Knjige.

Club Books

Naslov izvornika:
Never Look Back
Mary Burton

S engleskoga prevela
Sanja Gjenero

2
 Knjige.Club Books

PROLOG

Nashville, Tennessee
Ponedjeljak, 17. kolovoza, 22:30

Vrucina i vlaga pojacali su blag miris izbjeljivaca u mracnoj unutrasnjosti kombija. Zbog
toga su mu oci suzile, grlo ga je peklo, a dlanovi svrbjeli ispod tankih rukavica od lateksa.
Ribace cetke i tanki kistovi dovoljno su dobro ocistili povrsine, a sredstva za ciscenje
prodrla su u nevidljive pukotine i unistila dosadne kapljice krvi. Dokazni tragovi posijali su
sjeme konacne propasti uglađenog muskarca.
Mozda je bilo pretjerano i drugi put zaliti pod sredstvom za ciscenje, ali njegov ga
takticki pristup nikad nije iznevjerio. Imao je mnogo mana, ali nepaznja nije bila jedna od
njih. Bolje i ovaj privremeni nadrazaj nego cijeli zivot u zatvoru.
Spustio je prozor s vozaceve strane, svjestan da ce iduci put, nakon ciscenja, morati
isprati vozilo s vise vode. Okrenuo je lice prema toplome, svjezem zraku. Udahnuo je i
zatvorio oci, zamisljajuci da je zvuk jurecih automobila na autocestama 24 i 40 zvuk oceana.
Neki od njegovih najljepsih ljubavnih susreta zbili su se na osamljenim plazama.
Uzivao je putovati duz istocne obale jer je vec odavno zakljucio da su zene na plazi
najljepse. Navikle na topao zrak i sunce, sklone su nositi kratke suknje i oskudne majice i
uglavnom ostaju u dobroj formi.
Ma koliko da je obozavao ocean, shvatio je da je doslo vrijeme da se uputi na novi
teritorij. Mozda zato sto je postajao sve stariji, osjecao je kako ga privlaci Nashville, njegov
rodni grad. Roditelji su mu odavno umrli. Nekadasnji prijatelji ne bi ga vise prepoznali.
Povratak je bio dobar za dusu. Ozivio mu je osjetila. Izazvala um.
Nashville, Tennessee. Grad glazbe. Dom Dvorane slavnih country glazbe. Zaboravio je
koliko je to uzbudljiv, uzurban grad pun prekrasnih dama koje ne razocaravaju.
Sto je Nashvilleu nedostajalo od plaza, nadoknadio je zabacenim lokacijama. Sve kuce
koje je pronasao nalazile su se na kraju zavojitih cesta na vrhovima brezuljaka. Vidici otamo
bili su nevjerojatni. U pet tjedana otkako se vratio, uzivao je u dva nocna susreta sa zenama
koje je odabrao s ulice. Internetska potraga za zenskim drustvom bila je ucinkovita, ali je
ostavljala digitalni trag. Staromodno kruzenje gradom ostavljalo je manje dokaza.

3
 Knjige.Club Books

Nakon sto bi odabrao, zaputili bi se u njegovu kucu na brezuljku, gdje bi on i njegova

sretna izabranica imali sve vrijeme ovog svijeta za bolje upoznavanje.
Dobre veze zahtijevaju privatnost. Ne moze ih se pozurivati.
Da, tako je. Nedavno je uzivao u dva iznimno lijepa susreta. Vec je trebao biti
zadovoljen. No umjesto toga i dalje je bio prozdrljiv i zudio je za trecim spojem.
Zatreptao je i zatim protrljao nos. Miris je nestajao, sto je bilo dobro. Prvi dojmovi su
vazni.
Miris je bio jak zbog dva ciscenja u dva dana. Obicno bi dopustio da prođe vise
vremena. Međutim, nije postajao nimalo mlađi. Sa svakim novim danom shvacao je koliko je
vrijeme dragocjeno.
Parkirao je kombi u sjeni napustenog skladista u juznom Nashvilleu, na podrucju
zvanom Dno. Taj industrijski dio smjestio se između zrakoplovne luke Nashvillea i spoja
autocesta 24 i 40. Danju je to bio svijet radnika, a nocu okupljaliste prostitutki i njihovih
klijenata.
Nekoliko kilometara sjevernije neboderi su svjetlucali iznad poslovne cetvrti grada
glazbe. Smjesten među visokim zgradama nalazio se Donji Broadway gdje su crvena, bijela i
plava neonska svjetla mamila turiste u trgovine s kaubojskim cizmama, u barove s country
glazbom i u Grand Ole Opry.
Samo nekoliko koraka dijelilo je zivahno srediste Nashvillea od Dna, ali ti svjetovi nisu
mogli biti razlicitiji.
Turiranje automobila, vika i pucnjava zamijenili su u Dnu zvuk zive glazbe. Zrakom se
sirio smrad smeca, a ne miris rostilja. Umjesto nasmijesenih turista koji secu Donjim
Broadwayem, beskucnici su ubrizgavali heroin u izmucene vene dok su prostitutke ulazile u
beskonacnu kolonu automobila.
Ovo je bio njegov deseti posjet Dnu u posljednjih mjesec dana. Ovdje se postav mijenjao
iz dana u dan, iz tjedna u tjedan. Uvijek neko novo lice. Familijarnost moze covjeka uciniti
neopreznim, ali on je svakom dolasku pristupao kao da mu je prvi, trudeci se izbjegavati
agresivne svodnike ili malobrojne policajce.
Vecina zena imala je tezak i iscrpljen pogled koji nije privlacio. Nisu ga zanimale
iskusne. Previse iznurene. Zilave poput hrskavice. Nije mu odgovarala bas svaka dama za
vecernji spoj.
Nocas je osjecao da ima srece. Da ima kontrolu.
Na uglu, s druge strane ulice, stajale su dvije zene. Stigle su prije otprilike pola sata i
doimalo se da jako dobro poznaju ovo podrucje. Sve vrijeme namjestale su odjecu i gledale
uokolo. Stigla je i treca djevojka. Obratila se dvjema zenama, ali cinilo se da nije dobrodosla.
Nova cura nije bila visoka, ali bila je vitka i u dobroj formi. Duga crna kosa prekrivala
joj je ramena odjevena u bijelu kosulju na kopcanje, Krajeve kosulje zavezala je u cvor oko

4
 Knjige.Club Books

uskog struka, iznad mjedene kopce remena. Gornja cetiri gumba bila su otkopcana do
rubova bijeloga cipkastog grudnjaka ispunjenog bujnim, cvrstim grudima. Neki muskarci
vole noge. Drugi, straznjicu. On je volio grudi.
Uske hlace savrseno su obujmile noge koje su se protezale iz crvenih kaubojskih
cizama ukrasenih srebrnim sljokicama. Izgledala je ugodno svjeze. Njegova Nocna pratilja
trebala je imati nesto iskustva, ali nije zelio da je prosla sve i svasta.
Izgledala je mlado. Tijelo tinejdzerke, ali njezino ponasanje davalo je naslutiti da je
nekoliko godina starija. Tesko je reci. Ulice postaraju djevojke poput nje.
Ovo nije bio prvi put da ju je vidio ovdje. Prije tri noci ugledao ju je kako se smije s
nekoliko djevojaka, ali prije nego sto joj je uspio prici, svecenica koja je upravljala Misijom
upustila se s njom u dugu raspravu.
Nagnuo se prema naprijed, oslanjajuci podlaktice na kolo upravljaca. Sjaj ulicnih
svjetala zasjenio je isturenu bradu Nocne pratilje. Leđa su joj bila ravna. Sise izbacene.
Dobro drzanje tijela. Ova je djevojka bila samouvjerena i savrseno bi odgovarala.
Zamisljao je zvuk drobljenja kostiju. Vriskova. Osjecaj tople krvi na njegovu licu.
One snazne i zdrave mogle su izdrzati mnogo zlostavljanja. Uvijek razocarava ako se
potrudis pronaci partnericu, organizirati prvi izlazak, a onda ona umre prerano.
Do sada je imao ukupno trinaest djevojaka. Nekoliko djevojaka uspjelo je izdrzati vise
od tjedan dana, ali ostale su jedva prezivjele nekoliko dana. Njegova najduza veza trajala je
sesnaest dana.
Nova cura prosla je dugim prstima kroz kosu, zavodljivo izvijajuci leđa kao da je znala
da je promatra. Njegova se pozornost usredotocila na vitak struk i zatim preletjela preko
njezinih punih grudi i tankog vrata. Zamisljao ju je golu, njezinu preplanulu kozu kako se
presijava na mjesecini i stegnutu ogrlicu oko njezina vrata. Na ogrlici je visio kljuc za
otkljucavanje lisica koje su je sputavale.
U ovu je polagao velike nade. Zamisljao je kako se slama, pokoravajuci mu se.
Otvrdnjujuci, dodirnuo je svoga malca. Prozelo ga je iscekivanje. „Spremna za igru u
mom kombiju, gđice Prposne grudi?“
Bio je u iskusenju da joj pristupi, ali ipak nije, zbog drugih djevojaka u blizini.
Prilazenje na otvorenom bio je recept za probleme. Cak i ako ga druge djevojke nisu
zapamtile, vrebale su skrivene kamere ili svjedoci. Mnogo je zamki u igri koju igra. A on ih je
sve znao.
Pocesao se iznad uha gdje je nekoliko pramenova njegove prave kose izvirilo ispod
plave perike. Navlaceci rukavice zelio se toga sto prije rijesiti, kao i obojenih kontaktnih leca
i naocala, ali nije se smio razotkriti sve dok on i njegova djevojka ne budu sami. Bilo je to iz
predostroznosti.
Nova cura posegnula je u torbicu, izvukla mobitel i prislonila ga na uho. Sagnula je

5
 Knjige.Club Books

glavu, kao da usredotoceno razgovara. Svodnici su svoje djevojke drzali na tankom povodcu.
Vecina je slala poruke svakih pola sata i ocekivala brz odgovor, ili bi skupo platile. Uvijek je
bolje izbjegavati svodnike. Svecenica je također predstavljala problem. Motrila ih je kao da
su njezino stado.
Nocna pratilja zavrsila je poziv bas kad se zaustavio crni stariji model Cadillaca. Imao je
kromirane kotace i bijeli pomicni krov s tablicama Tennesseeja. Prve dvije djevojke prisle su
automobilu i nagnule se unutra da popricaju s vozacem.
„Ne ostavljaj me, djevojko.“ Ponavljao je sapatom te rijeci dok ga je obuzimala tjeskoba.
Nocna pratilja stajala je u pozadini dok su se dvije djevojke smijale necemu sto je vozac
rekao. Otvorila su se suvozaceva vrata i dvije su djevojke sjele unutra, ugnijezdivsi se blizu
vozaca. Njegova Nocna pratilja napravila je korak unatrag, promatrajuci kako vozilo odlazi.
Gđica Prposne grudi sada je bila sama. Jos jedan znak.
Bili su samo njih dvoje.
Sad ili nikad.
Bacio je pogled u retrovizor i ugledao odraz okova za noge, vijcima pricvrscenih za pod.
Provjerio je bocna vozaceva vrata trazeci pogledom spricu zalijepljenu za vinil. Jos tri takve
igle bile su strateski zalijepljene po cijelom kombiju. Sve su bile napunjene s dovoljno
ketamina da sruse i konja. Cak i ako vristi, kombi je bio zvucno izoliran. Opremio je vozilo
tako da sve ostane pod nadzorom dok ne stignu u njegovu kucu u sumi.
Okrenuo je kljuc za paljenje. Pokrenuo se motor kombija. Ostavio je prednja svjetla
iskljucena dok je vozilom izlazio iz sjene, priblizavajuci joj se. Pogledom je posljednji put
preletio okolinom, a kad je bio siguran da su samo njih dvoje, zaustavio se kraj nje.
Na trenutak je ostala suzdrzana, promatrajuci ga. Smeđe oci blistale su ulicnom
mudroscu. Nitko nije izdrzao dugo na ulicama bez osjecaja za prezivljavanje.
Prvi ju je put vidio izbliza. Bila je starija nego sto je isprva mislio. Mozda kasne
dvadesete, ali njezina je put imala zdrav sjaj koji mu se sviđao. Usne su joj bile pune, a
obrazi visoki. Egzoticno.
Smrcnula je, protrljala nos i lagano se zanjihala kao da je malo pripita.
Nakratko ga je zakocio oprez. Nesto na njoj doimalo se cudnim. Sto to? Pogledom je
ponovno polako prelazio preko nje, ali cim joj je izbliza vidio grudi, odbacio je svoje sumnje.
Na njezinim prsima njihao se mali kriz, a kad se pomaknula, bio je uvjeren da je zamijetio
ruzicastu bradavicu.
Bila je upravo njegov tip. Bolja nego sto se nadao. Vec je sada bila jedan od njegovih
najboljih izbora, a jos se nisu ni poceli zabavljati.
Ulice su je mozda opametile, ali on je bio na putu da joj dade lekcije koje nikada nije
naucila.
Zabacila je ramena kao da je ona glavna. Na trenutak je oklijevao, propitujuci svoj izbor.

6
 Knjige.Club Books

Tezio je poslusnima, ali uvijek je uzivao s onima koje su bile hrabrije i malo se opirale.
Rizik naspram nagrade.
Spustio je prozor na suvozacevoj strani, pazeci da ruke u rukavicama drzi u krilu, izvan
vidokruga. Miris njezina jakog parfema podsjetio ga je na prethodni spoj. Shvatio je to kao
dobar znak. Na njezinim rukama nije bilo nikakvih tragova uboda. Ako je i upotrebljavala
metadon, nije bilo dugo.
Osvrnula se na jednu i drugu stranu i zakoracila naprijed. Zbog tog izravnog pogleda
smeđih ociju zapitao se kako ce je svladati. Onesposobljavanja su uvijek bila problematicna.
„Trazis zabavu?“ upitao je.
Promatrala ga je svojim intenzivnim ocima. „Ne veceras, prijatelju. Zavrsavam ranije.“
Premda je volio izazove, razdrazilo ga je njezino odlucno odbijanje. Trebala je reci da i
uci u auto. Zbog toga je bio u Dnu. Lov je bio jednostavan.
Na suvozacevoj strani kombija nalazila su se automatska vrata koja su se otvarala
pritiskom na gumb. Preinake su osigurale da se otvore vrlo brzo. Ponovljena praksa jamcila
je da se za manje od dvije sekunde moze naci između dva sjedala i scepati je za zapesce.
Morala bi biti u odlicnoj formi da mu pobjegne.
U mislima je brzo odvrtio sve korake, vec uzbuđen zbog rizika tog pothvata.
Otvoriti vrata.
Zgrabiti djevojku.
Baciti je straga.
Zatvoriti vrata.
Injekcija.
Lisice.
Voziti.
Rekord mu je bio tri sekunde.
„Trazim nekoga za izlazak“, rekao je. „I siguran sam da ce ti se isplatiti.“
Ponovno se zanjihala i prisla malo blize. Nestrpljivost ga je izjedala. No zaustavila se
prije nego sto je usla u zonu napada.
„Koliko si dugo mislio tulumariti?“ upitala je.
„Cijelu noc, i mogu si to priustiti“ Pohlepa je uvijek povecavala njegove izglede.
Velike okrugle nausnice pomicale su se dok ga je promatrala. Oci su joj se stisnule.
Ponovno je smrcnula. „To je nekoliko tisuca.“
„Naravno.“
„Moram dobiti odobrenje.“ U tren oka poslala je poruku svom svodniku.
Vrijeme je lagano curilo. Do sada je vec trebala biti u kombiju.

7
 Knjige.Club Books

Izvadio je smotuljak novcanica od stotinu dolara. Istim je smotuljkom mahao i prije,

cak ga je i predao jednom ili dvaput. Ali uvijek ga je dobio natrag. Bio je to njegov sretni
mamac.
Proucavala je smotak, ali nije posegnula za njim.
Nasmijao se. „Gubimo vrijeme. Ima jos riba u moru, seceru.“
Cvrsce je stisnula rukom remen svoje torbice.
Jedna ruka u rukavici kliznula je prema injekciji. Sekunde su se vukle. Nestrpljivo je
cekao da joj dodirne kozu. „Zapocnimo tulum.“
Bacila je pogled na mobitel i polagano zatresla glavom. „Zao mi je, sef kaze ne.“
Jebeni svodnik. Mogao je osjetiti kako mu klizi kroz prste. „Mozemo ovo zadrzati za
sebe.“
Napravila je korak unatrag. „I onda me moj covjek prebije na mrtvo ime.“
Osmijeh mu se zaledio. Pokusao je biti dobar. Pokusao je to uciniti na pravi nacin. Ali
bila je teska. Pokazat ce on njoj sto znaci tesko.
Pritisnuo je gumb i automatska su se vrata otvorila. Srce mu je lupalo dok je grabio
spricu i uvlacio se između sjedala. Vrh igle se podignuo, svjetlucajuci pod ulicnom
rasvjetom. Posegnuo je za njezinom rukom i obavio prste oko njezina zapesca. Povukao ju je
naprijed, spustio iglu, s palcem na klipu sprice.
Ali ona se okrenula, izvijajuci ruku prema gore i oslobađajuci se njegova stiska. Igla je
kliznula duz njenih traperica i vrh je puknuo. Odskocila je unatrag tako brzo da joj se
glezanj zakrenuo prije nego sto ga je ispravila.
Odbacio je na stranu beskorisnu spricu i bacio se prema njoj. Desnom rukom uhvatio ju
je za kosu i ona je zaurlala. Povukao ju je prema vozilu. Ukopala se na mjestu. Ali on je bio
jaci. Cizme su klizile preko betona, ostavljajuci crne tragove dok je pokusavala odmaknuti
njegovu ruku sa svoje kose.
Dok je lijevom rukom pokusavao dosegnuti remen na njezinim trapericama, popustila
je stisak. Pogresno je to protumacio kao predaju. Pobjednicki ushit izmamio mu je osmijeh.
„Veceras cemo se zabaviti.“
Ta se kratkotrajna pobjeda pretvorila u pepeo kad mu je snazan bol prostrujao desnim
bedrom. Neocekivani bol uhvatio ga je nespremnog. Koji vrag?
Automatski je odskocio. Stisak mu je popustio dok je spustao pogled na noz zaboden u
svoju nogu. Pokusao se pribrati. Druga sprica bila je zalijepljena na straznju stranu
suvozaceva sjedala. Kad bi je samo uspio dovuci do kombija...
Gunđajuci, jos ju je jace povukao za kosu, smanjujuci udaljenost do vrata. Njegova prva
Nocna pratilja također mu je stvarala probleme, ali u to je vrijeme bio neiskusan pa mu je
pobjegla. Trebali su mu tjedni da je ponovno pronađe. Ova mu nece pobjeci.
Vristeci, uhvatila je drsku noza, zaokrenula je i razderala svjeze meso. Njegova krv bila

8
 Knjige.Club Books

je na njezinim rukama, njezinu licu i njegovim prsima.

Vukao ju je prema autu dok mu je bijes kolao venama kao tekuca lava. Kazna! Trebala je
nauciti gdje joj je mjesto.
Pojavio se par svjetala i pojurio prema njemu. Bio je cetiri metra od kombija. Cetiri
metra udaljen od slobode. Od zabave u planinama.
Nocna pratilja udarila ga je koljenom u prepone. Refleksno se okrenuo, ali nedovoljno
brzo da izbjegne snazan udarac u jaja. Ostao je bez daha. Prsti su mu omlitavili. Ona se
oslobodila, izvukla noz i uzela ga, ostavljajuci ga tek s pramenom njezine kose i vlastitom
boli i bijesom.
Zateturala je prema natrag. Oci su joj bile uprte u njega dok je stiskala drzak noza.
Krenuti za njom ili pobjeci?
Pitanje mu se vrzmalo glavom dok su prednja automobilska svjetla postajala jos jaca.
Zatrestala je truba.
Biiiip! Biiiip!
Frustrirano je zarezio. Mrzio je prepustiti kontrolu, ali znao je da mora odustati. Osjetio
je kako mu se jezi koza na straznjoj strani vrata, bas kao i kad bi se promijenilo
raspolozenje njegova dragog, starog tate. Prezivio je u ovoj igri dovoljno dugo da zna kad se
treba povuci. Uvijek postoji novi dan za borbu.
Uskocio je u kombi i sjeo iza upravljaca. Pokrenuo je kombi i pogledao prema djevojci,
sada obasjanoj farovima automobila.
Nocna pratilja posrnula je unatrag, zateturala na visokim crvenim cizmama tako divlje
da joj se desni zglob savio na stranu, a i slomio bi se da ga nije na vrijeme ispravila. Te
prposne grudi poskakivale su gore-dolje dok je stiskala noz.
Uvijek postoji sutra.
Osveta je slatka.
Pritisnuo je gas i krenuo. Gume su skripale na asfaltu. Automatska su se vrata uz tresak
zatvorila. Brzinski pogled u retrovizor uhvatio je djevojku posljednji put. Izvukla je pistolj i
netremice gledala u kombi kao da pokusava zapamtiti registracijsku tablicu.
Zamaknuo je iza ugla dok mu je mozak ostao usredotocen na zadrzavanje slobode.
Dovoljno je izmijenio svoj izgled, pa ako ona i natjera nekog policajca da je saslusa, ne bi
imali pojma kako izgleda. Ipak, mozda nece proci dugo prije nego sto pocne potraga za
bijelim kombijem bez prozora.
Nije daleko vozio prije nego sto se zaustavio u unaprijed odabranom skladistu. Iskocio
je iz kombija, udahnuo miris izbjeljivaca i odsepao do drugog vozila. Uskoro ce se vratiti po
kombi. Spustio je pogled na nogu i krv koja mu je natapala hlace. Rana je pulsirala.
Nikad dovoljno opreza.
Sjeo je u automobil i s rukavicama na rukama primio upravljac. Zadrhtao je dok je

9
 Knjige.Club Books

pokretao motor. Sjedalo kombija bilo je natopljeno krvlju, ali dovoljno dobro sakriveno.
Izisao je na suprotnom kraju skladista, vozio jos jednom sporednom ulicom i deset
minuta poslije zaustavio se u pretrpanoj garazi nedaleko jednog hotela. Jos jedna promjena
vozila i bit ce na putu prema slobodi.
Postupno je ukrotio svoje disanje i ubrzane otkucaje srca. Njegove misli vratile su se na
gđicu Prposne grudi.
Njega nitko nije nadigrao. Pronaci ce je i ona ce osjetiti njegov bijes u svim kostima i
zivcima svoga tijela. Kad zavrsi s njom, preklinjat ce ga za milost.

10
 Knjige.Club Books

PRVO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 17. kolovoza, 22:45

Kotaci kombija zaskripali su iza ugla, a dok su mu straznja svjetla postajala sve slabija,
Melina je stisnula prste oko drska pistolja. Okrenula je nisan oruzja sa sada vec prazne ceste
prema drugom vozilu. U bremenitim trenucima ispunjenim zasljepljujucim svjetlom,
adrenalinom i boli, nije mogla zakljuciti je li vozac drugog vozila spasitelj ili prijatelj
Zavodnika.
Otvorila su se prednja vrata automobila i vozacica je izisla s rukama u zraku. „To sam ja,
Sarah.“
Zbog panike, inace miran glas Sare Beckett bio je ostriji dok je prilazila. U srednjim
tridesetima, Sarah je vodila Misiju, svojevrstan rehabilitacijski centar za prostitutke.
Djevojke s ulice zvale su je Majkom izgubljenih dusa.
Prednja svjetla ocrtavala su siluetu njezine bezoblicne plave majice, iznosenih hlac a i
nevjerojatno ruznih isusovki. Crvena kosa bila je skupljena u neurednu pundzu vec
upropastenu mnostvom odbjeglih kovrca.
„Jesi li dobro?“ upitala je Sarah.
Melinina je ruka drhtala dok je spustala pistolj. „Da, dobro sam. Spasila si me.“
Sarah je ispruzila ruku prema njoj, ali Melina se izmaknuta. „Krvaris. Daj da ti
pomognem“.
„To je njegova krv. Nije moja.“ Boljelo ju je vlasiste. Glezanj joj je pulsirao. Izgubila je
pramen kose, a za dan ili dva rucni ce joj zglob biti pun modrica. Ali inace, bez tezih
posljedica
„Odakle je, dovraga, dosao taj kombi?“ upitala je Sarah. „Parkirao se u sjeni. Nitko ga
nije uocio. Gdje su druge djevojke?“ Melina je pogledom pretrazivala ulice za bilo kakvim
znakom da se vratio.
,,U Misiji su. Na sigurnom.“
„Dobro.“
„Nisi smjela biti ovdje sama.“
„Nazvala sam te, nisam li? Pretpostavljala sam da ce minuta ili dvije ovdje vani biti

11
 Knjige.Club Books

posve u redu.“
„Nije bilo u redu.“ Drhtavom rukom Sarah je dodirnuta Melininu kosu. „Sto je htio?“
„Ubiti me.“
Sarah je skupila u saku svoje duge prste navikle na drzanje kaleza ili sviranje klavira na
nedjeljnoj misi, a ne na udaranje. „Ovo je bita glupa ideja.“
Melina je obuzdala navalu adrenalina koja ju je preplavila. „Opasna, mozda. Ali ne i
glupa.“
„Isuse, Marijo i Josipe. Prekrivena si krvlju.“
Krv joj je pokrivala kozu i odjecu. Nadala se da taj covjek nema AIDS ili hepatitis.
„Moram pozvati policiju.“ „Moj ih je pomocnik vec nazvao“, odgovorila je Sarah. „Sam zna za
ovo?“ upitala je Melina.
„Bio je tamo kad su se ostale djevojke vratile bez tebe. Bio je bijesan. Telefonirao je
policiji i prije nego sto sam uspjela izici.“
Bas u tom trenutku plava su se svjetla odbila od obliznjeg skladista. „Kako je tako brzo
doveo policiju u Dno?“ „Prijatelji na visokim polozajima, pretpostavljam“, rekla je.
To je bila omiljena sala Sare i Sama. Ona nije samo vodila Misiju, nego je bila i zaređena
episkopalna svecenica.
Zaustavila su se dva policijska automobila i dvojica policajca odmah su zauzela polozaje
iza otvorenih vrata, s oruzjem uperenim u njezinom smjeru.
Policajci su bili mladoliki i kladila bi se da ni jedan od njih nije patrolirao duze od
godinu dana. Znala je da adrenalin novake cini posebno nervoznima. Svi su htjeli ici kuci
kad padne mrak.
„Bacite oruzje!“ viknuo je jedan policajac.
Melina je oprezno kleknula na betonski plocnik, spustajuci pistolj i noz kraj korova koji
je rastao iz pukotina u plocniku. Ostala je klecati na oba koljena, ruku skupljenih iza glave, a
isto je ucinila i Sarah.
Jedan je policajac ostao u pozadini, s oruzjem uperenim u njih, a drugi im je prisao.
„Identificirajte se“, naredio je.
Glezanj joj je stvarno pulsirao. Nasrecu, cinilo se da nije slomljen, ali uganuce je bilo
posljednje sto joj treba. „Zovem se Melina Shepard. Agentica sam Istraznog ureda
Tennesseeja. Znacka mi je u torbici.“
Policajac je prisao i sutnuo pistolj i noz dalje od nje.
„Budite oprezni s tim nozem“, rekla je brzo. „Prekriven je krvlju osumnjicenog i treba ga
spremiti u vrecicu. Ili, jos bolje, pozovite forenzicku ekipu.“
Sutke, mladi je policajac zgrabio njezinu torbicu, odmaknuo se unatrag i prekopavao po
torbici dok nije izvadio kozni etui. Otvorio ga je. Bljesnulo je zlato na znacki.

12
 Knjige.Club Books

„Agentice Shepard, jeste li ozlijeđeni?“ upitao je policajac.

Navala adrenalina je jenjavala, ostavljajuci u njoj neki osjecaj nemira. „Ne.“
,,A tko je ovo?“ upitao je policajac.
„Velecasna Sarah Beckett.“
Policajac je promotrio Sarine duge ruke koje je jos drzala iznad glave. „Vi vodite
Misiju?“
„Tako je“, potvrdila je Sarah.
„Cuo sam za vas. Mozete spustiti ruke.“ Ispruzio je ruku Melini da joj pomogne ustati,
ali odbila je. „Hvala, ali prekrivena sam krvlju osumnjicenog i ne zelim kontaminirati
dokaze.“
„Pozvat cu kola hitne pomoci“, rekao je policajac.
„Stvarno nije potrebno“, usprotivila se Melina.
„Potrebno je“, proturjecila je Sarah. „Svasta je prozivjela.“
Policajac se vratio u automobil dok su dvije zene ustajale.
Vijesti brzo putuju, a ova neodobrena Melinina pustolovina/tajna istraga znacila je da
ce se naci u nevolji. Dosla je u Dno jer je to zatrazila Saru, koja se zabrinula zbog dviju
djevojaka koje su nestale s ulica u posljednjih nekoliko tjedana. Prijave o nestalim osobama
su podnesene, ali policija zasad nije potrosila mnogo vremena ni na jedan od ta dva slucaja.
Sarah je poznavala djevojke i bila je na dobrom putu da obje makne s ulica.
Melina je pretpostavljala da hvata svodnika koji nije htio izgubiti svoje najbolje izvore
prihoda. Vjerojatno ih je zatocio u nekoj dotrajaloj zgradi u kojoj se okupljaju narkomani i
dileri. Pametan svodnik ne bi ubio djevojku koja radi, nego bi je zakljucao u sobu i dovodio
joj muskarce.
Miris izbjeljivaca ostao joj je u nosnicama, kao i sjecanje na oblozene stijenke kombija.
U mislima je katalogizirala detalje o napadacu, ukljucujuci spricu, pociniteljevu plavu
periku i njegov ucinkovit, uvjezban napad. Ovo mu nije bio prvi pokusaj ubojstva. Plan je
bio slozen i ocito je odrazavao neke vrlo mracne mastarije.
Pogledala je izgrebene vrhove svojih cizama i pomislila na nestale djevojke. Zadrhtala
je osjetivsi zebnju.
„Tko vas je napao?“ upitao je policajac.
„Ne znam. Nisam ocekivala takvu vrst problema.“ Uzdahnula je. „Vozac je bio bijelac.
Uredno obrijan. Plave kose, ali to je bila perika. Rukavice. Jamna jakna. Traperice. Cizme. Tip
kakvog ne ocekujes da ces susresti na ovakvom mjestu.“
Sarah je frknula. „Bogati ili siromasni, ozenjeni ili samci, pobozni ili ateisti... Ovuda se
motaju svakakvi ljudi.“
„Trebam vrecicu za dokaze“, rekla je Melina. „Noz mora biti na sigurnom.“

13
 Knjige.Club Books

Drugi je policajac navukao rukavice od lateksa i izvukao iz svog automobila vrecicu za

dokaze.
„Sto radite ovdje sami, agentice Shepard?“ upitao je policajac.
Upravo ono sto su im na policijskoj akademiji rekli da nikad ne rade. „Velecasna Beckett
bila je zabrinuta zbog dviju nestalih djevojaka. Ja sam ih pokusavala pronaci.“
„Sami?“ ostrim tonom upitao je policajac.
„Sa mnom“, izgovorila je Sarah razgovjetno, kao da ispovijeda svoje grijehe.
Policajceva pozornost prelazila je s jedne na drugu. Zatresao je glavom u nevjerici. Cak i
kao novak, znao je da je to luda prica.
„Zavrsavala sam s ispitivanjem djevojaka“, objasnila je Melina. „Tada sam nazvala Saru i
pripremala se otici. A onda je kombi krenuo prema meni.“ Prepricala je i ostala detalje
napada. Nije mogla prikriti da je bila nesmotrena.
„Odakle vam noz?“ upitao je policajac.
„Dio je moje kopce za remen.“ Prosla je rukom preko crvenih ogrebotina koje su joj
nagrdile maslinastu put. Drugi je policajac spremio u vrecicu noz, ocev poklon kad je
diplomirala na policijskoj akademiji. „Budite oprezni s tim.“ Ponovno se prisjetila mirisa
izbjeljivaca. Taj tip nije amater. „Na njemu je ubojicin DNK.“

14
 Knjige.Club Books

DRUGO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 06:00

Udaranje u glavi. Slabasno pulsiranje u gleznju. Zvonjava budilice.

Melina je zgrabila mobitel koji se punio na nocnom ormaricu i iskljucila budilicu koja ju
je trgnula iz dubokog sna u koji je utonula tek nakon previse sati buljenja u strop. Dozivjela
je 1:00, 3:00 i konacno 4:00 ujutro prije nego sto je zaspala. Jedva da je uspjela malo
odspavati u posljednjih tjedan dana.
Uspravila se u krevetu i odmaknula prema natrag debele pramenove kose. Vlasiste joj
je jos bilo osjetljivo na dodir, ali, nasrecu, njezin napadac nije iscupao velike komade kose
kao sto se isprva pribojavala.
Zaklopila je oci i odmah pred sobom vidjela unutrasnjost kombija. Lisice. Spricu. Ostar
miris izbjeljivaca.
Te su je slike proganjale cijeli tjedan, kao i prijetnje njezina sefa, agenta Cartera
Jacksona. Jacksonovo inace umjereno juznjacko razvlacenje rijeci pojacalo se s bijesom dok
je promatrao lijecnika koji je pregledavao Melinin glezanj sat nakon napada.
„Imala si sreće!“ zaderao se. ,,A ni velečasna nije mnogo pametnija! Protokoli postoje s
razlogom!“
„Vrijedilo je“, odgovorila je.
„Vi ne govorite, agentice Shepard. Vi slušate.“ Počeo je koračati prostorijom. „Ograničeni
ste na svoj radni stol dok odlučujem hoću li vas do kraja vaše karijere dodijeliti Odjelu arhive!“
Shvacala je da je Jackson tako ljut jer se zabrinuo. Nadala se samo da ce se smiriti kroz
tjedan ili dva.
Jucer je navratila u kafic i uzela mu trostruki espresso. Ostavila ga je na njegovu
radnom stolu kao znak pomirenja i tratila vrijeme, nadajuci se da ce podici pogled sa svoga
racunala. Nije pokazao da ju je zamijetio.
Ne samo da je bila duboko u govnima, nego ju je Jackson gurnuo dublje.
Prebacila je noge preko ruba kreveta dok je zurila u digitalni sat. „Jos petnaest minuta
sna.“ Sapnula je te rijeci kao molitvu, racunajuci u glavi koliko se brzo moze odjenuti i izici.
Lisice. Sprica. Izbjeljivac.

15
 Knjige.Club Books

Srce joj je brze zakucalo u grudima. Koga je zavaravala? San, ako je to ono sto je proslu
noc pokusavala, nece se tako skoro vratiti.
Dok je sjedala na rub madraca, njezina prevelika majica omotala joj se oko struka. Bose
noge dotaknule su hladan drveni parket i sjetila se da je cupavi tepih jos ceka u virtualnoj
kosarici, zajedno s jos desetak drugih stvari koje si nije mogla priustiti do dana isplate
place.
Nije zurila s opterecivanjem desnoga gleznja. Sada je mogla hodati bez sepanja, ali jos
je bilo naznaka otekline.
Ustala je, otisla niz hodnik do uske kuhinje i ukljucila aparat za kavu. Bez obzira koliko
bila umorna ili koliko je kasno stigla kuci vecer prije, uvijek si je kuhala kavu. Jedna
cetvrtina salice mljevene kave na cetiri salice vode. Savrsena kombinacija koja je smirivala
njezino razdrazljivo jutarnje raspolozenje.
Melina je dohvatila bademovo mlijeko iz hladnjaka i natocila malu kolicinu u preveliku
salicu. Drska je bila preglomazna za njezine ruke, ali volumen od sesto mililitara znacio je
da se ne mora vracati nadopuniti salicu. Izvukla je smrznuto pecivo iz zamrzivaca i stavila
ga u toster. Deset minuta na 180 stupnjeva obecavalo je okus gotovo svjeze ispecenog
peciva.
Zacuvsi zvuk grebanja na straznjim vratima okrenula se i ugledala macku kako viri
ispod ruba rolete. Dohvatila je limenku tune iz kuhinjskog ormarica i trudila se ne uprljati
ruke dok je istresala sadrzaj na cisti tanjur.
Otkljucala je dvorisna vrata, osigurana s tri brave koje je postavio njezin otac. Bosih se
nogu prisuljala dvorisnom stolu na kojem je sitna trobojna macka strpljivo cekala svoj
dnevni obrok.
„To su fine stvari, Divlja maco“, rekla je Melina. „Obecavam da vise nece biti jeftinih
brendova tune.“ Naucila je tu lekciju kad je macka samo pomirisala i gurnula tanjur sa stola.
Snob.
Macka je sada malo gricnula, kao da testira hranu. Zadovoljna, pocela je jesti, preduci
dok je uzimala velike zalogaje tune.
Kako se ono kaze? „Psi imaju vlasnike, a macke imaju sluge.“ Oprezno je pomilovala
macku po leđima jednom ili dvaput, znajuci da daljnja iskazivanja naklonosti nece biti
cijenjena.
„Pojedi sve, maco. Vidimo se sutra.“
Macka nije ni podigla pogled. Melina je uzela jucerasnji tanjur, vratila se u kucu i stavila
ga u perilicu posuđa. Svoju je salicu napunila do vrha kavom i zaputila se prema tusu.
Otvorila je slavinu i, dok se voda zagrijavala, sjela na rub kreveta i citala e-mailove na
mobitelu.
Agent Jackson poslao joj je poruku jucer navecer, zahtijevajuci ranojutarnji sastanak.

16
 Knjige.Club Books

Sranje. Ovo je bio sedmi dan od njihova susreta i nije imala pojma sto Jackson planira za nju.
Prislonila je vrucu salicu na obraz.
Ustala je, izvukla iz ormara cistu bijelu majicu i crne hlace. Dobra strana duznosti za
radnim stolom bila je da ima vremena otici do kemijske cistionice i opusteno obilaziti
trgovine hranom. Bilo je lijepo imati dobro opskrbljenu kuhinju i ormar pun ciste odjece.
Dodatni odlasci u teretanu također su joj dobro dosli.
Ako joj raspored postane jos monotoniji, poludjet ce.
Svukla je majicu i stupila pod tus. Pazljivo je spustila glavu pod mlaz vode, izbjegavajuci
osjetljiva podrucja.
Glupa fora. Djetinjasto. Opasno. Rijeci agenta Jacksona vrzmale su joj se glavom dok
konacno nije iskljucila zvuk njegova glasa.
Zeznula je.
Treba krenuti dalje.
On ce prijeci preko toga.
Kad je izisla iz tusa njezno je osusila gustu kosu, omotala tijelo rucnikom i smotala
drugi rucnik oko glave. Mirisao je na lavandu, sto joj se sviđalo vise od mirisa limuna.
„O, Boze.“ Zaustavila se prije nego sto se prebacila na kritiku peciva s cimetom u
odnosu na onog s makom. „Vec postajem meksa.“
Bilo je vrijeme odjenuti se i suociti s neminovnim. Agent Jackson je i dalje bio suzdrzan.
Kad bi prolazio pored njezinog ureda katkad bi zastao i zatresao glavom, ali nije se trudio
obratiti joj se.
Dok je mazala maslac na pecivo s makom, misli su joj skrenule na njezina napadaca.
Tko je, dovraga, bio taj covjek? Njegova mala putujuca predstava uzasa na kotacima nije
nastala slucajno. Bilo je to ostvarenje dugogodisnje mastarije i nebrojenih sati rada. Jedva
zamjetan miris izbjeljivaca koji je osjetila jos je u njoj izazivao jezu.
Prisla je straznjem prozoru i vidjela da je Divlja maca otisla. Imala je mnogo mjesta za
obici, miseva za ubiti. Limenka tune skuplje od dolara je nestala.
Dok se okretala od prozora, misli su joj odlutale na djevojke koje su radile na ulicama
oko Misije. Tijekom Melininih vrlo predvidljivih stanki za rucak ovoga tjedna, otisla je u
posjet Sari. Nije bilo znakova dviju nestalih djevojaka ni bijelog kombija preinacenog za
nanosenje bola.
„Gdje li si, pobogu?“ promrmljala je sebi.
Napunila je putnu salicu ostatkom kave, zgrabila ruksak i posla prema ulaznim vratima.
Dok je okretala kljuc u bravi, zazvao ju je muskarac. Bio je to njezin susjed Travis. Ili Trey.
Neko ime koje je zavrsavalo na s. Ili y.
„Bok, ti tamo!“ zaderao se.

17
 Knjige.Club Books

Melina je stisnula prste oko naramenice ruksaka i okrenula se prema covjeku koji je
zivio na drugom kraju njezine stambene jedinice. U kasnim pedesetima, ispricao je Melini
svoju zivotnu pricu. Vec je deset godina stanovao u ovom kompleksu kuca u nizu. Bivsi
ucitelj. Bio je ozenjen, ali se razveo prije sest godina.
„Melina!“
„Da.“ Melina je mogla cuti glas svoje majke, s onim juznjackim sarmom, kako je
upozorava da bude simpaticna. „Sto mogu uciniti za vas?“
„Jeste li vidjeli moju macku, Simbu?“
„Simbu?“
„Trobojna je i ima bijelu mrlju na prsima.“
Ah, znaci Divlja maca nije bila siroce kao sto se pretvarala. Njezini debeli obrazi trebali
su je odmah odati. „Vidjela sam je jutros.“
„I doimala se dobro?“
„Da, gospodine.“
„Nije dosla jucer navecer. Kad vani zatopli, tesko ju je zadrzati unutra.“
„Izgledala je kao da se moze brinuti o sebi.“
Travis ili Trey podignuo je ruzicastu ogrlicu s koje je visjela plocica s imenom u obliku
srca. „Ponovno se izvukla iz svoje ogrlice.“
„Mozda ne voli ruzicastu boju.“
„Sto?“
„Nije vazno.“
„Malo je previse samostalna za svoje dobro“, rekao je. „Strah me da ce joj neka divlja
zivotinja nauditi. Ako je vidite, donesite je k meni. Imam vrecicu suhe macje hrane za nju.“
„Obavijestit cu je.“
Kad je Melina dosla do svog automobila, opazila je tri opuska. Bili su iza vozila i
zamislila je kako se netko naslanja na branik, gledajuci prema njezinoj zgradi. Na rubu
svakog filtra nalazio se blijedi trag ruzicastog ruza za usne. Njezin je prvi susjed izlazio s
mnogo zena. Mozda je jedna od njih bila tu, cekajuci ga da se vrati iz svoje konobarske
smjene.
Naslonila se na prtljaznik, gledajuci prema kucama u nizu. Treba vremena za popusiti
tri cigarete. Petnaest do dvadeset minuta u zurbi, jos i dulje ako se ubija vrijeme. „Dakle,
koga to netko prati?“
Mrsteci se, spustila se iza upravljaca. Pokrenula je motor, izisla unatrag s parkirnog
mjesta i krenula prema uredu. Vozac bijelog kombija barem nije nosio ruzicasti ruz za usne.
Petnaest minuta poslije Melina je stigla u sluzbene prostorije Istraznog ureda
Tennesseeja (TBI) na Bulevaru R. S. Gassa. Cesta do kompleksa vodila je preko bujnoga,

18
 Knjige.Club Books

brezuljkastog krajolika kraj modernih zgrada u kojima su se nalazili prostori TBI-eva

nashvilleskog ureda. Istrazni ured Tennesseeja bio je najcjenjeniji drzavni kriminalisticko-
istraziteljski ured. Agenti su istrazivali zlocine povezane s drogom, korupcijom,
organiziranim kriminalom, terorizmom i prijevarama. Dalje niz cestu nalazila se druga
zgrada koja je udomila ured drzavnoga sudskog patologa.
Kao kontrast modernim zgradama, tu je bila i treca zgrada. Slobodni su zidari oko
1915. podignuli kamenu kucu u kolonijalnom stilu da udome svoje udovice, sirocad i starce.
Kasnije nadogradnje ukljucivale su dom za oboljele od tuberkuloze i udomiteljski dom za
djecake.
Parkirala je, pokazala svoju znacku na recepciji i posla prema svom uredu. Spustila je
ruksak na stolac i bacila pogled na ocisceni stol. Nedostajao joj je kaos nagomilanih
izvjestaja i spisa, kao i prasina na policama punim istrosenih tehnickih prirucnika i pokojim
priznanjem za zasluge. Ove organizacijske stvari moraju prestati.
Ostro kucanje na vratima nagnalo ju je da podigne pogled. Na vratima je bio njezin sef,
Carter Jackson. Gusti, crni brkovi bili su u skladu s gustom kosom oko sljepoocnica
prosaranom sijedima. Nosio je svoje uobicajeno sivo odijelo s primjesom boje ugljena,
svijetloplavu kosulju i crvenu kravatu, ali nikada se nije doimalo da mu je u tome udobno.
Bila je uvjerena da je kravata prva stvar koju skine sa sebe kad navecer dođe kuci.
Imao je vise od cetrdeset, bio je razveden, a proslavio se prije mnogo godina kad je
zaustavio gnjusno trgovanje ljudima i dilerski lanac. Za svoj je trud nagrađen
napredovanjem, koje je podrazumijevalo uredski posao. Nikada nije komentirao napustanje
terenskog rada, ali znala je da mu nedostaje.
„Shepardice, rođeni ste sa sretnom potkovom u guzici.“ Jacksonov ostar komentar bio
je dobrodosla promjena nakon mrtve tisine.
„Samo jednom?“
„Noz koji ste zarili u napadaca isporucio nam je lijep uzorak DNK-a. Ubrzao sam
testiranje.“
Detaljno je ispricala sva sjecanja vezana za unutrasnjost kombija. Jackson je mozda bio
bijesan na njezine nesmotrene poteze, ali pozorno ju je slusao. „Stvarno?“
„Proslu sam noc do kasno razgovarao telefonom sa sefom FBI-eve jedinice za
profiliranje. Dolazi ovamo kako bi i sam istrazio ovaj slucaj.“
FBI nije istrazivao slucajeve osim ako nije postojao dobar razlog za to. „Ukljucivanje
FBI-a zvuci odlicno, gospodine.“
„Agent Ramsey bit ce ovdje za otprilike sat.“
„Tako brzo?“
„Upravo me nazvao iz zrakoplovne luke.“
„Naravno.“ Nije joj bilo drago uplitanje FBI-a ali, s druge strane, nece biti osuđena na

19
 Knjige.Club Books

najzabitiji kutak TBI-a do kraja svoje karijere.

Kao da joj je procitao misli, dodao je: „Kao sto sam i rekao, sretna potkova. Trebali biste
kupiti listic za lutriju.“

***
Posljednjih sedam dana razmisljao je samo o gđici Prposne grudi. Zamisljao ju je golu,
kako ga moli za milost dok joj krv tece na pod njegova kombija.
Pazljivo je odmotao povez oko bedra i pregledao deset urednih savova. Sam je zasio
ranu, znajuci da policija ne trazi samo njegov kombi nego i muskarca s ozljedom noge.
Dijelovi gaze zalijepili su se za ranu. Njezno ih je povlacio, ljusteci dio po dio s koze, sve
dok se traka nije posve odlijepila od rane. Nije se zagnojila i sada je vec mogao ustati i setati
pomalo hramajuci. Koliko god je zelio otici po kombi, ozljeda mu nije dopustala da napusti
kucu u sumi.
Pomno je nanio jos antibiotske masti na ranu i ponovno je zamotao. Oprezno je
navukao donji dio pidzame.
Klonio se Dna vec tjedan dana. U vijestima nije bilo nikakvih izvjestaja o incidentu ili o
dvije nestale djevojke. Prostitutke i njihovi problemi nisu zasluzili nimalo prostora u ludom
ciklusu vijesti.
Imao je srece i glede kombija. Prema transponderu koji je pricvrstio ispod prednje
osovine, jos je bio u skladistu.
S kavom u ruci izisao je na trijem svoje brvnare i gledao iznad suma koje su okruzivale
rubove njegova posjeda. Volio je sume. Promatranje drveca uvijek ga je smirivalo. Otpio je
gutljaj i zavalio se u stolac za ljuljanje te pogledao prazan stolac kraj sebe.
Gđica Prposne grudi trebala je sjediti ovdje s njim. Prilicno se smirio u posljednjih
tjedan dana i nije vise sanjao o guljenju koze s njezina tijela.
Zazvonio je mobitel, odvlaceci mu pozornost sa sume. Prepoznao je broj i nasmijesio
se. „Hej, duso.“
„ Hej i tebi, djede. Kako si?“
„Odlicno.“ Ustao je i otisao do ograde. „Spakirala si se i spremna si za internat?“
„Da, jedva cekam. Mama me izluđuje.“
„Nemoj biti stroga prema staroj majci. Tesko je gledati kako odlazi osoba koju volis.“
„Odrasla sam. Zar je to iznenađenje?“
Nasmijao se. „Moras jos mnogo nauciti o svijetu, Sue.“
„Valjda. Kako se ti osjecas? Uzimas li lijekove?“
Prije nekoliko mjeseci dijagnosticiran mu je rak. Nakon operacije ostat ce kastriran i
mozda inkontinentan. Vise ne bi bio gospodar svoga zivota. Nije namjeravao ici tim putem.

20
 Knjige.Club Books

„Po planu.“
„Kad ides u bolnicu?“
Nikad. „Uskoro.“
„Dolazis li na obiteljski vikend?“
„Nizasto to ne bih propustio.“
„Odlicno. Moram ici, ali htjela sam te nazvati i dati ti do znanja da mislim na tebe.“
„Volim te, mala.“
„I ja tebe, djede.“
Zavrsili su razgovor i opet se usredotocio na sumu. Mnogo je zena volio u svom zivotu i
bio je tuzan kad je morao gledati kako odlaze.
Zamislio je gđicu Prposne grudi kako stoji na svom uglu. Bilo mu je suđeno da dominira
njome. Bilo joj je zapovjeđeno da mu se pokori. Ali katkad sudbinu treba snazno pogurnuti.
Pricekat ce jos dan ili dva prije nego sto ode po kombi u skladiste. Kad to ucini,
promijenit ce registracijske tablice i nalijepiti jedan od tisucu laznih natpisa. Kao i on, i
kombi je bio kameleon. A onda ce krenuti u potragu za svojom djevojkom.
Bilo je samo pitanje vremena kad ce se gđica Prposne grudi vratiti na svoj ugao.
Djevojka je morala zarađivati za zivot. A svi, ukljucujuci i prostitutke, imaju svoje navike.
Nasmijesio se i otpio gutljaj kave. „Ovaj nocni spoj bit ce ekstra poseban, duso.“

21
 Knjige.Club Books

TREĆE POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 11:00

FBI-ev specijalni agent Jerrod Ramsey cekao je u zracnoj luci dok je sluzbenica rent-a-cara
provjeravala njegovu rezervaciju. Na plocici s imenom pisalo je Sally. Bio joj je to prvi dan
na poslu, napomenula je nekoliko puta, i imala je problema s racunalom. Izgledala je kao da
je u ranim dvadesetima, s pjegicama na nosu i kosom uredno svezanom u rep prosaran s
nekoliko plavih pramenova. Trostruki pirsinzi na lijevom uhu i tragovi preplanulosti od
majice s naramenicama. Desni joj je palac bio pun zuljeva, a nokat na njemu duzi od ostalih.
Pretpostavio je da je glazbenica. Gitaristica. Zarađujuci za zivot dok se ne proslavi.
„Mozete li mi, molim vas, ponoviti svoje prezime?“ upitala je suzdrzano se osmjehujuci.
„R-A-M-S-E-Y. Ime je Jerrod. S j.“
„Hvala.“ Sto je vise udarala po tipkovnici, to su joj obrazi postajali sve rumeniji.
Naposljetku je pozvala svog sefa, niskoga zdepastog muskarca smeđe kose koja se
prorjeđivala, a koji ga je pomno pogledao i brzo spustio pogled na ekran. „Zao nam je sto ste
morali cekati.“
Ramsey je izvadio mobitel iz dzepa i potrazio poruku s potvrdom rezervacije. Putovao
je u bezbroj mjesta i u mnogima od njih vladala je zbrka. „Imam broj potvrde.“
Sef se zvao Fitz, kako je pisalo na plocici. Odgurnuo je djevojcine ruke. „Jutros sam ti
vec dvaput rekao kako se to radi.“ Pritisnuo je jos tipki. „Evo ga, crni SUV.“
„To je to.“
„Jeste li shvatili?“ Sefov glas ujedao je sarkazmom, a on je malo previse zadirao u njezin
osobni prostor.
Sally se malo odmaknula.
Sef je najvjerojatnije bio u kasnim cetrdesetima i Ramsey je pretpostavio da je proveo
radni vijek obrađujuci na tisuce narudzbi za iznajmljivanje automobila. Zutilo na njegovim
prstima davalo je do znanja da je teski pusac, vrecice ispod ociju odavale su los san, a
krvavocrvene oci ukazivale na mamurluk. Nije bilo naznake vjencanog prstena. Ovaj je
posao bio njegov teritorij, a bahato zapovijedanje djevojkama poput Sally cinilo je da se
osjeca bolje u svome jadnom zivotu.

22
 Knjige.Club Books

Ramsey je dao Sally svoju kreditnu karticu i podigao pogled prema Fitzu. „Hvala, Fitz.
Ona ce sada preuzeti.“
Fitz je na trenutak ostao na mjestu, mrmljajuci, „Zelim vam ugodan dan“, a zatim se
povukao do drugog racunala.
Sally je potvrdila narudzbu. „Ovdje ste poslovno?“ U tonu njezina glasa osjecao se
prizvuk nervoze, ali osmijeh joj je bio blistav.
„Da.“
„Glazba ili bankarstvo?“ upitala je smijeseci se.
„Rjesavanje problema.“
Znatizelja je zaiskrila iz njezina pogleda dok mu je vracala kreditnu karticu i davala
kljuceve od automobila. „Zelim vam ugodno putovanje.“
„Hvala.“ Kladio bi se da ce Sally za manje od sest mjeseci shvatiti da ovaj posao nije
vrijedan place.
Zgrabio je svoj putni kovceg prepun dosjea slucajeva i uputio se prema autobusu koji ce
ga odvesti do parkiralista rent-a-cara. Deset minuta poslije setao je kraj redova automobila.
Kad god je bilo moguce, iznajmio bi isti tip i model automobila. To smanjuje zbunjenost koja
dolazi s nepoznatim okruzjem.
Mobitel mu je zazvonio bas dok je spustao putnu torbu i aktovku na straznje sjedalo.
Prepoznao je broj svoje necakinje. „Kylie.“
„Ujace Jerrod. Gdje si?“
„U Nashvilleu.“ Skinuo je sako i prebacio ga preko torbe prije nego sto je zatvorio vrata.
„Primila sam tvoju poruku. Sto ima?“
Kylie je bila dijete njegove starije sestre. U dvadeset drugoj, diplomirala je na visoj skoli
i zapocinjala prvu godinu studija prava na Sveucilistu Columbia.
„Provjeravam sto je s bakom. Kako je?“
„Dobro je. Stalno je nervozna.“
„Kad ce doci tvoja mama da ti pomogne?“
„Ne znam. U Parizu je. Ne brini, ja sam s bakom.“ „Koliko dugo mozes ostati?“
„Tjedan dana.“
„Odlicno. To mi jako pomaze. Do tada bih se trebao vratiti u Washington.“
„Ja ne radim mnogo. Tracy brine o svemu.“
Tracy je vec pet godina bila njegovateljica njegove majke. Jedna od rijetkih osoba koju
je njegova majka slusala ovih dana. „Dobro je imati obitelj uz baku u ovo doba godine.“
„Razumijem te. Baka stalno pita za djeda. Tracy i ja cemo je odvesti na plazu.“
Pogledao je na sat i provjerio datum. „Uvijek je los dan za nju.“ Zrak koji je strujao iz

23
 Knjige.Club Books

ventilacijskih otvora polako se hladio. „Godisnjica je djedove smrti.“

„Ja sam zapamtila. Ali ne mogu vjerovati da je i ona. Toliko toga je zaboravila.“
Zaboraviti samoubojstvo njegova oca bio bi cin dobrote koji je Alzheimer mogao uciniti
za njegovu majku. Ali nije postojalo nista lijepo u vezi te bolesti.
Ovo nije bio prvi put da je daleko od kuce u kriticno vrijeme. Propustio je Kylienu
promociju. To je izazvalo svađu sa sestrom i ponovne prigovore na njegov posao. „Mogu li
razgovarati s bakom?“
„Provjerit cu.“ Tisina i zatim priguseni razgovor između Kylie i njegove majke. „Ne zeli
ni s kim razgovarati.“ Prije sest godina usao je u obiteljsku kucu i pozdravio majku, a ona je
pocela vristati. Pozvala je policiju. Tada je shvatio da je zaista bolesna. Njezino pamcenje
palilo se i gasilo dok naposljetku nije posve nestalo. Bio je jedna od prvih osoba koju je
zaboravila. „Dolazim kuci za nekoliko dana. Mozes li toliko izdrzati?“
„Znas da mogu.“
„Dijete, hvala ti.“
„I tebi, starce.“
„Touché.“
Smijala se dok je spustala slusalicu.
Odagnao je misli o domu i okrenuo se sadasnjem slucaju. Nikada nikome nije bio dobar
dan kad bi Ramsey ili netko iz njegova tima napustio sjediste u Quanticu i posjetio njihov
okrug. Proganjao je najgore od najgorih serijskih ubojica. Monstrumi koje su on i njegova
ekipa lovili nisu bili obicni kriminalci. Njihov plijen ukljucivao je predatore koji su jeli meso
svojih zrtava, prodavali djecu za seks ili ubijanje, komadali i sakatili tijela zivih i mrtvih.
Nitko nije zelio vjerovati da monstrumi koje Ramsey proganja doista postoje. Znao je bolje
od ikoga da zlo vreba u mraku i ceka priliku da pronađe novu zrtvu.
Sada se opet vratio u Nashville. Dom uspjesnoga gospodarstva i rastuce populacije, sto
je znacilo da grad privlaci i najbolje i najgore od covjecanstva.
Dok je bio na pravnom fakultetu, u sali je poslao i prijavnicu za FBI. Zvucalo je kao
zanimljiv posao, a mastao je o tome da nosi pistolj i znacku i postane clan ekipe za
spasavanje talaca. Loviti nekoliko losih tipova, poboljsati vjestinu pucanja i onda na kraju
doci do Wall Streeta, brzo se obogatiti, upoznati ludo zgodnu zenu i odgojiti nekoliko djece.
Kad postane star i sijed, povukao bi se na obiteljsko imanje na obali zaljeva Chesapeake i
mozda napisao memoare.
A onda se umijesala sudbina i dovela Ramseyja u neugodnu situaciju. Ramseyjev otac,
njezna dusa koju su mnogo vise zanimale ptice nego sale za sastanke, vjerovao je
pogresnom covjeku. Stuart Kline, talentirani odvjetnik i racunovođa, namamio je njegova
starog u gomilu losih investicija koje su progutale bogatstvo stvarano kroz tri generacije.
Ramseyjev otac, bez snage da se suoci sa sinom i svojim upravnim odborom, pucao si je u

24
 Knjige.Club Books

glavu dva tjedna nakon sto je Ramsey diplomirao na pravnom fakultetu.

Kline je dobio samo sedamnaest mjeseci zatvorske kazne u zatvoru minimalne
sigurnosti, s kabelskom televizijom i supruznickim posjetima.
S novostecenom diplomom prava u ruci i jos bjesniji nego sto bi rijecima mogao opisati,
Ramsey se pridruzio FBI-evu Odjelu za poslovni kriminal. Znao je brojeve, razumio pravni
sistem i odrastao u ezotericnom svijetu starih bogatasa.
Imao je prirodni talent za citanje ljudi, analiziranje njihovih poteza i prepoznavanje
skrivenog znacenja njihovih rijeci.
Ramseyjev uspjeh u poslovnom kriminalu privukao je pozornost njegovih nadređenih
pa je premjesten u Odjel kriminala. Shvatio je razlog premjestaja. Bio je sahovska figurica u
igri vecoj od poslovnog kriminala. Najvecu medijsku pozornost privlacile su mnogo
uzbudljivije potrage za serijskim ubojicama, a on je imao dara za taj posao.
Ubojice koje su on i njegova odabrana ekipa progonili bili su bez duse, narcisoidni
psihopati koji su ljudskom tijelu cinili neoprostivo.
Ramsey je vozio kroz grad i pronasao put do ureda TBI-a. Nasao je parkirno mjesto
nedaleko ulaza. Navukao je jaknu, lagano ocetkao rukave i provjerio kravatu u prozoru svog
vozila. Zgrabio je aktovku prije nego sto je usao u zgradu.
Policajcu na recepciji pokazao je svoje dokumente. „Dosao sam agentici Melini Shepard
i njezinome nadređenom, agentu Carteru Jacksonu.“
Policajac je nazvao istraziteljski odjel i zatim ga obavijestio da ce agentica Shepard sici
odmah. Nekoliko minuta poslije otvorila su se vrata dizala i izisla je dobro građena djevojka.
Odjevena u crne uske hlace i bijelu majicu, njezina tamna kosa bila je cvrsto skupljena u rep
koji joj je dodirivao ramena. Uski bokovi, misicava bedra i ruke te pune grudi odmah su mu
privukli pozornost.
U ranim ili srednjim tridesetima, bila je privlacna, s maslinastom puti i pronicljivim
smeđim ocima koje su zracile znatizeljom i naznakama razdrazenosti. Doimala se opreznom
po prirodi, osobom koja priceka da se otkriju cinjenice prije nego sto postavi prvo pitanje.
Pretpostavio je da je namjerna stanka prije svakog poteza jedan od razloga zasto je
prezivjela napad proslog tjedna.
Ispruzila je ruku i on je zakoracio naprijed da je prihvati. Dugi prsti omotali su mu se
oko ruke i stisnuli je iznenađujucom snagom. „Agente Ramsey. Agentica Melina Shepard.“
Cvrsto je drzao njezinu ruku, zamjecujuci suptilan zulj vjerojatno zarađen na treningu
utezima. „Drago mi je.“
„Cujem da vas je ovdje doveo moj DNK uzorak?“ Glas joj je bio hrapav i topao.
„Tako je.“
„Proslo je manje od tjedan dana. To je brza reakcija za FBI.“
„Vas sef je covjek kojega je tesko ignorirati.“ Jackson je stavio na kocku svoju reputaciju

25
 Knjige.Club Books

zbog njezine procjene vozaca kombija, za kojega je vjerovala da je uvjezbani ubojica.

Quantico, upozorio je Jackson, mora obratiti vise pozornosti..
„Da, zna biti.“ Vec je koracala prema dizalima i pritiskala gumbe. „Agent Jackson ceka
nas gore. Upravo zavrsava telefonski razgovor.“
,,U redu.“
Otvorila su se vrata i usli su u dizalo. Odabrala je treci kat.
„Hocete li mi reci na koga sam to nabasala?“
„Pricekat cu da dođe i Jackson. Izbjeci cemo ponavljanje.
Pozorno ga je promatrala. „Naletjela sam na vrlo loseg.
Ramsey je imao spis pun fotografija mrtvih zena koje je ubio taj covjek. „Jednoga od
losijih.“
U tisini su se vozili do treceg kata. Kad su se vrata otvorila, predstavila ga je tajnici i
pokazala mu prstom u smjeru zahoda. Zanijekao je glavom i ona je pokucala na vrata u
kutu. Na plocici s imenom pisalo je JACKSON. Glavom mu je pokazala da uđe. „Sefe, agent
Ramsey je ovdje.“
„Uđite.“
Odmaknula se unatrag, dajuci mu do znanja da uđe prvi. Nije se pomaknuo i cekao je
nju. Razdrazenost je ponovno zaiskrila u njezinu pogledu, ali je ocito odlucila da ima i vecih
bitaka za dobiti od staromodne kavalirstine.
Carter Jackson zavrsio je telefonski razgovor, ustao i spustio zasukane rukave kosulje
preko misicavih podlaktica koje su pristajale bivsem igracu americkoga nogometa. U
srednjim cetrdesetima, Jackson je bio u TBI-u vise od dvadeset godina. Imao je solidnu
reputaciju u drzavi i u Quanticu.
Pruzio je ruku. „Dobrodosli u Nashville.“
Ramseyja je docekao snazan stisak. „Volio bih da je u ljepsim okolnostima.“
„Slazem se“, odgovorio je Jackson. „Kava je u konferencijskoj dvorani.“
Ramseyjev lijecnik jednom je prilikom izjavio da bi trebao smanjiti kolicine kave i cesce
odlaziti na odmor. To je bilo smijesno. Vece su bile sanse da ce se Ramsey poceti baviti
pletenjem.
Agentica Shepard ih je povela prema konferencijskoj dvorani. Prosli su pored nekoliko
otvorenih vrata, a pogled u svaku od tih soba susreo bi se sa znatizeljnim agentom koji je
pronalazio razloge da bude tu.
Konferencijska dvorana bila je dobro osvijetljena, s mnostvom prozora koji su gledali
na okolicu. Melina je stajala u pozadini dok su dva muskarca punila salice. Njezin se potez
nije dojmio izrazom postovanja, nego strateskim. Procjenjivala ga je, uzimajuci u obzir male
detalje za koje je on znao da mogu dati uvid u bilo kojeg covjeka.

26
 Knjige.Club Books

Ramsey je sjeo na kraj stola i spustio aktovku i salicu. Otkljucao je torbu dok je Jackson
sjedao, a Melina zatvarala vrata.
Ona mu je sjela s lijeva, a premda je pogled drzala spustenim, Ramsey je zamijetio
njezinu znatizelju. Iz onoga sto je Jackson rekao preko telefona, bila je dobra u svom poslu.
Radila je po cijeloj drzavi, ponajvise na tajnim zadacima i slucajevima trgovanja ljudima, ali
znala je biti i nesmotrena. Ta je crta bila njezin najbolji adut, ali isto tako i njezina Ahilova
peta.
„Agentice Shepard, odakle znate - bacio je pogled na biljeske - velecasnu Beckett?“
„Nasi roditelji su susjedi. Dvije je godine starija od mene i odrasle smo zajedno. Poznaje
prostitutke koje rade na ulicama oko Misije. Kad je saznala da su dvije nestale, zamolila me
da se malo raspitam.“
„I vi ste zakljucili da to mozete obaviti sami?“ upitao je Ramsey.
Ni tracak isprike nije ublazio njezin smrknut izraz lica. „Da, jesam.“
„Kad ste shvatili da vozac kombija nije uobicajeni klijent?“
„Kao sto sam napisala u svome izvjescu, kad sam osjetila miris izbjeljivaca u kombiju.“
„Smatrajte se sretnicom“, rekao je Ramsey.
Namrstila se. „Smatram.“
,,DNK ovoga covjeka povezuje se s najmanje deset ubojstava diljem zemlje. No mislim
da ima jos zrtava.“
„Deset?“ u njezinu se glasu osjecao bijes.
„Za koje znamo. Da ga niste uboli nozem, bili biste iduca zrtva. Tko vam je dao remen s
nozem?“
„Otac. On je umirovljeni detektiv odjela za ubojstva.“ Bodovi za tatu. Otvorio je svoj
fascikl i izvukao niz fotografija s mjesta ubojstava. Sve slike prikazivale su gole zene u
razlicitim fazama raspadanja.
Agentica Shepard s iznimnim je zanimanjem proucila prvu fotografiju. Ramsey je
fotografije vidio toliko puta da ih je mogao tocno opisati bez gledanja. Fotografija koju je
upravo promatrala bila je ona Nikki Smith, zrtve broj 6. Pobjegla je od kuce i u
sedamnaestoj godini zivota pocela prodavati tijelo na ulici. Imala je dvadeset jednu godinu
kad je ubijena. „Uzrok smrti bilo je gusenje, ali kako mozete vidjeti iz porezotina i tragova
uboda na njezinu tijelu, mucena je prije nego sto je ubijena.“
„Je li to kljuc od lisicina na lancu oko njezina vrata?“ upitala je Shepardica.
„Da. Sve su zrtve pronađene sa slicnim kljucevima na tijelima. Mislimo da se poigravao
s njima. Kljuc koji ih je mogao osloboditi visio im je s vrata, izvan dosega.“
Agentica Shepard kimnula je dok je proucavala drugu fotografiju. „Jesu li to tragovi
busenja na tijelu?“ Njezin je ton bio cudna kombinacija znatizelje, bijesa i straha.

27
 Knjige.Club Books

„Tako mislimo“, odgovorio je.

Proslijedila je fotografije Jacksonu, ciji je stoicki pogled s tuge presao u bijes. „Kad je
ubijena?“
„Tijelo joj je 2005. pronađeno uz rub seoske ceste u Marylandu. Međutim, radila je na
ulicama Baltimorea. Tjedan dana vodili su je kao nestalu. Iduca zrtva pronađena je dvije
godine poslije u Juznoj Karolini. I opet mlada djevojka, mucena i zadavljena.“
„Ima li on određeni tip?“ upitala je Melina.
„Mete su mu prostitutke“, objasnio je. „Birao je one koje nisu bile dugo na ulicama.“
„Bez iskustva. Koje ulica jos nije ocvrsnula.“
„Da.“
„Bile su lakse mete“, zakljucila je. „One s iskustvom bi ga mozda izbjegavale.“
„Tocno.
„Ima li zahtjeve glede tjelesnog izgleda?“ upitala je. Među svojim spisima potrazio je
stranicu s fotografijama lica svih zrtava, snimljenih jednu do dvije godine prije smrti. Neke
su bile iz srednjoskolskih godisnjaka, druge s vozackih dozvola, a nekolicina su bile neostre
zrnate slike.
Pogled agentice Shepard prelazio je s jednog lica na drugo, metodicno analizirajuci
fotografije. „Tamna kosa, maslinasta put, smeđe oci.“
„Savrseno se uklapate u taj profil“ primijetio je Ramsey. „Nije me slucajno odabrao?“
„Ne.“
„Blago meni.“
„Da to niste bili vi, bio bi netko drugi.“
„Dvije djevojke koje Sarah Beckett trazi izgledaju kao te zene“, rekao je Jackson.
„Mislite li da je vozac kombija povezan s nestankom tih dviju zena?“ upitao je Ramsey.
„S obzirom da nisam ljubitelj slucajnosti, rekao bih da jest“, odgovorio je Jackson.
„Ako je to stvarno istina, imamo mnogo veci problem nego sto sam mislila“, dodala je
Melina.
„Velecasna Beckett pomaze zenama koje su njegove mete“, rekao je Ramsey.
„Koliko je dugo trebalo da pronađu tijela ostalih zrtava?“ Jackson se jos jace namrstio.
„Od jednog tjedna do devet mjeseci“, odgovorio je Ramsey. „Ne zanima ga slava ni biti
zamijecen. Odbacuje tijela na osamljenim mjestima i nastavlja svojim zivotom.“
„Zeli nastaviti raditi to sto radi“, zakljucio je Jackson.
„Tocno“, slozio se Ramsey. „To ga cini jos opasnijim i slozenijim za hvatanje.“
„ A sada je u Nashvilleu“, dodao je Jackson.
„Bio je prije sedam dana“, potvrdio je Ramsey. „Agentice Shepard, vi ste prva osoba za

28
 Knjige.Club Books

koju znamo da je prezivjela izravan kontakt s njim i koja je vidjela kako napada.“
Jos jednom je pregledala sve fotografije. Ako je i bila zabrinuta za svoju umalo kobnu
pogresku, hladan joj izraz lica to nije odavao. „Sto mozemo uciniti za vas?“
„Je li kombi igdje zamijecen?“ upitao je Ramsey.
„Izdali smo potjernicu cim je agentica Shepard javila za napad“, rekao je Jackson.
„Pregledali smo i sve ulicne kamere u blizini, u dane nakon napada. Nigdje nije bilo ni traga
kombiju.“
„Nitko ga nije vidio. Pretpostavljamo da ga je napustio negdje blizu Misije.“
„Nekoliko sam puta u posljednjih nekoliko dana razgovarala s velecasnom Beckett“,
rekla je Melina. „Nije cula da je kombi ponovno viđen, a sve su djevojke obavijestene.“
Jackson je zatvorio fascikl s fotografijama. „Pomoci cemo na koji god nacin mozemo.“
„Zelio bih raditi s agenticom Shepard i razgovarati sa zenama koje su radile tu noc, kao
i s velecasnom Beckett.“
„Sto mislite kolike su sanse da je i dalje tamo?“ upitala je Melina.
„Nisam siguran da jest. Ali ovo je najblize sto sam mu ikad dosao.“
„Koliko dugo lovite ovog covjeka?“ zanimalo je Melinu.
„Sedam godina. Primio sam se tog slucaja kad su nam se putevi sreli u Wilmingtonu u
Sjevernoj Karolini. Tamo je ubio tri prostitutke.“
„Ocito ga ne brine sto ostavlja svoj DNK na zrtvama“, zakljucila je. „A opet, opsjednut je
time da ne ostavi nikakav trag u svom kombiju. Osim izbjeljivaca.“
„Vazna mu je kontrola, posebno u kombiju, koji je njegova radionica i domena“, objasnio
je Ramsey. „Provodi mnogo vremena u njemu. Agentice Shepard, zamijetili ste da su se
bocna vrata otvorila nevjerojatnom brzinom.“
„Tocno“, rekla je.
„Ulozio je vremena da ih preinaci i time skrati trajanje otmice na prihvatljiv rizik.“
„I ne zeli da se njegova ubojstva povezuju s tim“, rekao je Jackson.
„Ne s kombijem“, istaknuo je Ramsey.
„Ali zeli da se njegov DNK povezuje sa zrtvama“, nadovezala se Melina. „Kao sto
umjetnik potpisuje svoja djela.“
Ramsey je bio zadivljen njezinom pronicljivoscu. „Slazem se.“
„Ocito je siguran da ga nema ni u jednoj bazi podataka“, zakljucio je Jackson.
„Zasad ga nema“, potvrdio je Ramsey.
„Uvijek krece ispocetka i zeli da je sve cisto, pa tako i njegov kombi“, rekla je Melina,
vise samoj sebi.
„Tocno“, slozio se Ramsey.

29
 Knjige.Club Books

„Prosloga sam tjedna pregledala na tisuce fotografija kombija“, nastavila je. „Rekla bih
da je ovaj star barem deset godina.“
„Agentice Shepard, htio bih se odvesti do ugla gdje ste napadnuti“, rekao je Ramsey.
„A da se vratim na taj ugao veceras? Ako je tamo negdje, mogao bi vidjeti da ponovno
radim.“
„Ne“, rekao je Jackson.
„Mozda i dođe do toga“, rekao je Ramsey. „Ali zasad zelim samo vidjeti to podrucje.“
„Mogu vas odmah odvesti. Usput mozemo posjetiti velecasnu Beckett.“
„Odlicno“, rekao je Ramsey.
Agentica Shepard kucnula je vrhovima prstiju po otvorenom spisu. „Ako je ovaj ubojica
negdje ostavio kombi, vratit ce se po njega. Sigurno ga je ostavio nedaleko Misije. Mogla bih
pregledati nadzorne snimke tog podrucja. Mora biti negdje na privatnim nadzornim
kamerama.“
„Imam ljude koji upravo to rade posljednja tri dana“, oglasio se Jackson.
„I?“ upitala je.
Zazvonio je Jacksonov mobitel. Bacio je pogled na broj i namrstio se, „Moram se javiti.“
„Naravno“, rekao je Ramsey.
Jackson je potvrdno kimao glavom dok je slusao osobu s druge strane, a njegov se
smrknut pogled smeksao dok je zavrsavao poziv. „Mozda nam se posrecilo. Policija je prije
dvadeset minuta pronasla bijeli kombi u jednom skladistu.“
„Gdje?“ upitao je Ramsey.
„Pet blokova dalje od mjesta gdje ga je susrela agentica Shepard.“
„Zelim ga vidjeti prije nego sto ga premjeste ili nesto poremete“, naglasio je Ramsey.
„Samo izvolite. Agentica Shepard ce vas odvesti.“
U njezinim smeđim ocima pojavila se naznaka uzbuđenja. „Da, gospodine.“
Jackson ih je napustio, a Ramsey je posao s Melinom do njezina ureda. Zidovi su bili
prazni, sto mu se ucinilo cudnim s obzirom na to da je znao da je u tom uredu vec dvije
godine. Da nije bilo uredno slozenih hrpa papira uza zid iza njezina radnog stola i prasine
koja je prekrivala police pretrpane otrcanim istraziteljskim knjigama i pokojim priznanjem
za zasluge, pretpostavio bi da je tek stigla. Nije se zamarala formalnostima poput diploma ili
uobicajenim fotografijama s usiljenim osmijesima na dodjelama nagrada. Procitao je njezin
dosje pa je znao da je primila dvije pohvalnice, ali nije ih bilo na vidiku. Jos nije bio siguran
je li smatrala nepotrebnom gnjavazom isticati svoje uspjehe ili je time zeljela nesto dati do
znanja. Pretpostavio je ovo posljednje.
„Zasto ste tamo bili sami?“ upitao je Ramsey.
„Nisam bila sama do zadnjih nekoliko sekundi.“

30
 Knjige.Club Books

„Episkopalnu svecenicu ne smatram prikladnom zastitom.“

„Niste upoznali Saru.“
„Ima li ona iskustva u provođenju zakona za koje ja ne znam?“
„Ne. Ali vodi rehabilitacijski centar u Dnu. To nije za one slabog srca.“
Procitao je njezino izvjesce nekoliko puta i znao ga je gotovo napamet. „Zasto niste
otisli s ostale dvije djevojke?“
Podignula je bradu. „Sarah je bila jako zabrinuta za nestale djevojke. Ja sam bila na ulici
nadajuci se da cu saznati nesto od nekog svodnika ili od djevojaka. Ako vec nisam mogla
saznati gdje se nalaze, zeljela sam bar identificirati nekog pojedinca koji im se mozda ucinio
cudnim. Mislila sam pricekati jos nekoliko minuta. I tada se vas Kljucni ubojica dovezao iz
sjene.“
„Kljucni ubojica?“
„Ime nije najbolje, barem sto se tice nasilnih ubojica, ali nekako se uklapa.“ Zgrabila je
ruksak i prosla kraj njega. Zamijetio je lagano sepanje. „Ozlijeđeni glezanj sigurno jos boli.“
„Mogu voziti“, rekla je.
„Radije bih uzeo svoje vozilo. To je moj mobilni ured.“
„Kao i Kljucnom ubojici.“
Volio je svoj komoditet i nedostajalo mu je njegovo vozilo. „Uzet cemo moj automobil.“
„Kako god vam odgovara.“
Prosli su predvorje i kroz glavna vrata otisli do crnoga SUV-a.
„Kladim se da je identican automobilu koji vozite u Virginiji“, rekla je.
„Zelite li igrati igru profiliranja, imam nekoliko procjena vezanih za vas koje vam mogu
reci.“
Uzvratila mu je pogled. „Sve u svoje vrijeme, agente Ramsey.“

31
 Knjige.Club Books

ČETVRTO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, Podne

Posljednje sto je Melini trebalo bilo je da joj Ramsey istrazuje um. Osjecala je da je on vec
stvorio neke ispravne zakljucke o njoj. Međutim, trenutno joj međusobno procjenjivanje
nije bilo na vrhu liste prioriteta.
A ipak, znatizelja ju je navela da baci pogled na straznje sjedalo njegova unajmljenog
vozila. Tamo se nalazio crni putni kovceg s kotacicima, dovoljno malen da ga moze ponijeti
u avionsku kabinu. Ne bi ga predao prije ukrcaja u avion jer su mu dokumenti bili previse
vazni da riskira povjeriti ih osoblju zracne luke. Zamisljala je da su u njemu drugi par
carapa, nekoliko cistih majica jos u vrecicama iz kemijske cistionice i oprema za vjezbanje.
Nije htio dugo biti ovdje, ali bio je spreman ostati sve dok je potrebno.
Nije nosio vjencani prsten, ali mnogi policajci ga ne nose. Sto manje zlikovci znaju o
njima, to bolje. Njegovo odijelo bilo je vrhunske kvalitete, a savovi su se doimali rucno
izrađenima. Zlatni sat na njegovu rucnom zglobu bio je Rolex, skup, ali star. Ramsey se nije
razmetao onime sto ima, a ona je pretpostavila da je odrastao okruzen novcem. Ne mjeris
uspjeh materijalnim stvarima ako ih oduvijek imas. Kladila bi se u svoju placu da on moze
pratiti svoju lozu generacijama unatrag.
Sjela je na prednje sjedalo unajmljenog automobila i pricvrstila sigurnosni pojas. On je
sjeo iza upravljaca i stavio tamne naocale, a blag se miris njegova losiona za poslije brijanja
mijesao s osvjezivacem zraka unajmljenog vozila. Tezak miris bora, kao i izbjeljivaca, bio je
osmisljen da maskira prisutnost prethodnih putnika.
Dok je Melina citala adresu skladista u kojem je kombi pronađen, agent Jackson je
poslao poruku da ce se tamo naci. Potvrdila mu je primitak poruke prije nego sto je u GPS
utipkala ulicu i kucni broj.
Ovo je bio trenutak kad se vjerojatno pretpostavljalo da bi ona trebala zapoceti
nevezan razgovor. Ne. Pustit ce njega da prvi pocne.
„Koliko ste vec dugo u TBI-u?“ pitao je.
Glas mu je bio mekan, a rijeci uvjezbane kao i note koncertnog violinista. Pretpostavila
je da je to razrađen scenarij koji dolazi uz znacku FBI-a. Bio je blizu cetrdesete, sto je
znacilo da je radio s bezbroj lokalnih policijskih sluzbenika poput nje.

