Zemlja Biblije

Zemljopisne znaajke izraelske zemlje

Biblija tvrdi da je ona zapis o tome kako je Bog sebe objavio ovjeku u
odreenom vremenu i na odreenom prostoru.
injenica da su se dogaaji zbili na jednome odreenome prostoru stvara
problem u razumijevanju onim ljudima koji ive u potpuno drukijoj okolini.
No ona ima veliku prednost u tome to biblijskom tekstu daje stvaran
zemljopisni poloaj. Stvarnoj povijesti treba i stvaran poloaj. Ta nam
injenica, nadalje, govori mnogo jasnije nego bilo koje rijei da Biblija nije
zbir narodnih mitova koji se odnose samo na neku legendarnu zemlju.
Zemlja i narod bili su stvarni, pa je prema tome i dolazak Boga na to
odreeno mjesto, kako kae Biblija, takoer stvaran.
Ali zato je Bog odabrao to podruje za svoj izabrani narod? Bila je to mala,
nevana zemlja kroz koju se samo prolazilo. Glavni grad, Jeruzalem, bio je
treerazredno trgovako sredite u svijetu u kojemu je ve tada bilo i veih
gradova.
No sama injenica da je Izrael bio zemlja kroz koju se prolazilo, a ne i
zaustavljalo, stvorila je idealno mjesto odakle su se mogle iriti nove ideje ili
nove objave. Ta zemlja lei izmeu dva velika kulturna sredita drevnoga
svijeta: Egipta i Mezopotamije. Bila je to zemlja kroz koju su mnogi ljudi
prolazili velikim trgovakim putevima.
Ta je zemlja pruala pogodnu okolinu da se u njoj ue istine o Bogu
stvoritelju i opskrbitelju. O njemu je ovisilo hoe li zemlja dobiti nadasve
potrebnu kiu, hoe li zaustaviti skakavce i sprijeiti glad. I krajobraz je brzo
pokazivao i najmanju ludost i gramzivost naroda koji je nastavao tu zemlju.
Erozije tla, nestajanje drvea i grmlja, osueni studenci ili gubitak plodnosti
tla, sve je to upuivalo da s narodom neto nije u redu, i to u zemlji u kojoj je
trebao tei med i mlijeko. Bez obzira na to koji je bio razlog Bojeg izbora,
zemljopis Izraela uvijek odgovara bilo kojoj zgodi opisanoj u Bibliji.

Graa zemlje
Veina biblijskih zbivanja dogodila se na vrlo malom podruju, na istonom
kraju Sredozemnoga mora, na uskome obalnom podruju koji lei izmeu
mora i goleme arapske pustinje. Dva svijeta, more i pustinja, odvojeni su
plodnim polumjesecom. To je ime dano pojasu dobro navodnjene zemlje koji

se protee od Egipta na jugu (sa svojom civilizacijom koja se temeljila na

toku rijeke Nila) kroz podruje redovitih kia na istonoj obali Sredozemnoga
mora, pa do plodne, navodnjavane zemlje Mezopotamije, sa svojim velikim
rijekama Tigrisom i Eufratom.
Polumjesec oblikuje privlaan izgled Srednjega istoka. Uvijek je bio privlaan
pustinjskim narodima na sjeveru. Zbog toga je tijekom povijesti toliko puta
bio napadan, osvajan i prelazio iz ruku u ruke. A sam idovski narod nikad
nije doao do mora - ostavili su ga Fenianima. Ali pustinja nije nikad jako
udaljena od biblijskih zbivanja. A na jugu Izraela zapadni dio pustinje dopire
gotovo do obale mora.

o Bregovit kraj
Obeana zemlja vrlo je mala. Od sjevera do juga - od Dana do Beer ebe,
kako je Biblija spominje - dugaka je malo manje od 230 km. Sjeverni dio
Mrtvoga mora je samo 80 km od obale (iako oko 400 m ispod razine mora).
Zemlja, zapravo, vie nalikuje krovu kue. Postupno se izdie od Sredozemlja
do gotovo 1000 m nadmorske visine i zatim se strmo sputa u veliku
usjeklinu Jordanske doline. Tu se zemljina povrina raspukla i spustila da bi
oblikovala brazdu koju se moe pratiti na jug sve do istone Afrike. Na istok
od Jordana i na sjever od Galileje planine se diu u vee visine - gotovo do
2000 m u Edomu, na istonome pustinjskom rubu i preko 3000 m u
Libanonu i planini Hermon na sjeveru.
Zato su okolnim narodima Izraelci u svojoj zemlji izgledali kao planinska
plemena. "Bogovi Izraela su planinski bogovi", kau slubenici kralja BenHadada. Jezgra njihova kraljevstva lei du planinskog hrpta, izmeu obale i
Jordanske tektonske usjekline. U tim planinama mogli su zadrati napade
Filistejaca s obale. No oni sami nisu nikad stvarno osvojili obalna podruja.
Od vremena do vremena (naroito za vladavine kralja Davida) proirili su se
na sjever u Siriju ili na istok preko Jordana, gdje su u razliitim razdobljima
vladali nad Moabom i Edomom. No Judejsko je gorje bilo njihova prva baza i posljednja.

o Geologija
Veina tla koja ine ovo podruje geoloki su mlada. Vapnenac zauzima velik
dio povrine. Ta je struktura potrebna da nam pomogne razumjeti Bibliju.
Postoje karakteristike krajobraza koje nastaju gdje god se pojavljuje
vapnenac. Voda prolazi kroz njega, porozan je i povrinsko odvodnjavanje je
slabo. No esto se stvaraju podzemni tokovi i do vode se moe doi jedino
buenjem studenaca. U vapnencu ima mnogo spilja. A na povrini esto

nastane neka vrst kamenoga plonika koji oteava kultivaciju i doputa samo
male dijelove obradive zemlje. Sve se te karakteristike nalaze u brdima
Palestine i oslikane su u Bibliji.
Pustinjsko podneblje takoer djeluje na krajolik i njegovu strukturu. U
pustinji, bez obzira na vrst stijene, povrina je obino prekrivena pijeskom,
kremenom ili solju. Veina junoga dijela zemlje prekrivena je tim neplodnim
naslagama. Vjetar dere pustinjske stijene i oblikuje ih u udesne oblike.
Snaga vode, jo monija i udljiva zbog svoje rijetkosti, iklja iz strmih strana
dolina i nadvojitih litica. Povremene nagle poplave mogu u nekoliko minuta
ispuniti suhu dolinu vodom dubokom nekoliko metara.

o Pukotina
Dugaka ravna usjeklina Jordanske doline, koja se produbljuje u Mrtvo
more, jedan je od nekoliko znakova da je zemljina povrina nemirna. Jo
uvijek traju vulkanske aktivnosti i promjene u strukturi tla. Jordanska
tektonska pukotina spustila se izmeu dviju usporednih rasjeklina da bi
stvorila najdublje prirodno uleknue tla na svijetu. Obala je Galilejskoga
jezera 200 m ispod razine mora. Najdublja toka u Mrtvome moru je vie od
800 m ispod razine mora usprkos nanosima koje je rijeka Jordan nanijela
tijekom tisuljea. Vrui izvori i mineralno stijenje uz strane jarka pokazuju
da je to podruje jo uvijek geoloki aktivno.

