ODJEL ZA FIZIKU

Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u

Osijeku
Osnove fizike 3
Optika

2016./2017.
http://www.fizika.unios.hr/of3/
http://gama.fizika.unios.hr/~branko/OF3_2016.htm

http://gama.fizika.unios.hr/~branko/feedback.htm
 OSNOVE FIZIKE III - literatura

Planinić, J., Osnove fizike III (Valovi – akustika – optika - uvod u

atomsku fiziku), Filozofski fakultet Osijek, 2004.

Cindro, N., Fizika 1, Školska knjiga, Zagreb, 1988.

Gibbs, K., Advanced Physics, Cambridge University Press, Cambridge,
1988.
Henč-Bartolić, V., Kulišić, P., Valovi i optika, Školska knjiga, Zagreb,
1991.
Krane, K., Modern Physics, J. Wiley and Sons, New York, 1996.
Paić, M., Gibanje, Sile, Valovi, Liber, Zagreb, 1997.
Paić, M., Osnove fizike, IV dio, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1983.
Young, H., Freedman, R., University Physics, Addison-Wesley Publ.,
New York, 1996.
 Sferni dioptar

Sferni dioptar - skup dvaju homogenih izotropnih optičkih sredstava

različitih indeksa loma n1 i n2 , rastavljenih sfernom plohom.
Za pozitivni smjer glavne osi uzima se smjer lomljene svjetlosti.
Ishodište apscise x je u tjemenu sfernog dioptra; izvor svjetlosti ili
osvijetljeni predmet I nalazi se na položaju x, a slika I' na koordinati x'

Zraka svjetlosti dolazi iz izvora I , lomi se na graničnoj plohi u točki B i

prelazi u optički gušće sredstvo (n2 > n1). U točki C je centar sfernog
dioptra odnosno središte sferne plohe s radijusom R.
 Jednadžba sfernog dioptra

Snellov zakon za upadnu i lomljenu zraku na sfernom dioptru (točka B):

sin  n2

sin  n1
Promatramo DIBC u kojemu se sinusi kutova u vrhovima B i I odnose
kao nasuprotne stranice, pa vrijedi:
sin(   ) R  ( x)

sin u R
sin  R  x
sin(   )  sin  
sin u R
 Jednadžba sfernog dioptra 2

Trokut DIBI'  zbroj kutova je , pa slijedi: u + (-) +  + u' =  

u'    u
sin  x ' R
Sinusni zakon iz trokuta DCBI' daje: 
sin u ' R
x' (položaj slike) zavisi o u' (odnosno o u = kut upadne zrake prema
glavnoj osi); x' se smanjuje kad u' raste. 
Sve zrake koje dolaze iz I ne sjeku se u jednoj točki  Pojava sferne
aberacije.  Za veliku upadni kut u sferni dioptar nije stigmatičan.
 Jednadžba sfernog dioptra 3
sin  n2 sin  R  x
 
sin  n1 sin u R
sin  x ' R u'    u

sin u ' R

Slučaj Gaussovih aproksimacija (u malen)  Zrake su približno

paralelne glavnoj osi  Vrijede sljedeće aproksimacije: 
Ako je kut u mali onda su  i  također mali te se sinusi mogu zamijeniti
pripadnim kutovima  trigonometrijske jednadžbe postaju algebarske:
 n2  Rx  x ' R
  
 n1 u R u' R

Sustav od četiri jednadžbe s četiri nepoznanice (, , u, u'):

n1 n2 n2  n1
 
x x ' R
 Jednadžba sfernog dioptra 4
n1 n2 n2  n1
 
x x ' R
Jednadžba konjugacije za uski snop zraka svj. i malog otvora, odnosno
malog upadnog kuta u , (postoji približna stigmatičnost za sitni (točkasti)
predmet u blizini glavne osi sfernog dioptra).
Zraka koja dolazi iz predmeta beskonačno udaljenog od tjemena (x = )
siječe glavnu os u točki F', (žarište slike).  x' = f '= Rn2/(n2-n1)
f ' = d(O, F') - žarišna daljina slike ili udaljenost žarišta slike od tjemena
Žarište predmeta F (točka u kojoj leži predmet čija se slika nalazi u
beskonačnosti). x' =   x = f = - Rn1/(n2-n1)
f = d(O, F) - žarišna daljina predmeta (udaljenost žarišta slike od
tjemena)
Žarišne daljine predmeta i slike protivnog predznaka.  f/f ' = - n1/n2 .

Protivan predznak za žarišne daljine kaže da su one smještene uvijek s

 Konstrukcija slike
Uz Gaussove aproksimacije, konstrukciju slike za sferni dioptar
izvodimo pomoću kardinalnih točaka F, F' i C.
Međusobni odnos indeksa loma te konkavnosti ili konveksnosti sferne
plohe prema upadnoj svjetlosti moguće su 4 kombinacije:
n1 > n2 , konkav.; n1 > n2 , konvek.; n1 < n2 , konkav.; n1 < n2 , konvek
Primjer: sferni dioptar s konvek. plohom (odnos indeksa loma n1 < n2)
 Konstrukcija slike 2

Zraka koja dolazi paralelno s glavnom osi nakon loma prolazi kroz
žarište F'
Zraka koja prolazi kroz žarište F, nakon loma odlazi paralelno s osi.
Zraka koja prolazi kroz C prolazi kroz dioptar bez loma.
Sjecište kardinalnih zraka određuje položaj i veličinu slike.
 Linearno povećanje slike

Veličina predmeta y = ?  tg  = y/x

Za mali kut  upadne zrake prema osi i položaj predmeta x na osi 
tg  = y/x  tg  ≈  = y/x  y =  x
Veličina slike y' = ? Slično razmatranje  y' =  x'
y' x'
Povećanje:  
y x
 n2
Koristimo Snellov zakon loma u kojemu aproksimiramo 
sinuse kutova s pripadnim malim kutovima:   n1
n1 x '

n2 x
 Linearno povećanje slike 2

n1 x '

n2 x

Slika  Koordinate predmeta i slike protivnog predznaka (x < 0 ; x' > 0).
 Povećanje negativno. Slika je realna i obrnuta.
Kako dobiti uspravnu sliku?

Postavimo predmet tako da su slika i predmet u istom sredstvu, tj. tako

da su x i x' istog predznaka.
Primjer: Slučaj konkavnog sfernog dioptra, za prijelaz svjetlosti iz zraka
u vodu (n2/n1 = 4/3),
 Linearno povećanje slike 3
Primjer: Slučaj konkavnog sfernog dioptra, za prijelaz svjetlosti iz zraka
u vodu (n2/n1 = 4/3),

 Realni predmet daje uspravnu virtualnu sliku.

 Sustav sfernih dioptara
- Skup homogenih izotropnih dioptara kojima centri leže na istom
pravcu, osi rotacijske simetrije sustava.
Ravni dioptar - Sferni dioptar sa središtem u beskonačnosti.
Takve sustave zovemo centrirani (optički) sustavi.
Primejr: Sustav od pet centriranih sfernih dioptara (s centrima C,
sfernim plohama S i sredstvima indeksa loma n)
Za točkasti predmet (na glavnoj
osi beskonačno daleko).  Svaki
sferni dioptar daje sliku na glavnoj
osi u točki koja je žarište slike.

