eva. Ljudi su sami odgovorni za svoje
grijehe i snose svu krivicu. U Isusu Kristu Bog se dotaknuo problema
grijeha, a doi e dan kad vie nee biti ni grijeha ni zla.
Vidi Smrt, Pad, Oprotenje, Pakao, Trpljenje.
Postanak 3; Psalam 51; Izaija 1:18-20; 59; Rimljanima 1:18-2:11; 3:9-26; 5 8; Otkrivenje 20 - 21

16

Hvala (hvaljenje)
Radost koju Boji narod ima u Bogu oituje se u hvali. On ga hvali kao
svojeg Stvoritelja i Izbavitelja (Spasitelja). Jedan od starozavjetnih izraza za
hvalu potjee od hebrejske rijei koja znai "buiti". Javlja se u rijei
"hallelujah" (to znai "hvalite Jahvu"). Izraelsko tovanje Boga obuhvaalo je
radosne povike i pjevanje te sviranje na mnogim glazbalima. To se stalno
ponavlja u psalmima (himnama koje su se pjevale u Hramu).
Taj prizvuk hvale obiljeava i kransku Crkvu. Krani se, iznad svega,
raduju velikom djelu spasenja koje im je pribavio Isusov ivot, njegova smrt i
uskrsnue. Aneli su pjevali kad se Isus rodio. Hvala je stalno prisutna u
kranskoj molitvi. To je radost traenja Boga zahvalnim srcem. Nebo
neprestano odzvanja hvalom.
Vidi tovanje.
Psalmi 135; 136; 150; 34:3; 35:18 i mnogi drugi navodi; Luka 2:13,14;
Filipljanima 4:4-8; Otkrivenje 4:6-11

17

Isus Krist
"Isus" je osobno ime dano Bojem Sinu koji je postao ovjekom. To ime znai
"Spasitelj". (Vidi 6. dio Ljudi Biblije, kratak pregled Isusova ivota). Rije
"Krist" grki je prijevod hebrejske rijei "Mesija", a on je obeani Izbavitelj
kojega su idovi dugo iekivali. To je naslov, a ne prezime. Biblijsko uenje o
Isusu saeto je u drugim naslovima:
Isus, "Boji sluga".
Evanelist Matej daje mu taj naslov, koji potjee iz Izaijina proroanstva.
Narav poniznoga i milosrdnoga Bojeg sluge koji je doao da donese pravdu
savreno je prikazana u osobi Isusa Krista. Kad je Isus rekao da je doao "da
slui i ivot svoj dade kao otkupninu za mnoge", on je svojim ivotom
pokazao to je zadaa Bojeg sluge i trpio je da ponese grijehe ovjeanstva,
upravo kako ga je Izaija opisao.
Matej 12:15-21; Izaija 42:1-4; 52:13-53; 12 i drugi navodi; Marko 10:45.

Isus, "Davidov sin".

Aneo koji je navijestio Isusovo roenje rekao je njegovoj majci da e mu
"Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova". Prema ljudskom roenju
Isus je bio potomak kralja Davida. Taj naslov prikazuje Isusa kao ispunjenje
svih nada idova. On se nalazi ve na samom poetku Matejeva evanelja,
koje je uglavnom upueno idovima. Kad su idovi priznali Isusa Mesijom,
rabili su upravo taj naslov. "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji
dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama"
Luka 1:32; Ivan 7:42; Matej 1:1; 21:9
Isus, "Sin ovjeji".
Tim se naslovom Isus najee slui i on nam mnogo govori o njemu. Izraz je

18

uzet iz vienja proroka Daniela koji je vidio nekoga poput "Sina ovjejega", a
ipak je imao svu vjenu vlast.
"Kraljevstvo njegovo nee nikad proi", kae prorok Daniel. Biblija jasno
istie da je Isus bio stvaran ovjek. Posve se poistovjetio sv ovjeanstvom.
Kao Sin ovjeji doao je sluiti ljudima, da svoj ivot dade za njihovo
spasenje. "Sin ovjeji treba mnogo trpjeti ... da bude ubijen i trei dan da
uskrsne." Kao Sin ovjeji, Isus je pobijedio grijeh i smrt i ponovno e doi "s
velikom moi - slavom".
Daniel 7:13-14; Marko 10:45; Luka 9:21-22; 21:25-28
Isus, "Boji Sin".
Pri Isusovu krtenju u Jordanu oglasio se glas s neba: "Ti si Sin moj
Ljubljeni! U tebi mi je sva milina!" I jo jedanput na gori, kad su trojica
uenika vidjela Isusovu slavu, uo se glas: "Ovo je moj Sin, Izabranik! Njega
sluajte!" Ivanovo evanelje objanjava to taj izraz znai. Isus je bio Boji
"jedinoroeni Sin". Njegov je jedini ivotni cilj bio izvriti Oevo djelo. "Ja i
Otac jedno smo", rekao je Isus. Bio je s Ocem prije nego je stvoren svijet. Oni
su oduvijek jedno. Budui da Isus ima istu narav kao i Bog i nema grijeha,
mogao je u cijelosti platiti za grijehe svega ovjeanstva, za sva vremena. I
krani, opravdani njegovom rtvom, imaju sada "zagovornika kod Oca Isusa Krista, Pravednika".
Marko 1:11; Luka 9:35; Ivan 1:14; 10:30; 17; Rimljanima1:3-4; Hebrejima 1;
1 Ivanova 1 - 2:2
Isus, "Gospodin".
U evaneljima su Isusa esto nazivali Gospodinom u svagdanjem smislu
pojma koji ga je oznaavao kao Gospodara. No nakon uskrsnua ta je rije
dobila novo znaenje. "Gospodin moj i Bog moj!" uzviknuo je Toma kad je
svojim oima ugledao uskrslog Isusa. Na taj su se nain idovi obraali
Bogu, a prvi su krani javno izraavali svoju vjeru rijeima: "Isus Krist jest
Gospodin!" Pavao u svojem pismu Filipljanima eljno iekuje vrijeme kad e
se Isus vratiti kao Gospodin, kad e se "prignuti svako koljeno, nebeskih,
zemaljskih i podzemaljskih bia. I svaki e jezik priznati: 'Isus Krist jest
Gospodin!' - na slavu Boga Oca." Luka 5:8; Ivan 20:28; 1 Korinanima 12:3;
Filipljanima 2:6-11
Vidi Trojstvo, Sud, Opravdanje, Kraljevstvo Boje, Mesija, Otkupljenje,
Spasenje i dogaaje iz Isusova ivota: Uskrsnue, Drugi dolazak Isusa Krista,
Preobraenje.

19

Izabranje (izbor)
"Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas", rekao je Isus. Te rijei ine
biblijski nauk o izabranju (izboru). Budui da je Bog svemogui Stvoritelj, on
donosi konane odluke, a ne ovjek.
Stari zavjet iznosi da je Bog izabrao ljude. Izabrao je Abela, a ne Kaina;
Izaka, a ne Jimaela, Jakova, a ne Ezava, Josipa, a ne njegovu brau. Nisu
oni bili izabranici zbog svoje posebne dobrote ili veliine. Mojsije je rekao
izraelskom narodu: "Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato to biste vi bili
brojniji od svih naroda, nego to vas Jahve ljubi." "Nemoj rei u srcu svom:
Jahve me uveo da zaposjednem ovu zemlju zbog moje pravednosti." Razlog
Bojeg izabranja skriven je u Bojem umu i nitko ga ne moe dokuiti.
Jasno je, meutim, da oni koji prihvate poziv Bojeg izabranja trebaju mu
biti podloni i dati mu svoj ivot u slubu. To je vrijedilo za Abrahama i za
cijeli izraelski narod. Sada to vrijedi za krane: "A vi ste rod izabrani,
kraljevsko sveenstvo, sveti puk, narod steeni da navijeta silna djela Onoga
koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu."

20

Za Boje izabranje pojedinaca vidi Poziv, Savez, Milost.

Ivan 15:16; Ponovljeni zakon 7:7-8; 9:4-5; Rimljanima 9:18-29; 1 Petrova
2:9

Kraljevstvo Boje
"Bog je kralj", stalno je prisutna tema Starome zavjetu. I to je, u nekom
smislu, istina. No tek djelomina jer bi onda Bog oito trebao odluno
postupiti da ukloni sva zla koja su nastala zbog ovjekova grijeha. Bog je,
dakako, obeao da e se to dogoditi.
"Ispunilo se vrijeme" - rekao je Isus kad je poeo propovijedati u Galileji.
"Obratite se i vjerujte Evanelju!" Bog je poslao Isusa da uspostavi svoju
novu vlast kako bi dokrajio zbrku u koju je svijet upao te da svijet krene od
novog poetka u novo doba. Kraljevstvo znai Boju vlast, a ne mjesto gdje
Bog vlada. Prisutnost Boje vlasti vidi se u Isusovim udesima i u injenici
da je kadar izgoniti zle duhove. Isus je ozdravljivao tjelesne i duhovne bolesti
kako bi time pokazao silu novoga kraljevstva u kojemu e zlo biti potpuno

21

uniteno.
Isusov ivot i njegov nauk pokazuju da je kraljevstvo ve dolo. On je umro
za grijehe staroga, grenog stvorenja i uskrsnuo u vjeni ivot novog
stvorenja, ivot kraljevstva. Ali ono jo nije potpuno uspostavljeno. eka se
na Isusov dolazak pri kraju vremena, kad e sve postati novo.
Isus se sluio prispodobama kako bi opisao Kraljevstvo Boje u svojim
poukama o onim stvarnostima koje su ljudima bile poznate. idovi su mislili
da Kraljevstvo Boje znai osloboenje od Rimljana. No Isus im je objasnio
da je to postupni rast neega to e na kraju utjecati na sav svijet. Ono je
vrijedno svega to imamo. Nije za oholice i sebinjake, ve za one koji se pred
Bogom ponize - za grenike koji se kaju.
Ljudi koji vjeruju u Isusa ve imaju taj novi ivot. U budunosti ih eka
"novo nebo i nova zemlja", tijelo e im se obnoviti kad se novo doba, a to je
Kraljevstvo Boje, uspostavi.
Mihej 4:6-7; Marko 1:15; Luka 7:18-23; Matej 5:1-20; 6:10; 13; Marko 4;
9:45-47; Luka 8; 14:16-24

Kri
Kri je postao opim simbolom kranske vjere jer nas podsjea na najvaniji
i najudesniji dogaaj u ivotu Isusa iz Nazareta.
Najudesniji je zato to je Isus Krist (Mesija - Boji izabranik) bio pogubljen
kao obian zloinac. idovima je bilo nemogue prihvatiti injenicu da je
takva osoba doista Boji Sin. A obinom je ovjeku teko shvatiti kako netko

22

moe spasiti svijet, a sam je doivio takav strahovit i neobian svretak.

Prvim je kranima kri ipak imao duboko znaenje. Bio je sredite svega to
je Bog namijenio svom narodu. Pavao je u to bio posve siguran pa je napisao
korintskim kranima: "Ne htjedoh meu vama znati to drugo osim Isusa
Krista, i to raspetoga."
Novi zavjet posve jasno iznosi da Isus nije umro na kriu zbog svoje krivnje
(optube protiv njega bile su lane), ve umjesto obinih, grenih ljudi.
Proivio je odvojenost od Boga koju su, zapravo, zasluili ljudi i time je
omoguio oprotenje i novi ivot svima koji mu povjere vlastiti ivot jer znadu
da je on umro za njihove grijehe i uskrsnuo.
U Isusovoj smrti na kriu otkriva se dubina Boje ljubavi. Zbog te smrti
ovjek se moe pomiriti s Bogom i sa svojim blinjim. Na kriu je Bog porazio
sve sile zla.
Kri je takoer potresan simbol ivota kakvim krani trebaju ivjeti. Isus je
pozvao svoje sljedbenike da "uzmu svoj kri" i slijede ga. Pozvao ih je na ivot
samoodricanja. Moraju se odrei zahtjeva za svoj ivot te ivjeti u snazi
novoga ivota koju im daje Bog. Pavao je shvatio to to znai u njegovu
ivotu: "S Kristom sam razapet. ivim, ali ne vie ja, nego ivi u meni Krist!"
Vidi Pomirenje, Otkupljenje.
1
Korinanima 1:18 - 2:5; Rimljanima 5:6-11; Efeanima 2:16-18;
Koloanima 2:14-15; Galaanima 2:20; 1 Ivanova 4:7-10

Krtenje

23

U novozavjetno doba ljudi su se krstili kad su postali kranima. Osoba je

javno priznala svoju vjeru prolaskom kroz jednostavan obred pranja u vodi.
Pavao to objanjava kao sliku kraninova udjela u Isusovoj smrti i njegova
uskrsnua u novi ivot. To je znailo potpuni prekid s prolou, uklanjanje
grijeha i poetak novog ivota u snazi koju daje Isus Krist.
Nekoliko godina prije, Ivan Krstitelj je poeo pripremati narod za Isusov
dolazak. "Obratite se od svojih grijeha i krstite se", govorio im je. Mnogi su ga
posluali i krstili se u Jordanu.
Ali na Pedesetnicu Petar je objasnio ljudima da kransko krtenje znai vie
od promjene osjeaja. "Obratite se i neka se svatko od vas krsti u Ime Isusa
Krista, da vam se oproste grijesi i primit ete dar Svetoga Duha", rekao je
okupljenom narodu.
Marko 1:1-8; Matej 29:19-20; Djela 2:38-41; Rimljanima 6:3-11