Podneblje
Zemlje na obalama Sredozemnoga mora imaju podneblje koje je negdje
izmeu umjerenog i tropskog podneblja. Zime su vlane, poput onih u
sjevernim zemljama. Ljeta su vrua i suha, pod utjecajem tropskih pustinja
koje lee izvan junoga morskog ruba. Zahvaljujui tim sezonskim
kontrastima, snijega e biti na planinama uz obalu, dok e u isto vrijeme u
ravnici sazrijevati tropsko voe.
Podneblje uvelike varira na razliitim podrujima Srednjeg Istoka. No postoji
nekoliko opih imbenika.
o Oborine
Koliina oborina uglavnom ovisi o nadmorskoj visini. Planine privlae vie
kia nego nizine. Takoer presijecaju put kinim oblacima i sprjeavaju ih da
dopru do unutranjosti. U Izraelu i Siriji rezultat toga je vie oborina u
visokim planinama sjeverno od Galileje (750-1500 mm oborina svake godine)
nego u Judejskom gorju (500-750 mm). Koliina oborina naglo se smanjuje

prema jugu. Kad stignemo do Beer-ebe, ona iznosi manje od 200 mm. Jo
junije pustinjski uvjeti vladaju cijelim putem sve do u Sinajski poluotok.
Smanjivanje koliine oborina, idui prema unutranjosti i niz planine do
Jordanske doline, jo je naglije. Prosjena koliina oborina u Jeruzalemu je
oko 500 mm, dok je u Jerihonu, 25 km istonije ali 1000 m nie, jedva 100
mm. Koliina oborina ponovno raste na istonoj strani Jordana, tako da
postoji jeziac pustinje koji se protee na sjever i u Jordansku dolinu od
Mrtvoga mora, no jeziac dobro navodnjavanoga bregovitog podruja iri se
juno, na istonoj strani Jordana cijelim putem od Libanona do Edoma.
Nije ni udno da je dva i pol od izvornih dvanaest plemena odluilo da je
zemlja na istonoj strani Jordanske doline dobra za njihovu stoku, kao i
zemlja na zapadu, traili su da se ondje smjeste radije nego preko rijeke, u
zemlju koju im je Bog obeao (Brojevi 12). Poslije je ta zemlja - Gilead postala glasovitom po svojoj plodnosti. U njezinim brdima padne onoliko
oborina koliko i u Judejskima, koja su blia obali ali nisu toliko visoka.
Iako se ini da sjeverni dio Palestine ima dostatnu koliinu oborina,
prosjeno je ona vrlo varljiva. Postoje, zapravo, velika odstupanja u ukupnoj
koliini od godine do godine. U Jeruzalemu, gdje je prosjek 500 mm, bilo je
godina kada je palo samo 250 mm, no palo je ak i 1075 mm oborina u
godini tijekom prolog (19.) stoljea. To znai da pustinjska granica nije
nepomina. U nekim godinama ta se granica povlai na istok i jug. U drugim
godinama pustinjsko podneblje se iri te nastaje sua i glad. Takve izrazito
vlane i izrazito suhe godine imaju veliku ulogu u biblijskim zapisima.
Neprekidno opominju Boji narod da ovisi o Bogu.
o Rosa
U podrujima gdje nema mnogo kie rosa moe imati vanu ulogu za
navodnjavanje tla. Veina podruja s obilnom rosom nalazi se na obali. Vlaga
dolazi sa Sredozemnoga mora, a kad se ohladi, tijekom noi pada na tlo kao
rosa.
Na neka obalna podruja rosa pada i do 200 noi svake godine i daje tlu
gotovo etvrtinu njegove vlanosti. Tako nije teko vidjeti zbog ega rosa ima
veliku ulogu u ivotu naroda u Bibliji. Prorok Ilija, na primjer, pretkazujui
suu, kae: "Nee biti ni rose ni kie" (1 Kraljevima 17,1).
o Zimske kie
Na Bliskome istoku i u sjevernoj Africi veina godinjih kia pada u zimskom
razdoblju. Izmeu lipnja i rujna nema vjerojatnosti da e pasti kia.
Vremenske su prilike stabilne i predvidljive, pod utjecajem struja zraka s

istoka. Tijekom trideset godina, na primjer, u Tel Avivu, na obali, nikad nije
zabiljeena kia u lipnju, srpnju ili kolovozu.
Nakon sunoga ljeta kie su osobito vane za ratare.
Radove bi valjalo poeti sredinom rujna, ali poetak kinog razdoblja
ponekad kasni. To daje ratarima krae vrijeme za oranje, ali i manje vremena
da se studenci ponovno napune vodom nakon velike potronje ljeti. Tako
Biblija oslikava ratara kako promatra nebo i iekuje jesensku kiu (Jk 5,7).
Kad jednom kie doista ponu padati, zimski mjeseci su vlani. Prosinac ili
sijeanj donose najvie oborina. Kia odjednom stie sa Sredozemlja, pada
dva tri dana, a potom slijedi sua i sunanije vrijeme. Taj se ritam nastavlja
do kasnoga oujka ili do poetka travnja kad nastupa razdoblje sue. To je
vrlo vano vrijeme za ratare. Usjevi ponu nicati nakon zimskih hladnoa. Za
usjeve je vano da kie potraju dostatno dugo u proljee kako bi tlo primilo
dovoljno vlage u fazi klijanja. Zato poljodjelac oekuje i "kasniju" kiu u
travnju, kao i onu "ranu" u listopadu.
o Temperatura
Raspon temperatura u zemljama sa sezonskim oborinama esto je vrlo irok.
Postoje velike suprotnosti - na primjer izmeu ljetnoga dana pri Mrtvome
moru, gdje temperatura dosee i 40 C i vlanoga zimskog dana oko 200 km
dalje u Gornjoj Galileji kada se kia koja pada smrzava. Zimsko vrijeme moe
u planinskim krajevima biti vrlo neugodno. Tamo ima 45-60 kinih dana, a u
Jeruzalemu zimi esto pada snijeg. I dnevne promjene u nizinskim
podrujima mogu takoer biti neugodne. Prosjena temperatura u Jerihonu
u sijenju je 15 C. No ona je rezultat visokih dnevnih temperatura i ledenih
noi.
Ljetne temperature na obali i u unutranjosti u prosjeku su ugodne, od 2225 C. Uglavnom ovise o nadmorskoj visini i, s vremena na vrijeme, o
vjetrovima. Za ljetnih dana prohladni povjetarci struje sa Sredozemlja i
osvjeavaju za ljetne ege. No djelovanje hamsina nije tako ugodno. Taj
estoki, vru i suh vjetar, koji pue s juga iz Arabije, donosi dah pustinje koji
se ponekad moe osjetiti ak i na obalnome podruju. Dobro je poznat
ljudima koji ive u Izraelu. "Kada vidite da pue junjak", rekao je Isus,
"kaete da e biti sparina, i bude" (Lk 12,55). Dananja klima ne izgleda
drukije od one kad je Izrael ivio u Obeanoj zemlji ili kad je ondje ivio
Isus. Krajobraz se sigurno promijenio (vidi dolje) ali ne zbog promjene klime.

