Professional Documents
Culture Documents
Hrišćansko Shvatanje Lepog - Avgustin
Hrišćansko Shvatanje Lepog - Avgustin
Rano hrišćanstvo odbacivalo je lepu umetnost. Srednji vek je doba u kom formalna lepota nije postojala.
Sveti Franjo pisao je kako je njega Bog poslao da bi zgazio lepotu sveta, kako bi ljudi uvideli da sva
ljupkost dolazi od Boga.
Sveti Avgustin, uzor srednjeg veka, smatrao je da je uživanje u muzici vulgarno zadovoljstvo. U
pozorištu više brinemo o grešnim ljubavnicima, nego o siromašnim i gladnim u stvarnom svetu.
Avgustin je u mladosti proučavao Homerovske odlomke ali se kasnije kajao zbog toga.
Smatrali su da umetnost odvlači ljude od puta pravednosti. Moralna ispravnost je izgleda jedina
vrednost tog vremena.
Drugi razlog negiranja umetnosti je taj što su smatrali da je Bog nematerijalan i realan.
Srednjovekovni filozofi su lepo nalazili u svemiru, prirodi, a ne u lepim umetnostima. Iz klasične antike
su nasleđena tri motiva:
Srednji vek se smatra mračnim, ali baš taj mračan srednji vek je doneo teoriju svetla i jasnoće.
Razlikujemo tri vrste svetlosti:
Lepo se zasniva na broju, koji stvara proporciju, koji stvara oblik, a oblik stvara lepo. Avgustin smatra
da su sve umetnosti i nauke sređene pomoću brojeva. Čak se i duša može srediti pomoću njih, tj.
umetnosti, što je preduslov za poznavanje Boga.
Hrišćanstvo donosi i estetiku ružnog u cilju prikazivanja realnosti. Estetika ružnog se oslikava u prikazu
stradanja, progona, iskušenja.