 Cijelom centriranom sustavu

pripada neko žarište slike i žarište
predmeta (mogu biti realna i
virtualna. F' = virtualno žarište
slike (za dani centrirani sustav).
 Sustav sfernih dioptara 2

Promatramo centrirani sustav s

dvije sferne plohe:

U produžetku zraka koje dolaze iz žarišta F i izlaze paralelno s glavnom

osi nastaju sjecišta, točke, koje leže u jednoj plohi (što je ravnina za
paraksijalne zrake), a ona se naziva prvom glavnom ravninom (P).
Drugu glavnu ravninu (P') čine točke u kojima se sijeku produžetci
zraka, što dolaze paralelno s glavnom osi i nakon izlaska iz centriranog
sustava prolaze kroz žarište F '.
Glavne točke centriranog sustava (H i H') - Točke u kojima glavne
ravnine sijeku glavnu os.
 Sustav sfernih dioptara 3

Konstrukcija slike kod centriranog sustava s dvije sferne plohe?

Leća = Centrirani sustav s dvije sferne plohe (s jednim homogenim
sredstvom), tj sustav od dva sferna dioptra.
Debela (složena) leća = Centrirani sustav s više od dvije sferne plohe.
Slika? Dovoljno je koristiti glavne ravnine (bez konstrukcije sfernih
ploha), odnosno kardinalne točke u koje se ubrajaju žarišta slike i
predmeta (F, F') te glavne točke sustava (H, H').

f  HF
f '  H 'F '

Žarišne daljine
 Sustav sfernih dioptara 4

Karakteristične zrake:

Prva zraka (1) je paralelna s glavnom osi, lomi se u drugoj glavnoj

ravnini (P') i siječe os u žarištu slike F'.
Druga zraka (2) siječe os u prvoj glavnoj ravnini u glavnoj točki H te
izlazi iz druge glavne ravnine, tj. iz točke H', usporedo s pravcem upadne
zrake i u sjecištu s prvom izlaznom zrakom određuje položaj slike I2'.
Treća karakteristična zraka (3) siječe glavnu os u žarištu predmeta (F),
lomi se u prvoj glavnoj ravnini (P) i izlazi iz druge glavne ravnine
usporedo s glavnom osi te siječe prve dvije zrake također u točki I2'.
Za konstrukciju slike dovoljno je koristiti dvije od karakterističnih zraka.
 Sustav sfernih dioptara 5

Jednadžba konjugacije:

Uvodimo oznake:

y  I1I 2 y '  I1' I 2' x  HI1 x '  H ' I1'

Suglasnost trokuta: DI 2 AB  DFHB Jer je y > 0 , y' < 0
y '/ f   y '- y  / x y '/( y '- y )  f / x
Slično, sukladnosti trokuta: DA ' H ' F '  DA ' B ' I 2'
y/ f '  y - y ' / x ' - y /( y '- y )  f '/ x '

Zbrojimo:
f' f Jednadžba konjugacije za paraksijalne zrake
 1 za sustav 2 centrirana sferna dioptra (leća).
x' x
 Sustav sfernih dioptara 6

Jednadžba konjugacije:
f' f
 1
x' x
Poseban slučaj:
Oba krajnja sredstva su jednaka, tj. n = n' ,  f = - f '
Uvedemo oznaku za žarišnu daljinu slike f ' = j. 1 1 1
  
x x' j
Povećanje? Podijelimo relacije:
y '/( y '- y )  f / x y'  fx '
 
- y /( y '- y )  f '/ x ' y f 'x

Koristimo relaciju za odnos žarišnih daljina slike i predmeta za sferni

dioptar (vrijedi i za sustav): f '/f = - n'/n
n x' x'
  Kada je n = n'.
n'x x
 Sustav sfernih dioptara 7 - zaključak

Centrirani sferni sustavi  Sustav je potpuno određen ako su poznate

apscise centara (C1, C2, …, Cn) i radijusi sfernih dioptara (R1, R2, …,
Rn), kao i indeksi loma (n1, n2, …, nk).
Uz Gaussove aproksimacije, određeni su položaji kardinalnih točaka.
U traženju tih točaka važno je odrediti žarišta i položaje dviju
konjugiranih točaka (položaja predmeta i slike), što se izvodi
konstrukcijom hoda zrake u sustavu uz primjenu Snellovog zakona
loma ili sukcesivnom primjenom jednadžbe konjugacije redom za
sferne dioptre.
Još jedan način određivanja žarišta i položaja slike je eksperimentalan.
 Sustav sfernih dioptara 7 - zaključak 2

Obratno: Kada se poznaju položaji žarišta i slike, položaj glavnih ravnina

se dobije postupkom koji je obrnut postupku dobivanja slike. Primjerice,
kad su poznati položaji F, F' , I1I2, I1'I2'.

Geometrijski vučemo paralelu iz I2' i u njenom sjecištu sa zrakom I2F

leži glavna ravnina P; slično određujemo položaj ravnine P' koja leži u
sjecištu paralele iz I2 i zrake I2'F'; tada su određene i glavne točke sustava
(H, H').
 Leće

Jednostavna) leća - centrirani sustav samo s dvije dioptrijske plohe (gdje

jedna ploha može biti ravnina).
Podjela: leće tankog ruba i leće debelog ruba
Leće tankog ruba:
a) bikonveksna,
b) plankonveksna
c) konkavkonveksna (meniskus)

Leće debelog ruba:

d) bikonkavna,
e) plakonkavna
f) konkavkonveksna leća
 Leće

konvergentna leća divergentna leća

 Konvergentne leće

simbol

plankonveksna
bikonveksna konkavkonveksna
 Divergentne leće

simbol

plankonkavna
bikonkavna konvekskonkavna
 Leće 2

Praksa: Uglavnom staklene leće (n2  3/2) u zraku (n1  1).

Optički centar () = Točka u kojoj zraka pri prolazu kroz leću siječe
glavnu os tako da je izlazna zraka (nakon dva loma) paralelna upadnoj
zraci.
Kardinalne točke leće:
- centri sfera (C1, C2)
- tjemena (T1, T2)
- optički centar ( )
 Leće 3

Optički centar () dijeli debljinu leće (udaljenost između tjemena T1 i T2)
u omjeru radijusa njenih ploha, tj. vrijedi odnos R1/R2 = T1/ T2 (bez
dokaza - dokaz iz sličnosti trokuta s vrhom u )

Poseban slučaj: Polumjeri ploha leće

jednaki po iznosu.  Optički centar
 je identičan centru simetrije leće,
tj. za R1 = - R2  T1 = - T2
Općenito: Određivanje optičkog
centra leće omogućuje relacija
R1/R2 = T1/ T2
 Leće 4

Druge kardinalne točke? (Neka su krajnja

sredstva leće jednaka, tj. n = n'.)
Produžetci upadne i izlazne zrake,
koja prolazi kroz , sijeku glavnu os
u glavnim točkama H i H'.
Žarišta leće?  Primjenom jednadžbe
konjugacije redom za sferne dioptre:
Slika predmeta iz beskonačnosti nakon prolaska kroz prvi sferni dioptar.
Ta slika  Predmet za drugi sferni dioptar;  Traži se položaj slike tog
drugog sfernog dioptra i ta konačna slika jest na položaju žarišta F'.
Obrnuvši smjer svjetlosti, na isti način nalazimo točku F. (Oba su fokusa
ekvivalentna, a o smjeru upadne zrake ovisi koju ćemo točku nazivati
žarištem predmeta ili slike.)
Konstrukcija slike za dani (transverzalni) predmet kod leće.  Pomoću
 Leće 5

Pokus: Stakleni balon ili tikvicu napunimo vodom; s dvije uske

dijafragme ograničimo uski snop svjetlosti, pa dana leća kugla daje za
osvijetljeni predmet prihvatljivu sliku.(Leća kugla, dioptrijske plohe su
dio jedne iste kugle.  Radijusi ploha jednaki.  Optički centar leži u
centru kugle.)
 Tanke leće

