Pomak - Skripta

Dario Mii
Fizika I
Zagreb, akademska godina 2010./2011.

www.pripreme-pomak.hr
1PMB[OJL
Nakladnik
Pomak, Zagreb 1. Ferenica 45
tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809
mtel.: +385 (91) 513 6794
Za nakladnika
Branko Lemac
Dizajn ovitka
minimum d.o.o.
Pomak, Zagreb, 2009.

Intelektualno je vlasnitvo, poput svakog drugog vlasnitva, neotuivo, zakonom zatieno i
mora se potovati (NN 167/03). Nijedan dio ove skripte ne smije se preslikavati ni umnaati na
bilo koji nain, bez pismenog doputenja nakladnika. Skripta slui iskljuivo za internu
uporabu na teajevima koji se, u okviru Priprema Pomak, odravaju kao pripreme za
polaganje ispita iz fizike na Dravnoj maturi.
y
4
3
P(4, 3)
I. MEHANIKA
2
Pod pojmom
mehanika razumjevamo skup znanosti koje prouavaju meudjelovanje tijela te
1 gibanje u prostoru tijekom vremena. Fizikalno utemeljenje pojma prostora i
njihovo
vremena te meudjelovanja tijela
x prvi je dao Isaac Newton 1687. u svom djelu Philosophica
1 O Principia
4 5
1 2 3Matematica.
Naturalis
Prostor je, prema Newtonu, velika uplja kutija u kojoj su
1
razmjetena
tijela
(zvijezde,
planeti,
ljudi, cvijetovi, kamenje, mobiteli ...). Valja uoiti da je
Ishodite O izaberemo proizvoljno
prostor nezavisan od tijela koja su u njemu razmjetena. Dakle, postoji trodimenzijski prostor
kao neovisna kategorija. Vrijeme, prema Newtonu, takoer postoji neovisno o prostoru i
tijelima u prostoru. Ono tee uvijek jednako, neovisno o promatrau i njegovom poloaju u
prostoru. Fiziku u kojoj se prostor i vrijeme razumjevaju u navedenom smislu uobiajeno je
zvati Newtonovska ili klasina fizika.
I. 1. KINEMATIKA
U kinematici opisujemo gibanje proizvoljnog tijela zabacujui uzrok gibanja toga tijela.
Dakle, zanemarujemo meudjelovanje toga tijela i svih ostalih tijela.
Utemeljimo pojam gibanja nekog, proizvoljno odabranog, tijela. Tijelo se giba kad mijenja
svoj poloaj u odnosu na neka okolna (referentna) tijela tijekom vremena. Na primjer, vrh
krede (tijelo) se giba u odnosu na plou (referentno tijelo) kod pisanja kredom po ploi.
Poloaj odreujemo pomou koordinatnog sustava kojeg moemo proizvoljno odabrati.
Npr. pri gibanju u ravnini rabimo dvodimenzionalni
koordinatni sustav Oxy koji ima dvije koordinatne osi x
(apscisa) i y (ordinata) koje najee uzimamo
meusobno okomitima.
Poloaj toke P u ravnini u odnosu na ishodite O(0, 0)
odreen je ureenim parom (x, y) njenim koordinatama, npr. P(4, 3) (crte). Toka P je od ishodita
udaljena 5 jedinica (Pitagorin teorem).
y
4
P(4, 3)
3
2
1
1 O
1 2 3 4 5
1
Ishodite O izaberemo proizvoljno
Slino, pri gibanju po pravcu rabimo jednodimenzionalni

koordinatni sustav npr. Ox. Na crteu je prikazana toka
Q(3) koja je od ishodita O(0) udaljena 3 jedinice.
O
0 1
Q(3)
Da bismo dobili jedinine duljine na koordinatnim osima moramo se dogovoriti za osnovnu

jedinicu za mjerenje duljine (a takoer i vremena odnosno intervala vremena).
DULJINA (L, l, d, x ...) je odabrana za osnovnu fizikalnu veliinu u SI sustavu, pa se njena
jedinica mora definirati. 1 METAR (1 m) je duljina prametra (tapa) koji se uva u Parizu
Godine 1983. usvojena je sljedea definicija: Jedan metar jednak je duljini puta koji prevali val svjetlosti u
vakuumu tijekom vremenskog intrvala (1/299 792 458) sekundi.
Izvedene jedinice za metar (ili bilo koju drugu fizikalnu veliinu) su:
1 dm = 10 1 m
1 dam = 101 m
1 cm = 10 2 m
1 hm = 10 2 m
1 mm = 10 3 m
1 km = 103 m
1 m = 10 6 m
1 Mm = 10 6 m
VREMENSKE TRENUTKE (i intervale) odreujemo pomou sata (tj. ure ili dobnjaka).
VRIJEME (t, T ...) je odabrano za osnovnu fizikalnu veliinu u SI sustavu, pa se jedinica
mora definirati.
Godine 1976. definiran je standard za vrijeme: Jedna sekunda je vremenski interval potreban za 9 192 631 770
vibracija atoma cezija.
Pripreme za razredbene ispite
U klasinoj fizici je potreban samo jedan sat, jer se pretpostavlja da se informacija izmeu
dviju toaka u prostoru moe prenositi beskonanom brzinom (pogledati komentar na stranici
26.).
Koordinatni sustav sa satom nazivamo sustavom referencije.
Bitno je uoiti da referentni sustav ine:

