1

Aleksandar Trajkovski










SVETO TROJSTVO



















Novi Travnik, 2005.

2
2005 Aleksandar Trajkovski


Autor: Aleksandar Trajkovski
Izdava: Kranska Baptistika Crkva Novi Travnik
Za izdavaa: Radovan Trajkovski
Saradnik: Evaneoska Crkva Zenica
Lektura: Amira ejvan
Korektura: Enisa Dedi
Recezenti: Todd L. Price, Kaji Vladimir
Dizajn: Mario Kushner
Tira: 1000

Ukoliko nije drugaije naznaeno, svi biblijski citati su iz Biblije u
izdanju ''Kranske sadanjosti'', Zagreb 1994. Za Novi Zavjet prijevod
Bonaventure Dude i Jerka Fuka.





















3
Sadraj

Predgovor..............................................................................5

Uvod.......................................................................................7

Bog je jedan Trojica su Bog ......................................9

Trinitarni biblijski tekstovi ........................................31

Djelo Trojice u Radosnoj vijesti...................................41

Tumaenje nauke o Trojstvu.......................................51

Bogoovjek, Isus Krist .................................................65

Vanost nauke o Trojstvu............................................81

Zakljuak............................................................................87

Dodaci..................................................................................89

I Nauka o Trojstvu kroz povijest...................................91

II O boanstvu Isusa Krista............................................97

III Vjeno postojanje Isusa Krista.................................101

Bibliografija......................................................................107





1.

2.

3.

4.

5.

6.

4


































5
Predgovor


U predgovoru knjige ''Mir s Bogom'', Billy Graham je
primijetio da mnogi pisci knjiga vjerskog sadraja piu za
druge pisce ili teologe. Malo je onih koji se obraaju
mnotvu ili obinom ovjeku. Knjiga koju imate u ruci
pisana je za vas. Preciznije reeno, knjiga je napisana za sve
one koji vjeruju u Isusa Krista kao svoga Gospodara i
Spasitelja, ali i za one koji ne vjeruju u Kristovo boanstvo.
Prvima elim da se ohrabre i uvrste u istini Rijei Boije, a
drugima da upoznaju Onoga koji je put, istina i ivot.






















6


































7
Uvod


Kada spominjemo pojam Trojstvo, mislimo (obino) na to da
postoji jedan Bog u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. S tim u
vezi se pojavljuju mnoga pitanja. Jedno od njih bi bilo: ''A
otkuda ta ideja da je jedan Bog u tri osobe?'' Mnogi bi ovdje
dali razliite odgovore. Cilj narednog izlaganja je da pokae
da je to nauk samog Svetog Pisma Biblije, i ne samo to,
nego da pokae to tano Biblija o tome govori.

Kroz povijest, pa sve do danas, postojale su mnoge rasprave
o pitanju Trojstva. Neki su nauavali da Trojstvo ne postoji.
Po njima postoji samo jedan Bog, ali On nije u tri osobe,
nego je samo Otac pravi Bog. Sin Boiji za njih nije pravi
Bog, nego prvo stvoreno bie, te je manji od Boga. Za Duha
Svetog su, takoer, rekli da nije Bog.
1
Danas ovako ue
Jehovini svjedoci. (Tijekom izlaganja spomenut emo i neke
druge ideje.)

Da li su oni u pravu? Kako Isus moe biti Bog kad se On
moli Bogu Ocu? Kako moe biti jedan Bog, a tri osobe? Ne
znai li to da ima tri Boga? Nije li nauka o Trojstvu dola iz
poganstva, a ne iz Biblije jer se rije Trojstvo u Bibliji i ne
spominje? Na veinu ovakvih ili slinih pitanja emo dati
odgovor.

Ono to elim da jasno imamo na umu je da emo odgovore
na pitanja o Trojstvu traiti u Bibliji. Bolje reeno, istrait
emo da li Biblija ita govori o Trojstvu, i ako da, ta to
govori. vrsto vjerujem da svoju vjeru i svoj ivot trebamo
temeljiti na Boijoj Rijei, Bibliji. Ona je knjiga koju je sam

1
Poznati zastupnik ove ideje bio je Arije u etvrtom stoljeu.
8
Bog Stvoritelj dao ovjeku s odreenim ciljem. Taj cilj je da
ovjek moe spoznati sebe: ko je on, kakav je, ta je svrha i
smisao njegovog postojanja, ali prije svega i iznad svega da
upozna svoga Stvoritelja i Spasitelja te ima zajednitvo s
Njim. Biblija je, budui da joj je autor sam Bog, u izvornom
tekstu liena bilo kakvih greaka. Sve to Biblija govori jeste
apsolutna istina, bilo da govori o sadanjosti, prolosti,
budunosti, vjeri ili bilo emu drugome.

Zato je vano da se naa vjera temelji na Bibliji. Sve ono to
je suprotno Boijoj Rijei trebamo odbaciti. Tako i nauku o
Trojstvu, ako ona nije biblijska. Meutim, istraujui ovu
temu u Bibliji, vidio sam da je ona biblijska i kroz ovu
knjigu elim pokazati ono to Boija Rije i ui o tome.

Svrha svega je da se oni koji vjeruju u Isusa Krista detaljnije
upoznaju sa naukom o Trojstvu kako bi se uvrstili u vjeri u
Isusa Krista, ali i da se uvjere oni koji ne vjeruju, te dou do
spasenja koje je samo i jedino u Kristu.















9
Prvi dio

Bog je jedan - Trojica su Bog

Biblija vrlo jasno ui da je Bog jedan, a istovremeno
Trojicu naziva Bog


Prvo je vano da primijetimo da Biblija jasno govori da je
Bog jedan. Citirat u nekoliko tekstova koji to pokazuju:

''uj, Izraele, Jahve je Bog na, Jahve je jedan.'' (Pnz 6:4-5)

''Ti vjeruje da ima samo jedan Bog. Dobro ini!" (Jak
2:19)

''Ja sam Jahve i nema drugog. Osim mene Boga nema.'' (Iza
45:5.)
''Ja Sam Bog i nema drugog. Bog, nitko mi slian nije.'' Kae
nam Bog. (Iza 46:9)

Oito je iz Biblije da ima samo jedan Bog. Nema, dakle, dva
(jedan manji, jedan vei) ili tri Boga, nego samo jedan.
Biblija ustvari govori da ima mnogo lanih bogova i idola,
ali pravi Bog je samo jedan.

Jasno smo vidjeli da je Bog jedan. Meutim, Biblija
govorei o tri osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetom, direktno i
indirektno ih naziva Bogom (pravim Bogom). Tu emo
tvrdnju i pokazati iz Biblije. Jasno emo vidjeti da nauk o
Trojstvu nije ljudska filozofija, nego Boje otkrivenje.



10
Bog Otac

...jedan Bog i otac sviju, (vjernika) koji je nad svima; koji
djeluje po svima i u svima stanuje. (Ef 4:6)

Otac Isusa Krista, i otac vjernika je Bog. Isus je uio da se
molimo: ''Oe na koji jesi na nebesima..'' On je Bog Otac.
Ovo je suvino dalje komentirati, ali ipak spomenimo i to da
su neki heretici imali ideje da Bog Otac u Novom Zavjetu
nije isto to i Bog Jahve u Starom Zavjetu. Konkretno,
heretik Marcion je nauavao da je Bog Novoga Zavjeta
dobar, a Bog Staroga Zavjeta drugaiji od Njega. Ovo je
jasno krivovjerje (koje je i osueno i Marcion izbaen iz
crkve 144. godine) koje se protivi istinama da je Bog jedan,
te da je on isti juer, danas i zauvijek e biti isti (vidi Mal
3:6, Heb 13:8).

Ipak, moemo vidjeti da se ime Otac ponekad upotrebljava
openito za Boga, a ponekad samo za prvu osobu Trojstva.
Ime Otac se koristi i za Krista koji je nazvan Otac vjeni.

Bog Sin

Boanstvo Sina emo razmotriti kroz nekoliko taaka.

a) Tekstovi koji govore da je Sin Bog

U Bibliji postoje tekstovi koji jasno i nedvosmisleno Isusa
nazivaju Bogom. Pogledajmo neke:

''Jer dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je
vlast. Ime mu je : Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni,
Knez mironosni'' (Iza 9:5)

11
Ovo prorie prorok Izaija o Kristu. Apostol Ivan u svom
Evanelju pie: ''U poetku bijae Rije i Rije bijae kod
Boga i Rije bijae Bog
2
'' (Iv 1:1). ''I Rije tijelom postala i
nastanila se meu nama.'' (Iv 1:14) Ovdje vidimo da je
Rije, koja je Bog, tijelom postala (Bog je postao i ovjek) i
nastanila se meu nama, a to je Isus Krist. Vrlo jasno
vidimo da Biblija Krista zove - Bog.

Kada je Apostol Toma vidio uskrslog Krista on je izjavio:
"Gospodin moj i Bog moj! izjavi Toma.'' Na to mu je Isus
odgovorio: "Jer me vidi, vjeruje. Blago onima koji e
vjerovati a da nisu vidjeli.'' Vidimo da Isus ovim odgovorom
potvruje ispravnost Tomine izjave. Da je Toma rekao neto
to nije istina, Isus ne bi to potvrdio, nego bi, vjerovatno,
ukorio Tomu.

Apostol Pavao piui Rimljanima kae: ''Njihovi su i oci, od
njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog
blagoslovljen u vjekove. Amen.'' (Rim 9:5.)

Apostol Ivan pie: ''Sin je Boji doao i dao nam razum da
poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu,
Isusu Kristu. On je Bog istiniti i ivot vjeni.''
(1.Iv 5:20)

Pisac poslanice Hebrejima pokuava vjernicima pokazati ko
je Krist. U prvom poglavlju, osmi stih, citira Stari Zavjet i
kae: ''Prijestolje tvoje, Boe, postoji vjeno,'' i: ''ezlo je
pravde, ezlo tvog kraljevskog dostojanstva.'' Tu pisac citira
Psalam 45:6-7, i Krista naziva Bogom.

2
Ovdje Jehovini svjedoci tvrde da rije Bog treba prevesti malim slovom
(to bi po njihovom znailo da Isus nije jednak s Bogom nego samo
Bogu slian). To, naravno, nije tano, a za detaljnije objanjenje vidi
DODATAK II.
12

Moemo pronai i druge tekstove. Otkuda, dakle, ideja da je
Isus Krist Bog? Jasno smo vidjeli da je to uenje same
Boije Rijei. Moda e se netko pitati: ''A kako onda neki
ne vjeruju da je Isus Bog kada to Biblija jasno kae?'' Pa oni
koji nee vjerovati da je Isus Bog, imaju neka objanjenja za
tekstove koje smo vidjeli. Na primjer, za tekst iz proroka
Izaije, gdje Izaija Krista naziva Bog silni, oni kau da Isus
jeste Bog silni, ali nije svesilni. I tako su, navodno dokazali
da Isus nije svemogui Bog. Za Rimljane 9:5 kau da prije
rijei Bog treba staviti taku, tako da se rijei ''Bog
blagoslovljen u vjekove'' ne odnose na Krista. Navodno
mogu tako objasniti i sve druge tekstove. Takva objanjenja
bi povrnog itaoca mogla i zadovoljiti, ali ne i ozbiljnog
istraivaa Biblije. Da bi dokazali da je Isus stvarno Bog
blagoslovljen u vjekove, pogledat emo jo mnotvo
biblijskih dokaza:


b) Tekstovi koji govore o jednakosti Sina s Ocem

Na tekstove koje smo gore naveli, oni koji se bore protiv
Trojstva kau da Sin jeste Bog, ali ne pravi ravan Ocu,
nego manji. On je za njih stvorenje koje je, eto, zasluilo da
se zove bog (malim slovom). Pogledajmo tekstove koji
govore o jednakosti Sina s Ocem:

''Budui da u njemu (Kristu), stanuje stvarno sva punina
boanstva'' (Kol 2:9)

Postavimo pitanje na gornji tekst: Koliko boanstva stanuje
u Kristu? Odgovor je: Sva punina. Dakle, on nije manji Bog,
niti pola Boga, nego sva punina.

13
''Jer Otac ne sudi nikomu, ve je sav sud dao Sinu, da svi
potuju Sina kao to potuju Oca.'' (Iv 5:23)

Postavimo, opet, pitanje na tekst: Kako treba potivati Sina?
Tekst kae kao i Oca. To nam pokazuje jednakost Sina s
Ocem. Da je Sin manji od Oca, ili da je ak stvorenje, ne bi
Ga smjeli potivati kao Oca. tovie, to bi bio grijeh, jer
Biblija jasno kae da je grijeh iskazivati tovanje stvorenju
umjesto Stvoritelju (Rim 1:25). U Bibliji jasno vidimo da
Krista tuju i On prima to tovanje, za razliku od Petra, Pavla
i anela (Dj 10:25, 26; Dj 14:13-15; Otk 22:8,9). Kako,
dakle, objasniti ovaj stih osim da je Sin jednak Ocu?

''Teite za onim za ime treba da teite u Kristu Isusu! On,
boanske naravi, nije se ljubomorno drao svoje jednakosti s
Bogom, nego se nje liio uzevi narav sluge i postavi slian
ljudima. Kad postade kao ovjek, ponizi sam sebe postavi
posluan do smrti, i to smrti na kriu. Zato ga Bog uzdie na
najviu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakog
drugog imena, ...'' (Fil 2:5-9)

Ovdje vidimo Krista koji je boanske naravi. On trajno
postoji kao Bog, to znai da je jednak i jedno s Bogom. Ali,
On nije gledao samo na svoju korist, kao to to ljudi obino
rade, nego je mislio i na nau korist, pa je privremeno
napustio slavu koju je imao, te siao na zemlju postavi
ovjek. Meutim, na zemlji nije ostao trajno, nego se vratio
u boansku slavu koju je imao i prije postanka svijeta. (Iv
17:5, Iv 6:62). Ovaj tekst nam jasno govori o Kristovoj
jednakosti s Ocem.

''Prijestolje Boije i Janjetovo bit e u gradu.'' (Otk 22:3)

14
U knjizi Otkrivenje, u Bibliji, na poetku novog svijeta,
vidimo prijestolje (u jednini) Boje i Janjetovo (to je Krist).
Kristovo prijestolje nije manje niti je posebno, nego jedno.
To znai jednako i jedno.

Prema ovim tekstovima treba nam biti jasno da je Krist Bog,
i ne samo to, nego Bog jednak Bogu Ocu.

c) Imena koja se koriste za Boga, koriste se i za Krista

Postoje mnoga imena koja se koriste za Boga u Bibliji, kao
to su: Spasitelj, Pastir, Jahve pravda naa (Jer 23:6),
Gospodar, Stijena, itd. To moemo itati sami. Zajedno
pogledajmo neka detaljnije:

Prvi i Posljednji. U Izaiji 44:6 i 48:12, Jahve sam za sebe
kae da je ''Prvi i Posljednji''. U Otkrivenju 1:17, Krist je
''Prvi i Posljednji''. Jasno je da obino vie ljudi nosi jednaka
imena, ali Prvi i Posljednji moe biti samo jedan, a to je Bog.

U Otkrivenju 1:8, Svemogui Bog je Alfa i Omega, a u Otk
20:13, Krist je Alfa i Omega. Alfa i omega su prvo i
posljednje slovo grkog alfabeta. To ustvari znai isto to i
prvi i posljednji.

Ja jesam, je jedno od imena za Boga (gr. ego eimi). U knjizi
Izlaska 3:14 (i Iza 48:12), Bog se Mojsiju objavljuje pod tim
imenom. U Ivanovom evanelju Isus koristi ovo ime. Isus je
rekao idovima: ''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ete u
grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da 'Ja jesam,'
umrijet ete u grijesima svojim.'' (Iv 8:24)

Sin Boiji jo je jedno Isusovo ime. Ono vrlo jasno govori o
boanstvu Isusa Krista. Ime Sin Boiji moe imati ire
15
znaenje, ali je zanimljivo vidjeti kako su idovi i apostol
Ivan razumjeli ovo ime kada ga je Isus koristio. Kada su
idovi uli da se Isus naziva Sin Boiji i da je jedno s Ocem,
rekli su da huli, jer se pravi da je Bog: "Isus im odgovori:
'Mnoga vam dobra djela Oeva pokazah. Za koje me od tih
djela kamenujete?' Odgovorie mu idovi: 'Zbog dobra te
djela ne kamenujemo, nego zbog hule: to ti - ovjek - sebe
Bogom pravi'" (Iv 10:32, 33). Neki tvrde da Isus nije Bog,
jer je Sin Boiji. Meutim, mi ovdje vidimo ta je ime Sin
Boiji znailo za prve sluatelje. To je znailo da je Isus
Bog. U Iv 5:18 apostol Ivan je zapisao sljedee: ''Zbog toga
su idovi jo vie gledali da ga ubiju jer je ne samo krio
subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednaujui sebe
s Bogom.'' Vidimo da i je i apostol Ivan zakljuio da se Isus
izjednaava s Bogom jer Ga je nazivao svojim Ocem. (Zato
nije ni udo da Ivan pie: ''Rije bijae Bog''.)

Dakle, imena Isusa Krista govore da je On Bog.

d) Neki tekstovi u Starom Zavjetu koji govore o Jahvi, u
Novom Zavjetu se primjenjuju na Krista

U estom poglavlju knjige Izaije proroka, Izaija opisuje
vienje koje je imao. Tu kae da je vidio Gospoda Jahvu nad
Vojskama govorei ovim rijeima: ''Jao meni, propadoh, jer
ovjek sam neistih usana, u narodu neistih usana
prebivam, a oi mi vidjee Kralja, Jahvu nad Vojskama!''
Dalje kae da je uo glas Gospodnji kako mu kae: ''Koga da
poaljem i tko e nam poi?" Izaija je odgovorio: ''Evo me,
mene poalji!'' Tada mu Gospod kae: ''Idi i reci tom narodu:
Sluajte dobro, al neete razumjeti, gledajte dobro, al
neete spoznati. Oteaj salom srce tom narodu, oglui mu
ui, zaslijepi oi, da oima ne vidi, da uima ne uje i srcem
ne razumije kako bi se obratio i ozdravio.''
16

Ovo je, dakle, tekst iz Starog Zavjeta. Pogledajmo kako to
tumai apostol Ivan. Ivan u svom Evanelju (Iv 12:37-43),
govorei o Kristu kae da je inio mnoga udesa pred
narodom, ali Mu nisu vjerovali. Dalje citira tekst iz Izaije
koji smo gore naveli. Ivan ga tumai na sljedei nain: ''To
ree Izaija kad je vidio slavu njegovu i o njemu govorio.'' Iz
konteksta (vidi 42. stih) vidimo da se radi o Kristu. Dakle,
Ivan kae da je Izaija vidio Kristovu slavu, a vidjeli smo da
sam Izaija kae da je vidio Jahvu nad Vojskama. Za apostola
Ivana Krist je Jahve, Bog Svemogui.

U Psalmu 68:18, pie: ''Jahve sa Sinaja u Svetite dolazi! Na
visinu uzae vodei sunje, na dar si ljude primio pa i one
to ne ele prebivati kod Boga.'' U poslanici Efeanima (Ef
4:7-11) apostol Pavao govori o Kristu koji je dao darove, te
citira isti tekst iz Psalma 68. Dalje Pavao pie: ''Ono uzae
to drugo znai nego to da je najprije i siao u donji kraj
zemlje? Sam koji sie jest i onaj koji uzae iznad svih nebesa
da ispuni sve.'' A to je Krist. Dakle, Krist je Jahve.

Kroz proroka Izaiju, Jahve kae: ''Obratite se k meni da se
spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!
Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rije
neopoziva, da e se preda mnom prignuti svako koljeno,
mnome e se svaki jezik zaklinjati..'' (Iz 45:22,23)

Pavao apostol u poslanici Filipljanima 2:10 i 11 kae: ''...da
se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i
podzemnika. I svaki e jezik priznati: 'Isus Krist jest
Gospodin!' - na slavu Boga Oca.'' Isus je, dakle, Jahve pred
kim e se pokloniti svako koljeno.

17
U Rimljanima 10:13 apostol Pavao govorei o Kristu kae
da ko god zazove ime Gospodnje, spasit e se. Prorok Joel
kae da e oni koji prizivaju ime Jahvino biti spaeni (Joel
3:5). Da li ima dva imena po kojima se trebamo spasiti?
Biblija jasno kae da je samo jedno ime dano ljudima po
kojem se trebaju spasiti. To ime je Isus Krist, a On je Jahve.

to rei na ovo? Jasno je dakle da je Isus Krist Jahve.
Postoje i drugi slini primjeri. (Vidi Ps 8:2,3 i Mt 21:15-17;
Ps 102 i Heb 1:10-12; Zaharija 11:12,13 i Mt 26:14, 15; Iza
40:3-5 i Mt 3:3, itd.)

e) Djela koja je inio i ini Bog, ini i Krist

Prva reenica u Bibliji kae da je Bog u poetku stvorio nebo
i zemlju. U poslanici Hebrejima (Heb 1:10), govorei o
Kristu kae: ''Ti si, Gospodine, u poetku udario temelje
zemlje, a nebesa su djelo ruku tvojih.'' Taj Bog, koji je u
poetku stvorio nebo i zemlju jeste Krist. Neki e rei da je
Bog sve stvorio kroz Krista. Prvo je stvorio Krista, pa kroz
Njega sve ostalo. Ali Biblija ne kae tako. U knjizi proroka
Izaije Bog govori ovako: ''Ja sam Jahve koji sam sve stvorio,
koji sam nebesa sam razapeo, i uvrstio zemlju bez pomoi
iije.'' (Iza 44:24) Vidimo da je Jahve Bog sam stvorio
nebesa i zemlju, i to sam, bez iije pomoi, a vidjeli smo da
je Krist stvorio nebo i zemlju. Zakljuit moemo da je Krist
Bog Jahve.

