MEJOZA II anomalijama drugih organa; smanjena otpornost da se pojedina svojstva koja se naledjuju Tokom mejoze II dolazi do odvajanja sestrinskih prema infekcijama; poćevan rizik za pojavu odvojeno, prilikom krizanja dvoje jedinke hromatida svakog homologa. Genetička leukemije; prijevremeno starenje (žive u prosjeku rasporedjuju slucajno, bez nekog pravila. raznolikost ima svoje uzroke u mejozi a to su:- duplo kreće u odnosu na zdrave osobe). nasumična distribucijahomolognih hromosoma u Osobine osoba sa ovim sindromom su: SPOLNO RAZMNOŽAVANJE stanici kćeri,-krosi-ngoveromse dodatno Koso (mogoloidno) postavljene i široko Spolna reprodukcija živih bića se vrši pomoću povečava broj kombinacija. razmaknute oči; mali nos širokog korjena, specijalnih spolnih stanica-gameta. Uobičajen smanjen obim glave i pljosnat potiljak, usta su naziiv za muške gamete su spermatozoidi, a za USPOREDBA MITOZE I MEJOZE mala (jezik viri iz njih), usne skoljke su skoro ženske jaja. Gameti se razvijaju u posebnim Mitoza-jedna dioba,dvije stanice kćeri, nastanu uvijek lose formirane, male i nisko postavljene, spolnim organima. To su sjemenici i jajnici kod stanice sa diploidnim brojem hromosoma , zubi su nepravilnog oblika i broja i kasno višećelijskih životinja, a arhetidije i arhegonije nezavisni homolozi, stanice kćeri genetički su izbijaju, šake su široke sa kratkim prstima. kod biljaka. Proces stvaranja gameta naziva se identične, odvija se u somatskim stanicama. gametogeneza. Mejoza –dvije diobe, četri stanice kćeri, nastanu Spermatogeneza je proces stvaranja stanice sa haploidnim brojem spermatozoida koji se dobivaju u sjemenicima. hromosoma,homolozi se sparuju, sve stanice Ogeneza je proces stvaranja jajnih ćelija koji se kćeri genetički su različite, odvija se u zametnim odvija u jajnicima. stanicama. Stapanje jajeta i spermatozoida nazivamo oplodnja, pri čemu nastaje zigot. Oplodnja može MEJOZA MEJOZA I biti vanjska (ribe) i unutrasnja (sisari i ptice). Mejoza je dioba kojom nastaju spolne stanice ili Profaza Ise odlikuje znatnom relativnom Partenogeneza je način razmnožavanja kada iz gamete sa haploidnim brojem hromosoma. To je dužinom trajanja,a takođe složenošću. S obzirom neoplođenog jajeta nastane nova jedinka. redukcijska dioba tokom koje se diploidni na karakteristične promjene na hromosomima hromosomski broj smanjuje na polovinu. Za ona je uslovno podijeljena na pet karakterističnih razliku od mitoze gdje jednu duplikaciju potfaza:leptoten,zigoten,pahiten,diploten i hromosoma slijedi jedna dioba ,kod mejoze jednu dijakineza. Leptoten –je početni stadij mejoze u duplikaciju genetičkog materijala slijede dvije kome su hromosomi u obliku tankih niti uzastopne diobe. Mejozom iz jedne diploidne telomerama pričvršćeni za jedrovu membranu. stanice nastaju četri stanice sa haploidnim brojem Zigoten –počinje uparivanjem homolognih hromosoma koje su genetički različite. Mejoza se hromosoma. Uporedo sa tim odvija se i sastoji od dvije diobe,mejoze I i mejoze II. spiralizacija hromosoma i dolazi do njihovog Tokom prve mejotičke diobe dolazi do izmjenr skraćivanja. U početku su homologni hromosomi genetičkog materijala između dva homologa,dok spojeni na jednom ili više mjesta koje se naziva je mejoza II u osnovi slična mitozi sinapsa,a zatim se postepeno povezuju dok ne dođu u linearni poredak cijelom dužinom. MITOZA Diploten –je period u kome se homolozi dalje Monohibridno krizanje Naziv mitoza se uglavnom upotrebljava kao skraćuju i udaljuju jedan od drugog na mjestu Na osnovu experimenta (medjusobno ukrstanje sinonim za staničnu diobu. Mitoza označava centromere,međutim povezanost sestrinskih biljaka F1 