SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

ODJEL ZA KULTUROLOGIJU

ZAVRŠNI RAD

Osijek, rujan 2016. ________________________________

Katja Janković
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
ODJEL ZA KULTUROLOGIJU

ZAVRŠNI RAD

TEMA: ISTRAŽIVANJA POSJEĆENOSTI MEDIJA

PRISTUPNIK: KATJA JANKOVIĆ

Osijek, rujan 2016. Katja Janković

___________________________
 ODJEL ZA KULTUROLOGIJU

ZAVRŠNI RAD
Znanstveno područje: Društvene znanosti
Znanstveno polje: Informacijske i komunikacijske znanosti
Znanstvena grana: Masovni mediji

Prilog: Izrađeno:

Primljeno:

MENTOR:
Doc.dr.sc. Željko Pavić

KOMENTOR:

Mj:

Broj priloga:

PRISTUPNIK:

Katja Janković

Mentor: Predsjednik Odbora

Doc.dr.sc. Željko Pavić za završne i diplomske ispite:
______________________ Izv. prof. dr. sc. Jasmina Lovrinčević

__________________________________
SADRŽAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................1
2. ISTRAŽIVANJA POSJEĆENOSTI MEDIJA.......................................................................2
2.1. Čitanost novina.................................................................................................................3
2.2. Slušanost radija................................................................................................................6
2.3. Gledanost televizije..........................................................................................................9
2.4. Posjećenost online portala..............................................................................................13
3. ALATI I TEHNIKE ISTRAŽIVANJA POSJEĆENOSTI MEDIJA....................................17
3.1. Tehnike istraživanja čitanosti novina.............................................................................17
3.2. Tehnike istraživanja slušanosti radija............................................................................18
3.3. Tehnike istraživanja gledanosti televizije......................................................................19
3.4. Tehnike istraživanja posjećenosti internetskih stranica.................................................20
4. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................24
5. LITERATURA.....................................................................................................................25
6. POPIS PRILOGA.................................................................................................................27
7. SAŽETAK............................................................................................................................29
 1. UVOD

Ovaj se završni rad bavi temom istraživanja posjećenosti medija. Takva istraživanja
obuhvaćaju istraživanja čitanosti, slušanosti, gledanosti raznih medija, kao i posjećenosti
internetskih stranica.
Novinarstvo predstavlja najstariji oblik masovnog komuniciranja, a ima za cilj
informirati javnost o najnovijim događajima. Radio se smatra najbržim medijem te je
slušatelje privlačio raznovrsnim sadržajima. Televiziju od prethodna dva medija razlikuje živa
slika i ton. Smatra se kako živa slika ima veću moć uvjeravanja te pridonosi vjerodostojnosti.
Međutim, pojava interneta, novog komunikacijskog medija, uzrokovala je krizu novinarstva te
pad slušanosti radio postaja i gledanosti televizijskih programa.
U nastavku rada opisuju se tehnike i alati pomoću kojih se mjere čitanost novina,
slušanost radija, gledanost televizije te posjećenost internetskih stranica. Bit će riječi o raznim
istraživanjima provedenima u prethodnih nekoliko godina koja će biti interpretirana i
prikazana grafički.

1
2. ISTRAŽIVANJA POSJEĆENOSTI MEDIJA

Istraživanja posjećenosti medija uključuju istraživanja čitanosti, slušanosti, gledanosti,

kao i posjećenosti online portala i drugih internetskih stranica. Takva istraživanja omogućuju
procjenu utjecaja pojedinog medija, a time i procjenu (ne)postojanja medijskog pluralizma.
Objava rezultata istraživanja od strane medija predstavlja zakonsku obvezu. Članak 14.
Zakona o medijima kaže da je „nakladnik obvezan putem medija najmanje jednom u svakoj
kalendarskoj godini obavijestiti javnost o vlasničkoj strukturi, poslovnim rezultatima,
prosječnoj nakladi, odnosno prosječnoj slušanosti ili gledanosti“ (Narodne novine 2004).
Kada je u pitanju čitanost tiska, ovaj podatak predstavlja i osnovu za sprječavanje
nedopuštene koncentracije. Članak 33. Zakona o medijima kaže da „niti jedan nakladnik
općeinformativnih dnevnih ili tjednih novina ne smije imati udio u prodanoj nakladi veći od
40%“ (Narodne novine 2004).
Istraživanja posjećenosti medija važna su i zbog toga što predstavljaju osnovu za
oglašavanje stoga se oglašivači mogu bolje fokusirati na oglašavanje te usmjeriti na ciljanu
publiku. Bez istraživačkih podataka, većina oglašivačkih planova bila bi zasnovana na
nagađanju, a time bi se i povećala vjerojatnost pogrešnog oglašavanja tj. nepotrebnog trošenja
novca.
Zbog širenja masovnih medija porasla je i potreba za oglašavanjem. Komunikacijske
se poruke šire putem masovnih medija te ih oni emitiraju određenim ciljnim skupinama i
potencijalnim potrošačima. Kada se želi koristiti televizija u oglašavanju, najvažnije je voditi
brigu o tome u koje će se vrijeme oglas emitirati. Razlikujemo primarno, odnosno najskuplje
vrijeme emitiranja, a to je period od 20 do 21 sat. Tu su i dnevno i granično vrijeme
emitiranja.
Oglašavanje putem interneta, odnosno internetskih stranica može imati mnogo oblika.
Neki od njih su banneri, skyscraperi, pop-up prozori te sponzorstva. Oglašavanje putem
internetskih stranica vrši se tako što određena tvrtka ili poduzeće cijelu stranicu prezentiraju u
obliku oglasa. Internetska stranica tada pruža oglas tj. informacije o poduzeću koje pojedinac
može tražiti. Najčešće i najjednostavnije pružanje oglasa radi se putem bannera, statičnih ili
dinamičnih slika koje prezentiraju ponudu oglašivača. Sve su češći i pop- up prozori koji pred
posjetitelja postavljaju uočljiv oglas. Međutim, takvi oglasi posjetitelje često iritiraju te ih oni
zatvaraju prije no što se oglas stigne učitati.

2
 Kao i kod televizije, radijski oglašivač zainteresiran je za determinante korištenja
radija na određenom području. To su broj radiopostaja, širina mreže, broj radioprijamnika,
broj slušatelja, troškovi oglašavanja i sl. Radio kao medij najkorišteniji je u prometu zbog
brzog prijenosa informacija vozačima o stanju na cestama.
Kao i u drugim medijima, tako je i u dnevnim novinama oglas potrebno ponavljati više
puta kako bi se vidio učinak. Novine imaju prednost u tome što se određena tvrtka oglas može
suziti samo na određeno područje te stoga oglašavati samo u, primjerice, lokalnim ili
regionalnim novinama. Prostor za oglašavanje u novinama prodaje se po stupčanom
centimetru, a širina stupca najčešće je 5cm. Reklamiranje igra najveću ulogu upravo zbog
najvećeg izvora financiranja medija (Strunje 2013). Slika prikazuje oglas za elipso na
naslovnici portala 24sata.