referentno tijelo smjeteno u ishoditu,
sat i koordinatni sustav.
Dimenzije tijela su esto nebitne za danu fizikalnu pojavu, pa se pri opisu pojave one mogu
zanemariti. Tada tijelo nadomjetamo materijalnom tokom. Materijalna toka je matematiki
objekt koji nema dimenzije i u njoj je smjetena ukupna masa tijela. Zamjena realnog tijela s
materijalnom tokom je uvijek valjano kod translacijskog gibanja krutog tijela.
Npr. kod opisa gibanja automobila po autoputu automobil zamiljamo kao materijalnu toku.
Jednako tako postupamo kod gibanja automobila u zavoju zato jer za kratke intervale vremena
(odgovarajui) kruni luk moemo zamijeniti odsjekom tangente na kruni luk.
Putanja gibanja je stvarni ili zamiljeni trag kojeg tijelo ostavlja pri svom gibanju. Npr. vrh
krede po ploi.
Ako je putanja pravac onda je to pravocrtno gibanje. Ako je pak putanja zakrivljena krivulja,
onda govorimo o krivocrtnom gibanju.
(pravocrtno gibanje udesno ili ulijevo)
(krivocrtno gibanje)
Prevaljeni put je duljina putanje od poetne toke (P) do krajnje toke (K). Prevaljeni put
najee oznaavamo sa s, ili x ili L
Uoimo:
Tu veliinu mjerimo na brojaniku automobila. Odrediti
prevaljeni put u opem sluaju krivocrtnog gibanja tijela je
vrlo netrivijalno! Razmislite, kako odrediti duljinu puta od
toke P do toke K na crteu!
Pomak, r , je usmjerena duina (vektor) koja spaja poetnu

(P) i krajnju toku (K).
Pomak je (kao i svaki vektor) odreen duljinom (ili iznosom
ili modulom), smjerom (pravac na kojem lei) i orjentacijom
JJJG
(poetna i konana toka). Oznaka za pomak je npr. PK , ili
G
r ...
a) pravocrtno gibanje
To je gibanje kod kojeg je putanja tijela pravac. Dakle, za opis pravocrtnog gibanja rabiti
emo jednodimenzionalni koordinatni sustav. Potanko emo o tom gibanju govoriti kasnije.
Primjeri:
Sprinteri u utrci na 100 m, vlak na ravnom dijelu pruge, muha pri letu u sobi (krae
vrijeme), pu na listu kupusa (krae vrijeme).
Sada emo uvesti pojam brzine i ubrzanja za translacijsko gibanje tijela.
Promotrimo gospoicu Micu pri subotnjoj etnji Ilicom.
tp =10h 30min
tk =10h 45min
x p =50m
xk =200m
U trenutku tp poinje razgledati izlog Benettona, u t1 =10h 35min stie pred izlog Mladosti
na poloaju x1 =100m, baci pogled na nova izdanja, prisjeti se neke stvarice iz izloga
Benettona, vrati se do Benettona da bi pomnije razgledala te se u trenutku tk nae na
uglu Ilice i Frankopanske (na poloaju xk ).
u vremenskom intervalu
t = tk t p =15min
gospoica Mica se pomakla za
t = xk x p = 200m 50m = 150m
pritom je prevalila put
= ( x1 x p ) + ( x1 x p ) + ( xk x p ) = 50 + 50 + 150 = 250m
Za opisivanje translacijskog gibanja valja nam definirati sljedee veliine:
brzina
1
Srednja brzina tijela po pomaku kao omjer pomaka i pripadnog vremenskog intervala.
x xk x p
=
t tk t p
v=
To je vektorska veliina.
Razumno je zapitati se kako to da je srednja brzina tijela po pomaku vektor kad je nismo
zapisali kao vektor? Razlog lei u injenici da napisani izraz vrijedi samo za gibanje po pravcu
na kojem svaki vektor (pa tako i uvedena veliina) moe imati samo dva smjera! Znai, x je
algebarska veliina koja moe biti pozitivna, jednaka nuli ili negativna. U prvom sluaju se
tijelo giba stalno u istom smjeru, u drugom miruje i u treem sluaju brzina tijela je mijenjala
smjer tijekom gibanja! Nazivnik je, dakako, uvijek pozitivan.
2
Srednju brzinu tijela po prevaljenom putu kao omjer ukupnog prevaljenog puta i
pripadnog vremenskog intervala.
v=
s
t
[v] =
To je skalarna veliina. Jedinica za mjerenje se izvodi iz definicije:
[ x ] = 1m = 1 m
[ t ] 1s s
G
G
x
Trenutnu brzinu v definiramo kao graninu vrijednost omjera
kada t 0 .
t
G
G
G xG
x
v=
kada t 0 ili v = lim
t 0 t
t
Veliina (modul) ovog vektora jednak je graninoj vrijednosti srednje brzine po putu.
tk tk
v = lim
t 0
s
t
3
Ubrzanje (akceleracija)
G
Ukoliko se trenutna brzina tijela v mijenja (po modulu i/ili po smjeru) tijekom vremena,
definiramo novu fizikalnu veliinu koja opisuje tu promjenu.
Za vremenski interval
t = tk t p
brzina se promjeni za
G G G
v = v k v p
Srednje ubrzanje
G
a - omjer promjene brzine i pripadnog vremenskog intervala
G
G v
tj. to je brzina promjene brzine.
a=
t
Ovako napisani izraz za srednje ubrzanje vrijedi za svako gibanje i to pri jednodimenzijskom
(pravocrtnom), dvodimenzijskom (ravninskom) ili trodimenzijskom (prostornom) gibanju
tijela. Inae, za pravocrtno gibanje dovoljno je napisati a =
v
pri emu se podrazumjeva da
t
je promjena brzine v algebarska veliina koja moe biti pozitivna, jednaka nuli ili negativna.
Trenutno ubrzanje
G
G
G
G
v
v
a - granina vrijednost omjera
kada t 0 tj. a = lim
t 0 t
t
Jedinicu za mjerenje ubrzanja dobivamo iz definicije:
[ v ] = 1 s
a
=
[ ]
[ t ] 1s
=1
m
s2
a1 Jednoliko gibanje po pravcu
JJJJJG
Putanja je pravac, a brzina konstantna, tj. v = konst
v=
x xk x p
=
t
tk t p
( tk t p ) xk = x p + v ( tk t p )
Obino odaberemo
t p = t0
x p = xo
tk = t
xk = x ( t )
Poloaj tijela u ovisnosti o vremenu ima oblik
x ( t ) = x0 + v(t t0 ) .
Ako uzmemo za poetni trenutak t0 = 0 onda imamo
x ( t ) = x0 + vt .
Poloaj toke kod jednolikog pravocrtnog gibanja je afina funkcija vremena.
Grafiki prikaz ovisnosti poloaja o vremenu:

