ISPITNA PITANJA IZ HIRURGIJE

1. Povrede glave
Povrede glave su česte u svakodnevnici, i prema podacima, vodeći su uzrok nastanka
invalidnosti i smrtnog ishoda kod povrijeđenih.
Povrede glave najčešće nastaju u saobraćajnim udesima, padovima sa visine, padovima
na tvrdu ili oštru površinu, padom niz stepenice, u tučama, pri direktnim udarcima u glavu,
padovima teških predmeta na glavu, pri sportskim aktivnostima, skokovima u vodu,
povredama iz vatrenog oružja….
Česte su kod male djece, starijih osoba radi nestabilnost pri kretanju zbog hroničnih
oboljenja, kod osoba koje boluju od epilepsije/padavice, osoba koje konzumiraju alkohol
ili narkotike.
Ljudi mogu pretrpjeti mnoge vrste ozljede glave uključujući:
frakture lubanje-
potrese mozga-
nagnječenja mozga i razderotine
intrakranijske hematome.

2. Povrede mozga
Mozak može biti povrijeđen direktnim ili indirektnim dejstvom sile.
Direktne lezije mozga mogu biti: potres mozga, nagnječenja (kontuzije) i difuzne
aksonalne lezije.
Indirektna oštećenja mozga nastaju najčešće kada se, krvarenjem u lobanji, formira
ugrušak krvi (hematom) koji vrši pritisak na mozak. U zavisnosti od lokalizacije ugruška
razlikuju se
epiduralni hematom,
subduralni hematom,
hematom u mozgu. Krv također može biti prisutna u šupljinama u kojima se nalazi likvor.
Opisane povrede dovode do oštećenja djelova mozga što se može manifestovati na
različite načine (npr. oduzimanje ekstremiteta, paraliza mišića lica, psihička
izmjenjenost,…). U najtežim povredama dolazi do besvjesnog stanja koje se naziva
koma.

3. Povrede lica
Povrede maksilofacijalne regije obuhvataju:
Povrede mekih tkiva lica i poglavine(skalpa)
Povrede mekih tkiva usne šupljine
Prelome kostiju lica i lobanje
Prelome vilice
Traumatske ekstrakcije zuba.
 4. Lumboišijalgija

Išijas je termin koji se odnosi na bolove u donjim leđima, a koji nastaju kada dođe do
upale nerva išijadikusa. Nerv išijadikus je veliki nerv (najduži u tijelu) koji se kreće
od donjeg dijela leđa i zatim ide putem zadnjeg dijela obje noge. Kada se upali usljed
neke povrede ili pritiska na njega, izaziva bol koji ide od lumbalnog dijela leđa, a
može se proširiti na kukove, zadnjicu i noge. Bol može biti veoma različit od osobe do
osobe - varira od umjerenog i tupog bola do oštrog i naglog, a bolovi se pojačavaju
pokretima i naprezanjem 
Osim termina išijas, za ovaj sindrom se mogu čuti i nazivi išijalgija (ishialgija)
i lumboišijalgija (lumboishialgia).

5. Tumori mozga
Osnovna je podjela na primarne i sekundarne tumore.

Primarni tumori nastaju iz različitih dijelova moždanog tkiva te mogu biti zloćudni

(maligni) ili dobroćudni (benigni). Oko 75% moždanih tumora je benigne naravi, dok ostatak
čine maligni tumori.
Sekundarni tumori su metastaze drugih primarnih tumora (dojke, pluća itd.). Nastaju tako
što maligne stanice krvotokom ulaze u lubanjsku šupljinu ili mozak.
Mogući simptomi tumora mozga su: glavobolje, mučnina, povraćanje, vrtoglavica,
nestabilnost u hodu, epileptički napadaji, oštećenje vida, sluha, slabosti ekstremiteta,
promjene u ponašanju, kognitivne promjene, pa sve do promjena stanja svijesti.
Dobroćudni (benigni) tumori
 ne sadrže zloćudne stanice
 obično se mogu u potpunosti ukloniti i rijetko se vraćaju
 imaju jasne i vidljive granice
 njihove stanice rjietko napadaju okolna tkiva i ne šire se na druge dijelove tijela
 mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme pritiskujući osjetljiva područja mozga
Zloćudni (maligni) tumori
 sadrže zloćudne stanice
 brzo rastu i zadiru u zdravo tkivo mozga ili leđnu moždinu
 često su životno opasni

6. Apsces mozga

Apsces mozga je nakupina gnoja na jednom mjestu u mozgu.