32
 Knjige.Club Books

„Sedam godina“, odgovorila je. „Uglavnom u uredu u Knoxvilleu.“

„Odakle ste?“
S jedne strane bila je u nemilosti Jacksona, a s druge spremna pojuriti u ovu istragu.
Podsjetila se da njezini ciljevi ne ukljucuju zurenje u cetiri prazna uredska zida. „Iz
Nashvillea. Moji roditelji i dalje tu zive. Kao sto sam spomenula, tata je bivsi policajac, a
mama umirovljena uciteljica. Imam preddiplomski i magisterij iz psihologije. Mislila sam da
zelim biti socijalna radnica, ali shvatila sam da mi ne leze drzanje ruku i osjecajni
razgovori.“
„Lijepo je biti ponovno kod kuce, zar ne?“ Zvucao je gotovo iskreno.
„Da“, potvrdila je. „Mama za nedjeljnu veceru skuha toliko hrane da me to odrzava cijeli
tjedan.“ Nije nista komentirao pa je upitala: „Koja je vasa prica? Vas je naglasak pomalo
juznjacki.“
U kutu njegovih usana zatitrao je slabasan osmijeh. „Mislio sam da sam ga izgubio.“
„Nashville na neki nacin vraca energiju i najslabijim juznjackim naglascima.“
Kimnuo je kao da ce to zapamtiti. „Ja sam iz Virginije. Odrastao blizu Alexandrije.“
„Mnogo turistickih stvari. Mnogo prometa, cak i u ono vrijeme.“
„I sve je gore.“
Polako su se kretali obilaznicom i uskoro nasli na putu prema juznoj industrijskoj zoni.
Vozio je kroz niz sporednih ulica dok nisu skrenuli iza ugla i naisli na brojna policijska
vozila.
„Jeste li sigurni da nitko nije prezivio napade Kljucnog ubojice?“ upitala je. „Osobe
poput njega ne dolaze na svijet znajuci sve trikove serijskih ubojica.“
Ubojice su evoluirale. Pocetna kaznena djela bila su opcenito manja. Voajeri. Mali
pozari. Međutim, s vremenom su izbrusili svoje vjestine, napredujuci do nasilja nad
zivotinjama, silovanja i ubojstava.
Kao i svi drugi, ubojice su vjezbale i ucile iz pokusaja i pogresaka. Preinake na kombiju
Kljucnog ubojice najvjerojatnije su se događale kako je ubojica ucio, prilagođavao se i
napredovao.
„Ako ga uspijemo identificirati,“ rekao je Ramsey, „najvjerojatnije cemo pronaci nekoga
tko mu je pobjegao.“
„Pravi paradoks. Zena bi mogla dovesti do tog ubojice, ali ne mozemo pronaci nju dok
ne pronađemo njega.“
„Jednoga sam agenta zaduzio da pretrazi kriminalisticka izvjesca u Georgiji, Juznoj
Karolini, Marylandu i Sjevernoj Karolini. Trazili smo prostitutke koje su pobjegle nasilnom
muskarcu. Bilo ih je mnogo, ali nijedna nije spomenula kombi.“
„Rekli ste deset zrtava. Zasad sam ih izbrojala pet. Gdje su ubijene druge zene?“

33
 Knjige.Club Books

„Tri u Atlanti između 1999. i 2004. A dvije u Savanni, u Georgiji, 2002.“

„To je prilicno definirano podrucje.“
„Serijski ubojice cesto imaju omiljeno geografsko podrucje. Cak i kamiondzije, piloti i
prodavaci imaju svoje teritorije ili rute.“
Zuta vrpca za obiljezavanje mjesta zlocina ograđivala je veliko podrucje otvorenog
prostora za utovar i istovar sivog skladista, nacickanog plocama na kojima je pisalo NA
PRODAJU.
Ramsey je parkirao iza jednog oznacenog automobila i njih su dvoje izisli, sastali se
pred njegovim vozilom i zatim posli prema uniformiranom policajcu koji je kontrolirao
pristup.
Oboje su pokazali svoje znacke.
Sluzbenik je zapisao njihova imena u dnevnik koji je pratio sve koji bi dolazili i odlazili
iza vrpce koju je Ramsey sada podigao u zrak da se ona moze provuci.
Skladiste je bilo slabo osvijetljeno, ali vidjela je obrise kombija bez prozora, u
zasjenjenome udaljenom sjevernom kutu. Izgledao je bas kao kad je izisao iz mraka i
krenuo prema njoj. Osjetila je nervozu dok je zamisljala sto bi se dogodio da se nije uspjela
othrvati.
Melina je pruzila Ramseyju svjez par rukavica od lateksa, a drugi je ona navukla dok im
je Jackson prilazio. Ponudila je i njemu rukavice pa ih je i on navukao. Koraci su im se
uskladili, odjekujuci dok su se kretali prema potpornim stupovima goleme prostorije.
Kraj kombija stajao je Matt Piper, sef TBl-eva forenzickog odjela. Bio je visok, mrsav tip
u ranim tridesetima. Nosio je hlace boje pijeska i plavu kosulju na kopcanje s amblemom
odjela na desnome gornjem dzepu. Imao je kratku, uredno zacesljanu kosu, nabori na
kosulji i hlacama bili su mu izglacani na crtu, vezice cipela zavezane u lijep cvor, a nokti
uredno podrezani.
„Agente Ramsey, ovo je Matt Piper, sef forenzickog tima“, rekao je Jackson.
Ramsey je pruzio ruku. „Drago mi je upoznati vas.“
Reflektor u kutu se upalio i osvijetlio kombi. Nedostajale su tablice, a sudeci prema
vijcima koji su lezali na betonskom podu, skinute su u zurbi.
Ciste gume i vanjska oplata presijavali su se pod svjetlom. Vozilo je bilo starije nego sto
je mislila. Na njemu nije bilo bas nicega sto bi privuklo pozornost policije. Najobicniji. Ali to
je i bio cilj. Zelio je proci nezamijecen.
Fotografski je aparat bljesnuo dok se jos jedan tehnicar kretao oko vozila snimajuci ga.
Melina je proucavala suvozacku stranu automobila, zamisljajuci kako se klizna vrata
iznenada otvaraju munjevitom brzinom. Tko god da je ovaj muskarac, znao je rukovati
alatima.
„Pipere, jeste li vec pogledali unutra?“

34
 Knjige.Club Books

„Ne“, odgovorio je Matt. „Upravo smo stigli. Policajci su ogradili mjesto, ali nisu
pregledali vozilo, jer ste tako naredili.“
„Cijenim to“, rekao je Ramsey.
Melina se primakla prozoru s vozaceve strane i zavirila unutra. Bilo je uredno, bez
znakova icega neuobicajenog.
Snimili su jos fotografija i tada je naposljetku dosao policajac s napravom za otvaranje
vrata koju je gurnuo između prozora s vozaceve strane i prozorske gumene brtve. Brava je
skljocnula. Podigao je rucku i otvorio vrata.
Namirisala je izbjeljivac. Glavnina mirisa razisla se u posljednjih tjedan dana, ali ipak ga
je ostalo dovoljno da joj se um prisjeti straha koji je odbijala priznati.
Osjetila je mucninu i znoj koji joj je poceo izbijati na leđima. Nesvjesno je dotaknula dio
kose koji je on umalo iscupao. Misli su joj se vratile na adrenalinske trenutke kad se
ocajnicki borila za zivot.
U satima nakon napada stalno je u mislima ponavljala pokusaj otmice. Ponosila se
svojom budnoscu, ali te je noci zaboravila na oprez.
Ramsey je pritisnuo gumb za otvaranje kliznih vrata. Vrata su se otvorila
nevjerojatnom brzinom, zbog cega se Melina trgnula, dovoljno da je vrati natrag u
stvarnost.
,,U sekundi je izisao kroz vrata“, istaknula je.
„Deset potvrđenih ubojstava“, rekao je Ramsey. „To zahtijeva praksu.“
„Da. Svaki je pokret bio unaprijed osmisljen“, dodala je.
Ukljucilo se jos jedno svjetlo u skladistu i sada je prvi put imala posve osvijetljen
pogled na teretni prostor.
„Uzeli ste spricu s proslotjednog mjesta zlocina, zar ne?“ upitao je Ramsey.
„Da“, odgovorila je Melina.
„Sadrzaj je na analizi“, objasnio je Jackson. „Rezultate bismo trebali dobiti za dan ili
dva.“
Cetiri koluta bila su ucvrscena vijcima i zavarena za metalni pod. Za svaki su kolut
dugim lancima bile zavezane lisicine. Stijenke vozila bile su oblozene. Na stijenki s vozaceve
strane visjelo je nesto nalik nosacu alata s cekicima, malim pilama i busilicom. Na
vozacevim vratima bili su ostaci ljepljive vrpce, gdje je, pretpostavila je, drzao spricu.
Bio je to „nacini sam“ kombi za mucenje. I bila je na manje od cetiri metra od toga da
ostane tu zarobljena.
Melina je dlanovima zagladila nogavice. Otac joj je uvijek govorio da dobar policajac
drzi svoje emocije pod kontrolom bez obzira koliko gadno postaje na ulicama. Nemoj nikad
dopustiti da te vide kako se vrpoljiš. Učini sve što moraš da se pribereš, a poslije, kad si sama,
možeš se pozabaviti time. Kad ga je upitala kako se on nosio s tim, nasmijao se i pokazao

35
 Knjige.Club Books

prema garazi prepunoj stolarskog alata i jednostavnog, rucno izrađenog pokucstva koji mu
majka nije dopustala unijeti u kucu.
»Znamo da je ovaj ubojica aktivan najmanje dvadeset godina“, rekao je Ramsey. „I kroz
to se vrijeme kretao između najmanje pet okruga. Jedini okrug koji mu je dao ime bila je
Atlanta. Tamo se zvao Rijecni Trbosjek jer su tijela pronađena pored rijeka ili drugih
vodenih povrsina. Svi su prikupili dokaze i proveli istrage, ali nitko ga nije uspio uhvatiti.“
Jackson je zatresao glavom dok je posezao za zasunom na straznjim vratima. „Mogu
samo zamisliti sto im je ucinio. Ova scenografija je kuca strave.“
Melina je podignula pogled i uhvatila Ramseyjev odraz u retrovizoru. Napetost mu se
ocrtavala na licu. Nakratko je zadrzala njegov pogled i zatim ga skrenula, nadajuci se da
boja njezina lica nije previse pepeljasta.
„Vidio sam skicu koju ste napravili s forenzickim crtacem“, obratio joj se Ramsey.
„Nije previse detaljna“, rekla je. „Frustrirana sam jer nisam zapamtila vise. Mislila sam
da cu biti savrsen svjedok, ali bas i nisam.“
„Ta adrenalinom nabijena interakcija trajala je manje od minute“, rekao je Ramsey. „Nije
dovoljno za pamcenje.“
„Za prosjecnog građanina“, usprotivila se.
Ramsey se jos jace namrstio, kao da razumije njezinu frustraciju. „Gospodine Piper, htio
bih da rastavite ovaj kombi. Ne zelim da ijedan cetvorni centimetar ostane netaknut. Nitko
ne ukloni sve dokaze.“
„Razumijem“, odgovorio je Matt.
„Agente Jackson, rekli ste da ste proucavali nadzornu snimku ovog podrucja“, kazao je
Ramsey.
„Jesmo“, potvrdio je Jackson. „Imamo snimljen kombi kako ulazi u ovo skladiste tri
minute nakon sto je velecasna Beckett nazvala 911.“
Ramsey je presao skladiste i otisao do dijela gdje su tragovi guma ostavili otisak u
prasini. „Imate li snimku automobila kako izlazi iz skladista?“
„Ne na istoj kameri“, odgovorio je Jackson.
„Dva su ulaza u skladiste“, napomenuo je Matt.
„Tu je sakrio drugi automobil“, rekao je Ramsey.
„Ulozio je mnogo truda“, dodala je Melina.
„Pobijedio je svaki put“, rekao je Ramsey. „Zato je i aktivan tako dugo. Provjerite kamere
sa zapadne strane skladista. Pogledajte koja su vozila prolazila tim podrucjem neposredno
nakon napada.“
„Hocemo“, rekao je Jackson.
Melina je ponovno usmjerila pozornost na kombi. „Ovo nije jeftino vozilo. Cak i

36
 Knjige.Club Books

rabljeno kostalo bi prilicnu svotu.“

„Ali stanje je. Rekao bih iz 2007.“, primijetio je Ramsey. „Ugodno mu je s njim. Dio je
njega. Mnogo je bolesne povijesti između tog dvojca.“
„Ocito ga nije upotrebljavao u prvim ubojstvima“, rekla je Melina.
„Mislim da se za njega odlucio nakon malo prakse.“
„Ima smisla“, rekla je. „Rabljeni kombi jeftiniji je i ne istice se toliko. Usto nema GPS.“
„Ima zavidno strojarsko znanje“, ukljucio se Matt.
„Preinake su profesionalno napravljene.“
„Vrlo vjerojatno“, slozio se Ramsey.
„Napada li u određeno godisnje doba?“ upitala je Melina.
„Proljece i ljeto“, odgovorio je Ramsey.
„Ne voli hladnocu?“ upitao je Jackson.
„Svi dokazi ukazuju da su zrtve nestale u toplijim mjesecima“, objasnio je Ramsey.
Odmaknula se od kombija i krenula uokolo do vozaceva sjedala, osjecajuci kako je
obuzima poznata nervoza. „Rekli ste da nije u bazi podataka. Jeste li unijeli njegov DNK na
neku javno dostupnu stranicu i potrazili ga preko mogucih rođaka?“
„Kad smo utvrdili podudarnost DNK-a s vaseg noza, raspravljali smo o toj mogucnosti“,
rekao je.
Traganje za kriminalcima pomocu DNK-a i obiteljske loze bila je nova tehnika i jos je
zahtijevala sudsko dopustenje prije nego sto bi policijska agencija smjela pretraziti
obiteljska stabla. „Podrijetlo je vrlo popularna tema ovih dana“, primijetila je Melina.
Kao usvojeno dijete, oduvijek su je zanimale stranice vezane uz obiteljska stabla.
Međutim, rijetko je pricala o tome s bilo kime, jer joj nije bilo ugodno dijeliti s drugima bilo
sto osobnije od njezine najdraze nogometne ekipe, omiljenog rostilja ili country sastava.
Istinski privatne stvari ostajale su zakljucane.
„Vrijedi pokusati“, rekao je Ramsey. „Jedan moj agent u Quanticu iskoristio je tu tehniku
na drugom slucaju.“
Idealno podudaranje pri pretrazivanju podrijetla predstavljaju brat i sestra, polubrat i
polusestra, prvi rođak ili roditelj. To je bio DNK ekvivalent pronalasku zlata. Sto su
podudarnosti isle dalje unatrag, to se vise obiteljskih stabala granalo i trebalo ih je siriti. Ali
to je bio pocetak. Melina je dala svoj DNK na analizu prije godinu dana, ali nije se mogla
prisiliti da pogleda rezultate.
„Koliko znamo, ovaj tip nije napao vec gotovo pet godina“, rekao je Ramsey. „Mislili smo
da je mozda umro ili jednostavno ostario. Sada znamo da je jos aktivan, i usto u vasem
dvoristu. A zahvaljujuci vama, mozda ga i uhvatimo.“
„Recite to mom sefu“, uzvratila je Melina.

37
 Knjige.Club Books

U kutovima usana pojavio mu se jedva vidljiv osmijeh. „Zelio bih upoznati velecasnu
Saru Beckett.“
„Misija je odmah iza ugla.“
„Savrseno.“

38
 Knjige.Club Books

PETO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 14:00

Ramsey je osjecao sve veci umor zbog bezbroj slucajeva kojima se bavio. Izdrzat ce danasnji
dan i dovoljno se naspavati nocas, da napuni baterije za istrage koje su ga cekale u
Quanticu. Ali ovoga trena, bila je to jedna noga ispred druge. Takva vrsta umora bila je
zabrinjavajuca jer je dovodila do pogresaka i propustenih tragova. Bio je previse blizu
hvatanju Kljucnog ubojice da bi sada pogrijesio.
Ramsey i Melina ostavili su Jacksona s kombijem. Njih su dvoje otisli natrag do vozila i
usli u njega.
Melina je dohvatila suncane naocale ugurane u bocni dzep ruksaka i za manje od
minute bili su na putu prema juznom Nashvilleu. Deset minuta poslije parkirali su ispred
jednokatnice u kojoj se nalazio drustveni centar.
Zidne obloge od dasaka bile su svijetloplave i doimale se kao da im je potreban nov
premaz boje. Međutim, mali travnjak ispred procelja bio je uredno posisan, s dvije
zardinijere ispunjene zutim nevenima. Misija nije imala mnogo financijskih sredstava, ali
cinila je najvise sto je mogla s onime sto ima.
„Sarah je zapocela svoje sluzbovanje prije otprilike tri godine. Kao sto sama rekla,
spasava zene s ulica. U Misiji izrađuju biljne sapune i pilinge koje zatim prodaju u gradu.
Proizvodi su prilicno popularni.“
„Koliko posto zena pod njezinim nadzorom ostane cisto i daleko od ulice?“ upitao je
Ramsey.
„Vise od sedamdeset posto.“
„Impresivno.“
Izisli su iz automobila i otisli do dvostrukih ulaznih vrata. On se potrudio prvi stici do
njih i otvoriti ih.
„Mozda biste trebali prestati to raditi“, dobacila je u prolazu.
„Otvarati vrata?“
Zastala je, podizuci pogled prema glomaznom krizu koji je visio na zidu. „Ako netko od
mojih decki vidi da se prema meni ponasate kao prema pravoj dami, nikad to necu

39
 Knjige.Club Books

prezivjeti.“
Na njegovom licu pojavio se smijesak i prvi put nakon dugo vremena osjetio se
opusteno. „Ne brinem se za vas. Pretpostavljam da mozete poraziti bilo koga u TBI-u.“
„Istina. Ali oni se mogu pretvoriti u gomilu srednjoskolaca. A to onda postane naporno.“
Prisla je zvonu koje je visjelo na zidu i pozvonila.
Nakon nekoliko sekundi pojavila se sitna zena. U ranim tridesetima, imala je gustu
crvenu kosu skupljenu na tjemenu, blijedu put i nos posut pjegicama. Traperice i vesta bili
su joj prekriveni mrljama plave boje. Starom krpom brisala je istu boju sa svojih ruku.
„Melina“, rekla je smijeseci se.
„Sarah, zelim te upoznati s FBI-evim agentom Jerrodom Ramseyjem. Agent Ramsey,
velecasna Beckett. Ona vodi Misiju.“
Ramsey je ispruzio ruku. „Drago mi je.“
„Rukovala bih se, ali ne zelite mi biti blizu. Prepoznajem kvalitetno odijelo kad ga
vidim.“
Ruka mu je ostala ispruzena. „Ne brine me.“
Obrisala je ruke o krpu i primila njegovu ruku. „Mogu li vam ponuditi malo kave?
Upravo smo pristavili veliki lonac. Mozete me pitati sto god zelite.“
Slijedili su je u kuhinju gdje je visok, zdepast covjek odjeven u traperice i bijelu pregacu
postavljao red tanjura na radnu plohu od nehrđajucega celika.
„Ovo je Sam Jenkins“, rekla je velecasna Beckett. „Moja desna ruka.“
Sam je bio u tridesetima i imao desetak kilograma viska. Tamnosmeđa kosa dodirivala
je vrh njegova ovratnika. Obrisao je ruke o pregacu i ispruzio ruku prema Ramseyju.
„Nadam se da drzite Melinu podalje od nevolja?“ Melina ga je osinula pogledom koji je bio
istodobno i prisan i razdrazljiv. „Same.“
Smijeseci se, Sam je podignuo ruke. „Razumijem. Sluzbeni posjet.“
Obrazi su joj gorjeli, a ramena su joj se ukocila. „Agentica Shepard je razlog zasto sam
ovdje. Sukobila se s covjekom kojega vec godinama pokusavam uhvatiti.“ Mrsteci se, Sam je
natocio tri salice kave. „Svi smo culi za to. Neki od stanara i dalje su uzrujani. Dovraga, i ja
sam jos uzrujan.“
Melina je procistila grlo. „Cime se sada bavis?“
Sam je podignuo obrvu, kao da je znao da pokusava skrenuti razgovor. „Pripremamo se
za tecaj cateringa. Cilj je nauciti stanare prakticnim poslovnim vjestinama. U ovom gradu
netko uvijek trazi ugostiteljske radnike. Melina je jedna od nasih najboljih instruktorica.“
„Sto poucavate?“ upitao je Ramsey.
„Samoobranu“, odgovorila je.
„I ukrasavanje kolaca“, dodao je Sam. „Pravi vraski lijepe secerne cvjetove.“

40
 Knjige.Club Books

Melina je uzdahnula. „Prestani.“

Sam je namignuo. „Sto? Zar ne mozes rukovati pistoljem i spricom za ukrasavanje?“
Ramsey nije nista rekao dok su uzimali kave i izlazili iz kuhinje te otisli u malu
konferencijsku salu. Zidovi su bili ukraseni golemim fotografijama stanara snimljenim u
kuhinji, u citaonici i na tecaju samoobrane. Pogled mu je privuklo ovo posljednje, posebice
slika Meline odjevene u trenirku i s odlucnom grimasom na licu dok prebacuje preko leđa
muskarca dvaput veceg od sebe.
Velecasna Beckett zatvorila je vrata i sjela. „Nema traga dvjema nestalim djevojkama.
Melina je zvala dvaput na dan da provjeri.“
„Jeste li sigurni da nisu otisle iz grada?“ upitao je Ramsey. „Nije neuobicajeno.“
„Obje imaju djecu, premda znam da to ne mora obvezno znaciti da ce ostati. Ali obje su
bile na dobrom putu da se ociste od droge.“
„Lako je skrenuti s pravog puta“, primijetio je Ramsey. „Postotak neuspjeha u ovisnika
je visok.“
„Uzela sam to u obzir. Ali ne mislim da je tako. Nesto mi se u vezi ovoga cini vrlo cudno“,
rekla je velecasna Beckett.
„Imate li fotografije nestalih zena?“ upitao je Ramsey.
„Imam.“ Posegnula je u dzep i izvadila dvije slike otisnute na papiru. „Fotografiram
svaku zenu koja uđe u nas program. Ne samo radi identifikacije, nego to dokumentiram kao
njihove ’prije’ fotografije. Odusevile bi vas neke preobrazbe.“
„Da, gospođo“, rekao je.
„Uglavnom, pokusavam saznati i cijelu povijest, ali isprva nisu uvijek susretljive. A neke
su sklone reci ono sto misle da zelite cuti.“
Ramsey je proucavao nenasmijana, umorna lica. Obje zene imale su tamnu kosu koja im
je sezala do ramena, a izgledale su kao da su u ranim dvadesetima. „Je li ijedna zena
spomenula covjeka u kombiju?“
„Nekoliko djevojaka prisjetilo se da su ga vidjele prije dva tjedna. Salile su se da je
djevac, sto znaci da nikad prije nije platio za seks u Dnu. Ja se nisam ni sjetila kombija dok
Melina nije srela njegova vozaca“, rekla je. „Sve su mislile da je nesto u vezi tog covjeka vrlo
cudno.“
Ramsey se pitao koliko se zena uistinu sjecalo kombija nakon napada Kljucnog ubojice
na agenticu Shepard. Sjecanja su skakljiva stvar. Podlozna su utjecajima i nisu posve
pouzdana. Strah zena od ubojice koji proganja osobe poput njih mogao bi im se lako urezati
u podsvijest te im iskriviti sjecanja.
„A vi mislite da su nestale djevojke usle u kombi?“ upitao je.
„Nisam posve sigurna. Znam samo da su jucer sve djevojke koje su obicno na ulicama
bile na broju.“

41
 Knjige.Club Books

To je bilo zato sto ubojica nije imao svoj kombi. To je bila njegova baza za akcije. Bez
kombija morao je ostati postrance, dok ne nađe drugi. To im je mozda kupilo jos malo
vremena. „Sto su djevojke rekle o kombiju?“ nastavio je Ramsey.
„Kao sto sam rekla Melini, vozio se oko Dna. Taj kombi nikad nije zastao, ali prosao je
dovoljno puta da ga zapaze.“
„Rekli ste da su ga smatrali djevcem. Je li netko uspio vidjeti vozaca?“ upitao je.
Velecasna Beckett priblizila je salicu usnama. „Opisale su covjeka s crnom kosom.“
„Covjek koji me napao imao je plavu periku“, ubacila se Melina.
„Razumljivo je da redovito mijenja izgled“, rekao je Ramsey.
„Neke su mislile da je mozda poslovni covjek ili ‘dobar decko’ iz susjedstva.“ Rukama je
u zraku napravila navodnike. „Dolaze im takvi tipovi. Muskarci koji zele kusati zabranjeno
voce, ali nisu jos skupili hrabrosti da prijeđu granicu.“
„Zene su vec viđale takvo ponasanje. Sto ih je zasmetalo kod njega?“ Ramsey je zelio
pojedinosti, koje obicno podrzavaju stvarna sjecanja.
Velecasna Beckett oprezno je uhvatila svoju salicu. „Dugo je buljio u njih. Najezile bi se
zbog toga“, objasnila je.
„Vec i prije netko je buljio u njih“, nije odustajao Ramsey.
„I moj sef je to rekao. One koje prezive zivot na ulicama razviju sesto culo. Znaju
prepoznati kad je nesto cudno. Bez toga ne izdrze dugo.“
„Mozete li pojasniti?“ zamolio je Ramsey.
„Jedna je djevojka rekla da je nosio rukavice i suncane naocale. A bilo je vruce i
mracno.“
„Je li mu netko vidio lice?“ Ramsey je znao da vjerojatno ponavlja Jacksonova pitanja,
ali katkad dan ili dva mogu osvjeziti pamcenje. Cak i ako sjecanja nisu posve tocna, mogu
imati dovoljno elemenata istine da dovedu do necega konkretnijeg.
„Koliko znam, ne. Ali i dalje cu se raspitivati.“
„Gdje su ga vidjele?“
„Sedam ulica dalje. Bio je na Southside aveniji, nasuprot trgovini guma.“
Zveket iz druge sobe natjerao je velecasnu Beckett da ustane.
„Ja cu“, rekla je Melina. „Odmah se vracam.“
„Mijesamo ulja za novu liniju sapuna za ruke“, objasnila je velecasna Beckett.
„Koliko vec dugo agentica Shepard volontira ovdje?“ upitao je Ramsey.
„Nekoliko godina. Je li vam rekla da smo odrasle u istoj cetvrti?“
„Rekla mi je.“
„Nase su majke bile uciteljice, a ocevi policajci. Ona je prava. Ucinila bi sve za tebe, ali

42
 Knjige.Club Books

previse riskira.“
„Kaze li ona isto za vas?“ uzvratio je.
Velecasna Beckett se nasmijesila. „Vrlo smo slicne.“ „Kako se zovu nestale zene?“ upitao
je Ramsey.
„Delia i Joy. Obje upotrebljavaju prezime Smith, ali sumnjam da je to pravo prezime
ijedne od njih.“
„Je li itko otisao tamo gdje stanuju?“
„Delia zivi na ulici, a Joy u sobici iznad sestrine garaze. Kontaktirala sam Joyinu sestru,
ali nije je vidjela vec dva tjedna.“
„Kako se zove sestra?“ pitao je.
„Emily Ross. Mogu vam dati njezine podatke.“ „Cijenio bih to.“
Melina se ponovno pojavila. „To je bila Sadie. Ispustila je posudu s kokosovim uljem i
prolila malu kolicinu. Sam to cisti. Pitala sam Sadie hoce li razgovarati s agentom
Ramseyjem.“
„Sadie provodi nas misijski rad na ulici, doslovce. Gotovo svaku noc je vani, pazeci da se
djevojke hrane i dobivaju medicinsku pomoc ako im zatreba. Bila je vani i u noci kad je
Melina napadnuta.“
Koraci su odjekivali hodnikom samo nekoliko trenutaka prije nego sto se pojavila niska,
krupna zena kratko osisane kose. Procijenio je da je u srednjim tridesetima. Imala je kozu
punu mrlja i obojene zube koji su ukazivali na nekadasnju ovisnost o metadonu. Oci su joj
bile bistre, ali Ramsey nije nikako mogao znati je li posve cista ili koliko dugo.
Kao da mu je procitala misli, velecasna Beckett je rekla: „Ne mozete raditi u mojoj
prodavaonici uzimate li drogu. Uvela sam obvezne nasumicne testove na drogu za sve. Ako
je test pozitivan, morate otici dok ne uspijete dokazati da ste cisti devedeset dana.“
Sadie je podigla bradu dok je posezala za zguzvanim paketom cigareta u straznjem
dzepu. „Cista sam pet godina, dva mjeseca i sedam dana.“
„Jako smo ponosni na nju“, istaknula je velecasna Beckett.
„Zasto ste bili na ulici s agenticom Shepard?“ upitao je Ramsey.
„Moja prijateljica Fiona i ja radile smo nekad na ulici s nestalim djevojkama, a s
obzirom na to da i dalje jako dobro znamo sve musterije, ponudile smo Melini da cemo
stajati na uglu s njom.“
„Jeste li vidjele kombi?“ pitao je.
„Ne, otisle smo prije nego sto joj se priblizio.“
„Ostavili ste agenticu Shepard samu.“ U toj se primjedbi skrivala optuzba.
Sadie je uputila Melini prodoran pogled, koji se doimao vise tuzan nego ljutit. „Rekla je
da ima sve pod kontrolom.“

43
 Knjige.Club Books

„Rekla sam im da odu“, potvrdila je. „Namjeravala sam ostati jos samo nekoliko minuta.
Kao sto sam vec rekla, imala sam neki predosjecaj.“
„Opisite ga“, zamolio je Ramsey.
„Postoje noci kad osjecas lose vibracije. Kao kad se zrak premjesta prije dolaska oluje.“
„Nije bas znanstveno“, rekao je.
„Nikad se niste vodili osjecajem?“ upitala je.
Ramsey nije odgovorio. „Cinjenice, agentice Shepard.“
„Pokazalo se da sam imala pravo“, rekla je. „Samo sto oluja nije bila ona koju sam
ocekivala.“
„Sto ste ocekivali?“
„Vidjeti Joy ili Deliju, pretpostavljam. Mozda njihova svodnika.“
„Velecasna Beckett, jeste li vi vidjeli kombi?“ upitao je.
„Jedino sto sam vidjela bio je muskarac koji je pokusavao odvuci Melinu u kombi“, rekla
je Sarah. „Bila sam previse histericna i zaokupljena trubljenjem da bih ga mogla dobro
vidjeti.“
„Je li to bio prvi put da ste tamo ostali sami, agentice Shepard?“ upitao je Ramsey.
Pomaknula se. Otpila gutljaj kave. „Ne, bio mi je treci. Prosli sam se tjedan dvaput
sastala s djevojkama, ali nikada nismo vidjele kombi.“
„Je li agent Jackson znao za ovo?“
„Ne“, rekla je.
Bilo to prethodnu noc ili tjedan prije, ubojica je zapazio Melinu. I Ramsey je shvacao
zasto ju je zamijetio. Unatoc njezinu nekonvencionalnom stilu, bilo je nesto u vezi nje sto se
tesko moglo ignorirati.
„Jeste li otad uocili bilo kakve znakove muskarca koji se vrzma unaokolo? Bilo sto
neobicno?“ upitao je.
„Ovdje ne“, odgovorila je Sadie. „A vi, velecasna?“
Velecasna Beckett se namrstila. „Nisam vidjela nikakve cudne muskarce, bar ne cudnije
nego inace.“
Proslo je sedam dana od napada vozaca kombija. Bio je ozlijeđen i bez svog vozila. Vrlo
je vjerojatno da je bijesan i frustriran zbog neuspjeha.
Sve pripremljeno u unutrasnjosti kombija govorilo je Ramseyju da su mu se zene i prije
odupirale. No umjesto da odustane, prilagodio se i promijenio strategiju - lisicine, sredstvo
za omamljivanje pripremljeno za Melinu i izbjeljivac.
Ovaj ubojica nece dopustiti da ga neuspjeh zaustavi. Mijenjao je taktike. Uvijek je trazio
neku prednost, a istodobno bio vrlo oprezan. Sanse za pronalazak korisnog dokaza bile su
slabe.

44
 Knjige.Club Books

Sve do prekinute Melinine otmice, ubojica je savrseno odigravao svoje karte. Sada, kad
je dozivio neuspjeh i zavrsio ranjen, nije bilo vjerojatno da ce zaboraviti zenu koja je to
uzrokovala.

45
 Knjige.Club Books

ŠESTO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 16:30

Melina je ponovno bila u svom uredu, slobodna uzvracati pozive, a Ramsey je to obavljao iz
konferencijske sale. Bilo joj je drago sto su na određenoj udaljenosti. Bio je energican i ne
pretjerano pristupacan, a cavrljanje joj nije bila jaca strana. U konacnici, on ce procijeniti
njezin rad na ovom slucaju i izvijestiti Jacksona.
Pregledala je poruke i najprije uzvratila poziv majci.
„Mama“, zaustila je, trudeci se ne zvucati nestrpljivo. „Mala ptic ica mi je rekla da si za
uredskim stolom.“
„Tko?“ Ustala se i osvrnula po uredu. Nitko nije gledao u njezinu smjeru, ali nije
sumnjala da njezina majka ima veze.
„Kao ni ti, ni ja ne odajem svoje dousnike.“
Melina je cula smijeh u majcinu glasu i odlucila je zatomiti napetost u svome tonu da je
mama ne pocne bombardirati pitanjima. „Kako je tata?“
„Oporavlja se.“
„Jesi li bacila stare ljestve?“ Njezin odnedavno umirovljeni otac zakljucio je da je
savrseno sposoban postaviti obloge na zidove njihove kuce stare trideset tri godine, bez
obzira na to sto mu je sedamdeset. Prije dva tjedna pao je s klimavih ljestvi i slomio nogu.
Njegov je lijecnik rekao da ce se posve oporaviti osim ako ne bude previse gnjavio zenu pa
ga ona ubije.
„Bacila sam ih u smece dan nakon sto je pao. Htjela sam ih zapaliti, ali vlada susa.“
„Pametno. Mogu li ja sto uciniti?“
„Nista sto vrijeme i malo burbona nece moci rijesiti.“
Otkacene interne sale opustile su Melinu jer su je podsjetile da iza sebe ima obitelj.
Unatoc nekoliko mrzovoljnih tinejdzerskih godina, uvijek je cijenila svoje mjesto u klanu
Shepard. Njezina je majka to shvacala i bilo je jasno da sluti kako rad u uredu znaci da je
nesto poslo ukrivo.
„Dolazim u nedjelju“, rekla je Melina.
„Ako stignes. Znam da si zaokupljena poslom.“

46
 Knjige.Club Books

„Nikad toliko zauzeta.“

„Donesi tati nekoliko dobrih ratnih prica. Znas koliko uziva u njima.“
Ovaj aktualni slucaj bio je bas za njega. No dobro, izuzev malog dijela koji je ukljucivao
pokusaj ubojstva njegove kceri jedinice. „Hocu, mama.“
„Volim te, dijete.“
„Volim te.“ Spustila je slusalicu, znajuci da je osvojila jackpot kad su je posvojili Molly i
Hank Shepard.
Prije dvadeset osam godina Hank Shepard bio je policajac u drzavnoj sluzbi kad je
primio poziv da je uz rub sjevernoga traka Ceste 25 zamijecena djevojcica. Tek je zapoceo
svoju smjenu i odmah je odgovorio.
Ispricao je da je umalo nije vidio, jer je bila stisnuta uz limenu zastitnu ogradu.
Zapravo, njezina zuta jakna koja je treperila u njegovu retrovizoru natjerala ga je da okrene
vozilo i vrati se.
Pronasao ju je odjevenu u kratke hlace, bijelu majicu, crvene cizme i zutu kabanicu.
Vecina njezine guste crne kose pobjegla je iz konjskog repa, a oci su joj bile crvene od placa.
Ruke su joj se tresle, a kad je izisao iz automobila odmaknula se nekoliko koraka.
»U redu je. Ovdje sam da pomognem. Prijatelji me zovu Shep“, rekao je njezin otac.
Melina se ni danas nije dobro sjecala tog trenutka. Sjecala se jarkih prednjih svjetala
koja su s leđa osvjetljavala njegovu figuru, pa je vidjela samo obris diva. No također se
sjecala mekoga, umirujuceg glasa koji joj je djelomice odagnao strah.
„Kako se zoveš?“ upitao je.
Previše zbunjena da laže ili kaže drugo ime koje su joj rekli da upotrebljava, rekla je
istinu. „Melina.“
„To je lijepo ime. Melina, jesi li gladna?“
Kimnula je.
„I mislio sam. Mogu te odvesti natrag do grada, možemo uzeti nešto za pojesti i možda
pronaći tvoju mamu i tvog tatu.“
„Mrtvi su“, rekla je.
„Mama i tata su ti mrtvi?“
Kimnula je.
Na trenutak mu je osmijeh zamro. „Tko te ostavio ovdje?“
Nikada mu nije rekla zenino ime. Nije bila sigurna ne sjeca li se vise ili ju je bilo previse
strah reci. A kad je bila dovoljno stara i vise se nije bojala, ime joj je vec izblijedjelo iz
podsvijesti.
Sada joj je bilo zao sto nije razgovarala s velikim covjekom dok su njegove grube ruke
njezno obavijale njene prste. Da nije osjecala toliki strah, mogla mu je reci za osobu koja ju

47
 Knjige.Club Books

je ostavila jer bi mogao tragati dublje po njezinoj proslosti. Ali sutjela je, cak i kad je nazvao
svoju zenu, Molly, koja je dosla do stanice opremljena dekama, maslacem od kikirikija i
sendvicima s dzemom. Sansa za pronalazenjem njezine bioloske obitelji je nestala.
Shepardi su povukli veze i ishodili da im socijalna sluzba dodijeli skrbnistvo nad njom.
Provedena je iscrpljujuca potraga za njezinom bioloskom obitelji, ali bez uspjeha. Neki su, s
obzirom na njezinu tamnu kosu i maslinastu put, pretpostavili da je dosla iz Meksika ili
Srednje Amerike. Nije govorila spanjolski, pa ako je i bila dovedena preko granice legalno ili
ilegalno, nije bilo nacina da joj se ustanovi nacionalnost. Proslost joj je jednostavno nestala.
Kucanje ju je natjerao da podigne pogled. Na vratima je stajao Jackson. „Imam slucaj za
tebe.“
„Mislila sam da vec radim na jednom.“
„Ovaj je bas po tvojoj mjeri. Slucaj nestale osobe.“
Prvi slucaj dodijeljen joj je prije pet godina u Knoxvilleu. Nestali djecak, Johnny, imao je
osam godina i bio je autistican, a nestao je iz svog dvorista. Pozvan je policijski pas - ali stici
ce tek za dva sata.
Hodala je preko posjeda prema obliznjoj sumi. Nije smjela gubiti vrijeme jer je padala
temperatura. Znajuci da autisticna djeca cesto hodaju ravno, radila je to gotovo sat prije
nego sto je zacula sustanje lisca. Okrenula se i vidjela da se nesto krece. Zazvala je
djecakovo ime. Tada je ugledala crvenu majicu i dio plave kose. Pronasla ga je smrznutog,
gladnog i prestrasenog.
Voljela bi da moze reci kako su svi njezini slucajevi bili tako uspjesni, ali njih previse, po
njezinu misljenju, nikad nije rijeseno. Međutim, negdje putem stekla je glas solidnog
detektiva.
„Tko je nestao?“ upitala je.
„Dogodila se automobilska nesreca. Na mjestu nesrece je dijete, ali nestao je vozac, pa
zelim da ti to istrazis.“ Ustala je, posezuci za jaknom prebacenom preko naslona stolca. „Je li
Kljucni ubojica umijesan u automobilsku nesrecu?“
„Ne. Ovo nema nikakve veze s njim. Nema previse toga sto trenutno mozes uciniti s tim
slucajem, a sada te trebam.“
Srce joj je ubrzano kucalo dok je u glavi vec imala na desetke pitanja o djetetu,
nestanku odrasle osobe i stanju automobila. Udahnula je, obuzdavajuci navalu adrenalina.
„Kakvo je zdravstveno stanje djeteta?“
„Cini se da je dobro, ali je zbunjena i uzrujana.“
„Je li nesto rekla?“
„Ne.“
„Zasto je pozvan TBI? Ovo bi trebao biti slucaj za lokalnu policiju.“
„Postoji nesto sto lokalna policija zeli da vidimo u prtljazniku automobila“, objasnio je

48
 Knjige.Club Books

Jackson. „Buduci da rijetko imamo pravoga problem u uredu, mislio sam da bi pomoglo ako
bi se ukljucio i Ramsey.“
Prosli su kraj staklenog zida konferencijske dvorane u kojoj je Ramsey imao svoj
privremeni ured. Stajao je, s mobitelom pritisnutim uz uho, i kroz veliki zatamnjeni prozor
gledao na nekadasnji udomiteljski dom slobodnih zidara. Melina je pokucala na staklo kako
bi mu privukla pozornost. Okrecuci se, podignuo je kaziprst, dajuci joj do znanja da priceka.
Nervozna zbog odugovlacenja, okrenula se prema Jacksonu. „Sto je to nesto?“
„Dopustit cu vam da sami vidite. Ako je uistinu ono sto kazu da jeste, trebat cemo
Ramseyja.“
Ramsey je zavrsio razgovor i ustao, spustajuci rukave dok je prilazio vratima. „Sto se
događa?“
„Postoji jos jedan slucaj“, rekao je Jackson. „Ja idem, a poci ce i agentica Shepard. Volio
bih da nam se pridruzite.
Ramsey se namrstio kao da u mislima munjevito preslaguje prioritete. „Moze.“
Slegnuo je ramenima, pazljivo skupio svoje spise i spremio ih u aktovku. Njegov je sako
lagano mlatarao dok je prilazio.
,,U sto se upustamo?“ upitao je.
„Nisam siguran vjerujem li i sam“, odgovorio je Jackson.
„Sef zeli da vidimo vlastitim ocima“, objasnila je Melina.
„Shvacam“, rekao je Ramsey.
„Ja sam u bijelom SUV-u“, napomenula je Ramseyju. „Ovog puta odvojeni automobili
mogu biti mnogo ucinkovitiji.“
„Primljeno na znanje.“
Razdvojili su se, brzo se krecuci. Ramsey je ponovno imao mobitel prislonjen na uho
dok je sjedao u svoj automobil, Jackson se uputio prema izlazu, a ona je otrcala do druge
strane parkiralista, od milja zvanog Sibir.
Kad je Melina krenula, Jackson je vec nestao, ali je Ramseyjevo vozilo cekalo na izlazu iz
parkiralista. Zaustavila se iza njega i zamijetila da je bacio pogled u retrovizor. Pogled mu je
bio izravan i prodoran. Brzo je preusmjerio pozornost na cestu, ali dok ga je slijedila u svom
automobilu, znala je da je jednako strastan lovac kao i Kljucni ubojica.

49
 Knjige.Club Books

SEDMO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 17:15

Ramsey je u retrovizoru vidio Melinu kako ga dostize i zatim preuzima vodstvo dok su se
ukljucivali na autocestu. Krivudala je između automobila, zureci prema mjestu nesrece. Ova
zena nikad ne odustaje.
Kad se nije trudio ne zaostajati, prepoznao bi dio krajolika, ali je uvidio da se podrucje
metropole promijenilo otkako ga je prije sedam godina posljednji put posjetio. Vise zgrada,
trgovackih centara i ljudi na cesti nego sto se sjecao, ali rastuce lokalno gospodarstvo
privlacilo je vise stanovnika koji su opteretili ceste i lokalnu infrastrukturu. Nedostajao mu
je nekadasnji sporiji tempo. Ali, kao sto je njegov otac obicavao reci, nista ne ostaje isto.
Melina je prosla kroz zuto svjetlo na semaforu koje se brzo promijenilo u crveno. On se
zaustavio i gledao kako joj automobil skrece ulijevo i nestaje iz vidnog polja. Na mobitel mu
je stigla njezina poruka. Sadrzavala je lokaciju nesrece.
Ubacio ju je u svoj GPS i kad se svjetlo napokon promijenilo, pratio je navođenje koje ga
je dovelo u stambenu cetvrt.
Kuce su bile malene, ali imale su stila. Mnoge su imale prednje trjemove dovoljno
siroke za dva stolca za ljuljanje. U dvoristima su bili visoki, stari hrastovi i zeleni travnjaci
izblijedjeli zbog kolovoske vrucine. Pretpostavio je da je ovo susjedstvo izgrađeno potkraj
cetrdesetih godina prosloga stoljeca.
Uocio je Ulicu Cox, lokaciju nesrece, i skrenuo ulijevo unatoc upozorenju GPS-a da
krene drugim putem. Uzivao je u trenutku superiornosti nad strojem sve dok cesta nije
zavrsila u sumovitoj slijepoj ulici.
Psujuci, ubacio je u rikverc i je spreman brzo se vratiti na glavnu cestu kad je zamijetio
bljesak plavih svjetala s druge strane drvoreda. GPS je imao pravo. Ulica je bila podijeljena
gustim drvoredom.
Ponovno je ukljucio GPS, okrenuo automobil, vratio se na glavnu cestu i ovoga puta
dopustio GPS-u da ga vodi oko bloka zgrada dok nije uocio drugu stranu Ulice Cox.
Nakon zavoja na cesti ugledao je bljeskajuca plava svjetla brojnih policijskih
automobila pred njim. Zaustavio se na kraju kolone, iza Meline, ugasio motor i izisao iz
automobila.

50
 Knjige.Club Books

Ucvrstio je svoju sluzbenu znacku za pojas i uputio se prema skupini policajaca koji su
stajali kraj novijeg modela Fordova SUV-a koji se zabio u stablo. Prednji je dio dobio izravan
udarac i automobil je bio posve unisten. Dim i para sikljali su iz motora, ali nije bilo
plamena.
Ispravio je ramena i posao prema velikome krupnom covjeku u zutosmeđoj odori
serifa, koji je razgovarao s Melinom i Jacksonom.
U serifovoj kosi bilo je vise sijedih nego tamnih vlasi. Trbusina i duboke bore na
preplanuloj puti smjestali su ga u kasne sezdesete. Sudeci prema nacinu na koji je ljuti - to
gledao razbijeni automobil, brojao je dane do mirovine.
Melina je procistila grlo dok je gledala u Ramseyja. „Drago mi je sto ste nam se mogli
pridruziti.“
„Malo sam se izgubio“, osmjehnuo se.
„Ah.“ Okrenula se prema covjeku kraj sebe.
„Agente Ramsey, htjela bih vas upoznati sa serifom Alanom Jonesom.“
Serifov mrk pogled produbio se dok je stiskao Ramseyjevu ruku.
Starac je podigao obrvu na nacin koji je trebao Ra seyja natjerati da se osjeca kao
novajlija s akademije, autsajder, stogod. Ramseyju to nije bilo nista novo.
„Agent Ramsey radi s TBI-em na jednom drugom slucaju“, objasnio je Jackson. „Ovdje je
da pomogne svojim strucnim znanjem.“
„Sreca za nas“, rekao je serif Jones.
„Agent Jackson je spominjao nestalog vozaca.“ Melinin glas bio je ostar.
Serif Jones je potvrdno kimnuo. „Tocno. Nema ni traga vozacu. Maloljetno dijete
prebaceno je u bolnicu. Hitna pomoc odvezla je djevojcicu prije 15 minuta. Imala je samo
manje porezotine i modrice, ali medicinski tehnicari su htjeli da je lijecnici ipak pregledaju,
za svaki slucaj.“
Bacila je pogled prema slupanom sivom automobilu. „Koliko je stara djevojcica? Kako
se zove?“
„Kaze da se zove Elena Sanchez. Rekla je da ima sest godina, ali izgleda mlađe.“
„Je li rekla tko je vozio auto?“ upitao je Ramsey.
„Ne zeli reci. Jedva smo je natjerali da nam kaze svoje ime. Cini se da nema previse
povjerenja u policajce.“
Pogledao je prema slijepoj ulici i automobilu koji je nasjeo na panj visok pola metra
prekriven visokom travom. Prednji kraj bio je motan oko velikog hrasta.
„Tko je prijavio?“ upitao je.
„Susjeda najbliza mjestu nesrece“, odgovorio je serif Jones. „Zena je cula buku
automobila u prolazu i nakon toga glasan udarac. Rekla je da je tu uvijek prometno, iako su

51
 Knjige.Club Books

stanari sprijecili da se cesta probije na drugu stranu. Jedna majka s djecom digla je
halabuku kad je Ministarstvo transporta pocelo sjeci stabla, jer nije htjela da to postane
glavni precac do autoceste, udaljene nekoliko blokova.“
„Ovo sigurno nije prvi put da se dogodilo takvo sto“, rekao je Ramsey.
Serif Jones je kimnuo. „Susjeda je rekla da je samo u prosloj godini mnogo vozaca
pokusalo prijeci preko. Na temelju stete na motoru, forenzicari procjenjuju da je brzina bila
najmanje 65 kilometara na sat. Rekao bih da je vozac bio rastresen, nesmotren i jurio je. Tu
nema iznenađenja.“
Druga strana Ulice Cox vodila je prema glavnoj autocesti. „Je li itko vidio vozaca?“
upitao je.
„Ne.“ Serif Jones prelistao je svoj notes. „Susjeda, Pam Piercy, rekla je da vozaca vise nije
bilo kad je dosla do automobila. Dijete je plakalo pa se posvetila njemu.“
Melina je iz svoga dzepa izvadila mali notes, okrenula novi list i zapisala ime. „Koja je
njezina kuca?“
„Prva s desne strane kad odlazite odavde. Broj je 2317.“
„Hvala. Smijemo li baciti pogled na automobil?“ upitala je Melina.
„Samo izvolite.“
Otisla je do prtljaznika svoga SUV-a i izvukla rukavice od lateksa. Dok je serifu davala
drugi par rukavica, zamijetio je u prtljazniku mnogo osnovne forenzicke opreme, gotovu
hranu, signalne rakete, dodatni par cipela i jedno uze.
Melina je prosla kraj Ramseyja, Jacksona i serifa Jonesa, posve usredotocena na vozilo.
Izraz njezina lica postao je jos ostriji i odlucniji. Ako je slucaj Kljucnog ubojice bio izvan
njezina uobicajenog djelokruga, ovaj nije.
Nakon sto je pogledala kroz prozor s vozaceve strane, otisla je do suprotne strane
automobila. Zracni jastuci su se aktivirali. Prednje suvozacko sjedalo bilo je prepuno
odbacenih omota brze hrane, vrecica napola pojedenih grickalica, nekoliko praznih limenki
soka i par zguzvanih racuna.
Tanki sloj crnog praha na upravljacu, kvakama vrata i gumbima radija govorio im je da
je forenzicki tim zapoceo s radom na mjestu nesrece.
„Serife Jones, vidim da je vas covjek vec trazio otiske. Jeste li imali srece?“ upitala je.
„Upravljac, nadzorna ploca i kvake su cisti“, odgovorio je.
„Sto je s tipkama s druge strane vozaceva sjedala?“ nastavila je.
„Provjereni i također cisti“, rekao je serif Jones.
Bacio je pogled straga, na djecju autosjedalicu. Sigurnosni pojas bio je otvoren, sto je
vjerojatno ucinila gospođa Piercy ili medicinski tehnicar pri dohvacanju djeteta. Ipak, vozac
je sigurno mnogo puta rukovao sjedalicom. „Trebalo bi provjeriti ima li otisaka na stranama
autosjedalice, kao i na njegovoj donjoj povrsini.“

52
 Knjige.Club Books

„Siguran sam da je ucinio oboje“, odgovorio je serif.

„Ne vidim prah na autosjedalici“, nije odustajala. „Bolje provjerite, serife.“
„Hocemo.“
„Zasto ne uzeti dijete?“ oglasio se Ramsey.
„Vozac je bio ozlijeđen i nije mogao nositi dijete“, nagađala je Melina. „Mozda je
djevojcica plakala i pravila previse galame. Mozda vozac nije daleko odavde i promatra nas.
Ili je vec u bolnici.“
„Sluzba osiguranja bolnice je obavijestena i nadzire dolazne pozive“, rekao je serif
Jones. „Obavijestili smo i nadlezne u bolnici da ne dopuste pristup djetetu nikome osim
nuznoga medicinskog osoblja.“
„Dobro“, rekla je Melina. „Sama je, ozlijeđena i prestrasena. Podlozna je razlicitim
utjecajima.“
Među svim tim stvarima na straznjem sjedalu bile su i deke, plisane zivotinje i istrosene
igracke. U drzacu case autosjedalice bio je sok u tetrapaku sa slamkom. Dotaknula je
tetrapak i lagano ga protresla. Bio je napola pun i pomalo hladan na dodir.
„Kad je prijavljen sudar?“ upitala je.
„Prije manje od sata“, odgovorio je serif Jones.
Uzela je mlitavog plisanog psa prekrivenog krekerima u obliku ribica. „Serife, jesu li
vasi ljudi pronasli ikakve tragove droga u vozilu?“
„Ostatak dzointa na podu ispod suvozaceva sjedala“, rekao je.
„Mozda se vozac brinuo zbog policije“, primijetio je Ramsey.
„Zbog ostatka dzointa?“ zacudila se Melina. „Vozac je bio zabrinut zbog necega mnogo
vaznijeg od toga. Serife, ovdje smo jer je agent Jackson rekao da moramo doci. Vrijeme je da
nam kazete zbog cega smo zapravo tu.“
„Cuo sam da ste prava mustra“, rekao je serif Jones „Kako vam je ono nadimak?
Zaboravio sam.“
„Ima ih nekoliko, ali najdrazi mi je Glinda, dobra kucka.“
Jones je sutke navukao novi par rukavica i otisao do vozaceva sjedala. „Maloprije smo
otvorili prtljaznik, pribojavajuci se da bi netko mogao biti unutra. Nikad se ne zna. Kad smo
utvrdili sto imamo ovdje, odmah smo ga zatvorili.“
Ramsey je osjetio kako u njemu raste napetost. „Otvorite.“

***
Melina se odmakla od prtljaznika te, iz navike, spustila ruku na svoje oruzje. Mrzila je
iznenađenja.
Posljednji put kad je naisla na iznenađenje u prtljazniku odazivala se na poziv drzavne

53
 Knjige.Club Books

policije Virginije. Muskarac iz Stauntona oteo je svoje troje djece i vjerovalo se da je na putu
prema Tennesseeju. Automobil je uocen i zaustavljen, a ona je stigla bas kad su serifovi
zamjenici izvlacili muskarca iz vozila. Tada su otvorili prtljaznik i pronasli troje djece, u
dobi od dvije, tri i cetiri godine. Sve tri djevojcice bile su dehidrirane i odmah upucene u
bolnicu. Najmlađa nije prezivjela. Do dan danas osjecala je taj smrad mjesavine urina,
bljuvotine i krekera od sira.
Zasun je iskocio i siroki poklopac prtljaznika polako se otvorio. Golemi prtljazni
prostor bio je prepun smeca bas kao i kabina automobila. Bilo je tu nekoliko velikih crnih
putnih kovcega s kotacicima, mali crveni hladnjak, nekoliko vreca za smece i nesto sto je
izgledalo kao velika staklenka ispod prosivene deke. Jak kemijski miris sirio se iz prtljaznika
i bio je dovoljan da je natjera da rukom prekrije nos.
„Vonja kao formaldehid“, rekla je.
„Zamijetio sam to cim sam otvorio prtljaznik.“ Serif Jones kimnuo je svome forenzickom
tehnicaru i zamolio ga da pocne fotografirati. „Kad sam pogledao ispod deke, pozvao sam
TBI.“
Serif je oprezno podigao prosivenu deku natopljenu kemijskom otopinom. Poklopac
staklenke nije bio cvrsto zatvoren. Netko je skinuo poklopac i nije ga poslije zatvorio kako
treba. Serif je odnio vlaznu deku na ceradu.
„Cim je zamjenik bacio pogled u prtljaznik, otjerao je dijete dalje od automobila i
zaustavio istragu. Dobro sam razgledao prije nego sto sam pozvao TBI.“
U desnom kutu prtljaznika nalazila se golema staklenka krastavaca s etiketama jos
zalijepljenim na prednjoj i straznjoj strani. Gornji poklopac bio je zelen, a staklo je bilo
bistro. Isprva je pomislila je da je ono sto pluta u staklenki neko ukiseljeno povrce.
Serif je zgrabio staklenku i, okrecuci lice od sadrzaja, podigao je kako bi Melina i
Ramsey bolje vidjeli. Sunceva svjetlost pala je na staklenku i odbila se od prasnog stakla,
tjerajuci je da pomnije pogleda. Kad je to ucinila, shvatila je zasto je ovdje, bas kao i FBI.
„Smijem li?“ Ramsey je posegnuo za staklenkom.
„Samo izvolite“, odgovorio je serif Jones.
Ramsey je naginjao staklenku prema natrag sve dok kroz prasno staklo nije prodrlo
vecernje svjetlo i osvijetlilo unutrasnjost. Mutna tekucina otezavala je prepoznavanje onoga
sto je plutalo u staklenki, i tek kad ju je nagnuo prema naprijed jedan se od plutajucih
predmeta priljubio uz staklo.
Nije bila napunjena krastavcima. Unutra su plutali ljudski prsti.
„Isuse Boze!“ zgrozio se Jackson.
„Serife, jeste li pitali dijete o staklenki?“ upitala je Melina.
„Nije bas tema koju bih zapocinjao s djetetom. To ce biti vas posao“, odgovorio je serif
Jones.

54
 Knjige.Club Books

„Razumijem.“
Cinilo se da su svi prsti prstenjaci, i plutali su dok je Ramsey pomicao staklenku s jedne
strane na drugu. Nekoliko ih je bilo smezurano, sablasno svijetlosive boje, a doimalo se da
su od razlicitih osoba. Samo je jedan bio nalakiran, a izgledao je dosta svjeze.
„Sest“, rekao je Ramsey. „Sest prstiju u staklenki.“
„Sest zena? Sest muskaraca? Oboje?“ upitala je Melina.
„Prsti su sitni i cini se da su zenski, ali DNK testiranje ce potvrditi“, odgovorio je.
„Jesu li to trofeji?“ oglasio se Jackson.
„Bas to“, potvrdio je Ramsey. „Ima ubojica koji skupljaju nakit svojih zrtava, donje
rublje, vozacke dozvole ili cipele. Ovaj tip skuplja prste.“
Izdahnula je kroz stisnute zube. Napravila je korak unatrag i pogledala kalifornijske
tablice automobila. „Serife, jeste li provjerili tablice?“
„Naravno. U San Diegu u Kaliforniji prije sesnaest dana prijavljena je krađa automobila.
Uputio sam poziv lokalnoj policiji San Diega i zamolio ih da pronađu vlasnika.“
„Moramo prste odnijeti na odjel sudske patologije i zamoliti ih da utvrde ima li
upotrebljivih otisaka“, rekao je Ramsey. „Mozda cemo nesto naci u bazi podataka.“
Identificiranje zrtava bio je vazan prvi korak, ali njoj je prioritet bio pronaci vozaca i
razgovarati s djetetom.
„Kakav je vas dojam, agentice Shepard?“ obratio joj se Ramsey.
Njegov dubok bariton zvucao je profesorski. Uspravila se i cvrsce primila plisanu
zivotinju pored sebe. ,,U ovoj fazi, ne znam sto misliti.“
„Hajde, sigurno imate svoje misli i dojmove. Vidim to po izrazu vasega lica. Neka
razmisljanja o vozacu, o djetetu?“
„Djetetu nije nedostajalo grickalica. Nisu hranjive, ali su standardna hrana za djecu. Uz
grickalice dijete je mirno.“
„Istina. Ali imam osjecaj da je vozacu iskreno stalo do djeteta“, rekao je Ramsey.
Kad je imala oko sest godina, bila je poznata po napadajima bijesa. Njezina majka vrlo
je brzo sa sobom pocela nositi krekere u obliku ribica i sokove. Jos i danas njezina je majka
znala da ce je pregrst krekera oraspoloziti.
„Ovaj vozac je napustio dijete“, rekla je. Nesto sto njezina majka nikad nije ucinila.
„Vozacu je vazniji vlastiti interes od dobrobiti djevojcice.“
„Uz pretpostavku da je vozac znao za sadrzaj staklenke, njemu ili njoj nasilno
ponasanje nije strano.“
„Reze ljudima prste, ali vodi racuna da je dijete nahranjeno.“
„Neki nasilni prijestupnici mogu brinuti o obitelji i prijateljima i razdvojiti svoja dva
svijeta“, objasnio je Ramsey.

55
 Knjige.Club Books

Da, to se nazivalo kompartmentalizacija. Odrzavanje cvrste granice između svjetlosti i

tame. Neki su ubojice mogli tako desetljecima. Kod drugih bi najjednostavniji okidac razbio
iluziju i najcesce znacio njihov pad. „Ali cak i kod najtvrdokornijih, ti se svjetovi na kraju
cesto sudare.“
„Da, istina.“
Nadala se, za Elenino dobro, da je zid bio cvrsto na mjestu do nesrece. „Vozacev osjecaj
za samoodrzanjem vazniji je od bilo kakvih grickalica i igracaka. Lako je doci do jeftine
hrane. Do slobode nije.“
„Je li itko vidio vozaca kako trci nakon sto se zacuo udarac?“ upitao je Jackson .
„Ne“, odgovorio je. serif Jones. „Provjeriti cemo sa stanarima i vidjeti tko ima privatne
sigurnosne kamere.“
„Mozda vam se posreci“, javio se Ramsey.
„Zaduzit cu za to nekolicinu zamjenika“, dodao je serif Jones.
Gledala je u staklenku u kojoj su u viskoznoj tekucini plutali odrezani prsti i shvatila da
je ostala bez rijeci. Mnoge od zrtava serijskih ubojica bile su bez lica, bezimene zene koje su
prodavale svoje tijelo. To su bile zene koje su odavno napustile svoj dom, pa ako bi nestale,
njihove obitelji to cesto ne bi ni zamijetile, a i nije ih bilo briga.
„Zelim ici u bolnicu i razgovarati s Elenom“, rekla je Melina.
„Ja cu voziti za tobom“, rekao je Ramsey.
„Ako svi odemo, sigurno ce se povuci u sebe.“ Melina je pogledala Ramseyja i Jacksona.
„Obojica mozete biti malo previse nasrtljivi.“
Ramsey i Jackson su se pogledali.
„Znam biti sarmantan“, izjavio je Ramsey.
„Ja imam dvoje djece“, rekao je Jackson.
„Ne“, odlucno je rekla Melina. „Ja cu razgovarati s djevojcicom.“
Jackson je glasno uzdahnuo, ostavljajuci dojam da se slaze s njom. „Ja cu otpratiti prste
do ureda sudskog patologa.“
„Ja zelim vidjeti dijete“, rekao je Ramsey. „Trenutno je nas jedini svjedok.“
,,U redu, ali razgovor prepustite meni“, rekla je.
Pokusao se nasmijesiti kao da zeli dokazati da moze ublaziti dojam koji ostavlja.
„Rijeseno.“
„Nemojte to raditi“, rekla je.
„Sto?“
„Nemojte se smijesiti djetetu. Prestrasit cete je. Samo budite tiho.“
„Sto nedostaje mom osmijehu?“ upitao je iskreno znatizeljan.

56
 Knjige.Club Books

„Vi ste detektiv. Sami zakljucite.“

57
 Knjige.Club Books

OSMO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 18:00

Dok su vozili prema bolnici, Melina je izgubila iz vida Ramseyja, ali nije se zabrinula. Bio je
veliki decko i savrseno sposoban pronaci pravu adresu.
Uznemirila ju je njegova prisutnost, sto je bilo rijetko. Od prvih se dana u policiji
morala nositi i s tvrdim policajcima koji su ocekivali od nje da dokazuje svoju vrijednost. Ti
su dani bili daleko iza nje - sve do Ramseyja, koji je pripadao drukcijoj ligi policajaca.
Zamjecivao je vise od drugih, a tu je bila i naznaka surovosti zbog koje je bila na oprezu.
Trenutno je bila zahvalna na vremenu koje moze provesti sama u automobilu. Trebala
je dobro analizirati u glavi mjesto nesrece a da ne mora izdrzati njegov ispitivacki pogled.
Stigla je pred bolnicu i parkirala. Dok je prelazila bolnicko parkiraliste i koracala prema
ulaznim vratima, uocila je Ramseyja kako joj prilazi s lijeve strane. Njegovi dugi, jednoliki
koraci brzo su svladavali udaljenost i bio je kraj nje kad je dosla do ulaznih vrata.
„Uspjeli ste doci“, rekla je.
Nasmijesio se i zastao, dopustajuci joj da prva uđe kroz klizna vrata, ali je prvi dosao do
recepcijskoga pulta i pokazao svoju znacku. Ona je drzala svoju podignutu u zraku dok je on
govorio ,,FBI-ev agent Jerrod Ramsey i TBI-eva agentica Melina Shepard. Dosli smo vidjeti
Elenu Sanchez.“
Starija zena bijele kovrcave kose imala je na sebi radnicku bluzu preko svakodnevne
odjece i znacku na kojoj je pisalo GINA, VOLONTERKA. Njezine su se smeđe oci rasirile dok je
provjeravala zaslon racunala, a onda je, ispravljajuci ramena, rekla: „Treci kat. Na
pedijatrijskom je odjelu.“
„Hvala vam“, rekao je Ramsey.
Usli su u dizalo i Melina je pritisnula tipku s brojem tri. Visoki covjek u bijelom ogrtacu
također je usao i nagnuo se kraj nje da pritisne broj cetiri. Njih su troje sutke stajali dok se
vrata dizala nisu otvorila na trecem katu.
„Zapamti, ja govorim“, sapnula je dok su izlazili.
„Ja sam ovdje da se ne smjeskam“, rekao je agent Ramsey.
„Tako je.“

58
 Knjige.Club Books

Na pultu odjela privukla je pozornost mlade medicinske sestre, Nore, kojoj su oboje
pokazali sluzbene znacke i predstavili se.
„Je li bilo poziva od obitelji?“ upitala je Melina.
„Ne“, odgovorila je Nora.
„A je li itko zvao bolnicu zbog maloga djeteta dovedenog u hitnu?“ Nije bilo nemoguce
da je vozac zabrinut zbog djeteta ili, jos vjerojatnije, zbog onog sto bi ono moglo reci.
„Nije bilo poziva. Vi ste joj prvi posjetitelji.“
„To se mozda promijeni kad se mediji docepaju ove price“, upozorila je Melina.
„Zabranite svima da se priblize djevojcici, zbog njezine vlastite sigurnosti.“
„Naravno.“
Melina je posegnula u ruksak i izvukla plisanog psa. Ispravila je iskrivljeno oko i
poravnala usi da uredno vise oko krznenog lica.
Misli su joj se vratile u vrijeme prije nego sto su je Shepardovi posvojili. Na izblijedjeli
obris slicnoga plisanog krznenog prijatelja. Nije mogla reci je li to bio pas, macka ili
medvjed, ali znala je da je bio mekan i da joj je, dok ga je drzala blizu nosa, njegov miris
pruzao utjehu.
Kruzila je ramenima i glavom s jedne na drugu stranu te vjezbala osmijeh prije nego sto
je otvorila vrata privatne sobe. Svjetlo iznad glave bilo je priguseno a zaluzine spustene. Na
televizoru ucvrscenom na zidu prikazivala se epizoda Spužve Boba Skockanog. Djevojcica je
zatvorenih ociju lezala na sredini kreveta. Tamna kosa uokvirivala joj je sitno lice
maslinaste puti. Male usne bile su stisnute, a celo namrsteno.
Melina se borila s bijesom koji je uvijek prijetio da ce je obuzeti kad je radila na slucaju
koji je ukljucivao dijete. Ona se sama morala suoc iti s vlastitim problemom odbacenosti.
Steta je ucinjena, no pronasla je nacin kako zivjeti s tim. Međutim, to nije znacilo da svako
dijete ima mehanizam kojim to prevladati i da ce sve biti dobro. Unaprijed se radovala sto
ce upoznati vozaca automobila i strpati u zatvor njegovu ili njezinu guzicu.
Privukla je stolac pored kreveta, a Ramsey se povukao u sjenu. Uhvatila je ruku male
djevojcice i nekoliko je sekundi samo sjedila, nista ne govoreci.
Oci djevojcice pocele su se pomicati ispod zatvorenih kapaka, a tijelo joj se pocelo
trzati. Sanjala je, a sudeci po dubokom mrstenju na njezinu licu, to nije bio lijep san.
„Elena“, njezno je rekla Melina. „Elena, ssssss.“
Djevojcica je zatresla glavom, a tih plac oteo joj se s usana prije nego sto je otvorila oci i
osvrnula se po slabo osvijetljenoj sobi. U pogledu joj se vidjela panika, podsjetivsi Melinu na
prestrasenu zivotinju.
„Sve je u redu, duso.“ Cula je kako se Ramsey pomaknuo, ali nije im prisao. „Na
sigurnome si, Elena. U bolnici si.“
Djevojcica se okrenula prema Melini, nepomicnih ociju, sve joj cvrsce stiscuci prste. Za

59
 Knjige.Club Books

dijete je bila neznanka, i u bilo kojim drukcijim okolnostima ono bi se povuklo. Međutim, u
ovom trenutku osjecala je da se dijete utapa, trudeci se ostati na povrsini. Melina je bio
njezin kolut za spasavanje.
„Dobro si“, njezno je rekla Melina.
Sicusna djevojcica bila je tiha, a panika u njezinim smeđim ocima odavala je krhkost.
Nijedna suza nije zasvjetlucala, dajuci joj do znanja da ovo nije prvi put da su je ostavili
samu.
„Zovem se Melina.“ S obzirom da je malena mogla imati predrasude protiv policajaca,
odlucila je zasad izostaviti taj detalj.
„Zelim svoju mamu“, sapnula je djevojcica.
„Pokusavam pronaci tvoju mamu, ali ne znam gdje trebam traziti. Kako se ona zove?“
Elena je namrstila usne.
„Nisam ljuta na tvoju mamu. Samo je zelim pronaci“, objasnila je.
Suze su navrle u djecje oci, a nekoliko ih je kliznulo niz njezine obraze. „Ne mozete
pronaci moju mamu.“
„Prilicno sam dobra u pronalazenju ljudi.“ Podigla je plisanog psa. „Pronasla sam ovog
momka.“
„Petey!“ Elena je pustila Melinine prste i zgrabila psa, zatvorivsi oci dok je privijala
igracku uza se.
„Pronasla sam Peteyja“, ponovila je Melina. „Pomozi mi pronaci tvoju majku.“
„Ne mozes“, sapnula je. Cvrsto je zagrlila psa, gurajuci nos u mekano krzno.
„Zasto ne?“
Tisina se oduljila. Melina je osjetila djevojcicinu napetost, kao i Ramseyjevu iza sebe.
Dijete je osjetilo da sluti sudbinu njezine majke.
„Zasto ne mogu pronaci tvoju majku?“ upitala je Melina. Djevojcica nije otvorila oci, a
kad je progovorila, glas joj je bio tako tih da je bilo tesko razumjeti je. „Moja mama je
mrtva.“
Bio je Melinin red da zasuti dok je upijala njezine rijeci i uspoređivala ih sa slikom
staklenke kiselih krastavaca i njezinim jezovitim sadrzajem. „Duso, kako se zove tvoja
mama?“
„Christina.“
„ A gdje je tvoja mamica zivjela?“
„U Kaliforniji.“ To se podudaralo s rcgistracijskim tablicama na automobilu.
„Gdje u Kaliforniji?“
„1040 Litton Lane, Imperial Beach, Kalifornija. 619- -555-1212.“
„To je tvoja kucna adresa i broj telefona?“ Brzo je zapisala podatke.

60
 Knjige.Club Books

„Da. Mama me natjerala da to naucim.“

„Jako si pametna kad si zapamtila. Kad ti je mama umrla?“
„Na moj rođendan.“
„Kad ti je rođendan?“
„Dvadeset drugi kolovoza.“
„To je bilo prije nekoliko dana“, rekla je Melina. „Sto se dogodilo tvojoj mami, duso?“
„Nije se probudila tog jutra.“
„Zasto nije?“
,,BB je rekla da je to zbog igle u njezinoj ruci. Ona ce je zauvijek uspavati.“
„Tko je BB?“
„Moja prijateljica.“
,,BB je vozila automobil?“
»Da.“
„Je li se BB zurila nekamo?“
„Bila je bijesna.“
„Zbog cega?“
„Sonny je vikao na nju. Ona mu je uzvratila vikom. Mama je uvijek govorila nemoj
naljutiti BB.“
„Kako izgleda BB?“
„Ne znam. Kao BB.“
„Ima li plavu ili smeđu kosu?“ pitala je Melina.
„Plavu. Ali je crna na vrhu.“
Melina je nastavila postavljati pitanja dok nije dobila nejasan profil zene srednjih
godina s blajhanom plavom kosom, sklonu brzim automobilima i bljestavoj odjeci. „Tko je
Sonny?“ upitala je.
„Ne znam.“
„Je li Sonny djecak ili djevojcica?“
„Djecak.“
„Cinilo se da poznaje BB?“
„Sonny je njezin prijatelj.“
„Je li Sonny bio u automobilu u vrijeme nesrece?“
„Ne.“
„Znas li kako se Sonny preziva? Zeljela bih nazvati nekoga tko poznaje tebe ili BB.“
„Nemoj zvati Sonnyja. On je strasan.“

61
 Knjige.Club Books

Usne su joj se izravnale u malu, mrgodnu liniju, i nestao je svaki trag osjecaja mirnoce u
kojem je pocela uzivati. „U redu je. Necemo zvati Sonnyja. Obecavam.“ Djevojcica je zatresla
glavom. „Obecanja se gaze.“ „Moja ne.“ Melinin jasan, izravan ton nije ublazio djetetov strah.
„Gdje je BB?“
„Trebala je otrcati po pomoc. Rekla mi je da ne brinem i da ce se vratiti natrag.“
Djevojcica je savijala krzno na visecem uhu psa.
„Znas li zasto se automobil sudario?“
„BB je vozila jako brzo.“
„Je li pokusala stati?“ upitala je Melina.
„Ne znam. Udarili smo u nesto tvrdo.“
Tko je ostavio dijete u unistenom automobilu? BB sigurno nije pozvala policiju ili hitnu
pomoc. Melina se nasmijesila djevojcici. „BB je imala pravo. Pomoc je dosla. Mene je
poslala.“
Djevojcica ju je proucavala, a premda nije bilo naznaka osmijehu, ublazila se napetost
na njezinu licu.
„Umorna sam. Zelim ici kuci.“
„Pronaci cu BB, moze?“
Djevojcica je kimnula.
„Dok je ne nađem, ostani ovdje s Peteyjem i gledaj Spužvu Boba. „
„Hoces li se vratiti?“ I sumnjicavost i nada zaiskrili su u djecjem pogledu.
„Vratit cu se. I zapamti, Elena, ja uvijek odrzavam svoja obecanja.“
Djevojcici je usnica zadrhtala. „Ne vjerujem ti.“ Sestogodisnjaci ne bi smjeli poznavati
takvu vrstu nepovjerenja. Ali previse ih je znalo. Melina je skinula svoj sat i dala ga
djevojcici. „Pricuvaj mi ovo, pa mi ga mozes dati kad se vratim.“
„Moj je?“
„Dok se ne vratim. Onda cu ga trebati.“
Elena je svojim malim kaziprstom ocrtala obris gornje strane sata. „Zadrzat cu ga ako
se ne vratis.“
U ovoj fazi nije htjela ispitivati dijete o staklenki s odsjecenim prstima. Ako joj
forenzicki tim i sudski patolog ne kazu nesto vise, mozda ce morati pitati dijete o tome.
„Znam. Ti si pametna djevojcica. Ali vratit cu se veceras.“ „Dobro.“
Melina je pomilovala djevojcicu po ruci, smijeseci se cak i dok je pokusavala potisnuti
valove bijesa i frustracije. Ustala je, ali dok se okretala djevojcica je zgrabila njezinu ruku.
„Vidimo se uskoro, Elena“, umirivala ju je Melina.
Dok je isla prema vratima, Ramsey je zurno izisao iz sobe i pricekao je u hodniku.
„Jesi li dobro?“ upitao je.