x - t dijagram:
To je pravac koji sijee os poloaja u toki x0 !
Nagib pravca ovisi o brzini: tg = v , je kut

izmeu grafa i osi t.
Navedimo dva primjera:
m
x1 (t ) = 5 + 5t
s
m
x2 (t ) = 9t
2) x02 = 0m; v2 = 9
s
1) x01 = 5m; v1 = 5
x,m
20
17.5
15
12.5
10
7.5
x1
x2
5
2.5
0.5
1.5
t,s
Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteu: Biciklist Toni proao je kroz
ishodite konstantnom brzinom 9 m/s u smjeru osi x i nastavio tako voziti u istom smjeru. U
istom trenutku i u istom smjeru ali na 5 m od ishodita prola je biciklistica Rua konstantnom
brzinom 5 m/s i nastavila tako voziti u istom smjeru.
Prevaljeni put s(t) u ovisnosti o vremenu je s ( t ) = x = x ( t ) x0 = vt . Dakle
s ( t ) = vt . Uoimo da je put linearna funkcija vremena.

Grafiki prikaz ovisnosti puta o vremenu:
s - t dijagram:
Uzmimo dva prethodna primjera:
1) s1 (t ) = 5 + 5t
2) s2 (t ) = 9t
Vidimo da nema razlike izmeu s-t
grafa i x-t grafa! To je zbog toga to
brzina tijela nije mijenjala smjer
tijekom gibanja!
s,m
20
17.5
15
12.5
10
7.5
s1
s2
5
2.5
0.5
1.5
t,s
Grafiki prikaz ovisnosti brzine o vremenu:

v - t dijagram
Uzimamo prethodna dva primjera:
m
s
m
2) v2 = 9
s
1) v1 = 5
v,ms 1
12
v2
10
8
v1
6
4
2
0.5
1.5
t,s
Oba pravca su paralelna s vremenskoj osi!
Povrina ispod tog dijagrama odgovara brojano

prevaljenom putu u tom vremenskom intervalu.
Kako je kod ovog gibanja v = konst. a =
v
m
=0 2
t
s
Grafiki prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu:

a - t dijagram
2
a = 0 m/s
To je pravac koji se poklapa s vremenskom osi.
a,ms 2
1.5
1
0.5
0.2
0.4
0.6
0.8
1.2
1.4
t,s
-0.5
-1
-1.5
a 2 Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu

Putanja je pravac a ubrzanje je konstantno (i po modulu i po smjeru), tj.
G JJJJJJG
a = konst.
Kako ovisi brzina o vremenu?
a=
v vk v p
=
t tk t p
( tk t p )
vk = v p + a ( tk t p )
obino odaberemo
t p = 0s
v p = v0
tk = t
vk = v ( t )
brzina tijela u ovisnosti o vremenu
v ( t ) = v0 + at
Linearna funkcija vremena
Grafiki prikaz:
v - t dijagram
Pravac koji sijee os ordinata u toki v0 .
Nagib pravca ovisi o ubrzanju: tg = a ,
je kut izmeu grafa i osi t.
v,ms 1
8
v2
Navedimo primjer:
4
v1
m
m
1) v01 = 2 ; a1 = 2 2 v1 (t ) = 2 + 2t
2
s
s
m
m
t,s
2) v01 = 0 ; a2 = 6 2 v2 (t ) = 6t
0.2 0.4 0.6 0.8
1
1.2 1.4
s
s
Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteu: OpelVectra2.2 krenula je u
poetnom trenutku t = 0 s iz ishodita ubrzanjem a2 = 6 m/s2 i nastavila se gibati po pravcu tim
ubrzanjem. OpelCorsa1.4 gibala se u poetnom trenutku brzinom v1 = 2 m/s i nalazila se ispred
OpelVectre2.2 na udaljenosti v01 = 2 m. OpelCorsa1.4 se nastavila gibati po istom pravcu
konstantnim ubrzanjem a1 = 2 m/s2. Automobili su se sudarili nakon 1s.
Povrina ispod dijagrama odgovara prevaljenom putu.
s = s1 + s2
s1 = ( v0 0 )( t 0 ) = v0 t
1
1
1
( v v0 )( t 0 ) = at t = at 2
2
2
2
1
s ( t ) = v0 t + at 2
2
s2 =
Izraz za prevaljeni put s(t) je kvadratna funkcija vremena.