24

Krv
Novi zavjet esto opisuje Isusovu smrt izrazom "Isusova krv" (ili Kristova krv).
Pozadinu tog neobinog izraza nalazimo u Starom zavjetu, gdje se rije krv
upotrebljava za razliite pojmove:
Kad se krv prolijeva, prestaje ovjekov ivot: "Krv je ivot."
ivot je Boji dar: nitko ne smije prolijevati tuu krv.
Krv ivotinje prolijeva se za rtvu. Predstavljala je ivot ivotinje koji je u
krvi istekao u smrt. Kako je ivot dar od Boga, ta se krv ne smije
upotrebljavati za hranu (to se odnosilo na svaku ubijenu ivotinju, a ne
samo onu rtvovanu).
I kad se Novi zavjet slui izrazom "Kristova krv", on se odnosi na Isusovu
mueniku smrt na kriu. I neki suvremeni prijevodi taj izraz opisuju kao
"Kristovu smrt".
Vidi Pomirenje, Kri, Otkupljenje.
Postanak 9:4-6; Ponovljeni zakon 12:15-16,20-28; Efeanima 1:7; 1 Petrova
1:18,19; Hebrejima 10:19-22

25

Kunja
Bog doputa da njegov narod bude kuan ili ispitan. Takvo ispitivanje ili
provjeravanje otkriva vrijednost njihove ljubavi za Boga. I svaki poloeni ispit
jaa ih i vodi naprijed.
Rije "kunja" ee se odnosi na djelovanje Sotone koji nastoji navesti ljude
na grijeh, kao to se dogodilo Isusu u njegovim kunjama u pustinji. Drugi
klasian primjer kunje jest dogaaj s Adamom i Evom. Zmija postupno
navodi enu u sumnju glede Boje volje. Ona zatim vidi plod, prepoznaje
njegovu vrijednost, shvaa to e njime postignut i konano ga ubire.
Krani su opomenuti da ne podlijeu kunjama. Imaju takoer Boje
obeanje da kunja nee biti vea nego to je mogu podnijeti. Bog e im dati
snagu da izdre.
Vidi Sotona, Grijeh.
Postanak 3; Izlazak 20:20; Ponovljeni zakon 8:1-6; Matej 4; 6:13; 1
Korinanima 10:12-13; Efeanima 6:10-18; Hebrejima 2:18; Jakov 1:12-16;
1 Petrova 1:6-9; 4:12-16

26

Ljubav
"Bog je ljubav." Ljubav je Boja osobina. Pogreno je misliti da Bog Staroga
zavjeta nije ljubav. Najdirljivije svjedoanstvo o Bojoj ljubavi u cijeloj Bibliji
jest ono proroka Hoee. Ljubav je razlog zato je Bog izabrao izraelski narod i
brinuo se za njega. Oekivao je da ga njegov narod zauzvrat ljubi cijelim
biem i slino se ponaa prema svojim blinjima.
U Novom je zavjetu rije "ljubav" najee prijevod grke rijei "philia". Ona,
zapravo znai prisnu naklonost. Mnogo vanija rije je agape. Ona ne
oznauje spolnu ljubav, iako nju Biblija visoko cijeni. Agape je rije kojom se
opisuje portvovna ljubav, a ona se, prije svega, vidi u Isusu Kristu. Osobito
se u njegovoj smrti oslikava sva dubina takve ljubavi.
Ona je uzvienija od ljudske ljubavi. To je ljubav koja sjedinjuje Boga - Oca i
Sina. To je ljubav kojom Bog ljubi svijet, ona postaje dijelom kraninova
ivota kao Boji dar. Ona je znak Boje prisutnosti u ivotu svakog
kranina. "Ako imate ljubavi jedan prema drugome, po tome e svi
prepoznati da ste moji uenici", rekao je Isus.
1 Ivanova 4:8; Hoea 11:1-4; 7 - 9; Ponovljeni zakon 7:7-8; 6:5; Levitski
zakon 19:18; Rimljanima 5:5,8; Ivan 3:16,35; 1 Korinanima 13; Galaanima
5:22; Ivan 13:34-35; vidi: Ivan 14:15, 21-24; 15:9-14; 1 Ivanova 4:7 - 5:3

27

Mesija
"Mesija", "Krist" znai pomazanik. Mesija je hebrejska rije, a Krist je njezina
grka istoznanica.
Tijekom cijele nemirne povijesti Izraela postupno je rasla nada da e Bog
jednom poslati velikog Mesiju - vladara koji e uspostaviti svoje ope i vjeno
kraljevstvo. Do Isusova vremena mnogi su idovi udili da doe taj dan. I
kad su uli Isusovo uenje i vidjeli udesa koja je inio, pitali su se nije li on
Mesija.
Novi zavjet jasno pokazuje da su prvi krani u Isusu prepoznali Mesiju. Pri
njegovu krtenju "Bog je Isusa iz Nazareta pomazao Duhom Svetim i
snagom". Isus je na sebe primijenio Izaijino proroanstvo koje kae da je
dolo vrijeme kad e Gospodin spasiti svoj narod. No Isus je obino
izbjegavao izravno se nazivati Mesijom jer su ljudi shvaali taj pojam samo u
politikom smislu. Evanelja spominju samo jednu zgodu kad se Isus
otvoreno priznao Mesijom - jadnoj i grenoj Samarijanki kod studenca. Kad
mu je Petar rekao: "Ti si Mesija", reeno mu je da o tome ne govori. Isus je
htio iskrene uenike, nikad nije postupao kao huka svjetine koji bi tako
stjecao naslov.

28

No kad su idovske vlasti vrile pritisak na Isusa, glavno pitanje Velikog

sveenika u optubi protiv njega bilo je: "Jesi li ti Mesija, Sin Boji?" Kad je
Isus potvrdno odgovorio, Veliki je sveenik, ljutit zbog te hule (pogrde na
Boga) osudio Isusa na smrt.
No prema Novome zavjetu idovski je sud pogrijeio, Isus je doista bio Mesija
- Bog je to dokazao time to ga je uskrisio od mrtvih. To je Petar izjavio na
Pedesetnicu: "Dakle, neka sav dom Izraelov sa sigurnou spozna da je Bog
uinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli!"
Vidi Isus Krist.
Ponovljeni zakon 18:15-22; Psalmi 2; 45:6-7; 72; 110: Izaija 9:2-; 11; 42:1-9;
49:1-6; 52:13 - 53:12; 61:1-3; Jeremija 23:5-6; 33:14-16; Ezekiel 34:22-25;
Daniel 7; Zaharija 9:9-10; Matej 1:18,22-23; 16:16,20; 26:68; Marko 8:2730; 14:61-64; Luka 2:11,26; Ivan 4:25-26; 7:26-27,31,41-42; 9:22; Djela
2:36; 3:20-21; 4:26-28; 10:38; 18:28; 26:22-23

Milosre
Hebrejska rije hesed koja se esto prevodi kao "milosre" javlja se gotovo
250 puta u Starome zavjetu. Ona se odnosi na Boju privrenu strpljivost s
izraelskim narodom, opisuje njegovu ljubaznost, blagost, i spremnost da
oprosti. Bog je s Izraelom sklopio savez - sporazum i makar su Izraelci esto
krili svoj dio sporazuma, on ih se nije odrekao. Vjeran je i milosrdan prema
njima. Katkad se ta rije prevodi i kao "dobrota".
U Novom zavjetu "milosre" znai suut iz ljubavi prema onima u nevolji. Bog
je "Otac milosra i Bog svakovrsne utjehe". Bog nas je spasio zaradi svojeg
milosra. Isus je esto bio dirnut nevoljama onih oko sebe. To se oekuje i od
krana, koji trebaju pokazati svim ljudima onakvo milosre kakvo su
doivjeli od samog Boga.

29

Izlazak 34:6-7; Ponovljeni zakon 7:9; Nehemija 9:7,31; Psalmi 23:6; 25:6;
40:11; 51:1; 103:4,8; Daniel 9:9; Jona 4:2; Mihej 6:8; Matej 5:7; Luka 6:36;
18:13; Rimljanima 9:15; 12:1; 2 Korinanima 1:3; Efeanima 2:4

Milost
Novi i Stari zavjet govore da je Bog dobar i naklonjen ljudima. Bog ipak ne
mora biti takav. Ljudi to, naime, nisu zasluili. No Bog je prema njima dobar
jer ih ljubi. Eto, to je Boja milost.
Stari zavjet je pun primjera Boje dobrote, njegove ustrajne ljubavi. Boja se
milost ipak najbolje oituje u Isusovu dolasku. Kri pokazuje koliko nas Bog
ljubi jer "dok smo jo bili grenici, Krist je umro za nas". ovjek nije zasluio

30

spasenje, no Bog mu ga daruje. To je znaenje novozavjetnog izraza "milou

naega Gospodina Isusa".
Novi zavjet navodi da kranski ivot od samog poetka pa sve do kraja ovisi
samo o Bojoj milosti. Bogu smo posluni iz zahvalnosti za njegovu milost.
"Moja milost ti je dovoljna", kae Gospodin u odgovoru na Pavlovu molitvu za
ozdravljenje, "jer se moja snaga savreno oituje u slabosti." Pavlova pisma
esto poinju ili zavravaju molitvom za Boju milost nad onima koji slijede
Isusa Krista.
Vidi Savez, Opravdanje.
Ponovljeni zakon 7:6-9; Psalmi 23:6; 25:6-10; 51:1; Jeremija 31:2-3;
Rimljanima 5:8; 16:20; 3:19-24; 6:14; Efeanima 2:8-9; 2 Korinanima 12:9;
1 Timoteju 1:2; 1 Petrova 5:5-7; 2 Petrova 3:18

Mir
Hebrejska rije za "mir" alom ima vrlo iroko znaenje. Ona, zapravo, znai

31

"cjelovitost", a opisuje puninu ivota u svakom smislu. To se odnosi na

tjelesno zdravlje i na dug ivot koji zavrava prirodnom smru. Tom se rijei
opisuje sigurnost i sklad pojedinca, kao i cijele zajednice. Mir je
najdragocjeniji dar, a dolazi od samoga Boga. "Bog je na mir." I zato "nema
mira grenicima".
Mir je znak budueg doba, kad e Bog ustanoviti svoje kraljevstvo. Boji
Pomazanik, koji treba uvesti novo razdoblje je "Knez mira". Zato Novi zavjet
istie da je Isus donio mir. On je doao navijestiti mir, koji je kupljen
njegovom smru na kriu. On dariva svakog kranina kad mu daje mir s
Bogom i mir s blinjim. To je dubok mir uma i srca koji nikakve okolnosti ne
mogu poljuljati. "Mir vam ostavljam", rekao je Isus svojim uenicima na
posljednjoj veeri. "Mir, i to svoj vam dajem. Ja vam ga ne dajem kakav svijet
daje. Neka se ne uznemiruje i ne plai vae srce!"
Vidi Pomirenje.
Postanak 15:15; Psalmi 4:8; 85:8-10; Suci 6:24; Izaija 48:22; 2:2-4; 9:6;
Rimljanima 5:1; Efeanima 2:14-18; Ivan 14:27; 2 Solunjanima 3:16

32

Molitva
ovjek je stvoren da ivi u zajednitvu s Bogom. U toj "vezi" molitva je
prirodan odnos kroz koji Bog ostvaruje svoj cilj. Pojava grijeha i zla uzrokom
je tome da je danas taj odnos esto prekinut, pa se stoga molitva moe initi
neprirodnom ili nestvarnom.
Meutim, oni koji se pouzdaju u Boga otvaraju mu se u svojemu ivotu kroz
molitvu. Otvaraju mu srce i otvoreno priznaju svoj grijeh. Trae od Boga i
posve se pouzdaju da on usliava molitve. Molitve krana uvijek su
zahvaljivanje Bogu.
Pravovjerni je Izraelac molio tri puta na dan. Samuel je bio posve uvjeren u
svoju dunost da moli pa je smatrao grijehom ako je propustio moliti se za
one pod njegovom skrbi. Ne postoji posebni predloak koji krani slijede, ali
apostol Pavao oekuje da molitva ima sredinje mjesto u ivotu kranina i
Crkve. Imat e prirodno mjesto u obnovljenom odnosu Boga i njegova
naroda.
Molitva je dio obiaja kranske obitelji. Isusov primjer molitve poinje: "Oe
na ..." Rana se Crkva sastajala na molitvu u kui majke Ivana zvanoga
Marko, gdje se molilo za Petrovo izbavljenje. Djelo je Svetoga Duha pomo
kranima da mole dok se sve vie preoblikuju prema Bojoj zamisli. "Sam
Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima", napisao je Pavao Rimljanima.
Psalam 62:8; 1 Ivanova 1:9; Marko 11:24; Filipljanima 4:6; 1 Samuelova
12:23; Koloanima 4:2; Jakov 1:5-6; Djela apostolska 12:12; Rimljanima
8:26
Isusovo uenje o molitvi:
Matej 6:5-15; 7:7-11; 26:41; Marko 12:38-40; 13:33; 14:38; Luka 11:1-13;
18:1-14
Isusove molitve:
Matej 6:9-13; 11:25-26; 26:36-44; Marko 14:32-39; Luka 10:21; 11:2-4;
22:46; 23:34; 46; Ivan 11:41-42; 12:27-28; 17
Jo neke vane biblijske molitve:
Izlazak 15; 32; 33; Ponovljeni zakon 32 - 33; Joua 17; 10; Suci 5;6;
Samuelova 1;2; Samuelova 7;22; Kraljevima 3; 8; 18; 19; Kraljevima 19; Ezra
9; Nehemija 1; 9; Job 42; Psalmi; Daniel 2; 9; Jona 2; Habakuk 3; Luka
1:46-55, 68-79; 2:29-35; Djela 4:24-30; i jo mnoge molitve u novozavjetnim
poslanicama.