SLIKA 1. Oglas za elipso

2.1. Čitanost novina

Novinarstvo, najstariji oblik masovnog komuniciranja, kako u Hrvatskoj tako i u

ostalim europskim zemljama, ima za cilj informirati zainteresiranu javnost o najvažnijim i
nedavnim događajima. Prve novine objavljivane u Hrvatskoj izlazile su u Zagrebu, a bile su
pisane na njemačkom jeziku. Između dva svjetska rata počeli su se razvijati tiskani mediji.
Tada je u Zagrebu postojalo raznoliko i jako novinsko nakladništvo čiji je snažan razvoj
započeo tek u periodu nakon Drugog svjetskog rata. U Hrvatskoj se početkom devedesetih
pokreće veliki broj tiskanih medija, prvenstveno tjednika.
Do krize medija nije došlo samo zbog bijega oglašivača iz tiskanih medija na internet,
niti zbog ekonomske recesije zbog koje padaju i prihodi od oglasa i od prodaje. Pojavom
interneta, koji je omogućio bržu i širu te besplatnu dostupnost sadržaja, omogućena je i
jeftinija proizvodnja medijskog sadržaja. To je utjecalo na smanjenje cijene radne snage te na
3
proizvodnju vijesti. Razvoj interneta kao medija potpomognut je i razvojem tehnologija,
primjerice, računala i mobilnih uređaja kojima je proizvodnja višestruko porasla. Stare
medijske forme, primjerice reportaža, polagano gube na vrijednosti te dovode do nekih novih
forma koje se institucionaliziraju i dovode u pitanje opstanak pisanog novinarstva kao
profesije.
Do pada prodaje novina došlo je i prije zadnjeg ciklusa ekonomske krize koja je taj
pad samo produbila. Internetska pismenost čitatelja i ponuda dnevnih općeinformativnih
vijesti, koje su brzo i besplatno dostupne putem interneta, čitatelje koji su u potrazi za
informacijom dodatno su odvratili od dnevnih novina. Ovo pogotovo vrijedi za mlađe
generacije medijske publike. S druge strane, bilo bi pogrešno osuditi internet za pad naklade
dnevnog tiska. Iako se oglašivačka potrošnja preselila u digitalnu sferu, to ne znači da se
oglasi više ne pojavljuju u tisku. Zbog slabe prodaje i pada oglašavanja došlo je do otpuštanja
novinara, smanjenja plaća i deregulacije radnih prava.
Objava sadržaja na temelju kojeg čitatelji mogu donijeti točne i pravovremene te
relevantne odluke ostala je u drugom planu, dok su primarna funkcija javnog informiranja
postali mediji zabavnog karaktera. Općeinformativni mediji smanjili su broj priča koje su
temeljito istražene i analizirane te ih zamijenili s kratkim te tako izgubili još jedan dio publike
(Ministarstvo kulture 2015).
Rasprave o krizi novina i novinarstva, koje se pripisuju ekonomskim, tehnološkim i
društvenim faktorima, dovele su do otpuštanja novinara, rezanja troškova i prestanka
objavljivanja novina u mnogim zemljama. Broj dnevnih novina i njihova naklada su u padu što
pokazuje informacija da je u periodu od 2009. do 2013. godine tržište postalo siromašnije za
troje novine te je ukupna naklada od 2008. do 2013. pala za čak 53%. U 2013. godini pad
naklada bio je najsnažniji te su naklade pale za 32% u odnosu na 2012. godinu (Vozab 2014).
Dnevne novine informiraju, educiraju i zabavljaju te čitateljima omogućuju da stvaraju
vlastite sudove o stvarima koje su od javnog interesa na način da pružaju nepristrane,
pravovremene i valjane informacije. Dnevne novine imaju zadaću osvijestiti čitatelja o
problemima u kojima se nalazi država te o različitim načinima njihova rješavanja.
U Republici Hrvatskoj ima 936 prijavljenih različitih tiskovina, od toga 15 dnevnih
novina prikazanih u tablici 1.

4
 Tablica 1. Dnevne novine

Izvor: Vlanić, Marta. 2012. „Kako hrvatske dnevne novine izvještavaju o djeci: analiza
sadržaja Jutarnjeg i Večernjeg lista“. Medijska istraživanja 18, str. 35

Na prvom se mjestu nalaze 24sata u broju prodanih primjeraka kojih je 2010. godine
bilo 151.666. Razlog popularnosti upravo tih dnevnih novina je niska cijena. Broj tiskanih
primjeraka Jutarnjeg i Večernjeg lista drastično je smanjen u odnosu na 2000. godinu, gdje je
broj prosječno tiskanih primjeraka Jutarnjeg lista iznosio 303.000, a Večernjeg lista 266.000.
Prosječna planirana naklada Jutarnjeg lista za 2012. godinu iznosi 192.702 primjerka, a za
Večernji list 94.000 primjeraka. Naklade Jutarnjeg i Večernjeg lista su se danas, u odnosu na
2000. godinu drastično smanjile (Ministarstvo kulture 2015).
Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, prosječna prodajna naklada 24sata za
2014. iznosi 96.076, a prosječna planirana naklada za 2016. iznosi 110.318. Prosječna
prodajna naklada Večernjeg lista za 2014. godinu iznosi 49.500, a prosječna planirana naklada

5
za 2016. 64.466. Prosječna prodajna naklada Jutarnjeg lista za 2014. iznosi 49.339, a
prosječna planirana naklada za 2016. iznosi 58,286.
Postavlja se pitanje što je uzrok drastičnog opadanja čitanosti i tiskanih izdanja
Jutarnjeg i Večernjeg lista? Smatra se da je jedan od razloga niska kupovna moć građana te
visoka stopa nezaposlenosti. Stopa registrirane nezaposlenosti 1999. godine bila je 13,6%, a
2012. iznosila je 19,8%. prema Državnom zavodu za statistiku, stopa registrirane
nezaposlenosti za lipanj 2016. iznosi 13,6%.
Sljedeći je mogući razlog pojava internetskih portala Jutarnjeg i Večernjeg lista, ali i
većine ostalih dnevnih novina. Dio sadržaja koji se nalazi u dnevnim novinama može se
pročitati i u online obliku. Stoga ne čudi da se povećava broj čitatelja koji s tiskanih prelaze
na internetska izdanja novina. Tehnologija je ubrzala cjelokupan proces, pogotovo pojavom
mobilnih uređaja, tj. laptopa, tableta i pametnih telefona. Većina tih uređaja postaje sve
jeftinija i sve kompaktnija zbog čega dolazi do velikog broja korisnika. Unazad desetak
godina promijenila se cjelokupna struktura informiranja i preuzimanja informacija (Vlanić
2012).

2.2. Slušanost radija

I danas su aktualne rasprave o stvarnom izumitelju radija kao masovnog medija jer
odgovor na to pitanje nije jednostavan. Radijski medij rezultat je rada brojnih, manje ili više
poznatih, ljudi koji su u isto vrijeme na različitim mjestima istraživali mogućnosti koje im
dala bežična tehnologija. Prvih dvadesetak godina 20. stoljeća obiluje brojnim unapređenjima
radijske tehnike. Teško je biti precizan u rekonstrukciji zbivanja, a pri tomu ne izostaviti
poneki datum ili osobu. Bežična je komunikacija izum koji ne poznaje državne granice, pa ni
kontinente. U tehničkom i tehnološkom smislu bila je privilegijom onih obrazovanijih, ali je
zahvaljujući popularnoj literaturi postala dostupna i pukim znatiželjnicima. Međutim, za
status masovnog medija trebalo je puno više od tehnologije. Bez obzira na početne
manjkavosti i pogreške, u medijskom je smislu radio brzo napredovao, ulazeći u sve
društvene strukture. Donio je dotad nezamislivu osobnost i neposrednost u komunikaciji,
najbrže posredovao u širenju informacija te snažno privlačio raznovrsnošću sadržaja i ugođaja
pri slušanju. Prva hrvatska radio postaja, Radio Zagreb, od prve je pojave u eteru 1926.
godine do danas preživjela sve promjene koje su se događale na ovom prostoru, od uspostave
i raspada nekoliko država preko izmjene vlasništva, ratnih nedaća te komercijalne
konkurencije. Danas je u sustavu Hrvatske radiotelevizije, jedinoga javnog servisa u