Sljedee to emo pogledati je da se Isus u Novom Zavjetu
objavljuje kao onaj koji istrauje srca i bubrege, to je prema
Starom Zavjetu djelo Jahvino. Isus je rekao sljedee rijei:

''I znat e sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istrauje bubrege i
srca' i 'dat u' vam 'svakomu po djelima.'" (Otk 2:23)
18

Preko proroka Jeremije Jahve govori sljedee:

''Ja, Jahve, istraujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao
svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.''
(Jer 17:10)

Ovim Isus vrlo jasno kae da je On onaj starozavjetni Bog
Jahve. Kada doslovnije prevedemo Isusove rijei, dobijemo
sljedee: ''I znat e sve crkve da Ja jesam (onaj koji) istrauje
srca i bubrege.'' Dakle, bukvalno i koristi Jahvino ime: Ja
jesam.

Dalje moemo vidjeti kako Isus prima i usliava molitve. U
Evanelju po Ivanu vidimo Isusa kako ui svoje uenike da
mu se mole: ''Ako me to zaitete u moje ime, uinit u." (Iv
14:14) Pisac poslanice Hebrejima, govorei o Kristu kao
velikom sveeniku, ohrabruje nas da s pouzdanjem
pristupamo prijestolju milosti (Heb 4:16). U Djelima
apostolskim vidimo Stjepana kako se moli Gospodinu Isusu
rijeima: ''Gospodine Isuse, primi moj duh!'' (Dj 7:59)
Postoje i drugi biblijski primjeri.
3


ta nam ovo govori? U Bibliji je jasno da Bog ne dozvoljava
ljudima da se u molitvi obraaju umrlim ljudima, niti
anelima i arkanelima (stvorenjima). Oni koji su tako radili
smatrani su idolopoklonicima. Upuivati molitve Kristu nije
nita drugo nego smatrati ga Bogom.

Krist oprata grijehe. Kada su farizeji i pismoznanci ovo
vidjeli rekli su: ''Tko moe opratati grijehe osim Bog
jedini?'' Niko i ne moe opratati grijehe koje smo uinili

3
Vidi Dj 1:24, 9:10-16, 1.Kor 6:22, 2.Kor 12:8, Otk 22:20, Ps 102 uz
Heb 1:10-12, ...
19
protiv Boga, osim On sam. Budui da Krist to ini, pokazuje
da On jeste Bog.

f) Osobine koje ima Bog (Otac) ima i Sin

Iz Biblije vidimo da je Bog sveprisutan, bezgrean,
nepromjenljiv, sveznajui, svemogui, itd., ali je Krist
takoer. Bog je vjean, i Krist je. Ovo pogledajmo detaljnije.
Prorok Mihej, proriui Kristovo roenje kae: ''A ti,
Betleheme Efrato, najmanji meu kneevstvima Judinim, iz
tebe e mi izai onaj koji e vladati Izraelom; njegov je iskon
od davnina, od vjenih vremena.'' (Mih 5:1) Apostol Pavao u
poslanici Hebrejima pie: ''..za Sina, naprotiv, veli:
Prijestolje tvoje, Boe, postoji vjeno...'' (Heb 1:8). Izaija
Ga naziva Otac Vjeni (Iza 9:5). Ova nam Kristova osobina
govori da On nije stvoren
4
, nego je od vjenosti, kao sam
Bog Otac. To je jasan dokaz Kristovog boanstva.


g) Krist prima boansko tovanje

Da li Krista trebamo astiti i tovati? Ako bi Krist bio
stvorenje, tovati Ga bilo bi idolopoklonstvo. Rije Boija
nam kae da je potpuno pogreno astiti i tovati stvorenje
umjesto Stvoritelja (Rim 1:25). To izaziva Boiji gnjev. Ali
Biblija ui da se Krista treba astiti i tovati jednako kao
Boga Oca i zajedno s Ocem. Isus je rekao da svi treba da
aste Sina kao to aste Oca (Iv 5:23). U Otkrivenju vidimo
primjer kako se Krist tuje zajedno s Ocem:

''I zaujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod
zemljom, i u moru - sve na njima i u njima govori: 'Onomu

4
Neki ele rei da je Krist stvoren prvostvoreno bie. Ali mi smo
vidjeli da je On od vjenosti. Opirnije vidi u DODATKU III.
20
koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu blagoslov i ast, i slava i
vlast u vijeke vjekova!' I etiri bia ponavljahu: 'Amen!' A
starjeine padnu niice i poklone se.'' (Otk 5:13,14)

Jaganjac je Isus Krist. Vidimo da sva stvorenja slave Oca i
Sina, a starjeine se klanjaju pred Njima. Ako Isus nije Bog,
onda je ovaj tekst dokaz da i u nebu ima idolopoklonstva. Ali
Isus je Bog, i u nebu nema niti e biti idolopoklonstva. Isus
prima boansko tovanje kako i zasluuje. U Evaneljima i
Djelima moemo vidjeti mnoge primjere kako se apostoli i
drugi klanjaju pred Kristom i On to prima, za razliku od
apostola i anela, koji su odbili da im ljudi iskazuju tovanje,
jer ono pripada samo Bogu. Bog ustvari i zapovijeda da se
Krist tuje. U Heb 1:6 kae: ''A opet, kad uvodi Prvoroenca
u svijet, govori: 'Nek pred njim niice padnu svi aneli
Boji.'" Ne samo da Ga ljudi tuju, nego i aneli. Jo je
zanimljivije da su citati iz Psalma 97:7 ili iz Pnz 32:43
5
u
kojima se zabranjuje tovanje idola i poziva na tovanje
Jahve.

---

Kroz ovih nekoliko toaka, vidjeli smo da je Sin, Isus Krist,
ustvari Bog. Bog je Otac, ali je Bog i Sin, a nisu dva Boga,
nego jedan, jer su te dvije osobe, Otac i Sin jedno. Filip je
pitao Isusa: ''Gospodine, pokai nam Oca i dosta nam je!
Isus je odgovorio: Toliko sam vremena s vama odgovori
mu Isus i ti me, Filipe nisi upoznao? Tko je vidio mene,
vidio je i Oca.() Zar ne vjeruje da sam ja u Ocu i da je
Otac u meni?'' Isus je, u Iv 8:19, rekao ''Kad biste mene
poznavali, poznavali biste i Oca moga.'' Da li ikakvo
stvorenje moe rei ovakve rijei? Koje stvorenje moe rei

5
Apostol ustvari citira stari grki prijevod Starog Zavjeta koji se zove
Septuaginta (LXX).
21
da je upoznati njega isto to i upoznati Boga, ili vidjeti njega
isto to i vidjeti Boga? Trebalo bi nam biti jasno da to ne
moe rei nitko osim samoga Boga.

Vano je da zapamtimo da je Isus Krist Bog. On nema
poetka ni kraja. On je sva punina boanstva, jednak
Bogu Ocu.

Vidjet emo poslije da je i Duh Sveti Bog, te tako imamo tri
osobe a jedan Bog.

Osim to je Sin, Isus Krist Bog, On je, takoer, i ovjek. U
prethodnom tekstu smo citirali Rijei iz poslanice
Filipljanima, gdje nam apostol Pavao kae da se Krist jedno
vrijeme liio svoje jednakosti s Bogom, te uzeo narav sluge,
tj. postao ovjek.


Duh Sveti

(Duh Boiji, Duh Jahvin, Duh Kristov, Duh Sina, Duh
Isusov, Duh Slave, Duh Istine, Duh posvetitelj, Duh milosni
i molitveni, Duh vjeni...)

Ko je Duh Sveti? Neki koji tvrde da Trojstvo ne postoji,
govore da je Duh Sveti neka neosobna sila. Drugi, pak, tvrde
da se radi o Muhamedu. Trei govore o nekom stvorenom
biu. Ono to emo nedvojbeno vidjeti iz Biblije je to da je
On osoba i to Boanska osoba Bog.

a) Duh Sveti je bie, osoba

Biblija Duhu Svetom pridaje osobine koje moe imati samo
osoba. Pogledajmo neke tekstove koji to jasno pokazuju:
22

''I ne alostite Duha Svetoga, Bojega, kojim ste opeaeni za
Dan otkupljenja!'' (Ef 4:30)

Apostol Pavao ovdje pie zajednici vjernika u Efezu i
opominje ih da ne aloste Duha Svetog. U reenicama koje
je apostol napisao prije i poslije ove, on govori o raznim
grijesima koje vjernici moraju odbacivati. Usred tog
nabrajanja upozorava da se Duh Sveti ne alosti. Moemo
zakljuiti da grijehom vjernik alosti Duha Svetog kojim je
zapeaen za dan otkupljenja. to o Duhu Svetom moemo
rei na temelju ovoga teksta osim da je On osoba koja
posjeduje emocije (alosti se), kao i svaka druga osoba.

Zar pored ovakvog teksta moemo rei da je Duh Sveti
neosobna sila?

Osim toga vidimo i sljedee osobine koje jasno pokazuju da
je Duh Sveti osoba:

Biblija kae da Duh Sveti istrauje (1. Kor 2:10,11), govori,
uvjerava ljude, pokazuje (Post 6:3, Iv 16:8), nanovo raa,
stvara, ui, pomae, posreduje, postavlja, alje, daje duhovne
darove, itd. Sve su to odlike koje su nespojive sa nekom
neosobnom silom. Ako razmislimo samo o darovima koje
daje Duh Sveti (vidi 1.Kor 12), bit e nam jasno da se radi o
jednoj kompletnoj osobi. Kada bi Duh Sveti bio samo sila,
On ne bi mogao dati vjernicima nita drugo osim moda silu.
Meutim, u navedenom tekstu vidimo da On daje mudrost,
znanje, vjeru, dar ozdravljanja, uiteljstva, apostolstva, itd.
Kako bi mogla neosobna sila nekome dati dar uiteljstva, ili
npr. znanja? I jo tekst kae da to Duh daje po svojoj volji,
svakome kako hoe (12:11).

23
Kako moe ovjek biti tako nepoten i rei da je Duh Sveti
samo sila (jer On jeste i sila) a ne stvarna osoba? Kako moe
rei da ovi tekstovi u Bibliji, koji o Duhu govore kao o
osobi, su samo slikoviti nain izraavanja?

Jedan brat je dobro primijetio da, kada bi Duh Sveti bio
samo sila, onda neki tekstovi ne bi imali smisla. Npr.:

''Isusa iz Nazareta 'Bog pomaza Duhom Svetim' i snagom.''
(Dj 10:38)

Ako bi Duh Sveti bio samo sila, onda bi ovaj tekst mogli
prevesti: ''Isusa iz Nazareta Bog pomaza silom i silom.''

Ako je Duh Sveti osoba, a jeste, pitajmo se kakva. Ko je On?

b) Tekstovi koji direktno govore o Duhu kao o Bogu


Petar mu ree: "Ananija, zato ti Sotona ispuni srce te si
slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrka imanja? Da je
ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jedno prodano, nije
li u tvojoj vlasti? Zato si se na takvo to odluio? Nisi slagao
ljudima, nego Bogu!" (Dj 5:3,4)

Ovdje vidimo Apostola Petra u dogaaju sa Ananijom i
Safirom. Petar u treem stihu kae da je Ananija slagao
Duhu Svetom, a u etvrtom stihu kae: ''Nisi slagao ljudima,
nego Bogu.'' Za Petra je slagati Duhu Svetomu slagati Bogu.

''Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je
sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu
Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobraavamo u istu
sliku - iz slave u slavu.'' (2.Kor 3:16-18)
24
''Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da
se klanjaju." (Iv 4:24)
Ove tekstove neemo ni komentirati.

c) Rijei koje je rekao Jahve pripisuju se i Duhu Svetom

U knjizi proroka Jeremije nalazimo sljedee rijei:
"Evo dolaze dani - rije je Jahvina - kad u s domom
Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. Ne Savez
kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za
ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez to ga oni
razvrgoe premda sam ja gospodar njihov - rije je Jahvina.
Nego, ovo je Savez to u ga sklopiti s domom Izraelovim
poslije onih dana - rije je Jahvina: Zakon u svoj staviti u
duu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit u Bog njihov,
a oni narod moj. I nee vie uiti drug druga ni brat brata
govorei: 'Spoznajte Jahvu!' nego e me svi poznavati, i
malo i veliko - rije je Jahvina - jer u oprostiti bezakonje
njihovo i grijeha se njihovih neu vie spominjati." (Jer
31:31-34)

Apostol u poslanici Hebrejima tumai ovako (citirajui gore
navedeni tekst
6
):

''A to nam svjedoi i Duh Sveti. Poto je doista rekao:'Ovo
je Savez kojim u se svezati s njima nakon ovih dana',
Gospodin govori: 'Zakone u svoje staviti u njihova srca i
upisati ih u duu njihovu. I grijeha se njihovih i bezakonja
njihovih neu vie spominjati.'" (Heb 10:15)


6
Ponekad vidimo da se novozavjetni citat Starog Zavjeta pomalo i
razlikuje od teksta koji je citiran. Razlog tome je to su NZ citati ustvari
prijevodi hebrejskog teksta na grki, jer je SZ pisan na hebrejskom
jeziku, a NZ na grkom.
25
Vidimo da Jeremija tvrdi da je ovo rije Jahvina, a apostol
objanjava da je to Duh Sveti. Dakle, Jahve Bog je i Otac i
Sin i Duh Sveti.

U knjizi proroka Izaije u estom poglavlju vidimo kako
Gospod Jahve poziva proroka Izaiju. U devetom i desetom
stihu Gospod kae:

On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Sluajte dobro, al'
neete razumjeti, gledajte dobro, al' neete spoznati.' Oteaj
salom srce tom narodu, oglui mu ui, zaslijepi oi, da oima
ne vidi, da uima ne uje i srcem da ne razumije kako bi se
obratio i ozdravio." (Iza 6:9,10)

U Djelima apostolskim apostol Pavao govori sljedee:

''Nesloni tako meu sobom, stadoe se razilaziti kadli im
Pavao ree jo jednu rije: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji
proroku ree ocima vaim: "Idi k tomu narodu i reci mu:
Sluat ete, sluati - i neete razumjeti; gledat ete, gledati -
i neete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: ui
zaepie, oi zatvorie da oima ne vide, uima ne uju,
srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeim." (Dj 28:25-
27 )

U Izaiji proroku pie da je to rekao Jahve, a Pavao apostol
bez ikakvog objanjenja kae da je to rekao Duh Sveti. to
rei na ovo osim da je Duh Sveti Gospod Jahve?
(Vidjeli smo da apostol Ivan ovo tumai i primjenjuje na
Krista jer Jahve je Otac, Sin i Duh Sveti.)




26
d) Djela koja je inio i ine Bog i Isus, ini Duh Sveti

Duh govori preko proroka

Kada Biblija govori o Boijim prorocima i njihovim
porukama, kae da je ustvari Bog govorio preko njih. Ono
to su proroci govorili u ime Boije je ustvari nadahnuta
Boija Rije. U poslanici Hebrejima apostol pie ovako:

''Vie puta i na vie naina Bog neko govorae ocima po
prorocima; ''(Heb 1:1).

Slino moemo vidjeti i na mnogim drugim mjestima.
Meutim, ista Biblija uporedo tvrdi da je Duh Sveti govorio
po prorocima. U prolom poglavlju smo vidjeli da je Jahve
govorio proroku Izaiji, a da apostol Pavao u Djelima
apostolskim kae da je to govorio Duh Sveti (Iza 6:9, Dj
28:25).

Duh Sveti je stvarao

Biblija jasno kae da je Bog stvorio svijet i ovjeka na
zemlji. Takoer kae da je Isus Krist stvorio nebo i zemlju
(vidi Post 1:1 i Heb 1:7-10). Ista Biblija jo kae da je Duh
Sveti stvorio svijet i ovjeka. Job u svojoj knjizi kae:

"Ta i mene je duh Boji stvorio, dah Svesilnoga oivio mene."
(Job 33:4)

U trideset i treem Psalmu psalmista kae:

"Jahvinom su rijeju nebesa sazdana i dahom
7
usta njegovih
sva vojska njihova." (Ps 33:6)

7
Hebrejska rije ruah uglavnom se koristi za Duha Svetoga.
27
Duh nanovo raa

U Evanelju po Ivanu, Isus ui Nikodema o nanovom
roenju od Duha Svetog (roenju odozgo) koje se dogaa po
vjeri u Isusa Krista. Apostol Ivan u svojoj prvoj poslanici ui
da je onaj koji vjeruje da je Isus Krist, od Boga roen. Da li
to znai da se trebamo roditi i od Boga i od Duha Svetoga?
Ne, to je jedno te isto.

U vjerniku stanuju Otac, Sin i Duh Sveti

Biblija ui da je vjernik hram Boiji (1.Kor 3:16, 2.Kor
6:16). U 2. Korinanima 6:16, kae da je vjernik hram Duha
Svetoga. Duh Sveti je dakle Bog.

U Evanelju po Ivanu (Iv 14:23) Isus govori da e se On i
Otac nastaniti kod vjernika, a prije toga (Iv 14:15-17) da e
Duh Sveti biti u vjerniku. Ako ove tri osobe nisu jedan Bog,
onda bi ovo bila totalna zbrka.

f) Osobine Duha su Boije osobine

itajui Bibliju, mi moemo uoiti neke osobine koje ima
Bog. Moemo primijetiti da je On vjean, svet, sveprisutan,
istina, ljubav, itd. Biblija nam pokazuje da te osobine vae i
za Duha Svetog. Pogledajmo detaljnije:

U Jeremiji 23:24 Bog kae da On ispunja nebo i zemlju.
Znai da je Bog svuda prisutan. Sa bilo kojeg mjesta u
kosmosu moemo uputiti molitvu Bogu i On je tu prisutan da
nas uje. Sveprisutnost je takoer istina i za Duha Svetog. U
Ps 139:7, kralj i prorok David kae: ''Kamo da idem od duha
tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?'' Dakle, i Duh
Sveti je svuda prisutan.
28

Boija osobina je, takoer, i vjenost. Bog postoji u
vjenosti. On je bio, jeste i biti e. Biblija ui da je i Duh
Sveti vjean. U poslanici Hebrejima pisac Ga naziva ''vjeni
Duh''.

Biblija ui da je jedna Boija osobina i istinitost. Isus za sebe
kae da je On put, istina i ivot. Duh Sveti se u Bibliji naziva
Duhom istine (Iv 16:13). Zatim Biblija dalje govori da je
Duh svet, ljubav, milosni, itd.

Jasno smo vidjeli da je Duh Sveti osoba, i to ne bilo kakva,
nego vjeni i istiniti Bog.

g) Jo neki dokazi

Novi Zavjet nam donosi jo neke znaajne dokaze u prilog
boanstva Duha Svetoga. Ako Duh Sveti nije Bog, onda je
sljedei tekst besmislen:

''Doista, kaem vam, sve e se oprostiti sinovima ljudskima,
koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko
na Duha Svetoga, nema oprotenja dovijeka; krivac je
grijeha vjenoga. Jer govorahu: 'Duha neistoga ima.'" (Mk
3:28-30)

Vidimo da postoji grijeh protiv Duha Svetoga, odnosno, ljudi
grijee hulei na Njega. To pokazuje da je On osoba. to
vie, kada ovjek grijei i huli protiv Sina, moe nai
oprotenje, ali ako huli na Duha Svetoga, krivac je grijeha
vjenoga. Iz teksta vidimo da su neki, za djelovanje Duha
Svetog u Kristu, govorili da je djelovanje neistog duha.
Zato im Isus i govori ove rijei. Mislim da je, takoer, vrlo
opasno govoriti o Duhu Svetom ono to nije istina, govoriti
29
da je On samo sila ili stvorenje. Zato bi bilo neoprostivo
huliti na neku silu ili stvorenje?

Jo jedan znaajan tekst je u poslanici Korinanima:

''A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve pronie, i dubine
Boje. Jer tko od ljudi zna to je u ovjeku osim duha
ovjejega u njemu? Tako i to je u Bogu, nitko ne zna osim
Duha Bojega.'' (1 Kor 2:10,11)

to je duh ovjeji? Teko je precizno rei, ali svakako je
nematerijalni dio ovjeka, njegov unutranji ivot koji nije
vidljiv izvana. Duh ovjeiji je nerazdvojan od ovjekove
osobe. Apostol Pavao usporeuje duh ovjekov i ovjeka sa
Duhom Boijim i Bogom. Duh ovjeji zna sve ono to se
dogaa u ovjeku, a tako i Duh Boiji zna ono to je u Bogu,
jer On je jedinstven s Bogom i nerazdvojan, odnosno jednak
s Bogom. Iz ovoga vidimo da je Duh Sveti sveznajui Bog,
jer zna sve to je u Bogu. Zar bi to drugo mogli zakljuiti iz
ovoga teksta?

Ako razmiljamo dalje, moemo vidjeti jo neke injenice. U
Starom Zavjetu vidimo da su proroci govorili u ime Jahve.
Kada bi to prorokovali rekli bi: ''Ovako govori Jahve'', ili
''Rije je Jahvina''. Kada Novozavjetni proroci proriu,
itamo da kau: ''Ovo veli Duh Sveti...'' (Dj 21:11), ali i
''Krist govori u meni'' ( 2. Kor 13:3). Zar su ovo novi Bogovi
ili se Jahve potpuno objavljuje kao trojedini Bog?






30
Zakljuak

Iskaimo ukratko ono to smo vidjeli u ovom poglavlju.
Vidjeli smo da, bez svake sumnje, postoji samo jedan Bog.
Ali, takoer, postoje tri osobe koje Biblija naziva Bog. Bog
Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Za svaku od ovih osoba
moemo rei da je u potpunosti Bog, sa svim osobinama
boanstva, bez ikakve inferiornosti u odnosu na ostalu
dvojicu. Ova Trojica su na neki udesan nain jedno, jer smo
vidjeli da mnoge stvari koje kaemo za jednoga, vrijede i za
drugog i za treega. Kada o Trojstvu ne bi rekli vie nita,
ovo to je do sada reeno bilo bi dovoljno da pokae i
dokae da je nauka o Trojstvu Boija objava.

Vano je vidjeti da su boanske osobe samo tri. Ne dvije, ili
etiri ili pet, nego tri. One nisu Otac, Sin i majka, kako su
mislili neki heretici, nego Otac Sin i Duh Sveti.

U nekim od narednih poglavlja istrait emo u Bibliji i
vidjeti jo neke dokaze koji govore o trojinosti osoba u
Boanstvu, te objasniti i precizno definirati Trojstvo.