Apscesi mozga nisu česti. Mogu nastati širenjem infekcije iz nekog drugog mjesta glave (kao što
su zub, nos ili uho), iz rane na glavi koja prodire u mozak ili zbog infekcije na nekom drugom
mjestu koja se prenosi krvlju.

Simptomi

Apsces mozga može uzrokovati mnogo različitih simptoma ovisno o njegovom smještaju.
Simptomi uključuju glavobolje, mučninu, povraćanje, pospanost, napadaje, promjene osobnosti i
druge znakove loše funkcije mozga. Ti se simptomi mogu razvijati danima ili tjednima. Osoba
može najprije dobiti povišenu temperaturu i zimicu, ali ti simptomi mogu nestati, kako se mozak
brani od infekcije.

Dijagnoza

Općenito je najbolja pretraga u slučaju sumnje na apsces mozga kompjutorizirana tomografija

(CT) ili magnetska rezonancija (MRI). Premda CT ili MRI obično ukazuju na apsces, nakupina
gnoja može na slici izgledati poput tumora mozga ili moždanog udara. Da bi liječnik isključio
tumor ili moždani udar i utvrdio koji je organizam uzrokovao apsces, mogu biti potrebne dodatne
pretrage.

Liječenje

Apsces mozga može izazvati smrt ukoliko se ne liječi antibioticima. Najčešće se upotrebljavaju
penicilin, metronidazol, nafcilin i cefalosporini, npr. ceftizoksim. Općenito se antibiotike nastavlja
davati tijekom 4 do 6 tjedana, a CT i MRI se ponavljaju svakih 2 tjedna. Ako antibiotici infekciju ne
izliječe, kirurg će morati apsces isprazniti.
Katkada moždani apsces uzrokuje povišenje tlaka i oteknuće u mozgu. Stanje je vrlo ozbiljno i
može trajno oštetiti mozak pa zato liječnici u slučaju apscesa mozga postupaju energično.

6. Povrede grudnog koša

Grudni koš je koštano-hrskavični kavez koji unutar sebe sadrži i štiti organe disajnog i
srčano-žilnog sistema. Zbog svoje velike površine izuzetno je izložen dejstvu vanjskih sila
i često je pogođen različitim tipovima povreda.
Povrede grudnog koša se mogu svrstati u dvije velike grupe:
zatvorene (tupe) i otvorene povrede.
Kod zatvorenih povreda nema prekida kontinuiteta kože grudnog koša, ali i ovaj tip
povreda može da bude životno ugrožavajući

posredno prenosi i na unutrašnje organe (srce, pluća, veliki krvni sudovi) čije povrede
direktno mogu ugroziti život ozlijeđenog.
Otvorene povrede grudnog koša su često povezane sa upotrebom hladnog i vatrenog
oružja. I kod ovog tipa povreda najveća opasnost leži u mogućnosti povrede unutrašnjih
organa. Definitivno zbrinjavanje ovakvih povreda je uvijek bolničko, ali postoje i određeni
postupci prve pomoći povećavanju šansu za kvalitetan oporavak i preživljavanje.

7. Povrede abdomena
Povrede abdomena mogu biti penetrantne i nepenetrantne
 Penetrantne ili otvorene povrede nastaju kada strano tijelo prodre u peritonealnu šupljinu ili
prodre kroz nju. Penetrantne povrede abdomena se u većini slučajeva nanose oružjem. Rane zida
abdomena treba smatrati penetrantnim ukoliko se ne dokaže suprotno. Svaka rana od ramena
do koljena može prodrijeti u abdominalnu šupljinu. Za svaku penetrantnu ranu abdomena treba
pretpostaviti da je i perforantna, ukoliko ne postoje sigurni znaci koji govore protiv toga
 Karakteristika penetrantnih je to da može doći do prolapsa organa, da je stomak naduven
i opšta slabost je prisutna, također može doći i do izlaska pojedinih organa npr. crijeva, te te
organe ne treba vraćati, nego ih samo zaviti sterilnim zavojem.
.

 Nepenetrantne povrede zovemo i zatvorene, i uzrokovane su tupom silom. Zatvorene

povrede su češće od otvorenih. Približno 50% zatvorenih povreda abdomena nastaju u
saobraćajnim udesima, dok su ostali uzroci sportske povrede, nesreće kod rušenja itd.
 Karakteristika nepenetrantnih povreda je to da u toku ovoga dolazi do bolova, nadutosti,
napetosti trbušne muskulature, javlja se i široki halo oko očiju, znojenje, slabost i zamor.