6
Republici Hrvatskoj. Digitalizacija je radiju priskrbila pridjeve poput “starog”, “klasičnog” i
„tradicionalnog“ medija. Međutim, početkom 21. stoljeća uspješno se nosi s promjenama iako
je teško reći kakav će biti ishod tog procesa. Nema dvojbe da će ponovno doživjeti promjene
koje će mu oduzeti znatan dio dosadašnjeg identiteta, pa i statusa najbržeg medija. Međutim,
zasigurno će mu donijeti i neke nove, konvergirane odlike (Mučalo 2010).
Istraživanja o slušanosti i utjecaju radijskog medija u Hrvatskoj su vrlo rijetka.
Istraživanja se često značajno razlikuju, ovisno o naručitelju. Radijski je medij u Hrvatskoj
zapostavljen, a u posljednje vrijeme većinom izostavljen iz medijskih analiza. Radio je gurnut
na samu marginu zanimanja te je na tijesnom medijskom tržištu stekao status nezanimljivog i
jednoličnog medija nesklonog promjenama (Mučalo 2010).
Glazba je oduvijek bila najjače sredstvo kojim su se privlačili slušatelji. Nakon što se
pojavila televizija, došlo je do velike krize radija i do snažnog povezivanja radijske i
diskografske industrije. Glavni promotori glazbenih noviteta postali su radijski programi.
Novi radijski formati, poput top-ljestvica i DJ emisija, bili su razlog zbog kojih je radio postao
medij mladih. 60-ak godina kasnije pojavio se Internet te doveo do neizbježnih promjena.
Prema rezultatima istraživanja iz 1999. godine slušanje radija bila je česta aktivnost oko 65 %
mladih. Međutim, sve je to bilo prije masovne upotrebe Interneta.
U vrijeme kada je provedeno istraživanje pod nazivom „Povjerenje u medije“, koje je
naručio Fakultet političkih znanosti, a provela agencija Media Metar 2009. godine, rezultati
istraživanja pokazali su kako je televizija najdominantniji mediji čije sadržaje prati gotovo
60% ispitanih. Na drugom je mjestu radio s 50% te Internet kojim se redovito koristi 33%
ispitanika. Na posljednjem su mjestu dnevne novine koje redovno čita 28% ispitanika.
Podaci pokazuju kako redovno i često radio sluša oko 50% ispitanika, dok je onih
povremenih 29%. Onih koji radio slušaju vrlo rijetko je 21%.

Graf 1. Korištenje medija

7
Izvor: Ipsos- analiza radijskog tržišta 2015. URL: http://www.hnd.hr/analiza-radijskog-trzista-
najnize-ocijenjena-neovisnost-radio-postaja, pristupljeno 28. kolovoza 2016.

Ovisno o tome kakve ih informacije zanimaju, građani posežu za različitim vrstama

medija. Smatra se kako je radio najbolji medij za pronalazak informacija o lokalnim
događajima. Prema mišljenju stručnjaka, slušatelji imaju najveću potrebu za lokalnim
informacijama zbog čega i posežu za lokalnim radio postajama. Sadržaj koji njih zanima
najčešće nije dostupan na nacionalnim ili regionalnim radio postajama. O događajima u
Hrvatskoj i svijetu, za zabavu ili popunjavanje vremena, televizija i internet bolji su izbor,
odnosno prikladniji medij. Nacionalne se i regionalne radio postaje, prema mišljenju
stručnjaka, slušaju zbog kratkih informacija iz Hrvatske i svijeta te glazbe.
Graf. 1 prikazuje da svakodnevno ili gotovo svakodnevno radio sluša više od polovice
građana, a njih 15% nikada ga ne sluša. Televizija je jedini medij koji se konzumira u većoj
mjeri, točnije svakodnevno ili gotovo svakodnevno gleda ju 87,9% ispitanika, dok njih 1,3%
nikada ne gleda televiziju. Više od polovice građana svakodnevno ili gotovo svakodnevno,
osim radija i televizije, koristi Internet. Kada se usporedi s ostalim medijima, najmanji broj
građana svakodnevno ili gotovo svakodnevno čita dnevne novine.
Stručnjaci zaključuju da je radio najbrži medij te da za razliku od drugih medija
kojima je potrebna priprema, radio informaciju može objaviti nedugo nakon što je dobivena.
Također smatraju kako je radijski medij vjerodostojniji od Interneta zbog toga što se na
Internetu često objavljuju informacije koje nisu provjerene niti pouzdane te dolaze iz
nepoznatih izvora (Mučalo i Knežević 2014).

Graf 2. Top 10 radio postaja 2013.

8
Izvor:URL:http://www.jatrgovac.com/2013/06/oglasavanje-na-radiju-trendovi-i-slusanost-
sveprisutan-komplementarni-medij/, pristupljeno 28. kolovoza 2016.

Graf 2. prikazuje top 10 radio postaja u 2013. godini. Vidljivo je da je Narodni radio
najslušaniji, a slijede ga Antena Zagreb te Otvoreni radio.

2.3. Gledanost televizije

20. stoljeće bilo je najdinamičnije kada je riječ o razvoju medija. Došlo je do pojave
radija i televizije. Televiziju je od novina i radija razlikovala uvjerljiva živa slika. Donosila je
prikaze događaja koji su se zaista dogodili te izjave značajnih osoba u politici, gospodarstvu,
kulturi neke zemlje ili lokalne zajednice.
Temeljne razlike između televizije i tiskanih djela opisao je Marshall McLuhan
govoreći o televiziji kao mediju u kojem uvjerljivost žive slike koja pridonosi vjerodostojnosti
televizijskog sadržaja. Televizija koristi jednosmjerni komunikacijski kanal koji ide od tvorca
sadržaja prema gledateljima. Zbog toga je dominirala i još uvijek dominira kao izvor znanja,
informacija i zabave. Televizija je najpopularniji medij iako ju sve više ugrožava pojava
Interneta koji pruža raznoliki sadržaj zapakiran u različite formate i nove hibridne žanrove.
Nova tehnologija utječe na promjene u medijskom sadržaju, ali i na organizaciju
medija. U novom komercijalnom ruhu, televizija mijenja izbor sadržaja i način na koji ga
prezentira gledateljima, a sve to zbog jednog cilja- ostvarenja što veće gledanosti koja je
važna za oglašivače čija prisutnost na televiziji doprinosi profitu.
Program se počeo komercijalizirati, odnosno dozvoljava se oglašivačima da svoje
oglase i usluge promoviraju unutar televizijskog sadržaja. Dolazi do popularizacije, tj.
pojednostavljivanja kako bi televizijski sadržaj bio razumljiv i prihvatljiv od strane šire
publike. Sve je to dovelo do tabloidizacije i trivijalizacije sadržaja, što znači da se teme iz

9
svakodnevnog života poznatih i slavnih nameću se gledateljima, a zapravo se radi o sadržaju
koji ne zadovoljava profesionalne kriterije (Car 2010).
U Hrvatskoj je trenutno dostupno sljedećih deset kanala s nacionalnom koncesijom:
HTV1, HTV2, HTV3, HTV4, Nova TV, Doma TV, RTL, RTL2, Sportska televizija i
Croatian Music Channel te dvadeset kanala s lokalnim ili regionalnim koncesijama. Još oko
600 kanala najrazličitijih profila dostupno je na alternativnim distribucijskim platformama.
U posljednjih deset godina, od 2006., gledanost određenih kanala značajno se
mijenjala. Nova TV s posljednjeg je mjesta među tadašnja četiri kanala zauzela mjesto
najgledanijeg kanala u prime time-u (19-23h) te je to mjesto zadržala do kraja 2012., a drži ga
i danas.
Slična situacija vidljiva je i na gledanosti cijeloga dana gdje je Nova TV primat
preuzela 2011. te ga zadržala do danas. Pad gledanosti u odnosu na 2006. zabilježen je kod
prvog i drugog programa Hrvatske televizije, a za njima slijedi RTL.
Grafovi 3. i 4. prikazuju trend gledanosti pojedinih kanala od 2006. do 2012. godine.