Leće kod kojih možemo zanemariti međusobnu udaljenost tjemena

sfernih ploha s obzirom na radijus zakrivljenosti tih ploha.
Pretpostavlja se da tjemena sfernih dioptrijskih ploha padaju zajedno u
jednu točku, a tu se nalaze i kardinalne točke, osim žarišta
Primjer: Položaj predmeta (P1) i slike (S1) za prvi sferni dioptar (prema
zakonu loma) te (virtualnog) predmeta (P2=S1) i slike(S2) za
drugi sferni dioptar leće (koja daje sliku (S2) za predmet (P1)).
 Jednadžba konjugacije za tanku leću

Za sferni dioptar smo našli:

n1 n2 n2  n1
 
x x ' R

Kod nas:
Prvi sferni dioptar: Apscisa predmeta x = (P1) i apscisa slike x1' (S1).
Drugi sferni dioptar: apscisa (virtualnog) predmeta x1' (P2 = S1) i apscisa
slike x' =(S2) 
n1 n2 n2  n1 n2 n1 n1  n2
   
 x x1 ' R1  x1 ' x ' R2
Nakon zbrajanja i uređenja: 1 1 n n 1 1
  2 1(  )
x x ' n1 R1 R2
 Jednadžba konjugacije za tanku leću 2
1 1 n2  n1 1 1
  (  )
x x ' n1 R1 R2
Za predmet u beskonačnosti 
Slika pada u fokus. 
1 1 n2  n1 1 1 n2  n1 1
  (  ) 1

1
(  )
 j n1 R1 R2 j n1 R1 R2

Jednadžba konjugacije se može pisati u obliku koji se naziva i Gaussov

oblik jednadžbe leće:
1 1 1
 
x x ' j
 PONAVLJANJE:
Žarišta (fokusi)

f
o o o F o
F’

F’ - slikovno žarište F - predmetno žarište

f - žarišna daljina f - žarišna daljina

 Karakteristične zrake

1
2
3
F’

F
Konstrukcija slike

y F’
o F y’ o

x f
x’

Jednadžba leće: DOKAŽI! 1 1 1

 
f x x
y y x'
Linearno povećanje: m , 
y y x
 Vrste slika:

1. f < x < 2f , x' > 2f 3. x = 2f , x’ = 2f

realna (x' > 0) realna (x' > 0)
obrnuta (y' < 0) obrnuta (y' < 0)
uvećana jednaka po
veličini predmetu
2. x > 2f , f < x’ < 2f
realna (x' > 0)
obrnuta (y' < 0)
umanjena
 4. x < f
virtualna (x' < 0)
uspravna (y' > 0) y’ y F’
uvećana o F o

5. x = f , x'  

y F’
o F o
 Žarišta divergentne leće

o F’ o o F o

F’ – slikovno žarište F – predmetno žarište

Karakteristične zrake

2
3
1
F
o F’ o
Konstrukcija slike

y
y' F
o F’ o

Slika je:
virtualna (x' < 0)
uspravna (y' > 0)
umanjena
 Jakost leće
1 n2  n1 1 1
 (  ) 1 1 1
 
j n1 R1 R2 x x ' j
Jakost ili konvergencija leće (j) jednaka je recipročnoj vrijednosti žarišne
daljine slike, tj.:
1 n2  n1 1 1
j  (  )
j n1 R1 R2

Kako je za žarišnu daljinu jedinica (m) u MS  jedinica za jakost leće je

(j) = (m-1), što se naziva i dioptrija (uz dopuštenu oznaku dpt).
Za konvergentne leće je j > 0, a za divergentne leće je jakost j < 0.
 Jakost leće 2
Primjer: Plohe tanke bikonveksne leće imaju jednake radijuse
zakrivljenosti od 0,6 m, dok staklo leće ima indeks loma 1,5. Na kojoj su
udaljenosti od leće realni predmet i slika kada je slika po veličini jednaka
predmetu?
R1  0, 6 m 1 n2  n1 1 1 1,5  1  1 1  1
 (  )  
R2  - 0, 6 m j n1 R1 R2 1  0, 6 0, 6  0, 6
n2  1,5 x'
n1  1    1 x '  x
x
  -1
1 1 1 1 1 1 2 1
    
x x ' j x' x' j x' j

x '  2j   x x '   x  1, 2m
Praksa: Leća radi u Gaussovim aproksimacijama kad je njen dijametar
desetak puta manji od udaljenosti x ili x' (uzima se manja od njih).
Primjer: Simetrična bikonveksna leća s polumjerima
zakrivljenosti 30 cm napravljena je od stakla indeksa loma 1,6.
Na koju udaljenost od leće treba postaviti predmet da bi
njegova slika bila upola manja od predmeta?

Rješenje:
1 1 
 n  1    1,6  1
1 1 1 
R1 = R2 = 30 cm  
f  1
R R2   30 cm 30 cm 
n = 1,6
y = - 2y' f = 25 cm
x=?
y x 1 1 1
 
x = 3 f = 3·25 cm

y x f x x
y x x 1 1 1 3
  
x = 75 cm
   x'  
2 y' x 2 f x x x
2
Zadatak 1: Predmet se nalazi na udaljenosti 15 cm od
divergentne leće. Gdje se nalazi slika, ako je žarište od leće
udaljeno 10 cm? Koliko je povećanje? Kakva je slika?

Rješenje:
x = 15 cm 1 1 1 x'  6 cm
  m 
f = - 10 cm f x x x 15 cm
x’ = ? 1 1 1
  m = 0,4
m= ? f x x'
fx
x' 
x f
 10 cm 15 cm Slika je virtualna,

15 cm - (-10 cm) uspravna i umanjena.

x’ = - 6 cm
Zadatak 2: Plankonveksna leća ima u zraku žarišnu daljinu
28,5 cm, a izrađena je od materijala indeksa loma 1,54. Koliki
je polumjer zakrivljenosti konveksne plohe?

Rješenje:
f = 28,5 cm
n = 1,54
R=?

1 1 
 n  1
1 1
 n  1  
1

f  R1 R2  f R

R1   R = (n -1)f = (n -1)28,5 cm
R2  R R = 15,4 cm
Zadatak 3: Slika predmeta dobivenog tankom lećom jakosti 5
m-1 vidi se na zastoru. Na kojoj udaljenosti od leće su
postavljeni predmet i zastor, ako je predmet visok 5 cm a
njegova slika 10 cm?
Rješenje:
j = 5 m-1
y x
y = 5 cm  1 1
j 
y x x x'
y’ = - 10 cm
 10 cm x 1 1
 5 m -1  
5 cm x x 2x

x’ = 2x x = 0,30 m = 30 cm
x’ = 230 cm
x’ = 60 cm
Zadatak 4: Na koju udaljenost od divergentne leće žarišne
daljine 10 cm moramo postaviti predmet da bismo dobili tri
puta umanjenu sliku?
Rješenje:
f = - 10 cm
y = 3y'
y x 1 1 1
 
x=? 
y x f x x
y x 1 1 1
  
3 y' x  10 cm x  x
3
x
x'   x = 20 cm
3
Zadatak 5: Konvergentna leća žarišne daljine 30 cm daje od
predmeta visokog 2 cm sliku visoku 6 cm na istoj strani leće
na kojoj se nalazi predmet. Kolika je međusobna udaljenost
predmeta i slike?

Rješenje:
f = 30 cm
y = 2 cm
1 1 1
y’ = 6 cm  
f x x d = x’- x
d=?
1 1 1 = - 60 cm- 20 cm
 
y x 30 cm x 3x
 d = 40 cm
y x
x = 20 cm
6 cm x
 x’ = - 320 cm
2 cm x
x’ = - 3x x’ = - 60 cm
Zadatak 6: Na zastoru 40 cm udaljenom od svijetlog predmeta
želimo dobiti sliku tog predmeta lećom žarišne daljine 7,5 cm.
Odredite položaje u koje treba staviti leću da se na zastoru
dobije jasna slika predmeta.