Grafiki prikaz:
s - t dijagram
Graf je parabola koja polazi iz ishodita! Taj graf nikad
ne pada! Znai, kako vrijeme tee put se uvijek poveava!
s,m
Navedimo primjer:
m
m
1) v01 = 2 ; a1 = 2 2 s1 (t ) = 2 + t 2
s
s
m
m
2) v01 = 0 ; a2 = 6 2 s2 (t ) = 3t 2
s
s
8
6
s2
s1
0.2
0.4
0.6
0.8
1.2
1.4
t,s
Kako je kod ovog gibanja s ( t ) = x = x ( t ) x0 slijedi x ( t ) = x0 + s ( t ) pa uvrtavanjem

izraza za s(t) dobivamo
x ( t ) = x0 + v0 t +
1 2
at .
2
Polueni izraz je ponovo kvadratna
funkcija vremena.
Grafiki prikaz:
x-t dijagram
Graf je parabola koja sijee os ordinata u x0 !
x,m
Navedimo primjer:
m
m
; a1 = 2 2 x1 (t ) = 2 + 2t + t 2
s
s
m
m
2) x02 = 2 m; v02 = 0 ; a2 = 6 2 x2 (t ) = 2 + 3t 2
s
s
1) x01 = 2 m; v01 = 2
x2
x1
4
2
0.5
1.5
-2
Grafiki prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu:

a-t dijagram
a = konst. Graf je pravac paralelan s vremenskom osi.
Navedimo primjer:
m
1) a1 = 2 2
s
2) a2 = 6
m
s2
a,ms 2
8
7
a2
6
5
4
3
a1
2
1
0.5
1.5
t,s
t,s
Povrina ispod tog dijagrama odgovara brojano promjeni

brzine u danom vremenskom intervalu.
Vrlo esto odabiremo da je na poetku tijelo mirovalo u ishoditu, tj. sljedee poetne uvjete:
v ( t ) = at; s ( t ) = 1 at 2 ; x ( t ) = 1 at 2
t0 = 0 s; x0 = 0 m; v0 = 0 m
a3 Jednoliko usporeno gibanje po pravcu

Putanja je pravac, a ubrzanje je konstantno ali negativno, tj. brzina se jednoliko smanjuje.
a<0
Uzmemo li u obzir da je ubrzanje negativno, moemo izraze za ovisnost brzine o vremenu,
prevaljenog puta o vremenu i koordinate (poloaja) o vremenu prepisati u obliku:
1
s ( t ) = v0 t at 2
2
v ( t ) = v0 at
1
x ( t ) = x0 + v0 t at 2
2
Ubrzanje a uzimamo u ovim izrazima kao pozitivnu veliinu!

Navedimo primjer:
v,ms
5
m
m
4
x0 = 2 m; v0 = 4 ; a = 3 2
3
s
s
2
1) v = 4 3 t, t 0
1
2
2) s = 4 t 1.5 t , t 0
3) x = 2 + 4 t 1.5 t2, t 0
-1
1
s,m
3
v
0.5
1.5
t,s
x,m
5
2.5
1.5
0.5
0.5
0.5
1.5
2.5
t,s
1.5
2.5
3.5
t,s
-1
Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteima (tj. podataka iz primjera):

Tijelo (Ana na dasci za jedrenje) se u poetnom trenutku vremena t = 0 s nalazi na udaljenosti
2 m od referentnog tijela (bova), ima brzinu 4 m/s i giba se po pravcu (jedri po pravcu). Vjetar
pue u suprotnom smjeru od smjera gibanja tako da tijelu (Ani s daskom) daje deceleraciju
3m/s2. Iz v-t grafa vidimo da e se tijelo zaustaviti nakon (4/3) s te e nakon toga zapoeti
jednoliko ubrzano gibanje u suprotnom smjeru. Iz s-t grafa vidimo da je od poetka gibanja do
trenutka zaustavljanja tijelo (Ana s daskom) prevalila put (8/3) m. Obzirom da se put ne moe
smanjivati iz s-t vidimo da prikazani graf ima smisla (prikazuje put) od poetka gibanja do
trenutka (4/3) s! Ostali dio grafa u s-t dijagramu nema smisao puta! Iz x-t grafa vidimo poloaj
tijela u proizvoljnom trenutku od poetka gibanja. Tako npr. Ana e biti kod bove nakon 3.1 s.
Slobodan pad
U homogenom gravitacionom polju Zemlje (mala promjena visine i uz zanemarivanje
otpora zraka) sva tijela dobivaju jednako ubrzanje
a g = 9.81
m
m
10 2
2
s
s
Vrijednost ubrzanja ovisi o geografskoj irini.