62
 Knjige.Club Books

„Biti cu bolje kad se docepam BB i Sonnyja.“ Zivjela je za trenutak kad ce moci staviti
lisicine na ruke tih gadova.
Melina je otisla do odjelnog pulta i zamolila da pozovu Elenina lijecnika. Ona i Ramsey
cekali su manje od minute prije nego sto se pojavila zena odjevena u lijecnicki ogrtac. U
ranim tridesetima, plavu kosu skupila je u francusku pletenicu koja je isticala njezinu cvrstu
celjust. Naocale sa zicanim okvirima povecavale su zelene oci u kojima su se odrazavali
mrzovolja i umor.
Lijecnica je prisla Melini i Ramseyju. „Ja sam dr. Savannah Lawrence, Elenina lijecnica.“
Ramsey je pruzio ruku i predstavio se. Melina je ucinila isto. „Mozete li nam dati
najnovije informacije o zdravstvenom stanju djevojcice?“ rekao je.
„Natucen joj je grudni kos, ali to je vjerojatno prouzrocio sigurnosni pojas u trenutku
udara. MRI nije pokazao nikakve ozljede glave ni leđa.“
„Ima li znakova seksualnog napada?“ upitala je Melina.
Ljutnja se pojavila na licu dr. Lawrence, dovodeci boju u inace blijedu put. „Pregledala
sam je. Iz onoga sto ja vidim, nikada nije bila seksualno aktivna.“
Nadala se da je procjena lijecnice posve tocna i da su na vrijeme dosli do djevojcice.
„Policijski forenzicki tehnicar vec je dosao i uzeo joj otiske prstiju. Znate li vise o
identitetu djevojcice?“ upitala je dr. Lawrence.
„Otisci se jos obrađuju“, objasnio je Ramsey. „Cim saznamo, javit cemo vam.“
Dr. Lawrence je zatresla glavom. „Ona je draga djevojcica.“
„Svi su u toj dobi, ili bi to bili kad bi imali pristojnog roditelja ili skrbnika.“ Melina se
sjetila majcinih prica o tome kako je bila nemoguca u mjesecima nakon usvajanja. Kao da je
testirala obecanje svojih roditelja da ce je odgajati.
„Mogu je ovdje zadrzati jos nekoliko dana, ali bolnica ce je otpustiti cim to njeno
zdravstveno stanje dopusti. Trebat ce im krevet. Vec sam nazvala socijalnu sluzbu.“
„Razumijem.“ Melina je pruzila dr. Lawrence svoju sluzbenu posjetnicu. „Ucinite mi uslugu i
ne premjestajte djevojcicu a da me prvo ne nazovete.“
Lijecnica je bacila pogled na posjetnicu i pazljivo je spremila u gornji dzep. „Naravno.“
Melini nije promaklo da je Elenina prica vrlo slicna njezinoj. Priznala je sebi da je
odmah osjetila mrznju prema BB, ali ce pronaci nacin da je zatomi. Kad dođe vrijeme za
razgovor s BB, drzat ce distancu i perspektivu. Njezine emocije ne smiju igrati nikakvu
ulogu u ispitivanju.
Nakon sto je lijecnica otisla, Melina i Ramsey otisli su do dizala. Posegnuo je za svojim
mobitelom. „Poslat cu poruku FBI-evu uredu i vidjeti mozemo li pronaci adresu koju nam je
dijete dalo. Zamolit cu ih da potraze i djetetov rodni list i majcinu smrtovnicu. Mozda nam
se posreci.“ Melina je pogledala svoje zapesce i sjetila se da je sat ostavila kod Elene. Uzela
je mobitel i provjerila vrijeme. „Skoro je pola sedam. Automobil koji je vozila BB odvuci ce

63
 Knjige.Club Books

do TBI-eva forenzickog centra i pregledati jos veceras, ali neko veliko preliminarno izvjesce
ne ocekujem do sutra ujutro.“
„Otisci s odsjecenih prstiju trebali bi biti brzo obrađeni, no mozda potraje malo duze“,
rekao je Ramsey.
Sudski patolog ubacit ce upotrebljive otiske u automatizirani sustav identifikacije
otisaka prstiju, tzv. AFIS. Za samo nekoliko sati bit ce uspoređeni s bazom podataka koja
sadrzi milijune otisaka.
„Preostaje jos nekoliko sati dnevnog svjetla pa cu se vratiti do mjesta nesrece i pokucati
na neka vrata. Također cu nazvati Saru i vidjeti ima li neka od djevojaka novosti o nasem
covjeku.“
„Razumijem. Javit cu vam kad saznam identitet zrtava“, rekao je Ramsey.
„Hvala.“ Posve nesvjesno, protrljala je golo zapesce ukraseno samo blijedim tragom koji
je sat ostavio na njezinoj kozi.
Veceras nema vremena za brzinsko vjezbanje u teretani, sto je bila steta. Nema nista
bolje od udaraca nogom iz poluokreta u boksacku vrecu da izbaci iz sebe sve sto je muci.
„Zasto ste dali svoj sat tom djetetu?“ upitao je Ramsey. „Izgleda skupo.“
Naravno, njezina majka ne bi bila odusevljena da zna sto je ucinila s njezinim
maturalnim darom. Međutim, s obzirom na okolnosti, razumjela bi. „Povjerenje uvijek
dolazi s rizikom.“
Jedva vidljiv osmijeh pojavio mu se u kutu usana, ali se doimao usiljenim. Duboke linije
oko njegovih usana i sitne bore koje su se sirile iz kutova njegovih ociju davale su do znanja
da mu je mrstenje uobicajen izraz lica. „Ne doimate mi se kao osoba koja svima vjeruje.“
To je izmamilo prvi i najvjerojatnije jedini pravi osmijeh tog dana. „I nisam. Ne bih
voljela izgubiti taj sat, ali gledajuci cjelokupnu sliku, to je mali rizik.“

64
 Knjige.Club Books

DEVETO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 19:00

Dok je Melina napustala bolnicu, zeludac joj je vec krulio i zudila je za hamburgerom i
pomfritom. Neki policajci piju kad su pod stresom, drugi puse, neki vjezbaju. Tjelovjezba je
za nju cinila cuda, i bila joj je porok. No kad nije mogla trenirati, jela je. Nasrecu, njezin brz
metabolizam potrosio bi gomilu kalorija koje sadrzavaju tipicni policijski obroci za van.
Njezin metabolizam jos je brinuo njezinu majku, koja ju je upozoravala da jednoga dana
nece moci nabrzinu strpati u sebe i drugi hamburger ili kasno navecer pojesti posudu
sladoleda.
Danas je to bio hamburger, pomfrit i frape od vanilije iz driveina. Rastvorila je omot od
hamburgera u krilu i drzala ga između bedara dok je vozila do mjesta nesrece. Naizmjence
je otpijala kroz slamku gutljaje frapea i jela zalogaje hamburgera. Pedeset posto njezina
unosa hrane odvijalo se u pokretu. Obrok za stolom bez ikakvih prekida bio je nesto
iznimno dragocjeno. Ova je hrana barem bila topla i nije potjecala iz automata za prodaju
hrane.
Dokrajcila je hamburger i kroz slamku usisala posljednje kapi frapea - uvijek je vazno
zavrsiti obrok u slatkom tonu - dok se zaustavljala na pravoj strani Ulice Cox.
Ramsey je pogresno skrenuo i zavrsio s druge strane. Je li mozda i BB to ucinila, ali je
vozila prebrzo?
Odvezla se do mjesta nesrece. Automobil je bio odvucen i sve sto je ostalo bile su
crvene policijske baklje koje su izgorile u crni pepeo. Iskljucila je motor automobila i izisla.
Zrak je bio pun vlage, a vecernje sunce jos je uvijek podizalo zivu iznad 30 Celzijevih
stupnjeva. Ljetna vruci na u Nashvilleu znala je biti brutalna. Vecina posjetitelja ocekivala je
hladnije temperature Smokey Mountainsa, nacionalnog parka nekoliko sati voznje na istok.
Skinula je jaknu i bacila je na vozacevo sjedalo prije nego sto je zakljucala vrata
automobila. Svjeze postavljena zuta vrpca oko mjesta nesrece nije se pomicala jer nije bilo
ni daska vjetra.
Provukla se ispod vrpce i ponovno potrazila tragove klizanja. Cinilo se da nema
nijednog. BB se jako zurilo. Mozda je bila zabrinuta zbog susreta sa Sonnyjem? Je li
razgovarala na mobitel? Vikala na Elenu? Rastresena zbog staklenke u prtljazniku? Sto god

65
 Knjige.Club Books

da joj se vrtjelo u mislima, nije vidjela sto joj se sprema.

Dosla je do ruba sume i osvrnula se unatrag. Pet metara dalje uocila je vrlo slabe
tragove guma. Oprezno je koracala neposredno uz rub jedva vidljivog traga klizanja. Dugog
ni deset metara. Ovo nije bilo mahnito kocenje.
Proucavala je udaljenost do sume. Mozda dvadeset metara. Postoje izracuni koji mogu
odrediti koliko je brzo automobil vozio na temelju udaljenosti i stete na automobilu.
Gospodin Brewer, njezin profesor matematike u prvom razredu srednje skole, uvijek je
isticao da se algebra i geometrija mogu primijeniti u stvarnom zivotu. Njegove kratke „bit ce
vam zao“ prodike nisu je motivirale da se potrudi za ocjenu vecu od trojke, ali sada je
priznala da covjeku duguje ispriku.
Usla je u svoj automobil, okrenula se u suprotnom smjeru i vozila prema tragovima
klizanja. Pretpostavljajuci da je BB mozda zurila, pritisnula je gas dok brzina nije dostigla
sezdeset pet kilometara na sat. Kad je dosla do tragova guma, zakocila je i zaustavila se.
Parkirala je automobil uz cestu, izisla i otisla do tragova guma koje je ona nacinila.
Nakon toga je proucila tragove koje je vjerojatno ostavila BB. Bili su gotovo identicni, dajuci
do znanja da je BB vozila brzinom od oko sezdeset pet kilometara na sat. To nije bila
pretjerana brzina i zaustavila se prilicno prije sume. Nemoguce da nije vidjela da cesta
prestaje.
Mozda je bila uplasena. Mozda je znala da je prate i da se ne smije okrenuti i vratiti
natrag. Stjerana u kut, riskirala je voznju kroz sumu, ne ocekujuci deblo.
Pogledala je niz ulicu s drvoredom, prema kucama. Je li BB posjetila nekoga u ulici?
Otisla je do kraja tragova klizanja i vrhom cizme gurnula izgorjelu policijsku baklju.
Pratila je tragove guma koji su skretali s ceste u visoku travu i do okolnih panjeva. Gledajuci
s ceste, razumjela je zasto bi netko tko ocajnicki zeli pobjeci pokusao tu prijeci jer se vidjela
druga strana ulice, udaljena samo tridesetak metara.
Probijajuci se kroz grmlje i travu do struka, pratila je oznake koje je ostavio forenzicki
tehnicar i put kojim je bjezala BB. Znoj joj se skupljao između grudi i lopatica. Zasukala je
rukave i nastavila hodati.
Trebala joj je gotovo minuta da dođe do posljednje zute oznake. Nasla se u slijepoj ulici
u kojoj je Ramsey prije zavrsio. Ova ulica, kao i ona s druge strane, presijecala je cetvrt
srednje klase s malim drvenim kucicama.
Osim ako je netko vidio kako BB trci ili je sigurnosna kamera snimila njezin bijeg, ona
je nestala.
Bilo je vrijeme za kucanje na vrata. Odabrala je prvu kucu zdesna. Na prilazu je bio
parkiran plavi Chevrolet.
Kuca je bila prizemnica s vanjskim trijemom po cijeloj duljini. Bio je tu i lonac pun
jarkozutih macuhica. I dvoriste i kuca bili su dobro odrzavani. Trijem je bio pometen, a

66
 Knjige.Club Books

prozori cisti. Osoba koja tu stanuje bila je pedantna, sto ju je cinilo boljim kandidatom za
svjedoka. Pozvonila je.
Prije nego sto su se otvorila vrata, iz kuce je cula jednolican zvuk koraka koji su se
priblizavali. Zena s druge strane vrata s komarnikom izgledala je kao da je u kasnim
sezdesetima. Na sebi je imala cvjetnu haljinu bez rukava, a sijedu je kosu zacesljala i skupila
u uredno oblikovan konjski rep.
„Mogu li vam pomoci?“ Zenin hrapav glas krasilo je duboko rastezanje rijeci tipicno za
Tennessee.
Melina je podigla znacku. „Ja sam agentica Melina Shepard. Radim u Istraznom uredu
Tennesseeja. U blizini se dogodila automobilska nesreca i nadam se da cete mi dopustiti da
vam postavim nekoliko pitanja.“
„Ja sam Caroline White. Jutros sam razgovarala s policijom iz Nashvillea. Nisam imala
mnogo za reci.“ „Policajac vas je ispitivao o nesreci?“
„Da. Vidjela sam policijska svjetla i sirene. Zvucalo je kao neka velika strka. Ulica Cox
stalno nadmudruje automobile. Obje su strane trebale biti povezane, ali su se ljudi pobunili,
ukljucujuci i mene, jer nismo htjeli da se pretvori u autocestu, a upravo bi se to dogodilo. U
svakom slucaju, postoje karte na kojima su prikazane povezane.“ „Gospođo White, jeste li
jutros bili kod kuce?“ Gospođa White otvorila je komarnik. „Jesam. Ali zasto ne uđete da
vam mogu natociti casu vode ili caja? Ovdje vani je neizdrzivo vruce, a vi izgledate kao da
cete izgorjeti.“
„Hvala vam, gospođo.“ Usla je unutra, a hladan zrak ledio joj je kozu dok je proucavala
malu dnevnu sobu. Bila je ukrasena sarmantnim ruralnim dekoracijama, ukljucujuci
pretjerano tapeciran namjestaj, mnogo jastuka s volancicima i vise fotografija djece i unuka
nego sto je mogla prebrojati. Sva ta djeca imala su punasna lica i siroke osmijehe.
Fotografije su bile cista suprotnost Eleninim ispijenim crtama lica.
Pogledala je prema kuhinji dok je istodobno zamijetila hodnik s desne strane. „Zivite
sami?“
„Da“, odgovorila je dok je vodila Melinu prema kuhinji. „U ovoj kuci sam vec trideset
sest godina. Moj Silas i ja podigli smo ovdje cetvero djece.“
Klima-uređaj jos je hladio kozu Melini dok je ulazila u kuhinju. Drzac za posuđe visio je
iznad maloga kuhinjskog otoka izrađenog od istoga smeđeg drva kao i ormarici. Vecina
radnih povrsina bez boje bila je prekrivena redovima kuharica, staklenki za kekse s likom
Elvisa i razlicitim kuhinjskim uređajima.
Gospođa White ponudila je Melinu vodom i cajem, a Melina se odlucila za prvo. Kad je
primila casu i otpila, odusevila se dobrim okusom vode. „Hvala vam. Upravo to mi je
trebalo.“
„Drago mi je. Moram brinuti o nasoj policiji.“

67
 Knjige.Club Books

„Jeste li culi nesrecu?“

„Mozda jesam. Imala sam ukljucene vijesti, ali nisam jos stavila slusni aparat. Televizija
je bila pojacana. To je znalo izluđivati mog muza, ali njega vise nema, pa ja pojacam koliko
god glasno zelim. U svakom slucaju, ucinilo mi se da sam oko jedanaest sati cula udarac.
Trebala sam otici pogledati, ali govorili su o princu i princezi od Walesa, a ja stvarno volim
britansku kraljevsku obitelj.“
„Niste vidjeli da je netko protrcao kraj vase kuce?“
„Ne, nisam, ali mogu vam reci da Jordie Tanner na suprotnoj strani ulice ima jednu od
onih nadzornih kamera.“
„Na zvonu od vrata?“
„Ne, Jordie ima kameru u svojim stablima. Usmjeri ih tocno prema slijepoj ulici. Djeca
su se znala tamo parkirati, a ona znaju napraviti pravi kaos.“
Melina je spustila praznu casu na radnu povrsinu, izvukla notes iz straznjeg dzepa i
zabiljezila susjedovo ime. „Znate li je li policajac razgovarao s Jordiejem?“
„Sigurna sam da mu je pokucao na vrata, ali Jordie je vozac kamiona na duge pruge i
nece se vratiti u grad jos nekoliko dana. Do ovoga casa nisam razmisljala o kameri u
njegovom drvecu. Trebala sam reci policajcu, ali posve sam smetnula s uma.“
„Imate li Jordiejev broj telefona?“
„Naravno.“ Prisla je zidnom telefonu. Zalijepljen na zid kraj njega bio je popis
telefonskih brojeva.
„Spremna?“
„Moze.“ Dok je gospođa White izgovarala brojke, Melina ih je zapisivala. „Sjajno. Danas
cu ga nazvati.“
Ugurala je notes natrag u straznji dzep. „Hvala vam na vodi. Zelim otici preko ceste i
baciti pogled na kameru. Postoji li netko drugi u ulici tko je mozda vidio nesrecu?“
„To ne znam. Ja sam ovdje jedina u mirovini. Vecina ovdasnjih ljudi ima posao zbog
kojeg mora rano ustati i izici iz kuce. Mnogi rade prekovremeno ili drugu smjenu.“ „Hvala
vam jos jednom“, rekla je Melina.
„I drugi put, duso. Svrati bilo kad.“
Kad je Melina izisla na vrucinu, ucinilo joj se dvostruko toplije i vlaznije nego maloprije.
Cudo na sto se tijelo moze naviknuti u tako kratkom vremenu.
Otrcala je preko ceste u dvoriste Jordieja Tannera i gledala uvis prema drvecu dok nije
zapazila kameru. Bila je obojena zeleno i smeđe, i podsjetila ju je na kamere koje su lovci
upotrebljavali za pracenje divljaci. Snimila je nekoliko fotografija mobitelom i zatim
provjerila kut objektiva kamere. Ako je BB protrcala ovim podrucjem, kamera ju je sigurno
snimila.
Dok je hodala prema automobilu, nazvala je Jordiejev broj. Poziv je prebacen na

68
 Knjige.Club Books

telefonsku sekretaricu. Ostavila je svoje podatke i zamolila ga da je nazove sto prije.

Pokucala je na jos cetvera vrata, ali kao sto je gospođa White pretpostavila, nikoga nije
bilo kod kuce. Sat poslije, dok se vracala na drugu stranu Ulice Cox, nebo se posve zacrnilo.
Pokucala je na jos neka vrata i uocila da je lokalni policajac ostavio svoju posjetnicu
zataknutu u nekoliko njih.
Kad se napokon nasla iza upravljaca, koza joj je zarila. Klima-uređaj u automobilu
isprva je upuhivao samo topli zrak pa je ostavila vrata otvorena sve dok se nisu polako
rashladili i kabina i ona. Sjedila je i dohvatila mobitel. Zeleci saznati vise o agentu Jerrodu
Ramseyju, u trazilicu je utipkala njegovo ime. Taj ju je covjek zaintrigirao otkako ga je
vidjela da je ceka u predvorju TBI-ja. Visok, taman i markantan.
Ramsey je ostavio malo digitalnih tragova. Nimalo iznenađujuce. I ona je bila oprezna s
tim u vezi. Sastavljajuci dijelove razlicitih informacija, saznala je da je u FBI-u gotovo
petnaest godina, a sada predvodi tim koji se bavio brojnim nasilnim zlocinima diljem
zemlje. U najnovije ubrajao se niz nerijesenih slucajeva u blizini Austina u Teksasu, u Blue
Ridge Mountainsu u Virginiji i u njegovu vlastitu dvoristu, u Alexandriji u Virginiji.
Pronasla je samo dvije njegove fotografije, a obje su bile sluzbeni FBI-evi portreti.
Izgledao je isto kao i prije deset godina, samo mu se lice malo popunilo i imao je nesto
sijedih vlasi.
Nije bilo nicega o njemu ni o njegovu privatnom zivotu. Posve razumljivo. Covjek kao
on nije htio niti je trebao takvu pozornost.
Iz navike je ponovno bacila pogled na sat kojega nije bio ondje. Nazvala je bolnicu i
razgovarala s glavnom sestrom, koja ju je izvijestila da Elenu nitko nije posjetio. Zahvalila je
sestri, okrenula automobil i pritisnula gas.
,,BB, nisi jednostavno nestala, curo. Netko te vidio kako trcis od mjesta nesrece i samo
je pitanje vremena kad cu te uhvatiti.“
Dok se priblizavala znaku za obvezno zaustavljanje, zazvonio je mobitel. Vidjela je
Ramseyjevo ime na zaslonu. „Da, gospodine.“
„Molim bez gospodine.“ Njegov je glas inace bio hrapav poput brusnog papira dok
struze o drvo. Nista slicno izglacanom odijelu, kravati i cipelama koji kostaju vise od onoga
sto je ona potrosila za stanarinu proslog mjeseca. Ovaj put zvucao je gotovo ogorcen zbog
toga kako ga je nazvala.
„Oprostite. Stvar navike. Upravo sam obisla kuce na Coxu. Locirala sam nadzornu
kameru i nazvala vlasnika, ali zasad nista.“
„Definitivno cemo trebati snimku te kamere.“
„Rijesit cu to.“
„Ja sam u uredu sudskog patologa. Mozete li svratiti?“
Drzavni sudski patolog i prostorije TBI-a bili su u istoj cetvrti, udaljeni samo nekoliko

69
 Knjige.Club Books

blokova.
„Treba mi petnaest minuta. Jeste izvukli otiske?“
„Zasad smo uspjeli dobiti dobre otiske za dva prsta i oni su predani AFIS-u. Nadam se
da ce biti identificirani do vremena kad dođete.“
Val uzbuđenja prostrujao je kroz nju, kao sto se uvijek događalo kad bi dio neke
slagalice sjeo na svoje mjesto. Ime zrtve sigurno bi im reklo nesto o ubojici i mozda ih
dovelo do BB. „Dolazim.“

70
 Knjige.Club Books

DESETO POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 21:00

Ramsey nije trebao vidjeti agenticu Melinu Shepard da zna da se priblizava obdukcijskoj
sali. Njezini su odlucni koraci, kao i njezin glas i stil, bili cisti i izravni. Cak ni blag juznjacki
naglasak koji se provlacio kroz njezine hrapave tonove nije bio melodican ni mekan, nego
snazan i ostar poput bodljikave zice.
Lice i tijelo bili su joj koscati i cvrsti, ali s dovoljno oblina da se okrecu za njom. Mozda
na mjestu zlocina nije zamijetila muskarce koji su je kriomice pogledavali, ali on jest. Da ih
je uhvatila, njezin izravan pogled kojim je analizirala i rastavljala sloj po sloj, naveo bi ih da
shvate da je mudrije skrenuti pogled.
Jedini put kad joj je izraz lica omeksao bilo je tijekom razgovora s Elenom. Tada su joj
iskrena zabrinutost i suosjecanje unijeli toplinu u glas. Vecina policajaca, osobito onih koji
imaju djecu, nije mogla ostati ravnodusna pred osjecajima ozlijeđenog djeteta. Bilo da ima
dijete, ili je bila povrijeđena kao mala, povezanost s Elenom bila je stvarna.
Melina se pojavila iza ugla. Jos je na sebi imala crnu jaknu povrh pripijene bluze, duge
crne hlace, cizme na petu i sluzbenu znacku zakvacenu za remen. Njezina je maslinasta put
malo pocrvenjela, vjerojatno dok je obilazila cetvrt istrazujuci nesrecu.
„Agente Ramsey“, obratila mu se. „Jeste li uspjeli nesto identificirati?“
Bez cavrljanja. Iskreno govoreci, cijenio je to. Pricanje o vremenu, glazbi ili bilo kakvim
glupostima kojima ljudi ispunjavaju vrijeme nije mu odgovaralo. Melina nije taktizirala.
Jednostavno je nije bilo briga ciji ce osjecaji biti povrijeđeni. To je bilo plemenito, ali
kratkovidno, ako je imala ikakvih ambicija napredovati.
Razumio se u strategiju i gledao na uredsku politiku kao na nuzno zlo. Bio je dobar u
tome. I zbog toga je mogao ishoditi sto god je njegovu timu trebalo.
„Do sada smo identificirali dva“, odgovorio je. „Lijecnik nam je prepustio svoju
konferencijsku dvoranu. Mogu vas ukratko izvijestiti o svemu i zatim se mozemo naci s
njim.“
„Savrseno.“ Odmaknula se od njega i otvorila vrata konferencijske dvorane na svoj
uobicajeno energican nacin. Ukljucila je svjetla, prisla malom hladnjaku te izvukla dvije
boce vode. Kad je usao u prostoriju, dohvatila je jednu bocu i pruzila mu je. Odbio je uz trzaj

71
 Knjige.Club Books

glavom, pa je ona odvrnula cep i pohlepno ispijala vodu dok se spustala na stolac.
Sjeo je i izvukao tablet iz aktovke. „Bio sam u kontaktu sa svojim agentima u Quanticu,
koji su ubrzali proces identifikacije otisaka.“
Izvadila je notes i kemijsku iz ruksaka prebacenog preko ramena. „Pretpostavljam da
imamo srece jer je ubojica odlucio sacuvati prste, a ne usi. I zasto prstenjaci?“
„Osim zbog ocite simbolike ljubavi i romanse?“ upitao je Ramsey.
„Lijevi prstenjak navodno je izravna linija do srca.“
„To nije slucajni odabir, agentice Shepard.“
„Arogantan je ili je budala. Zasto bi inace sacuvao tako vazne dokaze?“
„Sacuvao je uspomene upravo zato sto se mogu lako identificirati.“
„Rugajuci se zakonu?“
„Mislim da je tako.“
„Boze.“ Zatresla je glavom i ispila ostatak vode iz boce. „Sto imate?“
Otvorio je e-mailove agentice Andree „Andy“ Jamison, koja je radila na ViCAP bazi
podataka. „Ovi su od Andy Jamison iz nasega ureda. Svojim racunalom ona prati ta
cudovista.“
„To je ucinkovito.“
„Andy je dobra u svom poslu. Kad sam joj rekao da imamo sest odsjecenih prstiju,
pretrazila je svoju bazu podataka i odmah naisla na jedno podudaranje.“ ViCAP sustav
oslanjao se na lokalnu policiju i njihov unos podataka vezanih za nasilne zlocine u njihovu
okrugu.
„Ima li slucajeva koji ukljucuju odrezane prstenjake?“ „Nijedan slucaj ne spominje taj
detalj. Ako se ovaj ubojica selio iz okruga u okrug, nekom se policajcu jedan takav izolirani
detalj mozda nije ucinio dovoljno sumnjivim da se potrudi unijeti to u ViCAP.“
Melina se namrstila. „Razumijem. Pogotovo ako je u pitanju manje mjesto, s
minimalnim brojem policijskog osoblja.“
„Andy je identificirala Cindy Patterson, staru trideset osam godina, kao jednu od zrtava
koja ima evidentirano uhicenje. Patterson je ubijena u prosincu 2007. Nestala je nakon
koncerta u areni u Kansas Cityju, u Missouriju. Prema izjavama, njezini su je prijatelji vidjeli
kako oko jedanaest navecer odlazi prema parking garazi. Inzistirala je otici na dogovoreni
spoj i uvjeravala sve da ce biti dobro.“
„Je li ikad identificirana osoba s kojom se trebala naci?“
„Ne. Nitko od njezinih prijatelja nije nikad sreo tog tipa. Navodno nije bio lokalni
covjek, a Cindy se spetljala s njim u baru. Uglavnom, nikad nije stigla do svog automobila,
koji je policija pronasla u garazi nakon sto je prijavljen njezin nestanak.“
Melina je dodirnula vrh plasticne boce. „Je li joj pronađeno tijelo?“

72
 Knjige.Club Books

„Dva dana nakon sto je Pattersonica nestala, podrucje je zahvatila snazna ledena oluja i
stvorila sloj leda debeo pet centimetara. Vise od cetvrt milijuna domova i tvrtki ostalo je
bez struje, a posvuda je bilo srusenih stabala.“
„Sto znaci da se potraga nije pomakla s mjesta.“
Ramsey je prepoznao frustraciju u Melininu glasu. ,,U najboljem slucaju odgođena je.
Nista se nije odmrznulo do iduceg proljeca, kad joj je tijelo pronađeno pedesetak
kilometara izvan grada. Ostaci su bili u visokom stupnju raspadanja, ali je sudski patolog
uspio iz zuba doci do DNK-a, koji je s vremenom identificiran kao Pattersonin.“
„Je li policija mogla utvrditi da nedostaje prstenjak? Kad je tijelo na otvorenom,
zivotinjska aktivnost moze uciniti golemu stetu.“
„Ostaci su bili jako osteceni. Mozda ne bismo ni povezali Cindy s ovim da nije bilo
zapisnika o njezinu uhicenju.“
„Zbog cega je bila uhicena?“ upitala je Melina.
Na tabletu je otvorio njen portret snimljen pri uhicenju. Cindy je imala plavu kosu,
plave oci i dugo usko lice. Pune usne bile su namrgođene. „Dilanje drogom i prijevare.“
„Nije bila olicenje uzornosti, sto znaci da nije bila posebno omiljena.“
„Sudski patolog uspio je pronaci podjezicnu kost u vratu i utvrditi da je slomljena.“
„Iako davljenje nije ni brzo ni lako, osobno je i ne ostavlja balisticke tragove.“
„Cindyna sestra, Robin, ostala je u kontaktu s policijom i pokusala slucaj odrzati
aktivnim“, objasnio je Ramsey.
„Ali nemoguce je natjecati se sa sve vecim brojem slucajeva i proracunskim
ogranicenjima.“
„Tocno.“
„Moramo obavijestiti Robin Petterson da je njezina sestra zrtva serijskog ubojice.“
Ustala je i zgrabila jos jednu bocu vode iz hladnjaka. Jedan brzi pokret i otvorila je bocu.
„Ima li jos netko u Cindynu zivotu osim tajanstvenog pratitelja koji je mozda mogao biti
osumnjicen?“
„Prema njezinu spisu, kretala se u losem drustvu.“ Dok je Melina sjedala, nastavio je:
„Imamo i drugu identifikaciju. Njezino ime je Nina Hali, stara trideset devet godina.“
„Mozda nam se posreci i uocimo poveznicu između te dvije zene.“
„To ce mozda biti tesko. Zrtva je posljednji put viđena u Portlandu, u Oregonu, u
studenome 2009., dok je napustala popularni nocni klub Sugar.“
„Naseg decka privlace glazbenici?“
„Mozda.“ Otvorio je njezinu fotografiju, otkrivajuci zenu plave kose s okruglim licem,
sirokim osmijehom i iskricavim ocima.
„Sviđaju mu se plavuse?“ upitala je.

73
 Knjige.Club Books

„Mozda. Dvije su dovoljne da se dobije obrazac, ali nisu dovoljne za njegovu potvrdu.
Nina Hali bila je istih godina, visine i građe kao Cindy. I, bas kao i Cindy, nestala je s druzenja
s prijateljima nakon ponoci.“
„Pronađena je na livadi?“
„Ne, u svojoj kadi.“ Prebacio se na zbirku fotografija s mjesta zlocina. Nagnula se
naprijed. Oci su joj se stisnule dok je proucavala zenu koja lezi u kadi, glave zabacene
unatrag, tupih ociju koje proviruju ispod objesenih kapaka. Lijeva ruka prebacena preko
ruba, bez prstenjaka.
„Ovdje nema velike kolicine krvi“, primijetila je. Prstima je prosirila fotografiju na
tabletu i povecala zenin vrat. „Zadavljena je. Njezino srce prestalo je kucati, a kad je nakon
njezine smrti prst odsjecen, bilo je samo malo krvi.“ „Tocno. Lokalnom detektivu za ubojstva
pojedinacna amputacija ucinila se cudnom i zabiljezio je to u spis. Cak je kontaktirao i druge
okruge u svojoj drzavi, raspitujuci se jesu li naisli na slican slucaj. Odgovor je bio negativan,
pa nije prijavio slucaj ViCAP-u.“
„Pretpostavio je da ubojica djeluje samo u Oregonu.“
„To je logika s mnogo nedostatka. Ali sada se u vezi s time vise nista ne moze uciniti.“
Uzdahnula je i ponovno sjela. „Sto nas ostavlja s jos nekoliko zena koje treba
identificirati.“
Kucanje na vratima natjeralo ih je da skrenu pozornost s tableta na pridoslicu, dr. Josha
Connora. Visok i mrsav, građen poput trkaca, Connor je bio u srednjim tridesetima i imao
simpaticno lice. Smeđa kosa bila je protuteza radoznalim zelenim ocima.
Melina je ustala i pruzila ruku. „Agentica Melina Shepard. Upoznali smo se prosle
godine. Radila sam na slucaju otetog djeteta.“
Lijecnik je obavio duge prste oko njezine ruke, nakratko proucavajuci njeno lice.
„Sjecam se. Tezak slucaj. Otac je bio upleten.“
„Osuđen je na pedeset godina. Steta sto nije moglo biti i duze.“
„Za to sluzi pakao“, rekao je dr. Connor.
„Radije ne bih cekala pakao“, uzvratila je Melina. „Pravda na ovom svijetu pricinja
mnogo vise zadovoljstva.“ Ramsey se slagao s tim, ali te je misli zadrzao za sebe. Kad su se
vratili u salu za obdukciju, gornje svjetlo za pregledavanje obasjavalo je stol od nehrđajuc eg
celika koji se naslanjao na element sa sudoperom, nizom slavina, crijeva i elektricnih
uticnica. Na stolu je bio sterilizirani plavi jastucic i otvoreni paket pribora za obdukciju,
ukljucujuci skalpele, rezace kostiju, skare, zdjelu i pilu za kosti. Puna oprema za rastavljanje
tijela.
U normalnom slucaju plahta prekriva tijelo. Danas je jednokratni plavi jastucic
pokrivao sest odsjecenih prstenjaka, slozenih u uredan niz.
Dr. Connor im je dao rukavice od lateksa, a kad je navukao svoj par, odmaknuo je

74
 Knjige.Club Books

pokrov. Jak miris formaldehida prosirio se zrakom. Prsti su izgledali upadljivo mali.
Dr. Connor je isprepleo prste. „Kao sto svi znamo, sest primjeraka digitus medicinalis, ili
cetvrtog prsta. Svi su s lijeve ruke.“ Podignuo je prvi prst i usmjerio odsjeceni rub prema
svjetlu. „Zamijetit cete da su koza i kost malo ustipnuti, ali kost je glatka. To ukazuje na
nesto ostro, mozda skare za rezanje vijaka, sto stisne i zatim reze. Da je ubojica upotrijebio
neki drugi alat, primjerice pilu, ostavilo bi potpuno drukciji otisak.“
„Nazubljeniji“, rekla je Melina.
„Tocno.“ Dr. Connor je podigao prst. „Ovako cist rez zahtijevao bi i snagu. Slabija osoba
morala bi nekoliko puta stisnuti rucke, sto bi ostavilo vise razderotina i oziljaka.“
„Nas ubojica je fizicki snazan covjek“, zakljucila je Melina.
„Rekao bih da je tako“, slozio se dr. Connor.
Ramsey je pregledao odsjeceni prst. Tijekom godina vidio je na desetke nacina na koji
su ljudi sakatili i komadali jedni druge. Jedini nacin da profesionalno obradi slucaj i nastavi
istragu bilo je distancirati se od cinjenice da je to pocinio covjek.
Lijecnik je vratio prst na njegovo mjesto na stolu.
„Simbolicki, desna se ruka smatra fizickom rukom i vise se istice“, objasnio je Ramsey.
„Lijeva ruka predstavlja karakter i uvjerenja. Romanticno obecanje. Cednost.“
„Nije li kod serijskih ubojica obicno ukljucen i seksualni element?“ upitala je Melina.
„Da, u vecini slucajeva“, odgovorio je Ramsey. „Ako i ne seksualno, zadovoljstvo je
postignuto kroz zrtvinu patnju ili smrt.“
„Ovaj tip ima kompleks vezan za dame“, rekla je Melina. Ramsey je zamijetio da joj
obrazi rumene, kao da pokusava obuzdati gnjev. Vecina ne bi uocila suptilnu promjenu, ali
on jest. „Koja se vrst seksualne fantazije izrazava na ovakav nacin?“
„Vazno je ne suditi prerano“, rekao je Ramsey. „Kad te obuzme bijes, to moze utjecati na
sposobnost procjene.“
„Smijesno, mene bijes pokrece“, usprotivila se.
„Lako je biti bijesan“, oprezno je rekao Ramsey. „Nepristranost zahtijeva praksu.“
Melina je uzdahnula. „Zelite reci da ako se nas ubojica glasa kao patka i hoda kao patka,
mozda ipak nije patka?“
„Da, ako ciljate na to da nije seksualno motiviran.“ „Posteno.“ Ponovno je posvetila
pozornost lijecniku. „Koja dva prsta pripadaju Cindy i Nini?“
„Prst Cindy Patterson je ovaj koji sam vam upravo pokazao“, odgovorio je dr. Connor.
„Onaj Nine Hali je ovaj njemu zdesna.“
„A ostala cetiri?“ upitala je. „Sto mi mozete reci o njima?
„Iduca tri se cine malo novijima. Mozda od prije pet ili sest godina. A posljednji prst je
skorasnji, star je najvise dva tjedna.“

75
 Knjige.Club Books

Melina se zaljuljala na petama. „Je li moguce da je to Christina Sanchez?“ upitala je.

„Elena tvrdi da je njezina majka nedavno umrla.“
„Ne znam“, rekao je dr. Connor.
„Nadajmo se da imamo evidentiran slucaj nestale osobe. Jesu li svi prsti odsjeceni
nakon sto su zrtve umrle?“ „Da“, potvrdio je dr. Connor.
Melina je posegnula za svojim mobitelom. „Iako dvije slicne zrtve nisu dovoljne da se
ustanovi tocan obrazac, ipak im mozemo usporediti profile. S obzirom na taj skup
smjernica, trazimo mrtvu zensku osobu bijele rase, potencijalno plavusu i u kasnim
tridesetima.“
„Ne mogu potvrditi za boju kose, ali dob zvuci tocno“, rekao je dr. Connor. „Mogu vam
samo reci da, otkako se ja sjecam, u ovaj ured jos nikad nisu dopremljene zenske zrtve bez
prstiju.“
„Ako zrtva nije dopremljena ovamo, onda ni lokalna policija ne zna za nju. To ne znaci
da nije postojalo izvjesce o nestaloj osobi.“ Dok je Melina lupkala mobitelom o bedro,
oglasila se poruka. Bacila je pogled na broj i namrstila se. „Ispricajte me.“ Otvorila je poruku.
Agentice Shepard, ja sam Richard Bernard, socijalni radnik Elene Sanchez. Bolnica je zeli do
srijede predati jednoj od udomiteljskih obitelji. Nazovite me kad stignete.
Naglas je procitala poruku. Ispravila je ramena i kruznom kretnjom glave razgibala
vrat. Da nije obracao pozornost, promakli bi mu njezini izrazi lica koji su otkrivali
nenaklonjenost socijalnoj sluzbi. Kao policajki, bilo joj je jasno da je udomiteljstvo bolja
opcija od BB. Ipak, bio je u uvjeren da osobno prezire tu opciju.
„Djevojcica bi trebala biti s ljudima koji mogu brinuti o njoj“, rekao je.
„To mi je jasno.“ Ugurala je mobitel u dzep i ponovno se posvetila slucaju. „Mozete li
nam jos nesto reci o ovim zenama?“ upitala je.
„Ne u ovom trenutku“, odgovorio je dr. Connor.
„Identificirali ste dvije. I to je pocetak“, rekla je. „Moramo obavijestiti dvije obitelji.
Mozda u razgovoru s njima saznamo vise o tim zenama.“ Skinula je rukavice i bacila ih u
smece. „Hvala vam, doktore.“ Bez ijedne rijeci izisla je iz obdukcijske sale u hodnik.
Dr. Connor je zatresao glavom. „Ljuta je.“
„Nije ljuta. Bijesna je.“
„Kako znate?“
„Obavjestavanje rodbine o necijoj smrti baca policajce u mracno raspolozenje.“

***
Dok je Melina zurila kroz veliki stakleni prozor s pogledom na parkiraliste i brezuljke
iza njega, nekoliko je puta duboko uzdahnula. Sto bi ovog casa dala za nekoliko rundi u
ringu. Silno je zeljela nesto udarati.

76
 Knjige.Club Books

Vrata obdukcijske sale otvorila su se iza nje, i zacula je Ramseyjeve postojane,

odmjerene korake. Kladila bi se da ovom tipu venama tece ledena voda. Sve je proucavao s
toliko objektivnosti da mu je pocela zavidjeti.
„Jeste li ikad bili kod udomitelja?“ upitao je.
Trgnulo ju je to iznenadno pitanje. „Odakle sad to?“
„Da to shvatim kao da?“
„To je ‘uopce vas se ne tice tip odgovora.“
„Dakle, da.“
Pripremila je nekoliko verbalnih udaraca, ali se zaustavila. Agent Ramsey imao je visi
rang i posljednje sto joj je trebalo bio je sukob s njim. „Bila sam tamo samo nekoliko dana,
ali i to je bilo dovoljno.“
„Koliko ste bili stari?“
„Pet godina.“
„Gotovo iste dobi kao i Elena.“
„Da.“
„Gdje su bili vasi bioloski roditelji?“
Bio je dovoljno mudar da ne naziva majkom i ocem one koji su je donijeli na ovaj svijet.
Te titule pripadale su iskljucivo Shepardima.
„Nemam pojma. Majka me ostavila kraj neasfaltirane ceste, tridesetak kilometara od
Nashvillea, sredinom studenoga.“
„Tko vas je pronasao?“
„Lokalni serif.“
„Koje su sanse?“
„Prokleto slabe. Ali me pronasao.“ Prisjetila se hladnoce i straha koji su prodirali u
njezine kosti. Mrzila je plakanje, cak i tada, ali nije se mogla prestati derati dok je gledala
gore i dolje niz tu mracnu cestu. I tada su se pojavila automobilska svjetla. Sve se dogodilo u
sekundi, nada se sukobila s uzasom. Sto ako to nije njezina majka koja se vratila po nju? Vec
je tada shvacala da nikome ne smije vjerovati.
Cesto se mislima vracala unatrag i pitala kako joj je moglo nedostajati to cudoviste koje
ju je rodilo. Ali dijele, usamljeno i prestraseno, dalo bi sve da ponovno bude s vragom
kojega je poznavalo.
„I on vas je predao sluzbi za udomljavanje?“
„Da. No tada nisam shvacala da je otisao kuci i rekao svojoj zeni za mene. Iducega dana
njih su dvoje bili u sudnici, podnoseci sudski zahtjev za skrbnistvom. Dan poslije uzeli su
me k sebi.“
„Elenin slucaj vam je blizak.“

77
 Knjige.Club Books

„Moglo bi se reci.“ Uspjela se lagano osmjehnuti. „Ali ne brinite. Dobro sam. Pronaci cu
BB, ubojicu opsjednutog prstima i Kljucnog ubojicu, cak i ako to znacilo da moram
preokrenuti svaki kamen u Nashvilleu.“

***
Bilo je devet i trideset kad je BB stigla u bar u istocnom Nashvilleu. Godio joj je njegov
ustajali, zadimljen zrak i miris alkohola. Tijelo ju je boljelo dok se njeno mrsavo, koscato
tijelo probijalo između stolova do straznjeg separea. Uzdahnula je dok je naslanjala leđa na
izlizanu crvenu kozu. Posljednjih nekoliko sati lezala je u motelskoj sobi i vise nije mogla
podnijeti cetiri zida. Pocela su je podsjecati na zatvor.
Podigla je ruku, uz smijesak dajuci znak sijedome, tetoviranom barmenu. Poravnala je
svilenu blizu i posegnula za ruzem u svojoj torbici.
Pogledao je u njezinu smjeru nakon sto je obrisao sank i uputio konobaricu do njezina
stola.
„Sto ce biti?“ upitala je zena.
„Burbon. Cisti, sa secerom“, rekla je. „Vas barmen ce nocas puno tociti.“
„Moze.“
Bacila je pogled u zrcalo pudrijere i nanijela svjez ruzicasti ruz. Zaribala je, ali to nije
znacilo da mora izgledati u skladu s tim. Zaglađujuci plavu kosu svojim manikiranim
prstima, stisnula je usne.
Bolna rebra govorila su da joj je prokleti zracni jastuk natukao grudni kos. Dok je
barmen stavljao burbon pred nju, izvukla je bocu aspirina iz torbice. „Hvala, lutko. Mozes mi
odmah donijeti jos jednu rundu.“
„Takav dan?“ Bio je to povrsni pokusaj razgovora kakav je cula vec mnogo puta.
„Nemas pojma.“ Namignula je, ubacila aspirin u usta i progutala ga s gutljajem burbona.
Grlo ju je zapeklo i zakasljala bi da je prokleta rebra nisu tako jako boljela. No cim je vatra
jenjala, umirujuca toplina pocela joj se siriti tijelom.
„Sonny, sto si to, dovraga, radio?“ promrmljala je.
Ispila je sve sto je ostalo u casi. Druga casa stigla je na vrijeme. Ovaj put otpila je samo
gutljaj. Buljila je u jantarnu tekucinu. Neonska svjetla natpisa na prednjem prozoru zrcalila
su se u zuckastom picu dok je lagano naginjala casu s jedne na drugu stranu.
Nalet na taj panj bio je glupa pogreska. Nije imala pojma da se u visokoj travi skriva
hrpa panjeva, samo cekajuci da nasrnu na glupacu koja je mislila da moze tuda proci.
Ali bila je zbunjena. Slike staklenke krastavaca prolazile su joj kroz glavu. U kakvo se to
cudoviste Sonny pretvorio?
Ruka joj je lagano zadrhtala dok je podizala rub svoje bluze. Pocetno crvenilo na
njezinu trbuhu pocelo je plaviti. Jebeni panj.

78
 Knjige.Club Books

„Sranje.“ Izvukla je paket cigareta iz torbice. Zapalila je jednu i duboko udahnula,

uzivajuci u toplini u plucima.
Kad ga je vidjela prije dva dana, zacudila se kako je postao krupan. Uvijek je bio visok,
ali sada je bio i misicav, i nestao je svaki nagovjestaj djecaka kojega je poznavala.
„Kad si nazvala prošlog tjedna, rekao sam ti da te ne želim vidjeti“, kazao je Sonny.
„Dušo, to boli. Nakon svega što smo prošli.“ Uvijek je bila u stanju udobrovoljiti ga. „Želim
ispraviti stvari među nama.“
„Izlazi. Ne želim te više nikad vidjeti. I prestani me zvati. „ Izgledao je kao da će je udariti,
ali uto ju je Elena zazvala iz automobila. Pogledao je kraj nje prema djetetu i smirio se.
„Želim da budemo obitelj.“
Trepnuo je i zatresao glavom. „Odlazi!“
Razdražena, progovorila je prije nego što je promislila. „Ne odustajem od tebe, Sonny. Ti i
ja i dijete možemo biti obitelj.“
Doimalo se da ga je to razbjesnilo. „Ti mi nisi obitelj.“ „Mi smo obitelj. Daj mi ključ da
mogu podići novac iz sefa u banci. Kad ga budemo imali, možemo učiniti bilo što.“
„Zatresao je glavom, a na usnama mu se pojavio gorak osmijeh. „Došla si po novac.“
„Došla sam po tebe.“
„Stvarno? Pa, bacio sam ključ.“
Smiješak je zatitrao u kutovima njezinih usana. „Nikad ništa ne bacaš. Pogotovo stvari
koje ti ja dajem. Imaš li još onaj zlatni privjesak za ključeve koji sam ti kupila u Renu one noći
kad si izgubio nevinost?“
Obrazi su mu se blago zarumenili i odgurnuo ju je. „Odjebi, BB.“
„BB!“ zaderala se Elena.
Dijete je izislo iz automobila i pošlo prema njoj. „Ovdje sam, dušo.“
Kad se Elena približila, Sonny kao da je ugledao duha. „Tko je dovraga to?“
BB se nasmiješila. Dijete je bilo njezin sljedeći adut. Obavila je ruke oko tankih ramena
djevojčice. „Elena.“
„Elena?“ nježno je rekao.
„Izgleda baš kao i druga djevojčica koju smo voljeli. Sjećaš li se?“
Sonny je zateturao unatrag, pogleda uprtog u dijete. „Odlazi.“
„Moj ključ, molim.“
Zalupio joj je vratima pred nosom.
BB i djevojcica otisle su u motel i odmarale se nekoliko dana. To joj je dalo vremena da
otkrije Sonnyjeve navike i rasporede. Trecega dana, kad je otisao na posao, provalila mu je u
kucu.

79
 Knjige.Club Books

Kao dijete, Sonny je imao naviku skrivati novac u svoje cipele. Otisla je ravno do
njegova ormara i pocela traziti među skupocjenim kaubojskim cizmama. Brzo je pronasla,
ugurano u cizmu, nekoliko stotina dolara, elasticnom gumicom omotanih oko nekolicine
kreditnih kartica. Prebiruci po karticama, shvatila je da nijedna nije na njegovo ime. Sonny
je krao bas kao sto ga je Mama BB naucila. Ponosila se time.
Spremala je kartice u dzep kad je uocila staklenku. Jedan pogled na grozan sadrzaj i
shvatila je da je Sonny mnogo opasniji nego sto je mislila.
Spustila je cigaretu u pepeljaru. Barmen joj je donio jos jedno pice koje je ispila u
jednom gutljaju. „Sviđa mi se tvoj stil, duso. Uzet cu jos jedan.“
„Trebat ce mi tvoja kartica zelis li nastaviti narucivati.“
Pruzila mu je kreditnu karticu. „Izvoli, lutko.“
Dok joj je alkohol smirivao zivce, misli su joj se usporile da ih moze analizirati.
U automobilu je obrisala svoje otiske, pa su sanse da je policija identificira bile gotovo
nikakve. Obrisala je staklenku cim ju je spustila u prtljaznik. I da nije bila u takvoj prokletoj
panici nakon sudara, ponijela bi je sa sobom. Te malene stvarcice bile su put do kljuca.
Ostaviti Elenu nije bio njezin izbor vec potreba. Ne bi mogla odvuci svoje izubijano
tijelo daleko od olupine ako bi vodila i dijete.
Boze, kako to dijete moze vristati.
Elena je bila naporna, ali se sviđala BB. Djevojcica je bila snazna i jednoga ce dana biti
razbijacica.
Zapravo, nije napustila Elenu niti je ostavila da se bori s coporom vukova. Dok je
bjezala kroz visoku travu i grmlje, udaljeni zvuk policijskih sirena mijesao se s djecjim
placem. Policajci ce je odmah vidjeti i odvesti u bolnicu na pregled. Mozda ce je udomiti, no
BB ce pronaci nacin da dođe do djeteta. Vise nije imala staklenku, ali kad bi uspjela doci do
djeteta, jos bi postojala sansa za razmjenu sa Sonnyjem.
Kad je ispraznila casu do dna, dosla je u iskusenje naruciti jos jedno pice. Odgurnula je
casu i od barmena zatrazila racun. Pijanci su postajali neuredni i zavrsavali u zatvoru.
Barmen joj je donio slip na potpis. Dakle, kartica je aktivna. Nadala se da ce je moci
upotrebljavati jos nekoliko sati prije nego sto prijave da je ukradena.
Barmen je uzeo slip, bacio pogled na racun i nasmijesio se. „Hvala ti, Dee.“
Podrugljivi smijesak pojavio joj se u kutovima usana dok je osvjezavala ruzicasti ruz.
„Ne, hvala tebi, duso.“

80
 Knjige.Club Books

JEDANAESTO
POGLAVLJE

Ponedjeljak, 24. kolovoza, 23:00

Strah je bio dio Sonnyja otkako zna za sebe.

Kao malen uzasno se bojao da ce se njegov svijet srusiti. Dan za danom zamisljao je
scenarije u kojem je bio bacen u praznu hladnu kucu ili bi trcao niz mracnu, pustu ulicu,
loveci svjetla automobila koja bi nestajala u tami.
Posljednjih nekoliko dana bili su posebno mucni. Trebao je to biti posao kao i obicno,
ali se temelj pod njegovim nogama urusavao.
Dok je pakirala svoje stvari i zauvijek odlazila iz njegove kuce, jedna mu je bivsa
djevojka rekla da je opterecen strahom od napustanja. Optuzila ga je da je precvrsto drzi uz
sebe. Da bi trebao imati povjerenja. „Nisu svi ovdje da te zajebu“, zaderala se, zalupivsi
vratima na odlasku.
Ali nije imala pravo. Dovraga, njegova zadnja djevojka, Jennifer, ostavila ga je prije
manje od tjedan dana. Nastavio je dalje, naravno, ali dok je sjedio u kadi s novom
djevojkom, Tammy, trudio se uzivati u tom savrsenom trenutku, za koji je znao da nece
potrajati.
U pozadini je zavrsila posljednja od dvadeset snimljenih country pjesama, i sada se
snimka ponovno vratila na prvu pjesmu. Roger Miller zapucketao je prstima dajuci ritam,
presao preko zica gitare i zapjevao „King of the Road“ Tecna melodija prizvala je sjecanja na
voznju sporednim cestama u plavom Cadillacu, sa spustenim krovom, sa suncem koje mu je
grijalo lice dok je njegova ispruzena ruka pokusavala uhvatiti vjetar koji mu je puhao preko
prstiju. Ali danas mu je zasmetao neugodan podsjetnik da mu je vrijeme isteklo. Vrijeme je
za krenuti dalje. Nista ne traje vjecno.
Voda u kadi se hladila, a svjetlo je blijedjelo. Visoke svijece gotovo su posve izgorjele,
ostavljajuci samo slab sjaj i lokvu rastopljena voska. Pomaknuo se i jac e stisnuo njezina
glatka, meka ramena dok ju je privlacio blize k sebi. „Vrijeme je.“
Bila je tiha. Nije se bojala hladne vode. Znao je da u tome uziva jednako kao i on. Mozda
i vise.

81
 Knjige.Club Books

Nagnuo ju je prema naprijed, ustao iz kade i zakoracio na svijetloplavu prostirku za

kupaonu, usklađenu s rucnicima na drzacu i bojom zida. Njezno ju je naslonio natrag na rub
kade i odmaknuo joj plavu kosu s lica.
Osnovni akordi A, D, E, A, A, D, E ponavljali su se dok se pjesma kotrljala poput kotaca
kamiona.
Nista nije trajalo zauvijek.
Obrisao se i odjenuo tamne traperice, vestu V izreza i izlizane kaubojske cizme koje je u
Kansas Cityju kupio prije trinaest godina. Bacio je pogled na zenu kojoj su leđa bila svijena,
otkrivajuci njeznu krivulju njena vrata. Tako prekrasno.
„Duso, znam da zelis da ostanem“, sapnuo je.
Suteci, Tammy ga je ignorirala. Isti pogled vidio je i na Jenniferinu licu.
Uzdisuci, posegnuo je za malom platnenom torbicom i izvukao omiljene skare za
rezanje vijaka. Na ostrom vrhu skara odrazavala se slaba svjetlost svijeca.
Kleknuo je kraj kade i njezno izvukao Tammynu ruku iz vode. „Zelim te zapamtiti,
ovakvu, zauvijek.“
Njegovi su prsti preletjeli preko tankoga rucnog zgloba. Njezin se puls, koji je luđacki
kucao kad su se tek upoznali, sada zaustavio. Vise nije osjecala strah. Vise nije morala raditi
za najamninu ili brinuti da ce njezin bivsi pronaci ljepsu inacicu nje ili da ce je njezin usrani
sef stipati za straznjicu dok nitko ne gleda. Oslobodio ju je svih briga.
Oprezno je obrisao Tammyne prste. Bili su dugi i senzualni. Nokti su bili prekrasno
njegovani i lakirani tamno-plavo. „Imas prekrasne ruke. To je nesto posebno sto sam
zamijetio na tebi.“
Sonny je posegnuo za skarama i oslonio ostre rubove na obje strane njezina golog
prstenjaka. Duboko je udahnuo te snazno stisnuo rucke. Ostrice su zarezale meso i kost i
odrezale prst jednim urednim rezom. Prst je pao na pod kraj njegova koljena.
Bilo je malo krvi. Njezino je srce prestalo kucati satima ranije.
Njezno je polozio njezinu ruku na povrsinu vode i gledao kako tanka traka krvi prati
prste do porculanskog dna kade.
Izvukao je plasticnu vrecicu iz svoje platnene torbice i spremio u nju novi trofej. Ustao
je i nagnuo se naprijed da poljubi zenu u usta.
„Zao mi je sto ne mogu ostati“, rekao je. „Duso, stvarno je bilo lijepo.“
Dok je plamen umirucih svijeca lijeno treperio na plavim zidovima, ustao je i obrisao
sve povrsine koje je mozda dodirnuo prije nego sto je zgrabio svoju platnenu torbicu i
stavio unutra svoj trofej. Uzeo je tablet i cekao da Miller otpjeva posljednju notu prije nego
sto je iskljucio uređaj i strpao ga u dzep. Brada joj se nagnula naprijed kako joj se torzo
priblizavao vodi.
Sonny je napustio njezinu kucu i krenuo kuci. Dok je vozio ulicama, osjecao se opusteno

82
 Knjige.Club Books

i lezerno. Ubojstvo je uvijek donosilo rijedak, makar i prolazan osjecaj smirenosti. Iako taj
spokoj nece trajati vjecno, tjesila ga je spoznaja da ce danasnji dan zauvijek biti s njima
oboje.
Upio je njezin strah i njezin posljednjih dah. Njegovo lice bilo je posljednje sto je
vidjela. Ono sto su podijelili bilo je rjeđe i mnogo intimnije od seksa. Bili su jedno.
Hodao je kroz malu kucu i usao u kuhinju. Otvorio je hladnjak i izvukao pivo. Povukao
je otvarac limenke i otpio dug gutljaj. Pretrazio je kuhinjski ormaric i pronas ao vrecicu
cipsa. Uzimajuci oboje, usao je u sobicak i ukljucio televizor na program u kojem je voditelj
igre upravo izjavio da imaju pobjednika.
Sonny se osmjehnuo. I on se tako osjecao.

83
 Knjige.Club Books

DVANAESTO
POGLAVLJE

Utorak, 25. kolovoza, 06:00

Melina je lose spavala. Nakon odlaska s posla uputila se u bolnicu vidjeti Elenu. Iako je
dijete spavalo, sjedila je neko vrijeme kraj nje.
Legla je u dva u noci i iduca dva sata provela buljeci u strop. Kad je san napokon dosao,
sanjala je prazne ceste, hladnocu i strah.
Naposljetku, u pet je ustala, istusirala se i skuhala salicu jake kave. Kad je Divlja maca
zagrebla po straznjim vratima, stavila je na tanjur tunu i sjedila na terasi pijuci kavu dok je
macka jela. Kroz ogradu je cula kako susjed doziva macku. Ni ona ni macka nisu se oglasile.
Provjerila je mobitel. Nije bilo Ramseyjeva izvjestaja o Kljucnom ubojici ili Gospodinu
prstenjaku. Nije ga ni trebala ocekivati, ali to je nije sprijecilo da jos dvaput provjeri mobitel.
Procitala je lokalne vijesti na mobitelu, a kad je macka zavrsila s jelom i otisla, pokupila je
tanjur i usla u kucu.
Kad se odjenula, vec je proslo sest, pa se zaputila u ured.
Stigavsi na parkiraliste, pored svog je automobila zamijetila tri opuska. Namjerno je
parkirala na drugom mjestu. Međutim, dama s ruzicastim ruzem ponovno je odlucila stajati
i pusiti kraj njezina automobila.
Ljepota policijskog posla bila je u tome da je mogla lako zadovoljiti svoje sumnje.
Izvukla je iz dzepa rukavice od lateksa i podigla opuske, pazljivo ih omatajuci.
Kad je stigla na posao, vrata vecine ureda bila su otvorena pa je cula tipkanje
pomijesano s prigusenim razgovorima. Ramsey se vec smjestio i radio u konferencijskoj
dvorani.
Umor ju je cinio nervoznom pa je krenula u potragu za jos kave, da bude spremnija za
ljudsko drustvo. Prvo kava. Ramsey moze pricekati.
No dok je prolazila kraj konferencijske dvorane, ustao je i otvorio vrata. „Gospodin
Piper je spreman dati izvjesce.“
Nastavila je hodati. „Samo da uzmem drugu salicu kave, odmah dolazim.“

84
 Knjige.Club Books

Nakon sto je Melina napunila salicu, vidjela je Ramseyja kako ceka u hodniku. Pratila ga
je sutke, pijuckajuci dok su isli precacem do forenzickog laboratorija. Nakon sto su pokazali
znacke, dizalom su se odvezli do prvog kata, kamo je odvucen slupani automobil.
U otvorenom odjeljku na betonskom podu skrseni metal doimao se u mnogo losijem
stanju nego na mjestu nesrece. Rastresena zbog Elene i staklenke, Melina tada nije posve
spoznala tezinu ostecenja.
Sredisnji dio prednje resetke i branik bili su udubljeni, a okvir iskrivljen. Suvozaceva
strana bila je ostrugana, a prednji poklopac zguzvan.
„Ponovit cu“, rekla je. „Ne mogu vjerovati da je BB bila sposobna trcati.“
„Bila je puna adrenalina. A s obzirom na iznenađenje u prtljazniku, BB nije htjela
razgovarati s policijom.“
Zvuk koraka skrenuo im je pozornost na mladu zenu u ranim tridesetima. Bila je visoka
i vitka, s kratkom, svjetlijom plavom kosom. Prodorne sive oci gledale su iza naocala debelih
okvira.
„Agenti Ramsey i Shepard, pretpostavljam?“ upitala je zena. Kad su oboje pokazali
svoje znacke, ispruzila je ruku. „Ja sam agentica Henrietta Wagner. Henri za ekipu koja ovdje
radi. Matt je radio do otprilike pet ujutro, a onda pozurio kuci pod tus. Ja sam sve vrijeme
radila s njim.“ Nakon kratkog cavrljanja Henri ih je odvela do prednjeg kraja automobila.
„Nije najgori sudar koji sam ikad vidjela. Da je vozilo udarilo u stablo s vozaceve strane, ona
ili on bili bi mnogo teze ozlijeđeni. Ali, nasrecu, ta strana bila je gotovo netaknuta.“
„Steta. Ustedjelo bi nam potragu“, rekla je Melina. „Provela sam posljednjih nekoliko
sati zaprasujuci automobil zbog otisaka i, suvisno je reci, pronasla sam ih mnogo. Ipak, kao
sto smo otkrili na mjestu nesrece, nijedan nije nađen na upravljacu ili bilo kojem
uobicajenom mjestu za koje se ocekuje da ce vozac dotaknuti. Međutim, kao sto je agent
Ramsey predlozio, zaprasili smo autosjedalicu i izvukli nekoliko dobrih otisaka s bocne i
straznje kopce. Otisci su ubaceni u AFIS prije otprilike jednoga sata, pa se nadamo nekoj
podudarnosti.“
Henri ih je odvela do stola prepunog razlicitih stvari koje je Melina prepoznala jer ih je
vec vidjela u prtljazniku. „Tko god da je stavljao stvari u prtljaznik, iskoristio je svaki
slobodni cetvorni centimetar.“
,,U tom im je prtljazniku sav njihov zivot“, rekla je Melina. Hodala je uz rub stola,
gledajuci sadrzaj jednoga od putnih kovcega: osam pari cipela na visoku petu, bljestave
majice i haljine te zbirka crnoga i crvenoga cipkastog donjeg rublja.
„Tako se cini. Vozacica je voljela visoke pete, dizajnerske traperice i sljokice. U jednoj od
torbi bila je i zaliha kreditnih kartica. Sve su prijavljene kao ukradene. Tu su jos bili i povez i
stap.“
„Nas vozac je lopov ili prevarant“, rekla je Melina.

85
 Knjige.Club Books

„I vjerojatno je vec bio uhicen“, dodao je Ramsey.

Henri je primila poruku. „Cini se da imate pravo. Nas vozac uistinu ima zapisnik o
uhicenju. Upravo su pristigli rezultati AFIS-a. Ime joj je Bonnie Lynn Guthrie. Ima pedeset
devet godina i rođena je u Dallasu, u Teksasu.“ Otvorila je poveznicu i okrenula mobitel
prema njima. „Ova fotografija snimljena je 2014. Uhicena je zbog prijevare kreditnim
karticama i posjedovanja heroina u okrugu Ventura u Kaliforniji. Nakon petog uhicenja,
osuđena je na deset godina zatvora. Izisla je nakon pet godina sluzenja kazne. Posljednju
godinu bila je na uvjetnoj slobodi.“
„Je li se nedavno javila svom probacijskom sluzbeniku?“ upitao je Ramsey.
„Propustila je svoj zadnji sastanak. Do tada se redovito javljala“, rekla je. ,,U poruci su
njegovi kontakt brojevi.“
„Mozete mi to proslijediti?“ upitala Melina.
„Na koji broj?“ Henri je unijela znamenke koje joj je Melina izrecitirala. „Gotovo.“
Melina je otvorila fotografiju cim joj se oglasio mobitel. Bljesak prepoznavanja
zagolicao je straznji dio njena mozga. Povecala je lice potezom prsta. Probudile su se stare
uspomene, a cudan déj{ vu osjecaj sve ju je vise obuzimao. Pomicala se kroz Guthrine
prethodne kaznene presude, ali nije uocila nikakvu poveznicu s Nashvilleom.
„Cini li vam se nesto poznato na njoj?“ upitao je Ramsey.
„Ne bas.“ Iskljucila je zaslon i spremila mobitel. „Henri, ima li ista drugo sto nam
mozete reci o automobilu?“
„Nema tragova tekucina koje nastaju pri raspadanju tijela“, odgovorila je Henri.
„Provjerila sam nakon otkrica staklenke i prstiju. No pronasla sam malu vrecicu trave. Nije
bilo vatrenog oruzja.“
Melina je provjerila koliko je sati na mobitelu. „Imam vremena otici do bolnice vidjeti
kako je Elena i pokazati joj fotografije Bonnie da potvrdi je li to BB.“
„Hoce li vam smetati ako se i ja pridruzim?“ upitao je Ramsey. „Htio bih cuti sto ima za
reci.“
„Naravno. Kako zelite.“ Sjetila se opusaka ruzicastih vrhova u svom dzepu. „Prije nego
sto pođemo, moram na brzinu otici u Mattov ured.“

***
Trebalo mu je nekoliko pokusaja, ali Ramsey je uspio nagovoriti Melinu da ih on odveze
do bolnice. Uistinu ga je zanimalo sto ce Elena reci, ali njegova pozornost bila je
usredotocena na Melinu. Gledala je u fotografiju Bonnie Guthrie kao da je vidjela duha. Oci
su joj se prosirile, a boja joj je nestala s obraza. A ipak, kad ju je pitao, brzo je prikrila sto
god da joj se motalo po glavi.
Mozda ju je Guthrie podsjetila na njezine udomiteljske dane. Mozda je uhitila nekoga

86
 Knjige.Club Books

slicnog, povezanog s uzasnim zlocinom. Koji god bio razlog, Bonnie Guthrie ostavila je
dojam na Melinu Shepard.
Skrenuo je na benzinsku postaju i napunio spremnik vozila. „Mogu li vama nesto
donijeti?“
Posegnula je za novcanikom. „Voljela bih sok.“ „Zadrzite novac.“
Utrcao je unutra platiti benzin te usput kupio sok i nekoliko proteinskih cokoladica da
mu pomognu izdrzati između obroka. Dok je bio na blagajni, oboruzao se jos i zvakacom
gumom i vrecicom orasastih plodova, no pozornost mu je privukla polica s natpisom BILIJUN
MJEHURIĆA. SAMO PUHNI. Sumnjao je u istinitost tvrdnje, ali je ipak izabrao ruzicasto pakiranje
ukraseno bijelim i plavim cvjeticima. Ne obaziruci se na prodavacevu podignutu obrvu,
dodao je mjehurice od sapunice na hrpu i platio sve zajedno.
Ponovno u automobilu, pruzio joj je sok, a papirnatu vrecicu bacio na straznje sjedalo.
„Hvala.“
Pokrenuo je motor i ukljucio radio. Country pjesma tiho je svirala dok je ona otvarala
sok i otpijala dug gutljaj. Spustila je pogled na mobitel i vratila se svojim mislima, kao da
ulazi u privatne odaje bez prozora. Gotovo da je mogao cuti kako se za njom zatvaraju vrata.
Inace mu nije smetala tisina. Kad je radio na vaznim slucajevima, takve je trenutke
iskoristavao da ispita i preispita razlomljene dijelove slagalice.
„Pokusavam se priviknuti na country glazbu. To nije moj uobicajeni stil“, rekao je.
Skrenula je pogled s mobitela i pogledala ga, trepcuci kao da mijenja mentalne brzine.
„Kladim se na klasicnu. Ili koju god vrst glazbe slusaju ljudi odgojeni starim novcem.“
Stari novac je zvucalo pomalo ruzno kad je to rekla. „Zasto kazete stari novac?“
„Vase manzete i sat izgledaju staromodno, a ne cinite mi se tipom osobe koja obilazi
antikvarijate. Vas cist, pravilan engleski također vas odaje. Kao i kroj vasega odijela. Rucno
je sivano, zar ne?“
Pronicljiva procjena pogodila ga je u zivac. „I sve to ukazuje na stari novac? Novopeceni
bogatasi mogu sve to usvojiti.“
„Cini se da vi to ni ne zamjecujete. Novom novcu je vazno; stari novac odrasta s dobrim
stvarima i smatra ih necime sto se podrazumijeva.“
„Sto ste jos zamijetili?“
„Imate kucu na vodi. Rijeka Potomac je blizu sjeverne Virginije, bas kao i zaljev
Chesapeake. Koza vam je preplanula, a ruke su grube. Pretpostavljam da su cesto izlozene
suncu. Veslacki tim ili jedrenje.“
U kutovima usana pojavio mu se osmijeh. „Jedrim.“
„I imate psa“, nastavila je. „Zlatni retriver? Samo nekoliko dlaka na vasim hlacama koje,
kladim se, niste ni pokusali ocistiti jer ga se volite prisjecati. Pas moga oca, Axel, nikad nije

87
 Knjige.Club Books

kriv.“
„Trebali biste biti profiler“, rekao je Ramsey.
Zaklopila je mobitel. „Zar to ne bi trebali biti svi policajci u izvjesnoj mjeri? Gotovo
svaki dan moramo raspoznati iskreno od obmanjivackog ponasanja.“
„Istina.“ Usporio je priblizavajuci se bolnici. „Rekli ste da vasa majka kuha nedjeljne
vecere?“ upitao je.
„Mama ocekuje da se pojavim, osim ako nisam usred pucnjave ili u potrazi za nestalom
osobom. Prihvaca se i jako krvarenje zbog ozljede arterije“
Skrenuo je na parkiraliste bolnice, uvukao se na slobodno mjesto i ugasio motor. „Nema
nista lose u toplom obroku.“
Nasmijala se. „Niste kusali kuhinju moje mame. Zlatna je, ali sakrijes li otvarac limenki
kasnit ce vecera.“
„Kuha li vas otac?“
„Da. Prilicno je dobar u tome. Nedavno je pao i sada se oporavlja, tako da je ona opet u
kuhinji. I ako to nije poticaj za oporaviti se, onda ne znam sto je. Sto je s vama - kad vec
cavrljamo?“
„Sazeli ste me prilicno dobro. Preddiplomski na Harvardu. Pravo na Yaleu.“
„Krv je plavija nego sto sam mislila. Tko brine o psu?“
„Pas zivi s mojom majkom u zaljevu Chesapeake. Bio sam tamo prosle nedjelje, pa smo
on i ja otisli na jedrenje.“
„Njegovo ime?“
„Romo.“
„Prema beku Dallas Cowboysa? Boze, to je izdaja na teritoriju Washington Redskinsa.“
„Nema istinitijih rijeci.“ Dok je izlazio iz automobila, zgrabio je smeđu papirnatu
vrecicu sa straznjeg sjedala pa su oboje preko parkiralista otisli do ulaza u bolnicu. Nije
mogao reci da je probio led sa Shepardicom, no bilo je manje pukotina. Inace, dok je
surađivao s lokalnom policijom, nije se trudio ici dalje od osnovne uljudnosti. Međutim,
Melina je potaknula njegovu znatizelju.
Vrata dizala su se otvorila i usli su unutra, pridruzujuci se jednom lijecniku i nekolicini
medicinskih sestara. Raspravljale su o nekoj skorasnjoj svadbi, ali on nije obracao
pozornost na detalje.
Kad su stigli na djecji odjel, dezurna ih je sestra na brzinu izvijestila o Eleni. Djevojcica
je imala dosta dobru noc, no bilo je i malo placa. Ipak, psihicki je bila dobro i uskoro ce biti
otpustena.
Djevojcicu su nasli kako uspravno sjedi i gleda crtani film. Ramsey nije prepoznao
animirane likove, ali sudeci po njezinu licu, ona jest. Nije bas bila raspolozena, ali u stresnoj

88
 Knjige.Club Books

situaciji svako bi dijete bilo takvo. Cinila se manje letargicnom i preplasenom. Osjecao je da
je zivjela privremen zivot i prihvacala promjene kao nesto normalno.
„Hej, Elena“, obratila joj se Melina. U glas joj se vratila vedrina. „Kako si?“
Djevojcica je zadrzala pogled na televizoru i cvrsce stisnula plisanog psa, kao da je
osjetila nadolazecu promjenu. Melinin sat visio je sa sicusnog rucnog zgloba djevojcice.
„Dobro.“
Melina je privukla stolac. „Navratila sam prosle noci, ali si spavala. Oprosti sto sam
dosla tako kasno. Pokusavala sam shvatiti mnoge stvari.“
„U redu.“
Jednolican, gotovo prezriv ton bio je njezin mehanizam za suocavanje sa stresom ili
traumom. Ovo dijete bilo je vrlo sumnjicavo prema emocionalnom vezivanju. Kladio bi se da
se vec dovoljno puta opekla.
Melina je nekoliko minuta gledala crtic, smijuci se na nekoliko mjesta. „Volim ovaj crtic.
Kad Papa Strumf gradi kucu.“
„Da.“ Ovog puta djevojcica je nakratko skrenula pogled prema njemu. „Zelis li svoj sat
natrag?“
„Zadrzi ga zasad“, odgovorila je Melina.
Djevojcica je protrljala drugu ruku o gornju povrsinu sata. „Dobro. Tko je on?“
„On je mornar i ima psa koji se zove Romo. Njegovo ime je Jerrod, a kad ne jedri ili se ne
igra s Romom, radi za mene.“
Ramsey se pomaknuo, zabavljen Melininim opisom. Cilj joj je bio ublaziti djetetov strah,
ali je pritom otkrila nekoliko svojih unutarnjih misli o njemu. Nasmijesio se, ali je djevojcica
spustila pogled.
„Elena, danas sam svratio u trgovinu.“ Ramsey je podigao papirnatu vrecicu. „Zelis li
vidjeti?“
Nije odgovorila, ali privukao joj je pozornost.
Izvadio je plasticnu ruzicastu bocicu iz torbe. Vidjelo se da je zbunjena, pa je objasnio.
„Dok sam bio dijete igrao sam se s ovim. Pise na etiketi da ce, ako jednom puhnes, nastati
bilijun mjehurica. Ne znam hoces li uspjeti napraviti bilijun, ali bit ce ih mnogo.“
„Ne znam praviti mjehurice“, rekla je Elena.
„Jednostavno je“, polako se priblizio krevetu. Odvrnuo je cep i predao ga Melini, a onda
je izvukao stapic iz bocice, podigao ga i puhnuo u prsten na njegovu kraju. Nastao je veliki
mjehur koji se oslobodio i poletio prema djevojcici.
Elena je izgledala zadivljeno.
Puhnuo je jos nekoliko mjehurica, a treci se puta vec smijesila. „Hoces li ti pokusati?“
„Da.“

89
 Knjige.Club Books

Ramsey je prisao krevetu i pruzio joj plasticnu bocicu „Umoci stapic, digni ga prema
gore i puhni.“
Jako je puhnula, ali tanki sloj tekucine prsnuo je prije nego sto se uspio oblikovati
mjehur. „Nije uspjelo.“ „Ponovno ga uroni, ali ovog puta puhni njezno.“
Drugi pokusaj također nije uspio, no treci vec jest, na njezino golemo veselje. Njih su
troje tako sjedili iducih pet minuta dok je dijete pravilo mjehuric za mjehuricem.
Na kraju se umorila i bocicu sa sapunicom predala Melini koja ju je pazljivo zatvorila.
„To cu ovdje staviti, da se poslije mozes igrati s tim.“
„Sviđaju mi se mjehurici“, rekla je Elena.
Melina je izvukla mobitel iz straznjeg dzepa i pronasla fotografiju Bonnie Guthrie.
„Elena, mozes li pogledati fotografiju i reci mi je li ovo BB?“
Djevojcica je slegnula ramenima.
Melina je pokazala fotografiju Bonnie, a Elena je uzela mobitel, izbliza proucavajuci lice.
„Hoce li BB doci po mene? Rekla je da ce doci po mene ako prestanem plakati“, rekla je
Elena.
„Jos pokusavam pronaci BB“, odgovorila je Melina. „Ima li BB prijatelje ili obitelj u
Nashvilleu? Jeste li vas dvije stale i posjetile nekoga?“
Elena je zurila u fotografiju BB. „Rekla je nemoj pricati s policajcima. Strpat ce te u
zatvor.“
„Necu te poslati u zatvor“, rekao je Ramsey. „A nece ni Melina.“
,,BB kaze da policajci lazu.“ Elena je odlozila mobitel i skrenula pogled natrag na crtic o
strumpfovima.
„Ja ne lazcm“, pobunila se Melina. „Rekla sam da cu se vratiti, i jesam.“
Djevojcica je spustila pogled na sat i plisanog psa. Odsutno, kovrcala je krzno među
prstima. ,,BB ima prijatelja.“
Blaga napetost prostrujala je Melininim ramenima. Ramsey je poznavao taj osjecaj. Bilo
je uzbudljivo kad se dio slagalice sam prikaze.
Nije se zurila nesto reci, kao da shvaca da pridobivanje povjerenja djevojcice treba teci
sporo i odmjereno da je ne prestrasi. „Znam da smo pricale o covjeku s kojim je BB
razgovarala. Mislis li da mozemo ponovno razgovarati o njemu? Pokusavam shvatiti tog
tipa.“
Djevojcica je nakratko sutjela prije nego sto je rekla: „Moze.“
„Gdje si vidjela Sonnyja?“ upitala je Melina.
„U njegovoj kuci.“
„Kako izgleda njegova kuca?“ Kad je rijec o djeci, pitanja moraju biti konkretna.
„Smeđe.“

90
 Knjige.Club Books

„Smeđa boja? Smeđe opeke?“

„Opeke“, odgovorila je Elena.
„Ima li u dvoristu zelene trave ili lijepih biljaka?“
„Da. Bila je i kadica za ptice.“
Ova informacija govorila je Ramseyju da se Sonny trudi ostaviti dobar dojam. Nista
neobicno, uzimajuci u obzir da su njegova ubojstva isla tako daleko unatrag. Navikao je na
prikrivanje svog ponasanja.
„Rekla si da ima zlocesto lice“, nastavila je Melina. Ucinilo joj se da djevojcica postaje
napeta, pa je Melina namrstila svoje lice. „Je li i njegovo lice izgledalo ovako?“
Jedva vidljiv osmijeh pojavio se na usnama djevojcice. „Zlocestije.“
Melina je jos jace iskrivila lice. „Ovako?“
„Ti ne izgledas zlocesto“, rekla je Elena, smijuci se. Melina je palcem pokazala prema
Ramseyju i sapnula: „Kladim se da on moze napraviti pravu vrstu zlocestog lica.“
Djevojcica je rukom pokrila usta. „On moze.“
Ramsey je skvrcio lice i pogledao se u zrcalo nasuprot kreveta. „Ne izgledam zlocesto.
Melina izgleda zlocesto.“ „Ne izgledam“, veselo je uzvratila Melina.
Djevojcica ih je zabavljeno gledala i zatim tiho zahihotala.
Melina se smijesila, a i on je osjetio iskreno veselje koje mu je godilo. „Nesto je naljutilo
Sonnyja?“
„Sonny nije volio kad ga je BB zvala Sonny. Rekao je da to nije njegovo pravo ime“,
objasnila je Elena.
„Je li rekao kako mu je pravo ime?“
„Nije.“
„Kako Sonny izgleda kad nema zlocesto lice?“ nastavila je Melina. „Koje mu je boje
kosa?“
„Crna. Kao tvoja. I njegove oci su smeđe kao i tvoje“, odgovorila je djevojcica.
Postavili su joj niz pitanja sve dok nisu dobili grub opis Sonnyja. Najvjerojatnije je bio u
srednjim tridesetima, visok, ni debeo ni mrsav, smeđe kose i ociju, a imao je nekoliko gitara
u svojoj kuci. I to je bio pocetak, ali bez prezimena i adrese Sonnyja ce biti nemoguce
pronaci.
„Kad si bila u Sonnyjevoj kuci, je li nesto dao BB?“ upitao je Ramsey.
„Nije.“
„Ona se vratila u Sonnyjevu kucu?“ upitala je Melina.
Djevojcica je slegnula ramenima. „Ne znam. Otisle smo u motel i ja sam zaspala.“
To nije iskljucivalo mogucnost da je BB ostavila djevojcicu i vratila se u Sonnyjevu kucu.