33

Mukarci i ene
Mukarci j ene dio su prirode. iva su bia, no ipak posve razliiti od ostalih
ivih bia jer "na svoju sliku stvori Bog ovjeka" da uiva u njegovu drutvu.
Mukarac i ena vrhunac su Bojega stvaranja.
Poznati izvjetaj o Adamu i Evi iz drugog poglavlja Knjige Postanka govori o
tomu kakvu su vanu ulogu imali mukarac i ena u Bojem stvaranju.
Postavljen u edenski vrt, Adam ga je trebao odravati i raditi u njemu. Rad
sam po sebi nije nuno zlo, Bog ga je jo na poetku namijenio ovjeku.
ovjek nije trebao ivjeti sam. Bog mu je dao enu kao savrenu suradnicu
koja e raditi uz njega i sudjelovati u zajednikom ivotu. Odnos izmeu
mukarca i ene, njihova spolnost, dio je Bojega savrenog stvaranja.
No kad su se Adam ("mukarac") i Eva ("ena") pobunili protiv Boga, izgubili
su prisno zajednitvo s Bogom i jedan s drugim. Posljedice njihova grijeha
pogodile su svako podruje njihova ivota. ovjekov rad postao je tegobnim,
a enin odnos prema muu donio joj je muku pri raanju, ali i udnju.
Cijela Biblija odraava velianstvo i pad mukarca i ene. Podreeni su samo
Bogu, ovjenani slavom. Brinu se za sve to je Bog stvorio, a sami dalje
stvaraju i razvijaju svoje stvaralake sposobnosti sluei se svim raspoloivim
sredstvima koje daje zemlja. No vidimo ih kao "pokvaritelje", izopaena bia,
koja kvare i unitavaju ono to je stvoreno.
Novi zavjet najavljuje osvit novog doba. ovjeanstvo "u Adamu" isto je kao
to je oduvijek bilo. No mukarci i ene "jedno su s Isusom Kristom".
Obnovljeni, mogu sudjelovati u novom stvorenju kao ravnopravni suradnici,
sposobni ivjeti ivotom kakav im je Bog namijenio u poetku.
Vidi Pad, Budunost, ivot.
Postanak 1:26-28; 2; 3; Ponovljeni zakon 5; 8; Psalam 8; Rimljanima 1 -3;
5:12-19; 8:18-25; 2 Korinanima 5:17; 6:16-18; Galaanima 3:28

34

Nada
Kraninova je nada pouzdano oekivanje budunosti izvan ovoga svijeta
koju je obeao Bog. To ga ini radosnim i u nevoljama.
Kranin je shvatio da se moe pouzdati u Boja obeanja i zato se ne brine
o budunosti. "Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam", rekao je
Bog Jeremiji u mranim danima izgnanstva, "naume mira, a ne nesree: da
vam dadnem budunost i nadu."
Isusovo uskrsnue je velik temelj kranske nade. "Po svome velikom
milosru, uskrsnuem Isusa Krista od mrtvih Bog nas je ponovno rodio na
ivu nadu", napisao je Petar. To je potvreno darom, Svetim Duhom, koji je
zalog da e krani takoer uskrsnuti.
Vidi Budunost.
Rimljanima 4:18; 5:1-5; 8:24,25; 12:12; 15:4; Jeremija 29:11; 1
Korinanima 15:19-20; Koloanima 1:15; Petrova 1:3-6; Korinanima 5:1-5

35

Nebo
Hebreji su rabili rije amajim, "nebo" pri opisu nebeskog svoda. Biblijski
izraz "nebo i zemlja", koji se esto spominje, odgovara naoj rijei svemir.
Nebo se takoer odnosi na mjesto gdje prebiva Bog. Isus je pouavao svoje
uenike da se ovako mole: "Oe na, koji jesi na nebesima..." Ondje Bog nije
sam. Okruen je "anelima na nebu", koji mu slue. Kranima je obeao
mjesto u nebu nakon ovozemaljskog ivota. Isus je uenicima obeao da ide
onamo kako bi im pripravio mjesto. Tako je "nebo" iskustvo u kojemu se svi
aneli i vjernici koji su ivjeli na zemlji ujedinjuju u vjenom slavljenju Boga.
Kako izgleda nebo? Znamo da e to biti "dom" gdje e se vjernici odmoriti, ali
i imati udjela u Bojem djelu. U nebu e uivati sigurni i sretni u Bojoj
prisutnosti, a taj sklad nee nita naruiti. U nebu e sresti sve koji su svoj
ivot povjerili Isusu - i ondje ih prepoznati, kao to su Isusovi uenici njega
prepoznali nakon uskrsnua. Nebo je riznica gdje se uvaju vee vrijednosti
od novca. Ondje nema suza ni boli, ni slabosti ni noi, ni potrebe za snom. U
Bojoj prisutnosti vjena je radost.
Vidi Aneli, Budunost, Uskrsnue, Drugi dolazak Isusa Krista.

36

Matej 6:9; Nehemija 9:6; Marko 13:32; Luka 6:21-23; 1 Petrova 1:4; Ivan
14:2; Rimljanima 8; 1 Korinanima 15; Filipljanima 1:21-23; 3:12-21; 1
Petrova 1:3-5; Otkrivenje 4; 21 - 22

Novo roenje
Davno prije Isusova vremena prorok Jeremija je uvidio da ovjeku treba
potpuna obnova koja dolazi iz njegove nutrine ako eli obnoviti svoj odnos s
Bogom. U razgovoru sa idovskim uglednikom Nikodemom Isus je postavio
isti zahtjev. Rekao mu je da samo "novim roenjem" ovjek moe iznova
poeti svoj ivot.
Ta temeljita promjena nastaje kad ovjek postaje kraninom. "Dakle, ako je
tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je evo, nastalo." Krtenje
je vanjski znak novoga ivota. Taj novi ivot daje Sveti Duh; to je vjeni ivot
Kraljevstva Bojega, ivot kojim ivimo s drugima u obiteljskom krugu
kranske zajednice.
Vidi Krtenje.

37

Psalam 51:10; Jeremija 31:31-34; Ivan 3:1-21; 2 Korinanima 5:17

Obrezanje
Obrezanje je manji kirurki zahvat kojim se uklanja suvina koica na vrhu
mukoga spolnog organa. Ono se nairoko primjenjuje u nekim primitivnim
plemenima, a provodi se i meu Izraelcima na svakome novoroenome
mukom djetetu, i to osmog dana nakon roenja.
Kad je Bog obeao Abrahamu da e biti utemeljitelj velikog naroda,
zapovjedio mu je da se svi njegovi muki potomci moraju obrezati. To je
trebao biti znak na tijelu da oni pripadaju Bojem narodu.

38

No kako je vrijeme prolazilo, sam je znak postao ljudima vaniji od sadraja

koji je trebao predstavljati, pa su proroci esto govorili narodu da taj vanjski
znak nije dovoljan. Trebala ga je pratiti ljubav prema blinjima i poslunost
prema Bogu.
Novi zavjet iznosi slinu tvrdnju. "Pravo obrezanje" ili lanstvo u Bojem
narodu jest u onome to vjerujemo i kako se ponaamo. Zato se "neidovi"
(pogani), koji su postali krani ne trebaju tjelesno obrezivati. Krani se
katkad nazivaju stvarno obrezanima jer su uli u pravi odnos s Bogom i
postali batinicima Bojih obeanja skupa s onima iz Staroga zavjeta koji su
se pouzdavali u Boga.
Postanak 17; Luka 2:21; Jeremija 9:25-26; Rimljanima 2:25-29; Galaanima
5:2-6; Filipljanima 3:2-3; Koloanima 2:11-15

Opratanje
Najneobinije od svega jest injenica da Bog ljubi grena ljudska bia i rado
im oprata.

39

"Ako se, Jahve, grijeha bude spominjao, Gospodine, tko e opstati?

Al' u tebe je pratanje, da bi te se bojali."
Biblija od poetka do kraja jasno govori da nam Bog oprata grijehe kad se
pokajemo i prekinemo s grenom prolosti.
Krani ulaze u novi ivot i postaju Bojom djecom. Bog im oprata, pa e i
krani drugima opratati. Ako se dogodi da krani i podlegnu grijehu,
trebaju se samo obratiti Bogu u pokajanju, Bog e im oprostiti i obnoviti ih.
Vidi Pokajanje.
Izlazak 34:6-8; Psalmi 51; 130:3,4; Izaija 1:18; 55:6-7; Hoea 14; Matej 6:1215; 26:26-28; Luka 7:36-50; Djela 2:38; Efeanima 4:32; 1 Ivanova 1:9

40

Opravdanje
ovjek ne moe nita sam uiniti da bi se opravdao pred Bogom. Grijeh ga
odvaja od svetog Boga. Ma kako se trudio da bude dobar, ovjek ne moe
izbjei zamkama grijeha.
Zato ako netko eli ispraviti svoj odnos s Bogom, to je mogue jedino po
Bojoj milosti. To je smisao nauka o opravdanju. Bog nas prihvaa kao svoju
djecu zbog Isusove smrti na kriu. "Njega (Krista) koji je bio bez ikakva
grijeha Bog uini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo
pravednou Bojom." Krist je na sebe preuzeo osudu grijeha da bi nas
oslobodio optube. Bog sada gleda na kranina kao na onoga koji je u
Kristu. On je novi ovjek, osloboen optube zbog Isusove poslunosti Oevu
poslanju, a tada prima snagu da i sam bude posluan.
Kranin je zato izmiren s Bogom (opravdan) po milosti na temelju Isusove
smrti. A njegovo osloboenje dolazi po vjeri u Krista.
Vidi Pomirenje, Milost.
2 Korinanima 5:21; Rimljanima 3:24; 5:1,9

41

Otkrivenje (objava)
ovjek nikako ne moe upoznati Boga ako Bog ne odlui otkriti mu se. Bog u
svojoj istoi i velianstvenosti "boravi u nepristupanoj svjetlosti". O Bojoj
naravi moemo saznati kroz svijet koji je stvorio (ak je i to neka vrst
otkrivenja) i svojom spoznajom tog svijeta. No inae o njemu nita ne znamo
ako nam on ne objavi. Mojsijev susret s Bogom pri goruem grmu, jasan je
primjer kako Bog objavljuje ovjeku ono to ovjek ne bi nikad sam
pronaao.
U povijesti Izraela Bog se najee objavljivao kroz ono to je inio, posebno
kroz izbavljenje svojeg naroda iz egipatskog suanjstva. Uporno su proputali
vidjeti Boga na djelu u svojoj povijesti. Zato je Bog poslao proroke kroz koje je
izravno govorio narodu da im objasni svoje djelovanje.
"Bog je neko u mnogo navrata i na mnogo naina govorio oima po
prorocima, na kraju, to jest u ono vrijeme govorio nam je po Sinu", napisao
je pisac Poslanice Hebrejima. Isus Krist je konano i potpuno otkrivenje
Boga. On je Bog koji nam se prikazao u obliku koji moemo shvatiti jer je u
Isusu ivio kao ovjek na zemlji.
Biblija je sama po sebi otkrivenje. Pisana je objava onoga to je Bog uinio i
rekao u povijesti i kroz Isusa Krista. To su poruke njegovu narodu, od poziva
Abrahamu do vremena novozavjetnih apostola. Biblijske su knjige napisali
ljudi pod vodstvom samoga Boga.
Propovjednik 5:2; Izaija 58:8-9; 1 Timoteju 6:16; Izlazak 3; 6:7; Izaija 1:3;
Amos 3:7; Hebrejima 1:1-2; Ivan 1:14; 2 Petrova 1:21; 2 Timoteju 3:16; Ivan
14:26; 16:13