Relacije koje opisuju to jednoliko ubrzano gibanje po pravcu, zapisuju se u obliku:
v(t) = gt
1 2
gt
2
1
x(t) = x0 +
g t2
2
s(t) =
x0
1 2
g tp tp =
2
2H
g
2H
vk =
g
Brzina kojom tijelo udari o pod iznosi
vk v( t p ) = g t p = g
v =0
0
Vrijeme padanja dobijemo iz uvjeta

s( t p ) = H =
O(0)
2gH
Vertikalni hitac prema dolje

G
Tijelo na nekoj visini bacimo poetnom brzinom v 0 vertikalno
prema dolje.
to je jednoliko ubrzano gibanje s poetnom brzinom
v(t) = v0 + gt
O(0)
x0
v =0
0
1
g t
2
1
x(t) = x0 + v0 t +
g t
2
s(t) = v0 t +
a6 Vertikalni hitac prema gore
Tijelo izbacimo poetnom brzinom v 0 vertikalno uvis.
JG
G
Vektori brzine v (t) i ubrzanja g su suprotnog smjera.
to je jednoliko usporeno gibanje s poetnom brzinom

v(t) = v0 g t
s(t) = v0 t
1
g t
2
x(t) = x0 + v0 t
1
g t
2
vrijeme uspinjanja do najvie visine dobijemo iz uvjeta
vk = v( tusp ) = 0 tusp =
v0
g
x0
O(0)
visina do koje se tijelo popne dobije se iz

v0 1 v02
v02
H = s( tusp ) = v0 g 2 =
g 2 g
2g
v02
H=
2g
b Kruno gibanje
Gibanje kod kojeg je putanja krunica.

Poloaj na krunici moemo odrediti u
pravokutnom koordinatnom sustavu s
dvije coordinate:
P( xT , yT )
T(xT, yT )
yT
xT
xT2 + yT2 = R 2
y
T(R , )
ee poloaj odreujemo radijusom R i

kutom kojega taj radijus zatvara s odabranom
(najee horizontalnom) osi.
y
Kut najee mjerimo u radijanima.
1 rad = kut kojeg zatvaraju dva radijusa date
krunice koji na pripadnoj krunici odsjecaju
luk duljine radijusa.
Openito je duljina luka l dana s

l = R
- iskazan u radijanima
=1rad
Ukoliko tijelo napravi puni okret

l=2R
Radijus prebrie kut od 360
R = 2R
= 2 rad = 360
rad = 180
rad = 90
rad = 60
10
Pri gibanju tijela po krunici, tijelo za

vremenski interval t = tk t p prevali
JJJG
put l odnosno pomakne se za PK .

Istovremeno radijus privezan za
tijelo prebrie kut .
Srednja kutna brzina
k p
- omjer prebrisanog kuta i proteklog vremenskog
=
tk t p
t
intervala.
Trenutna kutna brzina
- granina vrijednost omjera

kad t 0
t 0 t
t
= lim
jedinica za mjerenje
[ ] =
[ ] = 1 rad
s
[t ]
Ukoliko se kutna brzina mijenja uvodimo

fizikalnu veliinu koja opisuje tu promjenu
t = tk t p = k p
Srednje kutno ubrzanje
k p
- omjer promjene kutne brzine i pripadnog vremenskog intervala
=
tk t p
t
Trenutno kutno ubrzanje
- granina vrijednost omjera

kad t 0.
t 0 t
t
= lim
Jedinica za mjerenje kutnog ubrzanja se dobije iz definicije: [ ] =
[ ] = 1 rad
s2
[ t ]
b1) jednoliko gibanje po krunici

putanja krunica, a kutna brzina konstantna, tj = konst.
prebrisani kut u ovisnosti o vremenu
(t ) 0
t t0
( t ) = 0 + t
uz t0 = 0 s
Period vrtnje T vrijeme jednog ophoda

Frekvencija vrtnje f broj okretaja u 1s f =
Jedinica za mjerenje [ f ] =
1
T
1
1
= = s 1 Hz herc
[T ] s
l
2 R
=
T
t
2
1
Kako je pritom kutna brzina =
=
= 2 = 2 f
t
T
T
v=R
Obodna brzina v tog tijela jednaka je v =
ili v = 2 R f
11
Kako je = konst.
=0
b2) jednoliko ubrzano gibanje po krunici

Putanja je krunica, a kutno ubrzanje konstantno, tj = konst.
Kutna brzina ovisi linearno o vremenu
( t ) 0
t t0
( t ) = 0 + t uz t0 = 0 s
Kut ovisi kvadratino o vremenu (crte, 0 = 0)
1
2
( t ) = 0t + t 2
Naputak: Postoji puna matematika analogija izmeu jednolikog pravocrtnog gibanja (jednolike translacije) i jednolikog gibanja po krunici. Doista, jednolika translacija je opisana izra-
zom x ( t ) = x0 + vt , v = konst, a = 0. U drugu ruku, jednolika rotacija je opisana izrazom
( t ) = 0 + t , = konst, = konst. Dakle, u izrazima za translacijsko gibanje valja uiniti

zamjenu
x , v , a .
Navedena analogija vrijedi i za jednoliko ubrzano (usporeno) translacijsko gibanje i jednoliko

ubrzano (usporeno) rotacijsko gibanje. Dakle, moemo pisati:
Translacijsko gibanje, a = konst
x ( t ) = x0 + v0 t +
Rotacijsko gibanje, = konst
1
2
1 2
at
2
( t ) = 0 + 0t + t 2
(t ) = 0 + t
v ( t ) = v0 + at
12
I. 2. DINAMIKA
a) vektori
pomak, brzina, ubrzanje odreeni su iznosom (modulom), smjerom i
orjentacijom. To su, dakle, vektorske veliine.
Vrijeme, prevaljeni put odreeni su samo iznosom skalarne veliine

Vektore predoujemo usmjerenim duinama - znamo poetnu toku P, znamo
konanu toku K. Na konanoj toki stavljamo strelicu koja definira smjer vektora.
G G
Vektore emo oznaavati simbolima a, b

Duljinu vektora (ili iznos ili modul ili veliinu vektora) emo oznaavati simbolima bez
strijelice a, b ...
Jednakost vektora a = b je ispunjena ukoliko vektori imaju jednaku veliinu (iznos) i

gledaju u istom smjeru.
Jedinini vektor (ort)
G
G
G
G
G
G
a
a 0 = a = a a 0 Na crteu je prikazan vektor a = 3 a 0
a
Zbrajanje vektora
- pravilo paralelograma
G G G
c = a+b
Poetak prvog dovedemo na poetak drugog.