91
 Knjige.Club Books

Djevojcica je zijevnula. „BB stalno uzima stvari od drugih.“

Jesu li sacuvani prsti pripadali Sonnyju? Je li ih BB uzela od njega da stekne neku
prednost? U glavi je zabiljezio da mora provjeriti nekadasnje suradnike Bonnie Guthrie.
„Jako si nam pomogla“, rekla je Melina.
Djevojcica je zijevnula i lagano zatreptala. „Dobro. Kad pronađete BB, mogu li otici?“
„Moci ces otici odavde vrlo brzo. Kad se poslije vratim opet cu razgovarati s tvojim
lijecnikom. Poslijepodne cu znati vise.“
Oci djevojcice rasirile su se u panici prije nego sto se uspjela pribrati. „Bas moras otici?“
Melina se nasmijesila djetetu. „Ne mogu pronaci BB ako nakratko ne odem. A mi je
moramo pronaci.“ Djevojcica se namrstila. „Dobro.“
Melina se osmjehnula djevojcici, ali kad se okrenula da ode, djevojcica je iznenađujuce
snazno stisnula njezine prste.
Melina se doimala napetom, kao da upija djetetov ocaj. Nagnula se naprijed i zagrlila
djevojcicu. Elenine ruke scepale su njezin vrat, a njezino sitno tijelo pripilo se uz agenticino.
Melina je potapsala djevojcicu po leđima. „Vratit cu se. Necu te ostaviti na cjedilu.“
„Obecavas?“ sapnula je Elena.
„Obecavam. I nemoj mi izgubiti sat.“
„Dobro. Necu.“ Zahihotala je.
Melina se konacno uspjela osloboditi Elenina zagrljaja i uz posljednji stisak ruke ona i
Ramsey napustili su sobu.
Posegnula je za mobitelom i utipkala broj. Nakon duge stanke, rekla je: „Mama, ovdje
Melina. Nazovi me kad stignes. Trebam te zamoliti za uslugu.“
Ramsey nije govorio dok su koracali prema dizalu. Pritisnuo je gumb. „Jeste li dobro?“
„Naravno. U redu sam.“
„Ne izgledate kao da ste dobro.“
„Ostavite profiliranje za osumnjicene.“
„Ne treba profil da uvidim kako ste napeti, a lice vam je blijedo.“
„Nemojte“, upozorila ga je.
Dok su se vrata dizala otvarala, Ramsey je vec slao poruku. „Reci cu Andy da provjeri
ima li u zapisnicima o uhicenju BB poveznica s imenom Sonny.“
„Bonnie Guthrie nesumnjivo odavna poznaje tog tipa. Iziđe iz zatvora i ostane u
Kaliforniji godinu dana, a onda se nesto dogodi pa zavrsi kraduci automobil, dijete i dijelove
tijela. Pretpostavljam da taj tip ima pristup novcu ili necemu vrijednom za Bonnie.“
„Slazem se.“
Vrata dizala su se zatvorila pa je pritisnula gumb za predvorje. „Sigurno se nije slucajno

92
 Knjige.Club Books

nasla u Nashvilleu. Imala je plan. Vratila sam se i pogledala mjesto nesrece. Nije bilo tragova
klizanja.“
„Vidio sam to. Bila je odlucna prijeci na drugu stranu. Ali zasto?“
Kad su Melina i Ramsey stigli na prvi kat, oglasio se mobitel s porukom njezine majke.
Kod kuce sam. Ona i njezina majka imale su sistem. Ako je Melina nazvala, majka bi joj
poslala poruku. Uzimajuci u obzir Melinin posao i raspored, poruke su bile jedina opcija
koja je funkcionirala.
„Navratit cu do roditelja i provjeriti kako je tata. Ako stigne neko izvjesce, javite mi.“
„Moze.“
Odvezli su sc do ureda TBI-a. Melina ga je mogla pitati sto ce dalje raditi, ali trenutno je
nije bilo briga. „Vratit cu se za sat.“
„Razumijem.“
Smjestila se na prednje sjedalo svog automobila, dopustajuci da njezina rashlađena
koza upije toplinu vruceg sjedala. Godilo joj je sto je sama.
Stari, pritajeni, dugo potiskivani strahovi jacali su i vrebali iz mraka. Kovitlali su se i
zatim udruzivali kako bi stvorili sliku druge male djevojcice koja stoji uz praznu seosku
cestu. Srce joj je ubrzano kucalo od straha i uzasa, a tijelo joj je bilo natopljeno znojem.
Vrhovima prstiju opipala je grlo. Pod kozom joj je bubnjalo. Nezeljeni strahovi od
napustanja i gubitka stezali su je oko grudi.
„Ne. Necu se sada time baviti“, rekla je. „I jebi se, BB.“
Pokrenula je motor automobila i poslala poruku majci, obavjestavajuci je da dolazi u
posjet.

93
 Knjige.Club Books

TRINAESTO
POGLAVLJE

Utorak, 25. kolovoza, 11:45

Ramsey se vratio u hotelsku sobu u kojoj je boravio prosle noci. Rezervirao je sobu za tri
noci, ali postojala je velika sansa da ce produziti boravak.
Znak NE OMETAJ ostao je na vratima, a kad je usao, bilo mu je drago vidjeti da sobarica
nije dolazila. Iako je u aktovci nosio sve vaznije dokumente i laptop, nije mu se sviđala ideja
da bilo tko narusava njegov prostor dok ga nema. Bolje je imati nepospremljen krevet i
rucnike od prethodnog dana. Da mu nesto zatreba, zamolio bi recepciju da mu to posalju u
sobu dok je on tamo.
Mogao se vratiti u urede TBI-a, ali se odlucio za hotelsku sobu. Olabavljujuci kravatu,
nazvao je hotelski restoran i narucio odrezak s krumpirima, kao sto je uvijek radio kad je
bio na putu.
Skinuo je jaknu, objesio je u ormar i odvezao kravatu, koju je također prebacio preko
vjesalice. Izvadio je pistolj iz futrole na boku i stavio ga u ladicu nocnog ormarica između
dva bracna kreveta, pored Biblije. Provlaceci prste kroz kosu sjeo je na rub kreveta pored
aktovke, za koju je znao da je puna spisa otvorenih slucajeva koje je nadzirao po cijeloj
zemlji.
Nije trebao otvoriti ni jedan od njih kako bi se prisjetio uzasnih detalja. U Maineu se
nalazio ubojica koji je izbo sest prostitutki i unakazio im tijela. Zlikovac, mozda zena, u
Miamiju je lovio parove koji su nocu setali plazom. U Denver u je neki muskarac otimao
mlade zene i drzao ih zatocene mjesecima dok ih je seksualno napastovao. Tek kad bi mu
dosadila zrtva, izbo bi je do smrti i odbacio joj tijelo uz planinski put.
Zbog svakog od njih obicni bi ljudi imali nocne more. U ranim danima karijere,
fotografije unakazenih tijela uvukle bi mu se u snove i opterecivale ga, ali s vremenom je
ocvrsnuo. Sada je vec tako dugo lovio cudovista da nije ni trzao nad bezbroj nacina na koje
covjek moze biti ubijen.
Jednom je prilikom radio s visim agentom koji ga je podsjetio da je najbolji nacin
kuhanja zabe staviti je u hladnu vodu i zatim postupno pojacati vatru. Zaba nece zamijetiti

94
 Knjige.Club Books

promjenu temperature sve dok nije gotovo skuhana. A tada ce vec biti kasno da jadnica
iskoci i spasi se.
Gledajuci unatrag, znao je da je visi agent pricao o sebi i njihovu poslu koji uzima
danak. Ramsey nikada nije mislio da ce dozivjeti takvu sudbinu. Znat ce kad dođe vrijeme
da se povuce. Sada vise nije bio tako siguran. Kakve god zelje imao za odlaskom, utisali bi ih
vriskovi iduce zrtve koja zahtijeva pravdu.
Osjetivsi potrebu za bliskoscu, Ramsey je nazvao majku. Telefon je zvonio triput prije
nego sto se javila majcina njegovateljica Tracy. „Stan Ramsey.“
„Tracy, ovdje Jerrod. Samo provjeravam je li sve u redu.“
„Dobar dan, gospodine Ramsey. Vasa majka je dobro. Zapravo, ustala je.“
Bacio je pogled na sat i uzeo u obzir vremensku razliku od jednoga sata. „Obicno spava
u ovo doba dana.“
„Znate da ne spava kad ste izvan grada. Ne znam kako zna, ali zna.“
„Mogu li razgovarati s njom?“
„Naravno.“
Cuo je Tracyn prigusen glas dok je razgovarala s njegovom majkom. I tada konacno:
„Jerrode.“
Njegova je majka zvucala bistro i sretno, sto je u novije vrijeme bilo rijetko. „Mama.
Kako si?“
„Dobro sam.“
„Kako ti prolazi jutro?“
„Ovdje je prekrasan dan. Nema vlage, a povjetarac iz uvale je nevjerojatan. Romo je tu
sa mnom. Spava.“ Nasmijala se. „Postaje sve stariji i sve vise spava, a kod mene je upravo
suprotno.“
„Vazno je da se osjecas dobro.“ Njegov je otac obicavao reci da je majka jedan od
najbistrijih umova s kojima se ikad susreo. Stekla je doktorat iz engleske knjizevnosti i
govorila pet jezika.
„Ja sam odlicno. Kako si ti?“ upitala je.
U kutovima usana zatitrao mu je smijesak. „Jako sam dobro. Radim.“
„Pazi na sebe. Znam kakav postanes kad previse radis. Jedes li?“
„Da.“
„Dobar obrok pomoci ce ti da bolje ucis.“
„Ucim?“
„Pocinjes zadnju godinu fakulteta. Tesko mije povjerovati da si tako odrastao.“
Rukom je protrljao potiljak i podigao pogled prema hotelskom zrcalu. Imao je sijede i
na sljepoocnicama, a bore oko njegovih usana bile su jos dublje. „Svima nam se to događa.“

95
 Knjige.Club Books

Romo je zalajao u pozadini. „Cini se da je stari decko budan. Vrijeme je da ga odvedem

u setnju. Jesi li dobro, sine?“
„Odlicno, mama. Mogu li razgovarati s Tracy?“
„Naravno.“
Sekunde su prosle i onda: „Gospodine Ramsey, ne brinite. Nece voditi psa u setnju.
Pobrinut cu se za to.“
„Hvala, Tracy.“
„Naravno, gospodine Ramsey.“
Zavrsio je poziv, a sekundu poslije zazvonio mu je mobitel. Procistio je grlo i javio se.
„Andy.“
„Sefe“, rekla je Andy.
Protrljao je straznju stranu vrata dok je hodao prema navucenim zavjesama prozora i
bacio pogled na parkiraliste. Koliko je parkiralista i kanti za smece imao zadovoljstvo
gledati odozgo u posljednjih petnaest godina?
„Provjerila sam Bonnie Guthrie kao sto ste trazili. Imala je zanimljivu karijeru.“ Andy je
uvijek bila dobre volje. To je trebalo biti zamorno, ali nije.
„Pretpostavljam da joj optuzbe u Kaliforniji nisu bile prve.“
„Ni priblizno. Prvi je put uhicena 1976. Imala je petnaest godina i privedena je zbog
krađe. To joj je bio prvi prekrsaj, pa su je pustili. Nakon dvije godine ponovno su je uhvatili
u krađi. Ovoga je puta provela nekoliko dana u zatvoru.“
„Molim skracenu verziju.“
„Voli krasti. Od toga je napravila karijeru. Bila je u braku kratko vrijeme dok je bila u
Teksasu, ali joj je suprug prirodnom smrcu umro 1990. Nakon njegove smrti je otisla.“
„Sto je sa Sonnyjem? Ima li poznanika s tim imenom?“
„Razgovarala sam telefonom sa svim okruzima u kojima je uhicena i postavljala isto
pitanje. Samo je njezin najnoviji probacijski sluzbenik iz Kalifornije cuo za Sonnyja.
Spomenula je Sonnyja nekoliko puta i rekla da ce, cim joj dopuste putovati, otici posjetiti ga
u Nashville.“
Utihnuo je. „Ima li jos nekih informacija o Sonnyju?“
„Ne. Probacijski sluzbenik mi je rekao je da ju je pitao, ali nista mu nije htjela reci.“
Nashville je bio njezino odrediste. „Sto je s djetetom? Elenom. Djevojcica je rekla da se
njezina majka zvala Christina Sanchez. Postoji li biljeska o odnosu Bonnie i gospođe
Sanchez?“
„Probacijskom sluzbeniku Bonnie nikad nije spominjala ni Christinu ni dijete.“
„Jesu li Christina ili Bonnie zivjele na adresi koju nam je Elena dala?“
„Da. Adresa je u istocnom Los Angelesu. Ne bas najbolji dio grada. Nista cudno.

96
 Knjige.Club Books

Gospođa Sanchez uhicena je nekoliko puta zbog prostitucije i posjedovanja droge. Njezini
prijestupi bili su sitni, ali redovito su je privodili. Nikad nije provela dugo u zatvoru, ali bila
je u zatvoru nekoliko puta prije nego sto je rodila kcer.“
„Saznaj tko je bio vlasnik stana u kojem je zivjela Sanchez. Mozda nam on moze reci
vise o Christini, Eleni ili Bonnie.“
„Mozda ce mi trebati dan ili dva, ali pozabavit cu se tim.“
„Hvala ti, Andy.“
„Koliko cete jos dugo biti u Nashvilleu?“
„Nekoliko dana. Zelim vidjeti sto se događa sa slucajem, a onda cu ga predati TBI-u. Bilo
sto o Kljucnom ubojici?“
„Kome?“
„Ubojici koji je ubio deset prostitutki.“
„Kljucni ubojica? Tko je izmislio taj nadimak?“ „Lokalna policija.“
„Pregledavala sam spise zrtava Kljucnog ubojice, u Atlanti poznatog kao Rijecni
Trbosjek. Kao sto znate, prva zrtva ubijena je u lipnju 1999. No zaboravila sam da je
podnijela policijsku prijavu tjedan prije nego sto je zauvijek nestala. U toj prijavi tvrdi da joj
je prisao cudan covjek koji je vozio bijeli kombi. Rekla je da ju je sveznjem novcanica
pokusao nagovoriti da uđe u njega, ali to joj je bilo sumnjivo. Pokusao ju je na silu uvuci
unutra, ali se pojavio njezin svodnik. Tjedan dana nakon toga bila je mrtva.“
Sranje. Zaboravio je na taj detalj. Previse prokletih slucajeva. Svi su se poceli mijesati.
„Ubojica se vratio?“
„Cini se da je tako. Recite agentici Shepard da drzi oci otvorene.“
„Hocu.“ Prekinuo je.
Kucanje na vratima navelo ga je da posegne za pistoljem i zatakne ga ispod remena na
krizima. Pogledao je kroz spijunku i ugledao momka iz hotelske posluge. Ime mu je bilo
Benny i dostavljao je obroke u sobu.
Ramsey je izvukao iz dzepa novcanicu od dvadeset dolara i otvorio vrata. „Bok, Benny.“
„Dobar dan, gospodine. Donosim vam rucak.“
Ramsey mu je dao presavijenu novcanicu i uzeo pladanj. „Hvala ti, Benny.“
Benny je prortrljao novcanicu među prstima, kao da ce dodirom potvrditi je li
napojnica tako velika kao sto se nadao. „Hvala.“
„Nista.“
Klinac ga je ispitivacki pogledao, a sjajne su mu se oci stisnule. „Vi ste iz FBI-a?“
„Zasto pitas?“
„Ne znam. Cuo sam neke decke u predvorju kako pricaju.“
Mladenacko lice i sjajne oci bili su tipicni za one koji ne poznaju stvarnost policijskog

97
 Knjige.Club Books

posla. Vidjeli su samo uzbuđenje i sva ona sranja koja prikazuju na TV. Da pokaze tom
klincu svoje spise i isprica mu sto je vidio, upropastio bi mu cijelu godinu.
Namjestio je uvjezbani poluosmijeh. „Ne vjeruj svemu sto cujes. Zelim ti ugodan dan.“
Prije nego sto je momak uspio drugi put pitati, Ramsey je napravio korak unatrag i
zatvorio vrata.
Odlozio je pladanj na stol i kruzio glavom s jedne strane na drugu. Podsjetio se da netko
mora raditi i taj posao. Svijet je trebao muskarce poput njega, zene poput Shepardice, bas
kao sto je trebao i smetlare.
Svi su se slozili da netko mora pocistiti nered. Ali zapravo nisu zeljeli znati pojedinosti.
To je znacilo usamljen zivot, sto se odrazilo ne samo na privatne odnose, nego i na tjelesno i
dusevno zdravlje.
Prije mnogo godina imao je zarucnicu. Bila je lijepa, pametna i uistinu draga. No sto joj
je vise govorio o svome poslu, vise su se udaljavali.
Nikad nije bio siguran je li se ona vise udaljila od njega ili on od nje. Ma koji da je bio
razlog, nisu mogli stati, i s vremenom su poceli razgovarati samo o vremenu ili drustvenim
zbivanjima. Kad je zavrsilo, nije bilo nikakve drame ni teskih rijeci. Jednostavno je bilo
gotovo. Cuo je da se udala za ginekologa i da ceka drugo dijete.
Sve se vracalo natrag na pitanje koje mu je postavio mentor. Kako ste skuhali zivu
zabu? Polako.
U Melininim tamnim ocima vidio je izoliranost. Usamljenost. U njoj je vidio vlastiti
bijes. Ona nije bila tako suptilna u vezi svojih frustracija kao on, ali je sumnjao da je brine
uvrijedi li nekoga.
Kad bi Ramsey pokazao svoje spise Melini, ona ne bi pobjegla od njih. Imali su vise
zajednickoga nego sto je ijedno od njih bilo spremno priznati.

98
 Knjige.Club Books

ČETRNAESTO
POGLAVLJE

Utorak, 25. kolovoza, podne

„Mama!“ doviknula je Meli na ulazeci kroz prednja vrata kuce njezinih roditelja. Izvadila je
kljuc iz brave, zveckajuci privjeskom za kljuceve dok je prelazila dnevnu sobu i posla niz
straznji hodnik prema kuhinji. Svjetlost televizora je treperila, a zvuk podnevnih vijesti
mijesao se s glasovima njezinih roditelja. „Mama!“
,,U maloj sobi, duso! Ugrijala sam tanjur za tebe. U kuhinji je.“
Trbuh joj je krulio. „Evo me!“
„Mama je napravila mesnu strucu, srce. Tvoju omiljenu“, doviknuo joj je otac.
To je bilo jedino jelo koje je njezina majka znala dobro spremiti. „Ona je bozica!“
Pozurila je u kuhinju i izvadila topao tanjur iz pecnice. Skinula je foliju te zgrabila vilicu i
sok prije nego sto je otisla u malu sobu.
Njezin je otac sjedio u naslonjacu, podignutih nogu, s papucom na lijevoj nozi i gipsom
na desnoj. Na sebi je imao najdrazi par hlaca krem boje i majicu uprljanu bojama od
proslogodisnjeg renovacijskog projekta. Poljubila ga je u celo, a on ju je pomilovao po ruci
dok je stisavao vijesti. Axel, devetogodisnji mjesanac pit bula iz azila, lezao je na svome
psecem krevetu. Lupkao je repom dok je podizao pogled prema njoj.
Melina je poljubila majku koja je, smjeskajuci se, virila preko naocala, sjedeci u jos
jednom mekom naslonjacu. „Kako ide?“
„Gledam kviz, dijete“, rekla je mama.
„Koliko vidim, jos nisi ubila tatu.“
„Bilo je blizu, ali i dalje zivi da moze pricati price.“
Sjela je i zarezala mesnu strucu. „Tata, ona je opasna.“
„Znam“, slozio se. „Nikad nije dosadno u ovoj kuci, ali Axel me cuva.“
Pas se podigao na noge i sjeo pred nju. Uvijek je molecivo gledao kad je hrana bila u
pitanju. Otkinula je dio mesne struce koju je on zeljno prihvatio.
Njezina je majka uzdahnula. „Veterinar kaze da je debeo.“

99
 Knjige.Club Books

„On je jak“, ukljucio se njen otac. „Krupne kosti.“

Njezini su se roditelji cesto svađali zbog tezine psa. On je bio njihovo drugo dijete, sin
kojega nikad nisu imali. „Tata, kad vec pricamo o kostima, jesi li ti slomio koju u posljednje
vrijeme?“ upitala je.
„Bolje i slomiti kost nego cijeli dan sjediti na guzici i gledati kako svijet prolazi“,
odgovorio je.
Hank Shepard proveo je u policiji vise od trideset pet godina kad je lani otisao u
mirovinu. Otada je veci dio vremena provodio obnavljajuci kucu iznutra i izvana. Nije
sumnjala da ce se, cim mu lijecnik kaze da je zdrav, vratiti na ljestve kao da se nista nije
dogodilo.
U međuvremenu, obavljao je odlican posao izluđujuci svoju zenu. U posljednje vrijeme
spominjala je prodaju kuce ili odlazak na dug odmor. No i njezin otac i Axel pravili su se
gluhi na sve te njezine planove.
„Ostao si joj duzan taj odmor“, rekla je Melina. „Obavijestite me na vrijeme i ja cu paziti
na Axela.“
„Stvarno?“
„Obecavam.“
„Razmislit cu o tome.“ Otac je pomilovao Axela po glavi.
Majka se nije obazirala na ocevo prilicno maglovito obecanje, nego je pogledala Melinu.
„Ti ne volis cuvati Axela. Sto se događa?“
Melina je uzela zalogaj mesne struce i uzivala u kombinaciji povrca, zacina i mljevene
junetine. „Zato sam se preselila natrag u Nashville. Kako bih bila blizu i pomogla.“
Majcino se lice umirilo, kao da ceka sto ce iduce cuti. „Mislila sam da si rekla da je to
zbog promaknuca.“
„I mesne struce. I Axela.“ Uzela je jos nekoliko zalogaja, ne shvacajuci koliko je zapravo
bila gladna. „Ovo je savrseno.“
„Drago mi je da ti se sviđa.“ Majka je odlozila knjigu. „Sto te dovodi k nama usred bijela
dana?“
„Trebam li imati razlog?“
„Ne, ali imas ga“, ustvrdila je njezina majka.
Nabola je na vilicu zalogaj i uronila ga u pire krumpir. Majka ju je previse dobro
poznavala. Pojela je posljednji zalogaj i tanjur odlozila na pod da ga Axel dovrsi. Odmah je
poceo jesti ostatke.
„Imamo sestogodisnje dijete u bolnici. Dozivjela je automobilsku nesrecu.“ Zamijetila je
zabrinutost u majcinim ocima. „Dijete je dobro, ali vozacica je napustila i vozilo i dijete.“
Njezina je majka nesto progunđala i malo se uspravila. Nista nije rekla, ali i majka i otac

100
 Knjige.Club Books

su je pozorno slusali. „Socijalna sluzba preuzela je slucaj i djevojcica ce biti smjestena u

udomiteljsku obitelj, najvjerojatnije sutra poslijepodne.“
„Sto znas o vozacici?“ upitao je otac.
„Ovo je povjerljivo“, naglasila je Melina.
Pogled njezina oca odavao je golemo zanimanje. „Znas da smo mi poput sefa.“
Melina nije sumnjala u to. „Vozacica se zove Bonnie Guthrie. Odsjedila je u zatvoru u
Kaliforniji, ali nije dosla na posljednji sastanak s probacijskim sluzbenikom. Nije djetetova
majka, prema onome sto je dijete izjavilo.“
„I?“ pozurivao ju je otac.
Otvorila je limenku gaziranog soka i otpila dug gutljaj. Preskocila je razlog zbog kojeg je
Ramsey morao doci u Nashville. „FBI se umijesao kad je sluzbenik u prtljazniku Guthreina
automobila pronasao staklenku krastavaca punu odsjecenih prstiju. Cini se da su svi prsti
zenski. Sudski patolog je izvadio otiske. Identificirali smo dvije zrtve.“
„Nije tebi slicno da nam pricas o slucajevima“, primijetila je njezina majka.
Na red je dosao dio koji je zadirao u nelagodne osjecaje. „Dijete me nekako podsjetilo
na mene. Nacin na koji je ostavljena.“
„Nisu li scenariji prilicno razliciti?“ upitao ju je otac.
„Ti uvijek presutis kako si me pronasao. I nikad nisam inzistirala da mi kazes detalje.
Sada inzistiram.“
Otac je pogledao prema majci. Kad je kimnula, malo se uspravio. „Dobili smo poziv da je
kraj ceste dijete.“
„Tko je dojavio?“
„Znamo da je poziv dosao s telefonske govornice iz Stelline zalogajnice. Tada jos nije
bilo mobitela.“
„Razumijem. Staromodno“, rekla je. „Je li itko ikad razgovarao s ljudima iz zalogajnice?“
„Ja jesam, nakon sto sam te pokupio“, rekao je. „Stajala si kraj ceste, skrivajuci se iza
zastitne ograde.“
„Tog se dijela price sjecam.“
„Nema sanse da bih te pronasao da nam netko nije rekao da pogledamo u blizini
oznake udaljenosti sto dvadeset pet.“ Glas mu se stisao. „Prosao sam kraj tebe dvaput i
nisam te vidio. Pomislio sam da ce treci put donijeti vise srece. Tada sam spazio tvoju zutu
jaknu. Podsjetila si me na prestrasenu zivotinju.“
Njezina je majka njezno, s mnogo ljubavi pomilovala Axelovu glavu, kao da smiruje tu
izgubljenu verziju Meline.
„Kad sam dosao do tebe, pobjegla si“, nastavio je otac.
„Rekao si da sam dosla ravno k tebi.“

101
 Knjige.Club Books

„Ne. Trebao sam se brzo kretati da te zgrabim. Pocela si udarati i vristati, pa sam te
cvrsto drzao dok se nisi smirila. To je trajalo punih pet minuta. Mislim da te sva ta trauma
toliko umorila da si na kraju jednostavno klonula u mom narucju.“
„Tada me nazvao“, dodala je majka. „Nasla sam se njim u postaji.“
„Mene je preuzela sluzba za udomljavanje“, rekla je Melina.
„Na sedam dana“, objasnila je majka. „Toliko je trebalo tvom tati i meni da povucemo
svaku vezu koju smo imali da dobijemo skrbnistvo.“
„Kad si otisao u zalogajnicu, je li itko rekao tko je pozvao policiju?“ upitala je Melina.
„Poziv je stigao u utorak navecer, u tocno deset sati i pet minuta“, odgovorio je.
„Restoran nije imao nadzorne kamere, a bila je prometna vecer. U lokalnoj srednjoj skoli
odrzala se nekakva priredba i bilo je tu mnogo djece i roditelja. Brenda, zena koja je radila
tu noc, ipak se sjetila zene koja je dosla s djecakom. Pomislila je kako ta zena nije redoviti
gost i da djecak izgleda uznemireno.“
„Je li Brenda rekla kako je zena izgledala?“
„Plava kosa. Odjevena dosta upadljivo. Vozila je veliki automobil.“
Zabljesnulo je blijedo sjecanje na automobil. Vozilo je imalo siroko straznje sjedalo koje
je bilo pretrpano putnim kovcezima i vrecama za smece punim odjece. „Je li nazvala zena ili
djecak?“
„Nije sigurna da je ijedno od njih nazvalo. Njezinim rijecima, bilo je vraski prometno i
nije znala gdje joj je glava.
„A bilo sto drugo o toj zeni?“ Melina je toliko dugo potiskivala ovu pricu da je umalo
uvjerila sebe da joj nije vazno. Sada su je ti oskudni detalji zagolicali prosloscu koja se
odjednom cinila uistinu vaznom.
„Neka imena? Slipovi kreditnih kartica?“
„Nista od toga. Placeno gotovinom. Nije ostavljena napojnica. Pojeli su, bili u zahodu i
otisli. Nitko ih nije vidio ni prije niti otad.“
„Kako znas da ih otad nisu vidjeli?“
„Nekoliko mjeseci provjeravao sam najmanje jednom na tjedan. Socijalne sluzbe trazile
su tvoju pravu obitelj, ali odustale su nakon nekoliko mjeseci. Ja sam nastavio traziti, za
slucaj da postoji netko tko bi mogao podnijeti zahtjev polazuci pravo na tebe.“
„Tvoj otac je znao da te necu pustiti bez borbe“, rekla je njezina majka.
„Tko god da je ta zena bila, nikad se nije vratila u Nashville.“ Njezin ju je otac proucavao
ostrim okom policijskog veterana. Povremeno bi uhvatila tracak pronicljivog policajca
kakav je bio u mlađim danima. „Je li taj novi slucaj izvukao na povrsinu sve to?“
Uzdahnula je. „Pretpostavljam da jest. Sanjala sam to proslu noc.“
„Sto si sanjala?“ upitala je majka.

102
 Knjige.Club Books

„Da sam na straznjem sjedalu toga prevelikog automobila, da sam izbacena i ostavljena
kraj ceste.“
„Znala si imati nocne more dok si bila manja, ali su prestale kad si navrsila deset ili
jedanaest godina“, rekla je majka.
„Nikad nisu prestale. Ja sam samo prestala govoriti o njima.“
Majka joj se namrstila. „Uvijek si isto sanjala?“
„Da.“ Melini nije bilo drago vidjeti duboko snuzdena lica svojih roditelja. Nikad joj nije
bilo drago vidjeti ih zabrinute, posebice zbog nje. Mozda je zbog toga prestala pricati o snu,
isticala se u skoli i bila uzoran student na akademiji. Negdje zakopana u njenoj podsvijesti
bila je ideja da je nece htjeti ako nije savrsena. „Ali ne cesto kao nekad, a usto me taj san
vise toliko ne opterecuje. Mislim da me to sto sam danas vidjela Elenu podsjetilo kako sam
ja zavrsila.“
„Tko iz socijalne sluzbe nadzire slucaj toga djeteta?“ upitala je majka.
Provjerila je u mobitelu. „Zove se Richard Barnard.“
„Nije mi poznato to ime.“
„Mogao bih obaviti par poziva“, predlozio je njen otac.
„Tata, tome sam se upravo i nadala. Bolje da ja ostanem izvan toga s obzirom na to da je
ovo aktivna istraga ubojstva.“
„Ubojstva?“ pitala je majka. „Jadna curica.“
„Da“, rekla je.
„Pozabavit cu se time.“ Ton njezina oca prebacio se s tate na policajca. „Pobrinut cu se
da dođe u najbolju udomiteljsku obitelj.“
„Hvala, tata.“
„Uvijek, srce.“

***
Sonnyju je bilo drago sto je kod kuce. Bilo je lijepo provesti noc u kuci njegove dame, ali
bilo je vrijeme vratiti se svojoj rutini. Bilo je sezona kad je mogao biti na cesti mjesecima i
biti zadovoljan. Međutim, kako je postajao stariji, sve vise mu se sviđalo spavati u vlastitu
krevetu. Volio je imati svoje stvari oko sebe.
Nemiran, gurnuo je kljuc u bravu i otvorio vrata. Odlozio je malu platnenu torbicu i
ukljucio svjetlo.
Onog casa kad je pogledom preletio malom dnevnom sobom znao je da nesto nije u
redu. Tiho je zatvorio vrata za sobom, posegnuo za pistoljem zataknutim za remen ispod
kosulje i repetirao ga. Polako je hodao po podu od borovih dasaka do kauca i zbirke
fotografija koje je snimio na putovanjima tijekom vise od petnaest godina.

103
 Knjige.Club Books

U kuci je vladala tisina, izuzev laganog zujanja hladnjaka. Ukljucio je kuhinjsko svjetlo i
vidio da je prostor jednako uredan i cist kakvoga ga je i ostavio. Volio je cistu kucu. Volio je
spoznaju da ga miris bora ceka kad se vrati kuci.
Prodrmao je straznju kvaku i otkrio da su vrata zakljucana. Ipak, najezio se, i nije se
mogao otarasiti osjecaja da je netko bio ovdje.
„Bonnie“, promrmljao je.
Ona ga je zvala tjednima, ali nije se obazirao. Nije imao pojma kako je dosla do njegova
broja, ali vraski je dobro znao koliko pametna moze biti.
Kad ju je vidio, kao da je dobio udarac u trbuh. Jedva je uspio ostati miran. Nakon sto je
obuzdao svoje osjecaje, ugledao je dobro poznati snuzdeni izraz na njenu licu. Ispricala je
tuznu pricu, ali kad ga to nije dirnulo, presla je na stvar. Zeljela je kljuc, ali kad bi joj ga dao,
shvatila bi da je potrosio novac.
Prsti su ga svrbjeli dok je zamisljao kako ih obavija oko njezina tanka vrata i stisce sve
dok ne umre. A onda je iz automobila izislo dijete, trazeci Bonnie.
Da nije bilo djeteta, zadavio bi Bonnie na licu mjestu. Ionako je vrlo cesto mastao o
tome. Ali dijete ga se dojmilo i dirnulo njegovo srce kao sto je mislio da vise nije moguce.
Bila je mala slatkica. Trebala je pravog roditelja i zastitu, nesto sto on nikad nije imao.
Međutim, sve je to prevladala ogorcenost koju je osjecao prema Bonnie jer ga je izdala.
Bio je tinejdzer kad su joj policajci stavili lisicine na ruke i otpratili je do policijskog
automobila. Bila je sve sto je imao na svijetu i ono najblize majci sto je poznavao. Kad su je
odveli, bio je uzasno prestrasen. Isprosjacio je dovoljno novaca za autobus i odvezao se do
gradskog zatvora. Bonnie se uvijek izvlacila iz nevolja, i molio se da i ovog puta nađe izlaz.
Stigao je u gradski zatvor, a ruke su mu drhtale dok je sjedio u sobi za posjetitelje
cekajuci Bonnie. Kad se pojavila, bilo mu je tako drago sto je vidi.
„Dušo, došao si me posjetiti“, rekla je kroz tanko staklo.
„Što da radim, Bonnie?“ Približio se, poželjevši da je može zagrliti.
Šmrcnula je i malo se nagnula naprijed. „Jesu li sve naše stvari i dalje u motelu?“
„Da.“
„Spakiraj ih i pronađi mjesto gdje ćeš živjeti. Imaš novca na dnu crnoga putnog kovčega.
To će ti biti dovoljno za neko vrijeme. Tamo je i ključ. Čuvaj ga. To će nas zbrinuti kad izađem.
U međuvremenu, znaš kako doći do novca. Ne brini, Sonny.“
Naucila ga je kako dzepariti, krasti po trgovinama i iznuđivati novac, ali ona je uvijek
bila tamo kako bi omela metu. I zbog toga sto su se toliko puta selili, nije imao prijatelja, a
ako je ikad imao pravu obitelj, ona je vec odavno nestala. Morat ce samostalno prezivljavati.
Bio je prepusten samome sebi.
Bonnie nije brzo izisla. Usprkos njezinim tvrdnjama da je nevina, zatvorili su je na
sedam godina. Plakao je na dan kad je otisla u zatvor i tjednima je jedva prezivljavao,

104
 Knjige.Club Books

spavajuci na ulici. Tada ga je lokalni svecenik primio k sebi, hranio ga i dao mu toplo mjesto
za spavanje. Upravo u to vrijeme ponovno je pregledavao crni putni kovceg, trazeci jos
novca. Kad je pronasao kljuc skriven u bocnom dzepu, stavio ga je na lancic i godinama
nosio oko vrata.
U lokalnom drustvenom centru odrzavali su se tecajevi doskolovanja i bilo je ljudi koji
su ga poticali da otkrije sto zeli raditi. Vise nije imao isprika da ne zivi posteno. Uslijedio je
posao pomocnog radnika na turneji jednog benda. Uzeo je kljuc, pronasao platnenu torbicu
punu novca i iskoristio ga da si osigura prilicno dobar zivot.
Hodao je prema spavacoj sobi, prolazeci pored redova svojih fotografija s putovanja.
Vise mjesta nego sto je uspio zapamtiti, ali bila su to vraski dobra vremena.
Pazljivo je otvorio vrata spavace sobe i upalio svjetlo. Pogledom je preletio sobu, na
prvi pogled netaknutu. Gotovo da je povjerovao da umislja da je netko provalio, kad je
ugledao odskrinuta vrata ormara.
Sonny je bio stvorenje od navika i uvijek je zatvarao vrata ormara. Srce mu je ubrzano
kucalo dok se priblizavao vratima i sirom ih otvorio. Pao je na koljena ispred para cizama,
duboko u sebi svjestan sto ce otkriti. Bonnie se vratila i sjetila njegove navike spremanja
novca.
Okrenuo je i istresao par crnih cizama. Nista nije ispalo iz njih pa je gurnuo ruku u
cizme i pretrazio ih prstima. Bile su prazne.
„Ti glupa, glupa budalo.“
Vrucina mu je jurnula u lice, a crvenilo oblilo obraze. Bio je budala sto je uopce otvorio
vrata.
Kad se Bonnie namjeri na nekoga, taj se mora pomiriti da ce ga prevariti na sve moguce
nacine.
Bacio je cizme na pod. Nije mu bio vazan novac, nego kreditne kartice. Ni jedna nije bila
njegova i moglo se otkriti da su pripadale njegovim damama.
Rukama je prolazio duz zida, pokusavajuci napipati staklenku krastavaca skrivenu
ispod deke. Prsti su mu presli preko prasna poda od sperploce, ne nalazeci ni deku ni
staklenku.
„Sranje!“
Dok mu je srce luđacki udaralo, dohvatio je mobitel, ukljuc io aplikaciju baterijske
svjetiljke te pretrazio mracno podrucje. Nije bilo staklenke. Prostor je bio prazan.
„Bonnie“, prosiktao je.
Uzela je njegovu staklenku s uspomenama, znajuci da je moze iskoristiti protiv njega. S
tom bi staklenkom lako mogla unistiti zivot koji je izgradio.
Bacio je pogled na mobitel i ponovno provjerio dolazne pozive. Nije bilo broja koji nije
prepoznao.

105
 Knjige.Club Books

Ustao je i otisao do prozora te otkrio da je otvoren. Uocio je tragove ogrebotina uz

metalni okvir. Bonnie ga je otvorila, popela se unutra i izisla s njegovim blagom.
Bio je utorak poslijepodne. Policija mu nije dosla na vrata, sto je znacilo da Bonnie nije
otisla na policiju. Zasad. Nije ga ni pokusala kontaktirati, sto joj nije bilo slicno. Strpljenje joj
nije bila vrlina.
Kakvu god igru igrala, ovoga ga je puta podcijenila. Vise nije bio naivan mladi djecak
koji ocajnicki trazi njezino odobravanje. Bonnie nije imala pojma s kim se zajebava.
Otisao je do smeca u kuhinji i izvukao broj koji je naskrabala na komad papira. Utipkao
ga je u mobitel i spremao se nazvati kad je zastao.
Nije bilo moguce dokazati da je staklenka njegova. Bila je njezina rijec protiv njegove
da ju je ukrala iz njegove kuce. Pazljivo je obrisao tragove sa staklenke svaki put nakon sto
bi je primao u ruke.
Bonnie je ponestajalo novaca. U protivnom ne bi provalila i uzela sav njegov novac. A
ako upotrijebi bilo koju od ukradenih kreditnih kartica, policiju ce dovesti do sebe, a ne do
njega.
Izvukao je torbicu s patentnim zatvaracem i otvorio je. Izvadio je snop okrvavljenih
papirnatih rucnika i pazljivo odmotao slojeve.
Ugnijezđen unutra bio je odsjeceni prst. Njezno je pomilovao hladnu blijedu kozu. Ne bi
bilo pametno zadrzati ga. Ako Bonnie progovori, policija ce pokucati na vrata i prevrnuti mu
kucu.
No nije mogao podnijeti rastanak s darom svoje djevojke. Morao je pronaci bolje
skroviste, a ako Bonnie opet krene na njega, dodat ce u zbirku i njezin prst.

106
 Knjige.Club Books

PETNAESTO
POGLAVLJE

Srijeda, 26. kolovoza, 11:30

Melina je nazvala Matta zbog izvjesca o bijelom kombiju, ali forenzicki ga je tim jos
rastavljao. Poziv Jacksonu otkrio joj je da i dalje nema traga Bonnie Guthrie.
Odvezla se do Misije i parkirala. Nije joj trebalo dugo da pronađe neke od djevojaka
koje su redovito kruzile ulicama trazeci musterije. Presla je ulicu do mjesta gdje su stajale
dvije zene. Bile su starije, u kasnim dvadesetima, i obje su nosile vrlo kratke suknje i majice
koje su im jedva obuzdavale grudi. Obje su imale perike i tako visoke pete da su je njezine
noge zaboljele samo gledajuci ih.
„Dobro jutro, dame“, rekla je. „Ja sam Melina.“
Visa od dviju zenu pazljivo ju je promotrila. „Ti si ona policajka.“
„Tako je. Sarina sam prijateljica.“
„Koliko sam cula, gotovo su te odvukli u kombi“, rekla je zena.
„Tocno. Kad smo vec kod kombija, je li itko vidio neke cudne muskarce kako vrebaju
uokolo?“
Obje su se nasmijale. Ona niza zapalila je cigaretu. „Svi su cudni, draga.“
„Razumijem“, rekla je Melina. „Jesu li se Delia ili Joy javile nekome? Jesu li se pojavile?“
Zene su se pogledale i zatresle glavama. „Nismo ih vidjele“, rekla je visoka zena.
Melina je svakoj dala posjetnicu. „Ako se pojave, nazovite me, moze?“
„Trebamo li traziti kombi?“ upitala je niza zena.
„Ne. Policija ga je zaplijenila. Ali vozac je i dalje na slobodi, pa budite oprezne, u redu?“
Melina je porazgovarala s jos nekoliko zena, ali prica je bila ista. Nitko nije vidio Deliju,
Joy ili Kljucnog ubojicu.
„Gdje si kvragu?“ promrmljala je. Pokrenula je automobil i odvezla se prema bolnici,
uzevsi usput dva McDonaldsova Happy Meala. Mobitel je zazvonio dok se zaustavljala na
parkiralistu.
„Agentica Shepard.“

107
 Knjige.Club Books

„Ovdje agent Ramsey. Nashvilleska policija uhitila je Bonnie Guthrie u motelu, na

istocnoj strani. Kreditna kartica koju je upotrebljavala proslog tjedna prijavljena je kao
nestala.“
Srce joj se ubrzalo. „Jeste li je vec ispitali?“ upitala je.
„Ne. Mislio sam da bismo oboje mogli podijeliti to zadovoljstvo.“
,,U pritvorskom je centru Metro-Davidson?“
„Tako je.“
„Mogu tamo doci za pola sata.“
„Cekat cu vas.“
Brzo se vratila na cestu i krenula prema pritvoru. Bilo je cetvrt do dvanaest, dakle prije
mogucih zastoja na cestama. Skrenula je na autocestu 24 i krenula na jug. Vozeci pojela je
oba Happy Meala, a igracke sacuvala za Elenu.
Melina se zaustavila na ograđenom parkiralistu zgrade od opeke i parkirala. Zgrabila je
svoju torbu i izisla iz automobila, a sluzbenu je iskaznicu objesila oko vrata. Pronasla je
Ramseyja kako stoji u predvorju, s mobitelom u ruci, i cita.
„Agentica Melina Shepard“, rekla je dezurnoj cuvarici.
Zvuk njezina glasa natjerao je Ramseyja da podigne pogled dok joj je cuvarica
pokazivala da uđe.
Bez ijedne su rijeci prosli kroz jos nekoliko vrata, odlozili oruzja u ormarice i zatim
posli prema sobi za razgovore.
„Rekli ste da su je pokupili u motelu?“ upitala je.
,,U lokalnom kaficu kraj bara koji se zove Max’s. Vlasnik je rekao da je uteturala oko
ponoci i htjela sobu. Trazio ju je kreditnu karticu i dala mu je zlatni American Express.“
„Kako je platila pica u baru?“
„Policajci su razgovarali s barmenom u Maxu. Kartica tamo je prosla.“
„Ta zlatna kartica?“
„Ne.“
„Bila je previse pijana kad se pojavila u motelu da bi dala kreditnu karticu za koju je
znala da prolazi“, zakljucila je Melina.
„Kad je kartica odbijena, dala ja vlasniku drugu. I ta je odbijena. Posto je i treca
odbijena, postala je bezobrazna. Tada je pozvao policiju.“
„Dakle, treca sreca za ovoga vlasnika“, rekla je.
Nasmijao se. „Digla je prilicnu galamu. Trebala su dva policajca da joj stave lisicine. Kad
su joj pretrazili torbicu, pronasli su snop kreditnih kartica. Nashvilleska policija ovog ih
casa provjerava da ustanovi kad su ukradene.“
,,S njenom prosloscu, opet je ceka zatvorska kazna.“

108
 Knjige.Club Books

Otvorio je vrata. „To joj je najmanja briga. Ako ne moze dokazati da ima zakonsko
skrbnistvo nad Elenom, to sto je s maloljetnicom presla drzavnu granicu krivicno je djelo.“
„Dovoljno je toga prosla da zna sto to znaci.“ Ako se obje optuzbe odrze, Bonnie svjetlost
dana nece vidjeti dva desetljeca. „Ta mogucnost ce je mozda potaknuti da kaze nesto o
staklenki krastavaca i Eleninoj obitelji.“
„Takav je plan“, rekao je Ramsey.
„Zelite li vi voditi razgovor?“
„Pristojni ste. Vi to zelite“, rekao je.
„FBI je iznad TBI-a, a moj mi je sef rekao da igram lijepo. Ali da, zelim prva naceti
Bonnie Guthrie.“
„Onda je samo vasa.“
Docekao ih je zamjenik serifa koji ih je odveo do sobe za ispitivanje s dva stolca pred
staklenom pregradom. Oboje su sjeli. Kad je Melina cula zveckanje lisicina i kljuceva s druge
strane vrata, uspravila se, osjecajuci neobicnu nervozu.
Vrata su se otvorila i usla je cuvarica koja je vodila zensku zatvorenicu odjevenu u
narancasti kombinezon. Ruke su joj bile zavezane ispred tijela, a glava joj je bila podignuta,
bez traga kajanja u izravnu pogledu. Plava kosa padala je preko uskih ramena, a vrhovi su
dosezali do punasnih grudi.
Bonnie je prisla stolcu i najprije pogledala Ramseyja. Nije se doimala impresionirano i
polako je prebacila pogled na Melinu. Tracak zanimanja pojavio se u zeninim zelenim
ocima, a podmukli osmijeh zatitrao joj je na rubovima usana. Sjela je, zavalila se u stolac i
sklopila ruke u krilu.
„Vas dvoje ne izgledate kao lokalni policajci. TBI?“ upitala je Melinu.
Ramsey je odgovorio: ,,FBI-ev specijalni agent Jerrod Ramsey.“
„A ti lutko? Također FBI?“
Prodoran osjecaj familijarnosti uvukao se Melini ispod koze. „Agentica Melina Shepard.
Istrazni ured Tennesseeja.“
Bonnie je nagnula glavu dok je proucavala Melinino lice. „Melina. To je neobicno ime.“
„Stvarno?“ zacudila se Melina. „Nikad nisam o tome razmisljala.“ Ali, naravno, vrlo je
cesto razmisljala o svome imenu. One noci kad je upoznala oca, upitao ju je kako se zove.
Melina. To je bila jedina poveznica s prosloscu koju je imala.
Bonnie se siroko osmjehnula dok se namjestala natrag u stolac. „Poznavala sam curicu
koja se zvala Melina. Ali to je bilo prije mnogo vremena.“
Mnogi Bonnie ne bi smatrali lijepom, ali bila je upecatljiva. Cetvrtasta vilica, tanak i
siljat nos, pune usne i sirok osmijeh.
Melina je osjecala nervozu u zelucu dok joj je promatrala lice. Bilo je uznemirujuce
poznato. Odjednom vise nije imala strpljenja za lijepe rijeci ili izgradnju međusobnog

109
 Knjige.Club Books

povjerenja. „Vozili ste sivu Fordovu limuzinu iz 2007.“

„Jesam li?“ upitala je Bonnie.
„Pronasli smo vase otiske s donje strane djetetove auto-sjedalice“, rekla je Melina.
„Jeste li?“ Bonnie je igrala ovu igru toliko mnogo puta da bi to mogla raditi satima.
Melina nije bila poznata po strpljenju. „Mozete li mi reci kako ste dosli do staklenke
krastavaca?“
„Koje staklenke krastavaca, duso?“ upitala je Bonnie.
Melina je uzdahnula. „Staklenke krastavaca u prtljazniku automobila koji ste slupali u
Ulici Cox u ponedjeljak poslijepodne. Pronasli smo vozilo i malenu djevojcicu u
autosjedalici.“
Bonnie je zatresla glavom. „Ne znam o cemu govoris.“
„Otisci pronađeni na donjoj strani autosjedalice podudaraju se s onima koji pripadaju
Bonnie Lynn Guthrie. Ovdasnji policajci identificirali su vas po otiscima. Vi ste jedna jedina
Bonnie Lynn Guthrie.“
Bonnie je bacila pogled na svoje duge nokte, lakirane tamnocrvenim lakom. Prstenjak i
palcevi bili su okrnjeni. „Ne znam o cemu govoris. I mislim da imam pravo na odvjetnika, ili
grijesim?“
„Drzava je pozvala odvjetnika“, ubacio se Ramsey. „Trebao bi uskoro biti ovdje.“
„Pa, lutko, reci cu ti nesto. Zasto ne biste dosli opet kad cu imati svog odvjetnika? Nije
pametno razgovarati s policajcima bez odvjetnika.“ Mahala je kaziprstom prema njima. „Vi
mozete biti vrlo podmukli. Mozete posve izokrenuti moje rijeci.“
„Vec smo identificirali otiske s dva prsta ubojicinih zrtava“, rekla je Melina. „Samo je
pitanje vremena kad cemo identificirati i ostale, ali dva ce biti posve dovoljna za osudu.“
Bonien pogled vise nije bio tako ziv. Odsutno je kuckala noktom o nokat i gledala u
Melinu.
„Vasi otisci su također na staklenki“, slagala je Melina.
Bonnie se nasmijala dok je ustajala. „Mislim da je vrijeme da prekinemo nas mali
razgovor.“
„Odakle vam kreditne kartice?“
„I dalje ne znam o cemu govorite.“
„Kartica koju ste dali barmenu je ukradena, ali jos nije prijavljen njezin gubitak. Kartica
glasi na Jennifer Brown.“
„Mozes nastaviti pricati koliko zelis,“ rekla je Bonnie, „ali nemam nista za reci.“
„Niste pitali za Elenu“, nastavila je Melina. „Ona se raspituje za vas, BB.“
Ovog puta osmijeh je bio vise bolan nego veseo. „Ne poznajem Elenu.“
„Elena je malena za svoje godine. A kad je vidis kako lezi u bolnickom krevetu drzeci

110
 Knjige.Club Books

tog plisanog psica, srce ti se para“, rekla je Melina.

Bonnie se pogurila, ali Melina je osjecala da to nema nikakve veze s nestalom
djevojcicom. Bonnie se zabrinula zbog onoga sto bi djevojcica mogla reci.
„Ne poznajem nijedno dijete koje se zove Elena.“ Bonnie je lupala na vrata.
„Ona je pricala o Sonnyju.“
Bonnie je zatresla glavom. „Zao mi je, ne mogu ti pomoci.“
„DNK ce nam reci jeste li vi i Elena u rodu, ali ne bih rekla da jeste.“
Bonnie je bila okrenuta prema vratima, ali nista nije rekla.
„Ako mozete tako lako otici od Elene, pomislit cu da vam je navika ostavljati djecu. Koju
ste jos djecu napustili?“ Melina se htjela uvuci Bonnie pod kozu da se slomi bar na sekundu
ili dvije.
Bonnie se sporo okrenula i pomno pogledala Melinu. Polako se vratio osmijeh. „Duso,
cini se da vise ne govoris o Eleni, je li tako?“
Imala je osjecaj da joj se prostorija urusava pod nogama. Nezeljena ostrina uvukla joj se
u glas. „0 kome bih govorila?“
„Ne znam, duso. Ti meni reci.“
„Jeste li namjerno unistili svoj automobil?“ upitala je Melina.
„Tko bi ucinio takvo sto?“
Cuvarica je otvorila vrata i Bonnie je izisla kroz njih, osvrnuvsi se prema natrag i
namigujuci Melini prije nego sto je nestala. Vrata su se zalupila za njom. Melina se zavalila u
stolac, a njezini su se prsti skupili u sake. „Nemojte to reci.“
„Reci sto?“ upitao je Ramsey.
„Dopustila sam da me obuzmu osobni osjecaji“, priznala je.
„Mozda. Ali uspjeli ste uvuci joj se pod kozu. Napetost u ocima i ravnija linija njezinih
usana upucuju na stres.“ „Meni je izgledala prilicno opusteno“, rekla je.
„BB zna odigrati dobru predstavu. Time se bavi.“ „Moze glumiti ravnodusnost koliko
hoce, ali nece se moci izvuci od forenzickih dokaza. Imamo njezine otiske na autosjedalici,
ali ne i na upravljacu ili prednjem sjedalu. Tu je i prijevara s kreditnim karticama.“
„To bi trebalo biti dovoljno da je zadrze u pritvoru“, rekao je Ramsey. „No, suci su me
vec znali iznenaditi. Trenutno je sigurnija u zatvoru“, dodao je. „Jedno je izdati dijete. Posve
je drugo izdati serijskog ubojicu.“

***
Dok su Ramsey i Melina uzimali svoje oruzje iz zatvorskih ormarica, spustio je pogled
na nju. Usne su joj bile stisnute, a celo namrsteno. Dok je spremala pistolj u korice, bio je
dovoljno blizu da zamijeti ubrzani puls njezine karotidne arterije. I dalje je bila potresena

111
 Knjige.Club Books

susretom s Bonnie.
Otvorio joj je vrata i pratio je duz predvorja do prednjih stuba. „Bonnie Guthrie nije se
vratila u Nashville samo zbog Sonnyja, nego zato sto je vec bila ovdje. Poznaje Nashville.“
Iako se Melinino lice doimalo stalozeno, uocio je mikroekspresije, promjene drzanja
tijela i disanja, sto je ukazivalo na uznemirenost.
„Slazem se“, rekla je.
„Mozemo pretpostaviti da je iskoristavala Elenu kao sredstvo za ostvarenje cilja. Dijete
privlaci pozornost, sto omogucuje Bonnie da manipulira i krade. Mozda je dijete na neki
nacin vazno i Sonnyju.“
Malo je podigla bradu. „Slazem se.“
„Bonnie je blago nagnula glavu ulijevo kad ste spomenuli Elenino ime. Poznaje
djevojcicu, ali razmislja je li joj dijete i dalje od koristi.“
Melina je izvadila suncane naocale iz ruksaka i stavila ih na lice. „Ocito je tako.“
„Bonnie je iskoristavala i drugu djecu. Mislite li da je i Sonny bio takvo dijete?“
„Vrlo moguce.“
„Majcina figura je snazna sila u djetetovu zivotu, a djeca po prirodi zele udovoljavati“,
rekao je Ramsey.
Melina je sutjela.
„Bonnie je istaknula da je Melina neuobicajeno ime“, dodao je Ramsey.
„Zamijetila sam to. Pokusavala mi se uvuci u glavu. Nije prva.“
„Mogla je jos okolisati, ali nije imala strpljenja.“ Malo je spustio glas. „Je li ikako moguce
da ste vi i Bonnie povezane jos otprije? Je li ona zena koja vas je ostavila pored ceste?“
Iza crnih naocala Melina ga je netremice gledala. „Ne znam. Mozda.“
„Ucinila vam se poznatom?“
„Da. Ali ovo nije prvi put da sam gledala neku zenu i pitala se jesmo li povezane, ili je li
ona ta koja me napustila. Uobicajeno je za posvojenu djecu da se zanimaju za svoje prave
roditelje.“
„Mislim da ona nije vasa prava majka“, rekao je.
Osjetio je da je probudio njezino zanimanje. „DNK test dao bi odgovor na to pitanje.
Spreman sam nabaviti vateni stapic za uzimanje brisa. Jeste li ikad testirali svoj DNK?“
„Da. Prije godinu dana, poslala sam ga na jednu od onih stranica koje ti obecavaju reci
sve o tvome podrijetlu.“
„Jeste li ikad provjerili rezultat i potrazili obiteljske podudarnosti?“
„Ne. Mogu samo reci da sam sezdeset sedam posto Europljanka, a ostalih trideset tri
posto Meksikanka.“

112
 Knjige.Club Books

„Mislio bih da zelite znati. Istrazivanje ljudi ono je cime se bavite.“

„Lakse je otkrivati slojeve zivota osumnjicenih nego vlastita. Odlucila sam ne
opterecivati se time.“
„Je li susret s Bonnie potaknuo znatizeljnu? Danas se mnogi slucajevi rjesavaju s
pomocu DNK-a.“ „Razumijem vas“, rekla je.
„I?“
Nasmijala se, ali zvucalo je tuzno i isprazno. „Iskreno? Zbog susreta s Bonnie zelim
zakopati svoje rezultate testova. Nisam sigurna zelim li biti osobno povezana s njom ih
njezinim malim prijateljem Sonnyjem.“ Uzdahnula je. „Ali imate pravo. Moram razmisljati
kao policajka.“
„Ako vam to ista znaci, Bonnie nije u gradu zbog vas. Ovdje je zbog Sonnyja, jer on ima
nesto sto zeli. Kladim se da je novac.“
„Nadam se da joj je vazan samo novac. Ne zelim biti povezana ni s Bonnie ni sa
Sonnyjem.“
Zazvonio mu je mobitel. Razdrazen zbog smetnje, bacio je pogled na zaslon i prepoznao
broj policijskog odjela Nashvillea. „Bolje da se javim.“
Doimalo se kao da joj je laknulo. „Naravno.“
„Jeffe, sto imas za mene?“ Detektiv Jeff Granger radio je u odjelu za umorstva u
Nashvilleu, a s Ramseyjem prije nekoliko godina na jednom slucaju.
Ramsey je promatrao Melinu koja je izvukla mobitel iz straznjeg dzepa i bacila pogled
na zaslon.
„Provjerili smo kreditne kartice pronađene kod Bonnie Guthrie. Potrazili smo jednu od
zrtava i otkrili nesto sto cete htjeti vidjeti.“
„To je bilo brzo“, rekao je.
„Jedna kartica nije prijavljena kao nestala i krenuh smo od nje.“
„Kao sto sam rekao, bolje da dođete i pogledate sami. Poslat cu vam adresu.“
„Krecem.“ Kad je prekinuo, zamijetio je blagu promjenu u Melininu drzanju. Slusala je.
Bila je radoznala po prirodi. „Policija u Nashvilleu locirala je vlasnika jedne od ukradenih
kreditnih kartica. Zele da dođemo i pogledamo.“
„Zanimljivo“, rekla je.
„Zelite mi se pridruziti?“
„Ne biste me se mogli rijesiti.“
Melina je vozila odmah iza njega dok su se kretali po 1-24 prema zapadnoj strani
Nashvillea. GPS ga je vodio s autoceste i kroz nekoliko ulica dok se nije nasao u maloj cetvrti
dascanih kucica, koje kao da su građene dvadesetih ili tridesetih godina.
Kad je Ramsey zamaknuo iza posljednjeg ugla, uocio je desetke policijskih automobila

113
 Knjige.Club Books

parkiranih ispred male plave prizemnice. Zuta vrpca ograđivala je prednje i straznje
dvoriste.
Policajci ne oznacavaju mjesto na ovaj nacin zbog kreditne kartice.

114
 Knjige.Club Books

ŠESNAESTO
POGLAVLJE

Srijeda, 26. kolovoza, 15:00

Zasad jos nije bilo ni traga forenzickom kombiju, ali bilo je samo pitanje vremena kad ce se
polovica policijskih snaga Nashvillea naci na mjestu zlocina. Ramsey je parkirao dalje od
kuce i otisao natrag do Meline koja ga je cekala kraj vrpce.
„Stvari se zahuktavaju.“ Skinula je suncane naocale i spremila ih u dzep jakne iz kojeg je
prethodno izvadila rukavice od lateksa. Dala je njemu jedan par i navukla svoj.
Predstavili su se policajcu u odori koji ih je uputio unutra, gdje je cekao detektiv Jeff
Granger.
„Vec ste radili s Grangerom?“ upitala je.
,,U operativnoj grupi“, odgovorio je Ramsey. „Solidan je. Profesionalan.“
„Slazem se.“
Ramseyjevi i Melinini pute vi umalo su se krizali nekoliko puta posljednjih godina i bilo
mu je zao sto se nisu prije sreli.
Provukli su se ispod vrpce i na rubu prednjeg trijema navukli papirnate navlake za
cipele. Cim su dosli do prednjih vrata, zastao je.
„Isuse“, promrmljala je Melina.
Nitko se nikad nije naviknuo na miris raspadnutog mesa. Neki su policajci razvili
trikove kako pobijediti smrad, ali za njega bi utrljavanje masti od mentola i eukaliptusa
iznad gornje usne samo oblozilo trulez okusom mentola. Nakon nekog vremena receptori
mirisa u nosu prestali su slati poruke mozgu.
Prekoracio je prag i zastao u dnevnoj sobi. Termostat je bio podesen na sesnaest
stupnjeva pa se kuca doimala kao hladnjaca za meso.
„Ubojica je namjestio klima-uređaj tako da nitko ne namirise tijelo“, zakljucila je Melina.
„Posljednjih nekoliko dana bilo je pakleno vruce.“ Pretrazila je prostorije. „Jeffe!“
,,U straznjoj kupaonici“, doviknuo je Jeff. „Na kraju hodnika sam. Zadnja vrata desno.“
Ramsey je na zidovima zamijetio uokvirene plakate razlicitih country i rock sastava. S

115
 Knjige.Club Books

obzirom na to da je Nashville srediste country glazbe, kroz grad je u sklopu turneja prolazilo
i previse bendova.
Detektiv Granger provirio je iza vrata kupaonice. U kasnim pedesetima, imao je sijedu
kosu i guste brkove zbog kojih je pomalo bio nalik na glumca Sama Elliota. „Ona je ovdje.
Mislimo da se zove Jennifer Brown.“
Ramsey je prosao kraj detektiva Grangera i pogledao u kupaonicu. Zena je lezala u kadi
punoj vode. Plava joj je kosa bila skupljena u urednu pundzu na tjemenu, a pokoji kovrcavi
pramen padao joj je preko ramena. Velike grudi plutale su na vodi.
Razjapljenih usta tupo je gledala prema stropu od limenih ploca. Ljubicaste modrice u
obliku prstiju obuhvatile su joj blijedi vrat. Oci su joj bile iskolacene, a usne otecene.
Vecinu mjesta zlocina Ramsey je u posljednjih pet godina vidio samo na fotografijama.
Oduvijek se smatrao aktivnim sudionikom, ali sada je shvatio da je, zapravo, radio na
daljinu.
Koliko god mu je bila odbojna ova posljedica nasilja, navala energije prozela mu je
tijelo. Proslo je previse vremena otkako je osjetio adrenalinsko uzbuđenje koje potice
istraga na mjestu zlocina. To mu je nedostajalo.
Melina je stajala iza njega i upitala: „Ramsey, kad ste posljednji put radili na takvom
mjestu zlocina?“
„Nije bilo bas tako davno, ako me to pitate“, rekao je.
„I kod mene je proslo dosta vremena. Ja pronalazim ljude. Ako se i pojave mrtvi, slucaj
predajem istraziteljima ubojstava“, objasnila je.
Pogledao je zrtvinu lijevu ruku. Prstenjak je bio odsjecen ostrim alatom. Pretpostavljao
je skarama. „Ovaj prst nije uspio doci u nasu staklenku.“
Ramsey joj je pokazao da priđe blize. „Sudski patolog ce potvrditi vrijeme smrti, ali
moja je procjena da je mrtva najmanje nekoliko dana.“
„Jeff“, rekla je. „Znamo li ista o Jennifer Brown?“
„Tek smo poceli sastavljati njezinu pricu. Prometni odjel kaze da ima trideset devet
godina, 173 centimetra, 59 kilograma, zelene oci, plavu kosu.“
„Jos jedna plavusa“, rekla je Melina. „Znamo da su prve dvije zrtve bile plavuse.
Slucajnost se pretvara u obrazac.“
„Po dobi su sve blizu“, dodao je Ramsey. „Također i po visini i tezini. Nas covjek ima
tocno određeni tip.“
„Ne izgledaju li pomalo kao Bonnie?“ upitala je.
„Stize forenzicki tim“, obznanio je Jeff.
„Nisam sigurna je li Bonnie uopce bila u gradu kad je umrla ova zena“, rekla je Melina.
„Mozda je bila u kontaktu s ubojicom, a njezina poruka ili poziv su ono sto ga je

116
 Knjige.Club Books

razbjesnilo“, rekao je Ramsey. „Sonny ne zeli da ga se pronađe.“

„Vjeruj mi, mnogo je nestalih osoba koje se mole da ih ne nađu. Sigurno je teze pronaci
ih, ali obicno ostave trag.“
Zvuk glasova i tehnicari koji su unosili opremu u kucu najavili su dolazak forenzickog
tima. Ramsey i Melina zaputili su se van.
Zrak je bio vruc, a na nebu nije bilo ni jednog oblaka. Melina je zatvorila oci i okrenula
lice prema suncu, a on je zamijetio dugu, elegantnu liniju njezina vrata. Bila je prekrasna
zena.
Uspravila se i otvorila oci, pretrazujuci pogledom ulicu. „Mogu pokucati na vrata
susjedima i saznati je li netko nesto vidio.“ Oglasio joj se mobitel pa je pogledala zaslon.
Pustila je da se poziv prebaci na sekretaricu. „Poziv iz pritvora.“
„Tko?“
Ponovno je pustila snimku i okrenula mobitel da je i on moze cuti. Poruka je bila od
serifa, obavjestavao je Melinu da je Bonnie Guthrie zeli ponovno vidjeti. „Zanimljivo.“
„Pitam se kakvu to igru igra“, rekao je.
„Nisam sigurna.“ Zaklopila je mobitel i ugurala ga u straznji dzep. „Opet se poigrava sa
mnom. Ona je prevarantica. Oni manipuliraju ljudima.“
„Zasto tobom?“
„Vidi me kao slabu kariku u ovoj istrazi. I samo da se zna, nece imati pravo“, dodala je.
„Mogu zatraziti da neki policajac ide od vrata do vrata. Bilo bi bolje da vi odete
razgovarati s Bonnie i saznate sto ima za reci. Moramo sto prije pronaci Sonnyja.“
„Prvo dugujem posjet Eleni. Nece dugo trajati. Djevojcica mi mozda hoce jos nesto reci.
Bonnie moze cekati.“
Sviđao mu se njezin stil. „Nazovite me nakon posjeta.“
Priblizavalo se vrijeme vecere kad je Melina pokucala na vrata bolnicke sobe i provirila
unutra. Elena je sjedila u krevetu gledajuci kako joj medicinska sestra mjeri tlak. Pred njom
bio je postavljen tanjur s gotovo netaknutom hranom. Sat joj je i dalje visio sa zapesca.
„Kuc, kuc“, rekla je Melina.
Elenine su se oci razvedrile, ali nije bilo osmijeha. „Melina.“
„Kako si?“ upitala je Melina.
Medicinska sestra podigla je pogled s tlakomjera. „Dobro je. Dosli su nalazi magnetne
rezonancije, kao i krvna slika. Nema nikakvih znakova ozljeda.“
„To je fantasticno.“ Ta vijest znacila je da ce Elena danas ili najkasnije sutra napustiti
bolnicu. No bez ijednog roditelja koji bi preuzeo skrb o njoj, Elena ce biti upucena u
udomiteljsku obitelj. Premda udomitelji mogu biti dobronamjerni, i dalje ce biti stranci. Ova
je djevojcica dozivjela i previse preokreta u svome mladom zivotu.

117
 Knjige.Club Books

Medicinska sestra skinula je mansetu tlakomjera i odmaknula se. „Mozda je vi mozete

nagovoriti da nesto pojede.“
Melina je podigla poklopac koji je pokrivao veliki tanjur. „Pire krumpir? Tko ne voli pire
krumpir?“
„Ja ga volim“, oglasila se medicinska sestra.
Elena je slegnula ramenima, ali nije odgovorila.
Melina je odlozila ruksak kraj kreveta. „Dopustite da ja pokusam.“
„Vasa je“, rekla je sestra.
Kad je zena otisla, Melina je otisla do malog umivaonika u sobi i pazljivo oprala ruke.
Osusila ih je papirnatim rucnikom koji je zatim smotala u lopticu. Podizuci ruku visoko u
zrak bacila ga je prema kanti za smece. Odbio se od ruba kante. „Kvragu. Nula bodova za
mene.“
Elena nije progovorila, ali je promatrala Melinu dok je podizala lopticu od papira i
pruzila je njoj.
„Zelis li ti prokusati?“ upitala je Melina.
„Ne.“
Bacila ga je u smece. „Gdje su tvoji mjehurici od sapunice?“
„Otisli su.“
„Potrosila si ih?“
Jos jedno slijeganje ramenima. „Da.“
„Pa, morat cu to spomenuti Jerrodu. Mozda uspije kupiti jos koji.“ Rabeci plasticnu
vilicu i noz promijesala je rastopljeni maslac i razdijelila na male zalogaje prije nego sto je
otvorila paketic soli i posipala ga po krumpirima.
„U redu je“, rekla je Elena. „Ne trebam vise mjehurica.“
„Zasto ne?“
„Bolje je putovati s malo prtljage.“
„To ti je BB rekla?“
„I moja mama.“
Elena je okretala Melinin zlatni sat oko svoga tankog zgloba. Sutjela je i Melina je bila
spremna sutke cekati dok dijete odlucuje sto ce. Povjerenje ne mozes iznuditi silom. Elena
je konacno sapnula: „Nedostaje mi.“
„Znam, duso.“ Promijesala je krumpire i maslac. „Ti i BB ste otisle dok je tvoja mama
spavala?“
„Da.“
„Trazi li te tvoj tata?“

118
 Knjige.Club Books

Elena je skrenula pogled na sat. „Nemam tatu.“

„Otisla si od kuce odmah nakon tvog rođendana, je li tako?“
„Da.“
,,A to je bilo dvadeset drugi kolovoza?“
„Na moj rođendan.“
Elenine se oci nisu ispunile suzama. Djevojcica je navikla nositi se s odsutnoscu,
ukljucujuci ocevu i sada majcinu. ,,BB je rekla mami da su igle lose. Mama je rekla da joj je
zao i obecala da ce prestati.“
„Tako mi je zao.“
„BB je rekla da nam ne smije biti z ao. Z aljenje je za gubitnike.“
„To ne znaci da te majka nije voljela“, objasnila je Melina.
„BB je rekla da je slabic.“
„Kladim se da si nije mogla pomoci“, rekla je Melina. „Bila je bolesna.“
„Od cega?“
„Neki odrasli ljudi ne mogu prestati. Zele, ali ne mogu.“ Melina je njezno polozila svoju
ruku na Eleninu. „Nista od ovoga nije tvoja krivica.“
Elena je zatvorila oci. „Okej.“
„Sve ce biti okej“, rekla je Melina.
Elenin pogled govorio je suprotno. Međutim, kimnula je, kao da je naucila ne pokazivati
istinske osjecaje.
„Duso, veceras idem vidjeti BB“, rekla je Melina. Djevojcica je posegnula za svojim
plisanim psom. „Zelis li da da joj nesto kazem?“
„Ne.“
„Sto je sa Sonnyjem? Zelis li da njemu nesto kazem?“ „Ne. Ne volim Sonnyja. Ima
zlocesto lice“, rekla je. „Zivi li Sonny blizu mjesta gdje je BB slupala automobil?“
Elena je slegnula ramenima, ne podizuci pogled. „Ne znam.“
Frustracija je izjedala Melinu, ali ton joj je i dalje ostao smiren. „To je okej.“
Elena je cupkala krzno na psecoj sapi. Naisla je na izlizano mjesto. „Hocu li se vratiti
BB?“
„Ne, duso.“
„Zasto ne?“
„Jer je BB trenutacno u malim problemima. Uzela je predah.“
„Bila je zlocesta?“
„Da.“
Zaculo se kucanje. Melina se okrenula i na vratima ugledala svoju majku. Drzala je

119
 Knjige.Club Books

veliku vrecu iz lokalnog supermarketa za koju bi se kladila u zadnju lipu da je prepuna

igracaka, odjece i paketa Melininih najdrazih krekera.
„Smijem li uci?“ upitala je Molly.
„Naravno.“ Nakon sto je ustala, Melina se odmaknula u stranu da joj majka moze dobro
vidjeti Elenu. „Ti si sigurno Elena.“
Djevojcica ju je pogledala s vise znatizelje nego straha. Kimnula je.
„Elena, ovo je moja majka, gospođa Shepard.“
„0 moj Boze, nemoj me zvati gospođa Shepard. Tako zvucim jako staro.“ Namrstila je
lice dok je spustala torbu kraj kreveta. „Mozes me zvati Mirni. Tako me zove moj mali unuk.“
Melinina majka sjela je uz Elenin krevet. „Zar jos nisi pojela rucak?“
Elena je zatresla glavom.
„Melina je bila jako izbirljiva u jelu kad je bila tvoje dobi.“ Zagrabila je maleni zalogaj
pire krumpira i umocila ga u rastopljeni maslac. „Njezin tata i ja upoznali smo Melinu kad ja
navrsila pet godina. Bila je jako mrsavo stvorenje i htjela je jesti samo bijeli kruh i kecap.“
„Ja volim kecap“, rekla je Elena.
„Jednako je dobar kao i pire krumpir. Kusaj i vidjet ces.“
Njezina se majka nagnula naprijed, nagovorila djevojcicu da otvori usta i pocela je
hraniti. Elena je jela, gledajuci u Molly na nacin koji je Melinu podsjetio na nju samu.
Jedna od prvih uspomena na njezinu majku bila je vezana za ovakvu sobu. Bila je u
bolnici samo nekoliko sati, smrznuta do kostiju unatoc slojevima deka kojima su je sestre
pokrile. Tabani su joj bili zive rane od bosonoga hodanja. Osjecala se usamljeno i
pokusavala je zadrzati suze.
Tada su se otvorila vrata sobe i usla je njezina majka, donoseci sa sobom miris ruzina
parfema. Melina je i sada udahnula isti miris. Uvijek bi joj ublazio i najveci stres.
Melina je sklopila ruke i promatrala majku kako nagovara djevojcicu na jos jedan
zalogaj. Uskoro je Elena kroz slamku ispijala mlijeko.
„Vidis, Melina, Elena jako dobro jede“, rekla je njezina majka. „Znala sam da hoce.“ Molly
je uzela prazan tanjur i odlozila ga na stranu. „Imam bojanke. Zelis li ih bojati?“
Elena se namrstila. „Ne znam kako.“
„Pa, onda imas srece.“ Molly je na stol stavila bojanku Snježno kraljevstvo u kojoj su i
Disneyjeve princeze. Prekopavala je po torbi i izvukla paket s dvadeset cetiri bojice. „Osim
Meline, ja sam najbolja u bojenju.“
Dok je njezina majka listala crno-bijele stranice, Melina je rekla: „Elena, imas li sto
protiv da ostanes s mojom mamom? Ja cu se vratiti.“
Molly je dobacila Melini siroki osmijeh. „Ne moras se brinuti za nas. Bit cemo dobro.
Imam neke knjige za gospođicu Elenu. Također sam cula da voli mjehurice od sapunice - i

120
 Knjige.Club Books

znas sto? Imam mjehurice.“

Djevojcica je kimnula dok je uzimala plavu bojicu iz kutije.
„Dobar izbor.“ Molly je ustala i poljubila Melinu u obraz. „Napravi sto moras. Ja
preuzimam ovo“, sapnula je.
„I Hvala ti, mama.“
„Salis se? Proslu noc nisam mogla spavati od uzbuđenja sto cu upoznati Elenu.“
Melina je zagrlila majku. „Vidimo se uskoro, Elena.“
Djevojcica je zgrabila jos jednu bojicu. „Hoces li se vratiti?“
„Hocu. Uskoro.“
Djevojcica je kimnula i pocela bojiti.
Vani na hodniku, Melina je slegnula ramenima, odbacujuci nevidljivi teret za koji nije ni
znala da ga nosi. Elena je bila u dobrim rukama. Nije to mogla reci za Bonnie.