31
Drugo poglavlje

Trinitarni biblijski tekstovi

U Bibliji postoje tekstovi koji direktno otkrivaju mnoinu
osoba u boanstvu


Do sada smo vidjeli da Biblija jasno ui da je Bog jedan.
Takoer je Bog Otac, Sin i Duh Sveti. U narednom dijelu
emo vidjeti biblijske tekstove koji govore o Bogu, ali u
mnoini. Dakle, u Bibliji postoje tekstovi iz kojih se moe
vidjeti mnoina lica boanstva.

Postoje dvije osnovne vrste tekstova. Prvi nose ideju o
trojedinom Bogu (Bogu u mnoini lica), dok drugi govore o
zajednikom djelovanju triju osoba. Osim tekstova u kojima
se govori o sve tri osobe Trojstva, postoje i tekstovi koji
ponekad govore o samo dvije osobe boanstva. Oni su
posebno interesantni u kontekstu Starog Zavjeta.


Tekstovi Starog Zavjeta koji govore o Bogu u mnoini

Ve nam Stari Zavjet donosi nauku o Trojstvu, samo to ona
nije tako opirno objavljena, kao to je to u sluaju Novog
Zavjeta. (To nije sluaj samo sa naukom o Trojstvu nego i sa
mnogim drugim temama.) Dakle, ne moemo tvrditi da je
nauka o Trojstvu samo novozavjetna objava (kao to to neki
tvrde), jer emo vidjeti da se ona polako otkriva i kroz Stari
Zavjet.



32
U poetku Bog...

Na samom poetku Biblije, u prvom stihu, moemo
primijetiti udnu stvar. Rije Bog u hebrejskom tekstu je
Elohim. Zanimljivo je da se ovdje radi o mnoini. Dakle,
rije Bog u ovom stihu je, u hebrejskom jeziku, imenica
mukog roda u mnoini. Iza imenice u mnoini stoji glagol
(stvori) u jednini.
8


Moemo vidjeti da postoje mnoga imena za Boga. Imena u
Bibliji, bilo da su dana ljudima ili Bogu, esto otkrivaju
neto o osobi koja ih nosi. Govore nam o karakteru ili
djelovanju neke osobe. Kada je Bog mijenjao ljude, njihov
karakter ili ivotni put, mijenjao bi im i imena. Boija imena
nam mnogo govore o Bogu i ima ih mnogo i u jednini su, ali
Elohim je u mnoini.

Neki tumai nisu skloni da u ovom obliku Boijeg imena
vide aluziju na Trojstvo, nego to, uglavnom, pripisuju
hebrejskom nainu izraavanja. Bilo kako bilo, interesantno
je primijetiti injenicu o mnoini imena. Posebno zato to u
prvom poglavlju Biblije moemo vidjeti jo jednu mnoinu:

Nainimo ovjeka na svoju sliku

U prvoj knjizi Biblije itamo sljedei tekst: ''I ree Bog:
Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude

8
Jeff Miller (u knjizi: Jahve Bog Svemogui) pie da ovakva konstrukcija
reenice zvui vrlo udno, ak i povrnom poznavaocu hebrejske
gramatike. A dalje navodi da se pluralni oblik rijei Elohim, u Starom
Zavjetu, koristi oko 2900 puta uz glagol u jednini. Po njegovom
uvjerenju nas se time eli podsjeati na Boje jedinstvo i razliitost,
odnosno, prema kontekstu, na Boju trojstvenu narav.
33
gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci svoj
zemlji i svim gmizavcima to puze po zemlji.'' (Post 1:26.)
Ne samo da je imenica Elohim u mnoini, nego Bog govori o
sebi u mnoini. U Postanku 3:22 Bog kae: ''Evo, ovjek
postade kao jedan od nas (...) ''

ta ovo znai? Zato Bog govori u mnoini? Neki su
pokuali objasniti da je ovo kraljevski nain izraavanja.
Naime, mnogo kasnije su kraljevi i velikai poeli govoriti i
pisati u mnoini (npr. ''Mi, Gaj Julije Cezar.''). Meutim, ovo
je veoma teko dokazati, jer u itavoj Bibliji ne vidimo
nijednog kralja da se tako izraava. Jedino Bog o sebi govori
u mnoini.
9
Dakle, to uopte nije bio obiaj u to vrijeme.
(Kada je Bog prvi put izgovorio ove rijei, ovjek jo nije ni
bio stvoren).

Drugi su htjeli objasniti da Bog ovdje, ustvari, govori
anelima. To je, meutim, nemogue, jer u stvaranju ovjeka
nisu uestvovali aneli. Ako ozbiljno shvaamo Bibliju (kao
to bi i trebali), vidjet emo da je ovjeka stvorio Bog, Krist
(Kol 1:16), i Duh Sveti (Job 33:4). Tako bi najbolje
objanjenje bilo da Bog govori u mnoini, jer je On mnoina
lica.

Bog i Abraham

U osamnaestom poglavlju knjige Postanka nalazimo
zanimljiv izvjetaj. Jahve se ukazuje Abrahamu. Biblija to
opisuje ovim rijeima:


9
ak i kada Biblija kae da je Jahve jedan (Pnz 6:4), koristi rije ehad
koja se esto odnosi na kolektivno jedinstvo. Npr., ova rije se koristi u
Post 2:24 kada se kae da mu i ena postaju jedno (ehad) tijelo. Ili kada
se kae da je narod postao kao jedan ovjek.
34
'' Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na
ulazu u ator za dnevne ege. Podigavi oi, opazi tri
ovjeka gdje stoje nedaleko od njega.'' (Post 18:1,2.)

Je li beznaajno to to je reeno da se Jahve ukazao u obliku
tri ovjeka? Ako imamo na umu istine koje smo vidjeli u
prvom dijelu, da su tri osobe Bog, nee nam to biti ni
neobino ni udno.

Dalje u tekstu moemo itati kako Abraham razgovara s
Jahvom, te nakon razgovora jedan od trojice odlazi, a dvojica
idu za Sodomu i Gomoru da je na kraju unite. Neki misle da
ovo nije primjer Trojstva, jer tekst dvojicu koji idu za
Sodomu naziva anelima. Rije aneo znai glasnik. Nekad
se primjenjuje na stvorena duhovna bia, ali nekad i na
obine ljude (Post 32:4), ali i na Jahvu (Post 16:7-13, 31:11-
13) i na Krista (Mal 3:1). Ako ova dvojica nisu Jahve, zato
onda u 18:21 Jahve kae da ide u Sodomu da vidi to se
radi? Lot im se obraa sa ''Gospodine'' (Adonaj). Zanimljivo
je, takoer, kako zavrava itav dogaaj razgovora Boga i
Abrahama, te unitenja Sodome i Gomore. Boija rije to
opisuje ovim rijeima:

Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomoru od Gospoda s
neba dad od sumpora i ognja, i zatre one gradove i svu onu
ravan, i sve ljude u gradovima i rod zemaljski.
10
(Post
19:24)

Rije ''Gospod'' u Hebrejskom tekstu je Jahve. Vidimo kako
je Jahve spustio dad od sumpora i ognja od Jahve sa neba.
Dakle, govori se o Jahvi u mnoini.


10
Prijevod je od Daniia i arnia, jer neki nai prijevodi ne donose
potpun tekst, kao to bi prema izvorniku trebalo.
35
U Psalmima

U Psalmima imamo nekoliko tekstova koji nam daju ideju o
vie osoba unutar boanstva. Pogledajmo jedan:

''Prijestolje je tvoje, Boe, u vijeke vjekova, i pravedno ezlo
- ezlo je tvog kraljevstva! Ti ljubi pravednost, a mrzi
bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti
kao nikog od tvojih drugova.'' (Ps 45:7,8)

etrdeset peti psalam je mesijanski psalam, tj. govori o
Mesiji koga naziva Bogom. Takoer, u tekstu vidimo i
Jahvu, Njegovog Boga. Hebreji su trebali dobro znati da je
samo jedan Bog. Iz ovog teksta su mogli vidjeti Mesijino
boanstvo. Mi tu moemo vidjeti dvije boanske osobe.

Slina je situacija i sa nekim drugim psalmima i tekstovima
koji govore o Mesiji. Naime iz nekih od njih se moe vidjeti
ideja o Mesijinom boanstvu.

U Izrekama

U knizi Izreka nalazimo ovaj tekst:

''Tko uzae na nebo i sie? Tko uhvati vjetar u ake svoje?
Tko sabra vode u plat svoj? Tko postavi krajeve zemaljske?
Kako se zove i kako mu se zove sin? Zna li?'' (Izr 30:4)

Vidimo da tekst govori o dvije osobe boanstva Ocu i
Sinu.

Govorei o knjizi Izreka, mnogi tumai vide Krista i u
tekstovima koji govore o mudrosti. Naime, oni smatraju da
je ova mudrost koja govori ustvari Krist.
36
Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!

to rei o viziji proroka Izaije? U estom poglavlju svoje
knjige on opisuje viziju koju je imao. Vidio je Jahvu nad
vojskama. Iznad njega stajahu serafi (aneoska bia). Serafi
su govorili: ''Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!''
Zanimljivost ove vizije je u tome to serafi tri puta kau
''Svet''. Zato ba tri puta
11
? U prvom dijelu ove knjige
vidjeli smo da Novi Zavjet, kada tumai ovu viziju, rijei
koje je rekao Jahve pripisuje Kristu (Iv 12:37-43), ali i Duhu
Svetom (Dj 28:25). To jo jae potvruje misao da serafi
nisu sluajno ponovili rije svet, nego da oni ustvari slave
trojedinoga Boga. Moda je ovome dobra potvrda i to da
sam Gospodin govori (kako neki tekstovi donose) u mnoini:

''Tad uh glas Gospodnji: 'Koga da poaljem? I tko e nam
poi?'' (Iza 6:8)

Mnogi jo vide Trojstvo i u sveenikom blagoslovu koji je
u knjizi Brojeva 6:24, ali i u drugim tekstovima.

Pogledajmo tekstove koji govore o zajednikom djelovanju
osoba Trojstva.

U stvaranju

''Jahvinom su rijeju nebesa sazdana i dahom usta Njegovih
sva vojska njihova.'' (Ps 33:6)

Vidimo Jahvu, Rije i Dah (heb. Ruah) kako zajedniki
djeluju u svaranju. (Rije, u Novom Zavjetu, je ime za

11
Neki moda misle da se ovim tekstom ne moe potkrijepiti nauka o
Trojstvu jer se radi o hebrejskom superlativu (posebnom nainu
izraavanja).
37
Krista.) Ovo nam ne bi trebalo biti neobino, jer smo do sada
jasno vidjeli da su samo Sveta Trojica uestvovala u
stvaranju svijeta. To i jeste u skladu s opisom koji vidimo u
prvom poglavlju Biblije. Susreemo Boga, Rije i Duha koji
lebdi nad vodama.

U Radosnoj vijesti

''Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza,
posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim
srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i
osloboenje sunjevima;'' (Iza 61:1)

U knjizi proroka Izaije vidimo proroanstvo o dolasku i
slubi Isusa Krista. U tekstu otkrivamo djelovanje sve tri
osobe boanstva. Sina, koji je poslan i pomazan; Jahvu koji
alje i pomazuje i Duha Svetog kojim se pomazuje.

Takoer, u Bibliji, esto susreemo Oca, Sina i Duha Svetog
u drugim primjerima Boijeg djelovanja prema stvorenju.
Dakle, moemo traiti i razmiljati i o drugim tekstovima, ali
e i ovi biti dovoljni da pokau da ideja o Trojstvu nije neto
to se pojavilo pod uticajem nekih nebiblijskih uenja, nego
je to nauka koju otkriva sama Biblija i to poevi ve od
Starog Zavjeta. Kako su, dakle, smijene i lane tvrdnje
nekih da nauka o Svetom Trojstvu nije biblijska nauka.


Novozavjetni tekstovi

Novi Zavjet nam donosi nekoliko tekstova u kojima se
otkriva trojstvena Boija priroda. Pogledajmo neke:


38
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga

Vrlo vanu istinu o Bogu i Njegovoj naravi nalazimo u
posljednjem govoru Isusa Krista, neposredno prije svog
uznesenja. Isus uenicima daje nalog, koji danas poznajemo
pod nazivom Veliko poslanje. Tu Isus govori i sljedee
rijei:

''Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode krstei ih
u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i uei ih uvati sve to sam
vam zapovjedio!'' (Mt 28:19)

Uenici trebaju biti krteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Vidimo tri osobe koje smo kroz dosadanje prouavanje
prepoznali kao osobe boanstva. Primijetimo da Isus ovo
troje nabraja pod jednim imenom. On ui da se krsti u ime
(jednina), ne u imena (mnoina).

Neki ovdje vide novo Boije ime koje Isus objavljuje. Ve
ranije smo vidjeli da imena u Bibliji nisu puke rijei, nego
nam donose vane istine o njihovim nosiocima. Kako
drugaije da shvatimo ovaj tekst osim da nam Isus kroz ovo
ime otkriva trojstvenu Boiju prirodu?

Sa druge strane, ime u Bibliji podrazumijeva autoritet, tj.
raditi neto u ime nekoga znai sa njegovim autoritetom ili
ovlastima. Vidimo da se krtava s autoritetom ili ovlastima
Svete Trojice. Time ih se stavlja u isti rang, odnosno na isti
poloaj.
12



12
Craig S. Keener, u svom komentaru na Novi Zavjet, navodi da idovi,
koji su krtavali pogane prilikom obraenja na judaizam, nikada nisu
krtavali u imena ljudi. Tako stavljanje Sina uz Oca ustvari proklamira
Njegovo boanstvo.
39
Jo neki tekstovi

Postoje jo mnogi drugi tekstovi u kojima se spominju tri
osobe Sveto Trojstvo u svom djelovanju. Kada dolazimo
do krtenja Isusa Krista, vidimo tri osobe: Oca koji govori s
neba, Sina koji se krsti i Duha Svetoga kako silazi u obliku
goluba (Mt 3:16 i 17). Pogledajmo jo neke tekstove:

''Razliiti su dari, a isti Duh; i razliite slube, a isti
Gospodin; i razliita djelovanja, a isti Bog koji ini sve u
svima.'' (1 Kor 12:4-6)

''Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajednitvo
Duha Svetoga sa svima vama!'' (2 Kor 13:13)

''Petar, apostol Isusa Krista: putnicima Raseljenitva u
Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji, po predznanju
Boga Oca, posveenjem Duha izabranima da budu posluni
te pokropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i
mira!'' (1 Pet 1:1)

''Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvruje za Krista; on
nas i pomaza, on nas i zapeati i u srca naa dade zalog -
Duha.'' (2 Kor 1:21)

''A vi, ljubljeni, naziujte se na presvetoj vjeri svojoj molei
se u Duhu Svetom, uuvajte se u ljubavi Bojoj, iekujui
milosre Gospodina naega Isusa Krista za vjeni ivot.'' (Jd
1:20)

''...kako li emo mi umai ako zanemarimo toliko spasenje?
Spasenje koje je poeo propovijedati Gospodin, koje su nam
potvrdili sluatelji, a suposvjedoio Bog znamenjima i
40
udesima, najrazliitijim silnim djelima i darivanjima Duha
Svetoga po svojoj volji.'' (Heb 2:3,4)

U Novom Zavjetu jo postoje teksovi koji govore o odnosu
izmeu Oca i Sina, njihovoj jednakosti i djelovanju. Zatim
tekstovi o odnosu Sina i Duha Svetoga, te Oca i Duha. Neke
smo vidjeli u prethodnom dijelu, a neke emo gledati u
narednom.

U prvom dijelu smo jasno vidjeli da je jedan Bog. Ali,
takoer, da su Otac, Sin i Duh Sveti Bog. U drugom dijelu
smo vidjeli da postoje tekstovi koji govore o mnoini unutar
boanstva, odnosno tekstovi koji, govorei o Boijem
djelovanju, spominju tri osobe.

Vjerujem da je do sada jasno pokazano i dokazano da je Bog
Trojstvo Otac, Sin i Duh Sveti. U daljnjem tekstu emo,
izmeu ostalog, vidjeti djelovanje osoba te njihove odnose.

Moda ti ne vjeruje da je Bog Trojstvo? Ne vjeruje da je
Isus Krist vjeni Bog? Moda je to za tebe ludost? To je
znak da nisi nanovo roen. Duh Sveti ne prebiva u tebi.
Biblija jasno kae: ''Naravan ovjek ne prima to je od Duha
Bojega; njemu je to ludost i ne moe spoznati jer po Duhu
valja prosuivati.'' (1.Kor 2:14) Zato dobro obrati panju na
naredno poglavlje.








41
Tree poglavlje

Djelo Trojice u Radosnoj vijesti

Boja trojstvena narav otkrivena u djelu Evanelja


U naredenom tekstu gledamo koja je to, za nas,
najznaajnija djelatnost Svete Trojice. Ovdje mislim na
Radosnu vijest, odnosno Evanelje
13
. Promatrajui Boije
djelo u Evanelju, jasno moemo vidjeti da je Bog Trojstvo.

Pozadina Evanelja

Evanelje je Radosna vijest. A zato je to radosna vijest? Za
koga je radosna? Koliko je znaajna ta vijest?

Da bismo ovo shvatili, morat emo poeti od poetka, od
samog stvaranja ovjeka. Prisjetimo se da je Bog u poetku
stvorio ovjeka i enu (Adama i Evu), i stavio ih u Edenski
vrt da ga uvaju i obrauju. ovjek i ena su imali veoma
dobar, prisan, odnos s Bogom. Ali Bog ih stavlja pred jednu
moralnu odgovornost, da li e mu biti poluni ili ne, da li e
ubrati sa stabla spoznaje dobra i zla (to im je Bog izriito
zabranio), ili nee. ovjek i ena biraju neposlunost.

Ako paljivo proitamo prvih nekoliko glava iz biblijske
knjige Postanak, vidjet emo da je grijeh prvih ljudi imao
strane poljedice, iju gorinu i mi danas osjetimo. Biblija
kae da je po jednom ovjeku, Adamu, grijeh uao u svijet, a
po grijehu smrt, i ne samo to, nego grijeh prijee i na sve

13
Rije Evanelje ovdje se ne koristi kao da se odnosi samo na pisanja
etvorice evanelista, nego u smislu cjelokupne nauke o Boijem naumu
spasenja.
42
ljude (Rim 5:12). Rije smrt se u Bibliji koristi u trostrukom
smislu. Postoji fizika smrt. To je smrt tijela. Zatim duhovna
smrt: grijeh je prekinuo ovjekov blizak odnos s Bogom. Te,
vjena smrt, vjena propast pakao. To je vjeno odvojenje
od Boga.

Plod grijeha nije samo smrt, nego i mnogi drugi problemi i
nevolje koje vidimo i osjetimo u ivotu. Nema nijednog
ovjeka koji je izuzet od grijeha, budui da se ve raa
grean, s grijehom koji je naslijedio od Adama. Dakle,
ovjek se raa kao grenik, posjeduje grenu prirodu. Njegov
ivotni put obiljeen je grijehom: svaom, zavisti, mrnjom,
pohlepom, nemoralom, idolopoklonstvom, ubijanjem,
pijanstvom, laima, nepravdom, sebinou, oholou,
nemarom za Boga i Njegovu volju, i mnogim drugim
zlodjelima (naravno, ne samo zlima, nego ponekad i dobrim
stvarima).

Biblija kae da su svi doista sagrijeili i lieni su slave
Boije (Rim 3:23). Pravednog nema nijednog (Rim 3:10).
Plaa grijeha je smrt (Rim 6:23), i to trostruka smrt. Stanje
ovjeanstva je dakle opasno, jer grijeh je opasna stvar.
Biblija jasno objavljuje da je ovjek nesposoban da
promijeni ovakvo stanje, iako to (svjesno ili nesvijesno) i
pokuava. Religijama, dobrim djelima, rtvama, i mnogim
drugim izumima, ovjek pokuava dokuiti Boga. Ti su
pokuaji uzaludni. Biblija kae:

''Ta nitko sebe ne moe otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:
ivotu je cijena previsoka, i nikada je nee platiti tko eli
ivjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.'' (Ps 49:8-10)


43
Mnogi ne prepoznaju da je najvei problem u ovjekovom
odnosu s Bogom, odnosno u grijehu. Misle da je problem u
malim platama, malim penzijama, visokim cijenama,
nezaposlenosti, manjku obrazovanja, slaboj ekonomiji itd.,
ali nije. To su samo simptomi, a uzrok je tvoj grijeh protiv
Boga. Taj problem ne moe rijeiti ni moderna nauka,
tehnologija, psihologija
14
, pedagogija, ni bilo koja druga
spoznaja. Osvrni se oko sebe i vidjet e dokaze tome. Ova
dijagnoza ovjekovog stanja je alosna, ali postoji i Radosna
vijest Evanelje. Ona je, vidimo radosna vijest za svakog
ovjeka, jer su svi sagrijeili i lieni su slave Boje.

Evanelje, dakle, odgovara na najdublje ovjekove potrebe.
Ono se ne suoava samo sa simptomima bolesti, nego
rjeava samu bit problema ovjekov odnos sa Stvoriteljem.
Evanelje Isusa Krista, Radosna vijest o vjenom spasenju,
spasenju koje se nudi svim ljudima bez razlike, jer su zaista
svi sagrijeili, najvanija je poruka svih vremena. Ono je
najvea potreba svakog ovjeka. Grijeh je najvei problem
ovjeanstva, jer prekida ispravan odnos s Bogom i donosi
mnoge posljedice, zato je Evanelje najvea potreba.

Djelo Boga Oca u Evanelju

Iako je ovjek sagrijeio protiv Boga i odbacio Ga,
odbacujui Njegovu rije, Bog nije prepustio ovjeka samom
sebi. Bog Otac je iz ljubavi prema svijetu odluio da ponudi
adekvatno rjeenje. Isus je dao sljedeu izjavu:

''Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina
Jedinoroenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,
nego da ima ivot vjeni.'' (Iv 3:16)


14
Naalost, danas mnogi krani umjesto Kristu idu po pomo ''Freudu''.
44
Dakle, Bog Otac je odluio, jer je ljubio svijet, poslati Sina
Isusa da otkupi narod od grijeha njegovih. I to ne bilo
kakvog sina, nego Jedinoroenca u kome Mu sva milina.
Kasnije On alje i Duha Svetoga sa specifinom zadaom.