Konstruiramo paralelogram
zajednika dijagonala je zbroj.
- pravilo trokuta
G G G
c = a+b
Poetak jednog dovedemo na na kraj drugog.

Zbroj je vektor koji ide od poetka prvog do kraja
drugog.
Mnoenje vektora skalarom

G
vektor a mnoimo skalarom R i dobivamo
novi vektor | | a ija je veliina (iznos): | |a,
a orijentacija: - ista kao i a za > 0
G
G
Za = 0 dobijemo nul-vektor 0 koji nema smjera.
- suprotna od a za < 0
Za = 1 dobijemo (suprotni) vektor koji ima jednaki

modul ali suprotnu orijentaciju.
13
Oduzimanje vektora
Zbrajanje sa suprotnim vektorom
G G G G
G
c = a b = a + ( b )
Rastavljanje vektora na komponente

Rastavljanje vektora na komponente vrimo uvijek u zadanom koordinatnom sustavu
najee se odabire pravokutni koordinatni sustav
npr. dvodimenzionalni
JJG
ax je x - komponenta
JJG
a y je y - komponeneta
G JJG JJG
Tada je a = ax + a y .
definiramo jedinine vektore (ortove)
JJG
JJG
JJG
G az
G ax
G ay
u smjeru x - osi i =
; u smjeru y - osi j =
; u smjeru z - osi k =
ax
az
ay
Tada se svaki vektor u koordinatnom sustavu Oxy (tj. u ravnini) moe zapisati u obliku
G
G
G
a = ax i + a y j
zbrajanje i oduzimanje vektora se lako obavlja:

G
G
G
G
G
G
Neka su zadani vektori a = ax i + a y j i b = bx i + by j . Tada je
G G
G
G
a b = (ax bx )i + (a y by ) j
Mnoenje vektora
- skalarno mnoenje
G G
a b = ab cos
Rezultat mnoenja je broj (skalar). On je jednak umnoku

iznosa vektora i kosinusa kuta kojeg zatvaraju.
G G
G G
G G
Budui da je i i = j j = 1 , i j = 0 onda je skalarni

produkt
G G
a b = ax bx + a y by
Vektorsko mnoenje
G G G
G
a b = c kod ega je modul vektora c jednak c = a b sin
G G
G
b a = c
Dobije se kao rezultat vektor okomit i na a i na b .

Duljina vektora jednaka je povrini paralelograma
G G
G
kojeg razapinju a i b , tj umnoku iznosa vektora a i
G
b i sinusa kuta izmeu njih.
G
Orijentacija vektora c je odreena pravilom desne ruke:
prstima preklapamo prvi vektor a na drugi b , a onda
palac pokazuje orijentaciju vektora c .
14
G G
G G
G G
Vrijede relacije (tablica mnoenja jedininih vektora) i i = j j = k k = 0 , a takoer i
G G G G G G G G G
G G
i j = k , j k = i , k i = j . Ako vektore a i b zapiemo u koordinatnom prikazu
G
G
G G
G
G
G G
G
a = ax i + a y j , b = bx i + by j tada je njihov vektorski produkt a b = (axby a y bx ) k .
b) Meudjelovanje tijela. Sila

Da neko tijelo meudjeluje s nekim drugim tijelom zapaamo po nekim uincima:
- poveanju ili smanjenju brzine
- deformaciji tijela
- promjeni oblika tijela
- promjeni obujma tijela
- promjeni stanja povrine tijela
- promjeni agregatnog stanja tijela ...
Sila je fizikalna veliina kojom opisujemo koliko je meudjelovanje jednog tijela na
drugo.
Odreena je iznosom, smjerom i orijentacijom vektor!
Tijela mogu meudjelovati kad su u dodiru (npr. ruka i spuva)
Sile dodira - elastina sila pri deformaciji tijela
- sila trenja pri klizanju jedog tijela na povrini drugog.
Tijela mogu meudjelovati kad su meusobno razmaknuta (npr. Zemlja i Sunce,
Zemlja i magnetska kazaljka, natrljani balon i ruka).
Sile na udaljenost (ili sile polja)
- gravitaciona sila
- magnetska sila
- elektrina sila
Sile dodira i sile na udaljenost potjeu od djelovanja (najmanje) dvaju tijela. Kaemo
da su to sile u Newtonovom smislu ili da su to Newtonove sile. Meutim postoje
inercijalne sile (npr. centrifugalna inercijalna sila) koje se pojavljuju u
neinercijalnim referentnim sustavima koje ne potjeu od meudjelovanja dvaju tijela.
Inercijalne sile nisu Newtonove sile!
b1) Masa. Gustoa
Lake je pokrenuti fieka nego kamion. Kaemo da je kamion tromiji ili inertniji od
fieka.
Masa fizikalana veliina kojom mjerimo inertnost tijela ili veliinu gravitacionog
meudjelovanja tijela sa Zemljom.
odabrana za osnovnu fizikalnu jedinicu jedinica se definira
[m] 1 kilogram 1kg
- masa prakilograma utega koji se uva u Parizu
Gustou homogenog tijela definiramo kao omjer mase i obujma tijela: =
Jedinicu za gustou dobivamo iz [ ] =
[ m] = 1 kg
[V ] m3
m
V
b2) Newtonovi zakoni