Vegetacija

U podruju s takvim podnebljem nalazimo ove vrste raslinja - poevi u

sreditu pustinje, zatim prema obali i planinama: pustinjsku ikaru stepu sa
bunjem i travama livade - prelazne ume - ume na veim visinama.
Takoer nalazimo mnoge biljke koje su se posebno prilagodile da u sebi
zadre vlagu od vlanih dana do suhih razdoblja - raslinje sa sjajnim,
glatkim povrinama koje ne isparuju.
Sva se ta vegetacija doista nalazi na podruju koje opisuje Biblija, ume u
Libanonu na sjeveru, pustinjska ikara na jugu. Stepe i livade oblikuju samo
uski pojas oko Judejske visoravni i na istoku od Jordana u niim
podrujima. Na priobalnim podrujima, meutim, veina prvotnih livada je
odavno preorana i zasijana. A i neki dijelovi pustinje obraeni su
navodnjavanjem u rimsko doba, kao i u dananjem Izraelu.
o Promjene
No dolo je do velikih promjena tijekom stoljea. Kad je Izrael uao u
Obeanu zemlju, veina planinskih podruja bila je prekrivena umama.
ak je i u Isusovo doba, ini se, drvee bilo iroko rasprostranjeno. Mnoge
vrste tvrdoga i mekog drveta spominju se u Starom zavjetu i Rimljani su
poumili mnoga podruja. Danas je krajobraz potpuno drukiji, a nestale su
gotovo sve ume i umoviti krajevi.
Ruenje stabala za gradnju i ogrjev te krenje uma za oranice uzrokovalo je
eroziju tla. To je znailo da nova stabla ne mogu vie rasti i ume su
postupno zamijenjene nekom vrstom trnovite ikare (makije), koja je tako
esta u podrujima davno naseljena Sredozemlja. Ta ikara prekriva tlo i
potpuno je beskorisna (za gradnju na primjer). Sastoji se od nekoliko stabala
razliite veliine, ozbiljan je rizik za ljetne poare i danas je to sve to je
ostalo od neko bujnih uma. U Izraelu je takoer dolazilo do namjerna
unitavanja uma u ratovima, a mnoge ume su unitile koze. To se dogodilo
s danas ogoljelim brdima Moaba, istono od Jordana, koja su neko bila
gusto obrasla umom.
Tek u proteklih pola stoljea (1930.-1980.) poeo se zaustavljati proces
unitavanja uma u pravo vrijeme da se spasi jo nekoliko libanonskih
cedara i neke planinske ume na sjeveru. Promjene krajolika u tom
razdoblju bile su jo dramatinije jer su tekle mnogo bre nego one koje su
se protezale u dugim i groznim razdobljima unitavanja. Movare su isuene
i obraene. Plantae voaka podignute su na onim mjestima gdje su neko
bile stare hrastove ume. A navodnjavanje se proirilo i u pustinju, katkad i
na podruja koja su bila obraivana za rimske vladavine u Isusovo doba.
Dobro je poznato da su neka pustinjska tla plodna kada se navodnjavaju. I

juna granica zajedno s Jordanskom dolinom podruje je oaza - na primjer

kod Jerihona i En Gedija.

Prirodna bogatstva zemlje

o Voda
Izraelu je pustinja pred vratima i kia pada samo zimi. To je zemlja u kojoj je
uvijek bilo vano tedjeti i spremati vodu. Jordan je jedina rijeka, a ona glede
spremanja vode, beskorisno otjee u Mrtvo more - gdje se godinje s povrine
ispari 1500 mm vode. Jordan tee cijele godine, napajajui se snijegom s
planine Hermon. No to je iznimno. Veina brzaca nastaje u iznenadnim
poplavama, nakon ega slijede mjeseci kad su njihova korita suha.
I tako je od davnine opskrba vodom gradova i sela u Izraelu ovisila o
studencima i izvorima. Pravo posjedovanja studenca bilo je vrijedna
povlastica. Ako su pristupi studencima u nekom podruju bili odsjeeni,
stanovnici su bili preputeni smrti od ei. Kako su se gradovi poveavali,
problem opskrbe vodom postao je velik. Jeruzalem, smjeten na propusnim,
vapnenastim breuljcima trebao je cijeli sustav vodoopskrbe. Kralj Ezekija
"sagradio je ribnjak i prorov da dovede vodu u grad" kako bi osigurao
opskrbu vodom u sluaju opsade grada (2 Kr 20,20).
Rimljani su izgradili vodovode i kanale za navodnjavanje da rijee problem
vode. No nakon njihova odlaska njihov rad nije obnavljan. To je uinjeno tek
u dvadesetom stoljeu. Nova drava Izrael nije se, meutim, zadovoljila gledanjem kako njihov glavni izvor vode - Jordan - odlazi neiskoriten u Mrtvo
more. Nedavno je razraen projekt kojim e galilejska voda biti usmjerena za
druge svrhe. Jedan dio problema je u tome to su Galilejsko jezero i Jordan
znatno ispod razine mora i ako se ta njihova voda eli iskoristiti bilo gdje
izvan tektonske doline, potrebno ju je crpkama prebaciti preko "hrpta"
Izraelova. To je danas uinjeno i voda se prenosi na jug du obalnih ravnica
nizom tunela i kanala do spremnika Tekuma blizu Gaze. Omoguena je
opskrba grada vodom i navodnjavanje tla na jugu sve do ruba pustinje.

o Rudna bogatstva
Bog je obeao Izraelu plodnu zemlju, a i zemlju "gdje kamenje ima eljeza i
gdje e iz njezinih brdina vaditi mjed" (Pnz 8,9). Bakar su kopali od davnine.
Kopanje eljezne rude poelo je kasnije, nakon to su Hetiti otkrili kako je
treba preraditi. Filistejci su donijeli tu tajnu sa sobom. No tek u Davidovo i
Salomonovo vrijeme Izraelci su nauili kako izraivati vlastito eljezno orue.
Rudnici bakra, malo sjevernije od zaljeva Akabe, obilno su se iskoritavali u

Salomonovo doba.
Ostala rudna bogatstva zemlje su graevinsko kamenje, katran, pijesak,
glina i razne kemijske soli u Mrtvome moru, gdje ih je isparivanje ostavilo na
obalama u debelim naslagama. Danas se dobro iskoritava fosfatna stijena, a
vode Mrtvog mora daju kalijev karbonat, brom i magnezij. Mnogo toga treba
uvoziti, ali to nije nita novo. Salomon je doao do golemoga blaga trgovinom
sa susjednim zemljama. Trgovaka flota koja je jedrila s brodovljem Tira
donijela je natrag "zlato, srebro i slonovau, majmune i paune" (1 Kr 10,22).
Mirodije su donesene iz Arabije. Plemenito drvo i dragulji za Salomonov hram
uvezeni su od kralja Hir ama iz Tira.
o Ribarstvo
Ribarenje, koje ima toliko veliku ulogu u evaneljima Novoga zavjeta, bilo je
prirodni izvor hrane u Izraelu. Gotovo sve ribarenje bilo je na Galilejskom
jezeru (koje se zvalo i Kineret, Genezaretsko jezero ili Tiberijadsko more). To
je slatkovodno jezero dugo 20 km i iroko 10 km. Kroza nj protjee rijeka
Jordan. Prerada riba pomae stanovnicima obalnih sela. Tu je Isus izabrao
svoje prve uenike meu ribarima. Neke se ribe sue i uvaju za zimu.
Gotovo iznenauje da su to jedina ribarska podruja koja su idovi imali.
Nikad nisu stvarno zavladali obalom Sredozemnog mora i sigurno nisu nikad
krenuli na more, ni kao trgovci ni kao ribari na dubokim morima. Ribu koju
su prodavali u Jeruzalemu donosili su trgovci neidovi, na primjer iz Tira.
U drugom vodenom spremniku u Izraelu - u Mrtvome moru - nita ne moe
ivjeti. I ono to je moglo biti vee i prometnije jezero od Galilejskoga, ima
mrtve obale. Prorok Ezekiel imao je viziju ribara kako se svrstavaju po
obalama Mrtvog mora i rasprostiru svoje mree da se osue (Ez 47,10). No to
je stvar budunosti, kada e iva svjea voda potei i zamijeniti mrtvu, slanu
vodu.