Rješenje:
x + x’= 40 cm
f = 7,5cm

1 1 1
x’= 40 cm - x  
f x x
x’= 40 - x 1 1 1 x1 = 30 cm
 
7,5 x 40 - x x2 = 10 cm
x2 – 40x +300 = 0
 Sustav tankih leća
Promatramo centrirani sustav od dvije jednostavne leće koje su
međusobno udaljene za d, što je tzv. dublet.

Promatramo zraku koja pada usporedo s osi sustava na prvu

konvergentnu leću L1.  lomi se  pada na drugu pozitivnu leću L2 
lomi se i onda siječe os u točki F' (žarište sustava leća)
U produžetku zrake koja upada na L1 i zrake koja izlazi iz L2 nalazi se
(virtualno) sjecište (B') što leži u glavnoj ravnini okomitoj na os sustava.
Produžetak zrake iz točke E siječe os u točki F1' (žarište slike prve leće).
 Sustav tankih leća 2

1 B 2 E
Promatramo slične trokute Δ1F1'B i Δ2 F1'E : 
1 F1 '  2 F1 '
Promatramo slične trokute ΔH'F'B' i Δ2 F'E : H ' B ' 2 E :

1 B  H ' B ' H ' F ' 2 F '
1 B 2 E
1 F1 '  2 F1 ' H 'B' 2 E
 Uz oznake: H ' F '  
2 E j1 j1  d
H 'B' 1 F1'  j1 
H ' F ' 2 F ' H 'B' 2 E
1 2  d  2 F '
 2 F1'  j1  d  2 F '

j1 j1  d
 Sustav tankih leća 3
 2 F '

j1 j1  d
j1 j1  d

 2 F '
Dužina 2 F' = ?  Pomoću parametara sustava (žarišne daljine i dr.) u
posebnom slučaju prolaza upadne zrake kroz sustav dviju leća, npr.

Upadna zraka dolazi paralelno s osi na leću L1, lomi se i siječe os u točki
F1' (žarište slike za L1), zatim se lomi na leći L2 (u čijem optičkom
centru je smješteno ishodište O) i onda siječe os u točki F' (žarište slike
sustava leća).
 Sustav tankih leća 4
j1 j1  d

 2 F '

1 1 1
Što daje jednadžba konjugacije za drugu leću?  
 x x ' j2

Neka je F1' predmet (I) za L2  F' = položaj slike (I') tog predmeta 
1 F1'  j1
 2 F2'  j2 1 1 1 j2 (j1  d )
  2 F ' 
x    d  j1  d  j1  2 F ' j2 j1  j2  d
x '  2 F ' j1j 2

j1  j 2  d
Žarišna daljina slike sustava.
 Sustav tankih leća 5
Uvedemo li jakost sustava leća J = 1/ 

1 j1  j2  d 1 1 d
J  J   J  j1  j2  j1 j2 d
 j1j2 j1 j2 j1j2

Ako se dvije tanke leće dodiruju (slučaj tankog dubleta).  Udaljenost je

d = 0  Jakost sustava odgovara zbroju jakosti pojedinih leća, ili:
J  j1  j2
 Sferne aberacije
Na konveksni sferni dioptar upada snop monokromatskih zraka usporedo
s glavnom osi.  Snellov zakon loma.  Zrake se lome pod graničnim
kutom loma i sijeku os sustava u žarištu marginalnih (rubnih) zraka (Fm')

Paraksijalne zrake (blizu osi sustava) lome se također po zakonu loma,

ali sijeku os u žarištu paraksijalnih zraka (Fp'), koje je odmaknuto od
žarišta marginalnih zraka i ima veću žarišnu daljinu.
 Sferni dioptar je astigmatičan.
Pomak žarišta, tj. dužina Fm'Fp' longitudinalna je mjera sferne aberacije
ili pogrješke sfernog dioptra.
 Sferne aberacije 2
Leće - Također sferne aberacije tako da marginalne zrake, koje dolaze
usporedo s osi, nakon loma na konvergentnoj leći, sijeku os bliže leći (ili,
paraksijalne zrake imaju veću žarišnu daljinu slike).
Pokus:
Ispred leće postavimo dijafragmu. (Samo sa središnjim otvorom, te u
drugom slučaju s dva dijametralna otvora uz rub dijafragme.)
Gaussove aproksimacije? Samo vrlo sitni ravni predmeti na glavnoj osi
daju ravnu sliku. Inače se ne dobije oštra slika zbog sfernih aberacija
leće; područje približno dobrih slika leži na konkavnoj paraboloidnoj
plohi

Slika ravnog predmeta na paraboloidnom zastoru.

 Sferne aberacije 3
Astigmatičnost leće = Pogeška koja se očituje u tome što nije moguće
dobiti na zastoru, okomitom na os leće, oštru sliku nekog ravnog
predmeta; primjerice, za dva normalna (okomita) dijametra ne dobije se
jednako oštra slika u blizini osi i izvan nje, tj, ako je slika na sredini polja
oštra, tada nisu rubovi i obratno:

Aplant – Sustav koji korigira astigmatičnost leća.

Kombinacijom pozitivne i negativne leće, određenih debljina, indeksa
loma i položaja (longitudinalna sferna aberacija može biti veća ili manja
od nule za leće različitog predznaka).
Sustav od + i – leća ima manju jakost nego sama pozitivna leća, ali se
može postići da marginalne i aksijalne zrake daju sliku približno na
istom mjestu.
 Sferne aberacije 4
Smanjenje sfernih aberacija postiže se u uvjetima što boljih Gaussovih
aproksimacija.
U tu svrhu koriste se dijafragme uskog prolaznog snopa, što međutim
može izobličiti sliku.
Kako se marginalne zrake uz rub dijafragme jače lome od paraksijalnih
zraka, pravokutan predmet daje sliku tzv. bačvicu (ispupčeni
pravokutnik), kad se dijafragma nalazi ispred leće, dok slika tzv. jastuk
(udubljeni pravokutnik) nastaje kad je dijafragma iza leće.
 Kromatične aberacije
Zbog disperzije, zraki svake pojedine valne duljine pripada posebna slika
koju centrirani sferni sustav daje od predmeta. 
Kromatična aberacija.  Slike istog točkastog predmeta, koji emitira
polikromatsku svjetlost, (ni u Gaussovim aproksimacijama) ne leže u
jednoj točki.
Kromatična aberacija leće promatra se uglavnom za dvije valne duljine
vodikova spektra, modru (m) i crvenu (c).
Kako za indekse stakla vrijedi odnos: nc< nm , prema jednadžbama za
tanku leću slijedi odnos pripadnih žarišnih daljina: φm < φc

Kromatične aberacije
za modru i crvenu valnu
duljinu svjetlosti za:
a) konvergentnu
b) divergentnu leću
 Kromatične aberacije 2

Za modru i crvenu valnu duljinu, leća ima dva različita žarišta slike Fm' i
Fc', kao i dva različita žarišta predmeta.
Dužina Fc'Fm', po veličini i predznaku, predočuje glavnu kromatičnu
aberaciju.
Pozitivna leća.  Fc'Fm' < 0  Ako se snop zraka presječe zastorom
ispred žarišta Fc', rub presjeka će bit crven; presjek iza Fc'  modri rub.
Divergentna leća - glavna kromatična aberacija je pozitivna, tj. Fc'Fm' >0
 Kromatične aberacije 3

Kromatične aberacije ispravljamo kombinacijom + i – leća različite

jakosti i indeksa loma; sustav je akromatičan ako u bijeloj svjetlosti daje
sliku bez obojenih rubova.
Primjerice, konvergentni akromat sadrži konvergentnu leću od krunskog
stakla, priljubljenu na divergentnu leću od flint stakla manje jakosti
(nf <nk, odnos pripadnih indeksa loma za flint i krunsko staklo).