42

Otkupljenje
to otkupiti, znai vratiti u posjed. Isus je rekao da je doao dati svoj ivot da
mnoge otkupi.
Pojam odgovara slici roba koji je otkupljen. Kae se da je ovjek "rob grijehu".
ak ako bi se i elio ostaviti grijeha, to nije kadar uiniti. Isus je, pak, svojim
ivotom, smru i uskrsnuem platio cijenu kojom oslobaa ovjeka.
Krani su otkupljenici kao to su bili Izraelci u Starome zavjetu, kad su bili
izvedeni, otkupljeni iz egipatskog ropstva. Sada pripadaju Bogu. Pavao nuka
svoje itatelje da razmisle o cijeni koja je plaena za njihovo otkupljenje, te
da se svesrdno predaju slubi Bogu. Otkupljena osoba je slobodna, zato
Pavao potie itatelje da se ne vrate svojim starim navikama, ve da dopuste
Bogu da ih oslobodi oznaka koje im je ostavilo robovanje grijehu. No ni
krani nee odmah uivati u punoj slobodi. To e doi na kraju vremena,
kad e se Isus vratiti, a njegov e narod upoznati savrenu slobodu ivota u
prisutnosti samoga Boga.
Vidi Kri, Sloboda, Sinovi Boji.
Marko 10:45; Ivan 8:34; 1
Petrova 1:18-19; Izlazak 13:11-16; 1
Korinanima 6:20; Rimljanima 6:12-14; 8:19-23

43

Ozdravljenje (iscjeljenje)
Jedna od posljedica zla u svijetu jest bolest. Ljudi se razbole, ostare i umru,
to je posljedica pada, ulaska grijeha na svijet.
To ne znai da je ovjek bolestan zato to je zgrijeio. U Isusovo je vrijeme
prevladavalo takvo miljenje, no Isus se s time nije slagao.
Isus je doao na svijet da najavi posve novo stvaranje u kojemu nee biti
grijeha, bolesti ni smrti. To novo stvaranje je ve poelo Isusovim
uskrsnuem, a dovrit e se u budunosti. Koji vjeruju u Isusa Krista, imat
e udjela u njemu.
Isusova mo da ozdravi bolesnike i ljudima oprata grijehe bila je znak kojim
je pokazao kakvo je novo kraljevstvo i da je ono stvarno. Primijenio je na sebe
Izaijino proroanstvo: "Duh Gospodnji na meni je, jer me pomazao! Poslao
me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim osloboenje
zarobljenicima i vraanje vida sljepcima, da oslobodim potlaene, da
proglasim godinu milosti Gospodnje." Isusova ozdravljanja su primjeri i
uzorci razdoblja koje dolazi.
Kristovo ozdravljanje nastavili su i njegovi uenici. Pavao opisuje dar
ozdravljanja koji je dan svakoj mjesnoj crkvi. Jakov smatra potpuno

44

prirodnim da se crkvene starjeine mole za bolesnika. Takoer savjetuje

kranima: "Ispovijedajte, dakle, jedni drugima grijehe i molite jedni za
druge, da ozdravite." Isus donosi spasenje cjelokupnoj osobi. Ali dok "sve
novo ne postane" na svretku vremena, Crkva ne moe zaustaviti cijeli proces
bolesti starenja i smrti.
Ljudi e i dalje obolijevati, starjeti i umirati, ali Bog eli da Crkva nastavi
Isusovu slubu ozdravljanja sve dok se On ne vrati. Tada e se Kraljevstvo
Boje potpuno uspostaviti, pa nee vie biti suza ni boli ni smrti.
Postanak 3:14-19.
Neka od starozavjetnih iscjeljenja:
Brojevi 21:4-9; 1 Kraljevima 17:17-24; Ponovljeni zakon 7:12-15; 28:20-23;
2 Kraljevima 4:18-37; 5
Neka od Isusovih ozdravljenja:
Matej 8:5-13, 28-34; 9:32,33; 17:14-18; Marko 7:31-37; 10:46-52; Luka
4:18-19; 7:11-15;
8:41-42, 49-56; 17:11-19; Ivan 9; 11; Djela 3:1-10 i
drugi navodi; 1 Korinanima 15; Jakov 5:14-16; Otkrivenje 21:1-5; 22:1-2

Pad (istoni grijeh)

Grijeh je prisutan u svijetu jer se ovjeanstvo pobunilo protiv Boga. Nema
ovjeka (osim Isusa, dakako) koji nije grenik. Biblija to prati od samoga
poetka ljudske povijesti. Dogaaj s Adamom i Evom otkriva tragian "pad"
mukarca i ene s visokog poloaja koji su uivali kao Boji prijatelji i kruna
njegova stvaranja.
Adam i Eva su prvotno ivjeli u potpunom i iskrenom prijateljstvu s Bogom i
u meusobnom skladu. Nije bilo grijeha koji bi kvario njihov ivot. Bilo je
tako kako je to Bog zamislio. Ali u treem poglavlju Knjige Postanka,
saznajemo da se to iz temelja promijenilo. Prvi je brani par posluao
nagovor zmije i suprotstavio se Bogu time to je uinio ono to mu je bilo
zabranjeno. I zbog te neposlunosti Adam i Eva otjerani su iz Boje
prisutnosti. Reeno im je da e ivot biti tegoban i mukotrpan rad. Upoznat
e alost i ivot e im zavriti smru.

45

Od pada Adama i Eve, sve to je stvoreno pogoeno je njihovim buntom

protiv Boga. "Kao to po jednom ovjeku ue grijeh u svijet, a po grijehu
smrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi sagrijeie."
Grijeh je pogodio svaki kutak svemira, ljude i prirodu u kojoj ivimo, lako jo
imamo onu iskonsku narav koju nam je Bog usadio i svjesni smo Bojeg
postojanja te ga zato traimo, ipak je u nama duboka sklonost prema
grijehu.
Vidi Smrt, Sud.
Postanak 1 - 3; Rimljanima 1:18-32; 5:12-19; 7:14-25

Pakao
Isusov nauk o injenici vjene osude onih koji ine zlo jasno je izraen. Isus
se pri tome slui vrlo ivim slikama da opie pakao - to je ognjena pe gdje je
pla i krgut zuba; mjesto gdje Bog moe i duu i tijelo unititi; krajnja tama;
bezdan; gdje se oganj ne gasi.
Ti se izrazi ne trebaju doslovno shvatiti. Slue kao opomena. Istiu savren i
konaan Boji sud, pa ih tako valja shvatiti. Bila bi takoer pogreka
odbaciti pojam pakla zbog nekog srednjovjekovnog prikaza pakla s
avoliima s trozubim kopljem. Pakao je nedjeljiv dio Isusova otrog

46

upozorenja na grijeh i njegovu silu. Isus je, zapravo, rekao da e on sam

izrei osudu: "Idite od mene, prokleti, u oganj vjeni to je pripravljen avlu i
anelima njegovim!"
Rije pakao dobiva drukije znaenje, (npr. u Apostolskom vjerovanju), kad se
njome opisuje hebrejska rije "eol" (grki Hades). Tu ne znai vjenu osudu,
ve podzemlje, prebivalite mrtvih.
Vidi Smrt, Budunost, Sud.
Matej 18:8-9; 3:12; 13:42; Marko 9:48; Matej 10:38; 25:41; Otkrivenje
20:10-15

Pokajanje (obraenje)
"Vratite se k meni svim srcem svojim, poste, plau i kajaju. Razderite
srca, a ne halje svoje!" kazao je Jahve po proroku Joelu.

47

Isus je traio jednaku takvu nutarnju promjenu. Pokajanje znai vie nego
izrei da nam je ao zbog neega ili ak pokazati tu alost zbog grijeha. Ono
obuhvaa odluku da se grijeh ostavi. Isusova prispodoba o farizeju i cariniku
pokazuje kakvu je on vanost pridavao unutarnjoj promjeni srca. To je
obraenje koje obuhvaa volju za moralnom promjenom i povratak Bogu.
Isusova poruka povezuje pokajanje, odnosno, obraenje i vjeru. "Obratite se i
vjerujte Radosnoj vijesti!" Obraenje ne dolazi samo po sebi. Ono je Boji dar.
No kad se ljudi susretnu s Isusom, oni mu se obraaju i kaju se zbog svojih
grijeha. To je jedini put u Kraljevstvo Boje. "Bog poruuje ljudima da se svi i
svugdje obrate."
Vidi Opratanje.
Joel 2:12-13; Luka 18:9-14; Marko 1:15; Djela 11:18; Luka 19:1-10 (i drugi
primjeri); Djela 17:30

48

Pomirenje
A. Pomirenje (Expiatio)
Nakon grijeha prvog ovjeka Adama javlja se tekoa: kako obnoviti
prijateljstvo s Bogom? Jer se grijeh isprijeio izmeu ovjeka i Boga, pa kako
da ovjek opet bude prijatelj Bogu? To moe samo pomirenjem - kada ono
brie grijeh i sjedinjuje ovjeka s Bogom.
No koliko se god ovjek trudio, on to ne moe postignuti. U starozavjetno su
vrijeme ljudi prinosili rtve da bi okajali grijehe. Ali to nije moglo biti trajno
rjeenje. Mnogi su starozavjetni pisci shvatili da e Bog morati neto uiniti
da se rijei ta tekoa s grijehom. Prorok Izaija je napisao o dolasku Bojeg
sluge koji bi trebao rijeiti tu tekou: "Poput ovaca svi smo lutali, i svaki
svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju."
Novi zavjet opisuje kako je Bog poslao svojega Sina Isusa da obavi pomirenje.
Njegova je smrt potpuna rtva za sve ljude. Kad je Isus umro na kriu, umro
je umjesto nas, a njegovo nas je trpljenje otkupilo od grijeha. Na kriu je
platio za nae izmirenje - trebao je proi agoniju odvojenja od Boga, pa je
zato svjestan toga povikao: "Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio!" Matej
potanko opisuje taj prizor i kae da se tada zastor u Hramu razderao napola,
od vrha do dna. Ta injenica da se zastor raskine napola najavljuje novo
doba u kojemu ovjek vie nije odvojen od Boga. Isus je "izvrio obred
pomirenja".
Vidi Kri, Otkupljenje.
Postanak 3; Levitski zakonik 16; Izaija 53; Ivan 3:14-17; Marko 10:45;
15:34,38; 2 Korinanima 5:14-21; Efeanima 2:14; Hebrejima 7:26 - 9:28;
10:19-20
B. Pomirenje (Reconciliatio)
Pomiriti dvije osobe znai dovesti ih zajedno dok su jo neprijatelji. ovjekova
povijest prikazana u Bibliji poinje prekidom svih veza izmeu ovjeka i
Boga. Tada je uslijedilo ovjekovo neprijateljstvo i prema blinjima (Kain je
ubio Abela). Tek kad se obnovi ovjekov odnos s Bogom, moe nastati
pomirenje meu ljudima. To je posljedica pomirenja koje Bog nudi svima.
Nije udno da su ljudi u Bibliji esto opisani kao Boji neprijatelji. Suprote se
svemu to Bog jest i to trai. ovjek je odvojen od okoline i Boga zbog
49

grijeha. Ne moe se sam izmiriti s Bogom. No Pavao je objasnio: "Ovo sve

dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom."
To je dakle postignuto ivotom, smru i uskrsnuem Isusa Krista. Ljudi sad
mogu biti prijatelji, zapravo Boja djeca. Grijeh, glavni razlog to su bili Boji
neprijatelji, Isus je uklonio svojom krvlju. Ipak nisu samim time pomireni s
Bogom. To je dar koji Isus nudi, koji treba prihvatiti. Bog je prvi i glavni
zaetnik pomirenja koje se nudi svim ljudima. Krani trebaju drugima
objasniti kako se i oni mogu pomiriti s Bogom. Pomirenje donosi mir s
Bogom, ali i mir meu ljudima. Svi koji su nekad bili Boji neprijatelji
postaju Isusovim pomirenjem lanovi iste Boje obitelji. Ono to ih je nekad
razdvajalo sada postaje nevanim u usporedbi s novim odnosom s Bogom
koji ih sjedinjuje. To je rjeenje koje Novi zavjet nudi i najeem rasnom
sukobu onog doba - sukobu idova i neidova.
Vidi Kri, Mir.
Postanak 3; Rimljanima 5:10-11; 11:15; 2 Korinanima 5:18- 20; Efeanima
2:11-18; Koloanima 1:19-22

50

Posrednik
Posrednik je osoba koja se zauzima da se zblie i pomire meusobno otuene
i posvaene osobe.
Kad je Adam uskratio Bogu poslunost, taj je grijeh raskinuo njegovo
prijateljstvo s Bogom. Zato Stari zavjet istie potrebu za posrednikom izmeu
ovjeka i Boga. Starozavjetni su proroci govorili u Boje ime i Boga su htjeli
pribliiti svojim sluateljima. Sveenici koji su prinosili rtve Bogu
predstavljali su narod pred Bogom. Mojsije je odigrao obje uloge, proroka i
sveenika, posredujui kao zagovornik Izraela.
No, bez obzira na to koliko je vana bila Mojsijeva zadaa, on nikad nije
mogao biti savrenim posrednikom izmeu Boga i ljudi jer je po naravi bio
grean kao i svaki drugi ovjek. Jedino Isus, koji je i ovjek, ali i bezgreni
Boji Sin, moe biti savreni posrednik koji stvara novi Savez. To je uglavnom
tema Poslanice Hebrejima.
Vidi Pomirenje.
Izlazak 32:30-32; 33:11; Levitski zakonik 16; Brojevi 12:6-8; Ponovljeni
zakon 5:4-5; Galaanima 3:19-20; 1 Timoteju 2:5; Hebrejima 7:24-25; 8:6;
9:15; 12:24