Ovo se nita nije dogodilo odjednom, ili nenajavljeno. Od
samog poetka Bog je objavljivao da e poslati Mesiju. Stari
Zavjet je pun proroanstava o ovome. Veina starozavjetnog
zakona, bogosluje u atoru sastanka, a kasnije u
jeruzalemskom hramu, su ustvari slika ili sjena stvarnosti
koja je Krist. rtve koje su se prinosile za grijehe slika su
Krista koji prinosi sebe kao rtvu pomirnicu za nae grijehe.

Djelo Oca je, takoer, da privue ljude Kristu.

Djelo Sina u Evanelju

Sin Boji Isus Krist, koji je vjeni Bog, koji nema poetka ni
kraja svoga ivota (Heb 7:3), poslan je od Boga Oca da
ispuni obeanje dano preko proroka i izvri djelo
otkupljenja. On u odreenom trenutku povijesti dolazi na
zemlju i raa se, po Duhu Svetom, kroz djevicu Mariju.
Tako Sin Boiji postaje i ovjek; nastanjuje se meu ljudima.
To je in Njegovog samoponienja (Fil 2:8). Dakle, naputa
svoju nebesku slavu, postaje ovjekom u poslunosti Ocu do
smrti na kriu. Na kriu Isus Krist umire, raspet rukom
bezbonika. On se svojom smru zauzima za nas grenike.
Biblija koristi nekoliko rijei da opie bogatstvo znaenja
Kristove rtve. Razmotrimo neke od njih:

Zamjena

''A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok jo
bijasmo grenici, Krist za nas umrije.'' (Rim 5:6)
45

Rijei ''za nas'' mogu se prevesti i sa ''umjesto nas''. Mi smo
trebali biti kanjeni zbog svojih grijeha ali je Bog nau kaznu
svalio na Krista. Kako to i prorok Izaija fino objanjava:

''Za nae grijehe probodoe njega, za opaine nae njega
satrijee. Na njega pade kazna - radi naeg mira, njegove
nas rane iscijelie'' (Iza 53:5).

Smisao zamjene nije samo Kristova smrt umjesto nas, nego
zamjena sa svrhom da mi vie ne ivimo za same sebe, nego
sada za Njega. U poslanici Korinanima apostol pie ovako:

''Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo:
jedan za sve umrije, svi dakle umrijee; i za sve umrije da
oni koji ive ne ive vie sebi, nego onomu koji za njih umrije
i uskrsnu.'' (2 Kor 5:14,15)

Opravdanje

''Koliko li emo se vie sada, poto smo opravdani krvlju
njegovom, spasiti po njemu od srdbe.'' (Rim 5:9)

Kroz Kristovu rtvu grenik se moe opravdati. Opravdati
znai proglasiti nekoga pravednim. Mi smo bili krivi pred
Bogom zbog grijeha. Prekrili smo Njegov zakon i zato je
na odnos s Njim bio pokvaren. Kristovo djelo na kriu nam
nudi opravdanje. To je uklanjanje krivice i proglaenje osobe
pravednom. (To je mogue jer je Krist platio kaznu umjesto
nas.) Opravdanje je usko povezano sa pomirenjem i
oprotenjem grijeha.



46
Pomirenje

Apostol Pavao pie ovako:

''Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po
Gospodinu naem Isusu Kristu.'' (Rim 5:1)

Vidimo da Pavao povezuje pomirenje sa opravdanjem. Kada
smo opravdani, odnosno kada je naa krivica (grijeh)
izbrisana, onda imamo mir s Bogom. Pavao je dalje napisao:

''Diimo se u Bogu po Gospodinu naemu Isusu Kristu po
kojem zadobismo pomirenje.'' (Rim 5:11)

Mi smo bili neprijatelji Boiji, zbog svoga samovoljnog
miljenja i zlih djela (Kol 1:22), a Bog je odluio da svijet
pomiri sa sobom po kriu Kristovu. Dakle, Evenelje
ovjeku nudi pomirenje s Bogom po rtvi Isusa Krista.

Oprotenje grijeha.

Opravdanje i pomirenje ukljuuju i oprotenje grijeha.
Kristova rtva je jedini nain na koji moemo postii
oprotenje grijeha. Ona je jedino rjeenje ovjekovog
najveeg problema grijeha. Apostol Petar je rekao:

"Za nj svjedoe svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po
imenu njegovu prima oprotenje grijeha." (Dj 13:43)

Svima treba biti jasno da se svojih grijeha ne moemo
nikako rijeiti osim da nam Bog oprosti. Meutim, to
oprotenje nije ''gledanje kroz prste'', odnosno Bog ne prata
grijehe tako to zamiri na njih. Nikako ne! Bog nije
kriminalac. On krivca ne ostavlja nekanjenog. Biblija kae
47
da bez prolijevanja krvi nema oprotenja (Heb 9:22). Nama
moe biti oproteno samo zato to je neko poseban platio
kaznu umjesto nas, a taj neko je Krist. Oprotenje je
skupocjeno plaeno, i to krvlju Jedinoroenog Sina Boijeg,
''nevina i bez mane Jaganjca''.

Otkupljenje

''Svi su zaista sagrijeili i potrebna im je slava Boja
opravdani su besplatno, njegovom milou po otkupljenju u
Kristu Isusu.'' (Rim 3:23,24)

Posebno elim da naglasim ovu rije. Znaenje Kristove
rtve nije samo pomirenje izmeu nas i Boga. Nije samo ni
puka zamjena. Nije samo ni opravdanje, nego i otkupljenje.
Mi smo opravdani po otkupljenju. Bez njega nismo ni
opravdani. ta je otkupljenje? Govorei o otkupljenju, Novi
Zavjet koristi nekoliko rijei. Kada ih razmotrimo vidimo
sljedee: Krist je platio cijenu, a to je Njegova krv. On nas
tom cijenom otkupljuje od: sile grijeha (Tit 2:14), od kazne,
od prokletstva zakona (Gal 3:13), od ispraznog naina ivota
(1. Pt 1:18). On nas svojom krvlju kupuje za sebe. Biblija
kae ovako:

''On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i
oisti sebi narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.'' (Tit
2:14)

Dakle, Krist je platio cijenu svoju krv, da nas kupi za sebe.
To jasno znai da Isus nije prolio svoju krv samo da nas
opravda i spasi od pakla, nego da budemo Njegovi, da
ivimo za Njega, da Ga proslavimo svojim ivotom.

48
Ne samo da je Krist bio na kriu i umro za nae grijehe,
nego je On i uskrsnuo trei dan. On sada posreduje za nas
pred Bogom (1. Tim 2:5). Vidimo li koliku ljubav prema
nama ima Bog Otac i kakvo je djelo za nas uinio Boiji
Sin? Nije li Bog dostojan da kod Njega potraimo rjeenje
svojih problema? Zar nije uvreda prema Sinu Boijem da
rjeenje traimo igdje drugo osim u Njemu? Kristova uloga u
spasenju ovjeka je nezaobilazna. Ime Isus je jedino ime
dano ljudima po kojem se mogu spasiti. Dakle, Krist je umro
umjesto nas da nam omogui pomirenje s Bogom,
opravdanje, oprotenje grijeha. On nas svojom krvlju eli
otkupiti od vlasti grijeha i osloboditi od vlasti avla. Jedini
On je moan da to uini, i nitko drugi.

to se tie Kristovog djela na kriu, mora se rei da se ono
automatski nee primijeniti na sve ljude, nego se ljudima
nudi mogunost odluke: Da li e vjerovati i prihvatiti Krista
za svog Gospodara i Spasitelja ili nee. Sjetimo se rijei
Ivana Krstitelja:

''Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje
u Sina, ima vjeni ivot; a tko nee da vjeruje u Sina, nee
vidjeti ivota; gnjev Boji ostaje na njemu.'' (Iv 3:35,36)

Ovdje u ti postaviti veoma osobno pitanje: Da li vjeruje u
Sina Boijega? Priznaje li da si grean i da se ne moe
opravdati ili iskupiti pred Bogom na bilo kakav nain?
Vjeruje li da je kri Kristov jedini nain kako tvoji grijesi
mogu biti oproteni? Da li si Mu se obratio u vjeri priznajui
Ga za Gospodara i Spasitelja? Ako da, onda ima ivot
vjeni. Ako ne, onda gnjev Boji ostaje na tebi za svu
vjenost.

49
Da bi to izbjegao, obrati Mu se sada. Jednostavno Ga zazovi
da bude tvoj Gospodar, Spasitelj i Uitelj. Isus je rekao:
''Svaki koga mi dade Otac doi e k meni. A tko doe k
meni, sigurno ga neu izbaciti van'' (Iv 6:37).

Djelo Duha Svetog

Uloga Duha Svetog u Radosnoj vijesti je nezaobilazna.
Pogledajmo neto od Njegove uloge: Duh Sveti pokazuje
ljudima ta je grijeh, ta pravednost, ta osuda (Iv 16:8-11).
Nitko ne moe priznati Krista kao Gospodina, osim po
djelovanju Duha Svetog (1. Kor 12:3). Od Duha se nanovo
raamo (Iv 3:5,6). Bog nas peati Duhom (Ef 1:13). Krist
nas krtava Duhom (Iv 1:33). Duh se zauzima za vjernike u
molitvi (Rim 8:26). Preobraava vjernika u lik Isusa Krista
(2. Kor 3:18). Duh uvodi u svu istinu (Iv 16:13). Vjernik
treba da se ispunjava Duhom (Ef 5:17-20). Vjernik treba da
hodi po Duhu, tj. da doputa Duhu da ga vodi (Gal 5:16-18).
Duh u vjerniku proizvodi plod (Gal 5:22). Uvodi nas u
razumijevanje Biblije. Svjedoi, zajedno sa naim duhom da
smo djeca Boija, i tako dalje.

Vidjeli smo koja je uloga Boga Oca i Boga Sina u spasenju
grenog ovjeka. Otac je poslao Sina, a Sin je umro umjesto
nas. Svaki ovjek je odgovoran da, kada uje Evanelje,
vjerom prihvati Krista za svoga Gospodara i Spasitelja.
Meutim, ovjek, sam po sebi nema tu mogunost, jer je
duhovno mrtav. Ovdje je neophodno djelovanje Svetoga
Duha. Duh Sveti djeluje na srce ovjeka i osposobljava ga da
odgovori na Boiji poziv (Iv 16:8-11, 1. Kor 12:3
15
). Kada

15
Da bi ovjek bio spaen od grijeha i njegovih konanih posljedica
neophodno je da prizna Krista za Gospodara. Sotona ne voli ovu (ni bilo
koju drugu istinu) i trudi se da je izvrne, ismije i omalovai, spreavajui
grenika da ue u kraljevstvo Kristovo.
50
grenik povjeruje u Krista, odnosno kada Mu se pokori kao
Gospodaru i Spasitelju, tada trea osoba Trojstva dolazi da
prebiva u vjerniku (Ef 1:13). Nanovo ga raa i ini novim
stvorenjem. eli da nadzire i upravlja njegov ivot oblikujui
ga prema slici Gospodina Isusa Krista. Duh djeluje tako da
vjernik ima mogunost i potrebu da se okree od svakog
grijeha prema poslunosti Boijoj rijei (1.Iv 3:9). Duh
Sveti u ivotu vjernika donosi blagoslov koji se zove plod
Duha. Taj plod je: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost,
dobrota, vjernost, krotkost, uzdrljivost (Gal 5:22). Nije li
ovo predivno? To moe imati i ti.

Vano je primijetiti da pria o Evanelju nije zavrena
djelom Isusa Krista. Bez djela Duha Svetog ono nije
praktino primjenljivo. Evanelje se dakle potpuno ostvaruje
po djelovanju Duha Svetog. Sve blagoslove Evanelja
praktino moemo iskusiti samo kroz djelovanje tree osobe
Svetog Trojstva. Ovdje je jo vano rei da vjernik nije puki
posmatra djelovanja Duha, nego aktivno uestvuje u
Njegovom djelovanju uei i slijedei pouke i upute zapisane
u Bibliji.
16


Kao to smo mogli vidjeti, u ispunjenju Boijeg nauma za
spasenje ovjeka uestvuju sve tri boanske osobe. Spasenje
nije zamislivo bez i samo jedne osobe Svetoga Trojstva, ali
Sin je centralna osoba Evanelja. To je utoliko vanije jer u
Starom Zavjetu moemo itati da Jahve kae da je On
Spasitelj, i to jedini. Kako se ovdje jasno oituje trojinost
lica boanstva.


16
Potrebno je jasno iznijeti istinu da ovjek bez Boga ne moe nita
uiniti, ali je isto tako neophodno znati da to nipoto ne oslobaa
vjernika od odgovornosti da uloi svaki trud u ispunjenju Boije volje
(vidi 1.Pt 1:3-11).
51

etvrto poglavlje

Tumaenje nauke o Trojstvu

to je Sveto Trojstvo i kako ga objasniti?



U ovom dijelu emo vidjeti neto vie o osobama Svetoga
Trojstva i njihovom odnosu, odnosno poblie objasniti
Trojstvo.

Valja imati na umu da nas, dok detaljnije razmatramo osobe
Trojstva, prvenstveno zanima otkriti injenice koje Biblija
iznosi o ovom pitanju, a ne ta koji teolog misli o tome.
Svakako emo koristiti saznanja i otkria do kojih su doli
mnogi prouavajui Boiju Rije.


Pojam osobe

Kada kaemo osoba, to ne znai da slijedimo moderne
definicije osobe, nego na najprikladniji nain pokuavamo
izraziti ono to Biblija govori o Svetoj Trojici. Kada kaemo
da je Bog jedan, i da su Trojica Bog, valja postaviti pitanje:
''ega trojica?'' Koju rije da upotrijebimo odgovarajui na
ovo pitanje? Ne moemo rei tri boga (iako Biblija sve tri
osobe zove Bog), jer Bog je jedan. Niti moemo rei tri
dijela Boga, kao da bi se Bog mogao rastaviti na dijelove. Ne
moemo rei ni da se Bog objavljuje u tri oblika ili u tri vida.
Kao da se nekada objavljuje kao Otac, nekada kao Sin, a
nekada kao Duh Sveti. Ni to ne bi bila istina, jer ponekad
vidimo sve tri osobe kako djeluju zajedno (npr. Mt 3:16, 17).
52
Budui da je rije osoba
17
najprikladnija da opie boansku
istinu, od davnina su je Boiji ljudi poeli upotrebljavati. Pri
koritenju ovoga pojma trebamo imati na umu, kao to kae
biblijski rjenik da: ''osobnost kod ovjeka oznaava
neovisnost volje, postupaka i osjeaja, vodei k ponaanju
specifinom za osobu...''
18
Ovo ne moemo direktno
primijeniti na osobe Trojstva, jer one nisu samostalne i
neovisne individue, nego su, iako Trojica, ipak jedan Bog.

Jednakost osoba

Da bi precizno i nepogreivo shvatili i objasnili Trojstvo,
potrebno je da utvrdimo neke temeljne injenice. Biblija ui
da je Bog jedan. Takoer ui da su tri osobe Bog. Bog je
Otac, Sin i Duh Sveti. Nijedna od ovih osoba nije opisana sa
jednim dijelom boanskih osobina, odnosno kao jedan dio
Boga, nego kao Bog u potpunosti. Tako je Otac u potpunosti
Bog, Sin je u potpunosti Bog i Duh Sveti je u potpunosti
Bog. Ali nisu tri Boga, nego jedan. Iskaimo to ovako:

Tri osobe su Bog.
Svaka osoba je u potpunosti Bog.
Bog je jedan.

Ista je sutina, ista je narav, isto je boanstvo triju osoba. Ne
moemo rei da je Sin Bog, ali malo manji, ne potpuno
ravan Ocu. Ili da je od drugaije prirode nego Otac. To bi
bilo potpuno suprotno Bibliji koja jasno kae da je Sin
jednak Ocu, da je Otac u Njemu i On u Ocu, te da su jedno
(vidi str. 14 i 15).


17
Grka rije je hipostasis, to znai bie.
18
Trinity u The New Bibile Dictionary.
53
Ovo isto vai i za Duha Svetog kojem se u Bibliji daju iste
osobine kao prvoj dvojici i stavlja Ga na njihov nivo (Mt
28:19). Nigdje ne vidimo nikakvu inferiornost u biu bilo
koga od Svete Trojice (da u djelovanju, ali ne u biu ili
boanstvu). Zato Svetu Trojicu moramo smatrati u
potpunosti jednakim i u potpunosti Bogom.

Razlike osoba

Meutim, meu osobama Boanstva postoje neke razlike u
njihovim zadacima, odnosno u podruju djelovanja i
redoslijedu. Obino se kae da su osobe Trojstva u
boanstvu jednaki, jedan Bog, jedino se razlikuju u
njihovom odnosu prema stvorenju i u meusobnom odnosu.

Kada gledamo kako Biblija opisuje djelovanje boanskih
osoba u njihovom odnosu prema svijetu, u prvom redu u
stvaranju i otkupljenju, moemo vidjeti da postoje razliite
funkcije ili aktivnosti Trojice.
19


Najjasnije emo to vidjeti kroz ulogu Oca, Sina i Duha
Svetoga u spasenju ovjeka. Jasno vidimo da je Otac poslao
Sina na svijet da umre za nae grijehe. Otac i Sin su poslali
Duha Svetog. Ne moemo rei da je Sin poslao Oca, niti da
je Duh poslao Sina ili Oca. Niti moemo rei da je Otac
umro na kriu, ili moda Duh Sveti. Biblija tako ne kae.
Postoji, dakle, (kako ponekad vidimo) jasno odreena sluba
svake pojedine osobe. Sin je doao da vri volju Oevu, da
objavi Njegovo ime ljudima, da umre na kriu za grijehe
svijeta. Duh Sveti je doao da proslavi Sina Boijeg, da
uvede uenike u svu istinu, da ih preobraava u lik Isusa
Krista, da daje snagu za slubu. On daje duhovne darove.
Dakle, vidimo da postoje neke razlike u funkcijama Svete

19
Teolozi govore o ekonomskom Trojstvu.
54
Trojice, ali nikako u njihovim osobinama odnosno
boanstvu.

Iako postoje razliite funkcije u odnosu prema svijetu, ipak
Trojica ne djeluju samostalno, neovisno jedan od drugoga.
Na primjer, kada Duh Sveti upuuje uenike u svu istinu,
Isus kae da e to raditi tako to e uzimati od Njegovog i
davati uenicima, a ono to je Kristovo, to je ustvari i Oevo
(vidi Iv 16:13-15).

Razmatrajui djelovanje Trojice, zapaamo odreene razlike
u ulozi, ali i redoslijedu; odnosno zapaamo podreenost
meu osobama. Vidimo da je Sin podreen Ocu, a Duh
Sveti Ocu i Sinu. Otac je poslao Sina, Otac i Sin Duha
Svetoga. Otac djeluje kroz Sina; Otac i Sin kroz Duha. Iako
su sva trojica potpuno jednaki u boanstvu, ipak postoji red.
Moemo zakljuiti da su Sveta Trojica jednaki u boanstvu,
ali podreeni po svojim ulogama.

Sveto Trojstvo ne vidimo samo u Boijem odnosu prema
stvorenju, nego u samoj biti boanstva vidimo tri razliite
osobe, tj. vidimo razlike u meusobnom odnosu osoba
unutar boanstva.
20



20
Ovdje se govori o ontolokom Trojstvu, tj. Trojstvu u biti. Svetu
Trojicu ne razlikujemo samo u njihovim funkcijama u odnosu prema
svijetu (ekonomsko trojstvo), nego je Trojstvo u samoj biti boanstva
(ontoloko Trojstvo). Dakle, razlike meu osobama Trojstva nisu u
njihovom boanstvu, nego u njihovim funkcijama u odnosu prema
svijetu, ali i u odnosu jedan prema drugom. Otac je Otac (ili se odnosi
kao Otac), Sin je Sin, a Duh Sveti je Duh Sveti. Ovdje je nemogue da
proniknemo u sutinu i da razumijemo dubine Boije, nego samo
opisujemo ono to zapaamo dok promatramo Boansko otkrivenje
Bibliju. Mnogi teolozi razlikuju osobe Trojstva po sljedeim svojstvima:
svojstvo Oca, neroenost (ili oinstvo), Sina roenost, Duha ishoenost.
55
Trojica su bila, jesu, i biti e

Bog je uvijek postojao kao Sveto Trojstvo: Otac Sin i Duh
Sveti. Nije bilo vrijeme kada je bio samo Otac, a ne i Sin i
Duh Sveti. Sveto Trojstvo e uvijek i da bude. Ovo moemo
jasno zakljuiti na temelju sljedeih biblijskih tekstova:

''Jer ja, Jahve, ne mijenjam se, a vi se, sinovi Jakovljevi,
mijenjate bez prestanka!'' (Mal 3:6)

Iz ovog teksta vidimo da je Boja osobina nepromjenljivost.
Isto ovo kae i psalmista:

''...ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.'' (Ps
102:28)

Budui da je Boija osobina nepromjenljivost, to znai da,
ako je Bog Trojstvo danas, to je uvijek bio i uvijek e da
bude. To potvruju i drugi tekstovi:

''Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina naega Isusa Krista,
on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u
nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije
postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim'' (Ef
1:3,4)

Ovdje vidimo Oca koji izabire u Kristu i to prije postanka
svijeta. Ovaj tekst nam pokazuje postojanje Oca i Sina prije
stvaranja svijeta. Sin Boiji, Isus Krist, nije postao Sin kada
se utjelovio kroz djevicu Mariju, nego je bio Sin i prije
postanka svijeta. Kada Rije Boija govori o stvaranju
svijeta, kae da je Otac sve stvorio po Sinu:

56
''Vie puta i na vie naina Bog neko govorae ocima po
prorocima; konano, u ove dane, progovori nama u Sinu.
Njega postavi batinikom svega; Njega po kome sazda
svjetove'' (Heb 1:1,2)

Osobina Oca, Sina i Duha Svetog je vjeno postojanje. Tako
znamo da su oni bili, jesu, i biti e zauvijek. To znai da se
osobe ne razlikuju kao osobe samo u njihovom odnosu
prema stvorenju, nego one postoje u samoj biti boanstva.
Dakle, u boanstvu razlikujemo tri osobe i prije stvaranja
svijeta. Neki hoe rei da e u budunosti Trojstvo biti vie
osoba, itava mnogolana obitelj. Takva ideja je
kontradiktorna principu Boije nepromjenljivosti.