Kako za indekse stakla vrijedi odnos: nc< nm , prema jednadžbama za

tanku leću slijedi odnos pripadnih žarišnih daljina: φm < φc
 Optički uređaji
Optičkih uređaji:
oko (najsloženije)
leća – lupa kao najjednostavniji optički uređaj
mikroskop, dalekozor, fotoaparat
Optički uređaji
Oko
 Oko
Oko - Organ vida koji neposredno prima svjetlosne utiske.  Živcima u
mozak.  Svjesno zamjećujemo predmete od kojih oko stvara sliku.
Anatomija oka: Oko se sastoji od očne jabučice, približno sfernog oblika,
promjera oko 2,5 cm. Prednji dio oka je jače zakrivljen i prekriven
čvrstom prozirnom membranom zvanom rožnica (cornea, lat.), ispred
koje je obično zrak, a iza je očna vodica. Rožnica prelazi u bjeloočnicu
(sclera, lat.), koja omata preostalu očnu jabučicu.
Iza rožnice i očne vodice je šarenica
(iris, lat.), koja omeđuje kružni otvor,
zjenicu (pupilla, lat.). Promjer otvora
šarenice (koja nosi boju ili po kojoj se
razlikuje boja očiju) mijenja se od 2 - 8
mm, prema jakosti svjetla. Zjenica je
otvor dijafragme oka.
 Oko 2

Iza šarenice je leća koja je sastavljena od slojeva različitog indeksa loma:

na polovima je indeks loma 1,386; na ekvatoru 1,375; u središtu leće
1,406. Leća je bikonveksna i uronjena je u sredstvo manjeg indeksa
loma, pa djeluje kao konvergentan sustav (očna vodica i staklasto tijelo
iza leće imaju indeks loma približno kao voda).
Djelovanjem mišića za akomodaciju oka može se smanjiti polumjer
zakrivljenosti za obje plohe leće u području jakosti od 10 – 17 m-1.
Akomodacijom oko mijenja jakost (konvergenciju) cijelog sustava od 59
– 71 m-1. Srednji indeks loma leće je približno 1,437 , što se značajno
razlikuje od prednjeg i zadnjeg optičkog sredstva (u odnosu na leću), a
glavni lom svjetlosti zbiva se na rožnici.
 Oko 3

Mrežnica (retina, lat.) prekriva veliki

dio stražnje stijene oka, a u
geometrijskoj optici predstavlja zastor
na kojem optički sustav oka stvara
sliku vanjskog predmeta.

Slika je realna i obrnuta, a zastor je u stalnom položaju (ne mijenja se

njegova udaljenost od leće). Stoga se oko mora akomodirati, prilagoditi
konvergenciju položaju predmeta. Struktura mrežnice omogućuje
detekciju zračenja, odnosno svjetlosnih podražaja, te nastajanje živčanih
impulsa, koji dovode informaciju o podražaju u mozak.
Osjetljivi elementi na svjetlost, koji se nalaze na mrežnici, nazivaju se
čunjići i štapići, a oni su preko živčanih vlakana spojeni na očni živac;
ovi receptori se razlikuju u strukturi a i obliku (čunjići su na prednjem
dijelu prošireni; uzdužni presjek štapića je uži).
 Oko 4
Na stražnjoj strani mrežnice nalazi se
žuta pjega (maculata lutea, lat.), koja
sadrži žuti pigment (boju), a u njenom
središtu je smještena jamica, udubina
(fovea, lat.; nastaje stanjenjem
mrežnice, koja se na tom mjestu
sastoji samo od čunjića velike gustoće,
približno 50 000 čunjića po mm2).
S udaljenošću od jamice povećava se gustoća štapića u odnosu na broj
čunjića. Na mjestu ulaska očnog živca u oko nema ni štapića ni čunjića i
tu se slika ne vidi; to je slijepa pjega oka
 Optička svojstva oka
Naprezanjem mišića oko akomodira
svoju konvergenciju predmetu.
Daleka točka (točka R; punctum
remotum, lat.) = Najdalja točka
predmeta, od koje nenapregnuto oko
(najmanje jakosti) stvara sliku na
mrežnici (daje jasan vid).
Bliza točka (točka P; punctum proximum, lat.) = Najbliža točka
predmeta od koje maksimalno napregnuto oko (najveće jakosti) stvara
jasnu sliku na mrežnici. Udaljenost točke P od oka označujemo kao
najmanju udaljenost jasnog vida (d).

Normalno oko ima točku R u beskonačnosti, dok je točka P na

udaljenosti od 7 do 40 cm ispred rožnice u životnoj dobi od 10 do 50
godina; uzima se za cijelu populaciju kao srednja vrijednost najmanje
udaljenosti jasnog vida ds = 25 cm.
Normalno oko
Kratkovidno oko

Dalekovidno oko
 Optička svojstva oka 2
Kratkovidnost (myopia, lat.) =
Nedostatak vida u obliku kada žarište
slike nije na mrežnici nego bliže
rožnici; za predmet u beskonačnosti
slika nije jasna..

Točka R nije u beskonačnosti nego je bliže oku što je oko više

kratkovidno; leća oka ima veliku zakrivljenost, pa se kratkovidnost
korigira naočalama s negativnom lećom.
 Optička svojstva oka 3
Delekovidno oko (hypermetropia, lat.)
od paralelnih upadnih zraka stvara
sliku iza mrežnice.

Dalekovidno oko mora primiti već konvergentne zrake da bi sliku dobilo

na mrežnici.
S godinama se sposobnost akomodacije oka smanjuje.  Točka P se
udaljava dok ne padne u točku R.

Starovidnost odnosno dalekovidnost oka korigira se pozitivnim lećama.

Primjer 1: Kratkovidna osoba ne može oštro vidjeti predmete
koji su od oka udaljeni više od 80 cm. Koliku jakost mora imati
leća koja će omogućiti da se udaljeni predmeti vide oštro?
Rješenje:
x
x’ = - 80 cm = - 0,80 m
j=?

1 1 1 1
j   
x x'   0,80 m

j = -1,25 m-1
Primjer 2: Dalekovidna osoba ne vidi jasno predmete od oka
udaljene manje od 75 cm. Koju jakost moraju imati leće pomoću
kojih će ona moći jasno vidjeti na udaljenosti 25 cm?

Rješenje:
x = 25 cm = 0,25 m
x’ = - 75 cm = - 0,75 m
j=?

1 1 1 1
j   
x x' 0,25 m  0,75 m

j = 2,67 m-1
 Astigmatičnost oka
Astigmatičnost oka = Pogrješka oka koja nastaje zbog nesferičnosti
pojedinih dioptrijskih ploha, osobito rožnice.
Posljedice - Oko ne vidi jednako jasno npr. okomite prečke na prozoru,
tj. vidi dobro vertikalne a ne vidi jasno horizontalne prečke, ili obratno.

Astigmatičnost se ispravlja cilindričnim lećama, koje korigiraju zrake

samo u jednoj ravnini (i njoj paralelnoj ravnini)

a) Cilindrična leća za točkasti predmet (P) daje pravčastu sliku (S).

b) Test lik za astigmatičnost oka.
 Optičke varke

Tumačenje? Na pojavi "konstantnosti veličina" (Rene Descartes, 1637.)