51

Poziv
Bog Svetog pisma je Bog koji se obraa ljudima, govori im izravno i poziva ih.
U Starom zavjetu povijest izraelskog naroda poinje pozivom Abrahamu i
pokazuje kako su Izraelci Boji narod, ne zato to su zasluili da budu
njegovi, ve zato to ih je Bog odluio "pozvati".
Isto je i u Novom zavjetu. Isus je pozivao ljude da ga slijede, da prihvate
njegovo uenje o novom kraljevstvu, a prva je kranska Crkva inila isto.
Krani su "pozvani" na spasenje, vjeni ivot, ivot strpljivosti, ivot mira, da
ih Sveti Duh mijenja tijekom ivota.
U Starom i Novom zavjetu esto je isticana osobna priroda Bojeg poziva
njegovu narodu. Bog poziva ljude na posebne zadae: Abrahama, Mojsija,
Samuela, Davida, Izaiju, Jeremiju, Ezekiju i mnoge druge. U Novom je
zavjetu Pavao "pozvan da bude apostol", da putuje svijetom navjeujui
Evanelje.
Vidi Izabranje, Milost.
Postanak 12:1; Hoea 11:1; Matej 11:28-30; Marko 1:20; 2:14; Djela 2:39;
2 Solunjanima 2:13-14; 1 Timoteju 6:12; 1 Petrova 2:21; 1 Korinanima
7:15; 1 Solunjanima 4:7; Izlazak 3:1; Samuelova 3; 16; Izaija 6; Jeremija 1:410; Ezekiel 1 - 3; Rimljanima 1:1; Djela 9; 13:1

52

Preobraenje
Isusovo se preobraenje zbilo u vanom trenutku njegova ivota. Petar ga je
bio tek priznao kao Mesiju, a Isus je zatim pouio uenike o svojoj skoroj
smrti i uskrsnuu. Zatim se popeo na goru (po tradiciji goru Hermon) s
Petrom, Jakovom i Ivanom. Ondje su ugledali Isusa preobraenoga u
nebesku slavu te Iliju i Mojsija kako s njime govore. Dogaaj je zavrio
glasom s neba, slinim onome pri Isusovu krtenju: "Ovo je Sin moj,
Ljubljeni moj, kojeg sam odabrao! Njega sluajte!"
Mojsije i Ilija su predstavljali dva glavna razdoblja Starog zavjeta, Zakon i
Proroke. Svojom su nazonou pokazali da je sve ispunjeno u Isusu. Petar
je htio izgraditi sjenice da bi ovjekovjeio taj dogaaj. Ali to nije bilo
najvanije. Preobraenje je potvrdilo ispravnost puta koji je Isus odabrao.
Upuivao je na slavu koju e primiti jednog dana. No prije toga e umrijeti na
kriu. To je bio predmet razgovora s Mojsijem i Ilijom, Isusov "odlazak".
Uenici su to shvatili tek nakon Isusova uskrsnua.
Matej 17:1-8; Marko 9:2-8; Luka 8: 28-36

53

Prispodobe
To je nain prouavanja duhovnih istina uporabom slikovitih prikaza i
dogaaja. Isus je mnogo nauka iznio u prispodobama.
Vidi 5. dio: Religija i tovanje u Bibliji.

54

Prorotvo
55

Ve u ranim razdobljima izraelske povijesti proroci su imali vodeu ulogu u

biblijskim opisima. Bili su odgovorni da prenesu Boju poruku narodu. To je
esto znailo objavu Boje osude zbog stanja u narodu, kao i prikaz onoga
to e Bog uiniti sada i poslije da bi se stanje popravilo.
Prorok je govorio ovlaten od Boga, pa je svoju poruku poinjao izjavom:
"Jahve mi ree..." Ljudi su morali znati je li prorok doista govorio Boju rije
ili je bio varalica. Pravi je prorok uvijek bio od Boga pozvan na posao. "Jahve
me uze od stada i Jahve mi ree: 'Idi prorokuj mojemu narodu Izraelu...'
Nisam bio prorok ni proroki sin", rekao je Amos.
Prorok je osoba kojoj Bog povjerava svoje naume. "Prorok" koji bi odveo ljude
od Izraelova Boga bio je sigurno laan prorok. Ako je netko prorokovao, a to
se nije obistinilo, taj je bio laan prorok. Kazna je za takve proroke bila smrt
jer su bili prijetnja vjeri i sigurnosti Izraela.
Veina se proroanskih poruka izravno odnosila na stanje njihova vremena.
Zato ih je prijeko potrebno itati uz povijesne izvjetaje iz toga vremenskog
razdoblja. Proroanstva su se katkad ispunila ve u prorokovo doba, a esto
su upuivala i na dan kad e se Bog umijeati u svjetsku povijest. Zato su se
novozavjetni pisci pozivali na neka starozavjetna prorotva.
Budui da je Bog izlio svojega Svetoga Duha na sve vjernike, svi mogu
navijestiti Boju poruku. No u Novome zavjetu spominje se jo i dar
prorotva. To je poseban Boji dar pojedinim lanovima Crkve, koji im je dan
za njezinu duhovnu izgradnju.
Proroanstva Otkrivenja, slina onima u starozavjetnoj knjizi proroka
Daniela, pripadaju knjievnoj vrsti poznatoj kao apokaliptina. To je posebna
vrst slikovitih prikaza i simbola koji se mogu razumjeti ako se najprije
primijene na vrijeme u kojemu su te knjige napisane.
Amos 7:14-15; 3:7; Ponovljeni zakon 13:1-5; 18:20-22; Ivan 5:39; Djela 2:17;
1 Korinanima 11:5; 14:24,29; Djela 11:17-28; 1 Korinanima 12:10,29;
veina starozavjetnih proroanstava nalazi se u prorokim knjigama, od Izaije
do Malahije.

56

Radost
U Bibliji se radost ne spominje kao neko povremeno uvstveno iskustvo; ona
je temeljni dio osobnog odnosa s Bogom. Tako kotski krai (westminsterski)
katekizam kale: "Glavni cilj ovjeka jest da proslavi Boga i da se u njemu
zauvijek raduje."
ivot u Bojoj prisutnosti jest ivot neprestane radosti. A kako je ta radost
Boji dar, kranin se moe radovati i u progonstvima. "Radujte se uvijek u
Gospodinu!" napisao je Pavao svojim itateljima u Filipima.
Psalmi 16:11; 30:5; 43:4; 51:12; 126:5-6; Propovjednik 2:26; Izaija 61:7;
Jeremija 15:16; Luka 15:7; Ivan 15:11; 16:22; Rimljanima 14:17; 15:13;
Galaanima 5:22; Filipljanima 1:4; 1 Solunjanima 2:20; 3:9; Hebrejima
12:2; Jakov 1:2; 1 Petrova 1:8; Juda 24

57

Rije
"Boja rije" est je izraz u Bibliji, a govori o Bogu koji se rijeju objavljuje
ljudima. Kao to se ljudi upoznaju govorom, tako se i Boga moe upoznati po
njegovim rijeima i djelima.
"Boja rije" je njegova izgovorena rije. Taj se izraz esto javlja u prorokim
knjigama. Rije se nije uvijek ula - ponekad se i vidjela. Isus, koji je
konana i potpuna Boja objava, opisan je takoer kao Rije. U toj se prilici
Boja rije mogla vidjeti, opipati rukom i uti. Tu rije, odnosno Boju
poruku, kranska Crkva mora obznaniti.
Boja rije - njegova objava samoga sebe -"ostaje dovijeka". Ona je mona i
kadra je da se Boji planovi u njoj obistine. I nitko joj ne smije nita dodati
niti joj oduzeti.
Vidi Otkrivenje.
Jeremija 1:4; Ezekiel 1:3-28; Ivan 1:1-14; Ivanova 1:1-3; Timoteju 4:2; Izaija
40:8; Otkrivenje 22:18-19

58

Savez (Zavjet)
Osnovno znaenje "saveza" u Bibliji saeto je u rijeima proroka Jeremije: "I
bit u Bog njihov, a oni narod moj" (31:33). Bog ulazi u poseban odnos s
ljudima. Obvezuje se tititi svoj narod, a zauzvrat od njih oekuje poslunost.
Savez koji Biblija spominje uglavnom je izmeu Boga i ovjeka, ali postoje u
Starom zavjetu i takvi savezi i izmeu pojedinih ljudi.
Biblija je podijeljena na dva glavna Saveza, Stari i Novi. ee se nazivaju
Stari i Novi zavjet (to, zapravo, znai isto). Stari je savez sklopljen s Mojsijem
na gori Sinaju kad je Boji narod primio Deset zapovijedi kao osnovna pravila
za ivot. Taj Savez je oblikovao temelje izraelske religije. Neka arheoloka
otkria upuuju na to da se nain na koji je Savez iznesen vjerojatno temelji
na poznatom predloku ugovora kakav su neki bliskoistoni narodi onoga
doba rabili.
Postoje i drugi savezi u Starom zavjetu. Jedan je sklopljen s Noom nakon
potopa, kad je Bog obeao da vie nikad nee zemlju unititi potopom. To je
Boji opi savez sa svim ljudima.
Postoji zatim savez s Abrahamom, u kojemu je Bog obeao njegovim
potomcima zemlju i traio od njih da podijele svoje blagostanje i s drugim
narodima na zemlji. To je Boji savez s njegovim izabranim narodom,
obnovljen u savezu s Mojsijem na gori Sinaju.
Novozavjetni pisci prikazuju novi Savez izmeu Boga i ljudi, koji su ljudi u

59

doba Staroga zavjeta oekivali, a temelji se na Isusovoj smrti. Isus je o njemu

govorio na Posljednjoj veeri: "Ova aa novi je Savez u mojoj krvi." Poslanica
Hebrejima usporeuje stari i novi Savez. Novi Savez nudi neto to stari
Savez nikad nije mogao: osloboenje od sile grijeha i slobodu u poslunosti
Bogu.
Vidi Izbor.
Izlazak 19:3-6; 20:1-17; Postanak 9:1-17; 12:1-3; 15:7-21; Jeremija 31:3134; 1 Korinanima 11:25; Hebrejima 8:13; 10:4

Slava
Kad se rije slava odnosi na ljude opisane u Bibliji, obino je u svezi s
njihovim bogatstvom ili poloajem. Ali slava Boja odnosi se na njegovu
jedinstvenu silu i veliinu: "Kralj kraljeva i Gospodar nad gospodarima. On
koji je jedini besmrtan i boravi u nepristupanoj svjetlosti. Nitko ga od ljudi
nikad nije vidio i ne moe vidjeti." lako ovjek ne moe vidjeti Boga, katkad
mu je doputeno uhvatiti odsjaj njegove slave.
U Starom se zavjetu Boja slava vidi u povijesti posebno u dvama glavnim
dogaajima: u izlasku i suanjstvu. Izraelce je kroz pustinju vodila Boja
slava koja se oitovala u oblaku i ognju. Kada se Mojsije popeo na goru da
primi Boji zakon, oblak Boje slave prekrio je goru. I u vrijeme suanjstva
prorok Ezekiel imao je udesna vienja koja su prikazivala Boju slavu.
Novi zavjet govori da je Isus bio Boja slava koja se oitovala na zemlji. Boju
slavu vidjeli su pastiri kad su saznali da se Isus rodio. A oni koji su vidjeli
Isusa prepoznali su u njemu Boju slavu. "I mi smo promatrali slavu
njegovu", pie apostol Ivan (vidi Preobraenje). Isusov ivot i njegova udesa
objavili su njegovu slavu. Ali Boja se slava iznad svega vidjela u Isusovoj

60

smrti na kriu. Isus nije umro na kriu kao poraen ovjek, ve kao
pobjednik nad grijehom i Spasitelj svijeta. Njegovo uskrsnue bio je ivi
dokaz toga. Zato Boji narod eka obeanu buduu slavu, jer e imati udjela
u Kristovoj slavi s kojom e se on vratiti na zemlju.
Timoteju 6:15-16; Izlazak 16:7,10; 24:15-18; 40:34-38; Ljetopisa 7:1-3;
Ezekiel 1:26-28; i drugi ulomci; Luka 2:8-14: 9:28-36; Ivan 1:14; 2:11; 17;
Rimljanima 8:18-30; Marko 8:38; 13:26

Sloboda
U svakome drutvu gdje povlateni okrutno vladaju nad potlaenima
ovjekova najvea enja je osobna sloboda. Zato nije udno da pojam
slobode ima vano mjesto u Bibliji. Sloboda je sredinja tema u navodima iz
Knjige proroka Izaije kojima se Isus posluio da opie svoje djelovanje: "Na
meni je Duh Gospodnji. Poslao me da navijestim osloboenje
zarobljenicima."
Mnogi su se ponadali da je Isus doao osloboditi Izrael od Rimljana.
Meutim, on im je objasnio da je njegova prva briga pozabaviti se s mnogo
okrutnijim ropstvom. Doao je osloboditi ljude od sile zla, to je pokazao
oslobodivi ih od vlasti zloduha te iscjeljujui bolesne.