***
Sonny je saznao da se zove Sandra Wallace i da radi kao sankerica i konobarica u
otrcanom lokalnom baru, nekoliko blokova sjevernije od niza barova na Donjem
Broadwayu. Bar je bio zabacen i posjecivali su ga samo lokalci nakon pet popodne, premda
je znao zalutati i koji turist.
Vaznije od toga, Sandra je izgledala bas onako kako se Sonnyju sviđa. Visoka, prsata, s
mjedenoplavom kosom, bila je poznata po zabacivanju glave i glasnom smijehu. To je bio
zarazan smijeh zbog kojega su se svi u prostoriji okretali i gledali je odusevljeno, a katkad i
iznervirano. Sandra Wallace nikad nije usla u prostoriju nezamijecena.
Godila joj je pozornost.
Zudila je za njom.
Pridobila je i njegovu pozornost.
Dok ju je promatrao kako stoji iza bara pripremajuci koktel Manhattan, osjetio je kako
se ukrucuje. Obavio je ruke oko hladne boce piva, zamisljajuci da je to njezin tanki vrat.
„Duso, sto tamo radis sam?“ pitala je Sandra. Okrenula je plave oci u njegovu smjeru i
na sekundu je zamislio da su njih dvoje sami na svijetu.
Sonny se nasmijesio, znajuci da se damama sviđa njegov izgled. Uz malo truda i jele bi
mu iz ruke. „Sandra, veceras izgledas vrlo lijepo“, rekao je. „Ali ti uvijek tako izgledas.“
Osmijeh joj se razvukao, a hihot zatutnjao u prsima dok je blago izvijala leđa. Grudi su
joj se isturile i na trenutak mu skrenule pozornost s njezina vrata.
„Sto radis nakon posla?“
Slegnula je ramenima. „Sto imas u planu?“
„Kad si gotova?“

121
 Knjige.Club Books

„U ponoc.“
Imati spoj dogovoren tako brzo nakon prethodna dva nije bas bilo pametno. Vrijeme i
razmak između njegovih spojeva uvijek su bili strategija koja ga je drzala daleko od
policijskih radara. Međutim, nakon prve poruke od Bonnie prije dva tjedna napustila ga je
njegova dobro uvjezbana kontrola. Umjesto nje, javio se duboki osjecaj usamljenosti zbog
kojeg su se cetiri zida njegove sobe doimala ugnjetavajuce. „Ako se vratim, recimo oko jedan
ujutro, bit ces spremna?“
„Hocu.“
Nagnuo se naprijed, prolazeci prstima gore-dolje po vratu boce. „Sandra, imas li kadu?“
Navlazila je usne. „Imam, lutko. Zasto?“
Otpio je gutljaj piva. „Pricekaj i vidjet ces.“
Oci su joj potamnile od pohote i zadrzala bi se kod njega da jedan drugi posjetitelj nije
trazio pivo. Namignula mu je i polako se okrenula, gegajuci se prema drugoj strani kao da je
znala da je promatra.
Zazvonio mu je mobitel, a na zaslonu se pokazalo da je broj blokiran. Pustio je da poziv
ode na govornu postu. Zabrinuo se, a to ga je podsjetilo da je usamljenost trenutacno njegov
najmanji problem. Ispio je pivo do kraja, zgrabio mobitel i napustio bar. U svom automobilu
ponovno je preslusao govornu postu.
Zvuk Bonniena glasa isao mu je na zivce, i ma koliko god zelio pritisnuti izbrisi,
poslusao je poruku.
„Dušo, znaš tko je. I znaš gdje sam. Moraš mi pomoći „Sjedio je nekoliko minuta prije
nego sto je poslusao iducu poruku.
„Ovdje Ralph Hogan. Ja sam jamac kojega je kontaktirala Bonnie Guthrie. Zamolila me da
nazovem ovaj broj. Ona kaže da ćete vi biti sudužnik za jamčevinu.“
Gotovo ju je mogao čuti kako se smiješi dok uzima mobitel i naginje se da šapne u njega.
Bila je dovoljno pametna da zna da se pozivi snimaju, pa ga nije izravno nazvala. No to
sto je dala njegov broj tom covjeku znacilo je neizgovorenu prijetnju. Pomozi mi ili ću te
predati policiji. Kad bi Bonnie stjerali u kut, uvijek se na kraju izvukla.
Srce mu je ubrzano kucalo i ponovno je preslusao poruku. Duboko udahnuvsi podsjetio
se da jos ima vremena. Ona nece odigrati sve karte dok joj ne ponestane opcija. Uvijek bi se
izvukla iz neugodnih situacija i znala je da je najbolja igra na duge staze ne privlaciti
pozornost. Ako bi se okrenula protiv njega, najvjerojatnije bi je proglasili njegovim
pomagacem.
Nije zeljela reci policiji sto zna, ali ucinila bi to. Nikad nije upucivala isprazne prijetnje.
Strpao je mobitel u dzep i bacio pogled na prednji prozor bara. Sandra se smijala i
tocila pivo iz slavine. Vec se smijesila drugom muskarcu.
Sonny je imao nekolicinu prijatelja koji su, kao i Ralph Hogan, za određeni postotak

122
 Knjige.Club Books

posuđivali novac za jamcevinu. Radeci s jamcima i glazbenicima tolike godine, znacilo je ne

samo da zna gdje pronaci najbolju drogu i hranu u tri ujutro, nego i koji jamci su brzi i
diskretni. Nije poznavao Ralpha. Ali imao je prijatelja koji jest.
Sonny je pogledao na sat. Koliko god da se veceras htio naci sa Sandrom, to ce morati
pricekati. Prvo ce se pozabaviti s Bonnie, a onda ce odvojiti vremena za svoju novu djevojku.

123
 Knjige.Club Books

SEDAMNAESTO
POGLAVLJE

Srijeda, 26. kolovoza, 18:00

Melina je sjedila u zatvorskoj sobi za razgovore, podsjecajuci sebe da je Bonnie Guthrie

samo jos jedna prevarantica i kradljivica. Samo zato sto je Bonnie spomenula da je davno
poznavala jednu Melinu, nije znacilo da govori istinu ili da su njih dvije povezane. Bilo je
vrijeme da se otarasi vlastita emocionalnog tereta i nastavi se baviti policijskim poslom.
Okrugla kvaka se zakrenula i vrata su se otvorila. Bonnie je usla u prostoriju i kroz
staklenu se pregradu zagledala u nju. Doimala se kao da joj je ugodno. Ramena su joj bila
zabacena unatrag, a brada usmjerena prema gore, kao da je kraljica ovog carstva.
Melini je bilo sumnjivo to opusteno ponasanje. Bonnie je bila dovoljno iskusna da zna
da joj prijeti duga zatvorska kazna. Također je naucila da je bolje da te u zatvoru nitko ne
vidi da se znojis.
Bonnie se nasmijesila Melini. „Primila si moju poruku?“
„Ovdje sam“, odgovorila je Melina.
„Zasto ti je trebalo tako dugo? Zvala sam prije nekoliko sati.“
„Stvari za obaviti, ljude za posjetiti.“
Gledala je dok je Bonnie prilazila i sjedala na stolac. Smijeseci se cuvarici, namignula joj
je. „Hvala, lutko. Mozes nas sada ostaviti.“
Mrsteci se, cuvarica je zatvorila vrata za sobom. Zavalila se na stolcu.
Melina je cekala da Bonnie prva progovori. „Pretpostavljam da mozes srediti da
dobijem cigarete? Zudim za jednom otkako su me priveli.“
„Ne pusim.“
„Ne, pretpostavljam da ne. Kladim se da si zaluđena zdravim zivotom.“
„Sto mozete uciniti za mene, Bonnie?“ Cak je i njezinim vlastitim usima ton njezina
glasa zvucao osorno. Bonnie je zatresla glavom. „Tocno.“
„Hocete mi pricati o staklenki krastavaca?“
„Ne znam nista o tome. Vjerojatno je ubacena u prtljaznik mnogo prije nego sto sam se

124
 Knjige.Club Books

ja docepala automobila.“
„Vasi su otisci bili na staklenki.“
„Jesu li? Ako jesu, u sto sumnjam, to je zato sto sam premetala kojestarije u prtljazniku
da napravim mjesta za vlastite stvari.“
„Tko je vlasnik automobila?“
„Pripadao je zeni koju sam upoznala u Los Angelesu.“ „Ima li ta zena ime?“
„Nemam pojma. Dala sam joj pedeset dolara, a ona je meni dala automobil. Znam, los
dogovor za nju, ali narkici rade razlicite gluposti kad im treba lova za drogu.“
Melina je dosla u iskusenje reci Bonnie da je njena prica sranje, ali je odlucila prihvatiti
igru. ,,U redu, ne znate nista o staklenki. Zasto ste bili u toj cetvrti? Cemu tolika zurba?“
„Bilo mi je sila piskiti.“
Melina je promijenila temu, obuzdavajuci frustraciju. „Pricajte mi o Eleni.“
Bonnie se na trenutak prestala cerekati. „Sto zelis znati?“
„Ona nije vase dijete.“ Melina je odmjerila Bonnie od glave do pete. „Bez uvrede, ali
malo ste prestari da biste imali sestogodisnju kcer.“
Bonnie se na sekundu namrgodila. „Nisam se uvrijedila, lutko.“
Melina se nije nasmijesila, ali je osjetila zadovoljstvo, znajuci da joj je pronasla slabu
tocku. Bonnie je bila sve starija i to joj se nije nimalo sviđalo. „Je li prije vas vlasnica
automobila bila Christina Sanchez?“
Bonnie se nagnula naprijed, pogleda prikovanog na Melinu. „Tko?“
„Elenina majka. Narkomanka koja se predozirala.“
„Ne zelim govoriti o djetetu ni o njezinoj majci narkicki. Radije bih govorila o tebi.“
„Zasad cemo se zadrzati na Eleni. Odakle je Elena? Gdje joj je majka?“ Melina nije
dopustala Bonnie da skrene razgovor u drugom smjeru.
„Christina je bila narkomanka. Kad sam izisla iz zatvora, unajmila sam sobu od nje. To
je bilo prije godinu dana, a tada je jedva prezivljavala. Pocela sam sve cesce voditi Elenu sa
sobom dok se njena majka prostituirala ili spavala.“
,,A vi ste uzeli dijete da vam pomaze u krađama.“
„Odlazile smo u setnje. Malim djevojcicama treba sunca, a mi smo zivjele vrlo blizu
plaze.“
„Koje plaze?“
„Imperial Beach u Juznoj Kaliforniji.“
„Odakle je Christina Sanchez?“
„Mislim da neces naci nikakve podatke o njoj. Presla je granicu prije otprilike sedam
godina. Elenu je rodila u Kaliforniji.“

125
 Knjige.Club Books

„Ima li Elena rodni list?“

„Sumnjam. Christina se bojala lijecnika isto koliko i policajaca. Bila je sigurna da ce je,
zatrazi li pomoc, vratiti natrag preko granice.
„Pa zasto ste zavrsile ovdje u Nashvilleu?“ upitala je Melina.
„Da nađemo tebe, naravno.“
Melinini otkucaji srca ubacili su u visu brzinu. Vjerojatno je Bonnie lagala da joj se
uvuce pod kozu, ali joj je ipak trebalo mnogo samokontrole da zadrzi miran glas. „Mene?“
„Nekoliko je stvari koje bih ti mogla reci o tebi.“
„Sumnjam.“
Bonnie je provukla duge prste kroz kosu. „O, hajde. Zar me se ne sjecas? Nakon svega
sto sam ucinila za tebe?“
„Sto ste ucinili za mene? Nismo se nikad prije srele.“ Duboko u sebi osjecala je da
Bonnie govori istinu, ali se nije mogla natjerati da to glasno prizna.
„Ne sjecas se nicega prije nego sto si usvojena?“
Melina je rijetko razgovarala o svom usvojenju, pa nije bilo moguce da je pokupila tu
informaciju u zatvoru ili na ulici.
„Tesko je ignorirati proslost“, nastavila je Bonnie. „Bog mi je svjedok da sam pokusala,
ali ona ima nacin da se uzdigne i zaskoci nas s leđa.“
Melina je prekrizila ruke, namjestajuci dosadan, nezainteresiran izgled lica. Policajci
moraju znati kad zasutjeti i slusati. Dopustiti tisini da izvuce istinu na vidjelo. Srce joj je
ubrzano lupalo, a znoj se nakupljao na dnu leđa.
Bonnie je kaziprstom crtala male krugove po stolu od nehrđajuceg celika. „Kad si bila
mala, oci su ti bile velike kao tanjuri i stalno si plakala.“
Melina je ostala mirna. Bonnie se poigravala s njom. Sigurno je tako, jer ako nije, i ako
govori istinu, poklopac nad cijelom njenom proslosti tek sto se nije sirom otvorio.
Bonnie se nasmijesila kao da se prisjeca neke uspomene. „Bila si vrlo privrzena,
također. Izbirljiva u jelu.“
Melina je izracunala razliku u godinama. „Kako smo se srele?“
„Bila sam udana za tvoga djeda, duso. Howard i ja bili smo u braku oko sest mjeseci kad
su nam javili da se njegova kcer Lizzie predozirala. Ona je bila tvoja mama, dijete.“
Melina je progutala slinu. Nesto u njezinim rijecima odzvanjalo je istinom. „Lizzie?“
„Tocno, Lizzie je bila u kasnim dvadesetim kad te rodila. Sve je to bilo prije moga
vremena. Howard je govorio da je oduvijek bila problematicno dijete, i da se spetljala s
tipom koji je dilao drogu. Nekoliko godina poslije imala je dvoje djece i ubrizgavala si
heroin.“
Ime Lizzie odzvanjalo joj je negdje duboko u sjecanju. „Kako se Lizzie prezivala?“

126
 Knjige.Club Books

„Guthrie, duso. Nikad se nije udavala. Ti si rođena kao Melina Guthrie.“

Melina je osjetila vrtoglavicu. Cijeli se zivot pitala odakle je dosla, a sada su odgovori
stizali i brze nego sto ih je mogla prihvatiti.
Dvoje djece. Ima brata ili sestru. Postojao je jos netko poput nje? „Rekla si da je rodila
dvoje djece?“
„Imas starijeg brata. Zove se Dean Guthrie i, da moram pogađati, rekla bih da ti je
polubrat. Lizzie nikad nije ostajala dugo s jednim muskarcem.“
„Predstavlja li se sada Dean kao Sonny?“ Dijelovi njezine proslosti polako su se sklapali
zajedno, i tesko je skrivala svoje nade i strahove.
„Ne, Sonny je moj nadimak za njega.“
Melina je sutjela dok je sređivala misli. Njezin je polubrat u Nashvilleu i velika je
vjerojatnost da je ubojica. Usta su joj bila suha. „Upotrebljava li Dean svoje pravo ime?“
Bonnie se smijuljila. „Ne, i nemam pojma koje ime sada upotrebljava. Ja ga jednostavno
zovem Sonny. Ali nista od toga nije vazno za ovu pricu.“
„Rekla bih da je ime mog polubrata vrlo vazno.“ Melina je lupkala kaziprstom po bedru,
pazeci da Bonnie to ne zamijeti. „Prema tvom policijskom dosjeu, ti si okorjela
prevarantica.“
„O, najbolja sam“, rekla je smijeseci se. „Ali prevaranti ne lazu uvijek. Barem ne oni
dobri.“
„U redu. Zagrist cu. Kako sam zavrsila kod tebe?“ „Tvoja se mama predozirala kad si
imala pet godina, a Howard nije bio odusevljen idejom preuzimanja skrbi o dvoje djece.“
Bonnie nije skidala pogled s Meline. „Međutim, meni su djeca uvijek bila slaba tocka. Nisam
mogla imati vlastitu, pa je uzimanje malisana pod moje okrilje ispunjavalo dio moje duse.
„Uzeli ste Sonnyja i mene.“
„Tocno.“
„Howard i vi niste poslije toga zivjeli sretno do kraja zivota. Inace ne bih zavrsila u
Nashvilleu.“ Nije spomenula da je ostavljena. Melina nije mogla sigurno znati koliko je od
njezine price cista izmisljotina.
„Nekoliko mjeseci bili smo slatka mala obitelj. No Howard je imao slabo srce. Jednoga
se dana stropostao mrtav i ostali smo samo Sonny, ti i ja.“
„Kako ste dosli u Nashville?“ upitala je Melina.
„Posli smo na istok. Imala sam prijatelje u Virginiji.“ Bonnie je ispreplela prste i nagnula
se naprijed. „Jednu stvar nikad nisam uspjela shvatiti.“
„Sto?“
„Zaustavili smo se uz rub ceste 25. Bilo je to usred nicega. Zapravo, sljedece odmoriste
bilo je nekoliko milja na istok. Izisla sam piskiti, a kad sam se vratila, tebe nije bilo. Trazila
sam te satima. Tko te pronasao?“

127
 Knjige.Club Books

Slike mracne ceste pojavile su joj se pred ocima. Zamislila je sjajne zvijezde na nebu,
sljunak koji joj se urezuje u papuce i huk sove. Iskonski uzas ostavio ju je bez daha pa nije
mogla vristati. Na pitanje koje joj je postavila Bonnie uzvratila je protupitanjem: „Kazete da
me niste napustili?“
„Priznajem da si vristala kao luda i nisi htjela prestati. To je djelomice razlog zbog kojeg
sam se zaustavila uz rub ceste. Tesko je raspravljati s malom djevojcicom kad stojis na putu
onome sto ona zeli. Nikad nisam imala srece uvjeriti zene. Znam kako s muskarcima, ali ne i
sa zenama.“ „Ostavili ste me jer sam plakala?“
„Ne. To bi bio kriminal. Vratila sam se do automobila, a tebe nije bilo.“ Bonnie je
zatresla glavom. „Ni dan-danas ne znam kako su te pronasli. Pitala sam Sonnyja, ali je rekao
da nikad nije saznao.“
Bonnie je lagala. Ta ju je zena ostavila pored ceste. A s obzirom na to da nije spomenula
poziv policiji s javnog telefona u zalogajnici, Melina je shvatila da je jedina osoba koja bi
znala da je napustena bio njezin brat - Sonny, ili Dean, ili koje god ime sada koristi.
„Zao mi je sto sam izgubila tvoj trag. Bila sam vrlo umorna, ali to nije isprika. Trebala
sam biti opreznija.“
„I onda ste samo tako nastavili voziti.“
„Gospode, ne. Vozila sam naokolo trazeci te. Prilazila sam mjestu gdje sam te ostavila
kad sam ugledala svjetla policijskog automobila. Znala sam da si u sigurnim rukama i
pomislila da ce ti biti bolje ako ne zivis u stalnom pokretu.“
Krv je navrla u Melinine sljepoocice, a lupanje srca umalo joj je nadjacalo glas. „A sto je
s mojim bratom? Jeste li i njega napustili?“
„Dugo smo se drzali skupa. Kao sto rekoh, znam s muskima.“
Uspomena, poput filmskog isjecka, odjednom je bljesnula. Mali joj je djecak pruzio
polovicu sendvica s maslacem od kikirikija i zeleom. „Napravio sam ga s više želea“ nježno je
rekao.
Melina se promeskoljila na stolcu.
„Znam da sam vas oboje iznevjerila na razlicite nacine, a skrb o Eleni podsjetila me na
moje pogreske. No kad sam ugledala tvoju sliku u novinama i procitala pricu o tome kako si
pronasla onu jadnu djecicu zakljucanu u prtljazniku automobila, znala sam da te moram
doci vidjeti. Jer ako tebe nađem, znala sam da ce i Sonny biti negdje blizu. Oduvijek te trazio.
Nadala sam se da cemo se svi pomiriti.“
Sjetila se opusaka kraj svog automobila. Svi su bili umrljani ruzicastim ruzem za usne.
Bonnie joj je nekoliko dana promatrala stan.
„Zvucite sigurno u Sonnyja.“
„Poznajem Sonnyja bolje od bilo koga.“
Dio nje zelio je vjerovati Bonnie, a drugi se molio da laze. „Nitko mi se nije nikad

128
 Knjige.Club Books

predstavio kao moj brat.“

Bonnie se doimala neobicno zadovoljna svojom novom publikom. „Ne bi to ucinio.“
„Zasto ne?“
„Poznaje sebe dovoljno dobro da shvaca kako si ti sigurnija ako se on drzi dalje.“
Pomislila je na prste u staklenki krastavaca. Ako je Sonny taj koji ih je skupio, tada je
njezin polubrat serijski ubojica.
Melina je odlucila potraziti informacije o Deanu Guthrieju, za kojega je pretpostavljala
da je u srednjim tridesetima. Bez obzira na to je li Dean ili Sonny njezina obitelj, vjerojatno
je ubojica. „Koje ime danas upotrebljava?“
Bonnie je zatresla glavom i nacerila se. „Vec si me to pitala. Duso, ne mogu otkriti sve
svoje tajne. Moram sacuvati neke karte u rukavu dok ne postignemo dogovor.“
„Ako pocnem kopati, saznat cu ako mi lazete.“
„O, ne lazem. Pronaci ces tvoj i Sonnyjev rodni list. Duso, smatraj ovo prvim od mnogih
susreta. Idi i provjeri Eleninu povijest, i saznaj sto mozes o Howardu Guthrieju. Daje ziv,
imao bi sedamdeset sest godina. A kad shvatis da govorim istinu, ponovno cemo
razgovarati.“
Frustracija je kljucala u Melini. „Tko je stavio staklenku krastavaca u prtljaznik?“
„Ja cak ni ne volim kisele krastavce.“ Bonnie je ustala, prisla vratima i pokucala. „Prvo
napravi domacu zadacu i onda me opet posjeti.“ Vrata su se otvorila i Bonnie je nestala u
straznjim hodnicima zatvora.
Melina se zavalila u stolac i zaklopila oci. Obrazi su joj se zarumenili od vrucine. Polako
je ustala, sretna sto moze stajati uspravno i barem se doimati pribrano.

***
Melina se vratila u Istrazni ured i opet zatekla Ramseyja u dvorani za konferencije. Na
stolu pored njegova laptopa stajala je gomila uredno slozenih spisa. Bio je bez jakne,
zasukanih rukava, s naocalama od kornjacevine na nosu.
Pokucala je na otvorena vrata. Podigao je pogled prema njoj i kovitlac osjecaja, koji ju je
proganjao jos od zatvora, usporio je. „Lijepo ste si ovdje uredili“, rekla je.
Skinuo je naocale i oprezno ih odlozio kraj laptopa. „Nekad sam se hvalio da mogu
raditi bilo gdje. U automobilu, hotelskoj sobi, restoranu brze hrane. No posljednjih nekoliko
godina, otkako nadgledam ekipu, uglavnom ostajem u Quanticu. Izazov je usredotociti se
bez materijalnih udobnosti.“
Iz njezine perspektive doimao se usredotoceno. „Izgledate kao da ste se dobro
prilagodili.“
„Snalazim se.“ Pomno ju je proucavao dok je sjedao na stolac. „Kako je proslo s Bonnie?“
Izvukla je stolac i sjela. Toliko o cavrljanju. „Ili je najbolja prevarantica koju sam ikad

129
 Knjige.Club Books

srela, ili je upravo razorila moju proslost.“

Celo mu se namrstilo od znatizelje. „Kako?“
Melina je pocela prepricavati sto joj je Bonnie rekla. Cak i dok je recitirala cinjenice o
Lizzie Guthrie, nije mogla vjerovati da govori o vlastitu zivotu.
Ramsey je mirno sjedio, upijajuci svaku rijec. Da nije ovaj slucaj u pitanju, Melina ne bi
nikad ispricala sve ovo nekom kolegi. Ovaj muskarac je sada znao vise o njezinu zivotu nego
roditelji koji su je podigli.
„Nikad prije niste culi nista od toga?“ upitao je.
„Ne. Nista.“
„Bi li vam roditelji to presutjeli da vas zastite?“
„Ne. Uvijek su bili iskreni prema meni. Sto oni znaju, znam i ja.“
„Jeste li sigurni?“
„Trenutacno nisam sigurna u mnogo toga, ali u to jesam. To objasnjava zasto socijalna
sluzba nije mogla pronaci nista o meni. Nikad nije prijavljen nestanak osobe. Nije pronađen
nikakav rodni list. Cak je i moj rođendan izmisljen. Moji su ga roditelji ucinili sluzbenim kad
je postupak usvojenja okoncan.“
„Sve se to temelji na pretpostavki da Bonnie govori istinu.“
Prstima je prosla kroz kosu. „Uzela sam to u obzir. Ali i ja znam dobro nanjusiti
lazljivce.“
„Vjerujete joj?“
„Da.“
„Vjerujete joj jer zelite vjerovati? Uobicajeno je da usvojenici ceznu za poznavanjem
svoje proslosti, cak i ako nije potvrđena.“
Posao vrazjeg odvjetnika je osporavanje izjava i razotkrivanje teorija. „Pomislila sam na
to. Ali znala je da sam ostavljena kraj ceste.“
Lupkao je prstom o rub lakiranog stola. „Provuci cu imena Lizzie i Deana Guthrieja kroz
FBI-evu bazu podataka.“
„Hvala.“
Dok je tipkao poruku, upitao je: „Sto Bonnie zeli?“ „Mislim da ce pokusati ishoditi
dogovor. Smelesat ce me komadicima zivota koji mi nedostaju i zatim ono sto zna o
staklenki krastavaca razmijeniti za imunitet.“
„Vjerujete da zna tko je ubojica?“
„Uvjerena sam u to. Vratila se u Nashville da ga vidi. Zove ga Sonny, ali to mu nije pravo
ime. Rođen je kao Dean Guthrie, ali ne upotrebljava to ime.“
„0, sranje.“
„Prije nego sto upitate, nemam pojma tko je taj tip. Ipak, Bonnie tvrdi da on zna tko

130
 Knjige.Club Books

sam ja.“ Nema sumnje, faktor jezovitosti ovog slucaja dodatno je porastao.
„Bonnie dolazi u grad potraziti Sonnyja i nekako shvaca da ste i vi blizu“, rekao je
Ramsey. „Moli ga za pomoc. On odbija. Ona se razljuti i uzima dokaz o njegovu prljavu poslu.
Samo sto Bonnie sve upropasti automobilskom nesrecom. A vi ste policajac kojem
dodjeljuju slucaj. Je li to bit svega, agentice Shepard?“
„Je li ona sve upropastila?“ upitala je Melina. „To je vraska slucajnost.“
„Mislite da je inscenirala nesrecu.“
„Ne znam. Pronasla sam opuske cigareta kraj mojeg automobila. Bilo ih je nekoliko, svi
umrljani ruzicastim ruzem za usne. Ostavila sam ih u laboratoriju i uskoro cu znati
pripadaju li Bonnie.“
„Kako vas je pronasla?“
„Moje je ime bilo u novinama, vezano za slucaj otmice djece.“
Posegnuo je za fasciklom za spise i izvukao komad papira te ga gurnuo prema njoj.
„Identificirali smo jos dva otiska sa staklenke krastavaca.“
Bacila je pogled na papir s detaljima nerijesenih ubojstava. Druge dvije zene nestale su
2014. iz Denvera i 2015. iz Dallasa. „Nijedna nije bila povezana s podrucjem Nashvillea.“
Zasad znamo da je ubojica pronalazio zrtve po cijeloj zemlji, u cetiri razlicita velika
grada: Kansas Cityju, Portlandu, Denveru i Dallasu.
„Lako dostupni, brojno stanovnistvo. Serijskom je ubojici lako kretati se nezamijecen.“
„Pronasao sam sestru nase najnovije zrtve. Sestra Jennifer Brown zivi u Nashvilleu“,
rekao je.
„Je li obavijestena o sestrinoj smrti?“ upitala je Melina.
»Ne.“
„Kako se zove?“
„Kelly Brown. Ima cetrdeset jednu godinu i radi kao sankerica.“
Melina je vec ranije obavjestavala rodbinu o necijoj smrti, ali to nikad ne postane lako.
Niti se zaboravlja. „Dajte mi njezin telefonski broj i adresu i ja cu je posjetiti.
„Volio bih poci s vama, ako vam ne smeta.“
„Naravno. Spreman?“
Ustao je i dohvatio svoju jaknu prebacenu preko naslona stolca. „Ja mogu voziti.“
,,U redu.“
U automobilu, dok je on izlazio na glavnu cestu, nazvala je Kellyn broj. Poziv je
prespojen na glasovnu poruku. Razmisljala je da se predstavi, ali je odustala. Bolje je vidjeti
njezinu reakciju i cuti joj glas kad je obavijeste. Dok ne moze dokazati suprotno, svatko
povezan s bilo kojim od njezinih slucajeva bio je sumnjiv.
Ramsey je za dvadeset minuta prosao kroz grad i slijedio GPS do male cetvrti. Kuce su

131
 Knjige.Club Books

bile skromne, prizemnice s pocetka prosloga stoljeca. Njihovi najbolji dani odavno su prosli,
a ni stanovnici vjerojatno nisu mnogo zaostajali.
Parkirao je pred bijelom montaznom kucom s malim prednjim trijemom. Ljetna
vrucina sprzila je travu do svijetlosmeđe boje, pa je izgledala poput slame. Na prilazu su
bila tri vozila, ukljucujuci spusteni crni automobil s cetvera vrata i dva kamioneta.
Naslonjen na bocnu stranu kuce nalazio se hrđavi bicikl s praznom gumom i hrpa slozenih
glinenih lonaca za cvijece koji su izgledali kao da nisu upotrijebljeni godinama.
Kad je izisla iz automobila, Melina je stala kraj Ramseyja i zajedno su proucavali kucu.
Ramsey je otkopcao jaknu, a ona je odmaknula prednji dio sakoa da se nazire futrola s
pistoljem.
Policajci su mogli mnogo reci o ljudima prema njihovim domovima. Morali su brzo
donijeti sudove o stanarima na temelju stotina razlicitih detalja uocenih svakim korakom
prema ulaznim vratima. Posjeti kuci mogu biti iznenađujuce opasni. Nalog za privođenje
zbog neplacenog parkiranja mogao je dovesti do pucnjave jer je stanar skrivao drogu.
Obiteljske razmirice također su mogle biti kobne, a policajci nisu morali brinuti samo zbog
nasilnog supruznika nego i zbog njegove zrtve koja nije zeljela vidjeti voljenu osobu u
lisicinama.
Hodala je poplocanom stazom ispresijecanom korovom i travom i zatim se popela uz
dvije stube trijema. Ramsey je bio odmah iza nje, s jednim stopalom na donjoj stubi, a
drugim na tlu.
Vrata je otvorila zena zapetljane duge plave kose, blijeda okruglog lica i krvavih ociju
umrljanih jucerasnjom maskarom. Promatrala je Melinu dok je odmicala kosu od lica.
Prevelika crvena majica visjela je preko izblijedjelih traperica.
„O cemu je rijec?“ upitala je.
Melina je podigla znacku i predstavila se. I Ramsey je to ucinio. „Rijec je o vasoj sestri
Jennifer.“
„O, sranje. Sto je sad ucinila?“ upitala je Kelly.
„Vasa je sestra pronađena mrtva u svom domu“, odgovorila je Melina.
Kelly je skinula elasticnu gumicu sa svoga rucnog zgloba i privezala kosu. „Sto? Kako
Jennifer moze biti mrtva? Bila je cista pet godina. Sranje, zar se vratila drogi?“
„Nije umrla od predoziranja“, objasnila je Melina. „Okolnosti su sumnjive.“ Detalji o
mjestu zlocina, a posebice odrezanom prstenjaku nece biti objavljeni dok ubojica ne bude
uhvacen.
„Kako je umrla?“ Kellyn pogled se izostrio, odbacujuci svaki trag umora.
„Ne smijemo jos reci. Je li postojao netko u njezinu zivotu tko bi joj mogao nauditi?“
„Sranje, hocete reci da je ubijena?“ bila je uporna Kelly.
„Da, gospođo.“

132
 Knjige.Club Books

Kelly je jace otvorila vrata. „Zelite uci? Kuca je u neredu, ali cini se da vas moram
pozvati unutra.“
„Sami ste ovdje?“
„Ne, moj decko Gus je ovdje. On je barmen kao i ja, i oboje smo jucer radili dvostruke
smjene. Stigli smo kuci tek prije nekoliko sati.“
Melina je presla prag i zastala dok su joj se oci privikavale na priguseno svjetlo.
Pogledom je preletjela mali dnevni boravak. Tezak vonj cigareta i meksicke hrane lebdio je
u zraku dok je proucavala izlizani koznati kauc, televizor sirokog zaslona i stolic za kavu
prepun iskoristenih papirnatih tanjura. U kutu se nalazio improvizirani bar s dvadesetak do
tridesetak boca alkoholnih pica.
„Mozete li zamoliti Gusa da dođe ovamo?“ rekao je Ramsey.
„Svakako.“ Kelly je usla u spavacu sobu, „Gus. Policija.“ Otvorila je vrata. „Sranje.“
„Sto je?“ upitao je Ramsey.
„Zbrisao je. Kroz prozor kupaonice.“ Ramseyjeva se celjust napela i on je pokraj Kelly
usao u sobu. Kad se vratio, upitao je: „Kako se Gus preziva?“
„Gaines.“
Ramsey je zapisao ime. „Traze li ga zbog necega?“ „Nema sumnje.“ Kelly je pokupila
nekoliko papirnatih tanjura i bacila ih u pretrpanu kuhinjsku kantu za smece. „Da nazovem
Gusa i vratim ga ovamo?“
„Ucinite to“, rekla je Melina.
Kelly je okrenula broj. Smrcnula je. Telefon je zvonio. Podigla je telefon da oni mogu
cuti. „Prebacio je na glasovnu poruku.“
Ramsey je zapisao telefonski broj. „Gdje radi?“
,,U Petes Baru, kao i ja.“ Spremila je telefon u dzep. „Mogu li vam ponuditi kavu?“
„Ne, hvala“ rekla je Melina. „Kad ste posljednji put vidjeli sestru?“
„Prije otprilike dva tjedna“, odgovorila je. „Rucale smo.“ „Bili ste u kontaktu s njom?“
„Da, mislim, pokusavale smo. No, zauzeti zivoti su nam stajali na putu.“
„Je li se Jennifer viđala s nekim?“ upitao je Ramsey. „Izlazila je s Kyleom prije sest
mjeseci, ali on se odselio natrag u Kaliforniju. On joj ne bi naudio. Tako se nadrogira da
mislim da vise nema ni tracka agresivnosti u njegovu tijelu.“
„Kako je vasa sestra zarađivala za zivot?“ upitala je Melina.
„Bila je turisticki vodic kad nije slijedila neki od svojih omiljenih bendova.“
„Bila je groupie?“
„Da. Iako je smatrala sebe osobom s visokim standardima.“
„Koga je pratila?“ upitala je Melina.

133
 Knjige.Club Books

„Nisam sigurna za posljednji bend. Mijenjao se s njezinim raspolozenjem.“

„Rekli ste da je bila na cesti?“ Melinu nije zavarala Ramseyjeva sutnja. Analizirao je
svaki detalj Kelly i njezine kuce.
„Da, bila je na turneji veci dio proljeca, putujuci po cijeloj zemlji. Vratila se tek prije
nekoliko tjedana. Rekla mi je da je turneja bila dobra. Katkad groupie stvaraju nevolje
bendu, ali je rekla da je ovaj put sve proslo prilicno glatko. Nikakvih problema. I, kao sto
sam rekla, bila je cista i trijezna posljednjih pet godina.“
Ona i Ramsey naci ce se sa sudskim patologom ujutro. Bilo je standardno provesti
toksikoloske testove, koji ce utvrditi je li Jennifer bila iskrena prema sestri.
Kelly je sjela na kauc i protrljala lice rukama. „Jos pokusavam prihvatiti to sto ste mi
upravo rekli. Mislim, imala je samo trideset devet godina. Sranje. Mogu li je vidjeti?“
„Mogu dogovoriti sa sudskim patologom da je vidite“, rekla je Melina.
Trenuci poput ovog mogu otkriti vrlo mnogo. Sok bi uhvatio ljude nespremne, i katkad
bi maske pale na samo nekoliko sekundi, otkrivajuci istinsku osobu ispod.
Kelly je posegnula za zguzvanom kutijom cigareta na stolicu za kavu, izvukla upaljac
uguran unutra i zapalila jednu. Dugo je povlacila. „Niste mi rekli kako je ubijena.“
„Moramo pricekati izvjesce sudskog patologa.“
„Hocete mi reci da ne zelite reci?“ pobunila se Kelly, „Morate imati neku ideju.“
„Radije bih imala sluzbenu pricu i dopustila sudskom patologu da vam je objasni“,
odgovorila je Melina.
Kelly je udahnula i zatresla glavom dok je ispustala dim u kratkom dahu. „Sranje.
Sranje. Sranje.“
„Kako se zove turisticka agencija u kojoj je Jennifer radila?“
„Nashville Tours. Vodila je grupe po gradu. Mogla vam je reci sve i sva o tom podrucju.“
„Je li joj netko na tim obilascima stvarao probleme?“ upitao je Ramsey.
„Nije mi spomenula.“
„Sto je s roditeljima ili prijateljima s kojima bismo mogli razgovarati?“ upitala je Melina.
„Tata je nestao na bojistu jos dok smo bile male, a mama je umrla prije nekoliko godina.
Rak. Samo smo nas dvije. Ja, sada.“ Podigla je drhtavi prst i pritisnula ga o obrvu, kao da joj
glava pulsira.
„Znate li kako joj se zove sef?“ upitala je Melina.
Ustala je i s cigaretom u ustima prekopavala po ladici stola dok nije pronasla zguzvani
reklamni prospekt. Pruzila ga je Melini. „Nisam sigurna kako se zove, ali njihov je ured na
kraju Donjeg Broadwaya i gleda na rijeku Cumberland. Nalaze se u maloj prikolici, a ako
dođete rano ili kasno tijekom dana, ispred ce biti parkirana dva crvena autobusa.“
Ubojica kojeg su lovili vec je dokazao da ga privlaci određeni tip kojem je Jennifer

134
 Knjige.Club Books

savrseno pristajala. Bilo da ju je prvi put vidio na turistickom obilasku ili nesto drugo,
Jennifer je zavrsila na njegovu nisanu i sada je mrtva.

135
 Knjige.Club Books

OSAMNAESTO
POGLAVLJE

Srijeda, 26. kolovoza, 09:00

Melina je gledala u svoj mobitel, pokusavajuci procitati e-mailove, a Ramsey je vozio od

kuce Kelly Brown do mjesta zlocina u Jenniferinoj zgradi. Tesko se uspijevala usredotociti.
Misli su joj se vracale na Bonnie i Sonnyja.
„Maloprije ste spomenuli da ste napravili DNK test?“ rekao je Ramsey.
Njegov ju je duboki glas izvukao iz kaoticnih misli. „Molim?“
„DNK. Ponovno mi recite zasto niste proucavali svoje rezultate?“
„Mislite zasto agentica za nestale osobe pronalazi svakoga osim sebe?“
U kutovima usana zatitrao mu je poluosmijeh. „U osnovi, da.“
„Mogla bih reci da sam bila stvarno zauzeta prosle godine, sto je istina. Ali lagala bih i
vama i sebi. Nisam htjela znati. Moj zivot je dobar ovakav kakav je.“
„Ne zanima vas vasa proslost?“
„Katkad. Ali jos prije mnogo vremena, nakon jako frustrirajuceg zadatka o precima u
osnovnoj skoli, odlucila sam da se vise necu osvrtati unatrag.“ Odmahnula je glavom.
„Uciteljica je od nas trazila samo da napravimo obiteljsko stablo, a ja to nisam mogla.“
„Kad vidite majku i dijete i uocite fizicku slicnost, zapitate li se na koga vi slicite?“
„Naravno. Ja ne slicim svojim roditeljima koji su svijetle puti. Također nemam njihovu
narav. Oni su prilicno opusteni, a ja sam razdraz ljiva. Pitam se zasto volim zvalcati led ili
zasto ne mogu spavati dulje od sest sati.“
„Da. Sve to.“
„Ne mozemo birati obitelj, Ramsey.“
Jedva zamjetno slegnuo je ramenima. „Nije uvijek blagoslov poznavati svoju genetsku
povijest.“
„Koliko daleko unatrag vi mozete uci u trag svojoj obitelji?“
„Ne vise od vecine.“
„Kladim se da se mozete vratiti barem tristo godina unatrag.“

136
 Knjige.Club Books

„Otprilike.“
Nasmijala se. „Zamisljam galeriju portreta u nekoj prasnoj kuci u Hamptonsu.“
„Nije prasna. Imamo osoblje koje se brine o tome.“ „Isuse, zar na zidovima stvarno vise
portreti predaka?“ „Da, nekoliko. Moja je majka cuvarica obiteljskog stabla. Mene to bas ne
zanima.“
„Zato sto je tu i mozete to vidjeti kad pozelite. A ne nesto uznemirujuce nepoznato sto
ce vam uvijek biti izvan dohvata.“
„Tako je to vama?“
Slegnula je ramenima. „Nemojte nikada reci mojoj majci, ali da, katkad.“
„Provjerite DNK test. Mozda cete imati srece.“
„Ako cu imati srece kao sto imam s Bonnie ili Sonnyjem, ne znam hocu li moci podnijeti
toliko odusevljenje.“
„A sto je s genetskim pitanjima? Opcenitom zdravstvenom povijesti?“
„Sve su to vazna pitanja. Ali, agente Ramsey, vi tragate za logikom u mojoj mocvari
emocija.“
„Logika nije korijen problema.“
Vrhovima prstiju pritisnula je sljepoocnicu. ,,A sto jest?“
„Strah. Strah od nepoznatog. Ne smeta vam nepoznato opcenito ili u tuđim zivotima, ali
to ne volite kad je rijec o vama.“
Kimnula je. „Tjera me da osjecam da nemam kontrolu ili da stojim na klimavim
temeljima.“
„Ako vam to ista znaci, dobro se nosite s time.“
Svidio joj se duboki, grleni ton i nacin na koji su mu se produbile bore u kutovima ociju.
„Znam da niste ozenjeni. Sto mi drugo mozete reci o sebi?“
„Vi recite meni, agentice. Sto vidite?“
„Zelite da profiliram vas, FBI-eva agenta?“
„Ja znam reci bez okolisanja, pa mi je bolje da znam i primiti.“
Promatrala ga je samo nekoliko sekundi prije nego sto je rekla: „Brine vas gubitak
povlastica. Zbog toga ste ovdje. Mogli ste poslati drugog agenta, ali ste radije dosli sami.
Priblizava li vam se vazan rođendan? Koliko, pedeset ili sezdeset?“ zadirkivala ga je.
„Ajoj, to boli. Trideset devet i vraski dobro unapređenje. Drugim rijecima, premjestaj u
ured u Washingtonu.“
„Ali necete to prihvatiti, zar ne?“
Dugo je sutio. „Ne. Iako ta informacija jos nije za javnost.“
„Sutim kao zalivena“, rekla je. „Koji je plan B nakon FBI-a?“

137
 Knjige.Club Books

„Nemam pojma. Sto me plasi, bas kao i pomisao na godine ispunjene politikom,
kongresnim saslusanjima i proracunima.“
„Meni je nepoznata proslost, a vama buduca karijera. Bas smo neki par.“
„Ako odlucite pogledati rezultate i zatrebate pomoc s genealoskim tablicama, Andy iz
mog tima jako je dobra u tim stvarima.“
Skrenuo je razgovor ponovno na nju, da se udalji od emocija o kojima nije zelio
razmisljati.
„Hvala, imat cu to na umu.“
„Uhvatite se u kostac s rodoslovljem iz drugog ugla“, predlozio je. „Sada nije rijec o
vama. Saznajte vise o svojoj proslosti, potvrdite ili pobijte ono sto je Bonnie izjavila i,
nadajmo se, otkrijte tko je covjek sa staklenkom krastavaca.“
„Vidim logiku“, priznala je.
„I?“
„Proucit cu to veceras. Ako cu imati pitanja, javit cu se Andy.“
„Drago mi je da sam bio od pomoci.“
Stigli su do kuce Jennifer Brown i parkirali automobil iza drzavnog forenzickog kombija
i nekoliko policijskih patrolnih automobila.
Tijekom prvog posjeta kuci Melina nije imala vremena pomno je prouciti jer je pratila
kontrolirani kaos forenzickog tima i policajaca koji su obavljali svoj posao.
Uređenje dvorista i opcenito odrzavanje kuce bilo je nisko na Jenniferinoj listi
prioriteta. Kanta za smece prepuna boca vina i piva govorila je da je voljela tulumariti.
Njezina petogodisnja apstinencija vjerojatno nije trajala duze od godinu dana.
Melina i Ramsey navukli su gumene rukavice i usli u hodnik. Sve rolete bile su
spustene, a jos se osjetio slabasan miris smrti. Pepeljara na stolicu za kavu bila je puna
opusaka. Neki su bili umrljani ruzem, a neki nisu. Cigarete su bile marke Virginia Slims i
Marlboro. Tu je bila i casa za vino, s ruzem koji se podudarao s onim na cigaretama, i hrpa
krekera sa sirom. Nije bilo znakova kucnih ljubimaca, a zapazila je samo nekoliko fotografija
u jeftinim okvirima. Namjestaj se doimao kao da je kupljen vec rabljen, a kauc je bio
prekriven neprirodno narancastim mrvicama krekera.
Ramsey je usao u kuhinju i otvorio hladnjak i polako razgledao kuhinjske elemente.
Uocio je mali snop brosura s putovanja koje su izgledale kao novije inacice one kakvu im je
Kelly pokazala. Na jednoj je kukici bio objesen crveni prsluk, a prikvacena za lijevi dzep bila
je zlatna plocica na kojoj je pisalo JENNIFER.
Matt Piper, odjeven u zastitni kombinezon, provirio je iz spavace sobe i podignuo ruku.
Dok mu se priblizavala, zamijetila je kako se miris smrti pojacava. „Jeste li imali srece?“
„I dalje obrađujemo kupaonicu i spavacu sobu. Imam na desetke otisaka. Mogu vam
reci da nije bilo nasilnog ulaza i nema znakova borbe.“

138
 Knjige.Club Books

„Mozete li nam jos nesto reci o njezinom ubojici?“ upitao je Ramsey.

Matt im je rukom pokazao da ga slijede u spavacu sobu i susjednu kupaonicu. „Mislim
da je nas covjek usao u kadu s njom.“
„Zasto to kazete?“ upitao je Ramsey.
„Dvije stvari. Kao prvo, kosa pronađena u kadi njezina je i jos necija. Drugo, postoje
znakovi da se voda iz kade prelila preko ruba, a ono sto se nije osusilo nakupilo se ispod
kade. Međutim, kad je zrtva pronađena, kada je bila samo dopola puna vode.“
„Ima li tragova njegova DNK-a?“ Melina je zamijetila mirisni losion i jos ruza za usne
kraj umivaonika.
„Prikupio sam nekoliko vlasi kose i vlakana koze“, odgovorio je Matt. „U ovom trenutku
ne znamo je li to ubojicino ili od nekoga drugog.“
„On je poznaje“, rekao je Ramsey. „Ona ga pozove u kucu, on je zadavi i zatim stavi u
kadu. Zasto ulazi u kadu s njom?“
„Nije spreman napustiti je“, rekla je Melina. „Usamljen je i zeli provesti vrijeme s njom.
Zajednicko kupanje vrlo je intimno.“
„Ne mora brinuti o tome sto ocekuje od njega ili o nepotrebnom cavrljanju. Ona je
posve njegova i postoji samo za njega.“
„Njega ne privlaci nasilje, nego potreba za bliskosti“, nastavila je Melina. „Viđala sam
slican karakterni profil u pedofila. Ti bolesni gadovi zele emocionalnu povezanost.“ „I uzima
cetvrti prst s lijeve ruke“, rekao je Ramsey. „Koji je, navodno, izravna linija do srca.“ Bacila je
pogled na svoju ruku i goli prstenjak. Bonnie je bila u Nashvilleu da pronađe Sonnyja. Iako
Bonnie to nije priznala, nije pretjerano pretpostaviti da je Sonnyju ukrala staklenku punu
prstiju. Ako je bilo sto od onoga sto je Bonnie rekla o Sonnyiju iole istinito, on joj je
polubrat.
„Kladim se da je sarmantan“, rekao je Ramsey. „Ocara svoje zrtve. Zasto ih prisiljavati
kad ih mozes navesti da ti padnu u zagrljaj? Umjereno je, ako ne i vrlo privlacan. Izostanak
borbe sa zrtvama jedna je od vaznih razloga zbog kojih jos nije otkriven.“
„Ako ostane pri svojem obrascu, onda ce u podrucju Nashvillea ubiti samo jednom“,
rekla je Melina.
Ramsey je zatresao glavom. „Ako se drzi svog obrasca.“
„Podudaranje polubrata pri proucavanju podrijetla vrlo je dragocjeno. Kakav god da
smo DNK nasli na mjestu zlocina za koje mislimo da pripada ovom tipu, treba ga usporediti
s mojim. Potvrdimo li da je on moj brat, mozda cemo to moci upotrijebiti u nasu korist.“
Isplatilo mu se odmaranje i pedantna njega rane. Iako je duboka porezotina jos bila
osjetljiva, sada je bio pokretan i spreman za sljedeci korak.
Sada, devet dana nakon sto je umalo ulovio svoju pratilju iz snova, odvezao se do Dna u
unajmljenoj tamnoplavoj limuzini s cetverim vratima, spreman uzeti svoj kombi. Međutim,

139
 Knjige.Club Books

dm se priblizio skladistu, uocio je obavijest na prednjim vratima. MJESTO ZLOČINA.

„Sranje!“ viknuo je.
Dok je vozio kraj skladista sagnuo je glavu. Uvijek ima kamera koje promatraju. Kako
su, dovraga, pronasli njegov kombi?
Bijesan, za ovaj je kaos okrivio gđicu Prposne grudi. Ozlijedila ga je i sigurno je rekla
policiji nesto o njegovu kombiju pa su ga pronasli.
Trebao je saznati tko je gđica Prposne grudi, pronaci je i natjerati da plati.
Kruzio je po cetvrti gotovo cijeli sat, ali nije bilo ni traga djevojkama koje su tu bile
prosloga ponedjeljka. Tjedan dana dugo je razdoblje za djevojke poput gđice Prposne grudi.
Uzasavao se pomisli da je otisla negdje drugdje ili pronasla novi ugao na kojem radi.
Odvezao je jos jedan krug i zakljucio da ce ovog trenutka bilo koja djevojka odgovarati.
Seks je bio dosadan kad nije bilo boli, ali mozda mu se posreci i nesto sazna.
Tri djevojke stajale su na uglu ispred njega. Stisnule su se blizu jedna drugoj. Sve su
nosile visoke pete i kratke suknje. Jedna je imala cigaretu koja joj je visjela između prstiju.
Sve su bile plavuse, ili su barem nosile plave perike. To nije bio izgled kakav je htio. Nista od
ovoga nije se doimalo ispravnim.
Zaustavio je vozilo kraj zena. Spustio je prozor sa suvozaceve strane dok je najsitnija
plavusa prilazila automobilu. „Trebam drustvo.“
Bacila je cigaretu na stranu. „Koliko dugo?“
„Pola sata. Uđi unutra i mozemo otici iza ugla.“
Njezin osmijeh mu je govorio da joj se sviđa ideja da ostane blizu. Kratki posao znacio
je da ce moci brzo pronaci jos jednu musteriju. Kladio bi se da se ponadala kako joj se ove
veceri posrecilo.
Dogovorili su se oko cijene pa je sjela na prednje sjedalo i vezala se sigurnosnim
pojasom. Kao sto je i obecao, odvezao se do mracne ulice. Iskljucio je motor i ugasio svjetla.
„Skini periku“, rekao je.
Oklijevala je i skinula plavu periku. Rasula se tamna kosa. Nije bila bujna kao kosa gđice
Prposne grudi, ali bilo je i bolje tako.
„Sviđa ti se?“ Razbarusila je kosu prstima.
„Da.“
Odvezala je pojas i okrenula se na sjedalu prema njemu. Pogled joj je pao na njegovo
krilo i, ne zamjecujuci znakove erekcije, oblizala je usne i rukom mu protrljala međunozje.
Osjecaj je bio dovoljno dobar, pa je kimnuo, dopustajuci joj da mu otkopca hlace. Izvukla je
njegov penis i usnama mu obujmila samo vrh dok je gledala gore u njega.
Zamislio je gđicu Prposne grudi zavezanu za pod njegova kombija. Elektrosoker na
njezinim grudima natjerao bio je da vristi. Ili mozda lemilica na njezinu trbuhu. Mogao bi

140
 Knjige.Club Books

jarom upisati svoje inicijale na njezinoj svijetloj, napetoj kozi.

„Evo ga, duso“, rekla je. „Lijep i tvrd. Zelis li da se popnem na tebe?“
„Ne.“
Kao da je shvatila, obavila je usne oko njegova penisa i pocela sisati. Uhvatio je pramen
njezine kose i lice joj grubo gurnuo nadolje. Zagrcnula se i pomakla ruku na njegovo bedro
da ostane stabilna. Prsti su joj okrznuli ranu pa je jauknuo dok ga je probadala bol.
„Pazljivo!“ povikao je. Odmaknuo je ruku s njezine glave.
Iste se sekunde uspravila i pogledala ga s nepovjerenjem. Nema sumnje da joj je
instinkt govorio da pobjegne. „Jesam li te ozlijedila?“
Rukom je lagano presao preko svoga bedra. „Nisi. Zavrsi to.“
Navlazila je usne, oklijevala, a tada se ponovno spustila na njega. Zgrabio ju je za kosu,
ovoga puta s obje ruke, i uvijao pramenove sve dok je nije zaboljelo. Zacviljela je.
Njezina patnja ga je uzbuđivala i prepustio se zadovoljstvu, te jos jace stisnuo ruku oko
njezine kose. Naposljetku, svrsio joj je u usta. Gusila se, pokusavajuci doci do zraka. Ako bi
je i dalje drzao ovako, mogla bi se ugusiti.
Gusenje. To je bila previse laka smrt.
„Progutaj to“, naredio je.
Kad mu je udovoljila, dopustio joj je da ustane. Duboko je udahnula i naslonila leđa na
suvozaceva vrata. Bila je dovoljno pametna da se ne zali.
Zakopcao je hlace i izvukao iz dzepa dvije novcanice od dvadeset dolara. „Trazim
nekoga. Visoka, mrsava, tamna kosa. Ne oblaci se kao kurva. Bila je na vasem uglu u
ponedjeljak navecer, prije tjedan dana.“
„Ne poznajem je.“ Gledala je novcanice. „Mogu pitati.“
„Mogu i sam pitati.“
„Jesi li ti policajac?“
„Ne.“ Uredno je preklopio novcanice na pola. „Tko bi jos mogao nesto znati o toj zeni?“
„Najbolje je pitati Saru. Ona vodi Misiju. Poznaje gotovo sve djevojke.“
Predao joj je novcanice. „Izlazi.“
Brzo je otvorila vrata i isteturala na ulicu. Prednja svjetla njegova automobila ukljucila
su se zajedno s motorom, obasjavajuci njezino mrsavo tijelo stisnuto uza zid. Cak i ako ga se
sjecala, dovoljno je dobro promijenio izgled da zavara svakog policajca.
Izisao je iz ulice, okrenuo se i posao prema gradu. Trebao je nabaviti kombi.
Kupiti kombi u podrucju Nashvillea nije bila dobra ideja. Odlucio se vratiti u Atlantu u
Georgiji, u salon u kojem je kupio stari kombi. Mozda nije bilo pametno ponavljati prosle
korake, ali bio je spreman riskirati.
Iznajmljeni automobil ostavljao je digitalni trag, ali nije bio zabrinut. Tijekom svih ovih

141
 Knjige.Club Books

godina, policajci nikad nisu bili ni blizu da ga pronađu.

142
 Knjige.Club Books

DEVETNAESTO
POGLAVLJE

Četvrtak, 27. kolovoza, 06:00

Bonnie Guthrie se smijesila dok je potpisivala dokumente za jamcevinu. Ime jamca bilo je
Ralph, a podsjecao ju je na tipa s kojim je hodala dok je zivjela u New Yorku tijekom ljeta
dekadencije, nakon sto je zauvijek otisla od kuce.
Ralph je papire slozio u urednu hrpu. „Ne bi trebalo jos dugo trajati, gospođo Guthrie.
Sada cu dostaviti ovaj cek sucu i vrlo cete brzo biti vani.“
„Fantastican si, duso.“ Vrhovima prstiju prosla je niz svoje grudi.
„Trebate li prijevoz?“ upitao je Ralph.
„Prijevoz? To je kompletna usluga.“
„Imamo obicaj prevesti nase klijente do odredista unutar dvadeset kilometara.“
„Pa to bi bilo krasno.“ Namignula je. „Podsjeti me da ti na internetskoj stranici napisem
recenziju.“
„To uvijek cijenimo. Sudac zeli da se za dva tjedna vratite na pripremno rociste.“
„Bit cu ovdje“, lagala je. Zapravo je planirala pronaci Elenu. Sonny to jos nije znao, ali
njegova je buducnost vezana uz Bonnie i tu malu djevojcicu. A kad mu se vrate Bonnie i
njegova „sestra“, prestao bi raditi sto god da je radio s odsjecenim prstima. Taj decko vise
nije bio pri sebi nakon sto je ostavila Melinu, ali nikad nije pomislila da je tako skrenuo.
Sonny joj je samo trebao dati kljuc i njih bi troje imali dovoljno novca za zivot na
visokoj nozi u Meksiku. Mogla je Melini otkriti ime kojim se Sonny sada sluzi, ali nije rekla
da ga zastiti. Mogu traziti Deana Guthrieja koliko ih volja, ali to ih nece dovesti do
Nashvillea.
Mozda je djelomice kriva za njegov poremecen um, pa bi imala priliku pomoci njemu,
djetetu i sebi. Svi bi bili na dobitku.
Ralph ju je otpratio do svog automobila i otvorio vrata. Sjela je na prednje sjedalo,
pokazujuci mu cijelu duljinu svojih preplanulih nogu. Bilo joj je drago sto je izisla iz zatvora.
„Lutko, umirem od gladi“, rekla je. „Sto kazes na to da nas pocastim doruckom?“

143
 Knjige.Club Books

***
Melina je pozurila natrag kuci nakon ranojutarnjeg trcanja. Bilo bi pametnije da se
naspavala u tih nekoliko sati koliko je imala, ali morala se ispuhati. Njezina je majka
obicavala reci da Melina ima potrebu trcati kako bi se pokrenula.
Odbacila je cipele i otvorila limenku tune. Odnijela ju je na stol u dvoristu, za susjedovu
macku.
Ukljucila je televizor na kanal za vremensku prognozu, sto je osiguravalo odgovarajucu
kolicinu pozadinske buke da se ne osjeca usamljeno. Dok se kuhala kava, otvorila je laptop;
zatim je natocila jednu salicu i ubacila u nju dvije zlicice secera.
Pijuckajuci kavu, kliknula je na DNK internetsku stranicu i prijavila se na svoj racun.
Pojavilo se njezino ime, a kraj njega je crvenim slovima pisalo Nove informacije.
„Nove. To ne moze biti dobro“, sapnula je.
Ako ju je njezin posao ista naucio, to je da situacija uvijek moze donijeti nova
iznenađenja. Zadrzala je dah dok je ikonica poskakivala naprijed i natrag prije nego sto se
otvorio odjeljak. Proucila je popis i vidjela da ima nekoliko podudaranja rođaka u cetvrtom
koljenu. Pocetni nalet uzbuđenja splasnuo je kad je izracunala da bi pronalazenje tih rođaka
znacilo vracanje unatrag do njihovih zajednickih praprabaka i djedova. Bilo je moguce, ali
oduzelo bi previse vremena.
Ipak, kliknula je na rođaka koji se nalazi u Ohiju. Nije bilo prilozene fotografije, ali
uocila je da ima sezdeset dvije godine. Ni iduca rođakinja nije previse obecavala. Zivjela je u
Sjevernoj Karolini i bila je u ranim sedamdesetima. Ni ona nije imala fotografiju na profilu.
Uzela je mobitel i pronasla Andynu e-mail adresu. Htjela je biti sigurna da Andy
unakrsno provjerava njezin DNK s ubojicinim.
Otpila je jos gutljaj kave, kopirala poveznicu svojih rezultata testa i prilozila u mail za
Andy. Zastala je nakratko i zatim pritisnula posalji.
Andyn odgovor stigao je gotovo istog trena. Radim na tome.
„Spremna ili ne“, promrmljala je Melina.
Ovako ili onako, saznat ce nesto o svojoj proslosti.
Mobitel je zazvonio i napola je ocekivala da ce vidjeti Andyno ime. Kad je shvatila da je
to njezina majka, pitala se sluti li ta zena sto je ucinila. Osjecala se kao izdajica i zatvorila
zaslon laptopa.
„Mama.“
„Nemoj danas ici u bolnicu vidjeti Elenu. Nije vise tamo.“
Melina se uspravila. „Gdje je?“
„S tatom i sa mnom. Tata je povukao nekoliko veza i socijalne sluzbe su pristale da je
uzmemo k sebi. Otisli smo po nju jucer kasno navecer.“

144
 Knjige.Club Books

Osjetila je olaksanje. „Nece li ti to biti pretesko uz tatu koji se jos oporavlja?“

. „Nista sto ne mogu podnijeti.“ Glas njezine majke zvucao je poletno, kao da joj je drago
zbog izazova.
„Kako ja mogu pomoci?“
„Nista ne trebas uciniti, duso. Sve je pod kontrolom. Trenutacno spava u tvome starom
krevetu.“
„Jesi li ukljucila ljubicastu nocnu svjetiljku?“ Majka ju je kupila kad je imala sest godina,
i jos je bila u njezinoj staroj sobi.
„Naravno. Jucer sam stavila novu zarulju.“
„Hvala, mama.“
„Samo sam ti htjela reci da se mozes usredotociti na posao.“ Njezina je majka mrvicu
stisala glas. „Jadno stvorenje, bila je umorna kad smo je doveli kuci. Pogledali smo film i
pojeli veceru. Zaspala je cim je legla na jastuk. No nesto je sanjala pa se nakon jednog sata
probudila.“ Melina se sjetila kako se umor uvijek mijesao sa strahom od snova. „Je li Elena
rekla nesto sto bi mi moglo pomoci?“
„Ne jos, ali ako kaze, javit cu ti.“
„Dobro.“ Ispila je kavu. „Radujem se sto cu uhvatiti tog tipa.“

***
Ramsey se s Melinom nasao u prostorijama TBI-a. Cekao ju je s dvije kave, jednom za
sebe, a drugom za nju. Vec je naucio da je agentica Melina Shepard pristupacnija kad je
puna kofeina.
„Hvala vam“, rekla je, skidajuci poklopac case. „Ovo ce mi stvarno dobro doci.“
„Niste dobro spavali?“
„Bavila sam se genealoskom internetskom stranicom, pokusavajuci uci u trag
obiteljskom stablu. Nisam bas imala srece. Ono sto sam saznala proslijedila sam Andy. Ona
se vec bavi time.“
„Dobro. Vase vrijeme je bolje utroseno sa mnom.“
„Brzo sam dosla do tog zakljucka.“
Ramsey je odvezao Melinu do ureda sudskog patologa. Pokazali su svoje znacke, iako je
cuvar prepoznao Melinu. „Agentice Shepard, opet se susrecemo“, rekao je.
Melina je spremila znacku u dzep. „Bez uvrede, ali ne mogu reci da mi je drago sto sam
opet tu“, rekla je s osmijehom.
Cuvar je kimnuo uz lagani osmijeh. „Nisam se uvrijedio.“
Dok su Melina i Ramsey hodali prema dizalima, rekla je: „Ovdje sam zimus bila
nekoliko puta. Pronađen je kombi pun ilegalnih radnika. Svi su bili mrtvi. Trebalo je

145
 Knjige.Club Books

nekoliko posjeta da se utvrde identiteti i uzroci smrti.“ Podigao je obrve, pa je dodala:

„Gusenje. Vozilo je imalo neispravan ispusni sustav, a ostavili su da motor radi da im bude
toplo. Svi su umrli zbog trovanja monoksidom.“
„Kako se u to ukljucio odjel za nestale osobe?“ upitao je Ramsey.
„Pokusala sam povezati umrle s njihovim obiteljima. Uspjela sam pronaci obitelji triju
zrtava.“
Radila je danima, bojeci se da su neke osobe za sobom ostavile djecu i svoje voljene.
Naposljetku je bila prisiljena prestati i preuzeti novi slucaj.
Vozili su se dizalom prema dolje, gdje je sudski patolog obavljao obdukcije. Odjenuli su
zastitnu odjecu i nasli se s lijecnikom u sali za obdukciju.
Stajao je kraj raspadajuceg tijela Jennifer Brown. Koza joj se opustila i visjela je s ruku i
trbuha. Proces raspadanja potamnio je kozu i stisnuo zanoktice, pa se doimalo kao da su joj
nokti narasli. Nedostajao joj je lijevi prstenjak.
Glava joj je je pocivala na bloku gurnutom ispod njezina vrata, podizuci natucenu bradu
prema gore. Plava kosa bila je zacesljana unatrag, a kapci su joj bili spusteni.
„Upravo smo namjeravali poceti“, rekao je dr. Connor.
„Hvala vam sto ste nas pricekali“, rekao je Ramsey.
„Nakon sto sam vidio tu staklenku punu prstiju, sretan sam sto mogu ubrzati istragu“,
dodao je dr. Connor.
„Koliko je dugo mrtva?“ upitao je Ramsey.
„Izmjerio sam temperaturu jetre pa pretpostavljam da je umrla između proslog
ponedjeljka i srijede.“
„Duze od tjedan dana“, rekla je Melina. „Umrla je prije nego sto je Bonnie ukrala
staklenku krastavaca. Podudaraju li se njezini otisci s jednim od neidentificiranih prstiju?“
„Da“, odgovorio je lijecnik.
„Uzrok smrti?“ upitao je Ramsey.
Dr. Connor se pomaknuo do vrha stola. Nagnuo je glavu lesa, namjestajuci je tako da
bude izlozen ozlijeđeni vrat. „Osim ako ne pronađem dokaze koji govore suprotno, rekao
bih da je uzrok davljenje.“
„Modrice na vratu su dobro definirane“, rekla je Melina. „Odgovaraju cvrstom stisku
oko vrata.“
„Da, tako se dogodilo“, potvrdio je dr. Connor. „Katkad vidite blage modrice koje
ukazuju da je ubojica morao podesavati stisak jer nije imao dovoljno snage da zadrzi
pocetnu silu gusenja. Ali u ovom slucaju ne vidim nista od toga. Mislim da je ovaj ubojica
fizicki jak i da ju je zadavio bez oklijevanja.“
Dr. Connor vratio je glavu u prvobitni polozaj i posegnuo za skalpelom. Ostricu je

146
 Knjige.Club Books

postavio na vrh grudne kosti i napravio Y rez između i ispod grudi.

Iduci sat Melina i Ramsey promatrali su dr. Connora kako proucava i vaze organe,
uzima uzorke tkiva i provjerava ima li znakova seksualnog nasilja. Na kraju je izjavio da je
zrtva bila zdrava i da nema znakova snosaja.
Kad su Melina i Ramsey izisli iz ureda sudskog patologa, zudjela je za toplinom sunca
na svom licu. „Moram nazvati turisticku agenciju“, rekla je. „Zelim razgovarati s njezinim
sefom.“ Pitala se kako je Eleni s njezinom majkom.
Ramsey je pogledao na sat. „Pola devet je. Vec bi trebali biti otvoreni.“
„Odmah cu otici tamo i pokusati razgovarati s osobljem prije nego sto turisti preplave
mjesto.“ Osim sto se htjela raspitati je li ju netko uhodio, htjela je utvrditi kretanje Jennifer
Brown posljednjih dana zivota.
„Ja cu se naci s forenzickim odjelom i vidjeti koje su dokaze uspjeli prikupiti u kuci
Jennifer Brown“, rekao je Ramsey.
„Poslije cemo se ponovno naci.“
„Savrseno.“ Ramsey je ostavio Melinu kod ureda TBI-a. Dok je odlazio, usla je u svoj
automobil i mirno sjedila jedan trenutak, pustajuci da joj dnevna vrucina ugrije smrznute
kosti.
Nazvala je majcin broj. „Mama, kako ide?“
„Elena i dalje spava.“
„Ona je dobro?“
„Jadno dijete je premoreno. Pitam se kad je posljednji put imala priliku tako dobro
spavati. Ti si bila vrlo slicna kad si dosla zivjeti s nama.“
„Kad smo kod toga, zena koja je imala skrbnistvo nad Elenom, Bonnie Guthrie, rekla je
da me poznaje.“ Melina je dotaknula vrh nosa, trudeci se da joj ton ostane smiren i
jednolican. „Rekla je da me ona ostavila na cesti izvan Nashvillea kad sam bila dijete.“
Tisina. „Ne razumijem.“
,,U tome je stvar. Mislim da govori istinu.“
„Kakvo to cudoviste moze uciniti takvo sto djevojcici od pet godina?“
„Vjeruj mi, na svijetu ih je i previse.“
„Zeljela bih se naci s tom zenom licem u lice.“ Rijeci njezine majke zvuc ale su ostro.
„Zasad ces morati ostati daleko.“
„Samo mi javi kad cu moci.“
„Nerijeseni poslovi, mama?“
„Bas tako.“
Odlazak istom trgovcu automobilima nije bas bio pametan. No proslo je gotovo deset
godina otkako je od njega kupio kombi. Ako bi policajac i nabasao na ovo mjesto, nitko ga se

147
 Knjige.Club Books

ovdje ne bi sjecao nakon toliko vremena.