Graf 3. Gledanost TV programa (cijeli dan)

Izvor: Ipsos 2013. URL: http://www.e-mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf,

pristupljeno 05. kolovoza

Graf 4. Gledanost TV programa (prime time)

10
Izvor: Ipsos 2013. URL: http://www.e-mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf,
pristupljeno 05. kolovoza

Većina lokalnih i regionalnih kanala ne može zadovoljiti tehničke uvjete koji bi

omogućili kontinuirano praćenje gledanosti. Od ukupno dvadeset lokalnih i regionalnih
kanala, njih deset zadovoljava tehničke uvjete. Gledanost ostalih kanala nije moguće pratiti na
zemaljskoj platformi već samo na alternativnim distribucijskim platformama što dovodi do
toga da većina njihove gledanosti nije mjerena. Od kanala s dostupnim informacijama,
najbolje rezultate bilježi Jabuka TV te NeT.
Tablica 2. prikazuje udjele u gledanosti dvadeset kanala koji su najgledaniji i
raspoloživi na alternativnim distribucijskim platformama u 2012. godini. Podaci su prikazani
na ukupnoj TV populaciji Hrvatske te na populaciji pojedinaca koji imaju dostupnu neku od
alternativnih platformi (tzv. Multichannel).

Tablica 2. Gledanost alternativnih TV kanala

11
Izvor: Ipsos 2013. URL: http://www.e-mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf,
pristupljeno 05. kolovoza

Potrebno je voditi računa o tome da su najčešće najgledaniji programi koji se ne

prikazuju serijalno, primjerice, sportski događaji. To potvrđuje i tablica 3. koja prikazuje da je
2012. godine najgledaniji bio prijenos utakmice (Ipsos 2013).

Tablica 3. Najgledanije emisije u 2012.

12
Izvor: Ipsos 2013. URL: http://www.e-mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf,
pristupljeno 05. kolovoza

Slijedeći grafovi prikazuju razvoj gledanosti od 2006. do 2016. godine. Vidljivo je

kako je 2006. gledanost Nove TV bila svega 2% te se do 2016. popela na čak 21,1% što je
čini najgledanijim programom u tekućoj godini.

Graf 5. Gledanost TV kanala 2006.

Izvor: Ipsos 2013. URL: http://www.e-mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf,

pristupljeno 05. kolovoza

Graf 6. Gledanost TV kanala 2016.

13
Izvor: AGB Nielsen 2016., URL: http://www.e-mediji.hr/hr/novosti/gledanost-tv-programa-
lipanj-2016/, pristupljeno 24. kolovoza 2016.

2.4. Posjećenost online portala

U zadnjih je desetak godina u Hrvatskoj došlo do snažnog prodora interneta. Državni

zavod za statistiku 2013. godine objavio je kako 66% kućanstava ima računalo, a 65% pristup
Internetu. Dnevni korisnici interneta, njih čak 98%, čine mladi u dobi od 16 do 24 godine
(Mučalo i Knežević, 2014).
Tablica 4. Svrhe korištenja interneta (2010.)

Izvor: Media vodič 2010, URL: http://www.poslovni-savjetnik.com/sites/default/files/Media

%20vodi%C4%8D.pdf, pristupljeno 05. kolovoza 2016.

Tablica 5. Najtraženije internetske stranice (2010.)

14
Izvor: Media vodič 2010, URL: http://www.poslovnisavjetnik.com/sites/default/files/Media
%20vodi%C4%8D.pdf, pristupljeno 05. kolovoza 2016.

Graf 7. Opremljenost kućanstava računalom i internetom

Izvor:URL:http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2014/02-03-02_01_2014.htm,
pristupljeno 29. kolovoza 2016.
Obilježja interneta, novog komunikacijskog medija, znatno su drugačija u odnosu na
tradicionalne medije. Neka od tih obilježja su veća interaktivnost, prilagodljiv sinkronicitet u

15
komunikaciji, digitalizacija svih vrsta informacija te računalna struktura za prijenos i prikaz
podataka. Kada se govori o Internetu, govori se o svojevrsnom meta-mediju koji je načinjen
od mnogo komponenata koje omogućuju konstrukciju poruke u različitim oblicima.
Pojava interneta još se označava i promatra kao nova revolucija u komunikaciji. Još
2000. se u SAD-u provelo istraživanje kojim je utvrđeno postupno smanjenje televizijske
publike koja prati nacionalne i lokalne dnevne vijesti te je utvrđen porast praćenja dnevnih
novosti putem Interneta. Drugo istraživanje pokazalo je znatnu upotrebu Interneta za zabavu
te kako korisnici putem Interneta obavljaju sve više novih aktivnosti. Već tada, 2000. godine,
potvrđeno je da sve smanjuje upotreba tradicionalnih medija zbog vremena koje se posvećuje
upravo internetu.
Internet svojim korisnicima pruža mnoge mogućnosti i prednosti u odnosu na
tradicionalne medije i sredstva komunikacije. Kada je riječ o vremenu i prostoru, internet
korisniku pruža fleksibilnost prilikom slanja i primanja informacija. Internetski sadržaji
raznovrsni su i brojni te se mogu koristiti za informiranje i zabavu. Možda najznačajnija
mogućnost upravo je ta da se mnogim tradicionalnim medijima može pristupiti online.
Primjerice, čitati portale dnevnih novina, slušati radio i gledati televizijske programe putem
streama. Kada se radi o prijenosu informacija u stvarnom vremenu, riječ je o live streamu.
Međutim, postoje i specijalizirane web stranice koje nude pregled emisija po arhivama. Još
jedna u nizu prednosti interneta je dvosmjerna komunikacija koja omogućuje kontakt s
drugim pojedincima, skupinama ili zajednicama koje jesu ili nisu prostorno i vremenski
udaljene.
Nedostatak interneta kojeg je najvažnije istaknuti je taj da omogućuje lakše
ugrožavanje korisnikove privatnosti u odnosu na tradicionalne medije. Također, nepoželjni su
tzv. „virusi“ koji uništavaju podatke na računalu korisnika (Bubaš i Kermek, 2000).
Internet je pružio najveći doprinos umrežavanju i povećanju broja informacija iz svih
segmenata društvenog života. Broj korisnika interneta u svijetu se od 2000. do 2009. godine
povećao s 360 milijuna na oko 1660 milijuna. Kako u svijetu, tako broj korisnika raste i u
Hrvatskoj, gdje je 2009. godine internet koristilo 38,6% punoljetnih građana Hrvatske.
Rastom Interneta došlo je do pojave internetskih stranica i portala koji se bave svakodnevnom
objavom novosti i informacija, a koji odgovaraju funkcijama dnevnog tiska ili informativne
emisije. Neki od tih portala samo su dodatak njihovog tiskanog, radijskog ili televizijskog
izdanja, dok su neki od njih samostalni medij koji djeluju samo u obliku internetske
elektroničke publikacije.