61

U svojim poslanicama Rimljanima i Galaanima Pavao se potrudio pokazati

kako je vana ta sloboda. To je osloboenje od kazne za grijeh, od napornih
pokuaja i promaaja da ugodimo Bogu. Kranin znade da je spaen po
Bojoj milosti, a ne po onome to moe sam uiniti.
Pavao je uoio dva naina na koja su neki krani zlouporabili taj dragocjeni
dar slobode. Neki su teili za pravilima i zakonima stare idovske religije. To
se zbivalo po galaanskim crkvama, pa im je Pavao napisao poslanicu u kojoj
im je predoio da je kranska vjera potpuno drukija od religije zakona.
Drugi su opet mislili da zato to ih je Isus oslobodio mogu initi sve to im se
svidi, pa ak i grijeiti koliko hoe. No to je potpuno pogreno shvaanje: oni
su bili osloboeni od grijeha, da dalje ne grijee, ve da radosno slue novoga
gospodara - Isusa Krista. Prava se sloboda nalazi u sluenju Bogu i ljudima.
Luka 4:18; Ivan 8:31-36, 41-44; Marko 3:22-27; 5:1-13; Luka 13:10-16;
Rimljanima 6:16-23; 8:2,21; Galaanima 3:28; 5:1,13; Rimljanima 1:1; 6;
Matej 11:28; Jakov 1:25; 2:12; 1 Petrova 2:16

Smrt
"Poput daka je ovjek, dani njegovi kao sjena nestaju." Biblija prihvaa
injenicu da je smrt za svakoga neizbjena. S druge strane, smrt je poput zla
koje u nama stvara jezu.
Kroz cijelu Bibliju provlai se tijesna veza izmeu smrti i grijeha. Smrt je dio
osude koja je snala Adama nakon njegove neposlunosti. Pavao smatra

62

smrt neizbjenom posljedicom grijeha u svijetu. Jer Bog je svet i ne moe

trpjeti zlo. Ako umremo, a grijesi nam nisu oproteni, naa smrt onda nije
samo tjelesna ve i duhovna; ona je odvojenje od Boga. Novi zavjet govori o
nekraninu kao da je tjelesno iv, ali duhovno mrtav zbog svojih prekraja i
grijeha.
Kada je Isus umro na kriu, preuzeo je na sebe krajnje posljedice grijeha.
Svojim je uskrsnuem pokazao da je pobijedio smrt. Premda nam je
odreeno umrijeti, po vjeri u Krista moemo imati vjeni ivot. Kranin je
ve uskrsnuo iz duhovne smrti u novi ivot i eka svretak vremena, kad e
tjelesna smrt, posljednji neprijatelj, biti pobijeen.
Vidi Nebo, Pakao, Sud, ivot, Uskrsnue, Drugi dolazak Isusa Krista.
Psalam 144:4; Ponovljeni zakon 30:15,19; Psalam 55:4; Postanak 3:19;
Rimljanima 6:23; Matej 7:23; Efeanima 2:1; Hebrejima 2:14-15;
Korinanima 15:21,26; Korinanima 5:1-10

Sotona

63

Sotona je hebrejsko ime, a "avao" grko za osobu u kojoj je utjelovljeno

svekoliko zlo, a suprotstavlja se Bogu. Oba imena znae "protivnik", odnosno
klevetnik, te upuuju na to da Sotona navodi ljude da ine zlo kako bi ih
onda mogao osuditi pred Bogom.
Borba izmeu dobra i zla nije ujednaena. Bog je svesilan i vjean, no esto
se ini kao da je Sotona jai, premda je Bog njegovo djelovanje ograniio. On
se radije slui lukavstvom i smicalicama umjesto silom da to uniti. U
ovome svijetu Sotona ima takvu mo da se moe smatrati knezom svijeta.
Isus je doao "da uniti avolska djela", a kroz njegovu smrt i uskrsnue
Sotona je poraen, lako jo uvijek djeluje u svijetu, njegov e poraz biti
potpun na kraju vremena.
U Isusovu ivotu moe se uoiti kako se Sotona postavio protiv Bojeg djela.
avao je kuao Isusa u pustinji. Sotona se posluio i Petrom, pa ga je Isus
ukorio. Izdaja Jude Ikariotskoga takoer je Sotonino djelo. Isus se esto
sukobljavao sa zlim duhovima koji su pod Sotoninom vlau, no primjeri
Isusova istjerivanja zlih duhova pokazali su da je njegova sila puno vea od
Sotonine, kao i od svih ostalih sila zla.
2 Korinanima 11:14; Efeanima 6:11; Ivan 14:30; 1 Ivanova 3:8; Ivan
12:31; 1 Petrova 5:8; Otkrivenje 20:10; Matej 4:1-11; 16:23; Luka 22:3;
Matej 12:22-28

64

Spasenje
To je Boje djelo izbavljenja. Ljudi su bespomoni da izbjegnu stanje u koje
ih je grijeh odveo. Jedino Bog moe donijeti izbavljenje.
U Novome se zavjetu rije "spasenje" upotrebljava u prolomu, sadanjemu i
buduem vremenu. Bog je poslao Isusa na svijet "da izbavi svoj narod od
njihovih grijeha". Isus se obraunao s grijehom time to je umro i uskrsnuo.
Vjerom u njega moemo se ve sada spasiti. Taj se dar nudi svakome, bez
obzira na religijsku, rasnu ili drutvenu pripadnost. "Tko god zazove ime
Gospodnje, spasit e se." Krani su ve spaeni, jer im je oproteno i imaju
novi ivot. Ali e tek na svretku vremena, kada Isus ponovno doe, upoznati
potpuno znaenje spasenja. U meuvremenu se spaavaju.
Spasenje opisano u Starom zavjetu vie je od samoga duhovnog izbavljenja.
Glavno djelo spasenja koje je Bog uinio bilo je osloboenje Izraelaca iz
egipatskog ropstva. Novi zavjet ui da Boje spasenje zahvaa i druga
podruja osim duhovnog ivota. Spasenje se odnosi na cijelu osobu. Gotovo
treina navoda o spasenju u Novom zavjetu odnosi se na osloboenje od
nekih posebnih nevolja, kao to su zatoenje, bolesti ili opsjednutost zlim
duhovima. Kad netko postane kraninom, spasenje po Kristu zahvaa
njegov cijeli ivot, tjelesni i duhovni. Ali nijedno podruje njegova ivota nee
biti potpuno zdravo dok ne bude konano spaen pri Kristovu drugom
dolasku.
Vidi Pomirenje, Sloboda, Otkupljenje.
Matej 1:21; Efeanima 2:8-9; Rimljanima 10:13; 13:11; 1 Korinanima 1:18;
Filipljanima 2:12; Matej 9:21-22; Luka 8:36 (gdje se spaen prevodi
ozdravljen).

65

Stvaranje
Biblija ui da je Bog sve stvorio. On je Stvoritelj samoga poetka, a njegovo se
djelo nastavlja u odravanju stvorenoga i povremenim zahvatima u ono to je
stvorio. Biblija ne govori o tome koja je znanstvena teorija o stvaranju tona.
To nije udno jer se Biblija nikad nije nastojala prikazati znanstvenom
knjigom. Njezina je svrha govoriti o Bogu i njegovu odnosu prema ljudima u
svijetu u kojemu ive.
U prvom poglavlju Knjige Postanka saznajemo da je Bog stvorio savreni
svijet. Stvorio je sve biljke i ivotinje, koje se mnoe i rastu. A mukarca i
enu stavio je u sredite svega stvorenoga da se brinu za zemlju i sve to je
na njoj. Prema 2. poglavlju Postanka, svijet kako ga je Bog stvorio bio je
ugodno boravite jer su mukarac i njegova ena uivali u slobodi i imali
izravnu vezu s Bogom.
No savrenstvo stvaranja je nestalo jer su prvi ljudi izabrali nepokornost
Bogu. Ipak, Biblija i dalje govori o Bogu kao Stvoritelju. On nas neprestano
podsjea na Boju veliinu i ovjekovu malenkost. Bog se brine za ljude i za
sve ono to je stvorio. Stoga:
"Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta!
Jer on ree - i sve postade, naredi i sve se stvori."
Pavao govori o "novom stvorenju". Isusovom smru i njegovim uskrsnuem
Bog je ljudima omoguio da im bude oproteno i da imaju udjela u novom
ivotu novoga stvaranja. Krani su ve iskusili dio novoga stvaranja, a
jednog e dana biti u potpunosti promijenjeni, kad e na svemir koji je
grijeh unakazio posve nestati, a sve e se novo stvoriti.
Postanak 1 - 3; Job 38 -42:6; Psalmi 8; 33:6-22; 104; Izaija 40:21-26; Matej
6:25-33; Djela 14:15-18; Rimljanima 1:18-23; 8:18-23; Koloanima 1:15-20;
Hebrejima 1:1-3; Otkrivenje 21 - 22

66

Sud
Budui da je Bog gospodar svemira, on je i vrhovni sudac. Kao Vladar on
ima vlast nad svijetom, stvara zakone i provodi ih. To je smisao onoga to
Biblija naziva sudom.
Sud u Starom zavjetu esto oznaava dobru vladavinu. Suci su bili narodni
voe dok Izrael jo nije imao kralja. Bog je bio vrhovni sudac, gospodar
svega.
Tako e Posljednji sud, kako je nauavao Isus, biti konano razdvajanje
dobra od zla. Budui da je Bog sudac, nee biti nepravde. Moemo imati
povjerenje u to da e Sudac cijeloga svijeta pravedno postupiti. Bog je,
zapravo, Isusu dao zadau da sudi.
Svatko e biti suen prema onome to znade. Oni koji nikada nisu uli za
Boje pisane zakone bit e sueni prema onome to znadu o Bogu iz njegova
stvaranja i kako po savjesti prosuuju dobro i zlo. No injenica je da nitko ne
ivi prema onome to znade o Bogu i njegovim zahtjevima, pa su svi osueni
prema tome kako ive.
Na veliki Sudnji dan sve e ovisiti o ovjekovoj osobnoj vezi s Kristom. To je
rekao Isus. Prvi su krani znali da se zbog vjere u Krista na Sudnjem danu
mogu nadati ivotu. "Tko vjeruje u njega (Isusa), tome se ne sudi", pie Ivan,
"a tko ne vjeruje, ve je osuen, jer nije vjerovao u jedinoroenoga Sina
Bojega."

67

Vidi Budunost, Nebo, Pakao, Drugi dolazak Isusa Krista.

Psalam 96:10; Postanak 18:25; Rimljanima 3:3-4; 1:18 - 2:16; 3:9- 12; Matej
10:32-33; Ivan 3:18; 5:24-30; Djela 4:12; 10:42; 2 Korinanima 3:10-15;
5:10; 2 Solunjanima 1:5-10; Hebrejima 12:22- 27; Otkrivenje 20:12-15

Svetac
Vidi Svetost.