8.Pneumothorax
Pneumotoraks, pucanje pluća“, je bolest pluća koja nastaje zbog
nakupljanja vazduha u pleuralnoj šupljini, kao posledica prekida kontinuiteta
listova plućne maramice (tanke opna koja obavija oba plućna krila i sastoji se od dva lista,
od kojih je jedan srastao sa plućima, a drugi sa zidom grudnog koša).
Pneumotoraks može nastati
Spontano ili uzrok može biti postojeća plućna bolest ili trauma te latrogeni prilikom
medicinskih postupaka.

9.Vrste pneumothoraxa
Primarni spontani pneumotoraks se javlja u pacijenata bez ikakvih patoloških promjena
u plućima, Primarni spontani pneumtoraks se javlja prilikom ronjenja ili letenja na velikim
visinama zbog neravnomjernog raspoređenog tlaka u plućima.

Sekundarni spontani pneumotoraks je posljedica plućne bolesti. Sekundarni spontani

pneumotoraks je ozbiljnija bolest pluća nego primarni spontani pneumtoraks jer pogađa
starije osobe u kojih su plućna i srčana rezerva smanjene.

Traumatski pneumotoraks je obično komplikacija tupe ili penetracijske ozljede prsišta.

Tenzijski pneumotoraks je pneumotoraks koji uzrokuje progresivni rast intrapleuralnog
pritiska. Tenzijski pneumtoraks je najčešći u bolesnika na mehaničkoj ventilaciji s
pozitivnim tlakom (posebno za vrijeme oživljavanja).
Iatrogeni pneumotoraks je posljedica medicinskih intervencija, uključujući
transtorakalnu iglenu aspiraciju, torakocentezu, postavljanje centralnog venskog katetera,
mehaničku ventilaciju i kardiopulmonalno oživljavanje.

10. Pleuritis
Pleuritis se razvija kada neki čimbenik (obično virus ili bakterija) nadražuje poplućnicu što
ima za posljedicu upalu. Najčešći simptom pleuritisa je bol u prsnom košu koja obično
počinje naglo. Bol se očituje od nejasnog lošeg osjećanja do jake probadajuće boli. Može
 se osjetiti samo kada osoba duboko diše ili kašlje ili je osjeća neprestano, ali se može
pogoršati dubokim disanjem ili kašljanjem. 

11. Luksacije
Iščašenje zglobova ili luksacija (lat.luxatio) je gubitak međusobnog kontakta između dvije
zglobne površine kostiju koje čine zglob.  
Ligamenti i zglobna čahura su čvrsti i neelastični, ali dozvoljavaju pokrete unutar normalnih
granica za pojedini zglob. U slučaju iščašenja jedna od kostiju koje čine zglob biva izbačena iz
svog prirodnog položaja uslijed prekomjernog istezanja i trganja zglobne kapsule i ligamenata.
Uzroci iščašenja su neprilagođeni nasilni pokreti zgloba koji prelazi izdržljive granice pokreta.
Obično je to zbog nastupa traume pri udarcu izazvanom prometnim udesom, skoku ili padu.

12. Apendicitis
Apendicitis u uobičajenoj komunikaciji obično poznata kao „upala slijepog crijeva“
Crvuljak ((lat. Appendix vermiformis, apendiks, „slijepo crijevo“) je privjesak na početnom
dijelu debelog crijeva, prosječne dužine oko 7 cm (iako može biti i samo 2 ili čak 15 cm) i
prosječnog promjera 6 mm, koji slijepo završava. Smješten u donjem desnom kvadrantu
abdomena tj. na donjoj, desnoj strani trbušne šupljine.
Simptomi: u početku se javljaju bolovi oko pupka. Bolovi se premještaju u donji,
desni dio trbuha, no mogu boljeti i drugi dijelovi trbuha.
Dolazi do općeg lošeg stanja, slabosti, gubitka apetita, mučnine, mogućeg i povraćanja,
proljeva ili zatvora, često je sve popraćeno povišenom temperaturom (često zna biti
povišena samo do oko 37 - 38 °C).
Vrlo je važno rano prepoznavanje akutne upale crvuljka, jer upala može dovesti do
puknuća (perforacije) i izlaska crijevnog sadržaja bogatog bakterijama u trbušnu šupljinu,
što je životno opasno.