generacije dobio je narednu F2 samo diobu jedra. Mitoza se odvija pretežno u hromatida ostaje samo u području hijazmi. generaciju u kojoj se javljaju biljke i sa somatskim stanicama,a kao rezultat diobe nastaju Dijakineza-je završna faza profazeI. To je stadij naboranim i sa okruglim sjemenom u brojnom dva nova jedra. Mitoza je dinamičan i kontinuiran u kome hromosomi dostižu svoju maksimalnu omjeru 3:1) mendel je zakljucio da osobine proces,može se podijeliti na nekoliko kondenzaciju. Prometafaza I jekratka faza koja kontrolira odredjeni nasljedni faktor. Simnolom karakterističnih obuhvata period u kome se organizira diobeno velikog slova A obiljezio je faktor koji odredjuje faza:....profaza,prometafaza,metafaza,anafaza i vreteno i bivalentni putuju prema ekvatornoj okruglo a malim ono koje daje naborano sjeme. telofaza. Profaza je prva faza mitoze i započinje ravni. Metafaza I je razdoblje u kojem se Kada se ova dva faktora nadju zajedno( Aa) u nakon završetka G2 faze. Svaki hromosom se završava formiranje diobenog vretena a jednoj biljci,onda se ispoljavaju samo dejstva sastoji od dvije hromatide poznate kao sestrinske maksimalno kondenzirani bivalentni nalaze u faktora A pa ga je mendel nazvao dominantan. hromatide i zajedničke centromere. U većini ekvatorijalnoj ravni pričvršćeni hijazmom. Drugi faktor(a) koji nije dosao do izrazaja u F1 slučajeva krajem profaze iščežava jedarce i na Anafaza I-karakterizirana je odvajanjem oznacava se kao recesivan. Jedinke F1 generacije kraju dolazi do razgradnje jedrove membrane u homologa. Odvajaju se hromosomi,tj.na suprotne su heterozigoti pa obrazuju 2 tipa gameta. Jedan membranske fragmente. Prometafaza je prelazna polove putuje po jedan hromosom iz homolognog tip gameta sadrzi alel A, a drugi tip alel a. Pri etapa mitoze. Preko kinetohora hromosomi se para. Telofaza I-započinje dolaskom anafaznih nastanku F2 faktori se rastavljaju jedan od hvataju za mikrotubule diobenog vretena i kreću hromosoma na suprotne polove stanice. Nakon drugoga, a zatim se slobodno kombinuju sa ka centralnom regionu stanice Migriranje toga formira se jedro. Citokinezom-nastaju dvije faktorima iz druge jedinke. Slobodnim hromosoma u ekvatorijalnu raven naziva se stanice sa haploidnim brojem hromosoma. Nakon kombiniranjem ovihh gameta nastaju 4 moguce metakineza. U ovoj fazi hromosomi su jako prve mejotičke diobe započinje kratak period komb. : AA, Aa, aA, aa a posto su Aa i aA spiralizirani i skraćeni i jasno ispoljavaju sve interfaze u kojem ne dolazi do replikacije jednaki obrazuju se 3 genotipa: AA, Aa,aa u elemente svoje morfologije koja se može genetičkog materijala odnosi 1:2:1 posmatrati pod svjetlosnim mikroskopom. Metafaza je ona etapa procesa mitoze u kojoj su BESPOLNO RAZMOŽAVANJE Hibridno krizanje hromosomi najjače kondenzirani i najbolje Bespolno razmozavanje je oblik reprodukcije u Medel je istovremeno pratio i nasljedjivanje 2 ili vidljivi. Hromosomi se nalaze u ekvatorijalnoj kojem potomke stvara stvara samo jedan roditelj. vise osobina graska i na takvim primjerima nasao ravni,a mitotički aparat je potpuno formiran. U ovakvom tipu razmnožavanja svi potomci su jos uvjerljivije dokaze da se nasljedni faktori Hromatide su međusobno razdvojene i vezane genetički identični roditelji. Skup jedniki nastalih medjusobno kombiniraju po principu slucajnosti. samo u području centromere. Anafaza je faza iz serije uzastpnih bespolnih razmnozavanja On je u roditeljskoj generaciji krizao jedinke ciji koja započinje razdvajanjem hromatida i ishodisnog organizma i njegovih potomaka su preci davali okruglo sjeme zute boje sa njihovim kretanjem ka polovima diobenog oznacava