68

Sveti Duh
Sveti je Duh jedno s Bogom Ocem i Isusom Kristom (vidi Trojstvo). Sveti Duh
djeluje tijekom cijele povijesti Bojeg djelovanja i Bojeg naroda. Ali tek se u
Novome zavjetu u "razdoblju duha" mogu vidjeti pojedinosti njegova
djelovanja.
Boji je Duh bio djelotvoran i u stvaranju svijeta. Kao i Bog, tako je i Duh
svuda prisutan. Nita u cijelom stvaranju nije izvan njegove vlasti. esto
itamo o Bojem Duhu koji daje ljudima mo za posebnu slubu. Boji je
Duh nadahnjivao proroke i kroz njih prenosio ljudima Boju rije. No Stari je
zavjet eljno oekivao dan kada e se Boji Duh izliti na sve ljude.
Isusovo se roenje zbilo po sili Svetoga Duha. Sveti je Duh siao na njega
kada se krstio u rijeci Jordanu. Duh ga je poveo u pustinju, gdje ga je avao

69

kuao. Ve na poetku svoje javne slube Isus je izjavio da e je on provoditi

pomou sile Svetoga Duha. Ivan Krstitelj je izjavio da e Isus krstiti narod
Svetim Duhom. Isus je obeao svojim uenicima da e im, kada ode od njih,
poslati Svetoga Duha da bude s njima zauvijek. Kad je Isus otiao svome
Ocu, Sveti je Duh pouavao i vodio Isusove sljedbenike te im dao mo. "On e
mene proslaviti", rekao je Isus, "jer e uzeti od onoga to je moje i to objaviti
vama."
Uenici su bili krteni Svetim Duhom kako im je Isus obeao na dan
Pedesetnice. To je svima bilo oito zbog novog prizvuka slavljenja i hrabrosti
te stoga to su govorili tuim jezicima i snano propovijedali. Kao to je Petar
na Pedesetnicu rekao svojim sluateljima, obistinilo se Joelovo proroanstvo.
Bog je izlio svojega Duha na sve vjernike.
Kada ovjek postane kraninom, prima Svetoga Duha kao dar. Duh boravi u
njemu i daje mu novo shvaanje, smjernice i svjesnost da je doista Boje
dijete. Duh je jamstvo za budunost u nebu s Bogom.
Sveti Duh pomae kranima da shvate svoju jedinstvenost u Isusu Kristu.
Nastoji proizvesti Isusovu narav u ivotu svakog kranina - njezine su odlike
"ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost,
uzdrljivost". Kranima daje mo i darove potrebne u slubi Bogu.
Vidi Trojstvo, Crkva.
Postanak 1:2; Psalam 139:7-12; Suci 3:10; 14:6 i mnogi drugi ulomci Izaija
11:1-3; 2 Samuelova 23:2-5; Ezekiel 36:26-27; Joel 3:1-2; Mihej 3:8; Luka
1:35; 3:22; 4:1-18; 3:16; Ivan 14:16-17; 16:7-15; Djela 2; Rimljanima 8:1; 1
Korinanima 12; Galaanima 5:22-23

Svetost
Osnovno znaenje te rijei je "biti odvojen" (staviti neto na stranu) za Boga.
U Starom su zavjetu mjesta, stvari, ljudi i godinja doba nazvani svetima jer
su bili odvojeni za Boga. Zbog toga je i sedmi dan, sabat, bio svet.
Narav samoga Boga pokazuje to je svetost. Bog je drukiji. Posve je odvojen
od stvorenog svijeta i svega zloga i grenoga. S njime se ne moe nita
usporediti. Njegova je narav drukija od nae: on je svet. Zbog toga bismo

70

trebali pred njime stajati u strahopotovanju. Kad ovjek shvati Boju

svetost, kao to ju je shvatio prorok Izaija, tada postaje duboko svjestan
svojega grijeha koji ga odvaja od Boga.
Od Bojeg se naroda uvijek oekivalo da odrazu-je svetost koju je vidio u
Bogu. Bog hoe da njegov narod ima njegovu svetost. Zato se krani u
Novom zavjetu obino nazivaju svetima. Time se ne oznauju neki posebno
poboni krani. Odnosi se na one koji su odvojeni i posveeni za Boju
slubu. A sveti trebaju rasti u svetosti i slinosti Bogu - taj se postupak
negdje naziva posveenjem.
Postanak 2:3; Izlazak 20:8; 30:22-33; Levitski zakonik 19:1; Izaija 6:1-5;
40:18-28; 10:20; Psalam 33:21; Izaija 6; 8:13; Hebrejima 12:10; Efeanima
5:25-27

Svijet
Grka rije "kosmos", "svijet", obino znai materijalni, stvoreni svijet. U tom

71

se smislu upotrebljava u Novome zavjetu gdje se opisuje svijet koji je Bog

stvorio.
Ta se rije takoer rabi kad se govori o stanju svijeta. Svijet je u pobuni
protiv Boga. Zato se Sotona naziva knezom ili vladarom ovoga svijeta, a kae
se da je cijeli svijet u njegovoj vlasti. Svijet (ponekad zastupljen drugom
grkom rijei "aion" koja znai "doba" ili "duh vremena") oznauje sve to se
suprotstavlja Bogu.
Svijet je mrzio Krista i istu mrnju pokazuje prema njegovim sljedbenicima.
A ipak, Bog je ljubio svijet. Krani ne pripadaju svijetu, no ive u njemu. Ne
smiju biti zadojeni svjetovnim shvaanjima niti se prilagoavati njegovim
sebinim materijalistikim uzorima. Trebaju ivjeti s onima koji se bune
protiv Boga jer i njih Bog ljubi, a Isus je i za njih umro.
Ivan 1:10; 14:30; 1
12:2; Ivan 3:16-21

Ivanova 5:19; Ivan 15:18-19; 17:16-17; Rimljanima

72

Svjetlost
Biblija se esto slui slikama svjetla i tame da pokae potpunu razliku
izmeu Boga i sila zla. "Bog je svjetlost i nikakve tame nema u njemu." Bog
je savrena dobrota. Njegova je svetost toliko ista da se za njega kae da
"boravi u nepristupanoj svjetlosti, kojega nitko od ljudi nije vidio i ne moe
vidjeti". Suprotno tome, sile zla su nazvane "vlasti (nebeskih prostora) ovoga
mranog svijeta". Ivan opisuje duhovnu bitku izmeu "svjetla" (Boga i
dobrote) i "tame" (Sotone i ukupnog zla). "I svjetlo svjetli u tami, i tama ga ne
obuze." Kroz Isusov ivot, njegovu smrt i uskrsnue, svjetlost je pobijedila
tamu.
Isus sebe naziva "svjetlom svijeta" te obeava "svjetlost ivota" svima koji ga
slijede. Ljudi ne moraju ivjeti u tami, bez spoznaje istine, odsjeeni od Boga
i oslijepljeni grijehom. Mogu "ivjeti u svjetlu - kao to je on u svjetlu".
Postati kraninom znai izii iz tame u svjetlost. Boji je narod "svjetlost
svjetu". On mora dopustiti toj svjetlosti da svijetli drugima oko sebe.
I konano, u novome e nebu i novoj zemlji svjetlost Boje prisutnosti biti
stalno prisutna. Nee biti tame, noi, svjetiljki, pa ak ni sunana sjaja. Sav
e Boji narod biti s njime, a on e biti njihova svjetlost.
1 Ivanova 1:5; 1 Timoteju 6:16; Efeanima 6:12; Ivan 1:4-9; 8:12; 1 Ivanova
1:7; Matej 5:14-16; Otkrivenje 21:23-24; 22:5

73

tovanje (bogotovlje)
"Ja sam Gospodin, Bog tvoj," kae prva zapovijed od njih deset, "nemoj imati
(tovati) drugih bogova osim mene." tovati znai dati Bogu ast koja mu
pripada. U psalmima je narod tovao Boga zbog onoga to on jest; za ono to
je uinio u stvaranju, u izbavljenju i kad je oslobaao i spaavao svoj narod,
te zbog svih Bojih darova i blagoslova koje je davao pojedincima.
Kada su se prvi krani sastajali u novozavjetno doba, iskazivali su svoju
radost "hvalei Boga". Ispunjeni Duhom, govorili su jedni s drugima u
"psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama" i "pjevali Gospodinu u
svom srcu i slavili ga". Svatko je u tome imao udjela. "Kad se god sastajete,
svaki od vas moe imati hvalospjev, pouku, objavu, govor u tuem jeziku ili
njegovo tumaenje."
"Bog je Duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini",
rekao je Isus. tovanje mora biti iskreno. Mora dolaziti iz ovjekova srca. U
Starom je zavjetu Bog otro govorio protiv licemjernog tovanja. Pravo
tovanje je iskreni odgovor Bogu u svagdanjem ivotu, kojim ovjek eli
ugoditi Bogu. tovanje je usredotoeno na Boga. Boja poruka daje tovanju
sadraj i znaenje. Apostol Pavao je napisao: "Neka rije Kristova obilno
stanuje u vama. Pouavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrou.
Pjevajte Bogu psalme, hvalospjeve i nadahnute pjesme zahvalnog srca."
tovanje nije tek ljudska djelatnost na zemlji. Sve to je Bog stvorio proslavlja
ga, ljudi i aneli na nebu hvale ga i slave.
Vidi Hvaljenje, Molitva i 5. dio Religija i tovanje u Bibliji.
Izlazak 20:1-3; Psalam 29; 136:4-9,10-36; 116; Djela 2:43-47; Efeanima
5:18-19; 1 Korinanima 14:26-40; Ivan 4:21-24; Mihej 6:6-8; Koloanima
3:16; Otkrivenje 4; 5; 7; 15

74

Tijelo
A. Osoba.
U Bibliji rije "tijelo" esto oznaava cijelu osobu. Zato se ponekad
prevoditi kao "osobnost". Na primjer: "Prinesite sebe (svoje tijelo) kao
ivu." Novi zavjet govori o "uskrslom tijelu", o novome tijelu koje
imati kad nas Isus uskrsne iz mrtvih. To znai trajan i vjean
cjelokupne ljudske osobe, a ne bestjelesno postojanje, poput duha.

moe
rtvu
emo
ivot

Kad opisuje Crkvu, Pavao se slui slikom tijela u kojemu razliiti dijelovi
imaju razliite zadae. Krani su poput razliitih udova koji ine tijelo.
Svatko ima razliitog udjela u Crkvi, a djeluje pod Isusovim vodstvom.
Novi zavjet polae veliku vanost na ovjekovo tijelo. To je tijelo hram Svetoga
Duha, a naa tijela trebaju posluiti na Boju slavu.
Rimljanima 12:1; 1 Korinanima 15:35-49; Rimljanima 12:4-5;
Korinanima 12:12-30; Efeanima 4:15-16; 1 Korinanima 6:15-20

B. Pt - meso.
Rije put upotrebljava se u Bibliji kad se spominju ljudi kao tjelesna bia
"smrtonosnoga tijela". U tom se znaenju upotrebljava da pokae ovjekovu
slabost, koji je "samo ovjek" u suprotnosti s Bojom snagom. Kad su uenici
zaspali u Getsemanskom vrtu, Isus im je rekao: "Duh je sran, ali je tijelo
(pt, meso) slabo."
75

Pavao takoer rabi rije "pt" (grena narav ili puteno tijelo, kako se negdje
prevodi) kada govori o ivotu nekranina koji je u vlasti grijeha.
Kranin je "u tijelu" i "u Duhu". Zahvaen je borbom koja se vodi izmeu
njegove vlastite sklonosti grijehu i prisutnosti Bojeg Duha u njegovu ivotu
kako bi postao to sliniji Kristu. Kranin se mora oduprijeti grenim
eljama koje su dio njegove grene naravi (putenosti), a dopustiti plodovima
Duha da rastu u njegovu ivotu.
Psalam 78:39; Izaija 40:5; Marko 14:38; Rimljanima 7:13 - 25:8; Galaanima
5:16-24

Trojstvo
U tom obliku taj se pojam ne nalazi u Bibliji. Nainjen da bi se izrekle istine
o Bogu u sklopu vjerovanja Prve crkve, da se objasni to znai izriaj da je
Bog - Otac, Sin i Sveti Duh. To je uio Isus, a to je i uenje Novoga zavjeta u
cijelosti. Ve od najranijeg doba taj se pojam o Bogu ponavljao pri svakom
krtenju obraenika na kranstvo.
idovsko je uenje da postoji samo jedan Bog. Nita ne moe ugroziti to
vjerovanje. Novozavjetni pisci jasno prikazuju Boga kao Oca koji je stvorio
sve i odrava stvoreno u svojoj ljubavi i sili, Boga kao Sina koji je doao na
ovaj svijet i Boga kao Duha koji djeluje u ivotu krana.
Pri kraju novozavjetnog razdoblja Crkva je smatrala potrebnim da pozorno
sroi tvrdnje o trima osobama jednoga Boga kako bi potkrijepila
novozavjetnu istinu nasuprot lanim uenjima.
Vidi Bog, Sveti Duh, Isus Krist.
Matej 28:19; Ivan 5:19-29; 8:23-29,58;
14 - 17; Djela 2:32-33; 2
Korinanima 13:13; Izlazak 20:2-6; Ponovljeni zakon 6:4; Izaija 45:5

76

Trpljenje (patnja)
Na trpljenje se u Bibliji gleda kao na nesreu. Ono je dolo na svijet zbog
grijeha - posljedica je stalne djelatnosti Sotone. Isus je doao na svijet da
ljude oslobodi trpljenja i smrti. Za vrijeme svojeg boravka na zemlji pokazao
je svoju ljubav i brigu time to je mnoge iscijelio. A u novome nebu i na novoj
zemlji nee biti trpljenja ni boli.
Trpljenje se u Bibliji takoer spominje kao problem. Budui da Bog ima
vrhovnu mo, trpljenje nedvojbeno dolazi od njega. Kako Bog ljubavi doputa
da neduni ljudi pate? Jasno je da grijeh donosi trpljenje i patnju, i to ne
samo pojedincu ve i cijeloj obitelji. Mogue je da Bog doputa trpljenje jer
hoe kazniti svoju djecu. No Knjiga o Jobu poten je pokuaj da se raspravi
prijeporno pitanje trpljenja nedunih ljudi. Job je odbacio sve teorije koje su
mu bile ponuene i na kraju prihvaa svoje patnje. Ne nalazi razumno

77

objanjenje, ve u Bogu vidi zatitu od svih njegovih sumnji i straha.