Zemlje Biblije i njezina podruja

idovi su u Isusovo doba imali vrlo tonu zamisao to jest, a to nije
"domovina". Njihova "podruna podjela zemlje" temeljila se na ljestvici koja
se sastojala od najsvetijeg do najmanje svetog podruja.
Svetinja nad svetinjama imala je u Jeruzalemu najvie mjesto na ljestvici,
dok je, s druge strane, ak i dodir praine s podruja izvan "domovine"
smatran grjenim inom.
Srce zemlje sastojalo se od Judeje i Galileje zapadno od rijeke Jordana,

odvojene Samarijom (koja joj nije pripadala) no spojene na istonoj obali s

Perejom. Siguran put od sjevera do juga, ne naputajui "domovinu"
(izbjegavajui Samariju), prelazio je Jordan dva puta.
To glavno podruje okruivalo je neku vrstu unutarnjeg pojasa zemalja koje
su nekad pripadale Izraelu. Smatrali su ih manje neistima od onih
poganskih zemalja koje su bile potpuno izvan granica.
Uobiajenija podruna podjela zemlje priznaje sedam glavnih prirodnih
dijelova zemlje.
o Sredinja visoja
Glavno podruje idovskog kraljevstva lei u "brdovitoj zemlji" uz podruje
Jordana - gdje se zemlja sputa do obale mora na jednoj strani, a s druge
strane u Jordansku dolinu. Visoravan se uzdie do 1000 m u svojoj najvioj
toki, blizu Hebrona. Zapadna kosina je blaga, istona strma. umski pokrov
je ve odavno nestao i podruje je postalo ogoljelo vapneno oploje
siromanoga tla. Zemlja se uz trud obrauje na terasama i na vrlo malim
poljima, a veina podruja slui za ispau. Utvreni gradovi bregovitoga
kraja bili su dobri za obranu. Prijestolnice junog i sjevernog kraljevstva
(Juda i Izrael) bile su na tom podruju. Sjeverni kraljevi Izraela koristili su
nekoliko razliitih uporita prije nego su sagradili glavni grad u Samariji.
Na sjevernome kraju tog podruja nekoliko izoliranih brda gledaju dolje na
susjedno podruje, na ravnicu Ezdrelon. No bregovit kraj i dalje se protee
na sjeverozapad do obale, gdje se kao neki rt uzdie brdo Karmel. Greben
visok 600 m sijee obalnu ravnicu na dvije polovice prekidajui smjer sjeverjug na tom podruju. Na sjevernom rubu Karmela lei suvremeni luki grad
Haifa.
ak i danas "brdovita zemlja" ima nekoliko cesta, osim glavne autoceste
Hebron - Jeruzalem - Nablus (drevni Sihem). Glavne ceste drevnoga i
sadanjeg svijeta prolaze sjeverno od bregova ili idu usporedno s njima uz
obalu.
Pa iako to podruje obuhvaa Jeruzalem, ipak je uvijek bilo pomalo odvojeno
od svagdanjega kretanja zemljom.
o Ravnice Ezdrelona
Nedaleko od obale Sredozemnoga mora planinski se lanac sputa u
neprekinutu nizu od Libanona do Sinaja. No tu je vaan prekid gdje je
pomicanje sloja u temeljnoj stijeni prouzroilo sputanje dijela planine na
visinu od samo 100 m ili ak i manje. Taj prekid dijeli Sredinja visoja od

Galileje i sjevernih planina. iri se od zaljeva Haife, sjeverno od brda Karmel

do doline rijeke Harod, pritoka Jordana. I samo je razvode rascijepljeno
Jizreelskom dolinom.
Sredinja ravnica oblikuje nepravilan trokut, svaka mu je stranica duga oko
24 km. Neko su tu bile movare. Tu je Sisera izgubio svoja kola i morao se
spasiti bjeanjem (Suci 4,15). No isuena i danas je najplodnije
poljoprivredno podruje u suvremenome Izraelu.
Premda je ravnica bila neplodna dugi niz stoljea, prije nego su je 1911.
godine idovski doseljenici poeli smatrati svojinom, uvijek je bila strateki
vana. Glavni smjer sjever - jug drevnoga svijeta (koji su Rimljani zvali Via
Maris (morski put) presijecao ju je na putu od Egipta prema Damasku i
Mezopotamiji. Oito je da je bila trgovaki ili osvajaki put. Tako se mogu
shvatiti brojne bitke koje su se zbivale u ravnici sve do dananjega doba, do
izraelskoga rata za neovisnost (1948.). Megido lei na zapadnom rubu
ravnice i zato je brdo Megido ili "Armagedon" postalo simbolom velike bitke
opisane u Otk 16.
o Galileja
Na sjeveru od ravnice Ezdrelon ponovno se pojavljuje visoje. Protee se dalje
na sjever penjui se postupno do visokih planina u Libanonu. One se
stupnjevito diu, s kosim rubovima koji su uglavnom okrenuti prema jugu ili
jugoistoku. Nie terase u tom nizu bile su i jo su plodna polja, odvojena
jedno od drugoga golim rubom vapnenca. U Isusovo doba te su terase bile
poznate po itu, vou i maslinama. Oblikovale su dobro nastanjeno napredno
podruje. No vie terase diu se do pustih i vjetrovitih visoravni. To je
izolirano i neplodno podruje, bez uma visokih gorja koje imaju sjevernije
padine.
Cijelo to podruje ini Galileju, koja se nekad dijelila na Gornju i Donju
Galileju. Juni i istoni rub podruja jasno se ocrtava, no na sjeveru se
stapa s planinama. U prolosti je ta sjeverna granica uvijek bila dio "zemlje"
gdje je strani utjecaj bio najsnaniji. Izraelci su je rijetko drali pod svojim
nadzorom. I veliki trgovaki putevi, koji su prolazili kroz nju, dovodili su
mnoge strance. To je bilo podruje u kojemu je Isus proveo svoje djetinjstvo.
Bilo je to prometno podruje, mnogi su dolazili i odlazili, pa je stanovnitvo
bilo mjeovito. Du trgovakih puteva to je podruje bilo u dodiru s vanjskim
svijetom i svjesno neidovskih ideja. ivjelo je na raun plodnih oranica i
jezerskoga ribarstva. Ljudi su tu bili svjesniji stvarnosti ivota u Rimskome
Carstvu nego uobraeni idovi Jeruzalema - koji su prezirali svoje sjeverne
roake, smatrali ih manje vrijednima i zato to su bili rasno izmijeani.

