G EN O C ID U S R EB R EN IC I

ta je genocid?

Genocid je injenje bilo koje od nie navedenih djela,

poinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomino uniti

jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina kao
to je:
(a) ubijanje pripadnika skupine;
(b) nanoenje teke ozljede ili duevne boli pripadnicima

skupine;
(c) namjerno podvrgavanje skupine ivotnim uvjetima
kojima je cilj njezino potpuno ili djelomino fiziko
unitenje;
(d) nametanje mjera s namjerom spreavanja raanja
unutar skupine;
(e) prisilno premjetanje djece iz jedne skupine u drugu.

CILJSRBA
Srbi su htjeli sauvati Bosnu i Hercegovinu kao sastavni

dio bive drave. Njihov cilj je bio da ive u istoj dravi

sa drugim Srbima.
Strateki ciljevi srpskog naroda u BiH su bili:
Dravno razgranienje od druge dvije nacionalne
zajednice;
Koridor izmeu Semberije i Krajine;
Koridor u dolini rijeke Drine, kako bi se eliminisala
granica izmeu srpskih drava;
Uspostavljanje granica na rijekama Uni i Neretvi;
Podjela Sarajeva na srpski i muslimanski dio, a u
svakom dijelu uspostavljanje efektivne dravne vlasti i
Izlaz Republike Srpske na more

 Veliku vanost je za njih imalo podruje

Podrinja, jer bez srednjeg Podrinja ne bi

bilo teritorijalnog integriteta srpskih
etnikih teritorija. Umjesto toga, srpsko bi
stanovnitvo bilo prisiljeno prihvatiti
takozvani statusenklavena svojim
etnikim teritorijama. Teritorij bi bio
podijeljen na dva dijela, cijelo podruje bi
bilo razbijeno i bilo bi odvojeno od same
Srbije i podruja nastanjenih gotovo 100%
srpskim stanovnitvom.

KAKO JE SVE PO ELO ?

Neposredno nakon poetka rata u Bosni i

Hercegovini, u aprilu 1992. Godine, regularne

jedinice Jugoslavenske narodne armije i
paravojne jedinice mobilizirane, obuene i
plaene od strane Slube dravne
bezbjednosti Srbije, napadaju gradove i sela u
Istonoj Bosni, protjerujui muslimansko
stanovnitvo iz doline Drine. Nadalje je to
rezultiralo masovnom deportacijom i
protjerivanjem bonjakog stanovnitva u
Cersku, Srebrenicu i epu, koje su u to vrijeme
poele dobijati status enklave.

EN KLAVA
Vijee sigurnosti UN-a je 16.4.1993. usvojilo Rezoluciju 819, kojom je Srebrenica

proglaena sigurnom zonom. Narednog dana general Armije BiH, Sefer Halilovi i
komandant Vojske RS-a, Ratko Mladi, potpisuju sporazum o demilitarizaciji svih vojnih
snaga u Srebrenici. Meutim, na osnovu kasnijih svjedoenja koja nisu osporena niti
Armija BiH kao ni Vojska Republike Srpske se nisu pridravali sporazuma o sigurnoj
zoni.
Jedinica ARBiH koja je ostala u enklavi, naime 28. divizija, nije bila ni dobro organizirana
ni dobro opremljena. Nedostajala je vrsta komandna struktura i sistemkomunikacije;
neki od vojnika ARBiH imali su stare lovakepuskeili uope nisu imali oruja, a samo
nekolicina njih imala je praveuniforme. S tim je general Sefer Halilovi priznao da su
bosanski helikopteri letjeli i time krili zabranu letenja, ali to je bio nain da se Armina BiH
bolje oskrbi orujem.
Uprkos, sporadinim incidentima, srpskim upadima preko nezatiene granice enklave,
snajperskoj pucnjavi i pojedinanim otmicama civila, u Srebrenici sve do jula 1995. Nije
bilo znaajnih vojnih pokreta. Naredne tri godine, izmeu aprila 1993. I jula 1995.,
Srebrenica je odravana u ivotu zahvaljujui neredovnim poiljkama humanitarne
pomoi za koju je bila potrebna dozvola Srpskih vojnih snaga.
U martu 1993. Francuski general, zapovjednik zatitnih snaga UN-a Phillipe Morillon je
posjetio Srebrenicu. Ve u tom periodu, Srbi su uznapredovali sa svojim planovima. Nije
bilo tekue vode, struja se dobijala iz imrovizovanih elektrinih generatora. Hrana, lijekovi
i druge esencijalne stvari bile su rijetkost. Morillon je prije odlaska na javnom skupu rekao
da je grad pod zatitom UN-a, i da ih on nikada nee napustiti.