16
 Sigurno je da internet, kao i drugi tradicionalni mediji, ima karakteristike koje novinar
treba uzeti u obzir prilikom svog rada ukoliko svojim gledateljima želi osigurati kvalitetan
sadržaj.
Još 70-ih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj aktualne su bile analize sadržaja tiska,
radija i televizije. Analize sadržaja internetskih portala na našim se prostorima još nisu
ustalile. Mnogi od hrvatskih portala imaju visoku stopu posjećenosti i čitanosti što znači da
imaju vrlo važnu društvenu ulogu. Problem u analizi sadržaja internetskih portala javlja se na
dvije razine. Internetsko novinarstvo ima svoja pravila koja nakladnici moraju poštovati da bi
sadržaj na portalima postigao kvalitetu koju mu omogućuje tehnološka razvijenost Interneta.
Tu je prije svega riječ o analizi prisutnosti elemenata koji su označeni kao glavna
komparativna prednost Interneta u odnosu na tradicionalne medije. To su multimedijalnost,
nelinearnost i povezanost sadržaja (Benković i Balabanić, 2010).
Internet je u danas postao predmetom znanstveno-istraživačkih projekata te se počeo
pretvarati u značajan, ne samo tehnološki nego i politički, ekonomski, psihološki, sociološki,
odnosno društveni fenomen. S jedne strane, Internet predstavlja izvor informacija koje su
potrebne u znanstvenim istraživanjima, dok se s druge strane on sam tretira kao predmet
znanstvenoistraživačkog rada.
U novije doba afirmirale su se brojne kulturološke studije i istraživanja interneta. U
tim se istraživanjima istražuje što online događaji znače za korisnike. Internet se istražuje kao
novi medij svakodnevnog života korisnika. U internetskim se istraživanjima vrše online i
offline analize. U online analizi koristi se metodološki hibridni pristup koji kombinira različite
istraživačke metode kao što su, primjerice, etnografija, autobiografija, tekstualne analize i dr.
U offline analizama istraživači proučavaju odnose između aktivnosti na internetu i
korisnikova svakodnevnog života. Takva se istraživanja temelje na pronalaženju i deskripciji,
a za cilj imaju predstaviti i raspraviti iskustva. Kako i na druge masovne medije, tako i na
Internet djeluju razne kulturološke sile i utjecaji. Internet je kulturološko mjesto te sredstvo
društvenih odnosa (Leburić i Sladić, 2004).

17
3. ALATI I TEHNIKE ISTRAŽIVANJA POSJEĆENOSTI MEDIJA

3.1. Tehnike istraživanja čitanosti novina

Dva su osnovna indikatora čitanosti tiskanih medija, a to su prodana naklada i

istraživanja čitatelja. Naklada se odnosi na broj tiskanih primjeraka novina, a prodana se
naklada mjeri tako što se od broja tiskanih primjeraka koji su prodani putem pretplate,
direktnom prodajom ili koji su besplatno podijeljeni oduzme remitenda, odnosno broj
neprodanih primjeraka koje je distributer vratio. Naklada je osobito važna za oglašivačke
agencije koje uz primjerke novina plasiraju svoje kataloge, reklame letke i sl. Podatak o
nakladi oglašivačkim agencijama govori točan broj reklamnih materijala koje trebaju tiskati.
Agencije provjeravaju sve relevantne podatke kao što su broj prodanih primjeraka, broj
podijeljenih primjeraka, remitendu te donose nezavisne procjene (Wikipedija, Integrirana
marketinška komunikacija).
Međutim, naklada nije savršena mjera čitanosti jer jedan primjerak novina najčešće
pročita više osoba. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako je broj čitatelja obično 5 ili 6 puta
veći od naklade. Zbog toga se koriste terenska ili telefonska anketna istraživanja pomoću
kojih se procjenjuje stvaran broj čitatelja. Te ankete otkrivaju i sociodemografski profil
čitatelja, a upravo je to ključan podatak za reklamne agencije kojima su segmentacija tržišta i
fokusirano oglašavanje najvažniji.
Postoje tri vrste istraživanja čitanosti, sindicirana istraživanja, Joint Industry Research
i Ad-hoc istraživanja te postoji nekoliko metoda kojima se mjeri čitanost, a to su prosječna
čitanost primjerka, doseg i frekvencija (Gemius Audience). Prosječna se čitanost primjerka
može mjeriti na nekoliko načina. Prvi je tzv. Metoda nedavnog čitanja (eng. recent reading
method) kod koje se čitatelje pita kada su posljednji put pročitali primjerak nekih novina.
Prosječna se čitanost dobije brojem ljudi koji su rekli da su čitali novine u relevantnom
intervalu. Nedostatak ove metode pogreške su kod prisjećanja budući da ljudi najčešće ne
mogu točno odrediti kada su posljednji puta čitali novine. Iduće je metoda tzv. Metoda
jučerašnjeg čitanja (eng. first read yesterday) kod koje se ispitanike pita koje su novine po
prvi puta čitali jučer. Ova metoda osigurava bolje prisjećanje jer se sudionike pita samo o
jučerašnjem danu. Sljedeća metoda čitateljski su dnevnici. Čitatelji vode dnevnike u koje
upisuju koje su novine čitali, gdje su ih nabavili, tko ih je sve čitao, kakav imaju dojam o

18
njima. Metoda kataloga (eng. through the book) izvodi se na način da se čitateljima pokaže
primjerak novina ili naslovnice te se od njih traži da se prisjete jesu li ih čitali (Gunter 2000).

3.2. Tehnike istraživanja slušanosti radija

Najbolji podatci o radijskoj slušanosti dobiju se ispunjavanjem dnevnika. Dnevnici se