U Isusovu ivotu i djelu trpljenje je prikazano kao nain ivota. On ivi kao
sluga koji je upoznao patnju, kako je to prikazano u 53. poglavlju Knjige
proroka Izaije. On je neduan. Ne trpi zbog svojega grijeha, ve podnosi
patnju zbog mrnje grenih ljudi, da ih spasi od njihovih grijeha. Biblija nam
ne daje razuman odgovor na prijeporno pitanje trpljenja, ali nam zato daje
prikladan odgovor. Bog je preuzeo odgovornost za trpljenje i patnju u smrti
svojeg Sina.
Postanak 3:15-19; 2 Korinanima 12:7; Rimljanima 8:21; Otkrivenje 21:4;
Amos 3:6; Psalam 39:11; Hebrejima 12:3-11; Job; Izaija 53

Uskrsnue
Tvrdnja da je Isus ustao od mrtvih temeljna je injenica kranske vjere.
"Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano nae propovijedanje,
neosnovana je i vaa vjera", pisao je Pavao.
Apostoli su nesumnjivo bili svjedoci da je Isus ustao od mrtvih, kao to im je
rekao da e se zbiti. Nakon uskrsnua vidjeli su ga u razliitim prilikama to
im je bio dostatan dokaz. Pavao spominje ljude koji su vidjeli uskrslog Isusa.

78

Susret s uskrslim Kristom promijenio je uenike preko noi: od slabe i

kukavne druine nastao je neustraiv krug ljudi koji su navjeivali
Evanelje i inili udesa pomou sile uskrsloga Gospodina. Grob je bio
prazan, a idovske vlasti nisu mogle pokazati tijelo kojim bi pobile tvrdnju da
je Isus Krist iv.
Pavao tumai da e Isusovi sljedbenici imati udjela u njegovu uskrsnuu.
Kada ovjek postane kraninom, doivljava da ivot uskrslog Isusa
preobraava i njegov ivot. A glede budunosti, krani u nadi oekuju
vlastito uskrsnue na kraju vremena. Vjernici se suoavaju s tjelesnom smrti
kao i ostali ljudi, no eka ih budunost s Kristom u novoj duhovnoj
stvarnosti. Kranstvo ne oekuje samo besmrtnost due (ondanje grko
shvaanje), ve uskrsnue cjelokupne osobe u novo i ljepe tijelo.
Vidi Nebo.
Matej 28; Marko 16; Luka 24; Ivan 20; 1 Korinanima 15; Djela 1:3; 4:10;
Rimljanima 1:4; 6:4-13

Uzaae
etrdeset se dana Isus esto susretao sa svojim uenicima poto je uskrsnuo

79

od mrtvih. Zatim se vratio u nebo. Uenici su bili s njime na Maslinskoj gori

kad im je dao posljednju poruku. Dok su ga promatrali, opazili su kako se
"uzdie u zrak, a oblak ga ote oima njihovim". Taj dogaaj zovemo
uzaaem.
lako je tim dogaajem zavrila Isusova sluba na zemlji, to nije bio potpuni
kraj njegove slube. Dok su uenici promatrali kako Isus dolazi na nebo, dva
su ih nebeska glasnika zapitala: "Galilejci, zato stojite i gledate u nebo?
Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas, opet e se vratiti isto
onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo." Preostali dio Novoga zavjeta
jasno govori da je Isus, nakon uzaaa i do svojega ponovnog dolaska na
svretku vremena, s Bogom, svojim Ocem, u nebeskoj slavi. Vlada cijelim
svemirom, iznad je svih vlasti. Zastupa svoje sljedbenike pred Bogom i alje
Svetoga Duha da im pomogne.
Luka 24:50-53; Djela 1:6-11; Hebrejima 1:3; 4:14-16; 7:24-26; Ivan 16:5-15

80

Vjera
Pavao u svojim pismima pozorno objanjava kranima u Rimu i Galaciji da
ovjek moe doi u ispravan odnos s Bogom ne po svojim dobrim djelima
(kako se to esto misli), ve jedino vjerom i pouzdanjem.
Vjera znai imati povjerenje i pouzdanje u Boga. Ona nije skok u prazno koji
bi ovjek morao poduzeti bez razmiljanja. Vjera je pouzdanje u Boga, koga
smatramo vrijednim svakog povjerenja. Uvjeren u tu spoznaju, ovjek vjeruje
i povjerava svoj ivot Isusu Kristu. Kao grenici, ne moemo uiniti ba nita
da bismo se spasili. Posvema ovisimo o onome to je Bog ve uinio za nas
kroz Isusa Krista.
To je poetak ivota vjere. Nitko ne moe biti siguran da e moi ispravno
ivjeti vlastitim nastojanjima. Potrebno nam je stalno i potpuno pouzdanje u
Isusa Krista i Svetoga Duha kojeg nam Bog daje kako bismo mogli ivjeti na
ugodu Bogu. Taj ivot ovjekove ovisnosti o Bogu moe se pratiti od poetka
Bojeg odnosa s ovjekom, to Pavao prikazuje kad se vraa do Abrahama.
Novi zavjet upuuje na vjeru ili vjerovanje, to oznauje osnovno uenje o
Isusu, na kojemu je utemeljeno nae pouzdanje.
1 Ivanova 5:1-5; Ivan 1:12; 3:16; 5:24; Rimljanima 1:17; 5:1; 10:9-10;
Galaanima 3; Efeanima 2:8-9; Postanak 15:6; Psalam 37:3-9; Izreke 3:5-6;
Jeremija 17:7-8; Habakuk 2:4; Hebrejima 11; Jakov 2:1; 1 Timoteju 3:9; 5:8

81

Vlast
Biblija ne istie nijedan oblik vlasti kao ispravan nain kojim bi se upravljalo
drutvom. Ona prikazuje mnoge i razliite oblike vlasti. Patrijarsi: Abraham,
Izak i Jakov ivjeli su u rodovskoj zajednici. Izraelskim su narodom najprije
vladali suci, a zatim kraljevi. Krani su u novozavjetno doba prihvatili
rimski sustav upravljanja drutvom u kojemu su ivjeli.
Izrael je od samog poetka trebao biti teokratsko drutvo, s Bogom kao
svojim kraljem. Ali uvidjeli su da im je zbog grene ljudske naravi potrebna
ljudska vlast, koja bi donijela zakone i silom nadgledala njihovu provedbu.
Izraelski je narod to uvidio za vrijeme sudaca, kad jo nije bilo sredinje
vlasti. "U to vrijeme ne bijae kralja u Izraelu i svatko je ivio kako mu se
inilo da je pravo."
Bog prenosi svoju vlast na ljudsku vladavinu da izvrava pravdu. "Neka se
svatko pokorava viim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. I one koje
postoje od Boga su uspostavljene." Boji bi se narod trebao moliti za dravnu
vlast i poduprijeti je kad ona nastoji pravedno vladati. Biblija takoer kazuje
da Bog oekuje od vladara da provode pravednost, a ne da je izvru.
Starozavjetni su proroci - posebice Amos - otvoreno govorili protiv nepravde i
okrutne vladavine mnogih kraljeva Izraela i Judeje. A kad oni na vlasti tlae
svoje podanike, Boji narod treba neustraivo ustati i osuditi ih. Pa i ako
moraju izravno odabrati izmeu onoga to kau vlasti i onoga to Bog trai,
krani "moraju posluati Boga".
Suci 21:25; Rimljanima 13:1-7; 1 Timoteju 2:2; 1 Petrova 2:11-25; Izaija
56:9-12; Jeremija 21:11-22:19; Daniel 3: Amos i drugi proroci; Matej 22:1521: Djela 5:27-29

82

Zajednitvo
To je prijateljstvo vjernika, koji meusobno dijele ivotna iskustva, a sr je
kranstva. ovjek je stvoren da ivi u zajednitvu s Bogom. ovjekova
nepokornost razvrgnula je to zajednitvo. Isus je doao da ga obnovi, i
svojom je smru uklonio grijeh koji ovjeka odvaja od Boga. Zato krani
mogu upoznati prijateljstvo s Bogom za koje je, zapravo, svaki ovjek stvoren.
Kranin uiva s Isusom u Bojoj ljubavi jer ima "zajednitvo s Ocem i Sinom
njegovim, Isusom Kristom". Isus prikazuje najblie zajednitvo s njegovim
uenicima. "Ja sam trs, vi ste mladice."
Kranin ima udjela u Isusovu ivotu, a takoer ima udjela u ivotima svoje
subrae po vjeri. Kranin nije usamljeni pojedinac vezan samo za Krista,
ve dijeli svoj novi ivot sa subraom, kranima, kao i s Kristom. "Ali smo
mnogi jedno tijelo u Kristu", a znak toga kranskog zajednitva je ljubav.
To uzajamno djelovanje i ljubav koja je znaajka kranske Crkve pokazuju
se na djelu. Prva je crkva u Jeruzalemu pokazala svoju jedinstvenost u tome
to su imovinu meusobno dijelili. A neidovske crkve pokazale su svoju
ljubav prema crkvi u Jeruzalemu, kojoj je bila potrebna pomo, time to su
joj poslale novac.
Vidi Tijelo, Crkva.
1 Ivanova 1:3; Ivan 15:1-17; Rimljanima 12:4-13; Ivan 13:34-35; Djela 2:4447; 4:32-37; Rimljanima 15:25-27

83

Zakon
Starozavjetni Zakon, Tora (ili upute) bio je zbir uredbi za ponaanje koje je
Bog dao (u prvih pet knjiga Biblije) da pomogne svojem narodu ispravno
ivjeti.
Tu su i Deset zapovijedi, sr moralnog zakona. Takoer sadri drutvene i
vjerske zakone te najmanje pojedinosti za odravanje istoe ivota i
svagdanjeg ponaanja.
Ta naela Zakona temelj su naeg shvaanja kako ovjek i drutvo trebaju
djelovati. Kao Stvoriteljev prirunik, Zakon nam pokazuje to Bog od nas
oekuje kako bismo trebali ivjeti. Vie se ne trebaju primjenjivati u
pojedinostima obredni ili religijski zakoni, na primjer prinoenje rtava
ispunjeno je u jednoj rtvi, u smrti Isusa Krista. Ali su naela Zakona jo
uvijek dobra.
Bog je najprije izveo svoj narod iz suanjstva u Egiptu, a zatim im je dao
Zakon. Nije bilo obrnuto; nisu morali ispunjavati Zakon da bi ih Bog izbavio.
No nakon povratka iz babilonskog izgnanstva mnogi su idovi poeli shvaati
Zakon kao sredstvo spaavanja. Ako se ovjek dri Zakona, Bog e ga
prihvatiti.

84

Isus osobno nikad nije odbacio Zakon. Ali je posve jasno rekao da je vrijeme
Zakona prolo. Umjesto Zakona doao je Isusov nauk koji je ispunio
najdublje znaenje Zakona, Novi se zavjet u potpunosti protivi pogrenoj
zamisli po kojoj bi se ovjek obdravanjem bilo kojeg zakona mogao spasiti.
Jer spasenje je besplatni dar od Boga po milosti. Zakon jasno pokazuje to je
grijeh, a to samo potvruje ovjekovu potrebu za spasenjem, jer ovjek nije
kadar izvriti sav Boji zakon. Takvo ispravno shvaanje Zakona dovodi
ovjeka Kristu, do prihvaanja njegova oprotenja kao dara.
Vidi Sloboda, Milost, Opravdanje.
Izlazak 20 i 21 - 34; Levitski zakonik; Brojevi 2 -9; 15; 18 - 19; 28 - 30;
Ponovljeni zakon; Psalmi 1; 9; 119; Matej 5:17-20; 22:36-40; Luka 10:25-28;
Rimljanima 3:31; 8:3-4; Ivan 7:19; Rimljanima 2:25-29; 3:19-21; 7:7-25;
Galaanima 3: 21-24; Hebrejima 7:18-19; Jakov 2:8-12

Zapovijedi
Vidi Zakon

85

ivot
Bog je "u nosnice ovjeka udahnuo dah ivota" i on "postade iva dua". Bog
se nalazi u svemu to nas odrava u ivotu i odluuje kad e neki ivot
prestati. ivot je ovjekova najdragocjenija svojina, njegova je najvea elja da
ga Bog obdari dugim ivotom na zemlji. No ivot je vie od tjelesnog bivanja.

86

Odnos s Bogom daje ljudima mogunost da ive na novoj razini. Isus je

doao ponuditi potpun i izobilan ivot. To je vjeni ivot koji nam Isus nudi
kao besplatni i vjeni dar. Vjeni ivot je ivot u novom opsegu, to je Boji
ivot. "Tko ima Sina, ima ivot", kae Ivan. Taj ivot poinje kad ovjek
postane kraninom, a nadivljuje smrt. To je vjena veza s Bogom.
Vidi Smrt, Uskrsnue.
Post 2:7; Ps 104:29; Job 2:4; Ps 91:16; Pnz 8:3; 30:15-20; Iv 10:10,28; 1 Iv
5:12; Iv 11:25- 26; Rim 6:4-13,22-23, i mnogi drugi ulomci.

87