Tla Bosne i Hercegovine Bosna i Hercegovina ima mozainu strukturu tla.

Osnovni razlog tome je klimatski i bioloki faktor, te geografski i geoloka raznolikost reljefa. Po nainu nastanka tla se dijele u dva osnovna tipa: sutomorfna i hidromorfna. Automorfna tla Automorfna tla su najrasprostranjenija. Dijele se na razvijena i nerazvijena. Nerazvijena tla su kamenjari i sirozemi. Kamenjari (litosoli) su mlada nerazvijena tla. Razvijena su na kompaktnim stijenama, sastoje se preteno od rastroenih estica veih od 2 mm i ne prelaze dubinu veu od 20 cm. Litosoli su nepovoljni za poljoprivredni razvoj, ali se u maloj mjeri koriste za poumljavanje. Sirozemi (regosoli) su nerazvijena zemljita na rastresitim produktima raspadanja stjenovite podloge koja je egzogenim procesima usitnjena. Razvijena su na: glincima, pjearima i stijenama koje daju stijene frakcijsko-pjeskovite prainske. Mogu biti silikatna, silikatnokarbonatna i pjeskovito-dolomitna. Razliite su plodnosti a najravijenija su na lesu. Najpogodnija su za uzgoj vinove loze. U grupu razvijenog tla spadaju: krenjako-dolomitne crnice, rendzine, humusno-silikatna tla, smionice, lesivirano tlo, dolinska smea tla, podzol i veoma znaajna je klasa kambisola. Kambisol su tla smee i crvene boje. U ovu grupu spadaju: euterina smea zemljita, disterina smea zemljita, smea zemljita na krenjaku i dolomitu i crvenice. Kalkomelansoli (krenjako-dolomitne crnice) su vrlo plitka kamenita tla. Crne su boje i prakaste strukture pod travnjakom vegetacijom. Glavne karakteristike su: velika kamenitost, plitkost, ocjeditost, vrlo visoke ljetne temperature i jako velika aridnost. Rasprostranjena su na nadmorskoj visini od 1000 m. Zauzimaju 1/3 umskog zemljita sa panjacima i goletima. Rendzine nastaju na rastroenim krenjako-dolomitnim naslagama, te debljim laporcima i morenama sa karbonatnim nanosom. Lei na planinama i visoravnima od 800 do 1200 m nadmorske visine. Zbog plitkosti i velike skeletoidnosti ova tla su predodreena za umsku proizvodnju. Rendzine su rasprostranjene u okolini: Kupresa, Han Pijeska, Sarajeva, Mostara, Livna i dr. Ova tla se mogu koristiti za voarsko-vinogradarsku i povrtlarsku proizvodnju. Rankeri (humusno-silikatno zemljite) nastaju na kiselim silikatnim stijenama. Rasprostranjena su u brdsko-planinskom podruju. Koriste se za livade i panjake. Smionice (vertisol) su rasprostranjene na glinovitim podlogama, sa humusnim horizontom do 40 cm. Crne su boje. Imaju nepovoljna hidrofizika svojstva te se nazivaju minutna tla, zbog veoma kratkog momenta obrade. Svrstavaju se u plodna tla. U narodu se smionice nazivaju sionicama, jer na njima za vrijeme odmora najbolje rodi sijeno. Dominantna su na brdovitobreuljkastim terenima sjeverne Bosne, gdje su zastupljeni u kombinaciji sa laporcima i magnetitom. Zbog svojih svojstava najvie se koriste u poljoprivredi. Luvisol (luvisirano tlo) nastaju iz smeeg tla. Podpovrinski sloj je glinovitiji i slabije vodopropustan od povrinskog. Ova tla su siromana fosforom i zahtjevaju agrotehnike mjere: kalcifikaciju, fosfatizaciju i humizaciju. Svrstavaju se u tla srednje plodnosti. Dolinska smea tla prostiru se u dolinama recentnih diluvijalnih rijeka i potoka. Zauzimaju velike povrine Semberije, srednje Posavine, Ivanjskog polja i Lijeva polja. Dolinska tla se dijele u tri grupe. Najmlaa aluvijalna mineralno-karbonatna sivkastosmea tla, neto starija aluvijalna sivkasto smea beskarbonatna tla, najstarija aluvijalno podzolasta smea tla. Najstariji tip dolinskog zemljita se sastoji od dva tipa: dubokih silikasto smeih zemljita na pjeskovitoj podlozi, te od plitkih crveno smeih zemljita na gruboj ljunkovitoj podlozi. Dolinska tla spadaju u najplodniju grupu zemljita Bosne. Podzol je kiselo tlo koje nastaje na kiselim silikatnim stijenama. Rasprostranjene su na planinskom podruju iznad 900 m nadmorske visine. Podzol je lagano tlo, vodopropusno, siromano fosforom, kalcijem i azotom. S obzirom na reljefnu podlogu dijele se na: dolinske, tresetne, bregovite, brdske i planinske. Rasprostranjene su u zapadnoj Semberiji, srednjoj Posavini, Ivanjskom polju i dr. Najea narodna imena su: bjelua, po njihovoj bjelkasto sivoj boji, i prahulja. Koriste se za travnike i manjim dijelom za oranice. Euterini kabisol (euterino smee zemljite) je razvijen na bazinim stijenama magmatskog