sastoje od tablica u kojima su radijske postaje prikazane u stupcima, a vremenski intervali u
redcima, pri čemu vremenski intervali mogu ići od 15 minuta do cijeloga dana. Slušatelj ima
zadatak označiti vremenske intervale u kojima je slušao/la određenu radijsku postaju. Slika 2.
prikazuje primjer takvog dnevnika.
Nedostaci metode dnevnika su sporost prikupljanja i obrade podataka te podcjenjivanje
udjela manjih postaja. Prikupljanje podataka traje dugo te radijske postaje podatke o slušanost
dobivaju s većim vremenskim odmakom. Manje se postaje podcjenjuju jer se ljudi koji
popunjavaju dnevnike lakše prisjete poznatijih postaja koje češće slušaju od malih postaja
koje slušaju usputno. Kada nisu sigurni koju su postaju slušali, ljudi češće unesu veću i
poznatiju postaju.
Druge metode nude manju preciznost od metode dnevnika, ali znatno manje koštaju, pa se
uglavnom upotrebljavaju za istraživanja na manjim tržištima (poput npr. Hrvatske). Tako se
npr. u telefonskim, terenskim ili online istraživanjima radijska slušanost obično procjenjuje
postavljanjem pitanja „Jeste li proteklog dana slušali neku od ovih radijskih postaja?“ ili
„Koju radijsku postaju najčešće slušate?“.
Audiometer predstavlja napravu, obično sličnu ručnom satu, koja automatski mjeri
slušanost radijskih postaja. Zabilježeni audio signal pretvara se u digitalni signal i elektronički
se uspoređuje sa snimljenim signalima pojedinih postaja. Prema drugoj verziji, postaje koje
sudjeluju u istraživanju u emitirani signal ugrade i signal koji audiometer prepoznaje (npr.
Arbitronov Portable People Meter). Vjerojatno je precizniji od metode dnevnika, ali je i
značajno skuplji. Usporedbe podataka iz dnevnika i audiometara pokazuju da dnevnici
podcjenjuju doseg, ali i precjenjuju rejting postaja. Drukčije rečeno, ljudi koji popunjavaju
dnevnike ponekad zaboravljaju postaje koje su slušali, ali značajno uvećaju vrijeme u kojem
su ih slušali. Kao i kod automatskog mjerenja televizijske gledanosti, i audiometri imaju
nedostatak da ne mjere stvarnu uključenost osobe koja sluša radio, nego samo prisutnost u
prostoriji. Stoga bi metoda dnevnika mogla u tom smislu biti točnija jer ljudi bilježe u
dnevnik samo one postaje koje su slušali s višom razinom pozornosti pa su ih stoga i
zapamtili (Mytton 1999).
19
 Prosječna slušanost radija, rejting (eng. rating) definira se kao omjer broja ljudi koji su
slušali neku postaju u određenom vremenskom intervalu i ukupnog broja ljudi na tom
području. Doseg (eng. reach) definira se kao broj ljudi koji je slušao neku postaju u nekom
vremenskom intervalu, pri čemu se svaki pojedinac računa samo jedanput. Različiti dosezi
mogu predstavljati vrlo važan podataka za oglašivače jer u osnovi određuju koliki će broj
različitih ljudi čuti određenu reklamnu poruku u nekom vremenskom intervalu. Veći će doseg,
uz istu prosječnu slušanost, značiti da će veći broj ljudi čuti poruku manje puta, dok će manji
doseg značiti da će manji broj ljudi čuti poruku, ali više puta. Udio (eng. share) mjeri se kao
broj sati u kojima slušatelji u nekom intervalu slušaju neku postaju podijeljen s ukupnim
brojem sati koje ljudi na nekom području provedu slušajući radio. Frekvencija se izračuna na
sličan način kako je to opisano kod istraživanja čitanosti tj. predstavlja omjer broja
prikazivanja (impresija) i dosega.

Slika 2. Primjer dnevnika slušanja radio postaja

3.3. Tehnike istraživanja gledanosti televizije

Prije no što je došlo do razvoja elektronike i računala, televizijska se gledanost mjerila
tako da su članovi obitelji koje su sudjelovale u istraživanju vodili pisane dnevnike. U
dnevnike su upisivali emisije koje su gledali tijekom dana. Najčešće su se dnevnici vodili na
20
bazi tjedan dana, a svakoga su tjedna ti dnevnici bili prikupljeni od strane agencije koja je
provodila istraživanje te su zapisi bili ručno uneseni u bazu podataka. Pouzdanost, preciznost
niti pravovremenost takvih podataka nije bila velika. Razvoj elektronike i računala doprinio je
razvoju uređaja koji je zamijenio ulogu ručno vođenog dnevnika (Wikipedija, Mjerenje TV
gledanosti).
Arthur Nielsen čovjek je odgovoran je za mjerenje televizijske gledanosti te osnivač je
Nielsen Media Researcha. Tridesetih godina prošloga stoljeća Nielsen je započeo svoja
istraživanja i mjerenja tržišta, i to za radijske emisije. Pedesetih je godina prošlog stoljeća
svoje znanje prenio i na televiziju. I danas se, po istim pravilima, objavljuju statistička
mjerenje kakva su se tada objavljivala (Španović 2012).
AGB Nielsen Media Research (AGB Nielsen istraživanje medija d.o.o.) specijalizirana
je agencija za istraživanje gledanosti. Agencija je osnovana 2002. godine u Zagrebu na
osnovu zajedničkog ulaganja internacionalne grupacije ABG Nielsen Media Research i
agencije za istraživanje tržišta PULS. 1981., nakon prvog panela postavljenog u svijetu, AGB
Nielsen Media Research specijalizirala se u postavljanju i održavanju peoplemeter sustava.
Kako u Europi, tako i u cijelom svijetu, mjerenje televizijske gledanosti uporabom
peoplemeter sustava, svojom se dosadašnjom uporabom pokazalo kao najuspješniji i
najprecizniji način prikupljanja informacija o televizijskoj gledanosti. Panel televizijskih
gledatelja nacionalno je reprezentativan te broji 810 kućanstava u kojima je instalirano 1150
peoplemetera (Nielsen istraživanje medija d.o.o.)
Peoplemeter bilježi što svaki član kućanstva gleda u točno određenom trenutku. U
obliku je kutijice koja radi tako što svaki od ukućana dobije svoj osobni broj na njoj koji je
dužan uključiti svaki put kada gleda televiziju. Osobni broj sadrži podatke kao što su dob,
spol, rasa, te sve što Nielsen uključuje u svoje istraživanje. Ova naprava podatke prikuplja
tijekom dana te nakon toga informacije šalje putem telefonske veze u centar za obradu
podataka. Kućanstva koja će biti uključena u istraživanje biraju Nielsenovi stručnjaci vrlo
strogom metodom kako bi panel uključivao sve karakteristične regionalne, spolne, dobne
osobine u svom uzorku. Uzorak je reprezentativan za područje koje se ispituje (Španović,
2012).

3.4. Tehnike istraživanja posjećenosti internetskih stranica

Pop-up reklame na web stranicama prvenstveno služe kao alati u svrhu oglašavanja, a
poznate su i kao alat za online marketing. Služe se Internetom kako bi se prenijele informacije
21
odnosno oglasi do korisnika. Prvenstveno se služi tehnikama poput e-mail marketinga, social
media marketinga ili web bannerima. Pop-up-i u konačnici služe za tzv. web-traffic, odnosno
prikupljanje podataka o prometu na pojedinim stranicama istovremeno prikupljajući e-mail
adrese u svrhu reklamiranja. Pop-up ankete se tim putem postavljaju unutar preglednika koji
korisnik svakodnevno koristi i time prati svakodnevni promet korisnika. Prilikom prikupljanja
podataka isti se mogu obraditi i offline jer su svi podaci skladišteni unutar baze podataka.
Internet paneli i slične naprave izlaze iz uporabe jer pojavom novijih modela praćenje i
oglašavanje postaje jednostavnije i pristupačnije (Wikipedija, Pop-up ad).
Kako se u Europi povećao broj korisnika interneta, od male do stare dobi, tako se i u
Hrvatskoj u posljednjem desetljeću povećao broj korisnika. Prema podacima o korištenju
interneta, od strane Europske agencije Eurostat iz 2014. godine, broj korisnika interneta
iznosio je 78 %. Taj postotak govori o tome da je posjećenost ogromna u svih 28 zemalja, s
tim da se radi o osobama od 16 do 74 godine. Stoga je poprilično jasno da je broj korisnika u
Hrvatskoj također rastao tijekom godina.
Podatci se mjere i analiziraju kako u kraćim tako i u dužim vremenskim periodima.
Graf 8. prikazuje povećanje broja korisnika po zemljama. Graf prikazuje konkretno za
Hrvatsku povećanje sa 50 % na cca. 67 % u razdoblju od 2009. do 2014. godine. Kada se to
preračuna može se dobiti povećanje sa 2 250 000 na cca. 3 015 000 korisnika interneta
(Eurostat 2015).