o Obalna ravnica
Kad je Izrael uao u Obeanu zemlju, osvojili su sredinje visoje i
privremeno pokuali svoju vlast proiriti dolje do obale Sredozemlja. No to je
podruje nastavao moan narod, Filistejci. Premda je pod Davidom Izrael
uspio stei vlast nad njima za neko vrijeme, mnogo su ee u povijesti
Izraela Filistejci iz svojih pet gradova na obalnom podruju ugroavali
Izraelce u brdima.
Obalno podruje nije u to doba bilo privlano. Bio je to pojas pjeanih
sprudova iza kojih su bile ume. Nije bilo veih prirodnih pristanita juno
od Karmela. Filistejci nisu bili moreplovci i prva vea luka na toj obali bila je
umjetno stvorena luka u Cezareji, koju je sagradio kralj Herod Veliki malo
prije Isusova roenja.
Juno od brda Karmela ravnica je bila poznata kao Filistejska ravnica i
aronska ravnica. Sjeverno od Karmela je Aerova ravnica. Ona se sjevernije
suava, no ima mnogo vie prirodnih luka. S tih su mjesta moreplovci
Feniani trgovali.
o "efela" ili Podbreje
Izmeu obale i visoja nalazi se podruje niskih breuljaka prije prekrivenih
umama divljih smokava. Kad su se Filistejci borili s Izraelcima, ti su
breuljci bili mjesta okraja. Bilo koja strana koja je eljela napasti morala je
proi kroz efelu. Veina puteva kroz to podruje bila je utvrena ili uvana.
Danas je vei dio tog podruja obraen.
o Jordanska dolina
Rijeka Jordan izvire blizu planine Hermona i sputa se na jug kroz jezero
Hul (danas gotovo isueno) u Galilejsko jezero. Na junome kraju jezera ulazi
u duboku dolinu poznatu kao Gor. Ne samo da je ta dolina strmih strana,
ve se i rijeka duboko zasjekla u tlo i stvorila vijugavu stjenovitu "dolinu u
dolini", punu poput dungle guste vegetacije. Time je prelaenje rijeke bilo
vrlo oteano prije nego to su sagraeni prvi suvremeni mostovi.
Ta Jordanska dolina je tektonski jarak. Strane joj idu usporedno s rasjedima
u Zemljinoj kori. Ti rasjedi vode od te doline do Mrtvoga mora i dalje, kroz
uleknue poznato kao Araba, koje konano dopire do zaljeva Akabe. Ti
rasjedi su razlog zato je dolina tako duboka. Obala Mrtvoga mora je 388 m
ispod razine mora. Udaljenost od planinskoga ruba na jednoj strani do onoga
na drugoj je 15-20 km. No nijedna vea cesta ne slijedi dolinu. Jedan od
razloga je isprekidano i neprohodno tlo koje je stvorila rijeka Jordan i njezini
pritoci. Drugi razlog je injenica da su u Goru ljetne temperature tako visoke
da su putnici presretni kad prijeu to bre mogu s uzvisina na jednoj strani

do uzvisina na drugoj.
o Podruje istono od Jordana (Transjordanija)
I tu su gorski krajevi poput onih na zapadu, no jo vii. To je kraj s dostatno
vode pa omoguava dobru ispau za golema stada ovaca i druge stoke koja
se prije uzgajala u Moabu. Neko je kralj Moaba dao 100000 janjaca i vunu
100000 ovaca Izraelu svake godine kao danak (2 Kr 3,4). Planine istono od
Galileje uzdiu se od 600-700 m do gotovo 2000 m juno i istono od
Mrtvoga mora. Privlae oborine ija koliina raste s visinom i stvaraju plodni
pojas izmeu suhe doline s jedne strane i Arapske pustinje s druge.
Plodnost dijelova toga podruja, kao to je Baan i Gilead, blagostanje
uzgajivaa u Moabu i uspjeh edomskih trgovaca stvorili su od cijeloga tog
podruja monog suparnika Izraelaca zapadno od Jordana. Moda je bilo i
dobro za Izraelce to je Jordan oteao tim ljudima prilaz u njihovu zemlju s
istoka. Gotovo je potpuno odvojio dva slina podruja koja lee u vidokrugu
sa svake strane doline.
To je, dakle, bila zemlja koju je Bog izabrao za svoj narod i u koju je odluio
poslati svoga Sina. Nije osobito bogata ni vana. Sva njezina vanost proizlazi
iz injenice da ju je Bog odabrao. To je mala zemlja - gola, istroena, brdovit
komadi zemljine povrine. Ipak za njom eznu i bore se za nju vie nego i za
jedno drugo mjesto na svijetu.

Biljke u Bibliji
Biblija spominje mnogo razliitog bilja. Neko je dobro poznato, a drugo je
teko prepoznati. Ove stranice prikazuju najzanimljivije i najvanije od njih.
Trave i mirodije sluile su kao zaini hrani, pri pravljenju lijekova i kao
mirisni kd za bogosluja u atoru i Hramu.

Glavni usjevi i drugo bilje

Grah i lea
Plosnati grah moe se kuhati kao povre ili suiti pa samljeti u brano. Lea
raste u plosnatoj mahuni kao graak. Crvene je boje i esto se kuha kao
kaa i juha (kakvu je Jakov skuhao bratu Ezavu), no moe se takoer osuiti
i samljeti u brano.
2 Sam 17,28; Ez 4,9; Post 25,34

itarice: jeam, penica, proso i druge itarice

To su bili glavni sastojci uobiajene prehrane u drevnome Izraelu. Penica je
davala najbolje brano i kruh. Od nje se mijesio kruh koji su sveenici
prinosili Bogu. Jeam, koji sazrijeva prije penice, a anje se poetkom ljeta,
bio je hrana najsiromanijih zemljoradnika. Kad je urod jema unitila oluja
ili tua u Egiptu, penica koja je kasnije nikla bila je ouvana. Druge, slabije
vrste itarica, kao proso, slino rii, najloiji su sastojci kruha. U Ezekielu se
spominju kao hrana prikladna za vrijeme gladi.
Izr 9,31,32; Ez 4,9

Lan
Laneno platno dobiva se od lijepe biljke plavih cvjetova koja naraste do 45
cm. Nakon to se biljke iupaju, vlakna stabljike odvajaju se namakanjem u
vodi. Tada se mogu eljati i tkati, kao i vlakna koja se rabe za konopce,
mree, stijenj za svjetiljke. Laneno se platno rabi za jedra. U njega su
umatani i mrtvaci, a krojile su se i lijepe haljine u Egiptu i Izraelu.
Izl 26,1; Jo 2,1,6; Izr 31,13; Ez 27,7; Mk 15,46

Papirus
a koji je rastao na movarnome podruju delte Nila (a jo uvijek raste u
sjevernome Izraelu), od kojega se u drevno doba pravio papir. Njegove
kutrave cvjetne glave doseu visinu tri metra i vie. Trouglaste stabljike
rezale su se u tanke vrpce.
Dva sloja polagana su pod pravim kutom na tvrdu drvenu podlogu te
zbijena. Ti su listovi papirusa zatim slijepljeni na krajevima da bi oblikovali
smotuljak. Veliki dio Biblije napisan je na papirusu. Taj se materijal rabio i
za gradnju laa i koara (slinih onoj u koju je Mojsijeva majka poloila svoje
novoroene) te konopa i sandala.