Usao je u salon cim se otvorio. Prodavac automobila zacas se stvorio kraj njega. Sat
kasnije dogovor je bio sklopljen i on je s parkiralista odlazio u novom kombiju.
Samo bi pametan i ustrajan policajac mogao povezati sve tocke, a dosad nije sreo ni
jednog policajca dovoljno upornog da pronađe tipa poput njega. Policajci su nekako bili
lijeni po prirodi. Vecini je najvaznije da se vrate kuci zivi i da izdrze do mirovine. Nisu
spremni riskirati svoju kozu.
Osjecajuci se sigurno, zaustavio se u restoranu brze hrane i narucio tri hamburgera,
veliku porciju przenih krumpirica i veliki sok. Nije mnogo jeo posljednjih dana. Zabrinutost
mu je uvijek oduzimala apetit, a sada kad je opet imao svoj kombi, osjecao se vise nalik sebi.
Kad se zaustavio kraj prozorcica, prilicno mlada djevojka tamne kose i blistava
osmijeha preuzela je njegovu narudzbu i vratila mu ostatak novca. Steta sto njegov kombi
jos nije spreman za nju.
„Hvala, duso“, rekao je.
„Zelim vam ugodan dan.“
„Uvijek je takav.“
Odvezao se do sredine golemoga parkiralista super-marketa i najprije pojeo
hamburgere. Nakon toga pojeo je przene krumpirice, jedan po jedan, i zatim popio sok. To
je bio njegov ritual koji se nikad nije mijenjao.
Jedna namirnica za drugom. Jedna zena za drugom. Nepodijeljena pozornost je
najbolja.
Bacio je smece u kantu supermarketa i zatim iskoristio njihov zahod. Dobro je oprao
ruke pa kupio nekoliko proteinskih plocica i vodu prije nego sto se vratio za upravljac.
Pokrenuo je motor, uzivajuci u njegovu brujanju. Prethodni kombi imao je vise od deset
godina. Mnogo lijepih uspomena, a kad bi vise razmisljao o njima, postao bi emotivan.
„Nikad se ne osvrci.“
Ukljucio je radio i izisao na autocestu, krecuci se prema autocesti. Mogao je otici u bilo
koji dio drzave. Jos nikad nije lovio na jugozapadu, a pretpostavljao je da oni tamo imaju
jedrije djevojke. Ne bi mu smetalo da pronađe ljepoticu bujnih grudi s punim, oblim
usnama. Muskarcu treba nesto za sto ce se drzati.
Dok je razmisljao hoce li voziti na sjever ili na jug, osjetio je kako ga vuce zapad i
povratak u Nashville. Misli su mu se vratile na smeđooku djevojku koja je primila njegov
udarac i uzvratila napadom. Gđica Prposne grudi. Ona je bila nedovrsen posao. Svoju ce
potragu zapoceti u Misiji.
Osjecajuci uzbuđenje, pojacao je radio i skrenuo prema sjeverozapadu na autocestu 1-
75.
„Drzi se, duso. Tatica ce preurediti kombi samo zbog tebe. A kad te pronađem, imat

148
 Knjige.Club Books

cemo najbolju zabavu na kojoj si ikad bila.“

149
 Knjige.Club Books

DVADESETO
POGLAVLJE

Četvrtak, 27. kolovoza, 10:00

Melina se preko rijeke Cumberland vratila u Nashville i uputila prema Donjem Broadwayu.
Topli ljetni dani privlacili su mngo turista, pa ni danasnji dan nije bio iznimka. Za samo sat
ulice ce biti prepune ljudi u kratkim hlacama i netom kupljenim Nashville majicama, koji
jedu sladoled i nose vrecice pune suvenira.
Vozila se kroz centar Donjega Broadwaya dok nije usla u Prvu ulicu, ulicu koja prati
rijeku Cumberland.
Melina je pronasla parkirno mjesto na drugoj strani ulice i brzo otrcala do adrese
Nashville Toursa. Dok se priblizavala, uocila je crveno-bijelo-plavu prikolicu. Zastave s
natpisom OTVORENO vijorile su kraj prozora iza kojega se nalazio muskarac, previse star za
sezonsku ispomoc. Zbog sijede kose skupljene u rep i dugih uvijenih brkova izgledao je kao
morz.
Pricekala je da nekoliko zena odjevenih kao turistkinje uplati obilazak u deset sati. Kad
su zavrsile, podigla je svoju znacku. „Zeljela bih vam postaviti nekoliko pitanja o Jennifer
Brown.“
„I ja imam nekoliko pitanja“, rekao je covjek. „Nije se pojavila na zakazanoj turi i otad je
nisam vidio.“
„Kad ste je posljednji put vidjeli?“
Uzdahnuo je dok je gledao u zidni kalendar u kabini. „Nedjelja, sesnaesti kolovoza. Toga
je dana radila dvostruke smjene. Trebala je raditi na velikoj turi sljedeci ponedjeljak
poslijepodne, ali nije se pojavila. Ako je vidite, recite joj da je dobila otkaz.“
„Vase ime, gospodine?“ upitala je.
„Sean Terrel.“ Spustio je pogled i prebirao po jutrosnjim uplatnicama. „Vlasnik sam
Nashville Toursa.“ „Seane, Jennifer je ubijena.“
Seanovo namrgođeno lice omeksalo je dok je spustao papire. „Mrtva? Sranje. Mislio
sam da je samo odustala od posla.“
„Vjerujemo da je umrla sedamnaesti ili osamnaesti kolovoza. Jeste li sigurni da ste je

150
 Knjige.Club Books

vidjeli sesnaestoga?“
„Da. Podigla je placu.“ Protrljao je ruku o brkove, za sto je pretpostavila da je uobicajeni
izraz frustracije. „Znala je izostati s posla, ali uvijek je bila ljubazna prema svima. Tko bi je
htio ubiti?“
„To pokusavam otkriti. Koliko je tura Jennifer vodila u tjednu prije sesnaestoga?“
„Blizu dvadeset. Bila je moj najzaposleniji turisticki vodic. Gosti je jako vole. Voljeli su
kad je pjevala. Kao i polovica ljudi u ovom gradu, sanjala je postati zvijezdom.“ „Koliko sam
shvatila voljela je putovati s bendovima.“ „Prije je to bilo cesto, ali posljednjih godinu dana
nesto rjeđe. Zarada i napojnice previse su dobri da se odrekne vođenja grupa, a usto je vec
bila pomalo stara.“
„Imala je trideset devet godina.“
Podignuo je ruku. „Ne kazem da je stara, ali u tim bendovskim krugovima mnoge od
djevojaka jedva imaju osamnaest. Tesko se natjecati s time. I nemojte mi zamjeriti. Samo
prenosim ono sto je rekla.“
„Razumijem. Je li itko na obilascima pokazivao posebno zanimanje za nju?“
„Ne pratim nase autobuse.“
„Ako vam zena kaze da je*u trideset devetoj godini stara kanta, reci ce i nesto o tome da
joj se gost nabacuje.“
„Imamo strogo pravilo zabrane dodirivanja. Svi nasi vodici imaju uputu pozvati policiju
ako se gost ne drzi pravila.“
„Shvacam. Ali mislim da bi pozornost ovog muskarca bila dobrodosla. Da moram
nagađati, rekla bih da je u kasnim tridesetima i krupan tip. Snazan. Mozda cak i sarmantan.“
Zaustavio se jedan od autobusa.
„Samo da istovarim ovu grupu i posaljem drugu grupu u obilazak.“
„Naravno. Samo dajte.“
Sean je otrcao do autobusa i izmijenio poglede s turistickom vodickinjom koja se
spremala ukrcati. Zena je bila visoka, vitka i otprilike u srednjim cetrdesetima. Bila je
odjevena u kaubojsku odjecu i podsjetila je Melinu na staromodni Opryland.
Melina je podigla svoju znacku. „Imate li sekundu? Gospođice...?“
„Jefferson. Dolly Jefferson. Ovo sigurno ima veze s Jennifer.“ Posegnula je u straznji dzep
i izvadila paket cigareta i upaljac. Zapalila je cigaretu i udahnula.
„Zasto to kazete?“
„Poznajem Jennifer. Sto je sada ucinila?“
„Mrtva je. Ubijena.“
Zena je uzdahnula, ali nije se doimala potresena vijescu. „Zao mi je sto to cujem.“
„Bile ste dobre prijateljice?“

151
 Knjige.Club Books

„Radile smo zajedno. Dosta smo se dobro slagale. Gledajte, ne zelim biti vjestica, ali
imam tocno deset minuta da popusim cigaretu prije nego sto ponovno iziđem.“
Melina nije osjecala nikakvu zurbu. Njezina pitanja potrajat ce koliko zeli. „Znate li s
kim je izlazila?“
„Bio je jedan tip, Billy, koji je radio kao barmen, ali su prekinuli prije tri mjeseca.“
„Gdje je on radio?“
Oklijevala je, kao da se pokusava sjetiti imena. „Reds, mislim. Sjecam se zato sto me
pocastio rundom pica. Jennifer je tamo cesto zalazila.“
„Njezina je sestra rekla da je bila trijezna pet godina.“ „Nije se drogirala, ali je i dalje
pila. U njezinoj je glavi to znacilo da je trijezna.“
Melina je nacrckala jos biljeski. „Je li se netko drugi nedavno pojavio?“
„Upoznala je tipa u Redsu prije nekoliko tjedana. Svidio joj se i rekla je da ju je pozvao
van. Razumio se u glazbu i poznavao neke od bendova. Imali su mnogo zajednickoga.“
„Jesu li se spetljali?“
„Da. Bila je kao skolarka nakon prvog izlaska. Rekao je da u glazbenom biznisu i da je
moze upoznati s ljudima.“ „Povjerovala mu je?“
Jos jedan oblak dima prosao je preko njezinih usana dok je slijegala ramenima. „Kad
bih dobila novcic za sve lazne glazbene producente koje sam upoznala, bila bih bogata.
Mislim da mu nije stvarno povjerovala, ali dobro su se provodili.“
„Vas sef je rekao da je svoju posljednju smjenu odradila u nedjelju, sesnaesti kolovoza.
Je li imala dogovor s tim tipom te veceri?“
„Da, mislim da je imala.“
„Sjecate li se njegova imena?“ upitala je Melina. „Nisam sigurna. Bilo je to neko djecje
ime. Kakvo bi rabio klinac.“
„Sonny?“
Pogled joj se ozario. „Da, tako je.“
„Hvala vam.“
Sean je prosao kraj njih, a zena je bacila cigaretu i cipelom je ugasila o plocnik. „Moram
ici.“
Melina je mirno stajala dok je zena uzimala bocu vode i trcala natrag prema otvorenom
autobusu.
„Pa, dobro jutro, Nashville!“ povikala je. Motor autobusa je zagrmio dok je odlazio
prema Prvoj ulici.
„Seane, morat cu vidjeti vase uplatnice“, rekla je Melina.
„Naravno. Kako god mogu pomoci. Koliko daleko unatrag?“
Kladila bi se da se taj Sonny nije slucajno pojavio. Ili je cesto odlazio u Reds ili je uplatio

152
 Knjige.Club Books

nekoliko tura i upoznavao vodickinje dok nije naisao na onu koju je zelio. „Otprije mjesec
dana.“
„To je dugo razdoblje. To znaci najmanje tisucu racuna.
„Hvala vam.“ Predala mu je svoju posjetnicu. „Sto prije, to bolje.“

***
Na temelju svojih nadziranja Sonny je znao da u kasnijim popodnevnim satima stanari
Melinina kompleksa kuca u nizu u Nashvilleu jos nisu stigli kuci. Spremali su svoje stvari u
uredima u sredistu grada i zavrsavali radni dan. Iduci sat ili otprilike toliko, na parkiralistu
ce biti prilicno mirno.
Bio je odjeven u radni kombinezon, oponasajuci osoblje sluzbe odrzavanja zgrada.
Njegova majica i hlace nisu bili istovjetni sluzbenoj odori, ali dovoljno blizu da svakoga
uvjere da tamo pripada.
Dotaknuo je svoju siltericu i presao parkiraliste. Dok je prilazio njezinim vratima, iz
grmlja se oglasila macka. Nije volio macke. Plasio ga je nacin na koji vrebaju uokolo.
Pokucao je na vrata, a kad nije cuo odgovor, uzeo je alat za obijanje brava i nakon
nekoliko sekundi otvorio bravu i zasun. Brzo je spremio alat u kutiju i pozurio unutra.
„Odrzavanje“, povikao je.
Nije bilo odgovora, ali se ipak oprezno kretao, zavirujuci u dnevnu sobu i zatim cajnu
kuhinju. Popeo se stubama na drugi kat. Na tom su katu bile dvije spavac e sobe. U jednoj su
bila dva bicikla i nesto opreme za kampiranje, a sluzila je kao soba za odlaganje. Nekoliko
koraka dalje bila je druga soba.
Spustio je na pod kutiju s alatom i otisao do Melinina raspremljenog kreveta. Podignuo
je zguzvani jastuk, priblizio ga nosu i udahnuo blagi miris sampona od jasmina. To je bio
ugodno njezan miris koji nikad ne bi povezao sa zenom poput nje.
Oprezno je vratio jastuk tocno tamo gdje ga je i nasao. Znao je da je ona tip zene koja
zamjecuje male detalje.
I on je bio takav. Dijelili su iste osobitosti i manire. Toliko slicni. Toliko zajednicke
proslosti.
Prelazeci preko bez tepiha, podignuo je kutiju s alatom i uputio se niz stube prema
kuhinji. Otvorio je hladnjak. Unutra je bila mala boca mlijeka, kutija jaja i nekoliko jabuka.
Kuhinjski ormaric bio je pun osnovnih prehrambenih namirnica, ukljucujuci desetke
limenki tune.
Kad je zatvorio vrata, pogled mu je privukla fotografija Meline u drustvu starijeg
muskarca i zene. Zvala ih je mama i tata, no oni nisu bili njezini pravi roditelji ili obitelj. On
je bio njezina obitelj. Fotografirao je tu sliku. Snimio je video cijele kuce.
Godinama je pratio sto se s njom događa, ali ovo je bio prvi put da je stupio u njezin

153
 Knjige.Club Books

prostor. Bilo mu je jako vazno ne uznemiravati je. No, otkako je Bonnie napustila grad, bilo
je bolje da svoju sestru pomnije drzi na oku.
Sjeo je na koznati kauc, pogledom preletio clanak u otvorenom Forenzičkom časopisu i
zatim pogledao prema televiziji. Klik daljinskog upravljaca otvorio je kanal o uređenju
doma.
Bila je jednako nezainteresirana za uzimanje u ruke cetke za licenje ili izradu zavjesa
kao i on, ali smirivale su je slike ugodnih domova. On je bio posve isti. Stres ga je uvijek
odvlacio u trgovine pokucstvom, gdje je lutao iz prostorije u prostoriju, zamisljajuci kako bi
svaki od tih komada izgledao u tom ugodnom domu koji je gradio samo za njih dvoje.
Zavalio se u naslonjacu, zatvorio oci i prstima presao preko skupe koze. Bili su predugo
razdvojeni i bilo je vrijeme da se obitelj ponovno okupi. Samo ce se tada osjecati ispunjeno.
Jedini problem u ovom je trenutku bila Bonnie. Zasad je drzala usta zatvorena i nije
rekla policiji nista o staklenki. Ali on je bio previse pametan da povjeruje kako je Bonnie
zavrsila s njim. Rekla je da mu zeli pomoci i ispraviti stvari. Nije joj povjerovao. Ona nikad
nece otici dok ne dobije ono sto zeli.
Bonnie je uzivala zajebavati ga. Uvijek je bila odusevljena kad bi joj rekao da je treba
prije nego sto bi otisla. Dio njega i dalje je zelio da ostane. Jos je volio nacin na koji ga je
ljubila u obraz kad je bio dobar. Dio njega zelio je da ponovno budu obitelj.
Sonny je opsovao. Znao je da zene poput nje slamaju muskarcima srca iz zabave. I
konacno je bio dovoljno pametan da se to ne ponovi. Trebao ju je ubiti kad je imao priliku,
ali dijete ga je zaustavilo. Nije znao gdje je Bonnie pronasla tu djevojcicu, ali proklet bio ako
nije bila slika i prilika Meline.
„Jebi se, Bonnie“, promrmljao je. „Neces me izigrati.“
Ovaj put bit ce drukcije. On ima kontrolu.
Udahnuo je, prolazeci rukom preko istrosenoga koznatog naslonjaca. Skrenuo je misli
natrag na Melinu. Svoju sestru. Svoju krv.
Ovdje Melina sjedi kad je kod kuce. Na trenutak je zamislio kako bi bilo da sjedi kraj nje
kao nekad.
Osjecaj mira bio je prolazan. Kao i obicno, slike Bonnie prikradale su mu se natrag u
san. Bonnie je upropastila sve u njegovu zivotu sto je volio, ali ovog puta bit ce drukcije.
Ustajuci, uzeo je malu kameru iz kutije s alatom. Pazljivo je prisao otvoru za ventilaciju
u zidu, odvrnuo vijke, odvojio resetku i postavio kameru unutra. Provjerio je mobitel kako
bi se uvjerio da kamera prenosi i zatim vratio poklopac. Odvojio je jos malo vremena da
pokupi truncice prasine koja je pala na pod te ih bacio u svoju kutiju.
Stojeci na pragu osvrnuo se prema natrag i udahnuo, jos jednom upijajuci njezin miris,
a zatim zatvorio vrata za sobom. Macke vise nije bilo. Zavjese u susjednoj kuci bile su
nepomicne i nikoga nije bilo na parkiralistu.

154
 Knjige.Club Books

S obnovljenim osjecajem svrhe isao je prema svom automobilu. Prvi put u deset godina
nije se osjecao usamljeno.

***
Bonnie je navukla prozirnu bluzu preko crnoga grudnjaka i pogledala prema Ralphu.
Lezao je na motelskom krevetu, gol kao od majke rođen, i u nesvijesti.
Kad ga je nagovorila da dođe, svukla se, gurnula mu ruku u hlace i odvela ga na mjesta
o kojima je samo mogao sanjati. Ako je Bonnie ista znala uciniti dobro, bilo je to pojebati
muskarca do besvijesti. Kad je zaspao, iz torbice je izvadila nekoliko tableta za smirenje i
smrvila ih u prah. Nakon toga je skuhala kavu u motelskom aparatu za kavu i cekala da ga
probudi miris. Stavio je dva secera i dva vrhnja za kavu. Nasmijesila se kad je rekao da se
mora vratiti na posao. Da kupi vrijeme za sedative, uzela je njegovu gotovo praznu salicu i
popusila mu. Pet minuta poslije bio je u nesvijesti.
Isto je cinila i s pokojnim muzem. Katkad bi se napio i bio spreman baciti se na nju,
Sonnyja ili Melinu. Stitila je tu djecu, ne samo zato sto su joj bila draga, nego i zato sto im
nije trebala policija za vratom. Sve u svemu, napravila je dobar posao dok nije zajebala s
Melinom i poslije sa Sonnyjem. Mozda je postajala previse sentimentalna pod stare dane, ali
sad je imala priliku to ispraviti za oboje.
Prekopavala je po dzepu njegovih hlaca i izvukla kljuceve i novcanik. Izvadila je
novcanice i kreditnu karticu, a sve drugo mu je ostavila. Sviđao joj se Ralph i nije mu zeljela
zagorcati zivot potrebom podnosenja zahtjeva za izdavanje zamjenske vozacke dozvole. To
bi jednostavno bilo bezobrazno, cak i za nju.
Zakljucila je da ce biti u nesvijesti dvanaest sati prije nego sto se probudi i prijavi je.
Smijeseci se, gurnula je karticu u straznji dzep. Bonnie moze napraviti mnogo stete u
dvanaest sati.

155
 Knjige.Club Books

DVADESET PRVO
POGLAVLJE

Četvrtak, 27. kolovoza, 15:00

Melina je sjedila u automobilu pregledavajuci e-mailove ispred bara Reds, cekajuci da se

otvori. Jedva da je procitala nekoliko poruka kad se oglasio telefon. Bio je to Ramsey.
„Da?“ rekla je brzo.
„Vozac bijelog kombija uklonio je identifikacijski broj vozila s upravljacke ploce, vrata i
bloka motora“, rekao je bez mnogo pompe.
Zavalila se u sjedalu. „Zvucite previse veselo. Nesto mi govori da tu prica ne zavrsava.“
„Bivsi vlasnik se potrudio ugravirati broj i s donje strane bloka motora.“
„To je moja vrst paranoidnosti.“
„Trag pokazuje da je vozilo kupljeno u Atlanti, u Georgiji, prije deset godina, u salonu
rabljenih automobila.
Cekala je poantu.
„Da skratim pricu, kombi je bio registriran na ime Edward Mecum.“
„A tko je gospodin Mecum? Pretpostavljajuci da mu je to pravo ime.“
„To pokusavamo utvrditi,, ali prema FBI-evoj bazi podataka, nema ga u kaznenoj
evidenciji.“
„Ne cujem potistenost u vasem glasu.“ Presla je prstima preko kola upravljaca,
promatrajuci grupu postarijih turista koji su ulazili u jednu od kultnih trgovina kaubojskim
cizmama u ulici.
„Kontaktirao sam autosalon u Atlanti.“
„I?“
„Nema zapisa o prodaji starog kombija, ali menadzer je rekao da je jutros prodao slican
bijeli kombi muskarcu koji je platio gotovinom. Ime kupca je Edward Mecum i sepao je.“
Snazno je zarila noz u njegovo bedro i jos ga dodatno zakrenula. Osjecala je
zadovoljstvo u spoznaji da ga je posteno ranila.
„Pretpostavljam da Edward Mecum nije dao prodavacu neku adresu?“

156
 Knjige.Club Books

„To se zahtijevalo od njega.“

Nagnula se prema naprijed, „I?“
„Imam adresu imanja pedesetak kilometara od Nashvillea.“
„Stvarno znate kako djevojci uljepsati dan.“ Na prozoru Redsa muskarac je preokrenuo
znak ZATVORENO na OTVORENO.
„Kako se brzo mozete naci sa mnom?“ upitao je.
„Dajte mi pola sata“, odgovorila je. „Ja sam na Donjem Broadwayu. Upravo sam
razgovarala sa sefom Jennifer Brown i slijedim trag. Dat cu vam najnovije informacije kad se
nađemo.“
„Pokupit cu vas kod ureda.“
„Ponesite hamburgere, umirem od gladi.“
Nasmijao se. „Hocu.“
Zgrabila je torbu, izisla iz automobila i posla prema ulazu u bar. Docekao ju je slab miris
piva i cigareta. Tu je bio dugi sank pokriven debelim slojem poliuretana. Iza njega redovi
boca s picem virili su s terasastih polica. Iznad boca nalazila se zbirka crvenih kaubojskih
sesira.
„Dobar dan“, rekla je.
Muskarac je gurnuo mimokretna vrata, brisuci kvrgave ruke o kuhinjsku krpu dok joj je
prilazio. Vec letimican pogled bio mu je dovoljan da shvati kako nije dosla na pice. „Sto
mogu uciniti za vas?“
Podigla je znacku i predstavila se kao TBI. „Dosla sam se raspitati o jednoj gosci. Zove
se Jennifer Brown. Izlazila je sa sankerom Billyjem.“
Potvrdno je kimnuo. „Plavusa. Bujne grudi.“
,,U kasnim je tridesetima.“
„Da, sjecam je se. Sto zelite znati?“
„Da li ju je ovdje netko gnjavio li joj mozda posvecivao previse pozornosti?“
„Bila je koketa. Znala je kako iskoristiti te cice da privuce pozornost muskaraca. No
izlazila je s Billyjem i zadrzavala se blizu sanka.“
„Je li nastavila dolaziti nakon sto su prekinuli?“
„Da. Vidio sam je ovdje prije otprilike dva tjedna. Otisla je s nekim tipom, ali ne bih vam
mogao reci tko je on.“ „Imate nadzorne kamere?“
„Da, ali snimka traje samo dva tjedna.“
„Posljednji je put viđenja sesnaesti kolovoza. To je unutar tog dvotjednog okvira.
Zamolit cu vas da mi predate te snimke.“
,,U cemu je stvar? Je li Jennifer u nevolji?“

157
 Knjige.Club Books

„Netko ju je ubio“, rekla je.

„Sranje.“
„Da, bas sranje.“ Izvadila je posjetnicu iz novcanika. „Nazovite me tijekom dana kad cete
imati snimke.“
„Naravno.“
Izisla je na jarko sunce i pogledom presla preko trgovina oko Red’sa. Koliko njih ima
nadzorne kamere?
Usla je u automobil, pokrenula motor i nazvala agenta Jacksona. Vozeci kroz grad
izvijestila ga je o oba slucaja. Obecao je poslati policajce u trgovine kraj Red̕sa. Ako postoje
snimke, uzet ce ih.
Deset minuta poslije Melina je stigla na parkiraliste TBI-a gdje ju je Ramsey cekao u
svome crnom SUV-u. Zakljucala je svoj automobil, sjela na suvozacevo mjesto i odlozila
ruksak među stopala.
Pruzio joj je salicu kave koju je sa zahvalnoscu prihvatila. Bila je slatka, kao da su u njoj
dvije kockice secera. Provjerila je hamburger. Bez sira. „Kako ste znali da ne volim sir?“
„Ni ja ga ne obozavam.“
„Dakle, slucajno ste pogodili?“
„Da.“
„Dobro. Vasa moc zapazanja za mene je malo previse.“
Dok je pijuckala kavu, ispricala mu je sto je saznala u Red su i da su u potrazi za
snimkama nadzornih kamera.
„Mozda nam se posreci s videonadzorom u Redsu. Vecina ubojica, poput dvojice kojima
se mi bavimo, stvorenja su od navika“, rekao je.
„Zar to ne bi bilo odlicno?“ Zagrizla je hamburger. Nije bio los. Da je po njezinu, omjer
kecapa i senfa bio bi drukciji, ali bila je previse gladna da prigovara.
,,Andy je na brzinu provjerila Edwarda Mecuma. Mogu vam reci da ima novca. Dvaput
se zenio, a s drugom zenom ima dvoje djece i nekoliko unuka. Zivi od ulaganja. Posjeduje
nekoliko nekretnina sjeverno od Nashvillea. Ma koliko god bilo primamljivo obratiti se
njegovoj obitelji, ne zelim ga sada prestrasiti. Bolje je saznati sve sto mozemo o njemu prije
nego sto pristupimo obitelji.“
„Slazem se.“
„Prema komunalnoj evidenciji, uredno placa racune.“
Iz snopa je izvukla novu salvetu. „Sjeverno od Nashvillea ima vrlo izoliranih podrucja.
Da netko tamo drzi zatocenu zenu, nitko to ne bi saznao.“
U mislima joj se pojavila slika unutrasnjosti kombija, a zatim se brzo prebacila na slike
zapesca mrtvih prostitutki. Sva su imala crvene prstenaste tragove od previse stegnutih

158
 Knjige.Club Books

lisicina.
„Sto je bilo s prvom suprugom?“
„Razvela se od njega 1999.“
„Razveden 1999.? Ubojstva su pocela 1999., zar ne?“ upitala je Melina.
Stresne zivotne situacije mogu gurnuti preko ruba osobu s ubilackim mastarijama. U
Mecumovu slucaju, izvor stresa nije bio novac, nego mozda razvod.
„Znas li nesto o njegovoj bivsoj supruzi?“ upitala je.
„Jos je nisam uspio pronaci“, odgovorio je Ramsey. „Radimo na tome.“
„Prosla je dvadeset jedna godina od razvoda i nema nikakvih podataka o njoj?“
„Ne.“
Iz Melinina iskustva, zene koje zive normalan zivot obicno ne nestanu iz javnosti. „Jesu
li imali djece?“
„Ne, prema javno dostupnim podacima.“
Za nju je to samo bila potvrda da blagoslovi dolaze u razlicitim oblicima, a brak bez
djece za muskarca koji je volio rezati prostitutke jedan je od tih oblika.
„Mecum je zavrsio pravo, ali nikad se nije bavio svojom strukom“, dodao je Ramsey.
„Obiteljski novac znacio je da ne mora raditi.“
„Sto je s njegovim roditeljima ili bracom i sestrama?“
„Jedinac je. Majka je umrla od raka prije pedeset godina, a otac u automobilskoj nesreci
kad mu je bilo cetrnaest.“
Promeskoljila se i popila kavu. Kofein je poceo djelovati i izostravati joj cula.
U tisini su se vozili po 1-24 prema sjeveru, sve dok grad nije prepustio mjesto nizovima
velikih trgovackih centara i, zatim, brezuljkastim obroncima. Ramsey je slijedio vijugave
ceste sve dok ga GPS nije upozorio da se trazena adresa brzo priblizava. Melina je morala
dvaput pogledati da uoci postanski sanducic obrastao gustom vijugavom lozom. Usporio je i
skrenuo na zemljani prilaz koji je zavijao u brdo.
„To je bogme imanje“, rekla je.
Ramsey je vozio strmim prilazom, manevrirajuci uvjezbanom lakocom. Svladao je
posljednji zavoj i SUV se iznenada nasao u kruznom prilazu zidane kuce sa sirokim
prednjim trijemom. Svjetla u kuci bila su ugasena, a dva stolca za ljuljanje na trijemu
doimala su se kao da su veci dio zime i ljeta bila izlozena vremenskim uvjetima. Na svim su
prozorima bile spustene rolete. Dvoriste je izgledalo kad da mjesecima tu nitko nije bio.
Ramsey je iskljucio motor i oboje su izisli. Dok su sljuncanom stazom isli prema
prednjim stubama, vodili su racuna da im je oruzje lako dostupno. Ona se odmakla u stranu
dok je Ramsey provjeravao ulazna vrata. Kad je otkrio da su zakljucana, sakom je lupio o
vrata.

159
 Knjige.Club Books

Zvuk je odjeknuo kucom, zveckajuci poput mramornih spekula u praznoj staklenki.

Provirila je između okvira prozora i roleta. Svaki pogled kroz uski otvor otkrivao je pogled
na naoko prazne prostorije.
„Koliko dugo posjeduje ovu kucu?“ upitala je.
„Trideset godina.“
„To je mnogo.“
„Serijski ubojice obicno pocnu s nasilnim mastarijama i zatim napreduju do
podmetanja pozara i silovanja. Ovdje je mogao imati potpunu kontrolu nad svojim zrtvama.“
„Koliko znamo, ubijao je samo prostitutke“, rekla je.
„One su savrsene zrtve.“
Proucavala je debela prednja vrata i zatim sama zakrenula kvaku. Vrata su bez sumnje
bila zakljucana. „Mogla bih razbiti staklo.“
„Da bar smijemo. Cak ne znamo ni da imamo pravog tipa. A sve sto bismo pronasli
unutra ne bi bilo prihvaceno na sudu.“
Ponovo je povirila kroz uski procjep između zavjese i ruba prozora. Osjetila je napetost
u potiljku, bas kao i onda kad joj je pristupio Kljucni ubojica.
„Mozda postoje straznja vrata koja su otkljucana“, rekla je.
„Jos nemamo nalog.“
Okrenula se od prozora i spustila niz prednje stube. Slijedio ju je i zajedno su hodali
kroz visoku travu, naokolo do straznjega dijela kuce. Svi prozori bili su prekriveni debelim
zavjesama i bilo je nemoguce pogledati unutra.
Melina je skrenula pogleda s kuce i zagledala se u malu livadu iza zgrade. „Te dvije zene
koje sam trazila jos nisu pronađene.“
„Ubojica je odbacio tijela svojih drugih zrtava. Nema smisla pretpostaviti da je zrtve
zakopao na imanju.“
Zagledala se u gustu sumu iza imanja. „Sve je stariji“, rekla je. ,,A na svijetu je sve vise
nadzornih kamera. Teze je izvuci se s ubojstvom. Usto sam ga ja posteno probola.“
Hodala je prema sumi, ne znajuci zapravo sto trazi. „Svoje prosle zrtve bacio je u sumi.
Da sam starija i mudrija, bez sumnje bih se drzala blize kuci. Ima savrseno prikladnu sumu
blizu kuce.“
Ramsey je kimnuo. „Ima li boljega nacina za prozivjeti mastariju ubojstva neke zene od
toga da iziđes na trijem i gledas u sumu gdje je zakopana. Ovdje je daleko od radoznalih
susjeda.“
Jos nekoliko koraka i uhvatila je prvi dasak uzegloga mirisa smrti. Posljednja dva tjedna
bilo je vruce, pa bi se bilo koji stvor ili covjek ostavljen tu vani vrlo brzo raspao.
„Osjecas li smrad?“ upitala je.

160
 Knjige.Club Books

„Naravno.“
Oboje su izvukli oruzje i priblizili se rubu sume. Melina je bila na udaljenosti od tri
metra kad ju je smrad zapuhnuo svom snagom. Zakasljala je i rukom pokrila usta.
„Tamo je“, rekao je. „Vidis li?“
Stisnula je oci da bolje vidi i pogledom pretrazivala grmlje dok nije ugledala obrise
raspadnutih ostataka.

161
 Knjige.Club Books

DVADESET DRUGO
POGLAVLJE

Četvrtak, 27. kolovoza, 16:30

S nalogom za pretres u rukama, Ramsey i Melina promatrali su bravara kako otvara ulazna
vrata Mecumove kuce. Blago uzbuđenje preplavilo je Ramseyja. Ovo je bilo najblize sto se
priblizio tom ubojici, a pomisao da ce ga sada uhvatiti bila je bolno uzbudljiva.
Stigao je sudski patolog, zajedno s desecima policijskih vozila. Zutom vrpcom ograđeno
je mjesto zlocina, a sator i nekoliko stolova cinili su pokretnu radnu postaju. Agent Jackson
nadzirao je pretragu sume pretrazili je. Izisli su za deset minuta. „Vasa je“, rekao je policajac.
Lateks se napinjao uz Ramseyjevu kozu dok je svijao prste. Nije posegnuo za
prekidacem svjetla, nego je pricekao da tehnicar zaprasi u potrazi za drugim tijelima i bilo
kakvim tragom Mecuma.
Brava se okrenula i prvi policajac u odori gurnuo je i otvorio vrata. On i jos dvojica
njegovih kolega usli su u kucu i otiske. Koliko god je zelio pretraziti kucu, nije htio unistiti
vazne forenzicke dokaze koji ce im pomoci dokrajciti ovog tipa.
Cim je forenzicar zavrsio, njih su dvoje usli kroz prva vrata u zastarjelu kuhinju uz malu
dnevnu sobu s visokim kaminom.
Prstima je presla preko radne plohe, skupljajuci debeli sloj prasine. Otvorila je hladnjak
iz kojeg se rasirio ustajali, pljesnivi miris kao posljedica neuporabe. Isto se dogodilo sa
zamrzivacem.
Njih su dvoje metodicno pretrazili prvi i drugi kat, ali svaka je soba bila poput
prethodne. Prasna i prazna.
„Kladim se da je zauzet opremanjem novog kombija“, rekla je. „Zeli da sve bude kako
treba prije nego sto ponovno krene u lov.“
„Tip poput njega mozda ima vise lokacija“, upozorio je. „Nema znakova da je bilo koga
doveo ovamo. Mozda je ovo bilo iskljucivo odlagaliste.“
„Definitivno nije bio unutra vec neko vrijeme“, rekla je.
Ramsey je razmisljao o tome da ogradi imanje i ceka Mecumov povratak. Samo je
pitanje vremena kad ce se vratiti. No, ma koliko da je Ramsey zelio ostati u Nashvilleu i

162
 Knjige.Club Books

pratiti do kraja ovaj slucaj, ostalo mu je jos samo ograniceno vrijeme prije povratka u
Washington.
Kao da mu je procitala misli, Melina je upitala: „Koliko cete jos ostati u Nashvilleu?“
„Najvise nekoliko dana. Moram se vratiti.“
„Nadajmo se da cete biti blizu kad cemo ga uhvatiti. Bila bi steta propustiti tu zabavu“,
rekla je.
„Proslo je dosta vremena od mojega zadnjeg uhicenja.“ Ponovno je svijao prste dok mu
je adrenalin strujao tijelom. Boze, kako mu je nedostajao ovaj dio posla.
„Trebala bih se vratiti na ulicu u blizini Misije“, rekla je Melina. „Spomenuli ste da se
ovaj ubojica vratio po jednu od svojih zrtava.“
„Ni slucajno.“
„Ako jos ne zna da je policija pronasla njegovo skroviste, uskoro hoce. Ne uhvatimo li ga
sada, uzet ce svoj novac i pobjeci.“
Na mobitel mu je stigla poruka. „Od Andy je. Ima Mecumovu sliku s vozacke dozvole.“
Gledala je fotografiju, pomno je proucavajuci. Mecum je bio privlacan. Imao je tamnu
kosu prosaranu s dovoljno sijedih da izgleda otmjeno. Lice mu je bilo izduzeno, mrsavo i
preplanulo. Imao je siljast nos i ostre smeđe oci, tako tamne da su je podsjecale na
bezivotan pogled velike bijele psine. „Nemoguce je reci. Moj je napadac nosio periku i bilo je
mracno.“
„Kako se kretao? Je li se kretao kao covjek od sezdeset dvije godine?“
„Bio je vrlo snazan. Slab muskarac ne bi to uspio izvesti.“
„Trebamo cvrstu identifikaciju ovog tipa.“
„Je li to da ili ne za moj odlazak na ulicu? Sama bih to ucinila, ali na tankom sam ledu sa
sefom.“
„I to s pravom.“ Izisli su na straznji trijem i pogledao je imanje. Forenzicki tim postavio
je nekoliko satora i radnih stolova. Usli su u automobil i spustili su niz kolni prilaz. Sljunak
je krckao pod gumama, a ona se ponovno vratila mislima u noc kad je ostavljena kraj ceste,
ne tako daleko odavde.
„Mogu pokazati ovu fotografiju ljudima oko Dna“, rekla je. „Neka od djevojaka mozda ga
je vidjela kad nije bio prerusen. Pitat cu i Saru.“
„To je pocetak. I jedino na sto mozemo igrati.“ „Musterija koja sepa također se pamti.“
Bilo je moguce, ali ne bas vjerojatno. Samo bi se budala vratila na stara lovista znajuci
da policija pretrazuje to podrucje. „Okej.“
Melina se okretala dok joj je pogled prelazio preko sumovita krajolika. „Kad smo vec
ovdje, ima zalogajnica koju bih zeljela da vidite.“
Na usnama mu je zatitrao osmijeh. „Ali upravo ste jeli.“ Slegnula je ramenima, ne

163
 Knjige.Club Books

ispricavajuci se. „Istina je da sam stalno gladna. Ali to nije razlog zasto zelim posjetiti
zalogajnicu. Kad sam bila dijete, tko god da je pozvao policiju i prijavio da sam pored ceste,
ucinio je to iz te zalogajnice. Mozda se i Sonny vratio tamo.“
Shvatio je razlog za posjet, ali zelio je cuti njezino misljenje. „Objasnite.“
„Bonnie je spomenula da je Sonny osjecajan. Ne moze se odvojiti od proslosti. Mozda je
to mjesto gdje odlazi tugovati za sestrom koju nije mogao spasiti. Kao sto ste rekli, ubojice
su stvorenja od navika.“
Melina i Ramsey stigli su u zalogajnicu neposredno prije nego sto su poceli dolaziti
gosti na veceru. Ona je isla ispred i posegnula je za vratima zalogajnice nekoliko sekundi
prije Ramseyja.
Odrastajuci kao jedino dijete detektiva Hanka Sheparda, bila je u osnovi sin kojega
nikad nije imao. Njezina majka stalno ju je pokusavala usmjeriti na damske aktivnosti, ali
Melina je vise voljela setnje sumom i boravak u garazi gdje je njezin otac popravljao svoj
Cutlass Supreme iz 1974.
Iz tog se razloga nije osjecala ugodno kad bi joj muskarac pridrzavao vrata ili dopustao
da hoda pred njim. Imala je dojam da su Ramseyju ti pokreti automatski. Toliko je duboko
ukorijenjen u staru kulturu Virginije da je to sada bio dio njegova DNK-a.
Ramseyju nije smetalo kad je preuzela vodstvo pa je i nju i hostesu slijedio do odjeljka
u kutu. Sjeli su i oboje uzeli jelovnik. Pogledala je uokolo, trazeci javnu telefonsku govornicu
koju je nepoznat gost prije dvadeset osam godina upotrijebio kako bi joj spasio zivot. Nije
joj bilo traga. U policijskom izvjescu koje je detaljno opisivalo njezino spasavanje vidjela je
fotografije govornice na zidu pored sanka.
„Jeste li ikad prije bili ovdje?“ upitao je Ramsey.
„Dolazim ovdje jednom na godinu. Uvijek razgovaram s vlasnikom, Tatom. Rekao je da
je bio ovdje one noci kad je policija primila poziv vezan za mene.“
„Sjeca li se tko je zvao?“
»Ne.“
Stolu je prisla konobarica. Oboje su prihvatili salicu kave. On je narucio omlet. Ona je
zatrazila Big Boy hamburger s pomfritom. Nakon toga je zatrazila i dodatnu porciju
pomfrita. Konobarica je bacila pogled na njezinu vitku figuru. „Nema Boga“, nasalila se i
otisla predati njihovu narudzbu.
Melina je pogledala kroz prozor prema cetverotracnoj autocesti i jurecim
automobilima. „Tko ostavi dijete uz cestu?“
„Vec ste upoznali jednog od njih. Nazalost, postoje i mnogi drugi.“
Misli su joj se vratile na tijelo pronađeno u sumi iza Mecumove kuce. „Ne bih smjela
jadikovati. Ne bih bila ovdje da nije bilo Bonnie.“
„Dobar nacin gledanja na to.“

164
 Knjige.Club Books

Promatrala ga je dok je podizao i priblizavao salicu ustima. Njegove su kretnje bile

precizne, kao da nikad nije nepotrebno rasipao energiju.
„Znam“, reída je. „Pricajuci o vragu, postoji li itko u Nashvilleu tko poznaje Mecuma?
Jasno je da mu ta kuca nije skroviste.“
„Jacksonov tim i Andy tragaju za drugim kucama, imovinom i mogucim suradnicima.“
Stigli su im obroci i ona je odmah uzela vruc, pomalo mastan krumpiric i nasmijesila se.
Proslo je nekoliko dana otkako je pojela pravi topao obrok. I nije znala kad ce vidjeti iduci.
Dok su jeli, njihov se razgovor usredotocio na starije slucajeve na kojima je svaki od
njih radio, i shvatila je da su im se putevi u nekoliko navrata zamalo krizali. Na kraju obroka
inzistirao je na placanju. Kad su izisli i usli u automobil, osjetila je kako je preplavljuje val
olaksanja. Uvijek joj je bilo drago kad bi otisla iz ovog lokala.
Mobitel joj je zazvonio dok su izlazili na autocestu. „Andy“, rekla je. „To je bilo brzo.“
„Kad je rijec o racunalima, mogu raditi cuda“, rekla je Andy.
„Ovdje sam s agentom Ramseyjem. Bi li vam smetalo da vas stavim na razglas?“
„Pod uvjetom da vama ne smeta da agent Ramsey cuje neke detalje iz vase proslosti.“
„Ja sam otvorena knjiga.“ Melina je zapravo ispricala Ramseyju vise pojedinosti iz svoje
proslosti nego bilo kome drugome u posljednje vrijeme. Pritisnula je gumb.
„Zdravo, Andy“, oglasio se Ramsey.
„Zdravo, sefe. Drago mi je da sam i vas uhvatila. Ovo bi vas oboje moglo zanimati.“
Ramsey je skrenuo prema benzinskoj postaji i zaustavio automobil. Umjesto da vozi,
sjedio je i svu pozornost posvetio Andynim rijecima. „Spreman sam.“
„Kao sto vjerojatno znate, agentica Shepard dala mi je pristup svome DNK racunu. Prvo
sam provela unakrsnu provjeru njezina DNK-a s uzorkom uzetim s umivaonika Jennifer
Brown. Nije bilo podudaranja.“
Bila je razocarana i istodobno osjetila olaksanje. „Jeste li sigurni?“
„Posve. Uspjela sam ih ucitati na GEDMatch, internetsku stranicu s otvorenim kodom.
Kako je vas DNK dostupan za pristup, GEDMatch ga moze unakrsno provjeriti s
cjelokupnom bazom podataka. Svaki krvni srodnik koji je ucinio isto dat ce podudaranje.
Odatle se moze poceti graditi obiteljsko stablo. Najbolje podudaranje koje smo imali za
Melinu bila je prabaka.“
„Kako je moja prabaka usla u sustav?“ upitala je Melina.
„Jedan od stotine rođaka koje imate vjerojatno je genealog amater koji ju je ubacio.“
„Koja je poanta?“ Melina je bila opterecena zeljom da sazna nesto konkretno o svojoj
proslosti u mnogo vecoj mjeri nego sto je shvacala.
„Prabaka, Ann Talbot, imala je iz prvog braka sina Howarda. Ann se preudala kad je
Howard imao samo pet godina, a njezin je drugi muz posvojio djecaka. Njegovo se prezime

165
 Knjige.Club Books

iz Talbot promijenilo u Guthrie.“

„Nasa poveznica s Bonnie Guthrie“, nadovezala se Melina.
„Tocno. Howard i njegova prva zena, Felicia, imali su dvoje djece. Djecaka, rođenog
1959., i njegovu sestru, rođenu 1960. Nakon trideset godina braka, Felicia je umrla. Howard
se 1989. ozenio s Bonnie Franklin, sada poznatijom kao Bonnie Guthrie.“
„Je li ono sto mi je Bonnie rekla o obitelji njezina pokojnog muza tocno?“ upitala je
Melina.
„Da“, odgovorila je Andy. „Lizzie Guthrie, Howardova kci, rođena I960., i sama se
pobrinula za dug popis uhicenja. Znam to jer mi je agent Ramsey poslao njezino ime pa sam
provela cjelovitu pretragu. Njezina kaznena djela najvise su povezana s drogom i
prostitucijom. Ona je u CODIS-u pa sam uspjela unakrsno provjeriti njezin DNK i usporediti
s onim agentice Shepard. Podudaraju se. Majka i kci.“
Melina je oslonila glavu na naslon sjedala i na trenutak se povukla u sebe, slusajuci
samo otkucaje svog srca i ubrzano disanje. Pogled je usmjerila prema stropu. „Jeste li
sigurni?“
„Sanse su devedeset osam posto da je ona vasa bioloska majka. Lizzie je imala trideset
godina kad je umrla. Vi ste u to vrijeme imali oko tri godine, agentice Shepard.“
Gubitak, tuga, i bijes pojavili su se istodobno i međusobno se isprepleli. U nekoliko
sekundi pronasla je svoju rođenu majku i jednako je brzo izgubila. Grlo joj se stegnulo i
sutjela je, svjesna da ne moze zadrzati smiren glas.
„Je li Lizzie Guthrie imala jos djece?“ upitao je Ramsey.
„Da. Imala je sina, rođenoga tri godine prije agentice Shepard“, odgovorila je Andy.
„Prema maticnoj knjizi rođenih u Kaliforniji, prica Bonnie Guthrie o polubratu agentice
Shepard je tocna. Djecakovo ime je Dean Guthrie. Nema ga u policijskoj evidenciji.“
Frustracija je izjedala Melinu dok je razmisljala o toj slijepoj ulici. „Sto je s mojim DNK-
om? Mozete li pronaci Deana rabeci moj profil?“
„Ucitala sam vas DNK u CODIS, agentice Shepard. Mozda nam to pomogne pronaci
Deana Guthriea. On moze promijeniti ime, ali ne i svoj DNK.“
„Odlicno odrađen posao“, pohvalio ju je Ramsey.
Melina je sutjela, pokusavajuci obraditi toliku kolicinu obiteljskih informacija.
Andy je ponovno uzela dugu stanku i rekla: „Jos jedan, posljednji detalj. Vas originalni
kalifornijski rodni list kaze da ste rođeni 2. rujna 1987., a ne 1. kolovoza.“
„Moji roditelji nisu znali moje osnovne podatke. Poznajuci svoju majku, odabrala je taj
datum iz sentimentalnih razloga“, objasnila je Melina.
S druge strane telefonske linije cuo se zvuk tipkovnice racunala. „Kad je vasa bioloska
majka umrla, Howard i Bonnie su preuzeli skrbnistvo nad vama i vasim polubratom. Zivjeli
ste s njih oboje sve dok Howard nije umro od srcanog udara godinu dana poslije.“

166
 Knjige.Club Books

Sve se podudaralo s onime sto joj je Bonnie ispricala. Zena je trgovala lazima, ali znala
je kad treba reci istinu. „Bonnie tvrdi da je ona zadrzala skrbnistvo nada mnom.“
„Kalifornijskim sudovima nije podnijet zahtjev za skrbnistvo. Bonnie je prvi put
uhicena 1976. i onda nista do 1992. Dobila je kaznu za prebrzu voznju u Tennesseeju.
Pozvana je na sud, ali nije se pojavila.“
„Moj me otac pronasao u studenome 1992.“
„Bonnie je vozila na istok po cesti 25.“
Melina je rukama presla preko bedara, dopustajuci mislima da se vrate u proslost.
Sjetila se zvukova. Sljunak je pucketao ispod guma. Motor automobila je zaurlao.
Promatrala je kako automobil odlazi i na straznjem prozoru vidjela lice. Detalji tog lica su se
izostrili. Dijete, djecak, vristao je i lupao po prozoru.
„Zadrzala je Deana, a mene ostavila nasred ceste kao psa.“ Melina se cudila koliko
pribrano zvuci njezin glas, cak bezosjecajno.
„Cini se da je tako“, tiho je rekla Andy. „Bonnie je uhicena 2000. Njezin zapisnik o
uhicenju kaze da je s njom bio maloljetan djecak. Rekao je da se zove Dean Guthrie. Njih su
dvoje krali u trgovini elektronikom. Dok su Bonnie stavljali lisicine, djecak je pitao moze li
otici na zahod. Nestao je i policajci ga nisu uspjeli pronaci.“
„Dean je 2000. imao sesnaest godina“, rekao je Ramsey. Ponovno je procistio grlo.
„Znamo li ista o njemu?“
„Ne. Nisam imala dovoljno vremena da ga istrazim, ali cini se da je zaboravljen nakon
sto je Bonnie uhicena 2000.“
„Obavjestavajte nas“, rekao je Ramsey.
„Kladila bih se da je ovdje u Nashvilleu“, oglasila se Melina.
„Zasto to kazete?“ upitala je Andy.
„Bonnie nije dosla traziti mene. Dosla je traziti Sonnyja.“
„Pomalo je cudno da se nasao bas u istome gradu kao i vi“ primijetila je Andy.
„Ne bas“, rekao je Ramsey. „Kad je odrastao, sigurno je pretpostavio da je Melinu, ako je
pronađena, preuzela policija iz Nashvillea i predala socijalnoj sluzbi okruga Davidson.“
Skrenula je pogled i susrela se s njegovim. Osjetila je nesvjesticu. Znao je dobro kao i
ona zasto je Sonny, poznat i kao Dean Guthrie, ovdje.
„Ovdje je jer ste i vi ovdje“, rekao je Ramsey.
Vise godina nego sto se mogla sjetiti, zeljela je skinuti veo svoje proslosti i saznati
odakle je dosla. Međutim, svaki novi sloj povijesti nosio je sa sobom nove probleme.
Melina je zavrsila poziv, trudeci se ne pokazati svoje osjecaje.
„Jeste li dobro?“ upitao je Ramsey.
„Naravno. Dobro sam.“

167
 Knjige.Club Books

„Vise zabrinjava izostanak vase reakcije nego bilo kakva dreka.“

„Ovo je mnogo za pojmiti.“
„Jeste li razgovarali sa svojim roditeljima o Bonnie?“ upitao je.
„Spomenula sam nekoliko vaznih stvari, ali nisam ulazila u detalje. Ne zelim im svijet
okrenuti naglavacke.“
„Nesto mi govori da oni to mogu podnijeti“, rekao je Ramsey.
„Vjerojatno. Samo moram ovo razraditi koliko god mogu prije nego sto me pocnu
bombardirati pitanjima. Imaju najbolje namjere, ali nisam sposobna odgovoriti na vlastita
pitanja, a kamoli njihova.“
„Usvojena djeca sklona su skrivati prave osjecaje i od bioloskih roditelja i od
posvojitelja. Postaju neka vrst mirotvoraca koji daju sve od sebe da ne uzburkaju vodu.“
„Procitala sam sve psiholoske knjige“, rekla je. „Usvojenici su izgubili bioloske roditelje
ne svojom krivnjom i zato se boje da ce izgubiti i posvojitelje. Testiraju, poticu, istrazuju i
sve vrijeme iscekuju i boje se odbacivanja. Cak i ako se ponovno vratimo bioloskoj obitelji,
ostatak zivota provedemo hodajuci na prstima da ih ne otjeramo od sebe.“ Promeskoljila se
na svom sjedalu, kao da tesko podnosi njegovo ispitivanje.
„Mnogo ste razmisljali o ovome.“
„Vraski previse. Ali moji stavovi o usvajanju i usvojenicima trenutno nisu vazni. Vazna
nam je Elena i pronaci Sonnyja.“
„Sto vise razmisljam o mjestu zlocina Jennifer Brown, to sam sigurniji da Sonny pati od
ozbiljnih problema vezanih uz napustanje i bijes“, rekao je Ramsey.
Melina je zamislila djecaka koji je gledao Bonnie kako odlazi, znajuci da mu je sestra
ostala sama na pustoj cesti. Sigurno je dozivio strasnu traumu. Strah koji je osjecao kao
djecak prerastao je u bijes kad je postao muskarac. „On stalno ubija Bonnie.“
„Mislim da radi bas to.“ Ramsey je pokrenuo automobil i izisao na glavnu cestu.
Nekoliko minuta oboje su sutjeli dok su se vozili natrag prema Nashvilleu.
Svi nepoznati djelici njezine proslosti sjedali su na svoje mjesto i stvarali vrlo tuznu i
mracnu sliku. Polozila je glavu na naslon za glavu. „Novi rođendan, bioloska majka, a sada
jos i polubrat koji je vrlo vjerojatno serijski ubojica. Pa, kako vasa obitelj?“
Zatresao je glavom. „Ne mozes birati svoju obitelj.“
„To je prokleto tocno.“

168
 Knjige.Club Books

DVADESET TREĆE
POGLAVLJE

Četvrtak, 27. kolovoza, 18:00

Bonnie je bila vjesta u planiranju. Njezina prva postaja bila je bolnica. Znala je da nece nista
postici uđe li unutra i raspituje se o djetetu. Zato je na brzinu zastala kod trgovine radne
odjece, nasuprot bolnice, i kupila sestrinsku odoru. Parkirala je iza ugla zgrade, odjenula
odoru i zatim se odvezla do bolnice.
Uspjeh varalice ovisi o njegovoj samouvjerenosti. Ako sam vjerujes u svoju pricu, velike
su sanse da ce i drugi povjerovati.
Vozila se dizalom do djecjeg odjela. Nekoliko je medicinskih sestara stajalo uz sredisnji
pult. Mozda bi joj dale informacije o djetetu, ali sanse su bile male. Svi su bili paranoicni
zbog novih saveznih propisa.
Klepetanje kotaca skrenulo joj je pozornost na pomocnog radnika koji je gurao kolica s
hranom. Stariji, pogrbljenih ramena, bio je savrsen. Zgrabila je temperaturni list s kolica
koja su stajala nedaleko nje.
Dok je na posluzavnik netaknut jogurt i bananu odlagao uz tanjur s mesnom strucom i
pire krumpirom, prisla mu je smijeseci se. „Kakva steta“, rekla je. „Sva ta hrana.“
„Slazem se“, rekao je „Stalno se događa.“
„Moglo bi se nahraniti mnogo ljudi vec i netaknutom hranom.“
„Znam.“
Bacila je pogled na list. „Ovdje sam zbog brze provjere stanja Elene Sanchez.“
„Odjavljena je“, rekao je. „Dosli su iz socijalne sluzbe. Udomiteljica, mislim.“
„Kvragu. Mislila sam obaviti brzinsku analizu psihickog zdravlja. Uvedena je nova
politika. Kontaktirat cu glavnog agenta na tom slucaju.“ Ponovno je bacila pogled na papir
kao da se pokusava sjetiti. „Melina Shepard.“
„Ona bi trebala znati. Njezina je majka odvela djevojcicu.“
Bonnie je glumila da pise po papiru. ,,U redu. Shepardovi su dobri ljudi.“ Prisjetila se
clanka koji je citala o Melini. Bilo je obiteljskih detalja, ali nije ih se mogla sjetiti. „Hvala,

169
 Knjige.Club Books

lutko“, rekla je.

Na sredisnjem pultu Bonnie je upitala postoji li racunalo koje bi mogla upotrijebiti.
Uputili su je u malu sobu rezerviranu za clanove obitelji pacijenata. Sada je imala sve sto joj
treba.
Pretrazila je Melinino ime. Kad je bila u Kaliforniji, imala je samo Melinino ime, ali ne i
prezime. Ali koliko Melina je moglo biti u gradu glazbe? Pokazalo se nekoliko desetaka.
Pretrazila je svako od njih, ali nije pronasla nista. Tada je naisla na clanak o agentici Melini
Shepard iz Istraznog ureda Tennesseeja. Cim je ugledala fotografiju mlade agentice u
novinskom clanku, Bonnie je znala da je pronasla svoju djevojku.
Sada, dok je pretrazivala Melinu Shepard, preskocila je sve nevazne informacije o
njezinu istraziteljskom uspjehu i tragala za informacijama o njezinoj obitelji.
Bonnie je dosla do clanka u kojemu se spominjalo da je Melinin otac bivsi policijski
detektiv u Nashvilleu. Majka je bivsa uciteljica. Upisala je detektiv Shepard policija
Nashville. Jos nekoliko klikova i na ekranu se pojavila adresa Hanka i Molly.
Bonnie ju je brzo zapisala i na mobitelu koji je ukrala od Ralpha pogledala kako stici do
njih. Cim je izisla, pozurila je iza zgrade, bacila list u kantu za smece i preodjenula se u svoju
odjecu.
Voznja je trajala dvadeset minuta. Priblizavajuci se stambenoj cetvrti, pratila je ulicne
znakove dok nije ugledala prizemnicu od opeke. Polako je vozila kraj kuce i dalje do kraja
ulice.
Uredni travnjaci s urednim cvjetnjacima i garazama za dva automobila zivcirali su
Bonnie. U nekim dvoristima bicikli su bili naslonjeni na bocni zid kuce, neki su imali djecje
bazene.
Sve je govorilo da tu zive obitelji.
Sranje. Bonnie, Melina i Sonny najvjerojatnije bi i dalje bili obitelj da je Melina taj dan
bila dobra. Dovraga, te je noci u automobilu pokusala urazumiti to dijete. Dala joj je krekere
i kekse, a onda je i podmitila s pet dolara samo da zasuti. Ali Melina je htjela izaci iz
automobila. Ni Bonnie nije uzivala u tri dana neprekidne voznje, ali bila je spremna trpjeti
samo da prijeđe drzavu. Sonny je dobro izdrzao dugu voznju, ali Melina je stalno plakala,
zahtijevajuci da je pusti van. Naposljetku, Bonnie je ispunila zelju tome malom deristu.
Bonnie je kruzila oko susjedstva i gledala prema kuci Shepardovih. Uocila je zenu koja
je prolazila kraj prozora, a odmah iza nje bila je Elena.
Bonnie je nastavila voziti. Potvrdila je gdje je Elena, znala je adresu i osnovni raspored
kuce Shepardovih. Utipkala je Sonnyjev broj. Javio se kad je treci put zvonilo.
„Sto, dovraga, zelis?“ ljutito je upitao Sonny.
„Nisam policiji nista rekla jer ne zelim da te zatvore“, rekla je. „Stvarno mi je stalo do
tebe, Sonny.“

170
 Knjige.Club Books

Tisina. „Nisi sutjela zbog mene. Ne zelis da te poslije proglase suucesnikom.“

„Sutjela sam zbog tebe, ne zbog sebe, duso.“
„Uvijek sebe stavljas na prvo mjesto, Bonnie.“ Zvucao je vrlo siguran u sebe. „Izisla si iz
zatvora. Poznajem te dovoljno dobro da znam da se ne zelis tamo vratiti. Ja sam te izvukao.
Gotovi smo.“
Zaustavila se na crvenom svjetlu semafora. Ispred nje bili su putokazi za autocestu koja
bi je mogla odvesti daleko od svega ovoga. „Zelim ispraviti stvari među nama.“ „Nema
ispravljanja stvari.“
„Vidjela sam nacin na koji gledas Elenu. Stvarno slici Melini, je li tako? Kao da ti se
vratila mlađa sestra.“
Nije progovorio, ali cula ga je kako dise. Slusao je.
„Sto ako ti, Elena i ja zajedno napustimo grad? Sto ako nastavimo na istok kao sto smo i
planirali svih tih godina? Ili da odemo u Meksiko?“
„Moj zivot je dobar i bez tebe.“
„Stvarno, duso? Razvio si gadnu malu naviku, a kladim se da u slobodno vrijeme
promatras i Melinu. Uvijek brines za svoju sestru.“
Nista nije odgovorio.
Nacerila se. „Ti si u Melininu zivotu, zar ne? Promatras li je kroz prozor njezine kuce?
Promatras je dok hrani macku?“
„Kako znas za macku?“
Bonnie se nasmijala. „Vidjela sam gdje zivi. Bilo mi je vazno znati da je dobro, a vidim
da jest.“
„Ali ne zahvaljujuci tebi.“
„Duso, ne bi imala zivot kakav ima da nije bilo mene. Ostaviti je uz cestu bila je najbolja
stvar koju sam za nju mogla uciniti. Znas kako je mrzila putovanja. Elena je ista takva. Mrzi
putovanja. Ona također zeli pravu obitelj.“
„To dijete nije ni slicno Melini.“
„Nije istina. Elenina majka umrla je bas kao i tvoja. Zabila si je iglu u ruku. Preklinjala
sam je da prekine tu naviku. Sjecas se kako je Lizzie bilo tesko drzati se dalje od droge?
Zeljela je, ali voljela je drogu vise od svoje male djece.“
„Zasuti.“
„Ne zelim te povrijediti duso. Zelim ti dati sansu da se vratimo na staro. Ovaj put bit
cemo ti, ja i Elena.“
„Ne mozes to uciniti.“
„Naravno da mogu.“
„Kako?“

171
 Knjige.Club Books

„Ne brini se o tome, duso. Pokupit cu Elenu, ti mozes uzeti kljuc, a onda cemo uzeti
novac koji ce nas dozivotno sluziti.“
Tisina, a onda: „Nazovi me kad je budes imala. Onda cemo razgovarati.“
Svjetlo se promijenilo u zeleno i prosla je kraj izlaza s autoceste. „Moze, lutko.“
Zloban smijesak zatitrao joj je na usnama. Okrenula je automobil i uputila se natrag
prema Shepardovima. Putem je pristala u trgovini i kupila nekoliko stvari za Elenu, bas kao
i plavu darovnu vrecicu. Stavila je igracke u vrecicu i odvezla se do Shepardovih. Parkirala je
ispred male uredne prigradske kuce. Vrijeme je da ispita situaciju i sazna kakvi su ti ljudi.
Kad je izisla iz automobila, uzela je darovnu vrecicu, zabacila ramena unatrag i otisla
duz plocnika do prednjeg trijema.
Pozvonila je i namjestila sirok osmijeh. Kad su se vrata otvorila, zena ju je sumnjicavo
pogledala.
„Dosla sam vidjeti Elenu“, rekla je Bonnie.
„Tko ste vi?“
„Ja sam Bonnie“, odgovorila je. „Ja sam joj kao baka.“ Iznutra je dopirao zvuk crtanog
filma na televizoru. „Elena voli Kuću na čarobnom stablu. Sviđa joj se ideja putovanja kroz
vrijeme.“
Zena je svojim tijelom zaklonila pogled u unutrasnjost kuce. „Kako ste pronasli moju
adresu?“
„Voljela bih je vidjeti“, rekla je Bonnie. „Zelim joj reci koliko mi je zao.“
„Trebat ce mnogo vise od isprike da se iskupite zbog toga sto ste je ostavili u slupanom
automobilu, Bonnie.“ Zena je rukom cvrsce stisnula vrata, kao da ih namjerava zatvoriti.
Bonnie je osjecala kako u njoj raste bijes. „Nazovite Melinu i recite joj da sam ovdje.
Htjet ce razgovarati sa mnom.“
Zena je izvukla mobitel iz straznjeg dzepa traperica i poslala poruku.
„Molly?“ Kad je zacula Elenin glas, Bonnie je pogledala prema hodniku iza gospođe
Shepard i prvi put nakon nekoliko dana ugledala Elenu.
Bonnie je shvatila koliko joj je zapravo nedostajala. Sviđalo joj se to dijete. Bila je tiha i
slusala je kad je Bonnie trebala njezinu pomoc da meti odvrati pozornost.
,,BB?“ upitala je Elena.
U glasu djevojcice Bonnie je zacula odusevljenje pomijesano sa strahom. Razumjela je
oba osjecaja. Ljudi su po prirodi zudili za poznatim, cak i ako nije bilo savrseno, a strah je
bio opravdan. „Hej, malena! Kako si?“
Gospođa Shepard promijenila je polozaj, zaklanjajuci pogled na djevojcicu. „Dobro je.“
Bonnie se prestala smjeskati. „Zeljela bih je vidjeti.“
„Preko mene mrtve“, rekla je gospođa Shepard. ,,A sada otiđite s mog posjeda.“

172
 Knjige.Club Books

Nije jos gotovo između njih. Ne moze biti. Dugovala je to Eleni i Sonnyju.
Automobil se zaustavio pred kucom i cula je kako su se zalupila vrata automobila.
Okrenula se. Melina je koracala prema kuci, a njezino je lice bilo blijedo i napeto od bijesa,
bas kao sto je bilo dok je bila djevojcica.
Ovo ce biti zabavno.

***
Ljetno sunce polako je zalazilo dok je Sonny hodao prema straznjoj strani kuce, gdje je
znao da se klizna vrata otvaraju na malo dvoriste. Vec je nekoliko puta bio blizu kuce i
dovoljno je upoznao navike susjedstva da zna kako ga nakon ponoci nitko nece ometati.
Obecanja koja mu je dala Bonnie i dalje su mu se vrzmala glavom i bio je svjestan da se
treba odmoriti. Smiriti uzburkane misli i zivce. Bonnie mu je obecavala obitelj. Sestru i
majku koje bi mogao voljeti.
Spustio je pogled na svoju drhtavu ruku prije nego sto ju je cvrsto stisnuo u saku.
Strasno je zelio tu obitelj. I zelio je vjerovati Bonnie. Ali toliko ga je puta iznevjerila. Njezina
obecanja bila su uvijek predobra da budu istinita.
Pozurio je do straznjih vrata i bio je zadovoljan kad je vidio da nije popravila svjetlo
koje je razbio prije nekoliko dana. Izvadio je mali odvijac iz dzepa, otkljucao bravu, otvorio
vrata i brzo usao. Nije mu trebalo svjetlo za kretanje kroz kuc u. Ovo nije bio prvi put da je
tu. Znao je da je mala kuhinja zdesna, dnevna soba slijeva, a niz hodnik bila je kupaonica
opremljena golemom staromodnom kadom s nogama.
Otisao je niz hodnik i usao u kupaonicu. Ukljucio je vodu i rukom prosao ispod vrucega
mlaza. Para se dizala, zamagljujuci mu naocale i zrcalo. Provjerio je sat i uvidio da je gotovo
osam, pa ce ona uskoro stici kuci.
Namjeravao se sastati s njom prosle veceri, ali imao je posla s jamcem. Kad je napokon
zavrsio sve sto je trebao uciniti za Bonnie, prilika je vec prosla. Mozda je i bolje da se nisu
nasli proslu noc.
Izvadio je ostre vrtne skare iz dzepa i pazljivo ih odlozio na pult kraj umivaonika. Dok
je prolazio kroz popis pjesama na mobitelu, pokusavao je zamisliti savrsenu pjesmu za njih.
Sve njegove djevojke imale su pjesmu, a ni Sandra nece biti iznimka.
Na prilazu se zaustavio automobil. Zatvorio je vodu i stavio mobitel u dzep. Iz opreza je
provjerio moze li se otvoriti mali prozor u kupaonici. Nije li ga Bonnie uvijek ucila da mora
imati strategiju izlaza?
Bonnie. Sranje. Postoji li trenutak kad mu nije u mislima? Dok je nocni zrak, gust od
vlage, pirkao kroz napukli prozor, nestrpljenje u njemu naglo je raslo. Savijao je prste, jedva
cekajuci da joj uvati vrat rukama i promatra kako joj u pogledu raste panika i zatim
polagano gasne.

173
 Knjige.Club Books

Sandrin smijeh, dubok od pozude, odjekivao je iz hodnika i na trenutak je pomislio da

mozda telefonira. A tada je cuo dubok i prigusen glas muskarca.
Sranje. Sranje. Sranje.
Tko je, dovraga, taj tip?
Mogao bi ostati. Mozda bi uspio svladati i tog tipa i Sandru, ali dodatna neplanirana
osoba znacila je rizik koji nije zelio preuzeti, osobito dok Bonnie hoda naokolo sposobna
izbrbljati se.
Brzo se krecuci, popeo se na zahodsku skoljku i zabacio nogu preko prozorske daske.
Povukao je i drugu nogu te skocio na tlo metar i pol ispod. Međutim, jednom je nogom lose
prizemljio i izvio je glezanj. Osjetio je ostar bol i molio se da nije nista ozbiljno. Nekoliko
prvih koraka ukazivalo je da je u najboljem slucaju rijec o jacem istegnucu. Koliko je stvarno
teska ozljeda morat ce procijeniti poslije.
Svjetla u kuci su se ukljucila dok je na jednoj nozi skakutao prema maloj skupini kuca
blizu Sandrine. Pedeset koraka pred njim bila je jos jedna ulica koja je izlazila na
parkiraliste trgovine, gdje je ostavio automobil.
„Sranje. Sranje. Sranje.“
Za sve to bila je kriva Bonnie. Bio je u igri dok nije dosla u grad. Bonnie je bila u
korijenu svih sranja koja su mu se dogodila. Dok ne bude mrtva, nece imati mira.

174
 Knjige.Club Books

DVADESET ČETVRTO
POGLAVLJE

Četvrtak, 27. kolovoza, 19:00

Melina je bila na rubu zivaca dok je Ramsey vozio prema kuci njezinih roditelja. Nalazili su
se dvije kuce dalje kad je vidjela Bonnie kako stoji na trijemu.
Melina je odvezala pojas i posegnula za kvakom prije nego sto se automobil zaustavio.
„Jos ne mogu vjerovati da je imala drskosti doci ovamo.“
„Pricekajte da automobil stane“, zaurlao je Ramsey dok je skretao prema rubu
plocnika..
„Kako zna gdje zivi moja majka? Gdje sam odrasla.“ U Melininu ljutitom glasu nervoza
se mijesala s bijesom.
„Ne zaboravite, rijec je o Eleni, ne o vama“, oprezno je dodao Ramsey.
„Razumijem to.“ Njezini prsti povukli su kvaku dok se auto zaustavljao. „Natjerati
Bonnie da pati bit ce samo bonus.“
Kad je izisla iz automobila, Melina je pozurila preko travnjaka s rukom na oruzju. „Sto
radite ovdje?“ ostro je upitala.
Bonnie se nasmijesila. „Samo sam navratila vidjeti Elenu. Djevojcica mi je poput unuke.
Sada kad mi je glava bolje i bistrije razmisljam, htjela sam da zna da je volim. Ali tvoja majka
mi nije dala da joj se priblizim.“
„Svaka joj cast.“
„Imam svako pravo vidjeti djevojcicu. Ja sam jedina obitelj koju to malo djetesce ima“,
pobunila se Bonnie.
„Nemate nikakvo pravo“, odbrusila je Melina. „Nemate skrbnistvo nad Elenom, a da ga i
imate, ja bih u ovom trenutku bila ispred suca oduzimajuci vam to pravo.“
Ramsey je prisao iza Meline. „Vrijeme je da odete, gospođo Guthrie. Na slobodi ste uz
jamcevinu i mogao bih vam to ukinuti jednim pozivom.“
Bonnie je oklijevala. Bila je zena naviknuta izazivati srecu i plesati na tankoj liniji koja
razdvaja slobodu od zatvora. „Ne krsim nikakve zakone.“

175
 Knjige.Club Books

„Sto kazete na neovlasten pristup“, rekla je Melina. Bonnie se osvrnula uokolo. „Ne
vidim nikakve znakove, ali ja sam razumna osoba. Ne vidim zasto moras biti tako grozna.“
„Niste jos vidjeli koliko grozna mogu biti“, odgovorila je Melina.
Osmijeh na licu Bonnie nestao je. Smrknula se. Prije nego sto je uspjela odgovoriti,
otvorila su se prednja vrata. Iza komarnika pojavila se silueta Melinine majke. Nije bilo
traga Eleni.
S darovnom vrecicom koja joj se njihala u ruci Bonnie se spremala krenuti travnjakom
do svog automobila. „Dosla sam uciniti lijepu stvar i provjeriti dijete. Zao mi je sto sam vas
uznemirila.“
„Nemojte se vracati“, rekla je Melina.
„Volim Elenu. Voljela sam i tebe, Mellie.“
Cuvsi nadimak osjetila je kako joj trnci prolaze tijelom, a na povrsinu su isplivale davne
uspomene na njeznost. Bonnie je dotaknula jos jedan zivac.
„Bonnie voli Mellie Bellie“, zapjevala je Bonnie. „Pjevala sam ti to dok sam te ljuljala u
svome narucju“, rekla je, pozorno promatrajuci Melinu. „Sjecas se da sam te zvala Mellie, zar
ne?“
Melinina ramena jos su se vise ukocila. „To bi me trebalo rasplakati ili natjerati da
prigrlim njezan trenutak koji smo nekad dijelile?“
„Sjecas se. Vidim ti na licu. Uvijek si mogla skriti svoje osjecaje od drugih, ali ne i od
mene.“
Melina je zauzela obrambeni stav. „Kojim se imenom Sonny sada sluzi?“
„Ne znam kojim se imenom sada sluzi, duso. Proslo je mnogo vremena otkako sam ga
vidjela.“
„Elena je rekla da ste se prije nesrece sastali sa Sonnyjem.“
„Ona je malo dijete. Sto ona zna?“
„Pretrazili smo ime Dean Guthrie i nije bilo podudaranja. Promijenio je ime.“
Bonnie je posegnula za kvakom. „Mellie, ne znam gdje je Sonny.“
„Tko je platio jamcevinu?“ upitala je Melina. „Sonny ju je platio?“
Bonnie je otvorila vrata automobila. „Mogu platiti jamcevinu za sebe.“
„Tko je pozvao policiju iz zalogajnice nakon sto si me izbacila na cestu?“
Bonnie se na sekundu doimala zbunjeno. Taj je tren bio dovoljan da Melini pokaze da ju
je izbacila iz ravnoteze.
„Ne znam nista o zalogajnici“, rekla je Bonnie.
Lazi su joj tako lako klizile s usana. „Zasto ste niste vratili po mene?“
Bonnie nije progovorila.

176
 Knjige.Club Books

Melina je imala gotovo savrsen radar za prepoznavanje muljanja i ovoga je trena glasno
pistao. „Dean je nazvao policiju, zar ne? Za maloga klinca sigurno je bilo vrlo traumaticno
vidjeti kako mu sestru izbacuju na cestu. Ako ste to meni ucinili, bilo je samo pitanje
vremena kad cete i njega odbaciti. Sigurno je osjecao da mora uciniti sve da budete sretna,
da i njega ne napustite.“
„Nikad ga nisam napustila“, rekla je Bonnie.
„Naravno da jeste. Uhiceni ste kad je imao sesnaest godina.“
„Za to nisam bila ja kriva. To sam mu stalno ponavljala.“
„Zapisnik o uhicenju kaze da ste krali kreditne kartice. Riskantno s obzirom na vasu
kaznenu evidenciju. Morali ste znati da ce vas kad-tad uhvatiti i da cete na dugo u zatvor. On
je to sigurno znao i molio vas da prestanete.“
„Trebala bi pisati fikciju.“ Bonnie se prestala smijesiti.
„Voljela bih da je to fikcija“, rekla je Melina.
Upravo tada stigao je policijski automobil. Policajac je izisao i prisao Ramseyju koji mu
se obratio tihim glasom, pa nije nista cula. „Sigurno je bio jako dobar u svim kriminalnim
radnjama kojima se bavio za vas, da vam ostane u milosti. Dobro ste ga poucili.“
„Zbog tebe zvucim kao cudoviste.“ Bonnie je pogledala Melinu ravno u oci. „Da nije bilo
mene, trunula bi kod udomitelja.“
Melina nista nije rekla. Bila je dobar policajac, a dobar policajac je znao kad treba
zasutjeti i pustiti osumnjicenog da govori.
„Howard i ja sve smo spakirali i spremali se otici na Havaje kad su nam javili da si je
Lizzie posljednji put zabila iglu u ruku. Bila je mrtva kad su bolnicari oboje vas prevezli u
bolnicu. Socijalne sluzbe vec su bile ukljucene i spremne preuzeti vas. Howard te isprva nije
zelio. Mislio je da ces nam donositi vise nevolja nego dobra.“ Potapsala se po grudima. „Ali
meni je bilo stalo. Nagovorila sam ga da te uzme. A kad je Howard umro, ja sam te zadrzala.“
„Sto se zatim dogodilo?“ upitala je Melina.
„Ti, Dean i ja smo otisli na put. Samo nas troje. Ja sam krenula u Virginiju. Tamo sam
imala prijatelje. Trebala sam stati kraj ceste da obavim nuzdu i zapalim cigaretu. Kad sam se
vratila u automobil, nije te bilo. Pobjegla si. Trazila sam te, ali nisam te uspjela pronaci.
Otisla sam potraziti pomoc.“
Pretpostavljala je da ce se laz, ako je dovoljno cesto ponavlja, tijekom godina pretvoriti
u istinu. Mozda se Bonnie uistinu osjecala krivom zbog onoga sto je ucinila. „Gdje je Sonny?“
nije odustajala. Ponavljati ce pitanje dok ne dobije odgovor.
Bonnie je zatresla glavom. „Uvijek si bila tesko dijete. Nikad nisi prihvacala nista sto
sam ti rekla. Uvijek je bilo svađe.“
Melina je zatresla glavom. „Stitis ga? Jer ako to cinis, to je pogreska. On vise nije ranjivo
dijete kakvo je nekada bio. Godinama je ubijao zene koje slice tebi.“

177
 Knjige.Club Books

„Sonny me voli.“
Melina se okrenula prema Ramseyju, trazeci podrsku. Bila je obasuta lazima koje su
bile tako pune emocija da je trebala potvrdu da je na pravom putu.
„Cini mi se da je ovdje vise rijec o vama, Bonnie, i krivnji koju nosite“, rekao je Ramsey.
Bonnie se nasmijala, vracajuci se svom opustenom drzanju. „Ti ces voditi njezine bitke,
covjece iz FBI-a? Kladim se da je pravi vatromet u krevetu.“
Ramseyjev smireni izraz lica nije se promijenio.
Melina je zamisljala kako se iza Bonnie zatvaraju vrata zatvora. Međutim, da sada
zakljuca Bonnie, ne bi ih mogla odvesti do Sonnyja.
„Reci cete mi gdje Sonny zivi?“ upitao je Ramsey.
„Kao sto sam rekla Melini, ne znam“, odgovorila je Bonnie. „Policija misli da mozes
stalno postavljati isto pitanje dok ne dobijes zeljeni odgovor. Ne znam gdje je Sonny!“
„Upozoravam vas, Bonnie. Cuvajte se Sonnyja“, rekla je Melina. „On je vrlo opasan
covjek.“
Bonnie je usla u automobil i posegnula za kvakom da zatvori vrata. „Brines se za mene,
Mellie?“
„Vidjeli ste staklenku s krastavcima?“ upitala je Melina.
„Ne brini za mene“, odgovorila je Bonnie.
Melina se nije zamarala daljnjim upozoravanjem na Sonnyja. „Ne vracajte se u ovu
kucu, Bonnie. Ili cete se vratiti u zatvor.“
„Dobro, dobro, razumijem.“ Bonnie je zatvorila vrata i pokrenula automobil.
Kamena izraza lica, Melina je promatrala kako automobil odlazi. Tek kad je Ford
skrenuo iza ugla, skupila je prste u sake. Susret ju je uznemirio, ali rekla joj je svoje.
Ramsey je bio dovoljno pametan da ne pita kako se osjeca.
„Idem provjeriti kako mi je majka“, rekla je.
„Naravno.“
Njih su se dvoje popeli prednjim stubama i Melina je svojim kljucem otvorila vrata.
„Mama i tata, sve je cisto.“
Gospođa Shepard dosla je iza ugla s Elenom u narucju. Malena djevojcica smotala je
noge i ruke oko njezine majke, kao sto bi osoba koja se utapa zagrlila splav za spasavanje.
Gospodin Shepard je hramajuci usao u kuhinju. Ruku je drzao iza leđa i znala je da ima
oruzje.
„Mama i tata, ovo je specijalni agent Ramsey. On je iz FBI-a. Zajedno radimo na ovom
slucaju.“
„Kojem slucaju?“ upitala je njezina majka.

178
 Knjige.Club Books

„Slucaju nestale osobe.“ Ramsey im je pruzio ruku.

Stisak Hanka Sheparda bio je cvrst, a njegov pogled podsjetio je Melinu na policajca
koji pokusava analizirati mjesto ubojstva. „Kako je moja kci umijesana?“
Ramsey se nije doimao iznenađeno sto nije otkrila detalje o Kljucnom ubojici. „Vasa je
kci nas lokalni kontakt za ovaj slucaj.“
„Gdje vam je sjediste?“ upitao je njezin otac.
„FBI-evi uredi u Quanticu, gospodine“, rekao je.
„Odjel?“
„Okupio sam tim agenata koji rade na slucajevima po cijeloj zemlji.“
„Jeste li uvijek tako opceniti u svojim odgovorima?“ upitao je njezin otac.
Na Ramseyjevim usnama zatitrao je smijesak, priznajuci time da ga je Shepard
procitao. „Znate proceduru. Ne mogu razgovarati o otvorenom slucaju.“
„Ne trazim detalje“, rekao je Hank. „Samo opcenitosti.“
„Sada nije ni vazno, tata“, uplela se Melina.
„Jako je vazno“, rekla je njena majka. „Agent Ramsey je ovdje da s nasom kceri istrazi
slucaj.“
Melina je namignula Eleni. „Ne smijem razgovarati o detaljima, mama.“
„ O tome cemo poslije“, rekao je njezin otac.
Oci njezina tate izgarale su nepostavljenim pitanjima. Elena je bila jedina stvar koja je
stajala između nje i roditeljskog ispitivanja. To ce doci poslije, kad dijete nece moci cuti.
Dugovala je djetetu jos jednu bocicu mjehurica od sapunice.
„Gdje je BB?“ sapnula je Elena.
„Upravo je otisla“, odgovorila je Melina.
,,BB ne voli policiju“, rekla je Elena.
„Nisu svi tako losi“, objasnio je Hank. „Melina je policajka. Ja sam bio policajac.“
„Neki su i dosta razgovorljivi“, rekla je Molly.
,,BB se odvezla natrag u zatvor?“ upitala je Elena.
Sestogodisnja djeca ne bi trebala postavljati ovakva pitanja. „Ne. Otisla je u motelsku
sobu. Ali jos se nije izvukla iz nevolja“, odgovorila je Melina.
,,BB je uvijek u nevolji“, rekla je Elena.
Elena se privila uz gospođu Shepard dok je gledala Melinu svojim golemim smeđim,
pametnim ocima koje samo sto joj nisu progutale lice. Dijete je bilo inteligentno, ali zivot ju
je naucio kako biti prakticna. Mozda se oslanjala na Bonnie, ali sada je shvacala da joj
Shepardi zele najbolje.
„Mama i tata, budite bez brige. Doci cu vam u posjet i ispricati sve pojedinosti. Sada se

179
 Knjige.Club Books

moram vratiti na posao. Vise vas nitko ne bi trebao ometati, ali ako bude, nazovite me.“
„Hocu“, rekao je njezin otac.
Poljubila je majku i tatu u obraz i ispruzila ruku prema Eleni. „Das mi pet?“
Pogled djevojcice se smeksao i podigla je ruku spremna pljesnuti Melininu. Bas kad su
im se ruke trebale spojiti, Melina je odmaknula svoju. „Jos jednom. Budi brza ovaj put.“
Ovoga puta mala je rucica glasno udarila Melinin dlan. „Bravo. Vidimo se uskoro.“
„Mozemo li praviti balone?“ rekla je Elena.
Ramsey je kimnuo glavom. „Donijet cu ih cijelu kutiju.“
Elena se nasmijesila.