Centar vizualnog osjeta u mozgu neprestano korigira, na temelju

iskustva, primarni utisak koji daje slika na mrežnici.
Ta nesvjesna korektura je samo u iznimnim slučajevima pogrešna.
 Razlučivanje oka
Razlučivanje oka = Sposobnost stvaranja dviju još odvojenih slika za
dva bliza točkasta izvora.
Dva točkasta predmeta oko vidi rastavljena ako slika svake točke pada na
dva različita čunjića.
Ako obje slike padaju na isti čunjić, oko ih više ne vidi kao rastavljene,
tj. ne razlučuje ih.
y' = promjer čunjića
 = upadni kut zrake prema glavnoj
osi sustava oka
M = udaljenost optičkog centra
oka od mrežnice (gdje nastaje slika)
y' y
Za male kutove  tg    
M d

y = Razlučivanje, odnosno udaljenost između dviju

točaka koje neće pasti na isti čunjić.
 Razlučivanje oka 2
y' = promjer čunjića
 = upadni kut zrake prema glavnoj
osi sustava oka
M = udaljenost optičkog centra
y' y oka od mrežnice (gdje nastaje slika)
tg    
M d
Stvarnost:
y' = 0,004 mm
M = 18 mm
d = 25 cm (najmanja udaljenost jasnog vida)
y' y y' 0, 004
tg     y d 250  0, 06mm
M d M 18
6 mm = Najmanja udaljenost između dviju točaka koje oko vidi još
razdvojene
 Spektralna osjetljivost oka
Oko - Područje valnih duljina svjetlosti od približno 400 do 750 nm.
Spektralna osjetljivost oka – "Vidljivost" zavisi i o intenzitetu svjetlosti.
Normalna, dnevna ili jača svjetlost  Percepcija svjetlosti se odvija
uglavnom pomoću čunjića (oko najosjetljivije na žuto-zelenu boju).

Spektralna osjetljivost oka

(R, iskazana relativno) za:
a) čunjiće;
b) štapiće
 Spektralna osjetljivost oka

Spektralna osjetljivost oka

(R, iskazana relativno) za:
a) čunjiće;
b) štapiće

Manja jakost svjetlosti (odnosno za osvijetljenost ispod približno 3

cd/m2; o jedinici kandela, cd, više u poglavlju iz fotometrije)  Čunjići
imaju sve manju ulogu, a vid sve više ovisi o djelovanju štapića.
Osvijetljenost ispod 0,3 cd/m2  Djeluju samo štapići. 
Sumrak (mjesečina, noć)  Osjetljivost oka pomaknuta prema nižim l.
Slika  Krivulja osjetljivosti za štapiće (vrh) uža ali i 10-tak puta veća
od osjetljivosti čunjića; funkcija štapića manje raspoznaje boje ("noću su
sve mačke sive").
 Spektralna osjetljivost oka

Osjet boje? Mrežnica sadrži tri vrste receptora osjetljivih na tri primarne
boje: crvenu, zelenu i plavu. Ako, primjerice, žuta svjetlost pada na
mrežnicu, onda su stimulirani crveni i zeleni receptori, pa dvostruki
signal u mozgu daje osobi da "vidi" žuto; bijela (polikromatska)
svjetlost stimulira signale sve tri vrste receptora na primarnu boju.

Seminar?
 Lupa

Lupa ili povećalo = Najjednostavniji je optički uređaj, a sastoji se od

konvergentne leće jakosti od desetak do 100 dioptrija.
Lupa - Od realnog predmeta daje povećanu virtualnu sliku; od te slike
oko stvara realnu i uvećanu sliku na mrežnici.

Bitno : Predmet staviti između žarišta predmeta i tjemena leće.

Najpovoljnije za oko - Predmet se nalazi u žarištu leće tj. lupe: tada leća
daje od svake točke predmeta virtualnu sliku u beskonačnosti, a od
realnih paralelnih zraka oko stvara realnu sliku na mrežnici (pri tom se
oko ne napreže; predmet kao da je u beskonačnosti)
 Lupa 2

Kutno povećanje lupe = (def) =omjer kutova: G = '/

' - prividni promjer predmeta gledanog kroz lupu, ili kut što ga zatvara
zraka na izlasku iz leće s osi.
 - prividni promjer predmeta kad se on nalazi na najmanjoj udaljenosti
jasnog vida, d ili kut između krajnjih zraka predmeta.
U Gaussovim aproksimacijama vrijedi: ' = y/j ;  = y/d
y
' j d Povećanje lupe je razmjerno
G   Gd j jakosti leće (tzv. snaga lupe)
 y j
d
 Lupa 3
Gd j Povećanje lupe je razmjerno najmanjoj udaljenosti
jasnog vida (d). 

G je veće za dalekovidne osobe.

Primjer:
Povećanje lupe jakosti j = 10 m-1, za srednju udaljenost jasnog vida d =
0,25 m, iznosi G = d j = 2,5.
Za starovidno oko s najmanjom udaljenosti jasnog vida od 0,50 m ista
lupa daje povećanje G = d j = 5.
 Mikroskop

Optički uređaj, služi za promatranje predmeta reda veličine 1mm.

Povećanja slike postižu se upotrebom objektiva mikroskopa, koji od
realnog predmeta daje povećanu realnu sliku; ta slika služi kao predmet
za okular, koji onda daje povećanu virtualnu sliku, a od te virtualne slike
oko stvara na mrežnici realnu sliku. Za osvjetljenje predmeta (objekta)
služi sustav leća nazvan kondenzor.

objektiv = leća L1 okular = leća L2

 Mikroskop 2

Zbog smanjenja sfernih aberacija.  Objektiv i okular se grade kao

konvergentni sustavi leća (npr., tzv. Ramsdenov okular je dublet,
izgrađen od dviju plankonveksnih leća.
Povećanje mikroskopa (P) = umnožak linearnog povećanja objektiva (γ1)
i kutnog povećanja okulara (G2).

Povećanje objektiva?  Povećanje leće  γ1 = y'/y = x1'/x

 Mikroskop 3

Povećanje leće:
γ1 = y'/y = x1'/x

1 1 1 1 1 1 j1  x1'
Konjugirana jednadžba za leću:    ' 
 x x ' j1 x x1 j1 j x1'
Konstrukcija mikroskopa je takva da je: (x1' -j1)  F1'F2 = L
Linearno povećanje objektiva: γ1 = y'/y = x1'/x 
x1' j  x '
L
 1   x1' 1 ' 1 
x j x1 j

L = Optička duljina mikroskopa (Udaljenost između žarišta slike

objektiva F1' i žarišta predmeta okulara F2.)
 Mikroskop 4

x1' ' j1  x1
'
L
 1   x1 
x j x1'
j

Kutno povećanje okulara?

d
Princip isti kao kod lupe:  G2 
j2
Ukupno povećanje mikroskopa (umnožak Ld
P   1G2 
povećanja objektiva i okulara): j1j 2
Katalozi o mikroskopu  Uobičajeno objektivi nose oznaku linearnog
povećanja (primjerice, x 60, tj.γ1 = 60), a okular nosi oznaku kutnog
povećanja (npr. x 10, tj. G2 = 10).  P = 60 x 10 = 600
Mikroskop - Povećanja do 3000. (Toliko puta je veći prividni promjer
slike od promjera predmeta što ga obično oko vidi na udaljenosti
d (0,25 m).
 Mikroskop

okular
objektiv
y F1’ F2
F1 y’ F2’
y’’

Povećanje Poveć.
mikroskopa y
y okulara
y  m1  y y y  m2
m y m2  m  
1 m = m1m2
y y
y
Poveć. y
y m1
objektiva
Primjer: Žarišna daljina okulara mikroskopa je 5 cm, a objektiva
0,5 cm. Razmak leća je 18 cm.
a) Koliko daleko od objektiva treba staviti predmet da se konačna
slika dobije na udaljenosti 25 cm od oka?
b) Koliko je ukupno povećanje mikroskopa?
Rješenje:
f2 = 5 cm
f1 = 0,5 cm
d = 18 cm
x2’ = -25 cm
a)
1 1
 