Apostol Ivan, u svojoj prvoj poslanici, pie da je Bog ljubav
(1.Iv 4:8). Ovo je takoer jedan dokaz da Sveto Trojstvo
postoji kao takvo u vjenosti. Kada ne bi bilo Oca, Sina i
Duha Svetog, ne bi mogli rei da je Bog bio ljubav prije
stvaranja duhovnog i materijalnog svijeta.

Ljubav nije samo neki osjeaj, nego jedna kvaliteta koja
karakterizira odnose izmeu najmanje dviju osoba. Budui
da je Bog nepromjenljiv, znai da je bio ljubav i prije
stvaranja svijeta. Koga je ljubio kada nije bilo anela,
arkanela, ovjeka ni ivotinja? Ljubav je postojala meu
osobama Trojstva. Otac ljubi, Sin ljubi, i Duh ljubi (Rim
15:30).


ta Trojstvo nije

Da ne bi bilo greke, potrebno je preciznije istai ta
Trojstvo nije. Mnogi su pokuali da razumski dokue i
objasne Trojstvo. To je urodilo pojavom mnogih krivovjerja.
57
I danas se mnogi bune i kau da nee vjerovati u Trojstvo jer
to za njih nije logino, odnosno ne mogu da shvate svojim
razumom. To koriste ak kao argumenat protiv nauke o
Trojstvu. Gledajui realno, i zdravo razmiljajui, sasvim je
normalno da mi ne moemo shvatiti i razumjeti Boga u
Njegovoj punini. Bog kojeg bi ovjek mogao razumjeti i
shvatiti, ne bi bio nita vei nego sam ovjek. Istinski Bog je
daleko iznad naeg shvaanja i razumijevanja. Apostol
Pavao je napisao ovako:

''O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Bojega! Kako
li su nedokuivi sudovi i neistraivi putovi njegovi! Doista,
'tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?'"
(Rim 1:33,34)

Dakle, smijeni su i nerealni zahtjevi nekih koji ele shvatiti
i razumjeti Boga u potpunosti, ili shvatiti i razumjeti nauku o
Trojstvu u njenoj punini, pa da bi onda vjerovali. Biblijski je
nain ak upravo suprotan, a to je: Vjerovati da bi spoznao.
Pogreno je rei da mi ne moemo razumjeti biblijsku nauku
o Trojstvu. Mi jasno moemo i trebamo razumjeti nauku o
Trojstvu (odnosno ono to Biblija govori o Trojstvu), ali
svojim umom ne moemo u potpunosti shvatiti svu veliinu
boanske istine.

Zbog pokuaja svoenja Boga na nivo ljudskog razuma,
nastala su razna krivovjerja o Bogu i nauci o Trojstvu. Neki
su rekli da je Bog jedna osoba koja se objavljuje u tri oblika.
Dakle, prema ovima nemamo tri osobe (tri osobe, a jedan
Bog, to je teko shvatiti), nego se jedna osoba samo
pojavljuje sad u ovom sad u onom obliku. Ovakvo miljenje
moemo pobiti citirajui samo jedan tekst i to s krtenja
Isusovog. Tu vidimo tri osobe koje se istovremeno
58
pojavljuju. Otac govori s neba, Sin se krsti, a Duh Sveti
silazi u obliku goluba.

Kada Trojstvo pokuavamo objasniti pomou nekih primjera
kao to je voda koja je jedna supstanca ali se moe nai u tri
oblika: tenom, vrstom i gasovitom, ili kada kaemo da je
jedan ovjek istovremeno i sin svome ocu, i otac svome sinu
i mu svojoj eni, mi se ustvari pribliavamo ovom
krivovjerju.

Drugi su na mnogo gori nain htjeli razumjeti Trojstvo, te su
'lako' objasnili da je ustvari samo Otac pravi Bog. Sin je, po
njima, samo neko stvorenje (neki arkaneo), a Duh Sveti
samo sila. I onda nema problema da to nekako shvatimo
svojim razumom, ali se onda javljaju nerjeivi problemi kako
to da uskladimo sa Biblijom.

Trei su pokuali napraviti neki kompromis izmeu Biblije i
'zdravog razuma', i rekli da je Otac Bog, Sin takoer, ali ne i
Duh Sveti.

etvrti su jasno vidjeli da Biblija ui o boanstvu i Oca, i
Sina, i Duha Svetoga, te 'logino' zakljuili da ustvari postoje
tri boga. Ovakvo miljenje je direktno suprotno Bibliji koja
tvrdi da postoji samo jedan Bog.

Tako, Sveta Trojica nisu tri boga, niti su tri dijela jednog
Boga (kao da bi se Bog mogao podijeliti), nego tri osobe, od
kojih je svaka u potpunosti Bog.

Prvo spomenuto krivovjerje se zove modalizam ili
sabelijanizam, drugo arijanizam (danas se moe vidjeti u
uenju Jehovinih svjedoka), tree je macedonijanizam.
59
Danas se slina nauka moe vidjeti u nauavanju
''Opesvjetske Crkve Boije''. etvrto se zove triteizam.

Pored ovih osnovnih postoje i druga krivovjerja. Ovdje sam
samo elio pokazati da je svoenje Trojstva na nivo ljudskog
razuma nemogue i da takvi pokuaji neminovno raaju
krivovjerja hereze.

Kako objasniti Trojstvo ?

Trojstvo je, dakle, biblijska nauka koja govori o jednom
Bogu koji se objavljuje u tri osobe. Te osobe su Otac, Sin i
Duh Sveti. Svaka od ovih osoba je u potpunosti Bog i Biblija
je naziva Bog, ali nema tri Boga nego jedan. Dakle ove tri
osobe su, na neki udesan nain, jedan Bog.

Mislim da bi nam do sada trebalo biti jasno to je to
Trojstvo, ostaje nam da vidimo kako emo drugima objasniti
Trojstvo? To je vrlo vano. Na cilj ne treba biti zadovoljiti
ljudske tenje za logikim razumijevanjem Boanstva, kao
to smo to vidjeli prije, nego pokazati da je Trojstvo ustvari
biblijska objava. Sama Biblija nikada na pokuava dati neku
definiciju koja e biti shvatljiva naem ogranienom razumu,
nego jednostavno iznosi tvrdnje o Bogu i Njegovoj
trojstvenoj naravi. Na cilj dakle treba biti jasno pokazati iz
Biblije da je Bog jedan, da su i Otac, i Sin, i Duh Sveti
objavljeni u Bibliji kao Bog (Bog u potpunosti), i da su
Trojica razliite osobe (imajui u vidu ono to smo do sada
rekli o osobama). Ili kao to je u poetku reeno:

Tri osobe su Bog.
Svaka osoba je u potpunosti Bog.
Bog je jedan.

60
Objasniti Trojstvo ustvari nije komplikovano. Trebamo
jednostavno pokazati ove biblijske injenice, kao to to ova
knjiga (dovoljno detaljno) i ini. Od ljudi ne trebamo traiti
ni oekivati da razumiju Trojstvo u potpunosti, nego da
vjeruju objavi svete rijei Biblije.

Jedna kranska enciklopedija stvari postavlja ovako: ''Kada
smo rekli ove tri stvari: da nema Boga osim jednoga; da je
svaki, i Otac i Sin i Duh Sveti, Bog; da je Otac i Sin i Duh
Sveti osoba mi smo objavili doktrinu o Trojstvu u
potpunosti.''
21


Ovome treba dodati samo to da su sve tri osobe u
potpunosti Bog. Tako, ako nekom elimo objasniti Sveto
Trojstvo, onda mu trebamo na temelju Biblije pokazati ove
tri stvari. Temelj na kojem se zasniva naa vjera u Boga jeste
sveta Boija Rije, Biblija. Na temelju te objave mi
vjerujemo da je Bog trojedin. Ne zato to mi u potpunosti
razumijemo Boga, niti zato to je neki teolog rekao da je
Bog trojedin, niti to je to neki koncil ustvrdio, nego to to
Biblija objavljuje. Ovo bi trebalo nekako ilustrovati,
odnosno dati neki primjer koji e nam pomoi da poblie
shvatimo Trojstvo. Problem je to ne postoji nikakav
adekvatan primjer, ili nita slino u ovome svijetu to bi u
potpunosti oslikavalo Trojstvo. Postoje neke ilustracije koje
mogu pokazati kako troje moe biti jedno. Neki daju primjer
ovjekovog uma koji ima pamenje, razumijevanje i volju.
22

Oni koji vjeruju da je ovjek duh, dua i tijelo
23
, a jedna

21
Trinity u International Standard Bible Encyclopedia.
22
Aurelije Augustin, On the Trinity, knjiga X, poglavlje XII. Smatra se
da ovjek, poto je stvoren na Boiju sliku, nekako oslikava i Boije
Trojstvo.
23
Neki misle da su duh i dua ustvari sinonimi, odnosno rijei koje znae
isto.
61
osoba ili bie, to koriste kao ilustraciju. Treba znati da ovi
primjeri ne oslikavaju boansko Trojstvo u potpunosti,
jedino prikazuju kako troje, na neki nain, moe biti jedno.
Mislim da je Trojstvo bolje predstaviti nekom grafikom
ilustracijom
24
kao npr.:



Ovdje vidimo krug koji predstavlja Boga. Tri osobe su
odvojene isprekidanim linijama, to pokazuje da one nisu
podijeljene, ili samostalne, nego su jedna u drugoj i svakoj
od njih pripada punina boanstva. Naravno da ova ilustracija
nije savrena, ali na neki nain oslikava ono to je o Trojstvu
reeno.
25


Mnogima nee biti prihvatljivo ono to Biblija govori o
Trojstvu. Ali, vjerujem, da njima nisu prihvatljive ni mnoge
druge stvari o kojima Biblija ui. Na cilj u prvom redu i
nije da ljudima (bilo koje vjerske pozadine) objasnimo
doktrinu o Trojstvu, nego da im posvjedoimo za Radosnu
vijest Evanelje spasenja. Govorei im o Kristu, Sinu

24
Dosta slinu ilustraciju moemo nai u knjizi Wejna Grudema,
Sistematic Theology, Grand Rapids, Zondervan, 1994, str 255.
25
Ako zamislimo da se ove isprekidane linije kreu u pravcu strelica
dobivamo jasniju sliku o jednoj boanskoj biti koja podjednako pripada
Trojici.
62
Boijem, koji je umro za nae grijehe, stavljamo ih pred
odgovornost da vjeruju i priznaju Krista za Gospodara i
Spasitelja, ili da ne vjeruju i odbace jedini put spasenja. Ivan
krstitelj je izjavio:

''Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje
u Sina, ima vjeni ivot; a tko nee da vjeruje u Sina, nee
vidjeti ivota; gnjev Boji ostaje na njemu." (Iv 3:35,36)

Ovdje nam nikakvi izgovori nee pomoi, nego e nas samo
osuditi, ali iskrena pitanja i iskreno traenje Boga svakako su
dobrodoli.

Zakljuak

Ako dakle elimo tano i precizno objasniti ili definirati
Trojstvo, moramo biti paljivi da istaknemo tri temeljne
injenice: Prvo, da je Bog samo jedan. On je savren,
jedinstven i nedjeljiv. Drugo, tri razliite osobe su Bog. Mi
ih moemo razlikovati prema njihovom djelovanju u odnosu
prema stvorenju i prema njihovom meusobnom odnosu.
Tree, svaka je osoba u potpunosti Bog, a ne jedan dio Boga.
Tako Sveta Trojica su tri osobe koje su udesno jedinstvene
na taj nain da su samo jedan Bog, ali i svaka osoba u
potpunosti Bog.

Nije teko shvatiti to se kae o Trojstvu, ali je teko umom
proniknuti u sutinu. To je neto to je iznad mogunosti
naeg razumskog i logikog shvaanja, jer mi smo samo
stvorena i ograniena bia. Sa druge strane, naa
nemogunost potpunog shvaanja i razumijevanja tajne
trojedinog Boga je potpuno razumna i logina, jer potpuno je
razumno i logino da stvoreni, ogranieni i nesavreni
ovjek ne moe u potpunosti razumjeti vjenog i savrenog
63
Boga, ali mu to nikako ne treba smetati da Ga slavi, hvali i
oboava onako kako se On objavio, kao Otac, Sin i Duh
Sveti.































64


































65
Peto poglavlje

Bogoovjek Isus Krist

Isus Krist je savreni Bog i savreni ovjek, a ipak samo
jedna osoba


Do sad smo vrlo jasno vidjeli da je Isus Krist vjeni Bog
jednak Bogu Ocu. Dok itamo daljnji tekst, vano je da te
istine jasno imamo na umu.

Kada razmiljamo o Isusu Kristu, moda u Njemu vidimo
samo Boga? Moda, dok itamo Evanelja, o Kristu
razmiljamo samo kao o Bogu? Ako je tako, onda je nae
razumijevanje Krista samo polovino. Osim to je Isus Krist
vjeni Bog, On je i ovjek. Biblija vrlo jasno pokazuje da je
vjeni Bog Sin u jednom trenutku povijesti postao ovjek.
Apostol Ivan je zapisao sljedee rijei:

''U poetku bijae Rije i Rije bijae u Boga i Rije bijae
Bog.'' (Iv 1:1) ''I Rije tijelom postade i nastani se meu
nama...''(Iv 1:14)

Ili kako je Pavao pisao Filipljanima:

''On, trajni lik Boji, nije se kao plijena drao svoje
jednakosti s Bogom, nego sam sebe 'oplijeni' uzevi lik
'sluge,' postavi ljudima slian; oblijem ovjeku nalik,
ponizi sam sebe, posluan do smrti, smrti na kriu.'' (Fil 2:6-
8)

Biblija je puna tekstova koji govore o Kristu kao Bogu, ali i
kao ovjeku. Pogledajmo Isusa kao ovjeka detaljnije:
66
Zemaljski ivot Isusa Krista

Isus se rodio od ene, kao i svaki drugi ovjek. Ne u slavi i
bogatstvu, nego u ponienju i siromatvu. Za Josipa i Mariju
nije bilo mjesta u svratitu, u nekoj kui ili hotelu, nego su
bili primorani da no provedu u tali, gdje se Isus i rodio.

Isus je ivio, rastao i napredovao kao i svako drugo dijete.
Evanelist Luka pie sljedee rijei: ''A Isus 'napredovae u
mudrosti, dobi' i milosti 'kod Boga i ljudi."'(Lk 2:52) Uio je
zanat i postao tesar, kao i Njegov pooim Josip. ivio je u
idovskoj kulturi sa njihovim obiajima i zakonom. Bio je u
potpunosti podloan Boijem zakonu koji je Bog dao preko
Mojsija.

Ljudi u Nazaretu, meu kojima je Isus i ivio sa svojom
obitelji, nisu na Njemu primjeivali nita neobino to bi Ga
razlikovalo od drugih (osim ako im je neobino bilo to to je
ivio potpuno pravednim ivotom). Evanelist Matej je
zabiljeio sljedee:

''Kad Isus zavri sve ove prispodobe, ode odande. I doe u
svoj zaviaj. Nauavae ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni
govorahu: 'Odakle ovomu ta mudrost i te udesne sile? Nije li
ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braa Jakov, i
Josip, i imun, i Juda? I sestre mu nisu li sve meu nama?
Odakle mu sve to?' I sablanjavahu se o njega.'' (Mt 13:53-
57)

Njegove komije nisu mogli shvatiti da je Isus prorok,
udotvorac, Mesija; pa on je njihov komija drvodjelja.
Samo tri posljednje godine svoga ivota Isus je proveo javno
objavljujui svoje nebesko poslanje, svoju boansku prirodu
i mo.
67

Na kraju je Isus umro kao mnogi ljudi, nasilnom smru. Bio
je raspet na kri sa jo dvojicom ljudi.

Analiza Kristove ljudskosti

Kada promatramo Kristov zemaljski ivot, moemo vidjeti
da je u potpunosti imao sve osobine ovjeka (osim grijeha).
Rodio se, ivio i umro kao ovjek. Rastao je i razvijao se kao
ovjek. Uio se kao ovjek. Jeo je i pio je. Bio je gladan i
edan. Bio je umoran, tuan i radostan. ak je bio i kuan
kao ovjek. Sve ovo moemo primijetiti itajui Bibliju.

Kada su mnogi Boiji ljudi, od davnina pa do danas,
analizirali biblijske izvjetaje koji govore o Kristovom
ljudskom ivotu, vidjeli su da je On bio ovjek u potpunosti.
Zakljuili su da je imao ljudsko tijelo, duh i duu.
26
Imao je
ljudski um, osjeaje i volju, kao i svaki drugi ovjek. Dakle,
Isus nije imao samo ljudsko tijelo, nego je bio kompletan
ovjek.

Kako znamo da je Isus imao ljudski um, osjeaje i volju?
Razmatrajui neke tekstove, to moemo zakljuiti. Da je
imao ljudski um, moemo zakljuiti iz teksta u Lukinom
evanelju: ''A Isus 'napredovae u mudrosti, dobi' i milosti
'kod Boga i ljudi."'(Lk 2:52) Vidimo da je Isus napredovao u
mudrosti. Ovo se moe odnositi samo na Njegovu ljudskost.
Kao Bog On je savren u mudrosti, jer je On Gospodar i

26
Ili, kako kae Kalcedonska definicija, imao je razumnu duu. Kada bi
Isus imao samo ljudsko tijelo, postavlja se pitanje da li bi On u
potpunosti mogao izvriti djelo otkupljenja ovjeka, jer ovjek nije samo
tijelo, nego duh, dua, i tijelo. Pisac je u poslanici Hebrejima napisao:
''Stoga je trebalo da u svemu postane brai slian'' (Heb 2:17).

68
Stvoritelj svega. Dakle, samo kao ovjek je mogao da
napreduje u mudrosti, to jasno pokazuje da je imao ljudski
um i da je koristio taj um.

Da je imao ljudske osjeaje, vidimo iz tekstova koji govore
da je bio umoran, potresen, u muci i tjeskobi. Naravno da
Isus kao Bog ima osjeaje, ali ovi koje smo sada naveli teko
da se mogu odnositi na Krista kao Boga, nego jedino na
Njegovu ljudskost.

Da je imao ljudsku volju vidimo iz primjera kada je bio
kuan (npr. Mt 4). Svakako da kao Bog nije mogao biti
kuan, nego je kuan po svojoj ljudskoj prirodi. Tu su
ukljueni ljudski um, osjeaji i volja. Isus je dakle ovjek u
potpunosti.

Jedina razlika izmeu Isusa i nas bila je ta da je bio bez
grijeha. On se i rodio kao bezgrean, za razliku od nas ljudi.
Nije imao zemaljskog oca, nego je zaet nadnaravnim
djelovanjem Duha Svetoga. Nije imao grenu prirodu kao ni
Adam prije pada u grijeh.

Isus nije bio ovjek samo za vrijeme svoga zemaljskog
ivota, nego je nastavio biti ovjekom i nakon svog
uskrsnua i uznesenja. Naravno, Isusovo tijelo vie nije isto
kao ono koje je imao na zemlji, nego je ono sada drugaije,
proslavljeno, kao to e vjernici imati proslavljena tijela,
nakon to uskrsnu.

Kada je Bog postao ovjek, nije prestao biti u potpunosti
Bog, nego je, pored toga to je Bog, postao i ovjek. Kada je
Bog uzeo ljudsko tijelo, to tijelo nije postalo neto tree,
nego je ostalo obino ljudsko tijelo.

69
Razlike Kristove ljudske i boanske naravi

Pogledajmo neke stvari malo dublje. Vidjeli smo da je Isus
bio potpuni ovjek, ali i potpuni Bog. Izmeu Isusove
ljudske i boanske naravi moemo istai neke razlike.
Isusovo boanstvo je boanstvo u potpunosti, a Njegovo
ovjetvo je ovjetvo u potpunosti, i zato On ima sve
osobine i Boga i ovjeka zajedno. Bog ima mnoge osobine
koje ovjek nema, a ovjek ima mnoga ogranienja koja Bog
nema.

Moemo vidjeti da je Krist kao Bog vjean. Kao ovjek nije
oduvijek postojao, nego se rodio u odreenom trenutku
povijesti. Luka pie da je imao oko trideset godina kada je
stupio u javnu slubu (Lk 3:23). Ali kao Bog je bio i ''prije
Abrahama'' (Iv 8:58). Kao Bog Isus je bio (i jeste) svuda
prisutan, a kao ovjek je mogao biti samo na jednom mjestu.
Kao ovjek je napredovao u mudrosti i dobi (Lk 2:52), a kao
Bog je savren u mudrosti i znanju jer je Stvoritelj svega.
Kao ovjek je mogao biti gladan, edan, umoran, to kao
Bog nije mogao biti. Kao Bog Isus nije mogao umrijeti, jer
je vjean i besmrtan. Zato je postao ovjek da bi mogao
umrijeti za nas. Dakle, samo je kao ovjek mogao umrijeti.
Kao ovjek je bio kuan, to kao Bog nije mogao biti (Jak
1:13).

Novi Zavjet nam jasno pokazuje Kristovo boanstvo, ali i
Njegovu ljudskost. Isus je Bog sa svim boanskim
osobinama, a ujedno ovjek sa svim ljudskim osobinama.





70
Bogoovjek je jedna osoba

Isus je u potpunosti Bog i u potpunosti ovjek, a ipak nisu
dvije ve jedna osoba. Iako ponekad u Evaneljima Krista
vidimo kao ovjeka sa svim ljudskim ogranienjima (gladan,
edan, umoran...), a ponekad kao Boga sa svim boanskim
osobinama, kao potpunog Boga i potpunog ovjeka, On je
samo jedno bie i jedna osoba. Samo je jedan Gospodin na i
Spasitelj Isus Krist (1.Kor 8:6). Pored teksta iz Poslanice
Korinanima moemo vidjeti jo nekoliko dokaza koji
iskljuuju mogunost da je Krist vie nego jedna osoba.