Mirodije i zaini
Cimet
Ulje dobiveno destilacijom iz kore cimeta upotrebljavalo se kao aroma u
hrani i vinu.

Pj 4,14; 8,2

Kumin/Kim i kopar
Sjemenke kumina sluile su kao zain mesu, a takoer su primjenjivane u
lijeenju oka. Sjemenke kopra davale su miris kruhu i kolaima. Farizeji su
Bogu davali desetinu svega, pa ak i svojih mirisnih trava - metvice, kopra,
kumina - no Isus je rekao da su zanemarili mnogo vanije: pravednost,
milosre i vjernost.
Iz 28,25-27; Mt 23,23
Izop
Dok je visio na kriu, Isusu su dali spuvu punu octa na svenju izopa. U
Starome je zavjetu sluio za kropljenje krvi rtve te uoi svetkovine Pashe.
To je oito bila grmolika biljka, sigurno drukija od trave koju danas
nazivamo tim imenom, a mogao bi biti i mauran (na slici) ili kopar.
Izl 12,21-22; Iv 19,29

Goruica
Boje je kraljevstvo, rekao je Isus, slino goruiinu siunom sjemenu koje
izrasta u veliku biljku. Vjerojatno je govorio o crnoj goruici, koje su se
sjemenke uzgajale za izradu ulja kao i zain. Obino visoke, oko 120 cm,
stabljike mogu narasti do 460 cm.
Mt 13,31-32

Pomasti, lijekovi i mirisi

Tamjan
Biljna smola dobivena ljutenjem
zasijecanjem u deblo. Smola isputa
rabila se kao mirisni kd u biblijsko
jedan od darova koji su Isusu donijela

kore drveta tamjana (Bosvellia) i

slatkasti miris kad se ugrije i pali, a
(starozavjetno) vrijeme. Tamjan je bio
tri mudraca s Istoka.

Izl 30,34-38; Lev 2,1.15-16; Mt 2:11

Smirna
Blijedouta smola dobivala se iz grma koji raste u Somaliji, Etiopiji i Arabiji.
Rabila se kao mirodija i lijek te za pripravu svetoga ulja za ator i Hram.
Smirnu su Isusu donijeli mudraci s Istoka pri njegovu roenju. Ponudili su
je Isusu dok je visio na kriu. Bila je pomijeana s piem za ublaivanje boli.
Josip iz Arimateje i Nikodem poslije su pomazali Isusovo tijelo smirnom i
alojom.
Izl 30,23-24; Mt 2,:11; Mk 15,23; Iv 19,39-40
Nard
Iz te se biljke, koja raste u Indiji, izraivala mirisna pomast. Dopremana je u
Izrael u zapeaenim alabasternim posudicama kako bi se sauvao miris. To
je bio skupocjen dar kojim je Marija velikoduno pomazala Isusa.
Pj 4,13; Mk 14,3; Iv 12,3
Pelin i u
Pravi pelin je droga gorka okusa. U Bibliji se spominje kao simbol tuge i
gorine. u je vjerojatno sok opijuma koji se dobiva iz maka.
Jer 9,14; 23,15; Am 5,7

Poljsko cvijee i korov

"Poljski ljiljan"
U Starome zavjetu ljiljan je vjerojatno bio plavi divlji zumbul ih Gospin ljiljan
(lukovica se smatrala delikatesom). Kad je Isus govorio o poljskim ljiljanima,
vjerojatno je mislio na poljsko cvijee, a ne na neko odreeno cvijee. U
proljee se galilejski breuljci arene od raznolikog cvijea: anemona,
afrana, makova, sunovrata i utih krizantema.
Pj 5,13; 6,2; Mt 6,28
Rua
Rije koja se esto u Bibliji prevodi kao "rua" nije uvijek rua kakvu danas
poznajemo. To je vjerojatno ljiljan opisan u Iz 35,1 i gorski ljiljan u Pj 2,1.

iak, trnje i kukolj

iak raste u suhim predjelima kao to je Izrael - vie od 120 vrsta. Neke
biljke narastu i vie od 2 m. Druge, kao to je mljeika, imaju lijepi cvijet, ali
mogu brzo uguiti mlade biljke na rubovima polja (kao u Isusovoj prii o
sijau i sjemenu). Trnje slino ovome na slici bilo je isprepleteno u vijenac
kojim su se izrugivali Isusu na suenju. "Kukolj" u prii o penici i korovu je
ljulj, koji se u poetku rasta ne moe razlikovati od penice.
Post 3,18; Mt 13,7; Mk 15,15.17-18; Mt 13,24-30

Drvee i grmlje
Drvee je vano za gospodarstvo svake zemlje. Osim te praktine primjene
ono utjee na klimu i spreava eroziju tla. Prije industrijalizacije ljudi su
ovisili o drveu zbog hrane, goriva i gradnje. U Salomonovo doba golemo je
bogatstvo lealo u velikim cedrovini umama Libanona i drugome vrijednom
drveu. Vanije drvee za ljude opisano u Bibliji prikazano je na ovim
stranicama.

Drvee i grmlje jestivih plodova

Badem
Badem je bila prva voka u godini koja je cvala u Izraelu, ponekad ve u
sijenju. Koliko god je bio ukusan i kao hrana, od njega se pravilo ulje.
Najpoznatiji biblijski zapis u kojemu se spominje badem je onaj o Aronovu
bademovu tapu koji je procvjetao preko noi i donio plod.
Br 17,23

Smokva i divljaka
Smokva je bilo vano voe u biblijsko doba. Uzor mira i napretka saima se
izrekom "svatko moe sjesti pod svoju lozu i smokvu". Stablo smokve sporo
raste, ali donosi plod tijekom deset mjeseci u godini. iroko lie sluilo je za
zamatanje. Kolai od suhih smokava odlina su hrana - zbijena zaliha hrane
koja se lako nosi. Amos, stoar i prorok, takoer je uzgajao smokve. Stablo
na koje se popeo Zakej da bolje vidi Isusa bila je divlja smokva.
Am 7,14; Lk 19,4; Mih 4,4

Brljan
Stabljika koja je preko noi narasla da zakloni Jonu od arkog sunca mogla
je biti grmolika biljka koja vrlo brzo raste, a od ijeg se sjemenja pravi
ricinusovo ulje.
Jona 4,6

Maslina
To je jedna od glavnih plodina drevnog Izraela. Maslina se brala obino u
mjesecu studenom pomou tapova kojima se udaralo po granama ili ih se
treslo. Neto se maslina ostavljalo za jelo, ali vei je dio noen u koarama do
prea da bi se od njih pravilo dragocjeno ulje. Maslinovo se ulje
upotrebljavalo za jelo, za rasvjetu i kao sredstvo za ublaivanje ozljeda na
koi. U drevnom se Izraelu maslinovo ulje upotrebljavalo pri pomazanju
kraljeva i sveenika. To je bio znak da je neka osoba odreena za posebnu
zadau. Stablo masline moe doivjeti nekoliko stotina godina. Drvo se
takoer moe isjei i izrezbariti, kao u Salomonovu hramu.
Ponovljeni zakon 24:20; Suci 9:8; 1 Kraljevima 17:12-16; 1 Samuelova 10:1;
1 Kr 6,23

Palma (datulja)
Visoko stablo uspravnog debla iji se vrh zavrava resom golemog lia (2 m)
meu kojim rastu grozdovi jestivih datulja. Palma je postala nacionalni
simbol Izraela predstavljajui pobjedu. Narod je mahao palminim granama
kada je Isus slavno ujahao u Jeruzalem. Oblik palme esto se moe nai kao
ukras urezan u kamenu.
Iv 12,13
ipak (mogranj)
Cvijet grimizne boje u kontrastu s tamnozelenim liem na velikom bunu.
uto smei jestivi plod veliine je narane. Unutar kore sona je sr puna
kotica. Oblik je ipka utkan na rubu haljine Velikog sveenika i isklesan na
stupovima Salomonova hrama.
Izl 28,33; 1 Kr 7,20.