***
Melini je bilo drago sto Ramsey vozi. Bila je vrlo zivcana i odahnula je tek kad su
napustili susjedstvo njezinih roditelja.
„Kako ste?“ upitao je.
„Savrseno“, rekla je.
„Razumljivo je da vas je Bonnie uzrujala.“
„Od svoje pete godine zivim s time da me Bonnie ostavila uz cestu. Ne brinite se za
mene.
„S pozitivne strane, sviđaju mi se vasi roditelji.“ Nijedan drugi agent nije upoznao
njezine roditelje. „Uvijek sam drzala cvrstu liniju između svoga privatnog i profesionalnog
zivota. Sada ta linija pocinje blijedjeti.“
„Vasi roditelji izgledaju kao da se mogu brinuti o sebi.“ „Tata je u kasnim sezdesetima.
Oporavlja se od pada s ljestvi na kojima uopce nije smio biti.“
„Kako podnosi mirovinu?“
„Starenje je grozno, ali on je jak.“
„Da. Vidim. Nedostaje mu uzbuđenje policijskog posla. Ne mora brinuti zbog moguceg
fizickog obracuna ili povlacenja oruzja. Ali brine se zbog vas, vase majke i Elene.“
„Ja se mogu brinuti o sebi.“
„On to zna. Ali zeli biti potreban vama i vasoj majci.“
„Kako to znate? Tip ste vuka samotnjaka.“
Na trenutak je zasutio. „Ne po vlastitu izboru, ali posao se isprijeci.“
Prava se nasla za pricati. Svoja jutra dijelila je sa susjedovom mackom. „Smeta li vas
to?“
„Nikad, do nedavno.“
U automobilu je nastala tisina.

180
 Knjige.Club Books

„Doima se kao da se vasi roditelji zblizavaju s Elenom“, rekao je.

„Ako bude po maminu, Elena ce zauvijek biti dio njihova doma.“ Melina je dobila
zamjenu, ali na dobar nacin. Njezini su roditelji trebali tu malu djevojcicu jednako mnogo
koliko je i Elena trebala njih.
„Jeste li stvarno dobro?“ upitao je.
Stres i navala adrenalina izbacili su je iz ravnoteze. „Slusati Bonnie kako u istom dahu
prica o Eleni i ljubavi budi sjecanja. Kad sam bila dijete, sigurno sam mislila da me voli.“
„Mozda i jeste. Ali za Bonnie Guthrie na prvom je mjestu samoodrzanje.“
„Mozda me voljela dovoljno da me drzi dalje od udomitelja. Ali ona nije tip majke koja
ce se dugo baviti zahtjevnim djetetom.“ Ovaj je razgovor trebala voditi sa svojom majkom
posvojiteljicom, ali, zacudo, to je bilo lakse podijeliti s neznancem. „Bonnie je lagala kad je
rekla da sam izisla iz automobila i pobjegla.“
„Ne zeli da joj, uza sve drugo, pripisu i napustanje djeteta.“
„Ona se, ponajprije, trudi prezivjeti.“
„Iznenadila se kad ste spomenuli poziv iz zalogajnice“, rekao je. „Pribrala se prilicno
brzo, ali se vidjelo.“
„I ja sam to vidjela.“ Gledala je kuce koje su promicale kraj nje, a manja se cesta kojom
su vozili spojila na vecu. „Ona stiti Sonnyja. A on je i dalje mali djecak koji je zelio da ga
Bonnie voli. Ljubav i potreba su se ispreplele i zajedno s bijesom stvorile cvrsto klupko“,
rekla je.

181
 Knjige.Club Books

DVADESET PETO
POGLAVLJE

Četvrtak, 27. kolovoza, 20:00

Ramsey je vozio, osjecajuci da Melina tone sve dublje u misli dok je sjedila suteci. Iskoristio
je najbolje rijeci utjehe, ali nisu doprle do nje. Zelio joj je pomoci, ali nije znao kako.
Njen je mobitel zazvonio i ona se uspravila, prociscavajuci grlo prije nego sto je rekla:
„Agentica Shepard.“
Zamijetio je promjenu u Melininu govoru tijela dok se naginjala prema naprijed.
„Posalji mi adresu. Dolazimo.“
U tren oka nestalo je njezino melankolicno raspolozenje i bilo mu je drago sto zvuci
vise nalik na sebe. „O cemu je rijec?“
„Poziv 911 stigao je u 19:15. Zena je prijavila provalu. Sluzbenik koji ju je posjetio
shvatio je da to nije obicna provala. Uljez je pripremio toplu kupku i za sobom ostavio vrtne
skare.“
„Molim?“
„Da, cinjenica sto je Bonnie u blizini ocito potice Sonnyja na akciju.“
Ramsey je ubrzao i krenuo prema novoj adresi. Kuca je bila vrlo slicna kuci posljednje
zrtve. Prizemnica. Zidana.
„Imam fotografiju Sandre Wallace s vozacke dozvole“, rekla je Melina.
Bacio je pogled na fotografiju. Wallace je imala trideset osam godina, plavusa raskosnih
oblina. „Nas se covjek drzi obrasca.“
„Da.“
Kad su izisli iz automobila, Ramsey je slijedio Melinu do prednjih stuba i u kucu. Na
ulaznim vratima docekao ih je policajac koji ih je upoznao sa Sandrom Wallace. Mogla je biti
mlađa sestra Bonnie Guthrie.
„Dosli smo cim smo culi“, rekao je Ramsey. „Mozete li nam opisati kako je tekla vecer?
Kad ste stigli kuci?“
„Bilo je kao sto sam vec rekla drugom policajcu. Usla sam sa svojim momkom i vidjela

182
 Knjige.Club Books

svjetlo u kupaonici. On je otisao provjeriti i pronasao punu kadu i otvoren prozor.“

„Tko je vas momak?“ upitala je Melina.
„Zove se Perry Nelson. Nasli smo se u klubu prosle noci.“
,,U kojem klubu?“ zanimalo je Melinu.
Sandra je zataknula kovrcu iza uha. „Reds Saloon.“ „Reds?“ ponovio je Ramsey. „Na Ulici
Union?“
„Da“, potvrdila je Sandra. „Tamo radim kao sankerica.“ Nije bila slucajnost da je i
njihova druga zrtva provodila vrijeme u Red’su. „Jeste li dugo poznavali Perryja?“ pitao je.
Sandra je zatresla glavom. „Ne, a nakon ove noci nije me briga hocu li ga ikad vise
vidjeti.“
„Zasto?“ upitala je Melina.
„Stvarno se prestrasio kad je vidio vrtne skare. Mislio je da sam mu priredila nesto
nastrano. Pokusala sam mu reci da nemam nista s time, ali nije htio slusati. Zbrisao je.“
„Imate li njegov telefonski broj?“ pitao je Ramsey.
„Znam gdje ga mogu naci. Barmen je u Boot ‘n Scottu, dolje niz ulicu.“
„On je otisao, i sto onda?“ upitala je Melina.
„Pozvala sam policiju. Nakon toga sam sjedila u svojoj sobi, drzala u ruci palicu za
bejzbol i pokusavala ostati prisebna.“
„Kad je stigla policija?“ upitao je Ramsey.
„Prilicno brzo. Pokazali su zanimanje kad sam im rekla za vrtne skare. I nisam nista
dodirivala dok sam cekala. Vasi decki u forenzickom kombiju pojavili su se prije pola sata. A
sada imam i FBI i TBI u mojoj dnevnoj sobi. Sto se, dovraga, događa?“
„Dokazi ukazuju da je osoba koju trazimo mozda provalila u vasu kucu“, objasnila je
Melina.
„Sto ju je odalo, kada ili vrtne skare?“ upitala je Sandra.
Umjesto odgovora, Ramsey je uzvratio: „Je li prosle veceri u baru bio jos netko tko je
zapoceo razgovor s vama ili predlozio izlazak?“
„Naravno. Svake veceri ih je nekoliko. Flert uvijek pomaze kod napojnica, a katkad se
volim druziti nasamo s onima koji su slatki.“
„Osim Perryja, je li bio itko drugi?“ Melina je bila uporna. „Netko tko vas se dojmio?“
„Bio je jedan tip. Stvarno sladak. Mislila sam da bismo mogli zabrijati. Ali danas se nije
vratio.“
„Je li imao ime?“ upitala je Melina.
Sandra je grizla nokat dok se pokusavala prisjetiti. „Ne sjecam se. Bila je stvarno
prometna vecer.“

183
 Knjige.Club Books

„Kako je izgledao?“ upitao je Ramsey.

„Bio je zgodan. Visok kao i vi. Snazne građe.“
„Bijele rase, Afroamerikanac, hispanac?“ upitala je Melina.
„Bijelac. Rekla bih u srednjim tridesetima.“
,,A to je bila prosla vecer?“ zanimalo je Ramseyja.
„Tako je. Bar ima nadzornu kameru, ako to pomaze.“
„Moglo bi itekako pomoci“, rekao je Ramsey.
„Ako snimka ne da njegovu jasnu sliku, biste li se nasli s nasim crtacem?“ upitala je
Melina.
„Da, pretpostavljam. Tko je dovraga taj tip? Mislim, da li bih se trebala zabrinuti?“
„Jos nismo posve sigurni“, odgovorila je Melina. „Ali mislimo da je vrlo opasan.“
Sandra je pogledala prema kupaonici gdje je tehnicar zaprasivao kvake zbog otisaka. „U
cemu je stvar s vrtnim skarama?“
„Jos radimo na tome“, rekao je Ramsey, izbjegavajuci pitanje. „Smeta li vas ako
pregledamo kucu?“
„Samo naprijed.“
Kad su stigli na posljednje mjesto zlocina, velika kolicina vode vec je iscurila iz kade.
Sada su iz prve ruke imali priliku vidjeti ubojicinu scenografiju rituala.
Ramsey i Melina navukli su rukavice od lateksa i stali na prag kupaonice. Prostorijom je
dominirala golema kada s nogama koja se doimala originalnom. Crno-bijeli poplocani pod,
mali samostojeci umivaonik i zrcalo koje je prekrivalo ormaric za lijekove u zidu.
Prostor je bio prilicno velik, uzimajuci u obzir da kuca nije mogla imati vise od stotinjak
cetvornih metara. Prozor kupaonice otvarao se na malo dvoriste okruzeno drvecem.
Sonny nije mogao znati za kadu i izgled kupaonice osim ako nije bio u izvidnici.
„Izisao je kroz prozor“, objasnio je tehnicar. „Pogledao sam van i ispod je otisak. Izgleda
kao muska sportska teniska. Ali osim otiska cipele, nema mnogo dokaza. Vrtne skare su
stare i mozda nam nesto otkriju. Nakon sto uzmem otiske ostrica, rastavit cu ih i vidjeti ima
li tragova krvi.“
„Hvala vam“, rekao je Ramsey.
Ostavio je tehnicare da nastave prikupljati podatke i prosetao kroz kucu. Nije bila
udobno namjestena. Pokucstvo je bilo otrcano i zamrljano. Na stolicu za kavu i u
kuhinjskom sudoperu bilo je odbacenih omota i prljavih tanjura. Na podu kraj straznjih i
prednjih vrata lezala je hrpa cipela. Usprkos tome, kupaonica je bila razmjerno cista i
organizirana.
Melina mu je prisla s leđa i njih su dvoje u tisini izisli kroz prednja vrata i otisli do
straznje strane kuce. Oboje su se priblizili zutim oznakama koje su oznacavale trag otisaka

184
 Knjige.Club Books

koji je vodio prema sumi.

„Bio je ovdje. Isplanirao je put bijega“, rekao je.
„Prizemnica je bila pun pogodak za njega. Visestruke mogucnosti izlaza, osobito ako je
u zurbi.“
„Nije ocekivao da ce Sandra imati drustvo“, rekao je osvrcuci se prema prozoru. „No
spasio ga je unaprijed pripremljen plan.“
„Ako se Sandra prisjeca pravog tipa, to znaci da je Sonny stupio u kontakt s njom“, rekla
je Melina. „Zar nije neobicno za serijskog ubojicu da napravi tako kratku stanku između dva
ubojstva?“ upitala je.
„Katkad. Neki ubojice grupiraju ubojstva. Pokrene ih neki okidac i ubijaju sve dok ne
prestane ono sto ih izluđuje ili dok ih ne uhite. Potvrđena ubojstva ovog ubojice dijelile su
godine. Sada ima jedno potvrđeno ubojstvo i jedan pokusaj ubojstva unutar samo dva
tjedna.“
„Ako imamo posla sa Sonnyjem, a on je povezan s Bonnie, njezin bi dolazak bio okidac
stresa“, rekla je. „Ona da je sve od sebe da mene izludi.“
„Uspijeva li joj to?“ upitao je Ramsey.
Podigla je bradu. „Ne bas.“
„Dobro.“ Udahnuo je, sretan sto cuje da je omeksao ton njezina glasa. Trebao je
usredotocenu Melinu. „Da ste malo izbaceni iz takta...“
„Nisam.“
„Ali da jeste, kako biste reagirali na njezin dolazak?“
„Bijes, strah i frustracija su snazni pokretaci. Da imam malo manje samokontrole,
mogla sam prije sata upucati Bonnie dok je stajala na trijemu mojih roditelja, s tim glupim
smijeskom na licu.“
Bonnie je imala isti ucinak na Sonnyja, samo sto se on prepustao svojim impulsima.
„Stres ga je mozda natjerao da opet ubije, no mozda je ovaj put pozurio i nije bio tako
promisljen kao inace.“
„Nije bilo tragova spolnog odnosa s Jennifer Brown“, rekla je.
,,A opet, mjesto zlocina koje smo vidjeli kod Jennifer Brown sadrzavalo je seksualnu
komponentu u sebi.“
„Imamo ubojicu koji je pod vecim stresom i skracuje se razdoblje predaha između
ubojstava“, rekla je.
„Ovaj propali pokusaj sigurno mu nije dobro sjeo.“
„Opet ce napasti?“
„Mozda vec i jest“, odgovorio je.
„Zasto jednostavno ne ubije Bonnie? Cemu svi ti surogati?“ upitala je.

185
 Knjige.Club Books

„Znate odgovor. Ima kontrolu nad njim. Ako nju ubije, stvarno ce ostati sam.“
„Najdraza mamica.“
„Rekao bih tako“, slozio se.
„Koje su sanse da napusti Nashville?“ upitala je. „Zasto ne ode negdje drugdje?“
„To je isti slucaj kao kod Kljucnog ubojice. Podrucje mu je poznato. Ima svoje navike.
Kao i mi, i oni zele zadrzati stres pod kontrolom.“
„Moramo pronaci jamca koji je platio jamcevinu za Bonnie. On bi morao imati zapisano
tko ga je kontaktirao.“
Sonny je stajao nasuprot maloj kuci, iza ograde u susjedovu dvoristu. Promatrao je dok
su policajci pratili Sandru do automobila. Jedan joj je policajac stavio putni kovceg u
prtljaznik.
Nije smio odgoditi dogovor sa Sandrom. Zbog te veceri kad ga je Bonnie omela, umalo
su ga uhvati.
Glupan, glupan, glupan.
Bonnie ga je naucila da planiranje cini razliku između profesionalca i amatera. Zatvor je
bio pun lijenih prevaranata koji to rade u hodu.
Zatvorio je oci, potiskujuci iskonski nagon za ubijanjem. Bonnie mu je bezbroj puta
ponavljala pravila.
A onda je ucinila neoprostivo. Postala je aljkava i samo tako odlucila ukrasti kreditnu
karticu redovitom gostu bara u kojem je radila. Tip je bio previse pijan da zamijeti da mu je
nestala kartica, sve dok se nije otrijeznio.
Nije ni iskoristila karticu za stvari koji su im trebale. Umjesto toga otisla je u soping i
nakupovala gomilu toga, ukljucujuci dizajnerske cipele, torbice i haljine. Ostavila je tako ocit
trag da bi je cak i najgluplji policajac pronasao. Odveli su je u lisicinama pet dana nakon sto
je potrosila 8000 dolara na beskorisna sranja.
Sa samo sesnaest godina, bio je tako prokleto prestrasen. Kad je dosao u Sredisnji
zatvor San Diega, Sonny je znao da je ceka duga zatvorska kazna. Dok se probijao između
ljudi, pokusavao je obuzdati valove panike koji su se obrusavali na njega. Kad ju je ugledao u
kabini kako ceka na razgovor s njim, gotovo se rasplakao.
„Kako se to dogodilo?“ Glas mu je bio promukli šapat.
„Žao mi je, dušo“, rekla je.
„Žao!“ Bio je ljut.
Namrštila se, glumeći kajanje najbolje što je znala. „Nisam razmišljala o tebi. Znam to.
Jesi li razgovarao s jamcem?“
„Sudac je doznao za tvoje prošle krađe. Postoji još tjeralica za tobom.“
„Pobijedit ću ovo.“

186
 Knjige.Club Books

„Nije odobrena jamčevina“, rekao je. „Policija je ovog puta ozbiljna. Nema blage kazne.“
„To je u redu. Izići ću. Sve što ti trebaš je čuvati ključ na sigurnom. A kad budem slobodna,
uzet ćemo gotovinu koju sam stavila na stranu i otići na pravi odmor. Možeš čak i odabrati
kamo želiš ići.“
„Ovo si namjerno učinila?“ želio je znati.
„Zašto bih željela biti ovdje?“
„Sama si rekla da ti je dosta konobarenja i da ćeš poštovati zakone.“
„To sam činila zbog tebe, da bi mogao ići u školu.“
Zavalio se, netremice je gledajući, želeći je zagrliti iako ju je htio prokleti. „Ovo je tvoj
način da odeš iz mog života, zar ne?“
„To nije istina.“
Snažno pulsiranje u njegovim sljepoočicama nadjačalo je žamor razgovora u sobi za
posjetitelje. Njegov se pogled smrknuo, a dlanovi su mu se oznojili. Sranje. Ovo je bila njezina
inačica kojom ga ostavlja uz rub ceste.
Proslo je mnogo vremena otkako je osjetio tu sirovu vrst straha. I, sram ga bilo, to nije
bio posljednji put da je Bonnie usla u njegov zivot i od njega napravila budalu.
Neka se jebe.
Vise ga nece iskoristavati. On ce iskoristiti nju i sve druge slicne njoj. Zasluzio je biti
voljen.
Odmaknuo se od ograde, osjecajuci kao da mu se omca steze oko vrata. Nisu ga brinuli
policajci, nego Melina. Bila je pametna, lukava kao i on, i nitko ga ne moze bolje razumjeti
od nje. Slicni su.
Otrcao je do straznje ograde, kliznuo kroz vrata i pazljivo ih zakljucao prije nego sto je
usao u automobil.
Koliko se puta zakleo da nikad nece moliti Bonnie za pomoc? Koliko se puta zavjetovao
da nikad nece povjerovati njezinim „dogovorima“? Ali ipak je bio ovdje, zeleci ono sto je
nudila.
Međutim, ovaj put bit ce drukcije. On je bio drukciji.
Mozda je mogao okrenuti novi list s Bonnie. Bilo mu je zao sto novi pocetak nece
ukljucivati Melinu. Taj ga je san odrzavao godinama. No snovi su se morali promijeniti. Zivot
je tekao dalje.
Sada je samo bilo vazno vratiti se Bonnie i Eleni.
One su bile njegova buducnost.

187
 Knjige.Club Books

DVADESET ŠESTO
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 01:00

Melinu su oci boljele od umora kad je otvorila ulazna vrata svoje kuce.
Nadzorne snimke iz Sandrina bara pristigle su u njezin ured malo iza devet, pa su
Ramsey i ona narucili kinesku hranu i proveli vecer jeduci przenu govedinu s mijesanim
povrcem, rizu sa skampima i rolice od jaja dok su gledali snimku.
Poslije jednog sata pocela je prepoznavati stalne goste Red’sa. To su bili gospodin Dugi
brkovi, gospodin Urbani kauboj i gospodin Bejzbolska kapa, kako ih je sada zvala. Uvijek su
ulazili u bar oko deset ili jedanaest, i svi su posvecivali mnogo pozornosti Sandri. Melina je
uspjela napraviti cisti snimak zaslona prve dvojice, ali je gospodin Bejzbolska kapa drzao
lice okrenuto od kamere.
I Ramsey i ona proucili su tog covjeka. Noc kad je Jennifer Brown posljednji put viđena
u baru, gospodin Bejzbolska kapa pojavio se nakratko i opet je pazio da ne pokaze lice.
Melina je poslala nekoliko lokalnih detektiva da posjete okolne trgovine i provjere
imaju li kamere. Gospodin Bejzbolska kapa mozda je bio pazljiv u Red’su, ali ce prije ili
poslije zaboraviti na oprez.
Zasad joj je bilo drago sto je kod kuce i sto je ceka nekoliko sati toliko potrebnog sna.
Zakljucala je vrata iza sebe, a kljuceve i ruksak odlozila na kuhinjski pult.
Dok je odlagala oruzje na pult, zadrhtala je. Umjesto da pusti drzak pistolja, cvrsto ga je
drzala i ukljucila sva svjetla.
U kuci je vladala tisina, izuzev zujanja hladnjaka i zvuka klima-uređaja. Usla je u
dnevnu sobu i vidjela da su tri casopisa na stolicu za kavu, gdje ih je i ostavila. Bas kao i
crveni jastuci i daljinski upravljaci. Zasto je onda imala osjecaj da nesto nije u redu?
Ukljucila je ulazno svjetlo i, polako se krecuci, bacila pogled prema kliznim staklenim
vratima koja su vodila na mali trijem. Osluskujuci, zastala je i zatim posla hodnikom prema
spavacim sobama.
U rezervnoj spavacoj sobi nalazila su se njezina dva bicikla i oprema za kampiranje.
Otvorila je ormar i pretrazila ga. Sve se cinilo u redu.

188
 Knjige.Club Books

Nastavila je metodicku potragu u svojoj spavacoj sobi i kupaonici.

Sve je bilo na svom mjestu. Bas kako je sve ostavila.
A ipak je imala osjecaj da nesto nije kako treba.
Bila je paranoidnija od prosjecne osobe, ali ona nije bila prosjecna. Bila je policajka, a
najbolji policajci prigrlili su te neobjasnjive osjecaje kojih se nisu mogli osloboditi. Bolje
oprezan nego mrtav.
Cilj je uvijek bio otici navecer kuci. A sada je bila kod kuce i ipak nervozna.
Jos je jednom provjerila vrata terase, a sigurnosna svjetla koja je postavio njezin otac
ukljucila su se kad je Divlja maca izisla iz grmlja.
Smijeseci se, Melina je vratila oruzje u futrolu, otvorila konzervu tune i izisla kroz
straznja vrata. Stavila je konzervu na vrtni stol. Macka je skocila gore, mijaucuci.
„Znam, kasnim.“ Pomilovala je macku i odvojila malo vremena da je pocese između
usiju. To joj je bilo najdraze mjesto. Naposljetku, zadovoljna sto joj je posvecena pozornost,
okrenula se jelu.
Melina je stajala na vrucem nocnom zraku i promatrala zvijezde na nebu. „Moj najbolji
prijatelj je macka.“
Nije joj promaklo da je najduza veza koju je ikad imala, s iznimkom roditelja, bila
macka koja cak nije ni bila njezina.
Zatvorila je klizna vrata za sobom, zakljucala ih i povukla sigurnosni zasun. Polako je
popustila stisak na pistolju i, bacivsi jos jedan pogled oko posve osvijetljene kuce, vratila se
u kuhinju.
Iz zamrzivaca je izvadila pizzu i ubacila je u pecnicu. Nikad nije imala strpljenja
prethodno zagrijati pecnicu, sto je znacilo da zamrznutoj pizzi ne da je kulinarski tretman
koji zahtijeva.
U kupaonici je otvorila vrucu vodu, svukla odjecu i usla pod tus. Tekuca toplina
prianjala joj je uz kozu, tjerajuci dio hladnoce koja joj se uvukla u kosti. Dok je stajala pod
vrucim mlazom, njezine su misli odletjele do Ramseyja. Je li se, iscrpljen, stropostao na
krevet? Ili je citao neki od onih sluzbenih spisa? Kladila bi se na spise.
Pokusala je zamisliti dodir njegovih ruku na svojoj kozi i njegovo tijelo stisnuto uz
njezino. Mozda ce ga, kad zavrse slucaj, pozvati na pice ili, jos bolje, na seks. Proslo je
mnogo vremena i dobar seks sa zanimljivim muskarcem dobro bi joj dosao.
Zazvonio joj je mobitel. Zatvorila je slavinu, zgrabila rucnik i osusila ruke dok je zurila
prema krevetu. Uzela je mobitel nakon cetvrtog zvona. Bacila je pogled na broj koji joj nije
bio poznat, ali to nije bilo neobicno dok je vodila neku istragu.
„Agentica Shepard.“
Tajac. Nervozna, odmaknula je prema natrag pramen guste mokre kose. „Je li to
Sonny?“

189
 Knjige.Club Books

Jos tisine i veza se prekinula.

Bacila je mobitel na krevet. „Kvragu“, promrmljala je, zureci natrag do poplocanog poda
da se obrise. Nekoliko minuta poslije vec je bila odjevena u trenirku i majicu. S mokrom
kosom smotanom u pundzu dohvatila je mobitel. Nije bilo govorne poruke.
Mogao je biti krivi broj ili automatski robotizirani poziv. Rijetko joj se to događalo, ali
bilo je moguce. Ugurala je mobitel u pasicu hlaca. Miris pecenih feferona i sira mamio ju je u
kuhinju. Navukla je kuhinjsku rukavicu i izvadila pizzu. Narezala ju je na cetvrtine i stavila
dva vruca komada na tanjur.
Sjela je za mali blagovaonski stol, uzela zalogaj i bacila pogled na mobitel. Pojela je jos
nekoliko zalogaja dok nije dokrajcila i drugu krisku. Dovoljno da napuni zeludac, ali
nedovoljno ukusno za drugu polovicu.
Otisla je do racunala i potrazila broj u telefonskom imeniku. Nije dalo rezultata. To joj
se nije svidjelo.
Prosla je prstima kroz vlaznu kosu, a srce joj je pulsiralo u vratu. Nestala je svaka nada
da ce nocas spavati. Pomisao na gledanje televizije ili citanje knjige nije ju privlacila.
„Sto da ucinim?“ promrmljala je.
U spavacoj sobi preodjenula se u traperice, kosulju na kopcanje i cizme. S pistoljem
ponovno na boku, izisla je za dvije minute.
Ramsey je sjedio na svome hotelskom krevetu, s hladnim pivom iz trgovine u ruci, i
gledao reprizu humoristicne serije koja nije bila ni pribliz no smijesna kao prije dvadeset
godina. Mozda su se vremena promijenila. On zasigurno jest. Bilo kako bilo, staromodni
kostimi i humor bili su zamorni.
Dok je posezao za daljinskim upravljacem, zazvonio je mobitel. Melina. Odbacio je
daljinski na stranu i prebacio noge preko ruba kreveta.
„Melina“, rekao je.
„Sto radite?“
„Gledam losu seriju.“
„Jeste li za pivo?“
Bacio je pogled na napola ispijeno pivo. „Moze.“
„Mogu biti kod vas za pet minuta.“
„Odlicno.“ Poklopio je, izlio ostatak piva u sudoper i ostalih pet spremio u mali
hladnjak. Dok je uvlacio kosulju u hlace, netko je pokucao na vrata.
Iz navike je posegnuo za oruzjem na nocnom ormaricu i pogledao kroz spijunku.
Melina je gledala ravno u vrata, kao da je znala da on provjerava nocne posjetitelje.
Podignula je pakiranje od sest piva i nasmijesila se.
Osmijeh mu je titrao u kutovima usana dok je otvarao vrata. Sutke se pomaknuo u

190
 Knjige.Club Books

stranu i glavom joj dao znak da uđe. Mokra joj je kosa mirisala na ruze ili lavandu, a koza joj
je izgledala svjeze i vlazno. U mislima ju je vidio golu pod tusem.
„Nisam mogla spavati“, rekla je.
Zatvorio je vrata. „Kako to?“
Ramena su joj se podignula, sto je vec tumacio kao nervozni tik. „Mrtve prostitutke.
Odsjeceni prsti. Dvojica ubojica koji nisu zaustavljeni. Birajte.“ Pruzila mu je jedno pivo, a
sebi otvorila drugo.
„Cesto imas problema sa spavanjem?“ upitao je, nesvjesno je oslovljavajuci s ti.
„ A ti nemas?“ prihvatila je jednako lezerno i otpila gutljaj, a pogled mu je privukla vitka
linija njezina vrata.
„Ja nikad nisam dobro spavao.“
Prstom je prelazila po etiketi boce. „Imala sam osjecaj da je netko bio u mojoj kuci. Svu
sam je pretrazila. Nista. Tada sam primila poziv, ali nitko se nije oglasio s druge strane linije.
Nazvano je s jednokratnog mobitela.
„To te uznemirilo.“
„Vise me razbjesnilo. Ali nakon mog susreta s Kljucnim ubojicom pomalo sam
razdrazljiva.“ Odlozila je pivo pored televizora. „I, po tvojoj reakciji, mozda sam i mrvicu
paranoicna.“
„Ja se nikad ne uzbuđujem.“
„O, stvarno?“ Zastala je, kao da pazljivo bira sto ce reci. „Radije ne bih bila sama nocas.“
Razumio je potrebu za povezanoscu, osjecaj da nisi sve vrijeme usamljen. Spustio je
pivo i prisao joj. „Sto imate na umu, agentice?“
Njegov duboki ton natjerao joj je rumenilo u obraze. Procistila je grlo. „Imas tri
pokusaja, a prva se dva ne racunaju.“
„Reci“, rekao je.
„Zelim se seksati s tobom.“
Njegov se pogled uozbiljio. „Jesi li sigurna?“
„Zacudo, jesam. A ti?“
„Jednom ili dvaput mi je to palo na pamet.“
To joj je izmamilo osmijeh. „Stvarno? Mislio si na mene?“
„Da.“
„Da radim sto?“
Umjesto odgovora, posegnuo je za kopcom koja joj je drzala kosu skupljenom i
raspustio je. Mokre kovrce uokvirile su joj lice i dotakle ramena. Prstima joj je prosao kroz
kosu. „Meka je kao sto izgleda.

191
 Knjige.Club Books

„Je li to sve o cemu si razmisljao?“ Glas joj je postao promukao.

„Ne sve.“
„A ovo?“ Posegnula je za gumbima bluze i polako otkopcala gornja dva.
Dok je posezala za trecim, uhvatio ju je za ruku i povukao prema sebi. „Zuri ti se
nekamo?“
„Ovisi.“
„Necemo se zuriti.“ To nije bio zahtjev. Bio je dovoljno praktican da zna kako ce ih zivot
uskoro razdvojiti. Zelio je uzivati u njoj. Obuhvatio joj je lice rukama i poljubio je u usta.
Predala se poljupcu. Zracila je energijom, a on je osjetio da mu se otvara. Sviđalo mu se
sto je odlucila vjerovati mu.
Ljubio ju je sve strasnije, uzivajuci u okusu njezinih usana. Osjetio je i okus piva. Ruka
mu je skliznula na njezino rame i zatim niz struk. Tada je shvatio da nije mnogo drukciji od
Meline. Samonametnuto izgnanstvo zbog posla i stalna potreba za pravdom ucinili su da se
osjeca izolirano.
Posegnuo je za sljedecim gumbom njezine kosulje i oprezno ga otkopcao. „Toliko o
tome da idemo polako“, rekao je.
„Ja nisam strpljiva.“
Pogled mu je privukla njezina njezna broncana put, koja ga je podsjetila ne med.
Poljubio joj je golo rame i zatim vrat prije nego sto je usne spustio na njezine bujne grudi.
Melina je udahnula, prstima prolazeci kroz njegovu kosu i gurajuci prsa prema njemu.
Oboje su sutjeli dok su se ljubili, dodirivali i svlacili odjecu na sve vecu hrpu na podu.
Gola, nije bila sramezljiva i nije se pokusala sakriti od njega. Uhvatila ga je za ruku i
odvukla prema krevetu. Uz glupu humoristicnu seriju i dalje u pozadini, ali sada posve
stisanu, popela se na sredinu kreveta i naslonila na oba jastuka.
Ramseyjeva samokontrola posve je popustila. Sada je mogao razmisljati samo o tome
kako se naci u njoj. I on se popeo na krevet i na koljenima joj se uvukao među noge.
Pomicala se i bedrima ga navodila u svoje vlazno srediste. Usao je u nju.
Duboko je udahnula, prelazeci mu rukama preko leđa i zatim straznjice, a uzbuđenje u
njoj bilo je sve vece. Pricekao je da se rasiri, a onda se vrlo polako poceo pomicati. Izvila se
prema njemu, obavila ga nogama i odlucno povukla u sebe.
Uvijek su postojala prava cudovista u sjeni, cekajuci da Ramsey zaboravi na oprez kako
bi mogla uzeti jos jednu zrtvu. Jedan ga je stariji policajac upozorio da ne moze spasiti sve, a
pokusaj da to ucini bit ce njegova propast. Svjesno je odabrao ne obazirati se na taj savjet.
Sve se moze spasiti. Njegova duznost bila je uvijek biti oprezan u lovu na cudovista.
Međutim, u ovom se trenutku posve otvorio. Dopustio je osjecaju uzitka da zadovolji
zudnju i ispuni usamljenost koja ga je izjedala.
Melina je zatvorila oci, pa je znao da se uputila na slicno putovanje pokretana snaznom

192
 Knjige.Club Books

ceznjom koja je potisnula sve njezine brige i strahove. Zahvalno ju je pratio.

Pomicao se sve brze, a ona je to pratila sve glasnijim stenjanjem. Ovdje je bila zbog
sebe, ne zbog njega, ali nije ga bilo briga. Bila je ovdje i nakratko ce ga izbaviti iz tmine i
povesti prema svjetlu.
Kad je dosegla vrhunac i u ekstazi izvila leđa, svrsio je odmah nakon nje. U blazenom
djelicu sekunde bili su jedno.
Srusio se na nju, a srca su im udarala u ludome ritmu. Rukom mu je milovala leđa, a on
si je dopustio da se licem ukopa u udolinu njezina vrata.
„Ostani jos“, rekao je.
Na trenutak je prestala disati, kao da nije tocno znala kako to shvatiti. „Jesi li siguran? U
redu je zelis li da odem.“
Podignuo se na lakat i dotaknuo joj bradu. Gledao je u tople smeđe oci koje su trazile
njegove jednakim intenzitetom kao kad bi proucavala mjesto zlocina. Nasmijao se na tu
pomisao.
„Sto je tako smijesno?“ upitala je.
„Ponovno analiziras.“ Odmaknuo joj je pramen kose s cela i zataknuo joj ga iza uha.
Lijen osmijeh zatitrao joj je na usnama. „Zar ti to ne cini?
„Mozda malo.“ Sviđalo mu se imati je blizu i osjecati njezinu toplinu.
„Lijepo je“, rekla je.
„Lijepo?“
„Mislim, biti ovdje. Ono drugo bilo je sjajno. Proslo je prilicno vremena. Drago mi je
znati da svi dijelovi i dalje funkcioniraju kako treba.“
Nasmijao se. „Kao voznja biciklom.“
„Tako nesto.“ Promeskoljila se, a kad se podignuo da joj da vise prostora, izmigoljila se
ispod njega. Legao je na leđa, postavljajuci jastuk iza glave. Zanimalo ga je sto ce joj biti
sljedeci korak.
Okrenula se na bok i gledala ga. Malim kruznim pokretima pomilovala mu je ravan
trbuh. Prsti su joj se pomicali sve nize, sve dok nisu dodirnuli vrh njegove ponovno
probuđene muskosti.
Vragolasto se smijesila dok ga je opkoracivala. Nakon sto ga je rukom uvela u sebe,
pocela se pomicati gore i dolje. Promatrao ju je kako si rukama hvata grudi, naginje se
prema njemu i krutim mu se bradavicama trlja o prsa.
Ponovno je osjetio kako se u njoj poput plamena lomace bude pozuda i osjecaji. Cinilo
se da je posve obuzimaju, izgarajuci u njemu na nacin koji nikad prije nije dozivio. S rukama
na njezinim uskim bokovima drzao se za nju dok ga je zestoko jahala, sve dok ga
naposljetku nije posve preplavila toplina.

193
 Knjige.Club Books

Naslonila mu je glavu na prsa, vlazna od znoja, nagnula se i poljubila ga. „Jako lijepo.“
„Dakle, ostajes?“
„Treca runda?“ zadirkivala ga je.
Nasmijao se. „Sto kazes na to da legnes kraj mene?“ Promatrala ga je i naposljetku
kimnula. „Samo nakratko.“
Ugnijezdila se kraj njega, a on joj je obavio ruku oko struka i opustio se uz njezino
mirno disanje. Prvi put u mnogo godina sljedece sate nije proveo analizirajuci događaje.
Jednostavno je zaspao.

***
Sonnyju nije trebalo dugo da pronađe Bonnie. Kroz zajednicke godine upoznao je
njezine obrasce. Poceo je obilaziti motele, zaustavljajuci se na recepcijama, pokazujuci
njezinu fotografiju i svoju laznu policijsku znacku. Nakon tri sata potrage, pronasao ju je u
motelu u juznom dijelu Nashvillea.
Platio je recepcionaru dvadeset dolara i pokucao joj na vrata. Unutra je cuo kako na
televizoru tresti neki kviz. Bonnie je voljela te proklete stvari. Kad su bili u Kaliforniji,
prijavila se na najmanje desetak kvizova, ali nikad je nisu odabrali. „Mozda i bolje“,
progunđala bi. „Na te pobjede treba platiti porez. A nikad nije pametno imati posla s
poreznicima.“
Zavjese su zaleprsale i znao je da Bonnie gleda kroz prozor. Sranje. Znala je likovati kad
bi on napravio pogresku. A napravio ih je i previse otkako se vratila.
Zasun se podigao i vrata su se otvorila. Pozdravila ga je sa sirokim osmijehom na licu.
„Bio si zlocesti djecak“, rekla je.
Pogledao je na jednu i drugu stranu, strahujuci da netko mozda gleda. „Smijem li uci?“
„Ne znam, duso. Nisi bas bio drag prema meni.“ „Imamo zajednicki problem,
zahvaljujuci onoj tvojoj automobilskoj nesreci.“
„Sranja se događaju.“
Naravno da ce biti puna sebe. Nikad nije mogla odoljeti. „Zelis li izbjeci zatvor, pusti me
da uđem.“
Osmijeh joj se rasirio dok se odmicala unatrag. „Ne moras se tako ljutiti na mene,
Sonny. Znas da te nikad ne bih ostavila na cjedilu.“
Presao je preko praga, ne obaziruci se na nju, bas kao ni na njezine rijeci. Pretrazio je
sobu i zamijetio muske gace. „Jesi li sama?“ upitao je.
„Sada jesam. Izabrao si dobrog jamca. Puna usluga.“ „Sto si mu ucinila?“
„Nista sto mu nije ostavilo osmijeh na licu.“ Nasmijesila se. „Ne brini. Snimila sam
nekoliko fotografija. Nece nista reci. Da fotografije procure, imao bi problema sa svojim
sefom i svojom ljubavnicom.“

194
 Knjige.Club Books

Zanemarujuci njezin komentar, zakljucao je vrata i postavio lanac na mjesto. Iz

unutarnjeg dzepa kaputa izvadio je nove vrtne skare.
Bonnie je udahnula dim cigarete, a dok ga je otpuhivala, smijesak joj je izblijedio.
Napravila je korak unatrag, ali nije pokazivala strah. Pazljivo je ugasila cigaretu. „Nema
potrebe za time, lutko.“
„To sam odavno trebao“, rekao je sebi u bradu.
„Mislis da ces postati normalniji ako me ubijes? Neces. Zapravo, to ce te odvesti do
ruba. Nece biti dovoljno zena na svijetu za ubiti ako ja umrem.“
Prisao joj je blize.
Umjesto da se povuce, zakoracila je prema naprijed i lice priblizila njegovom. „Bijesan
si na mene otkako sam tvoju sestru ostavila na cesti.“
Bila je bolna i sama pomisao na to. „Zasuti.“
„Jos se sjecam kako je obicavala vristati ako nije bilo po njenom. To je dijete moglo
svojim plucima izluditi svako ga.“
„Nije bila ona kriva. Samo je zeljela malo pozornosti.“
„Tko ne zeli pozornost?“ upitala je Bonnie. „Svi je zelimo. Prvi mjeseci nasega putovanja
u troje bili su prilicno zgodni. Dobro smo se provodili. Sjecas li se zutog Cadillaca koji smo
pokupili u Salt Lake Cityju?“
Pokupili. Bonnie je pokrenula motor spajanjem zica. No bio je to slatki automobil. Uz
spusteni krov i s vrucim zrakom na licu, bilo je to prvi put u zivotu da se osjecao slobodan i
uistinu ziv.
Nasmijesila se, namjerno gledajuci u njega. „Sjecas se, zar ne?“
„Da.“
„Mogao bi to ponovno imati“, rekla je. „Tu slobodu i zabavu.“
Bol koju je tako pazljivo zakljucao ispuzala je iz tame i zaurlala, zalosnim zvukom koji
mu se zavukao pod kozu. Neka mu Bog pomogne. Sanjao je o tim danima.
Uperila je prst u njega. „I zelis to sve natrag, nije li tako?“
Spustio je pogled, osjecajuci se slab i posramljen. Da. Zelio je to.
„Sve sto moramo uciniti je uzeti Elenu, ti mi predas kljuc, a ja uzmem novac.“
„Nema novca“, rekao je.
„Sto?“
Zatresao je glavom. „Davno sam ga potrosio.“
Dugo ga je ljutito gledala i znao je da ce to biti trenutak kad ce ga otjerati od sebe.
Ispruzila je ruke prema njemu. „To je u redu, duso. Doci cemo do novca. Dobri smo u tome.“
Zakoracio je u zagrljaj, a ona je obavila svoje ruke oko njega. Nakratko je ostao ukocen,
zbog sveg bijesa koji je nosio u sebi. Jos ga je jace stisnula.

195
 Knjige.Club Books

Opustio se u njezinu zagrljaju. Suze su mu se nakupile u ocima i obavio je svoje ruke

oko nje.
„To je moj djecak“, rekla je blizu njegova uha. „Pusti Bonnie da se pobrine za sve i nas
cemo troje ponovno biti obitelj.“

196
 Knjige.Club Books

DVADESET SEDMO
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 07:00

Sarah je bila budna od cetiri ujutro, iako tjednima nije bas dobro spavala. Dvije njezine
sticenice su nestale, a premda vecina uopce nije bila zabrinuta zbog nestalih prostitutki,
njoj je bilo jako stalo. Mislila je da je shvatila zlo s kojim su se ove zene suocavale svaki dan,
ali se nakon sto je cula Melinin opis kombija Kljucnog ubojice, zapitala krece li se sada sam
vrag među njima.
Znala je da joj je Bog, u njezinih trideset cetiri godine, poslao niz testova, i imala je
osjecaj da je svaki put bila dorasla izazovu. Nadala se da ce to ponovno biti.
Nakon sto je nadopunila salicu kavom, vratila se za radni stol, odlucna biti produktivna.
Uz određen napor skrenula je misli na sređivanje racuna Misije.
Kuca se trebala probuditi u iducih pola sata, pa ako pozuri, uspjet ce zavrsiti zadacu.
Oglasilo se zvono Misije i Sarah se sva sretna odvojila od tvrdoglavih brojki koje su
odbijale uskladiti se. Bacila je pogled na monitor nadzorne kamere i ugledala visokoga,
mrsavog muskarca u ranim sezdesetima. Bio je lijepo odjeven u sivo odijelo i bijelu kosulju,
s uglacanim cipelama na nogama. Tamna kosa bila je prosarana sijedima i zacesljana
unatrag.
Znatizeljna, ustala je od stola i otisla niz hodnik do ulaznih vrata i portafona.
„Mogu li vam pomoci?“ upitala je Sarah.
„Ovdje sam u ime svoje klijentice. Ona bi zeljela donirati Misiji.“
Iako zahvalna za nove donacije, Sarah je bila zbunjena. „Dosli ste malo rano, zar ne?“
„Ovo je misija, pa sam pretpostavio da je uvijek otvorena. Osim toga, u rano jutro imam
sastanak u sredistu grada. Pomislio sam da mogu usput ovo ostaviti.“
Sarah je imala srce puno povjerenja, ali sumnjicav um. A ovaj je covjek budio u njoj
nelagodu. „Mogli ste poslati postom.“
Muskarcev osmijeh nije bio topao. „Moja klijentica je zahtijevala osobnu dostavu.“
„Mozete li se, molim vas, nekako identificirati?“

197
 Knjige.Club Books

Izvadio je dug, tanak novcanik, izvukao vozacku dozvolu i podignuo je prema kameri.
Edward Mecum. Sezdeset dvije godine, zivi u Franklinu.
Dok je Sarah otkljucavala, gospodin Mecum pazljivo je vratio vozacku dozvolu u
novcanik koji je ugurao u dzep sakoa. Vrata su se otvorila, a preko praga se prosirio ljutkasti
miris skupog losiona za brijanje.
„Oprostite na pitanjima. Moram biti oprezna. Ja sam velecasna Sarah Beckett.“
Izvukao je zlatnu kutijicu za posjetnice iz dzepa, otvorio je i odabrao jednu karticu.
„Kao sto znate, moje ime je Edward Mecum.“
Sarah je gledala u karticu, prelazeci prstom preko finog lanenog papira. „Rekli ste da
ste donijeli donaciju?“
„Da.“ Iz istog dzepa na prsima izvadio je nezalijepljenu omotnicu.
Sarah ju je uzela i ucinila ono zbog cega bi se njezina blazena majka okrenula u grobu,
pogledala je iznos na ceku. Sto tisuca dolara. Trepnula je jednom. Dvaput. „Opa.“
„Moja klijentica zadivljena je vasim radom.“ Gospodin Mecum imao je neobican
naglasak, no Sarah ga nije mogla smjestiti. Nije bio juznjacki, ali nacin na koji je naglasavao
slovo r u radu upucivao je na Novu Englesku. Mozda Boston?
„Ovo je jako velikodusno.“ Iz kuhinje se zacuo zveket tave, podsjecajuci Saru da je Sam u
blizini ako zatreba. „Mogu li vas provesti kroz nase prostorije? Sve dame jos nisu ustale, ali
mogu vam pokazati knjiznicu i kuhinju.“ Znatizelja mu je zaiskrila u pogledu. „Vrlo rado.“
Sarah je povela gospodina Mecuma niz sredisnji hodnik, prisjecajuci se u mislima svog
uobicajenog izlaganja tijekom obilazaka. Prosle ih je godine bilo vise od stotinu, ali nitko od
tih donatora nije dosao ni blizu sto tisuca. „Osnovala sam ovu ustanovu prije pet godina.
Pomazemo zenama koje su radile na ulicama ili su ovisne o drogi i alkoholu. To dvoje
najcesce ide ruku pod ruku.“
„Kolikom ste broju zena pomogli u posljednjih pet godina?“
„Preko tisucu.“ Ponos dolazi prije pada, ali zbog iduce statistike uvijek se osjecala puna
sebe. „Postotak uspjesnosti je sedamdeset posto.“
„Zavidne brojke.“
„Da, jesu.“ Sarah ga je odvela u knjiznicu i ukljucila svjetlo. „Naglasak stavljamo na
obrazovanje, zvanje i molitvu. Ovo je visenamjenska soba gdje se sve odvija, ukljucujuci i
nedjeljne vecere, mise, proucavanje Biblije i lekcije iz matematike, da nabrojim samo dio.
Radim na brosuri za Misiju, ali to je jos samo skica u mom racunalu.“ Pogled gospodina
Mecuma se izostrio dok je hodao do zbirke losiona koje su dame napravile. „Jako lijepo.“
„Da vam pokazem kuhinju.“
„Naravno.“
Dalje niz hodnik, usli su u kuhinju koju im je darovao restoran koji se upravo renovirao.
Sam je stajao iza dugog stola od nehrđajuceg celika i rezao mrkve. „Sam, ovo je gospodin

198
 Knjige.Club Books

Mecum. Vodim ga u veliki obilazak.“

Sam je popola prerezao veliku mrkvu. „Drago mi je upoznati vas.“
„Također.“
Iz jedne od spavaonica oglasila se budilica. Kuca se budila i uskoro ce se tisina
pretvoriti u kontrolirani kaos.
Dok je Sarah vodila gospodina Mecuma natrag niz hodnik, iza njih je odjekivalo Samovo
rezanje. Sam je izgledao grubo, po prirodi je bio sumnjicav prema neznancima, ali imao je
zlatno srce. „Htjela bih se pismeno zahvaliti na donaciji.“
„Moja klijentica zeli ostati anonimna. Posaljite potvrdu primitka na moju adresu.
Proslijediti cuje mojoj klijentici. Trebat ce joj u porezne svrhe. Ako vam odgovori, mozete joj
jednostavno zahvaliti povratnim e-mailom.“
„Naravno. Ucinit cu to jos ovog jutra.“ Otici ce u banku cim se otvori. Ova kolicina novca
rijesit ce mnoge probleme. „Blagoslovljeni vi i nasa donatorica. Zahvalite joj u moje ime.“
„Hocu.“ Gospodin Mecum zastao je na vratima. „Ovo je vrlo impresivan pothvat.“
„Hvala vam.“
Gospodin Mecum promatrao je Saru dok je otvarala brave na prednjim vratima.
„Pretpostavljam da ste ovdje zabrinuti za sigurnost.“
„Ovo je opasan dio grada, ali zahvaljujuci ljudima kao sto je vasa donatorica, utjecemo
na okruzje.“
„Sto vas je navelo da dovedete misiju ovamo? Vase drzanje ukazuje na novac i
obrazovanje.“
Otvorila je vrata. „Odabrala sam mjesto s najvecom potrebom.“
Gospodin Mecum preletio je pogledom asfaltirano parkiraliste i srusene zgrade iza
njega. „Cini se da ste dosli na pravo mjesto.“
„Hvala vam jos jednom, gospodine Mecum.“
Njegov stisak bio je cvrst i odlucan. „Zadovoljstvo je bilo moje, gospođo Beckett.“
Jos jedan kratak naklon glavom i otisao je prema tamnom Mercedesu koji je stajao na
parkiralistu Misije. Sarah je brzo pogledala prema vozilu da provjeri nisu li ukradeni
naplatci i kotaci. U ovoj cetvrti automobil poput ovog ne izdrzi dugo. Vidjevsi da je
netaknut, zahvalila je u sebi i mahnula posljednji put prije nego sto je zatvorila vrata i
zakljucala ih.
Ponovno je pogledala cek, da se uvjeri da nije pogresno procitala u zurbi. „Sto tisuca
dolara. Nevjerojatno.“
Donaciju je shvatila kao znak. Mozda njezina borba protiv zla nije bila uzaludna.
Samovo sjeckanje postajalo je sve glasnije. Htio je iznijeti svoje misljenje, pa sto ga ona
prije cuje, to bolje.

199
 Knjige.Club Books

Ugurala je cek u dzep i vratila se u kuhinju. „Sto imas za reci?“

Ubacio je mrkve u lonac na stednjaku. „Velikodusna donacija, zar ne?“
Izvukla je cek i pruzila ga Samu. „Najveca koju smo ikad dobili.“
Sam je zazvizdao i vratio joj ga. „To je dobro.“
Dohvatila je salicu i napunila je kavom. „Oboje cemo povjerovati kad ga banka odobri.“
Melina se probudila uz zvukove kljucanja vode u loncu za kavu i mlaza tusa. Na
sekundu ili dvije nije znala gdje je. To nije bio njezin krevet. Pripadao je...
Zatvorila je oci, pritiscuci kapke vrhovima prstiju. Neugodno.
Njezin je otac obicavao govoriti, „Ne miješaj posao i zadovoljstvo.“
To nije bio prvi dobar savjet koji je zanemarila.
Ustala je iz kreveta, bacila pogled na sat i shvatila da je proslo sedam. Bacila je
pokrivace u stranu i trazila naokolo svoju odjecu. Vecinu je bilo lako pronaci, ali gacicama
nije bilo ni traga.
Osjecala se predobro da bude pod stresom, pa je odlucila natociti si salicu kave.
Otvorila je vrecicu secera i dodala vrhnje za kavu.
Otpila je gutljaj i premjestila se za maleni stol i stolac kraj kreveta. Ramseyjevi spisi bili
su poslozeni u uredan niz. Tip je bio pedantan. Prosle je noci izbrisano jasno razgranicenje
kojega su se dotada oboje pridrzavali. No racunala je da ce se sve vratiti na staro.
Otvorila je prvi spis i ubrzo ugledala uzasno seosko mjesto zlocina. Na ceduljici je
pisalo Denver, Colorado. Otvorila je jos dva druga spisa sa slicnim groznim prizorima.
Tus se iskljucio. Prekrizila je noge i zavalila se u stolac, ispijajuci jedva podnosljivu
kavu.
Izisao je iz pare, s rucnikom zamotanim oko struka. Obrijao se i pocesljao kosu. Trebalo
mu je jos samo odijelo i bio bi spreman za svaku sobu za sastanke.
„Dobro jutro“, rekao je.
Podigla je salicu. „Hvala na kavi.“
„U predvorju je kafic, zelis li popiti nesto ukusnije.“
„Ovo ce biti dobro. Vec osjecam kako kofein otresa paucinu s mene.
Natocio si je salicu. Prvi se put njegova tipicna energicnost promijenila na neki njoj vrlo
privlacan nacin. „U pola deset moramo biti u kriminalistickom laboratoriju.“
„To je gotovo sat i pol.“ Otpila je jos gutljaj kave i odlozila salicu kraj zatvorenih spisa. I
opet su utihnula upozorenja za drzanjem razmaka i iskljucivanjem osobnih osjecaja. „Na
pamet mi je palo nekoliko zgodnih ideja, ali sve ce upropastiti tvoju urednu kosu.“
Prisao joj je i odlozio salicu kraj njezine. Ustala je i posegnula za njegovim rucnikom,
odmotala ga i bacila u stranu.
„Ne mogu pronaci svoje gacice“, rekla je privijajuci se uz njega.

200
 Knjige.Club Books

„Prava steta. Pozovi policiju.“

Objema rukama obujmio joj je golu straznjicu i povukao je na svoj ukruceni penis.
„Upravo jesam.“

***
Jutarnji skolski autobus kruzio je susjedstvom dok je Bonnie sjedila u Ralphovu
automobilu, koji mu je obecala vratiti na kraju dana. Jadan Ralph. Jos se pribojavao da ce
razotkriti njegove izvannastavne aktivnosti.
Mala djecica iz susjedstva okupila su se na uglu, a nekoliko je majki stajalo kraj njih. Svi
su izgledali umorno, kao da se jos prilagođavaju skolskom rasporedu. Odusevljenje prvih
dana je izblijedjelo, i svi su se pripremali za dugo mucenje jos jedne skolske godine.
Bonnie se nikad nije zamarala formalnim skolovanjem za svoju djecu. Skole su
zahtijevale upisnice, identifikacije i evidenciju cijepljenja koja je ona zanemarivala. Nije
vjerovala uvrijezenoj mudrosti da djeci treba skola. Njezina su dovoljno dobro naucila. Sto
se nje tice, zivot je bio najbolji ucitelj.
Gospođa Shepard i Elena izisle su na prednji trijem i promatrale djecu kako ulaze u
autobus koji je zatim krenuo dalje. Gospođa Shepard je razgovarala s Elenom i zajedno su
mahale djeci dok je autobus prolazio.
Gospođa Shepard je vjerojatno punila djevojcici glavu glupostima. Govoreci joj o svim
zabavnim stvarima koje moze raditi u skoli. Doimalo se da je Elena pozorno slusa, kao da bi
se lako mogla uvuci u konvencionalni zivot.
Obje su ustale i nestale unutra te ponovno izisle nakon petnaest minuta. Presle su
travnjak i dosle do automobila. Gospođa Shepard stavila je Elenu u njezinu autosjedalicu.
Bonnie sada nije mogla nista poduzeti, ali ako strpljivo ceka, pojavit ce se prilika. Kad
se to dogodi, zgrabit ce Elenu. Elena, Sonny i ona otici ce zauvijek iz ovog prokletog grada.

***
Pametan ribolovac zna da je za uspjeh najvazniji pravi mamac. I njegova mala donacija
bio je bas takav mamac kakav mu je trebao da dođe do evidencije Misije, za koju se nadao
da sadrzava informacije o gđici Prposne grudi.
Mecum je posegnuo za hladnim pivom, gledajuci film na svom racunalu dok je cekao da
njegova mala riba zagrize mamac.
Film je bio Zgodna žena. Sve prostitutke zeljele su biti lik Julije Roberts, Vivian, kurve sa
srcem od zlata. Mlađe jesu zakoracile u prostituciju, ali su se jos mogle osvrnuti unatrag i
vidjeti tko su bile. Starije su prihvatile svoju sudbinu i vise se nisu okretale.
Gledao je zaslon racunala, znajuci da treba pronaci svoju Vivian i uvuci je u svoj kombi
prije nego sto ga prokleta bolest ucini beskorisnim. Posljednja dvadeset cetiri sata

201
 Knjige.Club Books

uglavnom je proveo opremajuci svoj kombi novim okovima, da bude bas kao onaj koji je
izgubio.
Na racunalu se oglasilo malo zvono. Prekinuo je film bas kad je Vivian trebala saznati
sto je u plavoj barsunastoj kutiji za nakit. Ovo mu je bilo najdraze mjesto za zaustaviti. Volio
je uskracivati joj iznenađenje i zadovoljstvo.
Dobra velecasna poslala je e-mail na laznu adresu koju joj je dao, izrazavajuci svoju
duboku zahvalnost. Njezin je odgovor odmah stvorio virtualni tunel koji ga je doveo do
racunala Misije. Bio je poput vampira. Nije smio uci u neciji dom ako nije pozvan. No kad
klikne na poveznicu, u nanosekundi prelazi prag i vise ga nije bilo moguce izbaciti.
Njegova riba zagrizla je mamac i u 09:15 uputila mu pozivnicu.
„Imam te.“

202
 Knjige.Club Books

DVADESET OSMO
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 09:30

Melina je slijedila Ramseyja dok je vozio iz hotela prema forenzickom laboratoriju. Kad su
vec bili blizu zgrade, odvezla je jos jedan krug oko bloka da ne dođu u isto vrijeme. Nijedno
od njih nije predlozilo zajednicku voznju do ureda. Koliko god intimni bili, dolazak u istom
vozilu znacio bi osobnu izjavu za koju jos nije bila spremna. Prvo seks, pa onda automobil.
Sto je iduce? Drzanje za ruke? Ta ju je slika natjerala na smijeh dok je pokazivala svoju
znacku.
„Sto je toliko smijesno?“ upitao je cuvar.
„Mozete li zamisliti mene da vodim miran obiteljski zivot?“
Sada je na njega dosao red da se nasmije. „S kim? Vi ste udani za svoj posao.“
„Tocno.“
„Zasto ste to spomenuli?“ Oci su mu zasjale kao da ju je uhvatio u necemu sramotnom.
Nasmijala se, zamjecujuci krajickom oka da Ramsey dolazi. „Ni zbog cega. Apsolutno
nicega.“
Ramseyjev stoicki izraz lica uvijek je pokazivao nesto između nezainteresiranosti i
blage nestrpljivosti. Proucavao je ljudske izraze lica i mimiku te ih iskoristavao da zaviri u
umove, pa je bilo za ocekivati da je strucnjak za prikrivanje vlastitih misli.
Cipele su joj lupkale o poplocani pod dok je hodala prema dizalima. Podigla je pogled
na sjajna vrata i u svojim ocima uhvatila naznaku krhkosti. Te su oci uvijek bile pomalo
sumnjicave, ali je bila uvjerena da je nada to ublazila. Mozda vise i ne toliko. Osjetila je
Ramseyjev pogled na sebi, ali se nije okrenula prema njemu. Mozda zato sto nije htjela da je
vidi zabrinutu.
Odvezli su se dizalom do njezina kata. On se otisao smjestiti u konferencijsku dvoranu,
a ona je usla u svoj ured. Cim je odlozila ruksak, zazvonio je mobitel. Bila je to Andy.
„Agentica Shepard“, rekla je.
„Ovdje Andy. Imam novosti o vasem polubratu.“

203
 Knjige.Club Books

„Stvarno?“ Sjela je, ne znajuci bi li trebala stajati. „To je bilo vrlo brzo.“
„Radim cuda.“
Melina se malo nagnula prema naprijed, nesposobna prizvati osmijeh.
„I?“
„Vas DNK se obiteljski podudara s mladim covjekom po imenu Dean Guthrie, koji je
evidentiran kao maloljetni prijestupnik. Sa sedamnaest godina uhicen je zbog skitnje i sitne
krađe. Spisi su bili zapecaceni na sudu za maloljetnike, zbog cega ih nisam odmah pronasla.
Dean je kaznjen sa sest mjeseci pritvora nakon cega je pusten na uvjetnu slobodu. Otada
vise nikad nije bio uhicen.“
„Imate li fotografiju?“
„Staru fotografiju. Snimljena je prije dvadeset godina, pri uhicenju. Trebala bi vam biti u
e-mailu.“

***
Nakon sto je Mecum usao u dokumente Misije, imao je pristup svim podacima o
zaposlenicima i volonterima koji su radili u Misiji. Međutim, podaci su zahtijevali
individualnu potragu, a on nije imao toliko vremena. Tada je uocio skicu brosure Misije koju
je spomenula Sarah Beckett.
Bila je puna fotografija iz svakodnevnog zivota u Misiji. Pregledavao je stranice, trazeci
lica zena koje su prolazile kroz vrata Misije. Svaku je sliku pogledao ne jednom, nego
dvaput, ali nije pronasao svoju djevojku. Zavalio se, razocaran sto je nije pronasao. „Gdje si?“
Otvorio je volontersku stranicu, ne znajuci sto ocekivati. Na pola puta niz stranicu,
ugledao ju je. Bio je to portret, i gledala je u kameru. Usne su joj bile stisnute u pomalo
namrgođenu liniju, negdje između osmijeha i razdrazenosti.
„Melina Shepard. Gđica Prposne grudi!“ rekao je.
Otvorio je iducu stranicu i vidio grupnu fotografiju volontera. Svi su gledali u kameru
osim covjeka koji je stajao kraj Meline. On je buljio u nju. Nastavio je pregledavati brosuru i
naisao na jos grupnih fotografija. Svaki je put taj covjek bio na fotografiji s Melinom, ili joj je
bio blizu ili je gledao u nju. Njegovo je ime bilo Sam Jenkins.
Vidio je da se Samu sviđa Melina, pa sto je onda radila na ulici? Je li htjela pomoci
djevojkama? Je li trazila nekoga?
Pretrazio je njezino ime na internetu i zaprepastio se kad se pojavio clanak s njezinim
imenom i stvarnim zanimanjem. Melina Shepard. Ured za istrage Tennesseeja.
„Sranje.“
Zavalio se u stolac, osjecajuci se kao da ga je pogodila munja. Sto je TBI radio na uglu
ulice te noci? Prstima je lupkao po svojoj ozlijeđenoj nozi.
Jesu li sumnjali da je on u Nashvilleu? Jesu li nekome stvarno nedostajale nestale

204
 Knjige.Club Books

djevojke? Ili je to bila puka slucajnost? Morali su znati ili su nesto sumnjali. Takve
slucajnosti se ne događaju.
Okrenuo se prema drugom skupu kamera i pokrenuo snimke iz svojih kucica na drvetu.
Prve dvije su bile kako ih je i ostavio, izolirane i netaknute. Ali treca... „Sranje, sve je puno
policajaca!“
Dotaknuo je zaslon, ali se povukao dok je sve vise policajaca ulazilo u vidokrug. Prije
dva dana bio je na imanju i sve je bilo u savrsenom redu.
Protrljao je bedro. Znao je da je TBI agentica dobro pogledala njegov kombi, a on je
uzivao u prvom rumenilu straha i panike u njezinim ocima. No tada ga je probola i njegov je
bijes eksplodirao. Pretpostavio je da je ulicna kurva, a ne policajka koja ga lovi.
Otkako je obolio od raka, postao je itekako svjestan vremena koje mu istjece i
neminovna gubitka kontrole nad svojim zivotom. Mozda zbog raka, manje je panicario nego
sto bi prije deset godina. Mozda mu vrijeme sada brze prolazi, ali i dalje ga ima dovoljno da
natjera svoju Vivian da mu se pokori.
Vratio se na privatne podatke Misije, ali Melina, koja nije bila placeni zaposlenik, nije
bila na popisu. Ali Sam je bio placeno osoblje, i njegovi su podaci za kontakt bili u spisu.
,,Melina.“ Sviđao mu se zvuk tog imena. Klizio je s jezika. Proucavao je lice tog
muskarca. „Kladim se da mi Sam moze reci gdje zivis.“
Ako ovaj covjek ne zna gdje Melina stanuje, onda ce draga Sarah Beckett to sigurno
znati. Trebao je samo ostati s jednim od njih nasamo i, s obzirom na moc uvjeravanja rucne
busilice, netko od njih bit ce voljan reci mu sve sto zeli znati o Melini.
Sada je bilo samo pitanje, na koga prvo krenuti?

***
Kad ne znas sto bi, zapali vatru. Bonnie je godinama koristila male bezazlene paleze da
odvuce pozornost. Danas je odlucila uciniti istu stvar.
Dok se prikradala u dvoriste Shepardovih susjeda, pokusala je ne razmisljati o novcu
koji je Sonny potrosio. Sranje. Međutim, ne bi trebala biti iznenađena. Ona je odgojila tog
djecaka, a da je ona bila na njegovu mjestu, također bi potrosila novac.
Ponavljala je to sebi dok je otvarala kantu za smece. Ulila je unutra zapaljivu tekucinu,
odmaknula se i ubacila sibicu. Plamen je buknuo prema gore i zahvatio susjednu drvenu
ogradu.
Izisla je kroz druga vrata i posla prema svom automobilu parkiranom na suprotnoj
strani ulice. Znala je da bi trcanje privuklo nezeljenu pozornost. Spustila se duboko u
sjedalo i promatrala dok je gospodin Shepard hramajuci izisao iz kuce, a njegova supruga
odmah za njim. Dobri ljudi su tako predvidljivi.
Gospođa Shepard potrcala je najbrze sto je mogla dok se njezin muz naslonio na stake,

205
 Knjige.Club Books

s mobitelom pritisnutim uz uho. Voda je potekla iz crijeva, ali to nije bilo dovoljno da
obuzda sve veci plamen.
Kad je gospođa Shepard bila posve zaokupljena pozarom, Bonnie je izisla iz automobila
i pohitala prema kuci. Usla je kroz prednja vrata i prateci zvuk crtica pronasla Elenu kako
sjedi na kaucu jeduci krekere.
„Dođi, duso, moramo ici“, tiho je rekla.
„Kamo idemo, BB?“ upitala je Elena.
„Na sladoled. Obecala sam ti sladoled. Bez brige, gospođa Shepard je rekla da je u redu.
Rekla je da te moram vratiti za sat.“
Nije dala djevojcici priliku da odgovori dok ju je podizala s kauca i zurila van. Razlika
između Elene i Meline bila je ocita. Melina bi vristala iz petnih zila, a Elena je bila tiha i
popustljiva.
„Ne zelim ici“, tiho je rekla djevojcica.
„U redu je. Vratit cemo se za cas.“
„Zasto ovdje gori?“
Bonnie je pozurivala dijete u automobil opremljen djecjom autosjedalicom. Prosle je
noci ukrala automobil iz jednoga apartmanskog naselja. Cak i ako je vlasnik prijavio krađu,
zakljucila je da ima nekoliko sati prije nego sto policija krene u pravu potragu. To je
dovoljno za ono sto je imala na umu. Ucvrstila je remen sjedalice. Bonnie je pomilovala
dijete po glavi i zalupila vrata automobila.
U daljini se cula vika i zvuk alarma dok je Bonnie pritiskala gas i odjurila. Gospođa
Shepard okrenula je leđa Eleni na manje od pet minuta. No za ljude poput Bonnie, pet
minuta bila je cijela vjecnost. U sekundi je mogla ukrasti novcanik, oteti torbicu ili se
odvesti u ukradenom automobilu. Sve je te stvari dovela gotovo do savrsenstva.
Bonnie je bacila pogled u retrovizor na Elenino malo lice, ozbiljno i zabrinuto. Dok je
vozila, prekopavala je po vrecici s namirnicama u koju je spremila plisanog medvjeda.
Bacila ga je prema Eleni. Udario je u sjedalo pored nje.
„Ovo sam ti kupila, duso“, rekla je. „Isti je kao tvoj plisani medo.“
„Nije moj“, Elena se namrgodila. „Hocu svog.“
„Necemo izbivati toliko dugo da ti pocne nedostajati tvoj medo.“ Kako se, dovraga, zvalo
to malo stvorenje? Jimmy? Timmy?
„Zbilja idemo na sladoled?“ upitala je Elena.
„Prvo idemo vidjeti Sonnyja“, odgovorila je.
Zamaknula je iza ugla i zatim ponovno naglo skrenula. Do sada su Shepardovi shvatili
da je pozar bio odvlacenje pozornosti i da nema Elene. Njih su dvoje bili ljudi koji ce
poduzeti sve da je vrate. Bas nije imala srece kad je prije toliko godina Melinu prigrlila
obitelj policajca.

206
 Knjige.Club Books

„Ne zelim vidjeti Sonnyja“, pobunila se Elena. „Ima zloceste oci.“

„Nije on zlocest, duso. On je veliki plisani medo, a ako ga poceses po trbuhu, nasmijat ce
se.“ Bacila je pogled u retrovizor i vidjela mrko lice djevojcice. Nije vazno. Sto se nje tice,
moze vristati do besvijesti. Na Sonnyju je da uvjeri djevojcicu da moze biti dobar, a onda ce
njih troje moci nastaviti svojim zivotom.
Elena je utonula u sjedalicu, buljeci u nasmijano lice medvjedica. „Zelim gospođu
Shepard.“
„Kako mozes nju zeljeti, duso? Ja brinem o tebi vec gotovo godinu dana.“
„Ne zelim vise biti u automobilima“, rekla je Elena. „To mi se ne sviđa.“
Djetetovo se lice snuzdilo, a u ocima su se pojavile suze. Isuse. Samo ne suze i vristanje.
Nesto od Meline vec se prenijelo na ovo dijete.
„Kupit cu ti dva sladoleda i reci im da stave tresnju na vrh, bas kao sto volis.“
Nadurena usna vise nije toliko drhtala. „Posuto cokoladnim mrvicama.“
„S mrvicama, duso.“
Elena je smrcnula.
Kao i svi drugi, i dijete je imalo svoju cijenu. Elena je zeljela cokoladne mrvice. Sonny je
zelio Elenu. Bonnie je bila sigurna da bi Sonny mogao prikupiti dovoljno novca da neko
vrijeme svi budu sretni.

***
Dok joj se racunalo pokretalo, Melina je nestrpljivo cekala policijsku fotografiju Deana
Guthrieja. Prstima je lupkala po tipkama tastature, zeleci da se racunalo ubrza, bas kad je
Ramsey usao u njezin ured.
Pocetni zaslon gotovo je zavrsio s postavljanjem ikona kad je zazvonio mobitel. Bila je
to njezina majka. Ona nije bila tip osobe koja bi nazvala usred dana da popricaju. Kad bi
njezina majka zvala u radno vrijeme, javljala se.
„Mama, sto nije u redu?“ upitala je Melina, podizuci pogled prema Ramseyju.
„Nema Elene. Susjedovo smece se zapalilo, pa smo tata i ja izisli ugasiti ga. Vodom sam
prskala vatru dok je on zvao 911. Tata se vratio u kucu provjeriti Elenu i otkrio da je nema.“
„Jeste li culi da Elena vristi ili se dere?“ pitala je Melina. Trudila se ostati mirna i
razmisljati kao policajka, ali Ramseyjeve su se oci uozbiljile dok joj je hitro prilazio. Nije
rekao ni rijec, ali pogled mu se prikovao na nju poput lasera.
„Ne, nisam cula ni glasa od nje“, rekla je njezina majka. „Kad sam usla, televizor je bio
ukljucen, a njezina je porcija krekera i dalje bila na stolu.“
„Je li bilo znakova borbe?“
„Ne.“

207
 Knjige.Club Books

„Je li mogla otici k susjedu? Ima li u susjedstvu druge djece ili netko s psicem?“
„Nitko za koga bi Elena znala.“
Djevojcica je necujno napustila kucu i nigdje joj nije bio traga.
„Koliko je dugo nema, mama?“
„Deset minuta.“
„Jeste li ponovno vidjeli Bonnie?“
„Ne.“ Zastala je. „No bila sam zaokupljena pozarom. Vladala je velika zbrka.“
„Mama, mislim da je kod Bonnie“, rekla je Melina. „Bonnie ju je necim potkupila da suti
dok je ne izvuce iz kuce.“
„Ne mogu vjerovati da sam bila tako glupa. Trebala sam znati da je vatra mamac.“
„Mama, Bonnie je podmukla. Vec desetljecima vara ljude. Ne mozes kriviti sebe jer si
zeljela pomoci.“
„Naravno da mogu. Nisam novak, Melina. Trebala sam bolje paziti.“ Uzdahnula je, kao
da je shvatila da sada nije trenutak za vrijeđati samu sebe. „Sto mogu uciniti?“ Melinine
iduce rijeci trebale su umiriti njezinu majku. „Bonnie je stalo do Elene. Nece joj nauditi.“
„Proslo je deset minuta. Mogla bi vec biti na putu iz grada ili drzave.“
„Sumnjam, mama. Bonnie je s razlogom dosla u Nashville.“
„S kojim razlogom?“
„Novc.“
„Ja nemam novca.“
„Netko koga poznaje ima.“
„Hoce li prodati tu slatku malu djevojcicu?“ upitala je njezina majka.
„Ne vjerujem.“
„Sto da radim?“
„Jesi li pozvala policiju?“
„Da. Upravo su stigli. Tvoj otac razgovara s njima. Treba odmah pokrenuti potragu.“
„Da, treba, i policajac ce se pobrinuti za to. Ostanite blizu telefona. Zna li Elena tvoj broj
mobitela?“
„Napisala sam ga s unutarnje strane njezine cipele i pokazala joj kako me nazvati.“
„Isto si ucinila i meni kad sam bila tih godina.“
„Djeca moraju znati kako se spasiti.“
„Dobro. Nadajmo se da ce Elena dobiti sansu za poziv. U međuvremenu ja cu zapoceti
samostalnu potragu. Nazovi me ako ista cujes.“
„I ti također.“

208
 Knjige.Club Books

Melina je zavrsila poziv i prenijela Ramseyju sto joj je majka upravo rekla, istodobno
provjeravajuci Andyn email. „Andy je rekla da je moj polubrat u evidenciji maloljetnih
prijestupnika. Odradio je sest mjeseci u ustanovi minimalne sigurnosti i zatim je pusten.
Nakon toga vise nikad nije bio uhicen.“
„Ima li policijski portret?“ Dosao je sa straznje strane njezina radnog stola i pogledao
joj preko ramena.
„Cini se da ima.“ Kliknula je na poveznicu.
Slika koja se pojavila prikazivala je mladog muskarca izduzena, uskog lica. Kao i ona,
imao je maslinastu put, tamnu kosu i tamne oci. Lice mu je bilo sumorno, a pogled spusten.
„Prepoznajes li ga?“
Njegovo joj je lice bilo poznato. Poznavala je tog tipa. Ali sada je bio posve drukciji.
Nagnula se prema fotografiji, privucena sve jacim osjecajem prisnosti. I tada su se dijelovi
slagalice spojili u jedan od onih rijetkih, uzbudljivih trenutaka.
Sada je bio stariji i deblji, ali tocno je znala tko je.