Prvo, Biblija se ne ustruava ovjeka Isusa nazvati Bogom,
niti za Kristovu boansku prirodu koristiti ime koje nas
asocira na Njegovu ljudsku prirodu, to znai da Ga ne
razdvaja na dvije osobe. Da dvije prirode, ali ne i dvije
osobe. Posebno su karakteristini neki stihovi. Pavao je
efekim starjeinama rekao sljedee rijei:

"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi
nadglednicima, da pasete Crkvu Boju koju stee krvlju
svojom." (Dj 20:28)

Iako znamo da Krist kao Bog nema krv, nego samo kao
ovjek, Pavao Njegovu krv naziva Boijom. Iako znamo da
je Krist i Bog i ovjek, sa svim Boijim i svim ljudskim
osobinama, Pavao Ga ne razdvaja na dva dijela, nego i
zemaljskog Krista zove Bogom. Nije Pavao rekao da nas je
Bog stekao krvlju zemaljskog Isusa, nego Boijom krvlju.
Iako je Kristovo ljudsko tijelo u potpunosti ljudsko, Isus je
jedna, a ne dvije osobe. Na drugom mjestu Ga zove
Gospodinom slave:

71
''...a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer
da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.''
(1 Kor 2:8)

Iako je Isus mogao biti raspet jedino kao ovjek, Pavao kae
da je razapet kao Gospodin slave, to se odnosi na Njega kao
Boga. I ovaj tekst nam pokazuje da Krista ne moemo
razdvojiti na dva dijela ili dvije osobe, jer iako su dvije
prirode, jedna je osoba. Isus nije trpio za nas samo kao
ovjek, nego kao Bogoovjek. Kada je rimski stotnik vidio
to se desilo na kriu, rekao je: ''Uistinu ovaj bijae Sin
Boji.''

Jedno ime koje je karakteristino za Kristovu ljudsku prirodu
je Sin ovjeiji. Isus ovo ime koristi i kada govori o svojim
boanskim osobinama. U Iv 3:13 On kae kae da je Sin
ovjeiji siao s neba. Mi znamo da Isus nije siao s neba
ljudskim tijelom, nego kao Bog. Dakle, Isus ime Sin
ovjeiji primjenjuje i na sebe kao Boga, jer je On jedna
osoba.

Toma je uskrslog Krista, koji se oitovao tjelesno, nazvao
Gospodinom i Bogom. Toma je pred Kristovim ljudskim
tijelom iskazao boansko tovanje, jer Bogoovjek Isus Krist
nije dvije, ve jedna osoba koja posjeduje u potpunosti
boansku i u potpunosti ljudsku prirodu. On je Bog u tijelu.

Drugo, moemo vidjeti tekstove koji govore o Kristu kao
jednoj osobi sa dvije prirode. Na primjer:

''Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odluen za
evanelje Boje - koje Bog unaprijed obeavae po svojim
prorocima u Pismima svetim o Sinu svome (jedna osoba),
potomku Davidovu po tijelu (ljudska priroda), postavljenu
72
Sinom Bojim, u snazi, po Duhu posvetitelju (boanska
priroda) uskrsnuem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu
naemu'' (Rim 1:1-4).

Vidimo, dakle, da Pavao govori o Kristu kao o jednoj osobi
sa ljudskom i boanskom prirodom, a nikako o dvije osobe.

Tree, dokaz u prilog shvaanja Krista kao jedne osobe je da
u Bibliji nigdje ne vidimo dvije osobe u Kristu. Kada npr.,
razmiljamo o Trojstvu, mi vidimo odreenu komunikaciju
izmeu osoba. Vidimo kako se Otac obraa Sinu; kako Sin
govori Ocu; kako Otac alje Duha; kako Duh proslavlja Sina,
itd., a kod Krista ovoga nema. U Bibliji ne vidimo da se
kae da je zemaljski Isus uradio ovo, a nebeski ono, nego se
o Njemu uvijek govori kao o jednoj osobi.

ta nam, dakle, ovi tekstovi i dokazi govore? Iako je Isus
Bog, On je uzeo na sebe i ljudsku prirodu. Time On nije
prestao biti u potpunosti Bog, niti je Njegova ljudska priroda
postala izmijenjena, nego je ostala obina ljudska priroda.
Ali time to Krist sada ima dvije prirode, nije postao i dvije
osobe. On je jedna osoba sa dvije prirode. Jedan je na
Gospodin Isus Krist.

Razmiljanja o nekim tekstovima

U Bibliji, a posebno u Evaneljima, vidimo mnoge tekstove
koji posebno istiu Kristovu ljudsku prirodu i poloaj.
Onima koji ne ele vjerovati u istinu o Isusu Kristu, neki od
ovih tekstova su sluili i slue prilikom pokuaja
omalovaavanja Kristovog boanstva. Istina je ustvari
suprotna: ovi tekstovi svjedoe da je Isus Krist osoba sa
dvije prirode ljudskom i boanskom. On je u potpunosti
Bog i u potpunosti ovjek. To je ono to nam ti tekstovi i
73
govore, a nikako da omalovaavaju Kristovo boanstvo.
Pogledajmo neke oite primjere:

Kada je umro Isusov prijatelj Lazar, Isus je otiao
oaloenoj obitelji. Kada je doao u Betaniju, gdje su
ivjeli, ve je prolo etiri dana od Lazareve smrti. Prilikom
njihovog susreta, apostol Ivan je primijetio i zabiljeio
sljedee rijei:

''Kad Isus vidje kako plae ona i idovi koji je dopratie,
potresen u duhu i uzbuen upita: 'Kamo ste ga poloili?'
Odgovorie mu: 'Gospodine, doi i pogledaj!' I zaplaka
Isus.'' (Iv 11:33-35)

Ovdje vidimo jednu udnu stvar, oaloeni Isus pita
pokojnikovu sestru: ''Kamo ste ga poloili?'' Zar Isus,
Svemogui Bog, ne zna gdje su sahranili Lazara? Ne kae li
Biblija da je On stvorio nebo i zemlju (Heb 1:10 )? Ne kae
li da je Isus Bog Silni (Iza 9:5)? Da, On sve uzdrava svojom
silnom rijei (Heb 1:3)? Petar je rekao da je Isus sveznajui
(Iv 21:17, vidi i Iv 16:30)? Kako onda postavlja ovakvo
banalno pitanje? Nije li Isus rekao Petru da ide i uhvati ribu,
i da e u ustima prve ribe nai novac (Mt 17:27)? Nije li
rekao Natanaelu da ga je vidio pod smokvom, prije nego ga
je Filip pozvao (Iv 1:48)? Kako ovo Isusovo pitanje da
razumijemo, osim da je ovo isto ljudska reakcija, ili
reakcija Isusove ljudske prirode, koja pokazuje Krista kao
ovjeka.

Kao drugi primjer moemo uzeti dogaaj sa neplodnom
smokvom:

''Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda
izdaleka lisnatu smokvu i prie ne bi li na njoj to naao. Ali
74
doavi blie, ne nae nita osim lia jer ne bijae vrijeme
smokvama. Tada ree smokvi: 'Nitko nikada vie ne jeo s
tebe!' uli su to njegovi uenici. '' (Mk 11:12 14)

Ovdje vidimo Isusa gladnog (kao Bog nije mogao biti
gladan, nego samo kao ovjek). On prilazi smokvi da uzbere
plod. Marko jasno biljei da nije bilo vrijeme smokvama.
Kako moe onaj koji je stvorio smokvu ne znati da jo nije
vrijeme smokvama? Pa to je mogao znati i kao ovjek. Nije
li ovo razumljiva reakcija gladnog ovjeka? (Moda e neki
komentirati da je Isus elio uenicima dati neku duhovnu
pouku. Ali tekst jasno donosi Njegovu namjeru: ''i prie ne
bi li na njoj to naao''.) Ovdje dakle jasno vidimo Isusov
ljudski um, ili ljudsku prirodu.

Dobro je da razmislimo i o sljedeem tekstu:

''uli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraam se k vama.' Kad
biste me ljubili, radovali biste se to idem Ocu jer Otac je
vei od mene.'' (Iv 14:28)

Oni koji nee da vjeruju u istinu ue da ovaj tekst govori
protiv Kristovog boanstva. Da li ovaj tekst govori protiv
Kristovog boanstva? Ili moda govori da je Isus manji Bog
nego to je Bog Otac? Apsolutno ne. Ako pogledamo
kontekst, tj., ono to je napisano nekoliko redaka prije, vidjet
emo da Isus tvrdi da je onaj koji je vidio Njega, vidio i Oca.
Ovim On sebe izjednauje s Ocem. Kada u 28. retku kae da
je Otac vei od Njega, On ne kae da je Otac vei po
boanstvu, ili da je vei Bog, nego je vei po trenutnom
poloaju. Biblija nam kae da je Krist manji i od anela: ''Ti
ga tek za malo uini manjim od anela''. (Heb 2:7) Kako
moe biti da je onaj koji je stvorio anele manji od njih?
75
Manji je po poloaju
27
, jer je u ulozi sluge, u obliku
ovjeka.
28


Dakle, Krist je kao ovjek u poziciji koja je manja od Oeve,
ali je ak manja i od aneoske. Krist je bio u toj poziciji
jedno kratko vrijeme, tj. za vrijeme svoga zemaljskog ivota.
Biblija ui da je On doao sa pozicije Boga (pozicije
jednakosti s Bogom) na poziciju ovjeka (Fil 2:6-8). Tako se
odrekao nekih prava, ali ne i prirode. Ali On se vraa Ocu u
slavu koju je imao prije postanka svijeta. ''A sada ti, Oe,
proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe
prije negoli je svijeta bilo.'' (Iv 17:5) Jasno je dakle: Krist je
kao ovjek na zemlji u poloaju koji je manji od onoga koji
je imao prije utjelovljenja. Manji po poziciji, ali nikako po
boanstvu. Vidimo da govori uenicima da se raduju, jer ide
na veu poziciju, kod Oca. Odlazi na najvii poloaj, Ocu s
desne strane.

Razmislimo i o sljedeem tekstu:

''Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik izmeu Boga i ljudi,
ovjek - Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve.''
(1 Tim 2:5)


Protivnici Kristovog boanstva kau da Isus ne moe biti
Bog, jer je On posrednik izmeu Boga i ljudi. Oni dakle
misle da ovaj tekst govori protiv Kristovog boanstva. To,

27
Neki tumae da se ovdje radi o poloaju, odnosno podreenosti unutar
Trojstva.
28
Augustin je napisao: ''Sin Boiji je jednak Bogu Ocu po prirodi, ali je
manji u ''obliku'', jer u obliku sluge koji je uzeo On je manji od Oca, ali u
obliku Boga, u kojem je bio prije nego to je uzeo oblije sluge, On je
jednak Ocu'' ( St. Aurelius Augustin, On The Trinity, knjiga I, poglavlje
VII. NPNF).
76
dakako, nije istina, jer tekst ustvari opisuje ulogu Krista kao
Bogoovjeka, odnosno razlog Njegovog utjelovljenja. Postao
je ovjekom da bi mogao biti posrednik, i dati samog sebe
kao otkup za sve. Jasno je da Bog ne moe umrijeti. Zato je
Bog Sin postao ovjekom, da bi kao savren ovjek mogao
umrijeti za nas. To ni najmanje ne negira Kristovo
boanstvo, nego potkrepljuje biblijsko uenje o utjelovljenju
Rijei.

Kada god itamo Bibliju i nailazimo na mjesta koja govore
da je Isus bio gladan, edan, umoran, zauen, potresen,
tjeskoban, sjetimo se da je Isus, osim to je bio vjeni Bog,
bio i savren ovjek sa svim ljudskim osobinama (osim
grijeha). Isus se molio Ocu jer je bio ovjek. Isus je rastao,
uio se, napredovao u mudrosti (Lk 2:52), iskustveno uio
poslunost (Heb 5:8), jer je bio ovjek. Nazivao je Izraelce
braom (Ps 22:23), jer je bio ovjek. Ali ne samo ovjek,
nego ovjek i Bog.

Dakle, biblijski tekstovi koji govore o Isusovim ljudskim
osobinama i poloaju ni u kom smislu ne negiraju Njegovo
boanstvo, nego pokazuju Njegovo ovjetvo.

Kako ovo razumjeti

Kako razumjeti da je Isus istovremeno u potpunosti Bog i u
potpunosti ovjek, a opet samo jedna osoba? Kako razumjeti
da Isusa u Novom Zavjetu ponekad vidimo kao obinog
ovjeka sa svim ljudskim ogranienjima (gladan, edan,
umoran, raste, napreduje u mudrosti, plae, ne zna da jo nije
vrijeme smokvama, ne zna o zadnjem danu, u tjeskobi i
muci), a istovremeno kao Boga sa svim boanskim
osobinama (lijei bolesne, uskrisuje mrtvace, stiava oluju,
ima svo znanje, stvorio je sve, postoji od vjenosti, sve
77
prisutan je), a ipak nisu dvije nego jedna osoba? Ovo u
Bibliji nije teko vidjeti i spoznati to Biblija ui, ali je
svakako teko umom proniknuti u bit ove tajne.

Neki teolozi su (u devetnaestom i dvadesetom stoljeu)
donijeli teoriju koja se zove kenozis teorija. Rije kenozis
dolazi od grkog glagola kenoo, koji se koristi u Filipljanima
2:7, koja se prevodi sa liiti ili isprazniti. Ova teorija, (na
temelju teksta iz Fil 2:7), ui da se Krist odrekao nekih
boanskih osobina dok je bio na zemlji. Prema kenozis
teoriji, Krist na zemlji vie nije bio svemoan, sveprisutan,
sveznajui. On se dobrovoljno odrekao ovih osobina.

Da li je ova teorija ispravna? Ako da, onda e nam olakati
shvaanje osobe Isusa Krista, posebno u periodu Njegovog
zemaljskog ivota. Ne, ini se da ovakva teorija nije
ispravna. Tekst iz poslanice Filipljanima nam ne govori da se
Krist liio svojih boanskih osobina, nego radije poloaja i
uloge. Postati ovjek je za Krista znailo poniziti se na
poziciju niu od aneoske. Ni drugdje u Bibliji ne vidimo
ideju da se Krist liio bilo kakvih osobina boanstva, te
teoriju kenozisa
29
(koja nam je pokuala olakati shvaanje
osobe Isusa Krista) moramo odbaciti. Ne samo da ovakvu
ideju ne vidimo u Bibliji, nego injenice govore upravo
drugaije. Dok u Evaneljima Krista vidimo kao ovjeka
koji ne zna da smokva nije rodila, istovremeno Ga vidimo i
kao Boga koji sve zna. Tako neemo imati jednostavnog
rjeenja za potpuno razumijevanje osobe Isusa Krista.
Potpuno shvatanje ovoga fenomena e nam ostati tajna. To
ustvari i jeste biblijski zakljuak. Apostol Pavao je napisao:


29
Kenozis teorija ima nekoliko varijanti. Neki teolozi koriste rije
kenozis, ne u smislu izvorne teorije, nego vie u biblijskom smislu. To ne
bi trebali poistovijetiti sa ovom teorijom.
78
''Po sveopem uvjerenju veliko je Otajstvo pobonosti: On,
oitovan u tijelu,...'' (1.Tim 3:16)

Veliko je otajstvo ili tajna
30
pobonosti da je On
31
, tj. Bog
(kako vidimo iz konteksta) oitovan u tijelu. Pavao jo kae
da je to po sveopem uvjerenju tako. Iako nije tajna da
znamo to se i kako dogodilo, tajna je da to u potpunosti
razumijemo. Prisjetimo se da nas to uope ne bi trebalo da
udi. Isus je mnogo puta ljudima rekao da ne razumiju neke
stvari. Svojim uenicima jednom je rekao sljedee:

''Zamijetio to Isus pa im ree: 'Zato ste zamiljeni to kruha
nemate? Zar jo ne shvaate i ne razumijete? Zar vam je
srce stvrdnuto?' '' (Mk 8:17)

Vidimo da apostoli ponekad nisu mogli razumjeti i puno
jednostavnije stvari nego to je Boije utjelovljenje (vidi i:
Mt 15:16, 22:29, Mk 7:18, 8:21, 12:24, Iv 8:43). Zato nas ne
treba zbuniti Boije bie, koje je iznad naeg razumijevanja,
nego nas treba potaknuti na slavljenje i strahopotovanje.

Ipak je dobro da pogledamo neke biblijske injenice koje e
nam donekle pomoi u razmiljanju o Kristovoj osobi. elim
da primijetimo da Krist, za vrijeme svoga zemaljskog ivota,
obino nije koristio svoju boansku mo (iako je jasno da ju
je imao), nego se jednostavno sluio svojom ljudskom
prirodom i sredstvima koja su mu bila na raspolaganju kao
ovjeku. Npr., Isus, kada je bio gladan i edan, nije glad
utolio svojom boanskom moi, nego je uzimao hranu i
vodu, kao i ostali ljudi. Budui da je Svemogui Bog, On je
jednostavno mogao uiniti da nikada ne bude gladan, ali nije.
Kada je trebalo da putuje, On je (skoro uvijek) koristio svoje

30
Izvorna grka rije je musterion od koje imamo rije misterija.
31
Neki izvorni rukopisi ovdje imaju rije Bog.
79
noge, laicu, ili magarca, iako se jednostavno mogao pojaviti
sad ovdje sada ondje (jedan takav primjer ak i imamo u
Bibliji /Iv 6:16-21/). Putovao je i bio umoran, a da nije
koristio svoju boansku mo da to izbjegne. Osim toga,
koristio je i svoj ljudski um, osjeaje i volju, iako je mogao
da koristi svoj savreni boanski um. Dakle, iako je bio
Gospodar svega, ivio je u ulozi sluge (sluga Jahvin),
posluan do smrti i to smrti na kriu. Ipak, iako je ivio kao
ovjek, odnosno koristio svoju ljudsku prirodu, On slubu
Boiju nije obavljao u ljudskoj snazi, nego u sili Duha
Svetoga (Mt 12:28, Dj 10:38). Ove injenice e nam ipak
malo pomoi u shvaanju Kristovog zemaljskog ivota, ali
nam svakako nee dati odgovore na sva pitanja. Jedan tekst u
Starom Zavjetu kae: ''to je skriveno pripada Jahvi, a
objava nama i sinovima naim da vrimo sve rijei ovog
zakona.''

Zakljuak

Kakvo shvaanje Isusa Krista je ispravno? Samo ono koje u
Kristu vidi Boga i ovjeka. Potpunog Boga i potpunog
ovjeka. Osobu sa dvije razliite prirode (ne izmijenjene i ne
pomijeane), ali ipak jednu osobu.

Ovakav pogled na Krista postavlja ispravan temelj za nae
razumijevanje Biblije. Ovo je, takoer, ispravan temelj za
nau vjeru u Krista i itav duhovni ivot. Apostol Ivan je bio
jako zabrinut za ispravno shvaanje Kristove osobe. On je za
one koji nisu vjerovali da je Isus Krist doao u tijelu rekao da
imaju antikristov duh (1.Iv 4:2,3). Ali takoer, i za one koji
nijeu da je Isus Krist (1.Iv 2:23). Mnogi su vjerovali i
vjeruju da je Isus Krist ovjek, prorok, ili jedan od proroka,
ali Isus je pohvalio Petra koji je rekao da je Isus Krist, Sin
ivoga Boga (Mt 16:16).
80

Kada govorimo o Trojstvu, bitno je da znamo da je druga
osoba Trojstva, Bog Sin, postao i ovjek. Tako da znamo
vrsto stajati pred navalom Kristovih protivnika, koji citiraju
tekstove koji govore o Isusovoj ljudskoj prirodi mislei da
time pobijaju Njegovo boanstvo. Ujedno ih budimo spremni
uputiti u istinitu vjeru koja je jednom zauvijek predana
svetima.

Iako je ovo to smo rekli jako bitno, ne bismo trebali
zaboraviti ono na to Biblija stavlja naglasak. Mislim da je
Martin Luther to dobro primijetio kada je rekao sljedee:

''Krist se ne zove Krist zato to ima dvije naravi. to je meni
do toga? To to je on po prirodi i Bog i ovjek vano je za
njega samoga. Ono to mi daje utjehu i blagoslov lei u
injenici da on svoju ulogu i svoju ljubav daje tako da
postaje moj Spasitelj i Otkupitelj.''
32


Moda se ne bi trebali sloiti s nainom na koji je Luther
izrazio svoju misao, ali svakako treba imati na umu naglasak
koji je postavio.











32
Citirano u knjizi Donald G. Bloesch, Osnove evaneoske teologije,
Novi Sad, Dobra vest, 1989. str 126.
81
esto poglavlje

Vanost nauke o Trojstvu

Da li je vano vjerovati u biblijsku nauku o Trojstvu?


Zato uopte toliko prie o Svetom Trojstvu? Nije li vano
da ja vjerujem u Boga, pa bilo na ovaj ili onaj nain? Zato
bih trebao vjerovati da je Isus Bog, ili da je Duh Sveti Bog,
ili uope da je Bog jedan?

Vano je vjerovati u Boga onako kako Ga Biblija objavljuje,
i nikako drugaije. To je pitanje nae vjene sudbine, tj., da
li emo vjenost provesti u raju ili paklu.


Vanost boanstva Isusa Krista

Ovdje emo se osvrnuti na pitanje vanosti vjerovanja u
boanstvo Isusa Krista. Zato ne bismo mogli vjerovati da je
Isus stvorenje? Neki uzvieni aneo ili arkaneo?

Vano je vjerovati da je Isus vjeni, svemogui Bog koji se u
Starom Zavjetu zove Jahve. Prvi razlog je zato to to sam
Isus hoe da mi znamo i vjerujemo. U knjizi Otkrivenje Isus
je rekao:

''I znat e sve crkve: Ja sam 'Onaj koji istrauje bubrege i
srca'' - i 'dat u' vam 'svakomu po djelima.' ''(Otk 2:23)

Prisjetimo se da se Isus ovdje poziva na Jeremiju 17:10, gdje
Jahve sebe objavljuje kao onog koji istrauje srca i bubrege i
82
koji plaa prema djelima. Isus dakle hoe da sve crkve znaju
da je On Jahve.