Vinova loza
Povijua koja raa groem, najvanijim od svega voa. Mojsijeve uhode
donijele su goleme grozdove kao znak bogatstva Obeane zemlje. Loza se sadi
u redovima u paljivo okopanim vinogradima na sunanim padinama
breuljaka. Svakog se proljea loza podrezuje, a kad groe sazrije, vlasnik
uva vinograd od neeljenih posjetilaca - ljudi ili ivotinja - straarei u
posebnoj promatranici. U vrijeme berbe groe se trga i nosi u pree. Dio se
zrnja sui za groice. Provrelo se vino sprema u nove mjehove ili glinene
upove da dozrije. Loza je bila nacionalni simbol u Izraelu, simbol mira i
napretka. Isus se njome posluio u pet svojih usporedbi, a sebe je opisao kao

pravi okot o kojemu ovise mladice (njegovi uenici).

Br 13,20.24; Mt 9,17; 20,1-6; 21,28-32.33; Lk 13,6-9; Iv 15,1

Stabla i bunje nejestivih plodova

Bagrem
Drvo od kojega je izraen Koveg saveza za ator. Bagrem je jedno od rijetkih
stabala koje raste u Sinajskoj pustinji.
Izl 25,10

Cedar
Lijep, divovski libanonski cedar koji je neko rastao u velikim umama, lako
je cedar jo uvijek nacionalni simbol Libanona, ostalo ih je jo samo nekoliko
skupina visoko u planinama. U Salomonovo vrijeme tirski je kralj Hiram
izvozio velike koliine cedrovine. Drvo je tople crvene boje i otporno. Moe se
rezbariti i ukraavati i njime su obloili Salomonov hram i palau.
1 Kr 6,15-7,12

Mirta
Zimzelen je mirisnog lia i bijelog cvijeta slatkastog mirisa koji se
upotrebljavao kao parfem.

Jela i empres
Drvo tih crnogorica, koje rastu u planinama i na breuljcima, upotrebljavalo
se pri gradnji Hrama, za palube brodova i izradbu glazbala.
Ez 27,5; 1 Kr 5,8.22; 6,15.34

Hrast
U Izraelu ima mnogo vrsti hrasta. Neki su zimzeleni. Inae su to otporna
stabla duga vijeka. Drvo se upotrebljavalo za izradu vesala i rezbarenje
kipova. Abalom se sapleo o grane hrasta kad je bjeao od svog oca, kralja
Davida.
2 Sam 18,9-10; 1 Kr 13,14; Iz 2,13

Topola (jablan)
Jakov je ogulio mladice topole kad je nadmudrio svoga tasta Labana. Bijela
topola brzo raste i daje gustu kronju. Babilonske "vrbe", pod kojima su
idovi izgnanici sjeli i tugovali, vjerojatno su bile neka vrst topole.
Post 30,37; Ps 137,2

Smrdljika ili terpentinovo stablo

To je stablo iroke kronje, nie od 7 m, poznato u toplim i suhim bregovitim
podrujima u Izraelu i u okolnim zemljama.

Vrba
Izraelske vrbe su niska stabla bunje koje esto raste u gutarama uz izvore
vode. (Vidi i topola.)

ivotinje u Bibliji
ivotinje koje su naslikane i nabrojene na ovim stranicama najee se
spominju u Bibliji i najvanije su. Vie o ivotinjama nai ete u 5. dijelu
Religija i tovanje te u 7. dijelu Dom i obiteljski ivot u Bibliji.

Divlje ivotinje: lovci i lovina

Medvjed
Sirijski smei medvjed bio je vrlo est u brdovitim i umovitim predjelima
Izraela u biblijsko vrijeme. Medvjedi jedu gotovo sve. Obino se hrane voem,
korijenjem, jajima, pelinjim medom i mravljim jajacima. No, kada dobro
izgladne, grabe i janje iz stada. David je kao pastir morao tititi svoje stado
od medvjeda. Biblija iznosi kako su dva medvjeda napala svjetinu koja se
rugala proroku Elizeju. Sirijski smei medvjed" jo uvijek ivi na Srednjem
istoku, ali ne u Izraelu.
1 Sam 17,34-36; 2 Sam 17,8; 2. Kr 2,24

Lisice i agalj (akal)

akal je manji roak vuka. Kao i vuk, pripada porodici pasa. Lisica, koja lovi
sama, esto unitava nisku lozu jer voli voe. agalj ide u oporu traei
nou leine. Lisice u prici o Samsonu bile su vjerojatno agljevi.
Suci 15,4
Leopard
Izaija i Jeremija spominju leoparda, koji je bio dobro poznat u Izraelu u
biblijsko vrijeme. Njegovo mu pjegavo krzno pomae da se neopaen priulja
plijenu, ak i na otvorenom polju.
Iz 11,6; Jer 13,23

Lav
Lav se spominje mnogo puta u Bibliji - iako je u novozavjetno doba bio
rijedak u Izraelu. Asirski su kraljevi drali lavove u jamama i uivali sa
svojim plemstvom u lovu na njih. Lav je ivio u gustiu Jordanske doline, a
predstavljao je opasnost za stada i ljude. Njegova snaga i hrabrost uinili su
ga simbolom moi, tako da je Isus nazvan "Lav iz plemena Judina".
Dan 6,16-24; Otk 5,:5
Vuk

Krvolona i opasna zvijer koja se obino hrani manjim ivotinjama, ali

takoer napada i kolje jelene, ovce, pa ak i veu stoku. Biblija govori o zlim i
okrutnim vladarima kao o "vucima", a Isus opisuje svoje sljedbenike kao
"janjce meu vukovima".
Mt 7,15; Lk 10,3

Jelen, srna i antilopa

Te vitke i lijepe ivotinje posluile su biblijskim piscima za sliku okretnosti i
njenosti. Jelen lopata (arenjak) i srna, antilopa i kozorog ija se koza boje
pijeska stapa s krajolikom, bili su glavni izvor hrane.
Pnz 12,15; Pj 2,8-9; Pnz 14,5

Jazavac
Palestinski debelokoac ili jazavac je plaljiva ivotinja, veliine zeca, malih
uiju i bez repa. ivi u naseobinama kamenitih predjela.
Izr 30,26