Graf 8. Prikaz korisnika interneta po zemljama EU

Izvor: Eurostat, URL: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-

explained/index.php/Information_society_statistics_-

22
_households_and_individuals/hr#Kori.C5.A1tenje_internetom, pristupljeno 29. kolovoza
2016.

To je povećanje poprilično značajno upravo zbog samih korisnika, što znači da sve
više ljudi pokušava pridobiti što više informacija iz jednog zadanog izvora, a ujedno taj izvor
nudi mogućnosti bez granica. Treba naglasiti da je taj broj danas i veći. No, kada se pogledaju
podaci iz 2006. godine, Hrvati su koristili internet i to je čak zabilježeno podatkom od 35 %
korisnika interneta. (Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture 2006).
Tada su Hrvati ponajprije internet koristili za slanje pošte odnosno e-mail-a, te
pretraživanje, pronalaženje literature i čitanje vijesti.
Različita mjerenja provode u konačnici i hrvatske agencije za istraživanja medija, kao
primjerice Ipsos Plus. Ta je agencija pokrenula DotMetrics odnosno projekt za mjerenje
posjećenosti internetskih medija (eng. Internet audience measurement), koji je zasnovan na
analitičkom sustavu razvijenom u Hrvatskoj. DotMetrics prvenstveno izvršava analizu upravo
iz marketinških razloga, ali i za namjenu online izdavača i oglašivača. Tvrtka FisNet razvila je
taj sustav.
DotMetrics prvenstveno bilježi i pohranjuje cjelokupan internet promet web stranica,
iz čega se izdvajaju podaci o posjećenosti hrvatskih internetskih portala, koji se naknadno
analiziraju. Svi podaci o posjećivanju putem raznih uređaja spremaju se u baze podataka, radi
kasnije obrade istih. DotMetrics svojim prikupljanjem informacija čini tzv. (eng. Big Data
System) odnosno sustav s velikim brojem podataka (Konkurencija Gemiusu 2015).

23
 Slika 3. DotMetrics
Slika prikazuje raznolikost prikaza informacija koje nudi DotMetrics. Prikazuje razne
informacije, kao primjerice ukupan broj pristupa Internetu tijekom tekućeg ili bilo kojega
razdoblja ranije. Prikazano je također korištenje Interneta putem raznih uređaja, primjerice
desktop ili mobile pa do najčešće upotrebljavane rezolucije ekrana na zadanim uređajima. Isto
tako se podaci tretiraju na način da se kategoriziraju i po dobnim skupinama.

24
4. ZAKLJUČAK

Kada se govori o posjećenosti određenog medija postavlja se pitanje u kojem je

obliku, kojeg sadržaja i u kakvim se situacijama koristi. Novinarstvo na taj način već dugi niz
godina pridobiva korisnike na svoju stranu upravo tematskim sadržajima. Tijekom razvoja
tehnologije razvile su se i online novine, odnosno portali. Primarna svrha portala bila bi
objavljivanje informacija, odnosno novosti i vijesti u najbržem mogućem roku, u čemu su
novine u novom online obliku vrlo efikasne. No, uz same vijesti i sadržaj koji se objavljuje,
bili mediji u novinskom ili online obliku, marketing igra ključnu ulogu.
Rad je predstavljen kroz nekoliko poglavlja u kojima se opisuje sama povijest i
sadašnjost raznih medija gdje se glavna tematika bazira na istraživanju posjećenosti. Radio se,
primjerice, iako star medij još uvijek bori za opstanak. Kada se radi o samom praćenju
slušanosti radija, načini istraživanja vrlo su zahtjevni jer te informacije nisu lako dostupne, a
sama su istraživanja dugotrajna te ne donose vjerodostojne rezultate. Televizija kao medij
ujedinjuje sliku i ton, odnosno gledatelj se bazira na vidljivi spektar potpomognut zvukom.
Kod praćenja posjećenosti televizije različite su metode. Metode koje se koriste za praćenje
posjećenosti mogu biti različite, od samih anketa do posebnih uređaja poput peoplemetera koji
se ugrađuju kod prosječnih korisnika kako bi odaslali informacije o gledanosti.
Dok se stari mediji poput radija, televizije, ali i tiska prate različitim metodama i
anketama, online verzije portala i raznih internetskih stranica su pak bazirane na novim

25
tehnologijama koje je moguće pratiti na lakši način jer su podaci dostupniji. Praćenje
internetske posjećenosti i više je nego olakšana.

5. LITERATURA

1. Benković, Vanesa, Ivan Balabanić. 2010. „Analiza sadržaja najposjećenijih hrvatskih

internetskih portala“. Medijska istraživanja 16 (2): 43-56
2. Bubaš, Goran, Dragutin Kermek. 2000. „Komparativna procjena Interneta u odnosu na
tisak i televiziju“. Medijska istraživanja 6 (1): 109-123
3. Car, Viktorija. 2010. „Televizija u novomedijskom okruženju“. Medijske studije 2010 (1-
2): 91-104
4. Gunter, Barrie. 2000. Media Research Methods: Measuring Audiences, Reactions and
Impact. London: SAGE Publications
5. Leburić, Anči, Maja Sladić. 2004. „Metode istraživanja interneta kao novoga medija“.
Acta Iader 2004 (1): 45-64
6. Mučalo, Marina. 2010. „Radio: medij neiskorištenog povjerenja“. Medijske studije 2010
(1-2) 78-90
7. Mučalo, Marina, Domagoj Knežević. 2014. „FM radio i mladi: slušatelji ili korisnici?“.
Medijske studije 2014 (9): 31-75
8. Mytton, Graham. 1999. Handbook on Radio and Television Audience Research. London :
BBC World Service Training Trust
9. Strunje Ivanka. (2013). Ekonomska propaganda i mediji oglašavanja poljoprivrednih
proizvoda. Diplomski rad, Osijek: Poljoprivredni fakultet u Osijeku

26
10. Vlanić, Marta. 2012. „Kako hrvatske dnevne novine izvještavaju o djeci: analiza sadržaja
Jutarnjeg i Večernjeg lista“. Medijska istraživanja 18 (1): 33-59
11. Vozab, Dina. 2014. „Tisak u krizi: Analiza trendova u Hrvatskoj od 2008. do 2013.“.
Medijske studije 2010 (Vol.5 No.10): 139-147

INTERNETSKI IZVORI

1. Eurostat 2015. „Statistički podaci o informacijskom društvu- kućanstva i pojedinci“.

URL:http://ec.europa.eu/eurostat/statisticsexplained/index.php/Information_society_statist
ics_-_households_and_individuals/hr#Kori.C5.A1tenje_internetom, pristupljeno 04.
kolovoza 2016.
2. Gemius Audience, URL: http://archive.audience.com.hr/pages/display/research,
pristupljeno 05. kolovoza 2016.
3. Ipsos 2013. „Analiza TV tržišta“. URL: http://www.e-
mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf, pristupljeno 03. kolovoza 2016.
4. Konkurencija Gemiusu 2015. „Imamo novi alat za mjerenje posjećenosti medija online“.
URL: http://m.tportal.hr/384008/Imamo-novi-alat-za-mjerenje-posjecenosti-medija-
online.html, pristupljeno 04. kolovoza 2016.
5. Ministarstvo kulture (2015) Radni materijali za raspravu o medijskoj politici Republike
Hrvatske 2015 – 2020. „Komercijalne novine i internetske stranice“. URL:
http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=12069, pristupljeno 03. kolovoza 2016.
6. Narodne novine (2004) „Zakon o medijima“. URL: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/311969.html, pristupljeno 23. kolovoza 2016.
7. Nielsen istraživanje medija d.o.o. URL:
http://www.agbnielsen.net/whereweare/dynPage.asp?
hash=ecdab3c52218da52596dd0cb1228edfa&crypt=N%B6%9D%A6%AC%92%B1%9B
%A8%B3%8FL%A1%8Dd%8D%90%95%5D%B4%C2%C7%BB%C3%D2%D9%8B
%9F%C8%A9%8F%C8%AE%99%85%AC%89%BB%90%89%B7%9ASl%A7%BA
%96%B4%9A%A5%A4r%CC%C1, pristupljeno 04. kolovoza 2016.
8. Španović, Dario. „Računanje televizijske gledanosti“. URL:
http://planb.tportal.hr/teme/170627/Racunanjetelevizijske
%20gledanosti.html#.V63BqJiLTDc , pristupljeno 02. kolovoza 2016.