Drugi razlog zbog kojeg moramo vjerovati u boanstvo Isusa
Krista je nae vjeno spasenje. Isus je rekao sljedee rijei:

''Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ete u grijesima svojim.'
Uistinu, ako ne povjerujete da 'Ja jesam,' umrijet ete u
grijesima svojim.'' (Iv 8:24)

Nadam se da smo svjesni da je 'Ja Jesam' ime vjenog Boga
Jahve. Nevjera u Kristovo boanstvo osuuje nas na vjenu
propast. Da bismo bili spaeni, nuno nam je prihvatiti Isusa
Krista za svoga Gospodara i Spasitelja. Jedino ime po kojem
se ovjek moe spasiti od Boijeg gnjeva je Isus Krist.
Biblija nas ui da emo biti spaeni ako vjerujemo u
Gospodina Isusa Krista. Primijetimo: Biblija ne kae da
vjerujemo u Boga, pa emo se spasiti, niti kae da vjerujemo
u Boga Oca, niti u Boga Duha Svetoga, nego u Isusa. On je
centralna linost naeg spasenja. Ako Isus nije Bog, onda
nas ustvari spasava vjera u stvorenje. Ustvari, spaava nas
djelo nekog stvorenja. Da li je to mogue? Svakako da nije.
Samo je Bog Spasitelj i samo On nas moe spasiti, a nikako
stvorenje, niti pokoravanje nekom stvorenju.

Jako je vano vjerovati da je Isus vjeni Bog Jahve, jer u
Njega trebamo vjerovati, Njemu se trebamo pokoriti, Njega
treba da slavimo, Njemu treba da se molimo, a to moemo
samo ako je On vjeni Bog Sin. Dakle, nauka o Trojstvu
odreuje nae praktino ponaanje, odnosno praktinu
pobonost, a time i vjeno spasenje.



83
Vanost boanstva Duha Svetoga

Kada Duh Sveti ne bi bio Bog, onda bi iz Biblije morali
izbaciti mnoge tekstove, koji smo veinom i citirali u ovoj
knjizi. Kada Duh Sveti ne bi bio Bog, nego samo sila, onda
bi na zemlji bio veliki haos, jer bi oni koji su primili Duha
Svetoga mogli koristiti Njegovu silu u raznim situacijama,
bilo pozitivno ili negativno, tj. samovoljno. Ljudi bi mogli
upravljati Duhom Svetim (kao to neki i pokuavaju).
Meutim, Duh Sveti ne eli da se njime upravlja, nego On
eli upravljati nama. On eli da u potpunosti kontrolira na
ivot. I ovo je, dakle, praktino pitanje. Trebamo rasti u
svijesti da je Duh Sveti osoba, i to boanska.

Vanost reda u boanstvu

Vidjeli smo da u boanstvu postoji red. Iako su sva Trojica
jednako i potpuno Bog ipak se zna tko je prvi, tko drugi, a
tko trei. Dobro bi bilo da se ovdje nauimo iz primjera
Svetoga Trojstva. Bog je odredio da postoji red u obitelji,
crkvi, dravi. Danas mnoge nije briga o Boijoj volji po
ovom pitanju. ena ne potuje mua kao glavu obitelji.
Djeca ne potuju roditelje. Graani ne potuju vlasti. I ne
samo da se nita ne potuje, nego se jo time i hvali. Ali ne
samo to, nego ni muevi ne ljube svoje ene, roditelji djecu,
a vlasti iskoritavaju graane. (I svi, naravno, imaju izgovore
za svoje ponaanje.)

Veliko je zlo to se ovo ne dogaa samo u svijetu, meu
onima koji ne mare mnogo za Boga, nego i meu onima koji
kau da su vjernici i da vjeruju u Sveto Trojstvo. U Svetom
Trojsvu osobe su potpuno jednake, ali ipak podlone jedan
drugome, ali ne samo to, nego postoji uzajamna ljubav. Sin
84
ljubi Oca i pokorava Mu se, ali i Otac ljubi Sina i sve je
predao u Njegove ruke.

Dobro bi bilo da se ugledamo na Svetu Trojicu, i ako
kaemo da smo vjernici, onda i nasljedujmo Boga. Neka u
naim odnosima vlada red, ali i ljubav i jedinstvo.

Vanost nerazumijevanja Svetog Trojstva

Mislim da postoji blagoslov i u tome to mi ne moemo do
kraja razumjeti Boga. Posebno se to istie u pitanju Svetoga
Trojstva i osobe Isusa Krista.

Mi se dobro osjeamo i radujemo se kada nam Bog kroz
Bibliju objavljuje mnoge stvari. ini nam se da nije veliki
problem da ih razumijemo i umom dokuimo. Ali kada nam
Boija Rije objavljuje tajnu o jednom Bogu u tri osobe, ili o
jednom Kristu sa dvije prirode, tada na razum kao da je
zatajio. Nije nam jasno kako to moe biti. Ove objave nas ne
mogu podsjetiti ni na ta to nam je ve poznato, odnosno ne
moemo ih adekvatno usporediti sa stvarima koje su nam
ve poznate. Na razum se osjea nemonim, i ba tu lei
blagoslov. Blagoslov je u tome to stojei pred tajnom
trojedinog Boga shvaamo koliko smo zapravo mali, koliko
smo ogranieni, nemoni i nitavni. A ovakvo shvatanje je
veoma vano, jer je ono preduvjet za mnoge (bolje reeno
za sve) blagoslove.

Moderni ovjek se ponosno razmahuje svojim umom i
sposobnostima, predvoen Charlsom Darwinom i njegovom
teorijom evolucije, koja u ovjeku vidi mnoge potencijale i
predvia mu briljantnu budunost. Sa druge strane, Biblija je
kao hladan tu, tvrdei da je ovjek ustvari palo bie i da
napreduje, ali prema vjenoj propasti. Kao rjeenje, tom
85
otpadniku ovjeku, ne nudi vie znanja, obrazovanja, religije
i mistike, nego Krista i to raspetoga.

Kri Kristov odbacuje svaku ljudsku pomisao da do vjenog
spasenja moe doi inteligencijom, sposobnostima, djelima
ili trudom. Dakle, da bi ovjek doao do vjenih blagoslova,
neophodno mu je prepoznati i priznati beznadenost situacije
u kojoj se nalazi i poniziti se pred Isusom Kristom. Prihvatiti
Njega za Gospodara i Spasitelja, priznajui da je Njegova
prolivena krv jedina nada ovjeanstva. Moda se nekome
ovo ini smijeno ili suludo, ali je tako. Biblija kae da je
Kristov kri sablazan za idove, ludost za pogane, ali za one
koji se spasavaju sila je Boija.

Kao to do vjenih blagoslova ne moemo doi uzdignute
glave, isto ih tako ne moemo niti uivati. Svoju glavu
trebamo sputati licem do zemlje pred vjenim Bogom
Isusom Kristom. To moemo jedino ako razumijevamo i
shvaamo svoju nitavost i nedostojnost. Neka nam veliina
tajne trojedinog Boga bude jedan od blagoslova koji e nam
pomoi da se vidimo u pravom svjetlu i da se klanjamo pred
velianstvom Svemoguega.


Vanost vjerovanja Rijei Boijoj

Osim svega reenog, vano je da vjerujemo u Trojstvo zato
to je to nauka koju Bog objavljuje kroz Bibliju. Naa vjera u
Boga mora se temeljiti na Bibliji, i samo takva vjera u na
ivot donosi potpuni i istinski blagoslov. Bog je jasno rekao
po proroku Izaiji:


86
''Ovako govori Jahve: 'Nebesa su moje prijestolje, a zemlja
podnoje nogama! Kakvu kuu da mi sagradite i gdje da
bude mjesto mog prebivalita? Ta sve je moja ruka nainila i
sve je moje' - rije je Jahvina. 'Ali na koga svoj pogled
svraam? Na siromaha i ovjeka duha ponizna koji od moje
rijei dre.' '' (Iza 66:1,2)

Bog dakle svraa svoj pogled na onog koji se boji Boga, koji
dre od Njegove rijei. Ako je Njegova Rije objavila da je
On tri (osobe), a jedan Bog, onda treba da dremo od
pomisli da tu neto mijenjamo i ne vjerujemo onako kako se
objavljuje.

Mogue je da nauka o Trojstvu ima jo praktinih vanosti
od kojih sve ne moemo ni razumjeti.



















87
Zakljuak


Dovoljno detaljno smo razmotrili biblijsko uenje o Svetom
Trojstvu. Veinu argumenata koji pokazuju i dokazuju nauku
o Trojstvu mogli smo vidjeti u ovoj knjizi. Neki dokazi nisu
izneseni, ili detaljno analizirani da se ne bi optereivao tekst.
Meutim, ono to je reeno, sasvim je dovoljno da vidimo i
uvidimo da je nauka o Trojstvu biblijska objava, te da je
moemo ispravno razumjeti. Svi znaajniji argumenti koji
pokuavaju negirati nauku o Trojstvu su spomenuti i
pobijeni. Jasno je pokazano da su oni bezvrijedni i lani.
Neka manje znaajna pitanja i diskusije u vezi definiranja
same nauke nisu razmatrane, ali vjerujem da je ovo to je
izneseno sasvim dovoljno i jasno. Vidjeli smo da je Biblija ta
koja govori o Svetom Trojstvu. Ona je ta koja jasno ui da je
Bog jedan, a istovremeno tri osobe naziva Bog, i to
stavljajui ih u isti rang ili poloaj. ta onda rei za one koji
govore da nauka o Trojstvu ne postoji u Bibliji, da su je ljudi
izmislili na crkvenim koncilima, i da su ideju pozajmili iz
paganizma? Jasno je da njihova pria nije tana. Potrebno je
moliti za njih i sve one koji svoj ivot nisu predali na
upravljanje Isusu Kristu i rijei Njegove milosti Bibliji.

Jasno bi nam trebalo biti da je Bog onaj koji se objavio kao
trojedini i u takvog Boga treba da vjerujemo. Ali nije
dovoljno vjerovati u Trojstvo. Mnogi kau da vjeruju, a ive
po svojim poudama i samovoljnom miljenju. Potrebno je, i
neophodno, u vjeri se pokoriti Isusu Kristu i dopustiti Mu da
On bude tvoj Uitelj i Gospodar. Potrebno je biti nanovo
roen od Duha Svetoga. Ne samo to, nego ako Isusa zovemo
Gospodarom, treba da uimo vriti ono to je On
zapovijedio.

88
Vjera u Boga nije neto ime se bavimo nedjeljom ili za
vrijeme nekih vjerskih sveanosti; vjera je odnos sa ivim
Bogom i njom treba biti ispunjen svaki na dan. Vjera u
Boga se ne smije temeljiti na naim miljenjima, snovima ili
ljudskim izmiljotinama, nego na Boijoj Rijei Bibliji.
Ona nas ui da svoj ivot poloimo u ruke Isusa Krista i tako
postanemo Boija djeca, sada i za svu vjenost. Neka bi ti
ova knjiga pomogla uspostaviti ispravan odnos sa
Stvoriteljem i bila ti blagoslov u tvom vjerskom ivotu.

























89











D O D A C I


















90


































91
Dodatak I

Nauka o Trojstvu kroz povijest


Odakle dolazi nauka o Trojstvu? Gdje su poeci Trojstva?
Da li u poganstvu, crkvenim koncilima, ili u Bibliji?
Svakako ni jedno, ni drugo, ni tree. Trojstvo nema poetka,
niti kraja. Trojstvo postoji od vjenosti, i to u onom obliku u
kojem Ga i danas poznajemo. Objava nauke o Trojstvu
poinje prvim stihovima Biblije. U prva dva stiha vidimo
Boga, ali i Duha i Rije. Poevi od prvih stihova Biblije,
istina o Trojstvu se objavljuje sve detaljnije. Ona svoj
vrhunac dostie u Novom Zavjetu. ini se suprotno mnogim
miljenjima, ali mi nemamo to dodati niti oduzeti od
novozavjetne objave Trojstva.

Postavlja se pitanje koliko su ljudi kroz povijest shvatili da je
Bog Trojstvo? Ili, kada su poeli jasno shvaati trojstvenu
Boiju prirodu?

Znamo da ve Stari Zavjet objavljuje Trojstvo. Vidimo
mnoinu u boanstvu i upoznati smo s Mesijom i Duhom
Svetim. Ali, da li su vjernici ovo shvatili? Sa sigurnou
moemo rei da su poznavali istinu o jednom Bogu, a da li
su shvatili mnoinu unutar boanstva? Mogue je da su
idovi imali ideju o boanstvu Mesije (vidi Mt 26:63-66).

to se tie konanog razumijevanja Trojstva, sva literatura
upuuje na novozavjetni period. Jasno razumijevanje
trojstvene Boije prirode vidljivo je kod novozavjetnih
pisaca Biblije. Oni piu o Ocu, Sinu i Duhu Svetom,
njihovom djelovanju, prirodi, osobinama i odnosima.
92
Meutim, problemi nastaju kasnije kod tumaenja ove
objave.

Nakon zavretka Novog Zavjeta, ve u drugom stoljeu,
javljaju se neka krivovjerja o Trojstvu. (Suoavanje s prvim
krivovjerjima vidimo ve i u vrijeme apostola.) Budui da
Biblija jasno objavljuje da je Bog jedan, ali takoer Trojicu
naziva Bogom, mnogi pokuavaju ovo nekako logiki
protumaiti.

Pojavljuje se nauka koja se zove monarhijanizam. Ona se
razvija u dva pravca. Prvi se zove dinamiki monarhijanizam
ili adopcijanizam. Oni koji su zastupali ovu herezu, u Kristu
vide ovjeka, koji je roen od djevice i Duha Svetoga. Njega
je na krtenju ispunila boanska snaga (gr. dunamis). Tako
je, ustvari, Krist posinjen. Nije izvorni Bog. Dakle, negira
Kristovo boanstvo i jednakost Ocu. ini se da je prvi
predstavnik ovog nauavanja bio Teodot iz Bizanta. On je
190. god. doao u Rim propovijedajui svoju nauku. Izopen
je iz crkve zbog svog nauavanja.

Drugi pravac monarhijanizma je modalizam. Prvi
zagovornik ovog krivovjerja smatra se da je Noet iz Smirne.
On je tumaio da je Bog jedan, ali i da je Krist istovjetan s
Ocem, te je iz toga zakljuio da je Otac postao ovjek i trpio
na kriu. Noet je iskljuen iz crkve. Kasnije je herezu
propovijedao Sabelije (po kome se i zove sabelijanizam),
poetkom treeg stoljea. On ui da se Jedan Bog objavljuje
nekad kao Otac, nekad kao Sin, a nekad kao Duh Sveti.
Nema dakle tri osobe, nego jedna, koja se objavljuje u tri
oblika (modusa). Ovo je, dakle, jedan oblik nauavanja o
Trojstvu. Ui se da je Bog jedan, a istovremeno prepoznaje
da su Otac, Sin i Duh Sveti Bog i to u potpunosti. Pogreno
93
je to to se ne vidi da su Otac, Sin i Duh sveti tri osobe, a ne
jedna.

Modalizam je vie bio prihvaen od strane obinih ljudi, koji
su bili svjesni Boije jedinstvenosti, ali i potpunog Kristovog
boanstva, dok je dinamiki monarhijanizam pristae nalazio
vie u intelektualnim krugovima.

Kod pitanja o Kristu (Logosu) vidimo kako se tumaenja
kreu ka ekstremnim shvaanjima. S jedne strane, Krista se
stavlja na nivo stvorenja, a s druge strane se u potpunosti
izjednaava s Ocem do te mjere da se negira svojstvo osobe.

Znaajnu ulogu u diskusijama o Trojstvu ima Origen (roen
185). Meutim, njegova uloga i nije ba pozitivna. On kao
da utire put najveoj herezi etvrtog stoljea, arijanizmu.
Origen ui o boanstvu Logosa (Krista), i Duha Svetoga, ali
ih ne izjednaava po boanstvu. Ui da je Sin po svojoj biti
jednak Ocu (homoousios) i da je od iskona, ali je samo Otac
''Bog od sebe'', dok je Logos ''drugotni Bog'', a Duh Sveti jo
manji od Sina. On, dakle, ui da je Sin Bog, ali ne u
potpunosti jednak Ocu, nego nekako manji. Za njega Sin nije
podreen Ocu samo u slubi, nego u samom biu je
inferiorniji. Ovakva hereza se zove subordinacijonizam.
Slina krivovjerja se javljaju i prije Origena. Origen je bio
jedan od glavnih linosti Aleksandrijske teoloke kole.

Osim ovih koji su drali krivovjerja, postojali su i oni koji su
vjerovali biblijski. Sudei prema kasnijem razvoju dogaaja
moemo zakljuiti da nisu bili u manjini. Ovdje je
zanimljivo spomenuti i rasprave koje su se dogodile oko 260.
godine. Naime, starjeina Dionizije Rimski uputio je pismo
Aleksandrijskoj opini, jer je uo da Dionizije Aleksandrijski
pie o Kristu neispravno. U tom pismu podrava Sabelija, ali
94
takoer pie da je potrebno vrsto vjerovati u Boiju
jedinstvenost kao i u boansko Trojstvo, a kae i to da je
bogohulno govoriti o Kristu kao stvoru ili tvrditi da je bilo
vrijeme kad nije postojao ili pak ''njegovo boansko i
neizrecivo raanje'' nazvati stvaranjem. elio je da Dionizije
Aleksandrijski tonije izrazi svoje miljenje. Dionizije
Aleksandrijski pie, da bi se opravdao, i kae da i on
odbacuje odijeljenost Oca, Sina i Duha, ali ostaje pri tome da
su to tri ''hipostaze'' (osobe), jer bi inae Trojstva nestalo.
33


Naravno, ovo sve se dogaa prije koncila u Carigradu. To je
bitno primijetiti jer neki koji piu protiv Trojstva kau da je
nauka o Trojstvu formulirana (odnosno nastala) tek na
koncilu u Carigadu. Sve ovo se deava davno prije i
Nicejskog koncila. Da li je dakle ispravno tvrditi da nauka o
Trojstvu nije postojala, ili da je bila nepoznata u prvim
stoljeima crkve, prije Nicejskog i Carigradskog koncila?
Svakako ne.

Druga teoloka kola onog vremena bila je u Antiohiji.
Lucijan, koji se smatra osnivaem ove kole, o Kristu je uio
subordinacijski. Iz ove kole izlazi Arije koji je u krivovjerju
otiao puno dalje. On ui da Krist nije pravi Bog. Od Boga
se razlikuje u biti, nije vjean, svemoan, suveren. Za Arija
Krist je stvoreno bie. Moda je na Arijevu nauku imao
utjecaja gnosticizam, koji je uio da je tijelo zlo. Tako je bio
problem prihvatiti Boije utjelovljenje (ovaj problem vidimo
i u Prvoj Ivanovoj poslanici). Tako je Arije Isusa spustio na
nivo stvorenja, ali je dozvolio da Ga se naziva Bog.

Uskoro su, na sinodi u Aleksandriji (318. god.), egipatski i
libijski starjeine izopili Arija i jo nekoliko propovjednika.

33
Iz knjige Hubert Jedin, Velika povijest crkve, Zagreb, Kranska
sadanjost, 1972, sv. I, str 288.
95
Time problem nije rijeen, jer je Arije nastavio djelovanje.
Zbog ozbiljnosti problema koji su nastali, Konstantin saziva
Prvi Nicejski sabor 325. god. Ovom saboru je je sudjelovalo
oko 300 crkvenih starjeina iz cijelog kranskog svijeta.
Nakon dugih i estokih rasprava doneseno je i prihvaeno
tzv. nicejsko vjerovanje. Arije i njegove pristae su izopeni
i prognani. Nareeno je da se njihovi spisi spale. Znaajnu
ulogu na nicejskom saboru, a i kasnije, imao je akon
Atanazije, koji je kasnije postao starjeina.

Meutim, i nakon nicejskog koncila vode se diskusije i
polemike. Nicejsko vjerovanje kae da je Sin istobitan
(homoousios) s Ocem. Neki koji su se odvojili od strogog
arijevstva (umjereni poluarijevci) ele izraz istobitan
promijeniti u slian (homoiousios).

Godine 381. Teodozije saziva drugi opi, Carigradski koncil.
Na njemu se potvruje Nicejsko vjerovanje i proiruje
kratkim dodacima. To se zove nicejsko ili nicejsko-
carigradsko vjerovanje i izgleda ovako:
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja
neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Sina
Boijega, roenog od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga,
svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Roena,
ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je sve stvoreno. Koji
je radi nas ljudi i radi naega spasenja siao s nebesa. I
utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao
ovjekom. Raspet takoer za nas: pod Poncijem Pilatom
muen i pokopan. I uskrsnuo trei dan, po Svetom Pismu. I
uzaao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet e doi u slavi
suditi ive i mrtve, i Njegovu kraljevstvu nee biti kraja.
96
I u Duha Svetoga, Gospodina i ivotvorca; koji izlazi od Oca
i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa asti i zajedno slavi;
koji je govorio po prorocima.
I u jednu svetu sveopu i apostolsku Crkvu. Ispovijedam
jedno krtenje za oprotenje grijeha. I iekujem uskrsnue
mrtvih. I ivot buduega vijeka. Amen.
Kroz ovaj kratki pogled u prolost djelimino smo se
upoznali s povijesti nauke o Trojstvu u prvih nekoliko
stoljea. Svrha je da primijetimo da je u crkvi drugog, treeg
i etvrtog stoljea postojalo razumijevanje biblijske nauke o
Trojstvu, i ne samo to, nego se pravovjerje vrsto branilo.
Iako su napadi lanih nauka bili jaki, pravi vjernici su ustali i
jasno izrazili svoje vjerovanje u Sveto Trojstvo. Iako su
vjernici jasno izrekli to vjeruju o Trojstvu, time se nisu
rijeili mnogih krivovjerja koja su postojala, i koja su ostala
sve do danas.


















