Kaže Dražen Erdemović, jedan od egzekutora u srebreničkom genocidu:

“Bio je julski dan u Srebrenici-Ubijali su civile od 10h do 15:30. Umorili se i sjeli

u krčmu. Došao drugi odred da nastavi ubijanje. Taj dan je ubijeno hiljadu
ljudi.”

To je bio, dakle, sistem za ubijanje ljudi. To je bila mašierija zla. To nije bio
nikakav “veliki zločin”, to je plansko, sistematsko zatiranje ljudske vrste. To je
GENOCID! Ubijanje ljudi je bilo radno mjesto, poziv i obaveza. Ubijeni ljudi su
bili roba, paketi, brojevi, teškoća sa kojom se nose premorene ubice.

I zato treba govoriti o genocidu. Jer ga bilo koji bezimeni sistem može vrlo lako
ponoviti. Reći samo, ne ponovilo se, a ne raditi na donošenju Zakona o zabrani
negiranja genocida, jednako je stavljanju pijanog čovjeka za volan dok mu
želite sreću.

Kako vidimo, genocid je bio rad u smjenama da se pobiju ljudi, a mi danas

nemamo niti vremena u dužini jedne pauze da pričamo i strahotama poricanja
genocida!