1 5 cm  (-25 cm)
x2 
f 2 x 2 x2 '  25 cm - 5 cm
f 2 x2 ' 25
x2  x2  25 83
x2 ' f 2 6
cm x1’ = d – x2  18 cm - cm x1 '  cm
6 6
  83 
0,5 cm    cm
1 1 1 f1 x1 ' 6 83
  x1    cm
f1 x1 x1 ' x1 ' f1  83  cm - 0,5 cm 160
 
 6

x1 = 0,52 cm = 5,2 mm

b)
cm   25 cm 
83
m = m1m2   x1    x2  
x1 x2
 6
x1  x2  x1 x2 83 25
cm  cm
160 6

m = 160
 Razlučivanje mikroskopa

Ograničeno valnim svojstvima svjetlosti, npr. pojavom ogiba svjetlosti, i

zavisi o valnoj duljini svjetlosti.
Rayleighov kriterij (slijedi iz raspodjele maksimuma i minimuma figura
ogiba za leću)  Razlučivanje ili rezolucija objektiva mikroskopa:
1, 22 l
y
2n sin 
λ = valna duljina upotrijebljene svjetlosti
n = indeks loma sredstva ispred leće objektiva (uobičajeno zrak)
=kut otvora snopa svjetlosti, koji iz točkastog predmeta ulazi u objektiv
nsin = numerička apertura
Veća numerička apertura.  manji y  bolje razlučivanje mikroskopa

Velika povećanja mikroskopa  Bolje razlučivanje s imerzijskim

objektivom ispod kojega se nalazi cedrovo ulje velikog indeksa loma (n
1,5).
 Razlučivanje mikroskopa 2

Primjer:
Imerzijski objektiv ispod kojega se nalazi cedrovo ulje indeksa loma
n = 1,5 ima kut otvora snopa 74o. Kolika je rezolucija mikroskopa za
svjetlost valne duljine 0,55 mm?
n  1,5
1, 22 l 1, 22  0,55m m
l  0,55m m y 
2n sin  2 1,5  sin 74
  74
l
y  0, 23m m 
2
0,23 mm = Rezolucija ili najmanja udaljenost između dvaju točkastih
izvora ili dviju pruga koje oko pomoću danog mikroskopa vidi odvojeno.
Kako poboljšati razlučivanje?
Upotreba kraćih valnih duljina (elektronski mikroskop).
 Elektronski mikroskop
Elektronski mikroskop - Snopovi elektrona zamjenjuju svjetlost.
Prema ideji Luis de Brogliea (1925.), s obzirom na valnu i korpuskularnu
pojavnost fotona, može se materijalnim česticama, npr. elektronima,
pripisati dvojna narav, pa se one mogu ponašati kao čestice ali i kao val.
Pretpostavka je eksperimentalno dokazana s pokusom difrakcije
elektrona na kristalnoj rešetki.
Za elektron vrijede izrazi za energiju i količinu gibanja:
h
E  mc 2  h p  mv 
l
Primjer: Elektrone ubrzavamo razlikom potencijala od 105 V. Kolika je
njihova valna duljina?
h
me v 2
 eU  v 
2eU
 p  me v  2meeU 
h l 
2 m l 2me eU
e

6, 6 1034 6, 6 1034
l m  m  3,87 1012 m
2  9,11031 1, 6 1019 105 2,912 1044
 Elektronski mikroskop 2
Valna duljina elektrona = 4 .10-12 m = 4 pm  Razlučivanje
elektronskog mikroskopa y  l/2 = 2 pm
Prisjećanje, za optički mikroskop je razlučivanje bilo oko 0,23 mm. 
Razlučivanje elektronskog mikroskopa je za oko sto tisuća puta veće
od optičkog mikroskopa (uz navedene parametre 2 .10-12 /0,23 .10-6 ).
Leće u elektronskom mikroskopu?
Ulogu optičkog sustava za elektrone imaju električna i magnetska polja u
kojima se elektroni otklanjaju; naime, rotacijski simetrična magnetska
polja djeluju na snopove elektrona kao konvergentne leće.
Svaka magnetska leća sadrži zavojnicu namotanu oko feromagnetskog
sustava koji određuje oblik magnetskog polja. Mijenjanjem jakosti
električne struje kroz zavojnicu, mijenja se jakost magnetskog polja a
time i zakret odnosno lom snopa elektrona.
Kao izvor elektrona služi užarena katoda (analogno izvoru svjetlosti).
 Elektronski mikroskop 3

Predmet mikroskopiranja je vrlo tanki preparat (oko 1mm) kroz koji

dijelom prolazi snop elektrona.
Sve se odvija u vakuumu (kod približno 10-2 Pa), a slika se dobiva na
luminiscentnom zastoru.

Atomi i manje molekule se ne vide elektronskim mikroskopom, ali se

mogu promatrati npr. velike proteinske molekule i virusi.
 Dalekozor

Dalekozori ili teleskopi - Uređaji za promatranje dalekih predmeta.

Razlikujemo:
a) refraktorske (s lećama)
b) reflektorske teleskope (s konkavnim sfernim i paraboličnim zrcalima)
Astronomski refraktorski teleskop: - objektiv i okular koji su centrirani
na istu os.
Primjer: Takozvani Keplerov teleskop sadrži objektiv (L1), koji daje od
predmeta u beskonačnosti (ili vrlo daleko) sliku u svojoj žarišnoj daljini;
ovu realnu sliku promatramo pomoću okulara (L2) koji daje virtualnu,
povećanu i obrnutu sliku.
 Teleskopi

Keplerov teleskop
u zagrebačkoj
zvjezdarnici
Zadatak: Izračunaj duljinu i povećanje mikroskopa koji je
sastavljen od objektiva žarišne daljine 5 mm i okulara žarišne
daljine 48 mm. Predmet je udaljen od objektiva 5,1 mm, a
daljina jasnog vida je 24 cm.
Rješenje:
1 1 1 f1 x1 5 mm  5,1 mm
f1 = 5 mm   x1  
f1 x1 x1 ' x1  f1 5,1 mm  5 mm
f2 = 48 mm
x1 = 5,1 mm x1’ = 255 mm
x2’ = -250 mm 1 1 1 f 2 x2 48 mm  (250 mm)
  x2  
d, m = ? f 2 x2 x2 x2  f 2  250 mm - 48 mm
x2 = 40 mm
d = x1 ’ + x 2
x1 x2 255 mm  (250 mm )
= 255 mm + 40 mm m = m1m2  
x1 x2 5,1 mm  40 mm
d = 295 mm = 29,5 cm m  -300
 Dalekozor 2
Primjer: Takozvani Keplerov teleskop sadrži objektiv (L1), koji daje od
predmeta u beskonačnosti (ili vrlo daleko) sliku u svojoj žarišnoj daljini;
ovu realnu sliku promatramo pomoću okulara (L2) koji daje virtualnu,
povećanu i obrnutu sliku.

Da bi prva realna slika (y') bila što veća (premda je manja od

promatranog predmeta, y) potrebno je da žarišna daljina slike objektiva
(j1) bude što veća (nekoliko metara), dok je poželjno da žarišna daljina
okulara (j2) bude što manja (nekoliko cm).
 Dalekozor 3

Kutno povećanje teleskopa G = '/ (za mali kut tangens kuta

zamjenjujemo približno s kutom) 
  y '/ j1  '  y '/ j2 G  j1 / j2
 Dalekozor 4

Reflektorski teleskop - Koristi konkavna zrcala za dobivanje slike vrlo

dalekog predmeta.
Primjer: Hubbelov svemirski teleskop s promjerom zrcala od 2,4 m, koji
se nalazi na udaljenosti od oko 500 km iznad Zemlje. (Seminar?)
 Dalekozor 5

Dalekozori za promatranje na zemlji - traži se da slika bude uspravna.