209
 Knjige.Club Books

DVADESET DEVETO
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 10:00

Bonnie je stigla u motel s Elenom u narucju. Provukla je kljuc -karticu kroz bravu i okrenula
kvaku. Soba je mirisala na sredstvo za ciscenje i osvjezivac zraka koji nisu posve prikrili dim
cigareta u sobi za nepusace.
„Smijem li sada pojesti svoj sladoled?“ upitala je Elena.
„Naravno da mozes.“ Bonnie je otvorila vrecicu iz trgovine i izvukla malu kutiju
sladoleda od cokolade. „Trebas li piskiti?“
„Da.“
„Idi onda. Znas sto trebas.“ Ovo je dijete imalo mjehur velicine oraha i rano je naucila da
mora otici na zahod prije nego sto bilo kamo krenu.
Otvorila je sladoled i izvukla iz vrecice plasticnu zlicu. Cula je zvuk pustanja vode u
zahodu. „Nemoj zaboraviti oprati ruke.“
Slavina se otvorila i zacula je prskanje vode. Elena je izisla iz kupaonice brisuci ruke o
majicu.
„To je moja djevojcica“, rekla je Bonnie. „Popni se na krevet dok ja stavim crtic.“
Elena se popela u krevet. Bonnie joj je dodala sladoled i zlicu. Djevojcica je uzela
zalogaj.
„Kupila sam ti najdrazi“ rekla je Bonnie.
„Dobro je.“ Djevojcica je uzela drugi zalogaj. „Smijem li ponovno vidjeti gospođu
Shepard?“
Bonnie je usmjerila daljinski prema televizoru, ukljucila ga i mijenjala programe dok
nije nasla Spužvu Boba Skockanog. „Naravno da mozes.“
„Ne volim Spuzvu Boba“, rekla je Elena. „Hocu gledati Snježno kraljevstvo.“
Bonnie je djevojcici izula cipele. Odlozila ih je na kraj kreveta. Nakon toga posegnula je
za vrecicom iz trgovine i izvukla bocicu tekuceg sedativa. Napunila je zlicicu i smijeseci se
prisla djevojcici. „Jedan veliki medicinski zalogaj. Gospođa Shepard mi je rekla da ga trebas.“

210
 Knjige.Club Books

„Ali nisam bolesna.“

„Ovo je da se ne razbolis. Sirom otvori.“
Djevojcica je progutala lijek, trgnuvsi se zbog gorka okusa.
„Brzo, pojedi malo sladoleda.“ Kimnula je. „Dobra djevojcice.“
Dijete ce zaspati u roku od deset minuta i spavat ce satima. Dala joj je dozu za odrasle.
„Pojedi svoj sladoled, a ja cu potraziti Snježno kraljevstvo. „
Elena se zavukla ispod pokrivaca i stavila kutiju na koljena. „Najvise volim cokoladu.“
„Znam. Zato sam je kupila. Sada nastavi jesti.“
„Ti nisi gladna?“
„Mozda cu kasnije pojesti malo. Ti prva.“
Elena je gurnula zlicu u meki sladoled i pojela veliki zalogaj. „Cudna je okusa.“
„To je jos od lijeka. Pojedi jos jedan zalogaj i nestat ce.“ Okrenula je na program s
filmovima za posudbu. Snježno kraljevstvo nije bilo u ponudi, ali Hotel Transylvania 3 jest.
Sto se nje tice, dovoljno slicno. Elena je zijevnula bas kad se pojavila pocetna scena filma
pracena gudackom glazbom, u kojoj vlak s kraja devetnaestog stoljeca tutnji kroz
Rumunjsku. „Pogledaj, cudovista su se maskirala, bas kao sto i mi nekad radimo“, rekla je
Bonnie.
„Hocu Snjeeeeežno kraaaaljevstvo.“ Polako je izgovarala rijeci kao da su preteske za
izgovoriti.
Bonnie je sjela na rub kreveta. „Slatkice, pojedi jos nekoliko zalogaja sladoleda.“
Osluskivala je i brojala zalogaje. Jedan. Dva.
Kad vise nije cula kretnje, okrenula se i vidjela da je djevojcica zaspala. Sladoled je i
dalje bio u njezinu krilu, a prazna zlicica stisnuta u maloj saci.
Bonnie je pazljivo uzela zlicicu te vratila poklopac na sladoled. Oboje je spremila u
plasticnu vrecicu prije nego sto je djevojcicu smjestila na sredinu kreveta. Njezno ju je
pokrila dekom sve do brade. „Ne moras se brinuti, duso. Otici cu po Sonnyja i onda cemo
zajedno zapoceti nas novi zivot.“

***
„Lazno ime moga polubrata je Sam Jenkins“, rekla je Melina. „Radi u Misiji.“ Gledala je u
njegovu fotografiju. „Radili smo rame uz rame. Imamo isti smisao za humor i bio mi je dobar
prijatelj.“ Međutim, nikad nije upoznala covjeka iza tog osmijeha.
Ramsey nije skidao pogled s ceste, brzo se krecuci kroz guzvu, prateci GPS koji ga je
vodio prema istocnom Nashvilleu. „Znam da je volonter. Sto mi jos mozes reci o njemu?“
Procistila je grlo, pokusavajuci usredotociti misli. „Njegova velika strast je glazba, cak i
nakon sto se povukao s turneja. Pomogao je pokrenuti proizvodnju sapuna u Misiji. Moze

211
 Knjige.Club Books

rijesiti svaki problem.“

„Znas li gdje je putovao kao tehnicko osoblje benda?“
„Posvuda po svijetu.“ Njoj i Sari pokazao je fotografije svoga nekadasnjeg zivota, i bile
su zadivljene popisom njegovih glazbenih klijenata. „Ne mogu se tocno sjetiti gradova.“
„Znas li gdje zivi?“
„Ne.“ Nikad nije preispitivala Samove motive. „Sarah ce znati.“
Deset minuta poslije Ramsey se zaustavio pred Misijom. Oboje su usli, gdje su
velecasna i jos nekoliko zena mijesale biljke u neku vrst napitka. Soba je mirisala na limun i
kadulju.
Sanse da pronađu Bonnie u blizini kuce Shepardovih bile su ravne nuli. Sada su morali
otkriti kamo je Bonnie otisla s Elenom, a jedina osoba koju je Bonnie poznavala u
Nashvilleu bio je Sonny. „Sarah“, dozvala je Melina.
Velecasna, s bijelom pregacom povrh odjece i crvenom kosom skupljenom u rep,
ispricala se zenama oko sebe te im prisla. Skinula je rukavice od lateksa i povela ih natrag u
svoj ured. „Jeste li pronasli covjeka koji je napao djevojke?“
„Ne jos.“ Melina je zamijetila da nestrpljenje zaostrava njen ton. „Radimo na tome.
Ovdje sam zbog Sama. Jesi li ga vidjela nedavno?“
„Da, dosao je rano, ali iznenada je morao otici. Rekao je da mu se nesto događa kod
kuce. Nesto nije u redu?“
„Mozes li mi reci gdje zivi?“ upitala je Melina.
„Zasto Sam? Nema sanse da je on covjek kojega trazite“, rekla je Sarah. „Bio je u Misiji
one noci kad si napadnuta.“
„Zelimo ga ispitati o necem drugom“, objasnila je Melina. „Mogao bi biti povezan s
jednim drugim slucajem na kojem radimo. Kad razrijesimo njegovu upletenost, sve cu ti
objasniti, ali zasad trebam njegovu adresu. Moram porazgovarati s njim.“
„Naravno.“ Sarah je kliknula nekoliko tipki na svom kompjuteru. „Ne zivi daleko
odavde.“ Zapisala je adresu i telefonski broj.
Melina ih je upisala u svoj mobitel. „To je nedaleko mjesta gdje je Bonnie slupala
automobil“, Melina se obratila Ramseyju.
„Tko je Bonnie?“ upitala je Sarah.
„Dio te velike price koju sam ti duzna ispricati“, odgovorila je Melina dok se okretala i
pohitala za Ramseyjem.

***
Ramsey je primio poziv od Andy dok su on i Melina bili na putu prema Sonnyjevoj kuci.
Melinino se tijelo ukocilo od napetosti, a on je sumnjao da joj je tesko ostati usredotocenom.
„Andy, sto imas?“

212
 Knjige.Club Books

„Cula sam se s forenzickim timom koji radi na Mecumovu posjedu“, rekla je. „Iskopali su
tri tijela.“
Stavio je poziv na razglas da i Melina moze cuti, nadajuci se da ce je skretanje
pozornosti na Mecuma nakratko odmaknuti od Sama i Elene. „Tri tijela?“
Melina ga je vrlo ozbiljno pogledala.
„Dva su prilicno nova. Trece je mnogo starije, mozda cak iz devedesetih godina
prosloga stoljeca. Cini se da su svim zenama znatno ostecene lubanje. Jos ih nismo
identificirali.“
„Nastavite traziti njegove druge posjede. Ovaj covjek vjerojatno ima novca pa si moze
priustiti imanja poput ovog.“
„Potrajat ce, ali odmah krecem s tim“, rekla je Andy. Ramsey je zavrsio poziv, ponovno
prizeljkujuci da ima bogatiji arsenal utjesnih rijeci. „Cula si vecinu toga?“
„Ubojstvo koje se zbilo prije vise od dva desetljeca. Nije li to otprilike u vrijeme kad je
kupio svoj posjed, i kad je potvrđeno prvo ubojstvo?“
„Imao je posjed gotovo devet godina prije prvog ubojstva 1999. Ali muskarci poput
njega cesto zive u vrlo razrađenom svijetu maste prije nego sto se odluce na ubojstvo“,
rekao je.
„Sve smo blize rjesenju i zelim posvetiti punu pozornost slucaju Mecum, ali ne mogu
dok ne pronađem Elenu.“ Tisina koja je uslijedila bila je nabijena emocijama. Gledala je kroz
prozor automobila gotovo minutu, pokusavajuci se pribrati.
„Bonnie nece daleko doci.“
Melina je zatresla glavom, svjesna da je Bonnie pametna i da je izdrzala toliko dugo jer
je znala kako se sakriti. „Prosli put je uspjela.“

***
Bonnie je parkirala ispred Sonnyjeve kuce. Na prilazu nije bilo automobila. Uskoro ce
biti ovdje, pa ce otici po Elenu i poci na put.
Otisla je do straznje strane kuce i staklenih kliznih vrata. Izvukla je cisti noz od
nehrđajuceg celika koji je uzela u restoranu i gurnula ga između brave i dovratnika.
Nekoliko pokreta i brava se otvorila.
„Sonny, mislila sam da sam te naucila bolje od ovoga.“
Kad je usla, otisla je ravno u kuhinju, zgrabila pivo iz hladnjaka te izvukla svoj mobitel i
nazvala njegov broj. Poziv se prebacio na glasovnu poruku. „Sonny, ja sam. Dođi kuci i
krenimo.“
Otvorila je kuhinjski ormaric i nasmijesila se kad je vidjela limenke spageta. Kao dijete
ih je obozavao. Otpila je veliki gutljaj piva te otisla u dnevnu sobu do zbirke gitara objesenih
na zidu. Nekoliko ih je bilo s autogramima. Lagano je presla prstima po zicama stare Gibson

213
 Knjige.Club Books

gitare.
Morala je priznati da se klinac unatoc njoj dobro snasao. Imao je dom kakav je oduvijek
zelio. Ona nikad nije podnosila dugo zadrzavanje na jednom mjestu. To se vjerojatno nece
promijeniti, ali Sonny i ona potruditi ce se da im uspije za Elenino dobro.
Iza nje zaskripale su daske parketa u hodniku.
Nakon sto je ispila pivo, spustila je bocu na drveni stol i otisla prema dnevnoj sobi.
„Sonny, duso?“
Netko joj je prisao s leđa i ocekivala je cuti Sonnyjev glas. Umjesto toga joj se oko vrata
omotao konopac i ponestalo joj je zraka. Posegnula je za konopcem, pokusavajuci uvuci
prste ispod njega. „Sonny?“
Konopac joj se urezao u kozu, rasplamsavajuci u njoj snazan instinkt prezivljavanja.
Povukla je petu niz njegovu cjevanicu, a kad je zagunđao, shvatila je da to nije Sonny.
Migoljila se, nadajuci se da ce ga zbuniti, ali njegov se stisak pojacao, kao da uziva u njezinoj
patnji.
Pocelo joj se vrtjeti u glavi. Tesko je disala i sa zadnjim dahom u plucima sapnula,
„Nemoj.“
Znajuci da je blizu smrti, njezin ju je napadac okrenuo da se vidi u zrcalu. Konopac se
opustio, mogla je disati i iza svog uzasno iskrivljenog lica vidjeti muskarca koji je ubija.
Imao je kosu prosaranu sijedima, tamne oci i smijesio se.
„Oprosti“, rekao je. „Ne znam ti ime.“
Natjerala ga je da vidi ocaj u njezinim ocima. Sto god da je pokretalo ovog covjeka, bila
je sigurna da mu moze promijeniti misljenje. „Duso.“
Covjek je zgrabio njezinu torbicu i pregledavao potvrde, kovanice, hrpu kreditnih
kartica koje vise nisu bile upotrebljive, bocicu sredstva za smirenje te kljuc motela koji je
otkljucavao sobu u kojoj je Elena spavala. „On je ovdje?“
Koljena su joj popustala i bilo joj je tesko stajati. „Sto?“
„Je li Sam ovdje? Je li s Melinom?“
„Melina? Odakle je znas?“
„Znam sve o njoj. Gdje je ona?“
Nije odgovorila, pa je ponovno zategnuo konopac oko njezina vrata. „Gdje zivi? Gdje je
mogu pronaci?
Zgrabila je konopac, ali nije uspijevala provuci prste ispod njega.
Njegova razdrazenost i frustracija su rasli pa je jos cvrsce stegnuo konopac. Doimalo se
kao da ce joj oci iskociti iz glave. „Jesu li zajedno?“
Tanak najlonski rub konopca usjekao joj se jos dublje u kozu i krv joj je potekla niz vrat.
Pokusala je odgovoriti, ali nije uspjela udahnuti dovoljno zraka.

214
 Knjige.Club Books

Olabavio je stisak, tek toliko da moze disati. „Jesu li zajedno?“

Bila je dovoljno iskusna da moze prepoznati lice zla. Nikad je nece pustiti. Najbolje
cemu se mogla nadati je da ce umrijeti brzo. „Bonnie kaze, jebi se.“

***
Dok je Mecum gledao u Bonnieno krvavo lice i rasirene zjenice, znao je da je zabrljao.
Prosle su godine otkako je posljednji put uistinu izgubio kontrolu. No bio je u vremenskoj
stisci, a kad mu je pljunula u lice, potreba da je kazni bila je jaca od svega.
Mogucnost da ce pronaci Melinu bila je sve manja. Prestao je stiskati Bonnien vrat i
promatrao kako joj tijelo klizi na pod u zguzvanu hrpu kostiju i mesa. Upropastio je ovu
sansu da pronađe Melinu, ali nije imao vremena razmisljati o svojoj pogreski.
Rukavom je obrisao krvavu pljuvacku s lica te prebacio Bonnieno bezivotno tijelo preko
ramena. Odnio ga je u straznju spavacu sobu, bacio na krevet te pokrio dekom.
Mecum se vratio u dnevnu sobu i uzeo kljuc motela jos uguran u kartonski etui. Soba
132. Prikladno. To nije bila Melinina adresa, ali bio je korak blize.
Dok je prolazio dnevnom sobom, u dzep je stavio kljuc i mobitel. Prije nego sto je
napustio kucu, zaustavio se pred zrcalom i proucio svoje lice. Obrazi su mu bili rumeni, ali
nije bilo ogrebotina. Prstima je gladio gustu kosu dok nije izgledala uredno i pristojno.
Sjeo je u kombi, sada s magnetnim naljepnicama na kojima je pisalo THOMPSONOVI KLIMA-
UREĐAJI. Srce mu je ubrzano kucalo kad je pokrenuo motor. Probijao se kroz promet do
motela u istocnom Nashvilleu. Motel nije bio nesto posebno, ali uklapao se u karakter te
zene.
Parkirao je nasuprot sobi te pozorno promatrao nekoliko minuta. Nije bio znakova da
je netko unutra. Pregledao je poruke na mobitelu te zene. Jedina osoba kojoj je proteklih
dana poslala poruku bio je Sonny. Tko je, dovraga, Sonny? Posljednja poruka je glasila:
Duso, dolazim k tebi. Djevojcica ceka u motelu.
K tebi. Pronasao je Bonnie u Samovoj kuci. Je li Sonny bio Sam? Djevojcica. O kome je
Bonnie govorila? Je li rijec o Melini? Krv mu se uskomesala. Odlucio je riskirati pa je izisao
iz automobila i presao parkiraliste. Brzo je provukao kljuc-karticu i usao u mracnu, hladnu
sobu. Vidio je malu figuru kako lezi na krevetu i shvatio da je to dijete, a ne zena. Nije
njegova Melina.
Sjeo je na rub kreveta i pazljivo zagladio djetetovu tamnu kosu. Cvrsto je spavala, bez
sumnje drogirana. Na neki ga je nacin podsjecala na njegovu unuku. Slatka. Nevina.
Sonny ili Sam htio je djevojcicu. A Mecum je moze iskoristiti da mu Sonny kaze kako
doci do Meline. Mozda ce cak uspjeti nagovoriti Sonnyja da namami Melinu do njega.
Utipkao je u mobitel: Uzmi djevojcicu. Kljuc skriven u loncu desno od vrata. Pronaci cu
te za nekoliko sati. Policajci su mi za vratom. Dodao je adresu motela te pritisnuo posalji

215
 Knjige.Club Books

Ramsey i Melina odvezli su se do male cetvrti u istocnom Nashvilleu, ni kilometar i pol

udaljene od mjesta gdje je, u slijepoj ulici, Bonnie slupala automobil. Parkirao je ispred
ulaza i oboje su na trenutak zastali uz rub ceste, proucavajuci kucu.
Jos je pokusavala prihvatiti da je Sam njezin polubrat. Isuse. Koliko dugo je znao?
Razmisljala je o svim onim prigodama kad ga je vidjela u Misiji. Uvijek je bio ljubazan i
pristojan prema stanarima, i davao sve od sebe da Misija bude uspjesna. Dio nje zelio je
pojuriti u kucu, vjerujuci da joj nece nauditi.
Međutim, bila je policajka, a policajci su razvili vjestinu procjenjivanja kuca. Je li
travnjak pokosen i kuca se doima u redu? Zaklanja li grmlje ili drvece kucu? Smece u
dvoristu? Prozori otvoreni ili zatvoreni? Ograde. Brave. Mirisi. Sve je vazno kad policajac
prvi put prilazi posjedu. Sve ima potencijal smrtonosne stupice.
Melina i Ramsey provjerili su oruzje dok su prilazili prednjim stubama. Ramsey je
prosao kraj nje. „Idem prvi.“
„On je moj ludi polubrat“, rekla je. „Mozda ce mene poslusati.“
„Ne racunaj na to.“ Kad je otvorila usta da proturjeci, rekao je: „Ti preuzmi vodstvo s
iducim ludim bratom. Ovaj je moj.“
Bez osvrtanja unatrag, pokucao je na ulazna vrata. Stajali su sa strane, osluskujuci.
„Poznajem ovoga tipa“, sapnula je.
„Ocito nedovoljno.“
Na prednjim su prozorima bila sjenila, a zavjese su bile navucene. Nije bilo automobila
na prilazu. Ramsey je pokusao otvoriti vrata. Bila su zakljucana.
„Provjerimo odostrag“, rekla je.
Sa straznje strane kuce otkrio je da su vrata prema dvoristu odskrinuta. Zavjese su
leprsale kroz otvor, nosene zrakom klima-uređaja.
„Ostavio je klima-uređaj ukljucen“, rekao je. „To radis kad ocekujes da ces se vratiti.“
„Ili si otisao u zurbi“, primijetila je.
„Pozovi pojacanje“, rekao je.
Nazvala je lokalnu policiju i prijavila mogucu povezanost sa serijskim ubojicom. Odmah
su upuceni patrolni automobili.
Stojeci sa strane, pricekao je da se ona skloni iz vidokruga prozora prije nego sto je vise
otvorio vrata. Nalet hladnog zraka pobjegao je u vlaznu vrucinu.
Ramsey je odmaknuo zavjese. Unutrasnjost male kuce bila je tamna, bez znakova
zivota. Zakoracio je unutra, zastajuci da pogleda lijevo, desno i onda prema gore. Pokazao
joj je rukom da priđe blize, a ona ga je slijedila, primjenjujuci isti obrazac pretrazivanja.
Ramsey je ukljucio svijetlo, otkrivajuci urednu, uređenu dnevnu sobu i blagovaonicu,
opremljene suvremenim pokucstvom. U dnevnoj je sobi bio dugacki kredenc prepun

216
 Knjige.Club Books

gramofonskih ploca i zbirka gitara na zidu.

Sve ih je vidjela dok je svirao u centru. Ona i Sam uspostavili su ugodan odnos koji je
uvijek bio samo prijateljski.
Ramsey se nastavio kretati duz sredisnjeg hodnika. Na lijevoj je strani bilo nesto poput
sobe za goste ili ureda. Krevet je bio pospremljen, a radni stol uredan i organiziran.
„Ima gen urednosti“, rekla je.
Ramsey ju je gledao, osjecajuci da se iza te sale skriva jos nesto osim humora. Sutke je
prisao drugim vratima koja su vodila u malu kupaonicu s plavo-bijelim plocicama. I ona je
bila vrlo uredna. Zrcalo i slavine bili su sjajni, a pod je mirisao na izbjeljivac.
Posljednja vrata bila su zatvorena. Oboje su podigli oruzje dok je on okretao kvaku i
otvarao vrata.
Melina je osjetila napetost kad je ugledala figuru koja lezi na krevetu. Osoba je od glave
do pete bila prekrivena debelim prekrivacem.
Provjerila je ormar i zavirila ispod kreveta da se uvjeri da nisu u opasnosti prije nego
sto je Ramsey primio vrh prekrivaca i povukao ga.
Zaprepastena, gledala je u bezivotno, krvavo lice Bonnie Guthrie.
Ramsey je vrhovima prstiju pritisnuo njezin vrat. „Nema pulsa. Ali koza je jos topla.
Nema ukocenosti. Nije dugo mrtva. Manje od nekoliko sati.
Povukao je prekrivao jos malo nize. Ugledali su tamno-ljubicaste modrice na vratu.
„Zadavljena je.“
„Bonnie je igrala neku vrst igre. Zavadi pa vladaj.“
„I dovela do ruba pogresnu osobu.“
„Kad smo razgovarale u zatvoru, pokusavala me izmanipulirati. Uvijek je spletkarila ne
bi li utvrdila koga sljedeceg treba izigrati.“
Melina se duboko zamislila, pitajuci se moze li pokazati bar mrvicu tuge za zenu koja je
tvrdila da ju je spasila od socijalnih sluzbi.
Nista nije osjecala prema Bonnie. Je li joj Bonnie govorila istinu? Zacudo, Melina je
vjerovala u njezinu pricu, ali nije bila toliko naivna da prihvati da su njezini motivi bili dobri
i nesebicni. Jedno su se kratko vrijeme njezini interesi podudarali s Melininim, pa joj je
odgovaralo spasiti Melinu, sve dok je nije ostavila uz cestu. Sonnyju je bar bilo dovoljno
stalo da pozove policiju. Uvijek ce biti zahvalna tom djecaku.
Eci, peci, pec, ti si mali zec...
Sjecanja na njezin smijeh mijesala su se sa sjecanjem na djecaka. I znala je da ga je u
nekom trenutku svoga zivota voljela.
„Ima li u kuci ikakva traga Elene?“ upitala je.
Pretrazili su sobu po sobu, ormar po ormar, ali nisu pronasli nikakav dokaz da je

217
 Knjige.Club Books

djevojcica bila ovdje.

Ramsey je u kuhinji pregledavao ormarice. Zastao je i posegnuo za rucnom svjetiljkom
u obliku olovke. „Dođi ovo pogledati.“
„Sto je?“
Podigao je cistu staklenku majoneze s jednim jedinim plutajucim prstom u
formaldehidu. „Cini se da je odnedavna.“
„Tko je to?“
Uzdahnuo je. „Ne znam.“
Vratila se do mrtvog tijela i povukla ostatak prekrivaca, otkrivajuci ruke zrtve. Svih
deset prstiju bilo je netaknuto. „Nije joj odrezao prst.“
„Mozda nije imao vremena.“
„Zuri mu se pronaci Elenu.“
„Zasto?“
„Podsjeca ga na mene. Zeli ponovno stvoriti ono sto smo imali kao djeca.“
„Lako moguce“, slozio se Ramsey.
Melinu je dotad tjesila pomisao da je djevojcica prilicno sigurna dok je s Bonnie. No s
Bonnie mrtvom u Sonnyjevu domu, strepila je da je dijete sada u rukama cudovista.

218
 Knjige.Club Books

TRIDESETO
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 13:00

Mecum je sjedio na rubu motelskog kreveta. Bacio je pogled na usnulo dijete. Malo je
povukao pokrivac da djevojcici pokrije ramena.
Zacuo je korake kako se priblizavaju vratima motela i zatim je nastala stanka, zbog
trazenja kljuceva. Presao je preko zamracene sobe i stao iza vrata. Sam je usao unutra,
potvrđujuci da je on istodobno Sonny.
Sam je pogledao prema krevetu i usnulom djetetu. Tijelo mu je bilo opusteno, kao da je
pretpostavljao da iza njega stoji Bonnie. „Hvala Bogu, konacno smo zajedno“, sapnuo je.
Mecum nije oklijevao. Zario je noz Sonnyju ravno u donji dio leđa, znajuci da je tu
bubreg. Uslijedilo je jos nekoliko zestokih uboda, jedan za drugim. Kod posljednjeg je
dodatno zaokrenuo ostricu.
Sonny je pao na koljena i pogledao iza sebe. Jadan kurvin sin, izgledao je kao da mu je
laknulo.
„Ne, to nije tvoja prijateljica“, rekao je.
Krv se sirila niz leđa Sonnyjeve majice i on je pao prema naprijed. Zaustavio se desnom
rukom. Vec se borio za dah. „Tko?“
Mecum ga je gurnuo cizmom. Sonnyjevo je lice sada lezalo na motelskom tepihu. „Nista
osobno, prijatelju. Ovo ima veze s Melinom. Ta djevojka mi je duzna izlazak.“
„Nemoj ozlijediti Elenu“, preklinjao je Sonny.
„Necu. Zasad.“
„Ona je samo dijete.“ Sam je pogledao prema djevojcici u krevetu.
„Ona je sada mamac“, sapnuo je Mecum dok je rezao Sonnyjev vrat. Krv je prskala po
tepihu, nakupljajuci mu se oko glave. Sonny je posljednji put zahroptao i zauvijek utihnuo.
Mecum je otisao do kreveta, obrisao krvavi noz o prekrivac, sklopio ga i strpao u dzep.
Zgrabio je Sonnyja za ruke, povukao njegovo tijelo prema krevetu i okrenuo ga na leđa.
Otvorio je nocni ormaric i izvukao list motelskog papira za pisanje i kemijsku olovku. Brzo

219
 Knjige.Club Books

je napisao poruku Melini. Ona je bila pametna i bio je siguran da ce uskoro biti ovdje. Stavio
je ceduljicu na Sonnyjeva prsa i ustao.
Koliko god je zelio upijati i uzivati u opojnom bakrenom mirisu krvi, nije smio gubiti
vrijeme. Vrijeme je trenutacno bilo vrlo vrijedna roba.
Podignuo je malu djevojcicu, pazeci da ostane omotana pokrivacem. Nije bilo
jednostavno prijeci iz motelske sobe u kombi, ali prijelazi su bili nuzno zlo.
Brzo je presao parkiraliste i oprezno je smjestio u straznji dio kombija. Nije se ni
pomaknula. Doimala se kao da je pod teskom drogom. Tim bolje ako spava, jer je tada sve
lakse.
Sjeo je za upravljac i polako izisao s parkiralista. Policija mu je zahvaljujuci Melini bila
sve blize. Sanse da se iz ovoga izvuce ziv bile su male, ali nije previse brinuo. Rak ce ga
ionako brzo dokrajciti. Bar ce otici u grob sretan znajuci da je Melina mrtva.

***
Ramsey je osigurao podrucje oko Sonnyjeve kuce dok je Melina zvala lokalne detektive
i ured sudskog patologa. Za samo nekoliko minuta lokalni sluzbenici i forenzicki tim stigli
su na mjesto zlocina. Nekoliko susjeda okupilo se uz zutu vrpcu, a jedan je televizijski
kombi stajao parkiran na suprotnoj strani ulice.
Kad svijet dozna da imaju posla sa serijskim ubojicom, nece im biti lako. Istraga ce se
pretvoriti u kaos jer ce mediji, zbog sto vece citanosti ili gledanosti, potpirivati zabrinutost
javnosti.
Melina je razgovarala s nekolicinom susjeda i nije se iznenadila kad je cula da je Sonny,
poznat i kao Sam, bio dobar susjed. Kosio je i odrzavao travnjak, sadio biljke svakog
proljeca, a prosle je godine cak nekoliko puta osvojio nagradu za najljepsi travnjak mjeseca.
Nikad nije priređivao lude zabave niti na bilo koji nacin uznemiravao susjedstvo. Stovise,
ako je ikome trebala pomoc pri pomicanju pokucstva ili skupljanju suhog lisca, Sam je bio
tu.
Melina je pokucala na vrata kuce nasuprot Samovoj. Zena koja je otvorila vrata bila je
trudna, i u narucju je nosila malo dijete. Tamna kosa do ramena uokvirivala joj je zaobljeno
lice. Melina je pretpostavila da je dijete djecak.
Podignula je sluzbenu znacku, predstavila se i objasnila zasto je dosla.
„Naravno, poznajem Sama. On je sjajan. Kad se proslog ljeta moj muz razbolio, kosio
nam je travu. Dobar momak.“
„U njegovoj je kuci pronađena zena.“ Nije spomenula da je Bonnie zadavljena. „Je li
imao mnogo posjetitelja u posljednje vrijeme?“
„Zivi povuceno. Međutim, prije nekoliko dana na kucnom pragu bila mu je neka zena s
malom djevojcicom. Sam se nije cinio sretnim, a kad sam zastala s kolicima i mahnula mu,
nije me zamijetio. Pretpostavila sam da je nesto ozbiljno jer je Sam inace opusten. Moj

220
 Knjige.Club Books

Donny i ja nismo mu htjeli smetati.“

Melina je u svom mobitelu pronasla Bonnienu fotografiju. „Ovo je ta zena?“
„Da. To je ona.“
„Jeste li mozda culi sto su ona i Sam govorili?“
„Sam nije dopustio zeni da uđe u kucu. Pokusala je proci kraj njega, ali joj je preprijecio
put. Kad im je prisla mala djevojcica, zalupio je vratima.“
„Koliko su dugo ostale?“
„Ne znam. Mi smo do tada vec bili u kuci, jer moj je sincic trebao na spavanje.“
„Jeste li ponovno vidjeli tu zenu?“
„Ne.“
„Je li dolazio jos netko, tko inace ne zalazi u ovu cetvrt?“ upitala je.
„Bio je majstor za klima-uređaje koji je parkirao nasuprot. Samove kuce. Nisam sigurna
je li to uopce vazno.“ „Majstor za klima-uređaje?“ Kuca je bila rashlađena, a cinilo se da
uređaj posve dobro radi. „Sto je vozio?“
„Bijeli kombi.“
Osjetila je trnce u kraljeznici. „Mozete li mi reci kako je izgledao vozac?“
„Na neki nacin privlacan“, rekla je. „Visok. Misicave građe. Bijelac. Blizu sezdeset.“
„Jeste li vidjeli naziv tvrtke?“
„Hmm, ime je pocinjalo slovom T. Taylor ili, ne, Thompson.“
Melina je potrazila ime u mobitelu. Na podrucju Nashvillea nije postojala tvrtka
Thompsonovi klima-uređaji. „Kad ste vidjeli kombi?“
„Nedavno. Prije sat ili dva.“
Sjecanja na Kljucnog ubojicu probila su se u prvi plan. Iz onoga sto su zakljucili o
Mecumu, nije lovio po danu niti u prigradskim naseljima. Otimao je kurve s mracnih ulicnih
uglova i mucio ih do smrti u kombiju, na nekom od svojih posjeda. Bonnie je zadavljena
brzo i bez mucenja. Mecumovim zrtvama trebali su dani da umru, ne minute.
Mecum, pretpostavila je, nije ocekivao Bonnie. Ona je bila tamo zbog Sonnyja. Ali zasto
bi Mecum bio tamo zbog Sonnyja?
Melina je tek sada saznala za svoju osobnu povezanost sa Sonnyjem, pa kako je onda
Mecum znao za njih?
Najlaksi odgovor bio je novac. Mecum je imao novca i resursa da pronađe svaku osobu.
Nije bilo nemoguce daju je povezao sa Sonnyjem. Ali zasto se okomiti na Sonnyja?
Melina je mladoj majci dala svoju posjetnicu. „Nazovite me ako se jos cega sjetite.“
Uzela je posjetnicu. Malisan je posegnuo za njom, ali ju je majka drzala izvan dosega
njegovih rucica. Postao je nemiran pa mu je dopustila da je primi. „Je li Sam dobro?“

221
 Knjige.Club Books

„Pokusavamo to utvrditi.“ Kad je dijete stavilo posjetnicu u usta, Melina je majci dala jos
jednu. „Hvala vam.“
Razmisljala je o bijelom kombiju i uzasima u njemu dok je prelazila cestu, hodajuci
prema Ramseyju. On je razgovarao s policajcem, stojeci kraj plavog vozila s cetverim
vratima i registracijskim tablicama Tennesseeja. Odvukla ga je od automobila.
„Mislim da je Mecum bio ovdje“, rekla je.
„Zasto ovdje? Ovo podrucje se ne uklapa u njegov profil.“
Prepricala mu je sto je saznala o kombiju i vozacu. „Bio je ovdje.“
Bore oko Ramseyjevih usana su se produbile dok je glavom pokazivao prema
automobilu. „Registriran je na Ralpha Hogana. On je jamcio za Bonnie.“
„Je li itko razgovarao s Hoganom?“
„Danas je javio da je bolestan. Poslao sam policajca da ga pronađe.“
Dok su je proganjale misli na Mecuma, pogledala je kroz vozacev bocni prozor i vidjela
vrecicu slatkisa i plisanu zivotinju. „Bonnie se dovezla ovdje ocekujuci da ce pronaci
Sonnyja. Je li moguce da se susrela s Mecumom?
„Mozda. Ili ju je mozda Sonny ubio. Znamo da je vrlo sposoban“, rekao je Ramsey.
Ponovno je pogledala unutrasnjost automobila. Nije bilo nicega sto bi joj govorilo gdje
moze pronaci Elenu. „Gdje je Matt Piper?“
Matt se pojavio s dugim tankim stapom. „Ovdje sam, pricekajte.“
Ugurao je stap između prozora i brtve i pomicao ga prema dolje dok nije dosegnuo
gumb za otkljucavanje vrata. Cim je usla u vozilo, povukla je rucicu za otvaranje prtljaznika.
Pozurila je prema straznjem dijelu automobila, moleci u sebi da djevojcica nije unutra.
Prtljaznik je bio natrpan torbama koje je na brzinu pregledavala dok se nije uvjerila da je u
njima samo odjeca kupljena na Donjem Broadwayu.
Nakratko je osjetila olaksanje. No ako dijete nije ovdje, gdje je?
Ramsey se jos jace namrstio. „Ako je, kao sto pretpostavljamo, Sonny opsjednut
ponovnim stvaranjem svoje obitelji, ne bi ubio Bonnie dok ne dođe do djevojcice.“
„Ali Bonnie je bila najblize sto je imao majci.“ Melina je shvacala da osjecaji potaknuti
gubitkom majke mogu biti slozeni i mocni.
„Muskarci ubijaju svoje majke“, rekao je Ramsey. „I previse cesto.“
„A ako je Mecum bio ondje, imao bi Elenu.“ Melina je zatresla glavom, pokusavajuci
usporiti svoje ubrzane misli dok joj je zbog napetosti ponestajalo daha. „Bonniena torbica
bacena je na pod dnevne sobe, pored kauca. Ima li ikakvih racuna, kljuceva ili karta grada?“
„Provjeriti cu s Mattom“, odgovorio je Ramsey. „Odmah se vracam.“
Otrcao je do Matta i objasnio mu sto traze. Dok je Melina cekala, gledala je u praznu
unutrasnjost prtljaznika. U njoj je rasla frustracija i nije mogla mirno stajati. Svaki instinkt u

222
 Knjige.Club Books

njezinu tijelu govorio joj je da se mora vise potruditi da pronađe Elenu.

„Moramo razgovarati sa Sarom Beckett“, rekla je Ramseyju kad joj se pridruzio na putu
do automobila.
„Zasto s njom?“
„Ako je Mecum pronasao Sonnyja, vrlo vjerojatno zna za Misiju, jedino mjesto gdje smo
se Sonny i ja susretali. On trazi mene.“
„Sarah bi zamijetila da se muskarac poput Mecuma raspituje naokolo, slazes se? Prici
njoj bio bi hrabar korak.“
„Mozda. Ali znamo da je motiviran i arogantan.“ Posegnula je za kvakom. „U svakom
slucaju, Sarah mozda ima dijelove slagalice koji nam nedostaju.“
Matt se pojavio na prednjim vratima i, ugledavsi ih, potrcao preko travnjaka. Ramsey je
spustio svoj prozor.
„Na dnu njezine torbe bio je zguzvani racun iz motela. Od prije dva dana. Poslao sam
tamo policajca. Za nekoliko minuta trebali bismo imati odgovor o djetetu“, objasnio je Matt
je.
„Odlicno“, rekao je Ramsey.
„Elena bi jos mogla biti tamo“, dodala je Melina.
„Hvala, Matte“ rekao je Ramsey i pokrenuo automobil.
Vozili su se pet minuta kad je Melini zazvonio mobitel. „Agentica Shepard.“
„Ovdje policajac Aaron. Pronasli smo Sonnyja u motelu. Bilo bi dobro da dođete
ovamo.“

223
 Knjige.Club Books

TRIDESET PRVO
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 14:30

Melina je zatresla glavom, pitajuci se kako joj je moglo promaknuti toliko upozoravajucih
signala. Zarađivala je za zivot otkrivajuci monstrume poput Sonnyja, a on joj je bio pod
nosom gotovo dvije godine. „Sto ako Elena place kao sto sam i ja nekada? Ni Sonny ni
Mecum nisu sposobni biti dobri prema njoj.“
Kad se Ramsey zaustavio na parkiralistu motela, policajac u odori stajao je kraj niskog,
zdepastog muskarca u plavoj jakni s logotipom motela na leđima. Melina i Ramsey izisli su
iz automobila i pohitali prema sobi. Pokazujuci policajcu svoje znacke, pozurili su unutra.
Pogledom je pretrazila prostoriju u potrazi za bilo kakvim tragom djeteta.
„Gdje je Elena?“ upitala je. „Pozornice, jeste li vidjeli dijete?“
„Tek smo otvorili vrata“, odgovorio je policajac.
Hodala je oko kreveta, pored tamnoga krvavog traga, do tijela kraj kreveta. Bio je to
Sam. Sonny. Njezin brat. Grlo mu je bilo prerezano, a glava naslonjena na bocnu stranu
kreveta. Njegova celjust bila je mlitava, otvorena u naoko tjeskobnom vrisku.
„Isuse Boze.“ Zastala je kao zaleđena, nesposobna napraviti korak u bilo kojem smjeru.
Na njegovim je prsima bila velika cedulja na kojoj je pisalo: Melina, neću napustiti ovaj
svijet kao gubitnik. Ti si sada moja djevojka. Pridruži mi se u zagrobnom životu ili ću povesti
Elenu. Dvije tocke i polukrug tvorili su jezivo nasmijeseno lice koje je buljilo u nju poput
drvenog goblina.
„Mecum je ima.“ Glavom joj je proletjela slika unutrasnjosti kombija. „Sto ce joj uciniti?“

224
 Knjige.Club Books

TRIDESET DRUGO
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 15:15

Melinine ruke su drhtale i jedva se obuzdala da ne vrisne zbog iskonske frustriranosti.

Umjesto toga, cvrsto je stisnula sake dok je gledala u tijelo covjeka koji je bio prijatelj, brat i
cudoviste. Sva njezina osjetila su otupila. Snazna ruka obavila je Melininu i osjetila je da je
netko odvlaci. „Melina, moramo ici. Pusti ekipu da obavi svoj posao.“ Ramseyjev glas trgnuo
ju je iz omaglice. Kimnula je i pratila ga u stopu dok su isli natrag prema njegovu
automobilu.
Melina je imala pred ocima sliku Sonnyja kako lezi u sobi motela, njegovo tijelo
razrezano i krvavo. Mecum i Elena odavno su otisli.
„Mecum me nazvao svojom djevojkom“, rekla je.
„Vas dvoje imate vrlo burnu zajednicku proslost.“
Dok je skidala rukavice, iz motelske sobe nazvao ju je policajac koji je osiguravao
mjesto zlocina. „Agentice Shepard. Na zrtvin mobitel upravo je stigla poruka.“ Pozurili su
natrag u sobu i pronasli policajca s mobitelom u ruci. „Posiljatelj vas spominje imenom.“
Melina je pogledala poruku sa snimkom usnule Elene u straznjem dijelu kombija.
Djevojcica je lezala sklupcana na boku. Trazila je znakove da je djevojcica ziva, ali to je bilo
nemoguce utvrditi.
„Sve dok ja mislim da je ziva, zna da cu uciniti sve sto kaze“, rekla je Melina. „I ima
pravo.“
„Upravo zato ne smijes uciniti sve sto kaze“, rekao je Ramsey. „Ako ne budemo vrlo
pazljivi, ubit ce i nju i tebe bez obzira na sve.“
Oglasila se jos jedna poruka. Melina. Vecer za spoj. Mislis li da me mozes pronaci na
vrijeme?
Pogledala je Ramseyja. Odgovorila je. Gdje si?
Otkrij sama. Tik-tak.
Grcevito je drzala mobitel. Ramsey nije pokazivao da je zabrinut dok joj je oprezno

225
 Knjige.Club Books

uzimao mobitel. Bio je usredotocen iskljucivo na njihov zadatak.

„Moram otici do Elene“, rekla je Melina.
Kimnuo je i ona je pretpostavila da ne zeli sukob i da na sve oko sebe gleda kao da su
figure na sahovskoj ploci.
„Ne sama.“ Njegov ton bio je odlucan, nepokolebljiv.
„Za Elenino dobro moram uciniti sve sto Mecum zahtijeva“, rekla je.
Ramseyjev izraz lica bio je zagonetan, ali je cvrsto stegnuta celjust otkrivala njegovu
frustraciju. „Neces ici. Ubit ce te.“
„Mozda pusti Elenu“, usprotivila se.
„Ne razmisljas jasno.“
„Moram je spasiti.“ U glasu joj se cuo ocaj.
Ponovno je proucio snimku. „Cini se da je drogirana. To objasnjava netaknute plahte u
motelu i zasto nitko nije prijavio vristanje djeteta.“
„Pronasli su tekuci sedativ u automobilu koji je upotrebljavala Bonnie“, rekla je Melina.
„Ako je ona omamila dijete, Elena je prespavala vecinu ovoga.“
„A sto Elena ostane mirnija, to ce dulje zivjeti“, dodao je Ramsey.
Melina je zabacila ramena. „Mogla bi se uskoro probuditi. Moram ici.“
Promatrao ju je nekoliko sekundi i zatim kimnuo. ,,U redu. Idi. Reci mu da stizes.“
„Sama?“
„Da.“
Drhtavim prstima napisala je poruku i pritisnula posalji.
Mecumov odgovor stigao je za minutu. Jedva cekam.

226
 Knjige.Club Books

TRIDESET TREĆE
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 16:00

Melina i Ramsey odvezli su se do Misije, a cim je parkirao, ona je izisla iz automobila i

pojurila pritisnuti tipku portafona. „Melina?“ kroz zvucnik se zacuo Sarin glas.
„Smijemo li uci?“
„Da.“ Vrata su se otvorila, a dok su ulazili, Sarah je izisla iz svoga ureda. „Sto se zbiva?“
Melina joj je brzo ispricala sve novosti, objasnjavajuci da je Sam mrtav. Sarah je na
trenutak zatvorila oci i cinilo se da izgovara molitvu.
„Sam je ucinio toliko dobrih stvari za Misiju“, tiho je rekla. „Bio je prijatelj.“
„Postoji covjek koji bi mogao biti mnogo opasniji“, objasnila je Melina. „Njegovo ime je
Edward Mecum.“
„Mecum?“ ponovila je Sarah. „Znam to ime.“
„Odakle?“ upitala je Melina.
„Jutros je bio ovdje.“
„O cemu to govoris?“ nestrpljivo ce Melina.
„Pozvonio je malo iza sedam. Vidjela sam ga na kameri i pitala sto zeli. Rekao je da ima
donaciju za Misiju.“
„Jesi li ga pustila unutra?“ upitala je Melina.
„Pokazao je vozacku i doimala se valjanom. Da, jesam, pustila sam ga unutra. Dao mi je
cek od sto tisuca dolara. Cek je odobren pa sam poslala e-mail zahvale s potvrdom o
donaciji, na njegovu adresu kao sto je zelio.“
Melina je mirno presla rukom preko tjemena. Pokusala je ne razmisljati o tome sto se
moglo dogoditi Sari. „Je li ucinio ili rekao nesto neobicno?“
„Ne, cinio se prilicno normalan. Tko je taj tip?“ „Mislimo da bi mogao biti Kljucni
ubojica“, odgovorila je Melina.
Sarino je lice problijedjelo dok je gledala Melinu. „Zasto bi mi takav tip dao cek?“
„Da dobije kontrolu nad vasim racunalom.“ Ramsey je posegnuo za svojim mobitelom.

227
 Knjige.Club Books

„Imam agenticu u Quanticu koja moze daljinski preuzeti kontrolu nad vasim racunalom. Da
li bi vam smetalo ako to pokusa uciniti?“ „Ne, ali kako je mogao doci do mog racunala?
Nikad ga nije dodirnuo“, cudila se Sarah.
„E-mail adresa koju ste kontaktirali poslala je virus vasem racunalu“, objasnio je
Ramsey. „Nenamjerno ste omogucili pristup svom racunalu. Kad je usao, mogao je
procesljati sve vase dokumente te otkriti identitete Meline i Sonnyja.“
„Ali nije se dogodilo nista cudno nakon sto sam poslala e-mail“, rekla je.
„Ako je bio dovoljno domisljat, vi ne biste zamijetili da istrazuje. Moze li moja agentica
uciniti istu stvar?“
Nakon sto je Ramsey dao Andy lozinku, ona je za nekoliko sekundi usla u racunalo
Misije. Sarah se uzasnula, promatrajuci kako se strelica sama pomice, munjevito otvarajuci
dokumente i programe. Melina je hodala gore-dolje, a Ramsey je znao da je cekanje izluđuje.
Zazvonio je njegov mobitel. „Andy.“
„Imam ga.“
Mecum je vec dvaput bio na spoju s majkama. One su bile među najboljima. Imale su
razloga za zivot i borbu. Imale su motiva duze izdrzati. Melina nije bila djetetova majka, ali
kladio bi se da ima meko srce i da ce se boriti kako bi spasila dijete.
Pogledao je djevojcicu koja je lezala na kaucu u kabini. Pocela se vrpoljiti i uskoro ce se
probuditi. Zdrobio je u prah jednu od svojih tableta za bol i ubacio ga u casu vode. Sjedio je
kraj nje i rukom joj milovao celo.
Polako je trepnula, a kad je pogledala gore prema njemu, oci su joj zasuzile.
„Sve je u redu“, njezno je rekao. „Nema potrebe za suzama. Popij ovo, slatka djevojcice.“
Poslusno je popila. Kad je iskapila casu, njezno ju je polegnuo natrag na jastuke i cekao
da ponovno zaspe. Oci su joj se zatvorile, a disanje usporilo.
„Ti si dobra djevojcica.“
Melina je njegovu poruku vidjela prije dva sata. Sigurno je u agoniji, pitajuci se je li
djevojcica ziva ili mrtva. Koliko je sada bijesna dok je pokusavala otkriti gdje se skriva?
Mogao bi ovo razvlaciti satima, ako ne i danima. Kad se sve zavrsi, znat ce da ga nije
porazila.
Snimio je jos jedan video djevojcice. Gledatelj je mogao vidjeti da je ziva i da se mice.
Jadna Melina osjetit ce golemo olaksanje kad shvati da je to drago dijete neozlijeđeno.
Zavrsio je snimku i prilozio je uz poruku. „Dijete, odrzao sam te na zivotu tako dugo“,
rekao je. „Bez tragova ili modrica na tvome malom tijelu. To mora vrijediti nesto.“
Zelio je da Melina zna, da shvati da misli ozbiljno. Ako mu se ne pridruzi, Elena ce biti
njezina zamjena.
Ovaj put utipkao je adresu svoje lokacije zajedno s upozorenjem da dođe sama. Nikad
jos nisam ubio dijete. Ali za sve postoji prvi put. Dođi me odgovoriti od toga. Sama.

228
 Knjige.Club Books

Pritisnuo je „posalji“. I cekao.

***
Melina se naslonila na zid, promatrajuci kako Ramsey i Sarah gledaju u zaslon racunala.
Njezina majka poslala joj je nekoliko poruka, raspitujuci se o Eleni, i slamalo joj je srce sto
mora svaki put odgovoriti da jos nemaju nista. Kad se Sonnyjev mobitel oglasio porukom,
pripremila se za najgore prije nego sto ju je otvorila.
Duboko udahnuvsi bacila je pogled na zaslon, obuzeta strahom. Otvorila je poruku i
umalo se rasplakala kad je vidjela snimku Elene. Procitala je prilozeni tekst. Nikad jos
nisam ubio dijete. Ali za sve postoji prvi put. Dođi me odgovoriti od toga. Sama.
„Ramsey, vidi ovo“, viknula je, zureci prema njemu.
Pogledao je video i procitao poruku. „Neces ici sama.“
Osjetila je tjeskobu. Ona je kriva za ovo s Elenom, a spoznaja da dijete pati zbog nje
parala joj je dusu poput tupog noza. „Mozes poci sa mnom, ali ja cu sama prici Mecumu.“

229
 Knjige.Club Books

TRIDESET ČETVRTO
POGLAVLJE

Petak, 28. kolovoza, 19:00

Melina je vozila prema zapadu, brzinom vecom od dopustene, jureci prema adresi koju je
Mecum dao nakon sto je pristala naci se s njim. Cvrsto je primila kolo upravljaca,
pokusavajuci smiriti disanje i usredotociti se. Međutim, svaki put kad je pomislila da je
obuzdala svoje emocije, pred ocima su joj se pojavile slike Elene.
Andy je utipkala adresu koju je Mecum dao i pronasla je na satelitskoj slici. Posjed je
bio zapusten, a guste krosnje drveca skrivale su kucu. U evidenciji imovine iz osamdesetih
godina prosloga stoljeca navedena je kao prizemnica od 185 cetvornih metara. Nije se
moglo znati koje je preinake Mecum otad napravio.
„Stizem, Elena. Drzi se.“
Slucajni promatrac ne bi mogao znati da se Ramsey vozi skriven u prtljazniku sve do
petstotinjak metara ispred ulaza u posjed. Zaustavila se, daljinski otvorila prtljaznik i
gledala u retrovizor dok je on izlazio u punoj taktickoj opremi. Brzo je odjurio u sumu.
Oboje su bili svjesni da Mecum mozda ima nadzorne kamere na posjedu.
„Cujes li me?“ upitao je.
Glas je dopirao kroz malu slusalicu. Nije zvucao uspuhano dok je trcao. „Mogu.“
Agent Jackson okupio je takticki tim koji se u ovom trenutku nalazio kilometar i pol iza
nje, na parkiralistu crkve. Ramseyja je ostavila nedaleko Mecumova prilaza i on se kretao
kroz sumu prema brvnari noseci pusku.
„Dobro. Zapamti, razgovaraj s njim. Ja bih trebao biti na polozaju za pet minuta. Vozi sto
sporije mozes niz prilaz. Kad stignes, ja cu iskoristiti sto god mi kazes.“
„Razumijem.“
Vozila je vrlo polako prema dva stupa koja su oznacavala prilaz. Promatrala je drvece
trazeci bilo kakav znak nadzornih kamera ili Ramseyja. Nije vidjela ni jedno ni drugo.
Usporila je kod stupova te skrenula na dug, drvecem obrubljen prilaz koji se protezao
gotovo petsto metara. Kad je ugledala kucu, osjetila je napetost u svakom misicu svog tijela.

230
 Knjige.Club Books

„Ne vidim kombi“, promrmljala je. „Kuca je onakva kakvom ju je Andy opisala.
Prizemnica. Prozori su zatvoreni. Nema grmlja oko kuce.“
„Vidim kucu“, rekao je. „Sa svog trijema Mecum ima jasan pogled na prilaz. Ti si mu u
vidokrugu.“
„Znam.“ Parkirala je i izisla iz automobila. Podignula je ruke i viknula: „Ovdje sam!“
Vjetar je fijukao kroz drvece, suskajuci liscem. Grane su pucketale. Kuca je ostala mirna
i tiha. Koza joj se najezila. Gdje god da je bio, promatrao je.
„Budi hladnokrvna“, rekao je Ramsey.
Nije odgovorila. Srce joj je lupalo u grudima.
A onda su se polako otvorila ulazna vrata. Vidjela je Mecumovu siluetu. Nije nista
rekao, ali znala je da otvorena vrata nisu pozivnica. To je bila naredba.
Tada se na pragu pojavila Elena koju je Mecum gurnuo prema naprijed. Djevojcica je
izgledala vrlo sitna, a lice joj je bilo zgrceno od straha. Suze su joj klizile niz obraze.
Koliko god da je imala potrebu pojuriti prema Eleni, ostala je na mjestu. Kad uđe u
kucu, njezina ce takticka prednost biti uvelike smanjena.
„Melina?“ Glas joj je bio pospan od sna i uzdrhtao od straha.
„Ovdje sam, Elena“, rekla je. „Dođi k meni.“
„Ne mogu.“ Dijete je pocelo jecati. „Molim te, dođi po mene.“
Melina je napravila dva koraka prema kuci.
„Oprezno“, upozorio je Ramsey. „Oprezno. Imam ga na nisanu.“
Zastala je prije nego sto se popela stubama do trijema. „Mecume, necu se pomaknuti
dok se ne pokazes.“
Zavladala je tisina, a onda je Elena nestala s vidika i vrisnula.
Melina je izvadila pistolj. „Pokazi se“, zarezala je.
„Ova igra prikladniji u zbornici. „Najprije okreni automobil i zatim otvori prtljaznik i
sva vrata. Zelim ne funkcionira tako.“ Glas koji je dopirao iz kuce bio je dubok i smiren. Bio
bi se uvjeriti da si sama.“
Sjela je iza upravljaca i pomaknula automobil. Prema uputama, otvorila je prtljaznik i
sva vrata. „Vidis, prazan je.“
„Vrlo dobro, Melina. Savrseno cemo se slagati ako nastavis slusati naredbe.“
„Kako funkcionira?“ pitala je.
„Ti uđes u posjet, za malo carolije.“
„Cim vidim Elenu. Moram znati da je dobro.“
Ponovno je zavladala tisina.
„Njegov ton je arogantan“, sapnuo je Ramsey. „Uvjeren je da ima sve adute. Ostani gdje

231
 Knjige.Club Books

jesi dok ne vidis dijete.“ „Pokazi mi Elenu“, viknula je Melina.

„Baci oruzje“, rekao.
Melina je izvadila pistolj iz futrole i odlozila ga na trijem.
„Ima li nozeva?“ zvucao je kao da se zabavlja.
Izvukla je preklopni noz iz cizme i spustila ga kraj pistolja. Lisicine je natakla na prst i
njihala ih.
„Sto jos?“ nastavio je.
„To je sve.
„Svud odjecu“, zapovjedio je Mecum. „Moram biti siguran.“
Nije se pomaknula.
„Imam cijelu noc“, rekao je. „Ali nisam siguran da i ti imas.“
„Dopusti mi da je vidim.“
Vrata su se malo vise otvorila i mala je djevojcica zakoracila na prag. Izgledala je
pospano, oci su joj bile crvene, a obrazi natopljeni suzama.
„Morao sam smrviti kapsulu amonijaka da je probudim. Bila je u dubokom snu“, rekao
je Mecum.
„Ucini kako kaze“, tiho je rekao Ramsey.
Nasmijesila se Eleni. „Sve ce biti u redu.“
„Bojim se“, rekla je Elena.
„Nemas se cega bojati, duso.“ Melina je spustila lisicine, svukla sa sebe jaknu i bacila je
na tlo.
„Ne bih se slozio“, oglasio se Mecum.
Melina se trudila zadrzati blag izraz lica i glumiti opustenost dok je gledala Elenu.
Namignula je djetetu te skrenula pogled na unutrasnjost brvnare gdje je vrebao Mecum.
„Koliko?“ upitala je. „Koliko si imao tih takozvanih spojeva?“
Osjecala je kako je proucava iz sjene. „Zasto zelis znati? Sada je rijec samo o tebi i meni.“
„Znatizeljna sam.“ Pocela je polako otkopcavati kosulju. „Po uređenju tvog kombija
mogu reci da znas sto radis.“
„Dobro sam upucen“, rekao je. „Ali ako mislis da cemo voditi iskren razgovor, varas se.
Nisi pametna kao ja, ali mogao bih se kladiti da si ozvucena.“
Kad ga je prvi put susrela, trazio je prostitutku. Bio je u potrazi za seksom, a ponajprije
kontrolom. Svukla je bluzu i bacila je na tlo. Topao vecernji zrak presao joj je preko gole
koze. „Nema prisluskivaca.“ Posegnula je za naramenicom grudnjaka i polako je spustila na
nadlakticu.
Pogled mu se spustio na njezine grudi i smracio se nabijen energijom.

232
 Knjige.Club Books

Rukom prelazeci preko grudi, poigravala se kopcom između njih. „Vidis? Nema
prisluskivaca.“
„Nisam uvjeren“, rekao je.
Znala je da zeli vidjeti njezine grudi no, umjesto da svuce grudnjak, posvetila se
hlacama. Otkopcala je prvi gumb i povukla patentni zatvarac dok je zamahom stopala
odbacivala cipele. „Sve cu svuci za tebe, pustis li djevojcicu.“
Elena je gledala u nju, a premda Mecum nije nista rekao, osjecala je njegov pogled na
sebi.
„Izazivas“, rekao je.
„Zelis da prekinem?“ drazila ga je.
„Nastavi“, zapovjedio je.
Hlace su joj kliznule niz noge i zavrsile oko glez njeva. Polako je iskoracila iz njih i
gurnula ih u stranu da joj ne smetaju ako ce se trebati brzo pomaknuti. Izbacila je grudi da
ih bolje vidi.
Mecum je izisao iz kuce.
Bio je odjeven u hlace boje pijeska i plavu kosulju na kopcanje. Bio je svjeze obrijan, a
kosa mu je bila uredno podrezana i odmaknuta od lica. Drzao je vrlo dug i sjajan lovacki noz
prislonjen uz tijelo djevojcice.
„Vrlo lijepo, Melina“, rekao je. „Sto mi jos mozes pokazati?“
Usredotocila se iskljucivo na njegovo lice, da je ne omete Elenin strah. „Ovo je tvoja
predstava. Ti meni reci.“
Njezno je presao rukom preko glave djevojcice, odmicuci pramen tamne kose. „Ona je
lijepo malo stvorenje. Mogla bi biti tvoje dijete. Je li povezana s tobom?“
„Nije.“
„Jako ti je stalo do nje. Kao i Sonnyju.“
„Ti si ubio Bonnie i Sonnyja?“
„Ucinio sam ti uslugu. Trebala bi biti zadovoljna.“
„Krecem dok nabrojim do tri. Jedan“, sapnuo joj je Ramseyjev glas.
Posegnula je za drugom naramenicom grudnjaka i spustila je do lakta. Prisla je korak
blize, znajuci da su se kosarice njezina grudnjaka opustile, a grudi izgledale kao da ce
svakog trena ispasti iz njih.
Mecumov pogled kliznuo je na njezine grudi. Jace je stisnuo drzak noza, ali vrh se
odmaknuo od djeteta dok je pozornost sve vise usmjeravao na nju.
„Sviđa ti se ono sto vidis?“ upitala je.
„Znas da mi se sviđa“, odgovorio je.
„Dva“, rekao je Ramsey.

233
 Knjige.Club Books

„Zapocet cemo zabavu cim pustis Elenu.“ Znala je da je Ramsey blizu, ali nije se usudila
baciti pogled prema sumi.
Mecum je pustio djevojcicu. Pokret nije bio pomirben, nego pomalo arogantan. Mislio je
da se poigrava s Melinom. „Mogu biti i dobar.“
„Mogu i ja“, rekla je Melina. „Ako to ucinis na moj nacin. Vidjela sam sto imas u kombiju
i nije me strah. Radoznala sam.“
Navlazio je usne. „Teska si. Bit ce zadovoljstvo slomiti te. Samo pricekaj dok mala Elena
cuje kako places od bola.“
„Izvuci ga jos malo van. Ne mogu ga dobro naciljati“, sapnuo je Ramsey.
„Je li to da ili ne?“ upitala je.
„Ima mnogo vremena za to.“ Mecum je zakoracio naprijed, povlaceci djevojcicu za
sobom. Bili su koji metar od Meline.
Sljedecih nekoliko sekundi odigravalo se usporeno. Mecum se odmaknuo od Elene,
polako hodajuci trijemom prema Melini poput pognutog planinskog lava koji vreba svoj
plijen. Elena se povukla unatrag, zahvalna sto Mecum vise ne obraca pozornost na nju.
Melina je zadrzala Mecumov pogled. Obuhvatila je dlanovima svoje grudi, osjecajuci se vise
golom bez pistolja nego bez bluze. Mecum joj je prisao, sve se vise udaljavajuci od vrata.
„Tri!“ viknuo je Ramsey.
Zacuo se pucanj i Mecum je napravio korak unatrag. Metak mu je okrznuo rame. U
filmovima se tijelo trzne kad metak uđe u njega. Međutim, u stvarnom zivotu, ljudi cesto
ostanu na nogama. Umjesto da padnu, nastave se kretati pod navalom adrenalina.
Mecum je ucinio bas to. Zateturao je, bacio kratak pogled na krv koja mu se sirila po
majici, pa se okrenuo i zgrabio Elenu. Podignuo je noz, spreman ubosti je u prsa.
Melina je dohvatila svoj noz s tla i uz skljocaj otvorila ostricu. Mecum je scepao
djevojcicu za kosu i poceo je vuci natrag u kucu.
Ovako blizu mogla bi ga ubiti jednako brzo nozem kao i pistoljem.
Uz bijesnu viku zamahnuo je nozem prema Melini i zario joj ga u bok. Bol ju je
presijecao dok je podizala noz i zarila mu ga u prsa.
Mecum je podignuo pogled prema njoj, eksplodirajuci od bijesa. „Kucko.“
Stajala je svijenih ruku, a Mecumova joj je krv kapala s prstiju. „Isto vrijedi i za tebe.“
Mecum se bacio prema naprijed, urlajuci, bas dok je Ramsey ispucavao drugi i treci
metak. Pop, pop.
Oba metka pogodila su ga u prsa pa je pao na leđa. Pojurila je naprijed, prateci
pogledom noz u njegovim rukama. Dok je prilazila, trznuo je nozem prema njoj, ali ga je
lako izbjegla.
Mecum je popustio stisak na djevojcici i Melina ju je oslobodila i uzela u narucje. Drzala

234
 Knjige.Club Books

je blizu djetetovo uzdrhtalo tijelo. Sjetila se golema straha koji ju obuzeo kad ju je napustila
Bonnie, a zatim se prisjetila osjecaja olaksanja koji je uslijedio kad ju je pronasao otac.
Melina se okrenula od vrata i stitila Elenino tijelo svojim dok su se spustale u cucanj.
Okrenula se od mjesta zlocina, pokrivajuci djetetove oci. Elena je zagrlila Melinu oko vrata.
„Melina.“
,,U redu je, Elena.“
Mjesto uboda ju je peklo i osjetila je krv kako joj prlja gacice i natapa Eleninu haljinu.
Pogledala je dolje i znala da je rana duboka. Ramseyjevi uzurbani koraci odjekivali su
dvoristem i stubama trijema.
„Krvaris“, rekla je Elena.
,,U redu je“, lagala je Melina.
Ramsey je lisicinama vezao Mecuma prije nego sto se uvjerio da je mrtav te pozvao
Jacksona da dođe sa svojim timom. Naredio je i da pozovu hitnu pomoc.
„Melina“, rekao je Ramsey.
„Ubo me“, izustila je. Kakvu god da joj je psihicku stetu Mecum nanio, najvjerojatnije ce
zacijeliti. Najvjerojatnije. Sada je jedino vazno da je Elena dobro.
Pokusao je djevojcicu izvuci iz njezina narucja, ali je Elena zacviljela i cvrsto se uhvatila
za nju. Nemajuci izbora, poveo ih je obje prema rubu trijema i pomogao im da sjednu.
U daljini su zavijale sirene. Melina je osjetila blagu vrtoglavicu i zatreptala da razbistri
pogled. „Pocinje malo peci.“
„Elena“ naredio je Ramsey. „Dođi k meni.“
„Zelim Melinu!“ viknula je.
„Ona je ranjena“, rekao je. „Hoces mi pomoci zbrinuti rez?“
„U redu je, Elena.“ Melina je promatrala policijska svjetla koja su se odbijala od drveca.
Djevojcica je prisla Ramseyju dok su bolnicari zurili prema trijemu. Melina je pala
natrag na drvenu povrsinu, a vid joj se mutio.
Ramsey je skinuo jaknu, smotao je i cvrsto joj je pritisnuo uz bok. Trznula se i siknula.
„Boli!“ Rasirila je oci dok joj se um bistrio.
„Jako krvari.“
„Da, vidim.“
Nije smanjivao pritisak na ranu. „Previse riskiras“, rekao je.
„Ovaj put i ne toliko mnogo.“ Pogledala je prema Mecumovu tijelu, znajuci koliko je bila
blizu da umre od njegove ruke, ne jednom nego dvaput.
„Nasmrt si me prestrasila“, zarezao je.
Nasmijesila mu se. „Bas je slatko sto si to rekao.“

235
 Knjige.Club Books

Bolnicar je dosao do Ramseyja i naredio mu da se makne. Ramsey je nevoljko poslusao.

„Nazovi moju majku“, rekla je Melina. „Mora znati da je Elena dobro.“
Ramsey je potvrdno kimnuo. „Na to ima pravo.“
Melina se osmjehnula, trudeci se ostati smirena. „Hoces li pretjerano brinuti za mene?“
„Mozda.“ Obavio joj je lice dlanovima. „Da, sigurno.“
Sirene su postajale sve glasnije i cula je muskarce kako vicu. „Mislim da se tome jako
radujem.“

236
 Knjige.Club Books

EPILOG

Srijeda, 9. rujna, 11:00

Melina je promijenila polozaj na kaucu u kuci svojih roditelja te ponovno namjestila

slusalice. Njezin je otac trenutacno gledao snimku klasika americkog nogometa - Super
Bowl iz 1971. U Super Bowlu V igrali su Dallas Cowboysi i Baltimore Coltsi. Njezin je otac
prevrtio snimku na svih jedanaest pretvaranja i na konacan rezultat: Coltsi 16, Dallas 13.
Dosad je gledala tu utakmicu vise od deset puta. Koliko god je mrzila to gledati, opustala ju
je jednolicnost ocevih navika.
Kad je tata pojacao glasnocu, njezina je majka odvela Elenu u kuhinju, nudeci da ce
ispeci kekse.
Melina je pokusala ustati i poci za njima, ali ju je zaboljela duboka rana na boku. Jucer
su joj izvadili konce, a lijecnik joj je naredio sa se stedi i da jos nekoliko dana miruje. Koliko
god je htjela ubrzati oporavak, pogorsanje stanja znacilo bi jos vremena kod kuce s
roditeljima, koje je jako voljela, ali koji su je izluđivali bas kao i ona njih.
Ponovno se ispruzila na kauc i odabrala podcast. Zatvorila je oci, usredotocujuci se na
pripovjedacev duboki glas, koji je ubojstvo ucinio gotovo privlacnim.
Umjesto da razmislja o nekome davno rijesenom slucaju, vidjela je Mecumovo lice.
Napao ju je masuci nozem i ubadajuci je. U njegovu mracnom pogledu vidjela je cisto, sirovo
zadovoljstvo. Nije se doimao kao ljudsko bice.
Otvorila je oci i izvukla jednu slusalicu. Pogledala je oca koji je proucavao pretvaranje
broj osam. Jos su ostala tri. Utakmica ce uskoro zavrsiti.
Elena se nasmijala u kuhinji, a taj je divan zvuk otjerao bijes i ogorcenje koji je osjecala
prema covjeku koji je oduzeo zivot trinaest zena.
Mecum je poceo ubijati 1998. dok je jos zivio u Georgiji, a ne 1999. kao sto su isprva
mislili. U iducih pet godina ubio je sest prostitutki. Tijela su im bila gotovo posve
raspadnuta, ali sudski je patolog uocio da su sve zrtve imale nekoliko slomljenih kostiju, a
uzrok smrti uvijek je bilo davljenje.
Dvije od tih sest prostitutki nestale su iz Savanne, u Georgiji, gdje je imao vikendicu.
Nekoliko ih je umrlo u Baltimoreu i Wilmingtonu, u Sjevernoj Karolini, a posljednje dvije
umrle su u Nashvilleu tijekom ljeta.

237
 Knjige.Club Books

Mecum je trazio određen tip zene i nikad nije odstupio od svog profila. Mlade, ispod
trideset godina, tamne kose i svijetle puti. Bile su mu draze zene sitne građe.
Sonny je ucinio toliko zla, ali dio nje je zalio izmucenu dusu koja je toliko toga izgubila.
Bonnie je godinama manipulirala njime. Kad je uhicena, a on ostao sam, ostvario se njegov
najgori strah da ce biti napusten. Shvacala je kako se osjecao, a cak je osjecala i tracak
sazaljenja prema Bonnie. Jordie Tanner, kamiondzija s nadzornim kamerama u svom
dvoristu, predao im je snimke na kojima Bonnie juri automobilom niz ulicu sekundu prije
nego sto ga je slucajno razbila - a ne namjerno, kao sto su isprva mislili.
Njezni osjecaji koje je gajila prema muskarcu kojeg je poznavala kao Sama, nestali su
dok je FBI identificirao prste pronađene u Sonnyjevoj staklenki krastavaca i prst koji je
Ramsey pronasao u njegovu kuhinjskom ormaricu. Pripadao je Tammy West, cije su tijelo
pronasli u kadi.
Zene koje su nestale u drugim gradovima osim Nashvillea nestale su u vrijeme dok je
Sonny bio u njihovim gradovima s nekim od bendova za koje je radio. Nekolicina muskaraca
koji su radili sa Sonnyjem ispricali su da bi za slobodnih veceri tijekom turneje odlazili piti.
Jedina iznimka bio je Sonny, koji je uvijek govorio da ima dogovor s nekom lokalnom
djevojkom. Jedan od kolega cak je imao fotografiju Cindy Patterson, koja je dobila
propusnicu za backstage.
Melina je bila frustrirana sobom i nekoliko je noci imala problema sa spavanjem. Ipak,
donekle kaoticna kuca njezinih roditelja, sada ispunjena Eleninim smijehom i sve vecom
zbirkom igracaka, podsjecala ju je da je dosta toga ucinila kako treba.
Iz kuhinje su dopirali Elenin i majcin smijeh. Melina se pridigla, zadrhtala od boli i
ustala s kauca. Nije imala pojma koliko su vazni trbusni misici sve dok vise nije bila u stanju
upotrebljavati svoje. U teretani joj ne gine pojacan trening za srednji dio tijela.
„Trebala bi se odmarati, dijete“, rekao je njezin otac, ne skidajuci pogled s televizora.
„Idem u kuhinju vidjeti sto cure peku.“
„Pretvaranje broj devet samo sto nije pocelo. Daj mi sekundu...“
„U redu je, tata.“ Poljubila ga je u celo. „Ja bih radije pojela keks.“
„Neka i meni donesu, moze?“
Nasmijesila se. „Moze.“
Nije se cula s Ramseyjem otkako je prije tjedan dana otisao u Quantico. U bolnici je
postavljao sva prava pitanja, ali nije pokazivao emocije. Nadzirao je njezino lijecenje
hladnokrvnom suzdrzanoscu kakvu je pokazao i u okrsaju s Mecumom. Razmisljala je o
tome da ga nazove. Da je bilo tko drugi, utipkala bi broj i zatrazila objasnjenje. Ali kad je on
u pitanju, nije se mogla natjerati da ga nazove. Stvarno joj se sviđao i bojala se da je ono sto
su imali, sto god da to bilo, sada gotovo. Nije htjela cuti kako joj govori da je kraj.
Polako se kretala, rukom pritiscuci bok. Trebala su dvadeset cetiri sava da se zasije

238
 Knjige.Club Books

dubok rez koji je prosao kroz misic.

Na kuhinjskim se vratima pojavila njezina majka. „Sto radis na nogama?“
Melina je pokazala prstom preko ramena na televizor. „Hocu keks.“
Njezina majka je gledala pretvaranje broj devet. „Barem su ostala jos samo dva.“
Oglasilo se zvono na ulaznim vratima. Melina se osjecala kao da je u pomoc stigla
konjica. „Ja cu otvoriti.“
Oci njezine majke veselo su zaiskrile. „Nemoj pobjeci.“
„Dobro.“
Otvorila je ulazna vrata i ugledala Ramseyja, u bez hlacama i kosulji na kopcanje, s
rukavima zasukanim do lakata. Kosa mu je izgledala kao da joj treba sisanje.
„Dugo se nismo vidjeli.“ Melina je bila istinski sretna, ali i sokirana sto ga vidi. Provela
je dane govoreci sebi da moze i bez njega, ali sada je shvatila koliko joj je nedostajao. Cim je
to prihvatila, osjecala se zbunjeno jer je nije nazvao.
Jedva zamjetan smijesak nagovijestio je da je u izrazu njezina lica procitao sve te
osjecaje. „Kako ozljeda?“
„Sve bolje. Iduci se tjedan mogu vratiti na posao. Nikad nisam mislila da cu biti
zahvalna sto imam svoj mali ured.“
„Tko je na vratima?“ upitao je njezin otac.
Pretpostavila je da je otac izvadio oruzje iz sefa kraj stolca i da se sprema za napad. Bog
blagoslovio njezina oca. „Agent Ramsey.“
„Uvedi ga unutra!“ Glas njezina oca bio je uzbuđen. Odmaknula se ustranu i povela ga
prema sobi. „Da te upozorim, po milijunti put gledamo Super Bowl 1971.“ „Slama srce“,
rekao je Ramsey.
Uzdahnula je. „Molim te, ne potici tatu da zapocne pricu.“
Njezina je majka izisla iz kuhinje, s Elenom odmah iza sebe. Imale su iste ruzicaste
pregace. Na majcinoj pregaci pisalo je GLAVNI KUHAR, a na Eleninoj manjoj pregaci ZAMJENIK
GLAVNOGA KUHARA.

„Je li sve u redu, agente Ramsey?“ upitala je njezina majka.

„Sve je dobro, gospođo“, rekao je. „Dosao sam ispricati Melini novosti.“ Ramsey se
rukovao s njezinim ocem i majkom te dao Eleni smeđu papirnatu vrecicu.
Djevojcica se nasmijesila i otvorila vrecicu. „Mjehurici?“
„U ruzicastoj bocici“, odgovorio je.
„Volim ruzicastu“, rekla je Elena.
„Znam“, rekao je, namigujuci.
Elena je otvorila bocicu i pocela puhati mjehurice.

239
 Knjige.Club Books

„Svi bismo voljeli cuti vase izvjesce“, oglasio se njezin otac.

Melina se nakasljala.
Ramsey se uspravio. „Ako vam ne smeta, htio bih prvo Melini dati kratki sazetak. Posve
sluzbeno izvjesce.“
„Ja sam bivsi policajac“, rekao je njezin otac.
Njezina se majka nasmijala. „Mozemo pricekati jos nekoliko minuta. Hank, dođi u
kuhinju i pojedi keks.“
„Ja sam ih ispekla!“ uzviknula je Elena.
„Hank, ti keksi mirisu kao da su gotovi, zar ne?“ rekla je njezina majka.
Njezin je otac osjetio da je nadglasan pa je uzeo stap i otisao u kuhinju za svojom
suprugom i Elenom.
Melina je glavom pokazala prema ulaznim vratima. „Mozemo sjesti na trijem.“
„Naravno.“ Vratili su se do ulaznih vrata i on ih je otvorio. Zatvorio ih je i zatim se
pobrinuo ugodno je smjestiti na visecu klupu. Sjeo je kraj nje.
„Kad si zadnji put dopratio djevojku do prednjeg trijema, znajuci da je njezin otac s
druge strane vrata, s napunjenim oruzjem kraj sebe?“
„Proslo je dosta vremena.“
„Ako ti ista znaci, tati se sviđas. I mami također.“
„I meni se oni sviđaju.“
Devet dana, koliko se nisu vidjeli, nije oslabilo povezanost koju su dijelili dok su hvatali
Edwarda Mecuma. Agenti katkad razviju dublji odnos kad zajedno rade na nekom slucaju.
Međutim, odnosi koji prerastu u romanticne vrlo se cesto ugase zajedno sa slucajem.
Strahovala je da ce to biti i njihova sudbina.
,,FBI-ev laboratorij analizira dokaze iz Mecumova doma, ali s obzirom na sve sto smo
pronasli, nekoliko ce okruga moci zakljuciti svoje otvorene slucajeve.“
„To je odlicno.“
„Obavila si vrlo solidan posao, Melina.“
„Ni ti nisi bio los.“
Klupa je skripala dok ju je polako nogama pomicao naprijed i natrag. „Trebao sam prije
nazvati.“
„Mozda i bolje da nisi.“ Bilo je lijepo cuti da to kaze. „Posljednjih tjedana nisam bila
narocito sarmantna.“
„Nikad to ne bih pomislio.“
Ljutilo ju je sto se nadala da ce vidjeti bas njega svaki put kad bi netko pozvonio na
vratima. Telefonske linije su dvosmjerne, pa je i ona mogla nazvati. No kad je prestala piti
analgetike i glava joj se razbistrila, nije bila sigurna sto da mu kaze. „Konacno ce te sutnuti

240
 Knjige.Club Books

na kat iznad?“ upitala je. „Nemas sanse izbjeci promaknuce nakon sto si rijesio ovaj slucaj.“
„Pokusali su.“
To je znacilo da je sve vrijeme bio u Washingtonu. „To je odlicno. Cekaj malo. Zasto si
upotrijebio proslo vrijeme?“
„Dao sam ostavku.“
Rekao je to s tako malo emocija da u prvi cas nije shvatila. „Molim?“
„Dao sam otkaz. Jucer sam predao sve dokumente.“
„Opa.“ Nikad nije razmisljala o tome da ce napustiti FBI. U policijskim je krugovima bio
legenda.
„Premoren sam“, rekao je. „Vrijeme je za promjenu brzine.
„Cime ces se baviti?“
„Iducih cu se nekoliko mjeseci odmarati. U nekom cu se trenutku vratiti u igru. Previse
volim lov da bih se udaljio od njega. Ali ako me Nashville naucio icemu, to je da mi se
terenski rad sviđa vise od sjedenja za radnim stolom.“
Promatrala ga je. „To je sve sto si naucio u Nashvilleu?“ Na rubovima usana zatitrao mu
je smijesak. „Ne.“ „Kao i uvijek, tesko je procitati tvoje izraze lica.“ „Pokusaj pogoditi.“
Odlucila je riskirati. „Lud si za mnom.“
I dalje ozbiljna lica, nagnuo se naprijed, stavio joj ruku na rame i poljubio je.
Samosazaljenje koje ju je ispunjavalo posljednja dva tjedna nestalo je u trenu.
Predala se poljupcu, shvacajuci koliko joj je nedostajao njegov dodir. „Zelis da odemo
odavde?“
Nasmijao se. „Da, ali pretpostavljam da postoje tri osobe s druge strane vrata koje to ne
bi dobro prihvatile.“ Ponovno ga je poljubila. ,,U redu. Keksi. Novosti o zlocinu. A onda
pronalazimo razlog za odlazak.“
Bore oko njegovih ociju produbile su se kad se nasmijesio. „Dogovoreno.“

241
 Knjige.Club Books

O AUTORICI

Mary Burton, autorica bestselera New York Timesa i US Todaya, popularna je spisateljica
koja je dosad napisala trideset pet ljubavnih trilera i pet novela. Trenutacno zivi u Virginiji s
muzem i tri mala jazavcara. Posjetite je na internetskoj stranici www.maryburton.com.

Scan i obrada:
Knjige.Club Booka

242