Svakodnevno iskustvo nas upuuje na to da postoji odreena veza izmeu:
G
- ubrzanja a tijela
- mase m tijela
G
- sile F koja djeluje na tijelo
G JJJJJG
F = konst
Pretpostavimo da guramo (iz mirovanja) fieka i kamion jednakom silom. Obzirom da je
mF mK slijedi da emo fieka lake pokrenuti, a takoer da emo lake poveavati

brzinu fieku nego kamionu. Dakle je aF > aK .
15
Eksperiment
1
m
a~
Ubrzanje tijela je, uz djelovanje iste sile obrnuto proporcionalno

s masom tijela na koje sila djeluje.
Ako je m = konst (npr. djelujemo razliitim silama na fieka) tada
F1 < F2 povlai a1 < a2 .
Eksperiment a ~ F
Ubrzanje tijela je proporcionalno veliini (modulu) sile koja

djeluje na tijelo i ima smjer sile.
Ako na tijelo istovremeno djeluje vei broj sila
G G
F1 , F2 tada prethodni zakljuak vrijedi za njihovu
rezultantnu FR . Dakle, FR = F1 + F2 + pa je ubrzanje tijela
G
G FR
G G
. Izraz ma = FR predstavlja II Newtonov zakon ili
jednako a =
m
temeljnu jednadbu gibanja. Jedinicu za mjerenje sile dobivamo iz
[ F ] = [ m][ a ] = 1kg
m
1N i zovemo je Newton.
s2
Umnoak mase tijela i njegove akceleracije jednak je rezultanti svih sila koje djeluju na tijelo.
Zakon smo formulirali u referentnom sustavu Zemlja (tj. Zemlja je referentno tijelo).
Ukoliko je FR = 0 (ili sile ne djeluju) onda imamo
G
ma = 0
G
G v
a=
t
G
v = 0
G
G
G G
G vK = vP
v = vK vP
a to znai brzina tijela se ne mijenja (niti po modulu niti po orijentaciji). Drugim rijeima, ako
je zbroj sila koje djeluju na tijelo jednak nuli ili nikakve sile ne djeluju, tada se tijelo giba
jednoliko po pravcu ili miruje
G
G
G
G
tj. FR = 0 vK = vP . To je prvi Newtonov zakon (I N. Z.).
Promjenu brzine, (tj. ubrzanje) uzrokuje meudjelovanje tog tijela i drugih tijela (tj. sila).
I N. Z. se esto naziva zakonom inercije.
Referentni sustavi u kojima vrijedi ovako formuliran zakon inercije nazivaju se inercijalnim
referentnim sustavima (IRS) (npr. povrina Zemlje je priblino IRS). Svi inercijalni
referentni sustavi se, jedan prema drugom, gibaju jednolikom brzinom po pravcu.
Djelovanje je uzajamno! Naziv sila i protusila se pridjeljuje postojeim silama proizvoljno!
G
F21 - sila s kojom na tijelo 2 djeluje tjelo 1 (npr. sila)
G
F12 - sila s kojom na tijelo 1 djeluje tijelo 2 (protusila)
III Newtonov zakon glasi
F12
F21
2
G
G
F12 = F21
Protusila i sila su jednake po veliini ali su supotnog smjera.

G
One djeluju na dva razliita tijela! (npr. sila F12 djeluje na tijelo 1 tj. hvatite tog vektora je u
tijelu 1 i ona opisuje meudjelovanje tijela 2 i tijela 1 (crte)). III N. Z. vrijedi samo za dva
tijela koja meudjeluju ali ne za tri ili vie tijela u (istodobnom) meudjelovanju!
b3) Neke vrste sila
JG
1 Sila tea F g - sila s kojom Zemlja djeluje na tijelo u svojoj blizini. Naime, Zemlja djeluje
na sva tijela gravitacijskom silom. Pritom je gravitacijska sila tim manja to je tijelo
udaljenije. Uobiajeno je gravitacijsku silu Zemlje blizu povrine Zemlje zvati sila tea.
16
Sila tea je jednaka umnoku mase m tijela i ubrzanja sile tee g.
Fg = mg
Sila tea je okomita na povrinu Zemlje (u smjeru prema sreditu Zemlje).

Ubrzanje sile tee (na Zemlji) jednako je g = 9.81 ms2 . Dakako, i druge
planete imaju svoju silu teu kojoj je ubrzanje razliito od navedenog na Zemlji.
2 sila pritiska, Fp - sila s kojom tijelo djeluje na podlogu
na kojoj se nalazi
3 sila reakcije podloge, Fr - sila kojom podloga djeluje na
tijelo koje se nalazi na podlozi.
III N. Z. Fr = Fp
4 teina tijela, G - sila s kojom tijelo djeluje na podlogu na

kojoj se nalazi ili na ovjes ako je objeeno.
Valja se zapitati kolika je teina tijela? Ako tijelo miruje na

horizontalnoj podlozi ili se zajedno s podlogom giba jednoliko
po pravcu onda imamo
G = Fr iz III. N. Z. i
Fg = Fr iz I N. Z. otkuda slijedi da je teina u tom