se kao klon. Bespolna reprodukcija jedinkama naboranog sjemena zelene boje. vretena. Centromera hromosoma se podijeli obuhvata različite oblike vegetativnog Sjemena f1 g. Bila su okrugla i zute boje a nakon dopuštajuči diobenom vretenu da sestrinske razmnožavanja i razmn.pomoću posebnih samooprasivanja sjemena F1 g. Sjeme F2 g. hromatide razdvoji i povuče na suprotnom tjelašaca-spora. Sadržavalo je 4 razlicite kombiacija svojstava. Tj. polove stanice. Kretanje hromos.je Vegetativno razmnozavanje se odnosi na pojavu 4 fenotipa :okruglo i zuto, okruglo i zeleno, individualno,ali se obično svi kreču sinhrono. da od dijelova jednog roditelja nastaju novi naborano zuto i naborano zeleno u omjeru 9:3:3:1 Ova faza traje vrlo kratko. Telofaza je razdoblje organizmi. Dioba jednostaničnih organizama je u kojem su odvojene hromatide dostigle polove,a najjednostavniji način bespolnog vegetativnog Klinefelterov sindrom mikrotubuli iščezli. Hromosomi se postepeno razmnozavanja. Vegetativno razmnozavanje Simptomi: relativno visok rast, evnohuoidna despiraliziraju i započinje sinteza RNK koja višestaničnjaka češće je prisutno u biljnom nego gradja tijela, ginekomastija ( rast dojki), zenski uzrokuje pojavu jedarca. Ponovo se formira u životinjskom svijetu. Razmnozavanje sporama tip kosmatosti( smanjena dlakavost), atrofija jedrova membrana,oko svake grupe hromosoma. je način je način nespolnog razmnozavanja testisa u kojima nema spermatogeneze pa su Citokineza započinje u anafazi traje tokom pomoću rasplodnih stanica. sterilni, kadkad se javlja i blaga umna zaostalost. telofaze i završava s početkom interfaze. Ona je Sindrom se najcesce otkriva kod muskaraca koji različita kod biljnih i životinjskih ćelija. Kod MENDELOVI ZAKONI se lijece od neplodnosti, a u vecini slucajeva vode animalne i humane stanice stanična membrana 1.Zakon o jednolicnosti F1g-govori da krizanjem normalan zivot. Klineterfelov sindrom moze biti počinje se uvlačiti u ekvatorijalnoj ravni pod čiste linije jedinki tj homozigotnih roditelja (AA, izrazen i kod muskaraca sa tri x hromosoma i kod pravim uglom u odnosu na diobeno vreteno.kod aa) nastaju potomci F1g međusobno jednaki njih se umna zaostalost povecava. Povecava se biljne stanice se formira fragmoplast pa stanična 2.Zakon segregacije u F2g-kod monohibridnog povecanjem broja x hromosoma. ploča koja raste centrifugalno i formiracentalnu križanja sa dominacijom promatra se jedno laminu,a onda svaka stanica kćerka sintetizira svojstvo koje se nasleđuje, s tim da jedna biljka Bjelancevine (proteini) primarnu staničnu stijenku. nosi dva dominantna alela za jedno svojstvo Proteini cine vise od 50% tezine suhe tvari (AA) , a druga dva recesivna za isto svojstvo stanice. Imaju vitalnu funkciju u stanici. Primarna DAUNOV SINDROM (aa). Križanjem ce se u F1g pojaviti samo im je uloga da izvedu zadatke prema uputama Najizrazitija obilježja ovog sindroma su: dominanta osobina dok u F2 dolazi u omjeru 3:1 geneticke informacije. Proteini su polimeri gradjeni od podjedinica aminokiselina. 20 razlicitih aminok. grade sve proteine u prirodi. Polovina tih aminokiselina se sintetizira u stanici, dok se ostale unose u stanicu ishranom. Takve aminokiseline koje stanica ne moze sama sintetizirati nazivaju se esencijalne aminokis. Aminokis. su medjusobno vezani peptidnim vezama. Polipeptidi su dugi linearni lanci stotina ili hiljada aminokis. Svaki polipeptid ima jedan kraj koji zavrsava aminogrupom i jedan koji zavrsava karboksilnom grupom. Proteini u stanici vrse razlicite funkcije , od kojih su 2 najznacajnije: strukturna (ucestvuje u gradji stanicih komponenti) i kataliticka ( djeluju kao enzimi).