13. Prelomi kostiju

Prijelom ili fraktura je ozljeda koja prekida tijek kosti. Najčešće nastaje kratkotrajnim
djelovanjem snažne vanjske sile.
prijelom kosti (fraktura, kostolom), prekid ili puknuće kosti. Može biti potpun ili
nepotpun,zatvoren ili otvoren.
S obzirom na smjer pukotine u kosti, prijelom može biti poprečan, kos ili
spiralan. Kost se na mjestu prijeloma može zdrobiti u više ulomaka (višeiverni
prijelom). Prijelom kosti uzrokuje djelovanje mehaničke sile. Najčešće nastaje u
prometnim nesrećama, u športu, pri težem padu na tvrdu podlogu (os. pri poledici) te
pri ranjavanju u ratnim prilikama. Simptomi su bol, lokalna deformacija, ispad
funkcije pogođenoga dijela tijela i abnormalna pokretljivost . 

15. Podjela preloma kostiju

Prema uzroku, prijelom može biti spontan ili traumatski.
Spontani prijelom nastaje zbog povećane lomljivosti kostiju uzrokovane bolestima kao što
su koštani tumori, metastaze, osteoporoza i osteomijelitis.
Traumatski prijelom nastaje djelovanjem snažne mehaničke sile na zdravu kost.
Stres fraktura je lom kosti, obično malih kostiju, koji nastaje zbog djelovanja ponavljanih ili
dugotrajnih vanjskih sila na kost. Prema odnosu prijeloma i mekog tkiva razlikujemo otvoreni
i zatvoreni prijelom.
Otvoreni prijelom je ozljeda kod koje je prekinut tijek kože ili sluznice iznad kosti zbog
pomicanja ulomaka kosti.
Zatvoreni prijelom je onaj kod kojeg je cjelovitost kože očuvana. Prijelom, nadalje, može
biti kompletni kad je puknuta kost cijelom širinom ili dužinom te inkompletni kod kojeg
postoje napukline.

14. Varikoziteti vena

Varikozne vene su proširene površne vene u nogama. Obično nema jasnog uzroka.
Varikozne vene su u pravilu asimptomatske, ali mogu uzrokovati osjećaj punoće, pritiska,
boli ili hiperestezije (pojačan osjećaj koji je neugodan)u nogama. Dijagnoza se postavlja
na osnovi fizikalnog pregleda. Liječi se kompresijom, njegom rane, skleroterapijom(brzo i
efektno uklanja kapilare injekcijom) i hirurški. Kod ovih bolesnika je obiteljska
anamneza često pozitivna (bolest je bila prisutna i kod jednog ili više članova
obitelji).

15. Tumori pluća

Karcinom pluća je maligni tumor pluća a histološki može biti karcinom malih stanica
(mikrocelularni) ili ne–malih stanica (nemikrocelularni). Pušenje je glavni faktor rizika za
većinu tipova raka.
Simptomi su: kašalj, neodređene tegobe u prsima, ali mnogi bolesnici nemaju simptoma
pa se neki pacijenti prvi put javljaju kad je bolest već metastazirala. Dijagnoza počiva na
RTG–u pluća ili CT–u toraksa, a potvrđuje se biopsijom. Liječi se hirurški, kemoterapijom
i/ili zračenjem. Unatoč napretku u liječenju, prognoza je loša pa je najvažnije rano
otkrivanje i prevencija.

16. Tumori dojke

Rak dojke dijeli se prema vrsti tkiva od kojeg je nastao i prema proširenosti. Rak može započeti
mliječnim žlijezdama, mliječnim kanalićima, masnom tkivu ili vezivnom tkivu. Različite vrste raka
dojke ponašaju se različito. Neki rastu vrlo sporo i šire se u ostale dijelove tijela (metastaziraju)
tek kada postanu veliki. Drugi su agresivniji, rastući i šireći se brzo. Međutim, ista vrsta raka može
se u različitih žena ponašati različito.

Što je točan uzrok nastanka raka dojke, još nije poznato pa je teško reći zašto jedna žena oboli a
druga ne. Međutim zna se da sve počinje zbog oštećenja i mutacije DNA u stanici tkiva dojke, a
to uzrokuje abnormalni (nekontrolirani) rast i razmnožavanje stanica dojke. Takve oštećene
stanice dijele se puno brže od zdravih, nakupljaju se formirajući kvržicu, tumorsku masu.
Posljedica toga je razvoj malignog tumora.

Rak dojke može početi u različitim dijelovima dojke. Ipak najčešće nastaje u mliječnim
kanalićima, koji prenose mlijeko do bradavice (duktalni tip raka). Ponekad nastaje u mliječnim
žlijezdama dojke, koje proizvode mlijeko (lobularni tip raka). Postoje i drugi nešto rjeđi tipovi raka
dojke. Mali broj malignih tumora započinje u drugim stanicama ili tkivu unutar dojke.