EN KLAVE SREBREN ICA IEPA

KO BN IJU LI1995.
2. jula 1995. Zapovjednik Drinskog korpusa izdaje komandu za napad na srebreniku enklavu. Sve

raspoloive snage, meu njima i neke od elitnih jedinica vojske i policije, uestvovale su u napaduna
Srebrenicu u svim njegovim fazama: udaru na grad, deportaciji civilnog stanovnitva, zarobljavanju i
pogubljenju srebrenikih mukaraca i djeaka, te pokopavanju.
Napad je poeo rano ujutro 6. Jula 1995. estokim granatiranjem grada, koje se nastavilo narednih nekoliko
dana. U dva poslije podne istog dana, dva holandska aviona vre simbolian napad na srpske snage, ne
nanosei im nikakve gubitke.
Desetine hiljada stanovnika enklave ene, djeca starci i odreen broj mukaraca naputaju grad i idu u
pravcu Potoara, stavljajui se pod zatitu holandskih snaga UN-a. Meutim veina mukaraca, njih oko 15
000 uputila se u Jaglie.
Ratko Mladi na sastanku izjavljuje predstavniku izbjeglica Nesibu Mandiu da je pred njegovim
sunarodnjacima jedna od dvije mogunosti: da opstanu ili da nestanu.
12. jula 1995. je stavio do znanja da eli nadgledati evakuaciju civilnog stanovnitva iz Potoara i zahtijevao
da svi mukarci prou proces provjere zbog eventualnih ratnih zloina. Izdaju se 3 nareenja koja su se
odnosila na autobuse za prevoz. Do 8 ujutro, nareenja su provedena i preko 100 lepera za prevoz je bilo
obezbjeeno.
Kamioni i autobusi pristiu 12. jula i poinje proces deportacije ena i djece. Bilo je i par mukaraca, ali su
oni koriteni u propagandne svrhe da bi kasnije bili premjeteni i pogubljeni.
Ve 12. I 13. jula poelo je ubijanje. Odrubljibanje glava, streljanje, premlaivanje pa pucanje,
izgladnjivanje do smrti i razni gnusni naini koji su koriteni za oduzimanje ivota. Civil je premlaen i ubijen
nakon to je zatraio malo vode.
Vjerovatno posljednje masovno pogubljenje organizirano je u Kozluku, koji je bio sjedite Vukova sa Drine.
Ubijene su zakopavali u masovne grobnice, te potom neki i u sekundarne grobnice kako bi se zatakao trag.
U tu svrhu koristili su se rovokopai i druge teke mehanizacije. Ali, to nije bio kraj ubistava. Srpske snage
su sve do jeseni 1995. zarobljavale manje zalutale grupice koje su se pokuavale domai Tuzle.

SPAAVAN JE EN A ID JECE

STAN JE U PO TO ARIM A
Uvjeti u Potoarima bili su nehumani. Bilo je vrlo malo hrane i vode, a srpanjske vruine

su bile nesnosne. Jedan od oficira Nizozemskog bataljona opisao je situaciju na sljedei

nain:

"Bili su u stanju panike, bili suuplaeni i gurali su se prema vojnicima, mojim vojnicima,
vojnicima UN-a koji su ih pokuavali smiriti. Ljudi koji bi pali, bili su pregaeni. Situacija je
bila kaotina."

Krici, puana paljba i drugi zastraujui zvuci mogli su se uti tokom cijele noi i niko
nije mogao spavati. Vojnici su izvlaili ljude iz gomile i odvodili ih. Neki bi se vratili, a neki
ne. Jedan je svjedok ispriao da su te noi odveli trojicu brae, od kojih je jedan bio tek
dijete, dok su ostali biliadolescenti. Kada ih je majka krenula traiti, nala ih je zaklane.
Te noi je bolniar Holandskog bataljona naletio na dvojicu srpskih vojnika koji
susilovalijednu mladu enu:
"Vidjeli smo dvojicu srpskih vojnika, od kojih je jedan uvao strau, a drugi je, skinutih
hlaa, leao na jednoj djevojci. Vidjeli smo da djevojka lei na tlu, na nekoj vrsti dueka.
Na dueku je bilokrvi, ak je i ona bila pokrivena krvlju. Na nogama je imalamodrice. I
po nogama joj je tekla krv. Bila je u potpunomoku. Bila je potpuno izbezumljena."
Tokom noi i rano idueg jutra masom su se proirile prie o silovanjima iubistvima, pa je
ulogoruzavladao jo vei strah.

11.7.1995.