Teglee ivotinje
Magarac i mazga
Najpoznatije od svih tovarnih ivotinja, slue za prenoenje teih tereta, a
takoer i za jahanje siromanima, kao i bogatima. Magare potjee od
sjevernoafrikoga divljeg magarca. Mazga je krianac magarca i kobile.
Oboje, i magarac i mazga se zbog svojih tvrdih Kopita mogu penjati po
kamenitom tlu bolje od konja. Magarica je "junakinja" zgode o Balaamu.
Izgubljene magarice dovele su Saula do presudnog susreta s prorokom
Samuelom. I opet je tu bilo magare na kojemu je Isus ujahao u Jeruzalem na
svetkovinu Pashe, kao kralj koji donosi mir.
Br 22,1; 1 Sam 9 i 10; Zah9,9; Mt 21,1-11

Deva
U Starom zavjetu obino se spominje jednogrba arapska deva, za nomade u
pustinji neprocjenjive vrijednosti. Moe ivjeti nekoliko dana bez vode i s
malo hrane. Obino moe nositi 180 kg tereta uz svoga gonia. Deve se
spominju u zapisima o Abrahamu, Jakovu i Jobu. Zidovi nisu smjeli jesti
devino meso.
Post 12,16; 30,43; Job 1,3

Konj
U biblijsko su vrijeme samo bogatai posjedovali konje. U Izraelu ih nije bilo
sve do Davidova vremena. Zemljopisni poloaj doputao je Salomonu da
posreduje u trgovini kolima iz Egipta i konjima iz Cilicije (dananja Turska).
Konj je bio ratno "oruje" i znaio je mo.
Izl 14,23; Jo 11,4; Est 6,8.10,11

Domae ivotinje: stada i krda

Stoka (volovi)
Davno prije nego je Abraham doao u Kanaan, stoka se drala radi mlijeka,
mesa i koe. Volovi su vukli plug i okretali rveni kamen, a uprezali se u kola
i taljige za vridbu. Stoku su klali za rtvu u atoru i Hramu. Bogatstvo se
mjerilo brojem goveda i ovaca koje je ovjek posjedovao. Pokrajina Baan,
istono od Jordana, bila je poznata po svojoj stoci.
Post 1,24; 13,2; Lev 1,2

Ovce i koze
Jo od samog poetka, prije nego je poeo obraivati zemlju, ovjek je ivio
nomadskim ivotom - ovisio je o svome stadu ovaca i koza koje su mu davale
mlijeko, sir, meso i odjeu. Kozje mjeine bile su poznate kao posude za
vodu. Crna kozja dlaka prala se i od nje je tkan materijal za atore. Vuna
ovaca se prela i tkala za tople pokrivae, haljine i ogrtae. Ovce i koze su
rtvovali u atoru i Hramu. Inae su ovce i koze dobro prilagoene ispai
bregovitih krajeva. Pastiri su esto uvali stada ovaca i koza i titili ih od
divljih zvijeri te ih vodili na svjee panjake i na vodu.
Post 27,9; Izl 26,7; Lev 1,10; Mt 25,32; Iv 10,1-12.

Ptice u Bibliji
Biblija spominje oko 50 vrsti ptica, a teko je pouzdano utvrditi tonu vrstu
mnogih od njih. Neke od najobinijih ovdje su nacrtane i navedene. Vie
podataka nai ete u 5. dijelu Religija i tovanje u Bibliji i u 7. dijelu Dom i
obiteljski ivot u Bibliji.

Grabljivice

Orao i orao strvinar

Rije obino prevedena kao "orao" takoer podrazumijeva orla strvinara.
Izdaleka ih je teko razlikovati. Izaija i Psalmist govore o orlovoj snazi i
istoi. "Orao" je bio znak rimskih legionara. Evanelist Matej vjerojatno je to
imao na umu kad je opisao orlove koji ekaju da Jeruzalem padne.
Iz 40,31; Ps 103,5; Mt 24,28; Lev 11,13

Sova
Sova lovi nou letei gotovo beumno, okomljuje se na sitne ivotinje kojima
se hrani. Sovuljaga buljooka (najvea), sivi uk, sova uara i poljska sova
(najmanja) dobro su poznate u Izraelu. U Bibliji se sova prikazuje kao
stanovnik ruevina i osamljenih mjesta.
Lev 11,16; Iz 34,15

Gavran
Ime vjerojatno obuhvaa i vrane te rane gakue uz gavranove. Sve su to
velike crne ptice, mesoderi. Nakon potopa Noa je poslao gavrana da izvidi je
li zemlja suha. Takoer se spominje da su gavrani hranili proroka Iliju u
vrijeme ope gladi.

Post 8,7; 1 Kr 17,4

Ptice za hranu i rtvovanje

Golubica i grlice
Najrasprostranjenija i najvanija od svih ptica u Bibliji. Nekim vrstama je
domovina Izrael, dok druge dolaze zimi kao ptice selice. Golubove su drali u
kuama za hranu. Siromaniji, koji nisu mogli rtvovati u Hramu ovcu ili
kozu, rtvovali su dva goluba ili grlice koje su mogli kupiti u hramskom
dvoritu. Golubica je donijela Noi prvu zelenu granicu nakon potopa.
Post 8,8-12; Ps 55,7; Mt 3,16; 21,12; Lk 2,24

Jarebica
To ime vjerojatno obuhvaa tri vrste jarebica; pustinjsku jarebicu, crnu
(crvenu) jarebicu i planinsku jarebicu. Te se ptice love, a meso i jaja su im
vrlo ukusni. Planinska se jarebica tako vjeto prikriva da ju je teko
razlikovati od okolia.
1 Sam 26,20

Prepelica
Prepelica je bila glavna mesna hrana Izraelcima u pustinji u vrijeme izlaska
dok su putovali iz Egipta. Dvaput u godini velika jata prepelica lete nad tim
podrujem, selei se ljeti na sjever, a zimi na jug. Iscrpljene dugim letom, lete
veoma nisko, pa ih je lako uhvatiti.
Izl 16,13; Br 11,31-35

Vrabac
Ta se rije esto u Bibliji upotrebljava za bilo koju malu pticu koja se moe
jesti, ali se na nekoliko mjesta posebno odnosi na vrstu popi sivi. eve i
zebe, ba kao i vrapci, esto se love u stupicu ili se hvataju za jelo. Isus se
posluio primjerom vrapca da bi istaknuo koliko Bog ljubi svoja stvorenja.
Ako se brine cak i za neznatne ptice poput vrabaca, kako li se tek brine za
ljude.
Mt 10,29-31; Lk 12,6-7

Ptice selice
dral
Stalna selica i zimski stanovnik Izraela. Velika siva ptica, raspona krila i do
2,5 m. Hrani se uglavnom sjemenjem i liem.

Paun
Podrijetlom je iz Indije i ri Lanke. Pauna je dobavio u Izrael kralj Salomon i
drao ga kao ukras jer se lijepo uklapa u velianstvenost kraljevske palae.

Roda
Bijele i crne rode prolaze svake godine kroz Izrael na putu prema sjeveru iz
svojih zimovalita u Arabiji i Africi. Najee se mogu vidjeti brojne velike
bijele rode. Hrane se uglavnom malim ivotinjama glistama i ribama,
abama, mievima, crvima ii kukcima.
Jer 87