porijekla, kao i na krenjacima i dolomitima. Najvie je rasprostranjen u brdsko-planinskom prostoru. Ovo tlo je pogodno za poljoprivredu, ali je to u cjelini umsko zemljite. Disterini kambisol (disterina smea zemljita) disterini kambisol nastaje na kiselim stijenama. Imaju dubinu od 40 do 70 cm. Sadri 3 5 % humusa, siromano je fosforom. Smea tla povoljna su za uzgoj krompira, rie, jema i zobi. Crvenice (Terra rossa) su zemljita razvijena na krenjacima. Posebno u Hercegovini, a inae se rasprostiru po itavoj zoni visokog i niskog kra. Razvile su se u uslovima suptropske, a donekle i tropske klime. Humusni sloj je dubok 30 70 cm. Sadre malo fosfora i kalcija. U Bosni su rasprostranjene u okolini Travnika, na sjeverozapadnom obodu Sarajevskog polja i u okolini Mostara. Pogodne su za uzgoj duhana, vinove loze, ali i za uzgoj povra. Hidromorfna tla Hidromorfna tla ine drugu veliku grupu zemljita Bosne i Hercegovine. dijele se na nerazvijena i razvijena. U nerazvijena spadaju aluvijalna tla, a u razvijena spadaju glejna (euglej, semiglej, pseudoglej) i tresetna zemljita. Aluvijalna (fluvisol) tla su nastala na aluvijalnima nanosima Drine, Bosne, Neretve, Une, Sane i Trebinjice. Zbog plavljenja u toku svake sezone, tlo se zasipa novim nanosima pa se zemljite ne moe do kraja razviti. Po svojstvima su veoma razliita. Ima ih od vrlo plitkih do vrlo dubokih. Najpovoljniji su duboki ilovasti karbonatni aluvijumi. Navodnjavanjem daju visoke prinose i pogodne su za uzgoj svih poljoprivrednih kultura. Glejna zemljita su nastala pod uticajem podzemne vode koja je prisutna na dubini od 80 cm. Rasprostranjena su u nizijskim, prelaznim i nizijsko-breuljkastim terenima Bosne i Hercegovine. euglej nastaje u movarama, semiglej na neto izdignutim dijelovima poloja. Pseudoglej nastaje na starim rijenim terasama i breuljkastom zemljitu posavske Bosne. Meu glejnim zemljitima Bosne i Hercegovine najznaajnije je pseudoglejno zemljite. Pseudoglej ima nepovoljna hidrofizika svojstva, stoga je potrebno izvoditi meloraciju. Semiglejna zemljita su najkvalitetnija poljoprivredna zemljita u Lijeve polju i Semberiji. Tresetna (histosoli) tla su malo rasprostranjena. Nastaju u uslovima stalno prisutne vode u tlu, pa je proces raspadanja organske materije usporen, to dovodi do nastanka treseta. Dubina tresetnog sloja varira od 30 cm do nekoliko metara. Prema dubini mogu biti: plitki, srednji i duboki i veoma duboki. U naoj zemlji histosoli nastaju u niskim barama i plitkim jezerima Hutova blata i Livanjskog polja.

Klima Umjereno kontinentalna klima, se rasprostire u prostoru sje-verne Bosne i dolinama sred-njih tokova Une, Sane, Vrbasa, Bosne i Drine od Viegrada. Ljeta su topla. Prosjena temperatura vazduha najtoplijeg mjeseca (jula) svuda je izmeu 20C i 22C, dok su zime veinom umjereno hladne. Prosjena tem-peratura najhladnijeg mjeseca (januara) kree se od 1C do 2C. Prosjena godinja tempera-tura je vea od 10C. Jesenje i proljetne temperature su ujednaene. Ljetne apsolutne temperature mogu porasti do 40C, a zimske apsolutne minimalne mogu pasti i do 35C. Prosjene godinje koliine padavina se kreu od 700 mm na istoku do 1 500 mm na zapadu. Vjetrovi su rijetki i slabi, a kada se pojave preteno dolaze iz sjevernog i sjeverozapadnog pravca. Planinska klima zauzima sredinji planinski prostor nae zemlje. Ovaj tip klime najvie je izraen u okolini planina Otrelja, Travnika, Sarajeva i Foe. Odlikuje se svjeim i kratkim ljetima, hladnim i snijenim zimama. Prosjene januarske temperature se kreu od 3,5 do 6,8C, a julske od 14,8 do 16,9C. Apsolutne minimalne temperature su od 24 do 34C, a apsolutne maksimalne od 30 do 36C. Izuzetak su kotline u kojima se javljaju temperaturne inverzije. Takva mjesta su poznata kao mrazita; jedno od njih nalazi se i na planini Igman, gdje je 25. januara 1963. izmjerena minimalna temperatura od 43,5C. Termika kolebanja kreu se od 20 do 21C. Jesen je toplija od proljea. Padavine su ravnomjerno rasporeene i kreu se oko 1 200 mm. Magla je esta i ima je u svim mjesecima. Pokrivenost neba oblacima je vea od 50%.

Snjeno-umske (borealne) klime (oznaka D) prema Kppenovoj klasifikaciji predstavljaju jedan od pet osnovnih klimatskih razreda.Definirane su srednjom temperaturom najhladnijeg (< 3C) odnosno najtoplijeg mjeseca (> 10C). Zime na ovim podrujima su duge i hladne, dok ljeta unato kratkoi mogu biti topla ili ak vrua. Godinja doba izrazito se brzo smjenjuju, a najvea koliina padalina otpada na ljetno razdoblje. Snijeg se moe zadrati i po nekoliko mjeseci. Podruja na kojima predvladavaju snjeno-umske klime su prvenstveno dijelovi Sjeverne Amerike odnosno sjeverne Euroazije (zajedno oko 37,7 milijuna km), dok ih na junoj hemisferi nema zbog nepostojanja prostranih kopnenih masa. Snjeno-umsku klimu nerijetko se poistovjeuje s kontinentalnom to nije ispravno u strogom klimatolokom smislu s obzirom da klima nije odreena samo jednim parametrom.

Osnovni tipovi
Vlana snjeno-umska klima (Df) Suha snjeno-umska klima (Dw)