Unitena lutka na povrini sekundarne

masovne grobnice, Kamenica, pored
Zvornika

IZJAVE
1. Vojsku RS-a moramo neprekidno opremati, obuavati, disciplinovati i

pripremati za vrenje tog odluujueg zadatka:proterivanje Muslimana iz enklave

Srebrenica. Oko enklave Srebrenica nema povlalenja, ve se mora ii napred.
Neprijatelju treba zagorati ivot i initi nemoguim opstanak u enklavi, da bi to
pre organizovano masovno napustio enklavu shvatajui da mu u njoj nema
opstanka.
- komandant Bratunake brigade VRS, Slavko Ognjenovi, naredba

2. Evo nas, 11. Jula 1995. U srpskoj Srebrenici, uoi velikog srpskog praznika, i
konano je doao as da se osvetimo Turcima na ovom prostoru od bune protiv
dahija.
- Ratko Mladi, pred kamerama televizije bosanskih Srba

3. Izvriti potpuno fiziko odvajanje Srebrenice od epe, ime e se spreiti i

pojedinana komunikacija izmeu ovih enklava. Svakodnevnim planskim i
osmiljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti,
nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i ivota metana u
Srebrenici i epi.
-Predsjednik Republike Srpske Radovan Karadi, Direktiva br. 7

M em orijalniccentar PO TO ARI

Fondacija Srebrenica-Potoari Spomen obiljeje i mezarje osnovana je Odlukom tadanjeg

Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Wolfganga Petritscha, u maju 2001. godine.

Fondacija je neprofitna organizacija iji je cilj izgradnja i odravanje Spomen obiljeja i
mezarja, rtava srebrenikog pokolja iz jula 1995. godine.

Fondacija odrava blizak kontakt sa familijama rtava, koje su izravno ukljuene u njen rad u
svojstvu lanova najviih tijela Fondacije, Izvrnog odbora ili Savjetodavne radne grupe. U
mezarju spomen obiljeja do desete godinjice pokopano je 1.300 rtava, a do kraja 2005.
godine u Potoarima e biti otvorena spomen-soba, koja e predstavljati jezgro muzeja
posveenog rtvama srebrenikog zloina, posljednjeg genocida dvadesetog vijeka.

Obiljeavanja poprita zloina ima veliki znaaj u procesu pomirenja naroda Bosne i
Hercegovine i ostvarivanja trajnog mira. Misija Fondacije Srebrenica-Potoari je da zatiti
budunost Bosne i Hercegovine, tako to e osigurati da najvei zloin iz njene nedavne
prolosti bude upamen i obiljeen.

rtve zloina zasluuju da budu pokopane i da im, bar na taj nain, bude vraeno oduzeto
dostojanstvo; njihovi potomci, da znaju gdje su njihovi najblii pokopani; a ova zemlja
zasluuje da se Srebrenica ne ponovi vie nikad. Fondacija Srebrenica Potoari posvetila je
svoje znanje, resurse i energiju tom tekom, munom, ali svetom zadatku.

Antropoloka obrada i sklapanje kostiju

rtava pronaenih u masovnim grobnicama
(Visoko)

PRESU D E
Meunarodni sud za ratne zloine poinjene na podruju bive Jugoslavije(ICTY)

je za zloine u Srebrenici optuio ukupno 21 osobu. Nekadanji general Drinskog

korpusaRadislav Krstije2001. postao prvi optuenik osuen zagenocid je
dobio 46 godina zatvora, koja je nakon podignute albe 2004. smanjena na 35
godina zatvora;
Slobodan Miloevije takoer bio optuen za razne zloine u Bosni, meu njima
i za Srebrenicu, ali je preminuo prije presude.
PukovnikVidoje Blagojevije u januaru 2005. proglaen krivim zaratne
zloineu Srebrenici te je osuen na zatvorsku kaznu od 18 godina, koja je nakon
podignute albe smanjena na 15 godina.
10. jula2010., ICTY je donio presude sedmorici vojnih i policijskih dunosnika
bosanskih Srba za pokolj u Srebrenici i epi, u najveem suenju te ustanove to
tada.
CTY je takoer 2005. optuioMilorada Trbia- izmeu ostalog, da je odgovoran
za pogubljenje oko 1.000 Bonjaka uOrahovcuu jednom danu, 13. srpnja 1995.
godine, te mnoge druge zloin - ali je njegov predmet ustupljen sudu Bosne i
Hercegovine.
Radovanu Karadiupoelo se suditi u Haagu 2009. aZdravku Tolimiru2010.
Optueni generalRatko Mladije uhapen 26. maja 2011.g.

BRO JRTAVA...