27
9. Wikipedija „Mjerenje TV gledanosti“. URL:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Mjerenje_TV_gledanosti, pristupljeno 03. kolovoza 2016.
10. Wikipedija „Integrirana marketinška komunikacija“. URL:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Integrirana_marketin%C5%A1ka_komunikacija,
pristupljeno 03. kolovoza 2016.
11. Wikipedija „Pop-up ad“. URL: https://en.wikipedia.org/wiki/Pop-up_ad, pristupljeno 05.
kolovoza 2016.

6. POPIS PRILOGA

Slika 1. Oglas za elipso, http://www.24sata.hr/, pristupljeno 04. kolovoza 2016.

Slika 2. Primjer dnevnika slušanja radio postaja, URL:

https://dinagouda1.wordpress.com/2014/08/19/radio-diaries-or-hasty-generalisations/,
pristupljeno 04. kolovoza 2016.

Slika 3. DotMetrics, http://www.dotmetrics.net/, pristupljeno 05. kolovoza 2016.

Tablica 1. Dnevne novine, Vlanić, Marta. 2012. „Kako hrvatske dnevne novine izvještavaju o
djeci: analiza sadržaja Jutarnjeg i Večernjeg lista“. Medijska istraživanja 18 (1): 33-59

Tablica 2. Gledanost alternativnih TV kanala, Ipsos 2013. URL: http://www.e-

mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf, pristupljeno 05. kolovoza

Tablica 3. Najgledanije emisije u 2012., Ipsos 2013. URL: http://www.e-

mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf, pristupljeno 05. kolovoza

Tablica 4. Svrhe korištenja interneta, Media vodič 2010, URL: http://www.poslovni-

savjetnik.com/sites/default/files/Media%20vodi%C4%8D.pdf, pristupljeno 05. kolovoza
2016.

28
Tablica 5. Najtraženije internetske stranice, Media vodič 2010, URL: http://www.poslovni-
savjetnik.com/sites/default/files/Media%20vodi%C4%8D.pdf, pristupljeno 05. kolovoza
2016.

Graf 1. Korištenje medija, Ipsos- analiza radijskog tržišta 2015. URL:

http://www.hnd.hr/analiza-radijskog-trzista-najnize-ocijenjena-neovisnost-radio-postaja,
pristupljeno 28. kolovoza 2016.

Graf 2. Top 10 radio postaja 2013., URL: http://www.jatrgovac.com/2013/06/oglasavanje-na-

radiju-trendovi-i-slusanost-sveprisutan-komplementarni-medij/, pristupljeno 28. kolovoza
2016.

Graf 3. Gledanost TV programa (cijeli dan), Ipsos 2013. URL: http://www.e-

mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf, pristupljeno 05. kolovoza

Graf 4. Gledanost TV programa (prime time), Ipsos 2013. URL: http://www.e-

mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf, pristupljeno 05. kolovoza

Graf 5. Gledanost TV kanala 2006., Ipsos 2013. URL: http://www.e-

mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf, pristupljeno 05. kolovoza

Graf 6. Gledanost TV kanala 2016., AGB Nielsen 2016., URL: http://www.e-

mediji.hr/hr/novosti/gledanost-tv-programa-lipanj-2016/, pristupljeno 24. kolovoza 2016.

Graf 7. Opremljenost kućanstava računalom i internetom, URL:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2014/02-03-02_01_2014.htm, pristupljeno 29.
kolovoza 2016.

Graf 8. Prikaz korisnika interneta po zemljama EU, URL:

http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Information_society_statistics_-
_households_and_individuals/hr#Kori.C5.A1tenje_internetom, pristupljeno 29. kolovoza
2016.

29
7. SAŽETAK

Rad u nekoliko poglavlja predstavlja istraživanja o čitanosti novina, slušanosti radija,

gledanosti televizije te posjećivanja internetskih stranica. Radio i televizija fenomen su 20.
stoljeća. U periodu između 1900. i 2000. godine u razvoju tehnologije dogodilo se mnogo
promjena zahvaljujući elektroničkim medijima.
Radio je medij koji dopire do svakoga i svagdje. Zanimljivo je kako su istraživanja o
slušanosti radija vrlo zahtjevna i rijetka te ne donose vjerodostojne rezultate. U proteklih
nekoliko godina televizija je doživjela veliki rast te dopire i do najsiromašnijih mjesta svijeta.
Prije 25 godina objavljena je prva internetska stranica. Četvrt stoljeća kasnije, Internet je
postao najkorišteniji medij te igra vrlo važnu ulogu u informiraju.
Istraživanja posjećenosti medija alat su pomoću kojeg stručnjaci primaju povratnu
vezu (eng. feedback) čitatelja novina, slušatelja radija, gledatelja televizije i posjetitelja
internetskih stranica. Povratna veaza pokazuje je li određena poruka primljena od strane
publike i je li ju publika shvatila. Također, broj aktivnih čitatelja novina, slušatelja radija,
gledatelja televizije i posjetitelja internetskih stranica igra veliku ulogu u oglašavanju jer
upravo taj broj oglašivačima govori koji je medij trenutno najprikladniji za oglašavanje.
Rad opisuje različite tehnike za istraživanja posjećenosti medija. Svaka od tehnika
ovisi o mediju koji se istražuje te o trenutnim tehnološkim mogućnostima. Tehnike

30
istraživanja posjećenosti internetskih stranica vrlo su sofisticirane te su informacije dostupne
svima.

Ključne riječi: Internet, Mediji, Novine, Radio, TV

This paper presents newspaper, radio, television and Internet audience research which
is shown through several chapters. Radio and television are 20th century phenomena. In the
years between 1900 and 2000 have probably happened more changes in technology than in
any previous century. A major part in those changes was played by the electronic media.
Radio is the media which reaches everyone and everywhere. It is interesting that the
research on radio audiences is very demanding and rare. In the past few years, television has
also grown rapidly and is reaching many people even in the poorest parts of the world. 25
years ago the world´s first website went live to the public. A quarter of a century later,
Internet is the most widely used medium and plays a major role in world information.
Audience research is a tool for receiving a feedback from newspaper readers, radio
listeners, television viewers and Internet visitors. It can show if no one is listening to
propaganda or that the intended audience is not being reached or that they have
misunderstood the message. It also shows advertisers which medium is currently the most
appropriate for advertising.
This paper presents the different techniques of media audience research. Each
technique depends on the medium due to the current technology possibilities. Internet and
website research techniques are very sophisticated and the informations are available to
everyone.
Keywords: Internet, Media, Newspapers, Radio, TV

31
32