Binokularni refraktorski dalekozor s parom prizama - U totalnoj
refleksiji zakreću sliku četiri puta (prizme su tako postavljene da je jedan
brid prizme okomit na brid druge prizme):
 Fotografski aparat

Fotografski aparat ili fotokamera je optički uređaj s objektivom,

izgrađenim kao konvergentni sustav leća, koji daje umanjenu, obrnutu i
realnu sliku na fotografskom filmu, odnosno na zastoru digitalne
fotokamere, kad je predmet na udaljenosti većoj od dvostruke žarišne
daljine; princip nastanka umanjene slike predmeta kao za tanku leću:
 Projektor
Dijaprojektor ili kinoprojektor - Svjetlost iz izvora (žarulje) usmjeruje se
pomoću leća kondenzora na dijapozitiv ili transparentni film, a zatim na
pozitivnu leću, koja na zastoru daje realnu, obrnutu i povećanu sliku
predmeta s filma. Predmet odnosno film se postavlja ispred leće na
udaljenosti između jedne i dvije žarišne daljine; konstrukcija slike
predmeta izvodi se kao i kod fotokamere:

Grafoskop - Povećana slika transparentne folije. Vertikalnom snopu

zraka svj. nakon pozitivne leće može se pomoću ravnog zrcala
promijeniti smjer npr. za 90o i dati realnu sliku na okomitom zastoru.
 Fotometrija

Fotometrija se bavi energijom koju prenosi vidljiva svjetlost.

Primarni izvori svjetlosti (kao i toplinskog, odnosno elektromagnetskog
zračenja) - Sva tijela pri dovoljno visokim temperaturama (npr. Sunce,
električna žarulja).
Hladni izvori zračenja -Plinovi pod niskim tlakom kroz koje prolazi
električna struja (izboj u plinovima).
Sekundarni izvori svjetlosti
Refleksijom i transmisijom zračenja (Mjesec)
Svjetlosni tok Φ - Energija koju izvor svjetl. odašilje u jedinici vremena.
Svjetlosni tok Φ - Snaga izvora svjetlosti, odnosno brzina zračenja
energije vidljive svjetlosti.
Svjetlosni tok Φ (ili fluks) = Kvocijent diferencijala energije i vremena.
dQ

dt
 Fotometrija 2
Svjetlosni tok Φ (ili fluks) = Kvocijent diferencijala energije i vremena.
dQ

dt
Q = Energija vidljivog zračenja koju odašilje tijelo, tj. izvor svjetlosti, u
cijeli prostor (dakle u puni prostorni kut od 4 steradijana)
Jedinica toka svjetlosti je lumen s oznakom lm:   lm
Definicija svjetlosne jakosti: 1 lm odgovara snazi zračenja od 1/683 W
za zelenkastu svjetlost valne duljine 555 nm.
Primjer: Električna žarulja od 100 W daje tok svjetlosti od 1630 lm, dok
fluorescentna svjetiljka iste električne snage od 100 W daje svjetlosni tok
oko 4400 lm. 
Fluorescentna svjetiljka, s obzirom na žarulju, ima 2,7 puta veću
efikasnost emisije svjetlosti!!!
 Fotometrija 3

Svjetlosna jakost, ili intenzitet (I), točkastog izvora svjetlosti (def) –

Tok svjetlosti izvora po jedinici prostornog kuta:
d
I
d

kandela (cd) - Jedinica svjetlosne jakosti (osnovna jedinica MS).

1 kandela (cd) – (def)= Jakost svjetlosti u danom pravcu izvora, koji
emitira monokromatsko zračenje frekvencije 5,4x1014 Hz i čija je
energijska jakost u tom pravcu 1/683 W/sr (vata po steradijanu).
Navedena frekvencija pripada zelenoj svjetlosti valne duljine 555 nm u
vakuumu.
 Fotometrija 4

Tok svjetlosti u neki prostorni kut? 

Integralni izraz za tok svjetlosti u neki prostorni kut:    Id 
0
1 lm = 1 cd . 1 sr

Točkasti izvor svjetlosne jakosti 1 cd odašilje u jedinični prostorni kut od

1 sr tok svjetlosti 1 lm.
1 sr ima prostorni kut iznad kojega je površina sfere jednaka r2.
Ukupna energija vidljivog zračenja koje neko tijelo emitira u vremenu t?
t
Q   dt Q  lm  s
0
 Fotometrija 5
Za neki ravni (planarni), plošni izvor svjetlosti definiramo:

Luminancija (L) ili sjaj = Svjetlosna jakost po jedinici površine izvora:

L
dI  L   cd  m 2 
dS

Primjeri:
- primarni izvor, Sunce u zenitu, ima sjaj od 1,65 . 109 cd/m2
- oblačno nebo oko 5 . 103 cd/m2
- neonska svjetiljka 103 cd/m2
- noćno nebo 10-3 cd/m2
- sekundarni izvor svjetlosti Mjesec 7 .103 cd/m2
 Osvijetljenost
Osvijetljenost (E) ili iluminancija (ponekad se naziva i rasvjeta) neke
površine definira se kao tok svjetlosti po jedinici površine:

d
E lx   lm  m2  lux
dS

Kako izračunati osvijetljenost površine točkastim izvorom svjetlosti,

jakosti I?
Kombiniramo jednadžbe za svjetlosnu jakost i osvijetljenost:
d d I d
I E E
d dS dS

d   Id 
 Osvijetljenost 2
dS n I d
Kako je po definiciji: d  2 E
r dS

r = Udaljenost točkastog izvora od

elementa promatrane površine
dSn = Diferencijal površine koja je
okomita na radijus r , a što je
ortogonalna projekcija elementa
površine dS promatrane plohe, pa
vrijedi odnos: dSn = dS cos
 = Kut između normale plohe i radijusa r (to je također kut između
jediničnih vektora navedena dva elementa površine).
I cos  Lambertov zakon (J. Lambert, 18. st.) =
E Osvijetljenost plohe, koja je na udaljenosti r
r2
od točkastog izvora svjetlosti, jakosti I .
 Osvijetljenost 3 I cos 
E
r2
Svjetlomjer ili luksmetar = Uređaj za mjerenje osvijetljenosti.
Svjetlomjer ili luksmetar - Sadrži fotoelement, čiji rad se zasniva na
fotoelektričnom efektu (upadna svjetlost s površine metala izbacuje
elektrone, odnosno daje električnu struju; jakost te fotostruje razmjerna
je svjetlosnom toku).
Pokus: Kad zakrećemo površinu fotoelementa, odnosno svjetlomjer, i
mijenjamo kut , te mjerimo E, empirijski možemo provjeriti
valjanost Lambertovog zakona. Naravno, sličnu provjeru možemo
izvesti mijenjanjem udaljenosti (r) između svjetlomjera i izvora
svjetlosti.
Osvijetljenost, potrebna za čitanje, je oko 400 lx, za rad 200 lx, za
kirurške operacije tisuću i više luksa.
Sunčeva svjetlost daje osvijetljenost od 105 lx, oblačan dan 104 lx, u
prostoriji pored prozora može biti 103 lx; umjetna svjetlost npr. od
žarulja obično je stotinjak luksa, pun Mjesec daje 0,2 lx , a zvjezdano
nebo ima luminanciju od oko 0,0003 lx