97
DODATAK II

O boanstvu Isusa Krista


''U poetku bijae Rije i Rije bijae kod Boga i Rije bijae
Bog'' (Iv 1:1)

Pred sobom imamo vrlo jasan tekst koji Isusa Krista naziva
Bogom. Meutim, neki ne ele vjerovati da je On Bog, te
ovaj i sline tekstove ele nekako protumaiti da bi im dali
drugo znaenje. Npr., Jehovini svjedoci tvrde da rije Bog
treba prevesti malim slovom, jer, navodno, neki ispravno
prevode sa bog (malim slovom), ili boanski i sl., te
potkrepljuju to svojim tumaenjem grke gramatike tvrdei
da ispred rijei Bog (gr. Theos) ne stoji odreeni lan, te se
ona moe prevesti neodreeno, ovisno o kontekstu. To to
ispred rijei Theos nema odreenog lana, prema tumaenju
Jehovinih svjedoka, pokazuje da Isus nije Svemogui Bog,
nego je boanski. Na kraju se ovakvim tumaenjem eli rei
da ''bog'' ustvari znai stvoreno bie.

to emo odgovoriti na ovakvo ''tumaenje''? Da li to to je
rije Theos bez odreenog lana stvarno znai da Isus nije
Bog, nego stvorenje? Prvo primijetimo da Jehovini svjedoci
preuuju injenicu da se imenica Theos esto koristi bez
odreenog lana i kada se odnosi na Jahvu (ili Jehovu).
Zapazimo da se samo u prvom poglavlju Ivanovog evanelja
imenica Bog, bez odreenog lana, javlja jo nekoliko puta.
etiri puta se odnosi na Svemogueg Boga (Oca).
Pogledajmo te stihove (citirati emo stihove iz prijevoda
Jehovinih svjedoka):

98
''Pojavio se ovjek poslan kao Boji zastupnik: ime mu je
bilo Ivan.'' (Iv 1:6)

''A onima koji su ga primili, njima je dao pravo da postanu
Boja djeca'' (Iv 1:12)

''...i oni nisu roeni od krvi ni od tjelesne volje ni od ovjeje
volje, nego od Boga.'' (Iv 1:13)

''Ni jedan ovjek nikada nije vidio Boga; jedinoroeni bog
koji je od Oevih prsa, on ga je obznanio.'' (Iv 1:18)

U grkom tekstu se ispred imenice Bog (Theos), u ovim
stihovima, niti jednom ne pojavljuje odreeni lan, ipak
vidimo da su je Jehovini svjedoci s pravom prevodili velikim
slovom. Koliko onda vrijede njihova tumaenja u vezi
odsutnosti odreenog lana? I u sljedeim tekstovima
moemo nai rije Theos bez odreenog lana: Mt 5:9; 6:24,
Lk 1:35, 78; 2:40; Iv 3:2, 21; 9:16,33; Rim 1:7, 17, 18; 1.
Kor 1:30; 15:10; Fil 2:11, 13; Tit 1:1...) U nekim od ovih
stihova se rije Bog, bez lana, ponavlja i dva puta. Postoje i
primjeri gdje se rije Bog u istoj reenici koristi jednom s
odreenim lanom, a drugi put bez njega (npr. Mt 12:28). Da
li onda moemo, na temelju odsutnosti lana u Iv 1:1,
iskonstruirati tumaenje kakvo su dali Jehovini svjedoci?

Drugo, dobro je znati to ustvari znai odsustvo lana ispred
rijei Theos u Iv 1:1. U knjizi Nele Horak-Williams, Grki
jezik Novoga Zavjeta, Zagreb, Kranska sadanjost, 1999,
str.33, itamo pravilo da ispred nominativa koji ima ulogu
predikata u reenici obino ne stoji lan. To znai da
postojanje lana ispred rijei Logos (Rije), a ne postojanje
ispred rijei Theos (Bog), govori da je Logos subjekat, a
Theos predikat (imenski). Tako bi ispravan prijevod glasio:
99
''Rije bijae Bog'', umjesto ''Bog bijae Rije''. Dakle, lan
nam ovdje pokazuje tko je subjekat, a ne odreuje je li netko
Bog ili nije.

Tree, istina je da se u drugim tekstovima u kojima se govori
da je Isus Bog koristi odreeni lan (npr., 1.Pt 1:2, Heb
1:8
34
).

etvrto, Da li nam kontekst govori da je Rije ustvari lani
bog, ili netko stvorenje? Ne, jer kontekst govori o tome da je
Rije Stvoritelj i da je u Njoj ivot. Dakle, ni na temelju
konteksta nemamo nikakvo opravdanje imenicu Bog prevesti
malim slovom.

34
Prilikom analiziranja ovoga teksta, zbunilo me to to je imenica Bog
(ho Teos) u nominativu, a ne u vokativu. Meutim, itajui komentare
(vidi npr. Adam Clarke's Commentary on the Bible) vidio sam da se u
septuaginti (prijevod Starog Zavjeta na grki), iz koje je i uzet citat,
nomimativ obino koristi kao vokativ. Istraivajui dalje, naiao sam na
zanimljive podatke u knjizi od F.C. Conybeare i St. George Stock,
Grammar of Septuagint Greek, Hendrickson Publishers, 1995, str 54, 55
(http://www.ccel.org/c/conybeare/greekgrammar/htm/i.htm). Pisac tvrdi
da je upotreba nominativa kao vokativa govorni izraz u klasinom
grkom. Kada se nominativ koristi kao vokativ, obino ima lan, to je
sluaj i u hebrejskom jeziku. Zato nije udno to su prevodioci
septuaginte koristili takav oblik. (I nominativ bez lana se koristi kao
vokativ, ali rijetko.) Pisac dalje navodi da se i u Novom Zavjetu
nominativ esto koristi kao vokativ (npr. Mt 11:26, Lk 8:54, Mk 9:25
itd). Moemo zakljuiti da je ho Teos ustvari vokativ, a ne nominativ, jer
je citat iz septuaginte, gdje je to obino tako. Zato moemo zakljuiti da
je Heb 1:8 ispravno prevesti sa: ''Prijestolje tvoje, Boe, postoji vjeno'',
a ne besmislenim prijevodom: ''Bog je tvoje prijestolje'' kako npr.
prevode Jehovini svjedoci. (ta bi znailo da je Bog Kristovo prijestolje,
ako ne da je Krist vei od Boga?) Dakle, vidimo da je Krist nazvan ho
Teos, jer je oito da se citat odnosi na Njega. Osim toga, jasno je da
apostol citira Psalam 45:7, koji su i sami Jehovini svjedoci preveli
ispravno.
100
(Jo je zanimljivo pitati se to mogu znaiti rijei ''boanski''
ili ''boanske prirode'', za koje Jehovini svjedoci kau da bi
trebale biti ispravan prijevod? Ako je Rije (Logos)
boanske prirode, onda to ne moe znaiti nita manje nego
da je Bog, odnosno da nije stvorenje.)

Obratimo panju na jo jednu stvar. Tekst kae da ''Rije
bijae kod Boga''. Jehovini svjedoci tvrde da ''netko tko je
kod neke druge osobe ne moe biti isto to i ta druga
osoba.''
35
Tu su dobrim djelom u pravu. Bog Otac i Bog Sin
nisu iste osobe. Jedna je osoba Oca, a druga Sina, ali Oni su
jedan Bog. Zato Ivan kae ''Rije bijae kod Boga i Rije
bijae Bog''

Mislim da nije potrebno dalje duiti. Bilo kakav argumenat
protiv Kristovog boanstva nema smisla.
















35
Treba li vjerovati u Trojstvo? Brooklyn N.Y.,Watchtower Bible and
Tract Society, 1989, str. 27.
101
Dodatak III

Vjeno postojanje Isusa Krista

''On je slika Boga nevidljivoga, Prvoroenac svakog
stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na
zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva,
bilo Vrhovnitva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega
stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu.'' (Kol 1:15-
17)

U ovom dodatku emo obraditi neke ''argumente'' koji se
koriste da bi se ''dokazalo'' da Isus nije od vjenosti, nego da
je prvostvoreno bie. Vidjet emo da su ti argumenti
pogreni. (Neemo ponovo objanjavati ono to je o vjenom
Kristovom postojanju reeno u prvom poglavlju.)

Tvrdi se, naime, da je Isus prvostvoreno bie. to vie, tvrdi
se da Biblija jasno kae da je Isus stvoren
36
. Ja nisam nigdje
u Bibliji vidio da se za Krista kae da je prvostvoreno bie,
niti da je stvoren. Takav izraz ne postoji u Bibliji. Prigovara
se, onima koji vjeruju u Trojstvo, da se rije Trojstvo ne
nalazi u Bibliji. Kako onda oni mogu koristiti naziv
''prvostvoreno bie'' koji se takoer ne nalazi u Bibliji? Tvrdi
se da izrazi ''Prvoroenac svakog stvorenja'', zatim ''poetak
Boijeg stvorenja'', te, takoer, ''Jedinoroenac'' govore da
Krist ima poetak, odnosno da je prvostvoreno bie. Pitajmo
se da li ''Prvoroenac'' i '' Jedinoroenac'' znae stvoren? Ako
je Krist stvoren, zato to Biblija nigdje ne kae? Ne samo da
ne kae da je stvoren, nego kae da je od vjenosti.
Pogledajmo detaljnije znaenje gore spomenutih izraza:

36
Treba li vjerovati u Trojstvo? Brooklyn N.Y., Watchtower Bible and
Tract Society, 1989, str 14.
102

Prvoroenac svakog stvorenja

Grka rije za 'prvoroenac' je prototokos, a hebrejska je
b
e
kr. Rije prototokos dolazi od rijei protos (prvi) i tekein
odnosno tikto (roditi). Da bi otkrili jasno znaenje nekih
rijei u Starom ili Novom Zavjetu, potrebno je da vidimo
kontekst u kojem se ona koristi, odnosno koje znaenje joj
pridaju pisci Biblije. Budui da su svi pisci Biblije idovi
(osim vjerojatno Luke), oni koriste rije u onom smislu koji
ona ima u njihovoj kulturi. Pa pogledajmo kako se koristi
rije prvoroenac u Starom Zavjetu:

Jedno od znaenja koje vidimo je da se odnosi na ovjeka ili
ivotinju koji se prvi raaju (Izl 13:2). injenica da je netko
prvoroenac znai da on ima posebno pravo u obitelji, tj., da
mu pripada dvostruki dio batine (Pnz 21:15). On nasljeuje
imanje i vlast u obitelji. Meutim, naziv prvoroenac
ponekad nema nikakve veze s raanjem. Ovo jasno vidimo u
Izlasku 4:22. Tamo Jahve, govorei o izraelskom narodu,
kae sljedee:

''Tada reci faraonu: 'Ovako kae Jahve: Izrael je moj
prvoroenac.'' (Izl 4:22)

Da li ovo znai da je izraelski narod prvi stvoren? Znamo
svakako da nije. Da li je moda prvi roen? Takoer znamo
da nije. Ovdje rije prvoroenac znai da izraelski narod ima
posebna prava ili privilegije. Oni su u posebnom odnosu s
Bogom. Bog je izabrao Izraelce da budu Njegov narod,
Njegova predraga svojina. Dakle, oni su imali poseban
poloaj u odnosu na druge narode. To nema nikakve veze sa
stvaranjem ili roenjem. Ovo je jasan dokaz da prvoroenac
ne znai i prvostvoren, niti mora znaiti prvoroen u smislu
103
prirodnog raanja. Ali spomenimo jo neke tekstove. U
Izlasku 25:31 vidimo kako Jakov trai pravo prvorodstva od
Ezava. Tu Ezav prodaje Jakovu pravo prvorodstva (isti
dogaaj se opisuje u Heb 12:16). Jasno je da to vie nema
nikakve veze s roenjem (niti sa stvaranjem), nego sa
privilegijom, poloajem, pravom. U Jeremiji 1:9 Jahve kae
da je Efrajim Njegov prvoroenac. Da li je Efrajim prvi
stvoren, ili je prvi roen? Jasno znamo da nije.

ta onda znai da je Krist Prvoroenac svakog stvorenja?
Svakako ne to da je prvi stvoren, niti da je prvi roen, nego
da ima pravo ili vlast nad svim stvorenjem. Sam tekst iz
poslanice Koloanima (Kol 1:15-17) nam i tumai da je On
Prvoroenac jer je u Njemu sve stvoreno.
37
Sve je stvoreno
po Njemu i za Njega. On je batinik svega (Heb 1:2). Za ovu
svrhu nije potrebna dalja analiza.

Jedinoroenac

Jedinoroenac je prijevod grke rijei monogens. Ova rije
moe dolaziti od rijei monos, to znai jedini, i rijei
ginomai, koja ima iroko znaenje. Neka od znaenja su: biti
roen, biti, postojati, dogoditi se, izlaziti, ustanoviti, imati,
pojaviti se u javnosti, itd. (ne mora dakle imati znaenje
roenja ili stvaranja).
38
U Novom Zavjetu se rije
jedinoroenac koristi za jedino dijete (Lk 7:12), ali se koristi

37
Jehovini svjedoci u prijevod teksta Kol 1:16 (do 20) ubacuju rije
'drugo', koja ne postoji u grkom tekstu. Oni, naime, prevode ovako: ''On
je slika nevidljivog Boga, prvoroenac svega stvorenja; jer je
posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno''. Ubacivnjem ove rijei se
eli dobiti smisao da je Krist jedan od stvorenja. to ovakav postupak
treba da znai? Jo je udnije to to, u njihovom izdanju Biblije, na strani
gdje je sadraj, pie da su umetnute rijei stavljene u zagrade, to, oito,
ovdje nije sluaj.
38
Takoer moe dolaziti od rijei genos koja moe znaiti vrsta ili sorta.
104
i kada se govori o Kristu. On je Jedinoroenac od Oca (Iv
1:14). to znai to da je Krist Jedinoroenac? Da li to znai
da je stvoren? Svakako ne. ''Jedinoroenac'' oznaava
Kristovu posebnost. Ako pogledamo poslanicu Hebrejima,
vidjet emo, u 11:17, da se kae da je Abraham prinio
jedinoroenca Izaka.

''Vjerom Abraham, kuan, prikaza Izaka. Jedinca
(monogens) prikazivae on koji je primio obeanje'' (Heb
11:17)

Onaj koji redovno ita Bibliju sigurno zna da Izak nije bio
jedini Abrahamov sin. Nije bio ak ni prvi, jer prvi je bio
Jimael. Ali Izak je bio poseban, jer nije bio sin slukinje, i u
vezi njega je Abraham dobio obeanja. Izak je, dakle, nazvan
jedinoroenac jer je bio poseban, a ne jedini roen.
(Hebrejska rije koja se upotrebljava u Post 22:2 i odnosi na
Izaka je jahid. Ista rije se koristi npr., u Ps 35:17, i prevodi
kao ''jedino dobro'', a odnosi se na duu. U Ps 66:7 se odnosi
na naputene odnosno usamljene.)

Tako, kada se kae da je Krist Jedinoroenac, vjerojatno se
odnosi na Njegovu posebnost, na Njegov poseban odnos s
Ocem (vidi Iv 1:18), jer Biblija i nas vjernike naziva djecom
Boijom ili sinovima, poto nas je Bog usvojio u svoju
obitelj i dao nam Duha Svetog. Krist se zato zove
jedinoroeni Sin, jer je On poseban Sin, On je Bog Jahve,
koji nema poetka ni kraja. On je Stvoritelj, a ne stvorenje.
On je Sin Boiji ''u smislu u kojem drugi nisu''.
39




39
Only begotten u International Standard Bible Encyclopedia.

105
Roenje

Poznato nam je da se rana crkva suoila sa pojavom Arijeve
nauke. Arije je uio da je Krist stvoreno bie. Crkvene
starjeine su vidjeli da to nema veze s Biblijom, te su
govorili da je Krist roen a ne stvoren. Tako u nicejskom
vjerovanju imamo sljedee:

''Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemoguega, stvoritelja
neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga. I u jednoga
Gospodina Isusa Krista, jedinoroenoga Sina Bojega,
roenog od Oca prije svih vjekova, Boga od Boga, svjetlo od
svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Roena, ne
stvorena, istobitna s Ocem''

Dakle, tvrdili su da Krist nije stvoren, nego roen, i to ''prije
svih vijekova''. Ovim je ustvari reeno da Krist nema
poetka. Njegovo roenje nije neto to se dogodilo u
vremenu, nego ima vjeni karakter. Opisuje odnos Oca i
Sina u vjenosti. (Znamo da je Bog izvan vremena.) A. H.
Strong je rekao da vjeno roenje Sina nije poetak
Njegovog postojanja nego vjeni odnos prema Ocu, nikada
nije bilo vrijeme kada Sin nije postojao.
40


Meutim, ne mora znaiti da Biblija ui o Kristovom
(vjenom) roenju (ali svakako ui o Njegovom vjenom
postojanju), jer smo vidjeli da nazivi jedinoroenac i
prvoroenac ne moraju imati nikakve veze s roenjem.
Nazivi Otac i Sin jednostavno objanjavaju odnos izmeu
dvaju osoba Trojstva i njihovu jednakost. Dakle, Otac i Sin
su jednaki i vjenopostojei.


40
Augustus Hopkins Strong, Systematic Theology, London, Pickering &
Inglis Ltd, str 341.
106
''Stvaranje'' mudrosti

U Izrekama 8:22 govori se o mudrosti i pie:

''Jahve me stvori kao poelo svoga djela'' (Prijevod
Kranske sadanjosti)

Mnogi tumai misle da je ova mudrost Krist.
41
Tada oni koji
ne vjeruju u Kristovo boanstvo koriste ovaj tekst (prijevod)
da pokau kako je Krist stvoren. Hebrejska rije koja je
upotrebljena ovdje je qnh i znai: stei, kupiti ili
posjedovati. Tako mnogi prijevodi je prevode sa ''Jahve me
posjedovao''. Tako i Jehovini svjedoci prevode stih na
sljedei nain: ''Jehova me je imao u poetku puta svojega,
prije djela svojih, prije svakog vremena.'' Tako nema smisla
koristiti ovaj stih da bi se ''dokazalo'' da je Krist stvoren.

Poetak Boijega stvorenja

U Otk 3:14 pie da je Isus ''poetak Bojega stvorenja''. Da li
to znai da je On stvorenje, ili da je prvi stvoren? Grka rije
za poetak je arh. Ona izmeu ostaloga znai: izvor,
podrijetlo, uzrok, upravljanje, vlast, vladanje, itd. Koristi se
u Lk 12:11 za poglavare, u Lk 20:20 za vlast, u Rim 8:38 za
poglavarstva, i na jo mnogo mjesta u istom smislu. Zato su
prevodioci poznatog prijevoda Biblije na engleski (NIV)
izraz, u Otk 3:14, preveli sa ''vladar Boijeg stvorenja''.
Poetak, dakle, jednostavno znai da Krist ima vlast nad
stvorenjem. Moe se, takoer, odnositi na to da sve stvari u
Njemu imaju poetak, jer je On stvoritelj. Dakle, ni ovdje ne
pie da je Krist stvorenje.


41
Neki tumai se i ne slau s ovakvim miljenjem.
107
Nema dakle govora o nekakvom stvaranju Krista, i
oigledno se ne moe (na temelju ove, ili bilo koje druge
rijei) govoriti o nekom vremenu kada Krist nije postojao.

Bibliografija

August Franzen, Pregled povijesti Crkve, Zagreb, Kranska
sadanjost, 1996.
Augustus Hopkins Strong, Systematic Theology, London,
Pickering & Inglis Ltd, (three vol. in one).
Aurelius Augustin, On The Trinity, Nicene and Post-Nicene
Fathers, Series I, Vol. III
Boo Golua, Povijest Crkve, Mostar, Teoloki institut,
1998.
Dragan Simov, ta kae Sveto Pismo, Beograd, Alfa i
Omega, 1995.
Colin Brown (ur.), The New International Dictionary of New
Testament Theology, Grand Rapids, Zondervan,
1981, 3 sv.
Craig S. Keener, The IVP Bible background commentary:
New Testament, Downers Grove, IVP, 1993.
Donald G. Bloesch, Osnove evaneoske teologije, Novi Sad,
Dobra vest, 1989, 2 sv.
F.C. Conybeare i St. George Stock, Grammar of Septuagint
Greek, Hendrickson Publishers, 1995.
Hubert Jedin (ur.), Velika Povijest Crkve, Zagreb, Kranska
sadanjost, 1972, sv. I.
J. D. Douglas (ur.), The New Biblie Dictionary, Grand
Rapids, Eerdmans, 1977.
James Orr (ur.), International Standard Bible Encyclopedia,
Elektronsko izdanje.
Jean Calvin, Institutes of the Christian Religion, knjiga I,
poglavlje XIII.
Jeff Miller, Jahve, Bog Svemogui, Zagreb, Duhovna
108
stavrnost, Daruvar, Logos d.o.o., 2000.
John Owen, Brief Declaration and Vindication of The
Doctrine of the Trinity.
Louis Berkhof, Systematic Theology, Edinburg, Banner of
Truth Trust, 1939-76.
Millard J. Erickson, Christian Theology, Grand Rapids,
Baker, 1991.
Rudolf Amerl, Grko-hrvatski rjenik Novoga zavjeta,
Zagreb, Hrvatsko ekumensko biblijsko drutvo, 2000.
Simo Ralevi, Ko je Isus Hristos, Pe, Dom molitve, 1996.
Simo Ralevi, Sveto Trojstvo, Pe, Dom molitve, 1993.
Stephen Etches, Povijest Crkve, revidirano izdanje, UTBP,
2001.
Stjepan Domaevi, Sustavna Teologija, TBA, 1998.
Stjepan Ori, Sistematska Teologija, Novi Sad, Baptistika
Teoloka kola, 1976.
T.C.Hammond, Uvod u Teologiju, Osjek, Izvori, 1993.
W.E Vine, Expository Dictionary of New Testament Words,
Elektronsko izdanje.
Walter Martin i Norman Klann, Jehovah of the Watchtower,
Minneapolis, Bethany, 1981.
Wayne Grudem, Systematic Theology, Grand Rapids,
Zondervan, 1994.

Ovdje je prikazana osnovna literatura pogodna i za vae
daljnje prouavanje.








109