sluaju jednaka G = Fg = mg .
5 sila trenja Ftr - sila koja se javlja kad su dva tijela u dodiru
- sila trenja mirovanja djeluje horizontalna vuna sila Fv ,
a tijelo miruje.
Na njega u suprotnom smjeru djeluje sila trenja mirovanja
Ftrm (koju uzrokuje podloga)
- sila trenja klizanja ukoliko vuna sila Fv dovoljno poraste,
i poprimi vrijednost Fvk tijelo e zapoeti kliziti po podlozi.
Ako se giba konstantnom brzinom tada iz I N. Z. Ftr = Fvk .
pokus sila trenja klizanja ovisi o:
- pritisnoj sili Fp , s kojom tijelo djeluje na podlogu
kvaliteti dodirnih ploha

vrsti dodirnih ploha
Ftr = Fp
- faktor (koeficjent) trenja. Opisuje ovisnost sile trenja o kvaliteti podloga i o vrsti
podloga. Uoiti da sila pritiska Fp ne djeluje na tijelo nego na podlogu. Protusila te sile
djeluje na tijelo i jednaka je Fr.
17
sila trenja kotrljanja javlja se pri kotrljanju tijela po podlozi.

Stotinjak puta je manja od sile trenja klizanja.
6 Elastina sila, Fe - sila koja se javlja u deformiranom tijelu

U sluaju elastine opruge ona je proporcionalna veliini
deformacije opruge x.
l0 - duljina nerastegnute opruge
l - duljina rastegnute opruge
x = l l0 je produljenje (ili skraenje) opruge
Fe ~ x Fe = k x gdje je k =
Fe
koeficijent elastinosti
x
opruge. On ovisi o materijalu od kojeg je opruga napravljena.

Jedinica za k je
[k ] =
[ Fe ] = 1 N .
[ x] m
c) Primjena Newtonovih zakona

c1) horizontalni hitac
JG
U homogenom gravitacionom polju zemlje g na
JJG
visini H, tijelu damo poetnu brzinu v0 u

horizontalnom smjeru i omoguimo mu da pada.
JJG
Na tijelo djeluje samo sila tea Fg (otpor zraka
zanemarujemo)
G JJG
JG G JG
ma = Fg = mg a = g
Uz koordinatni sustav kao na slici imamo:

ax = 0 , a y = g
Poetni uvjeti:
t0 = 0 s
x(0) = 0 m vx (0) = v0
y(0) = 0 m v y (0) = 0
m
s
x komponenta gibanja je jednoliko gibanje po pravcu

ax = 0 : vx ( t ) = v0 = konst., x ( t ) = v0t ,
y komponenta gibanja je jednoliko ubrzano gibanje po pravcu
y (t ) =
a y = g : v y ( t ) = gt ,
1 2
gt
2
Vrijeme padanja tijela odredimo iz uvjeta:
H = y (t p ) =
1 2
2H
gt p t p =
g
2
Domet D je pomak u x smjeru
D = x ( t p ) = v0t p = v0
G
2H
g
Vektor brzine v(t ) je u svakom trenutku tangencijalan na putanju parabolu.
18
x(t )
1 x 2 (t )
y (t ) = g 2
v0
v0
2
g
y (t ) = 2 x 2 (t )
2v0
t=
Iz Pitagorinog pouka slijedi da je veliina (modul) brzine u bilo kojem trenutku data izrazom
v(t ) = v02 + ( gt ) 2
Horizontalni hitac moemo gledati kao kombinaciju jednolikog gibanja po pravcu u
horizontalnom smjeru i jednoliko ubrzanog gibanja (slobodnog pada) u vertikalnom smjeru
prema dolje.
c2) kosi hitac
JJG
Gibanje tijela izbaenog poetnom brzinom v0 , pod
kutem , u odnosu na horizontalu u homogenom

gravitacionom polju Zemlje. Na tijelo tijekom gibanja
JJG
djeluje samo sila tea Fg (zanemarujemo otpor zraka)
JJG
JG
JG
pa slijedi ma = Fg = mg a = g
U odabranom koordinatnom sustavu je
ax = 0
m
, ay = g
s2
Poetni uvjeti:
t0 = 0 s
x(0) = 0 m vx (0) = v0 cos v0 x
y(0) = 0 m v y (0) = v0 sin v0 y
U x smjeru - jednoliko gibanje po pravcu
vx (t ) = v0 x = v0 cos
x(t ) = v0 x t = v0 cos t
U y smjeru - jednoliko usporeno gibanje po pravcu s poetnom brzinom
v y (t ) = v0 y gt = v0 sin gt
y (t ) = (v0 sin ) t
1 2
gt
2
Vrijeme uspinjanja t H do najvie visine H odreujemo iz uvjeta da je u tom trenutku ykomponenta brzine jednaka nuli. Slijedi t H =
v0 sin
. Dakle, najvia visina H koju dosegne
g
tijelo jednaka je
H = y (t H ) =
v02 sin 2
v02 sin 2 1 v02 sin 2
=
H
g
otkuda
dobivamo
.
2g
g
2
g2
Ukupno vrijeme trajanja hica:
t p = 2t H =
2v0 sin
g
Domet kosog hica:
D = x(t p ) = v0 cos
2v0 sin v02 2sin cos

=
g
g
v02 sin 2
D=
g
19
Jednadba putanje kosog hica:
Iz izraza x(t) za jednoliko gibanje po osi x dobivamo t =
x(t )
. Uvrtavanjem u izraz za
v0 cos
1
g
x 2 (t ) a to je jednadba putanje (parabola).
2
2
2 v0 cos
y(t) dobivamo y (t ) = x(t ) tg
I. 3. Koliina gibanja
Drugi Newtonov zakon
G JG
ma = F
JJG JJG JJG

G v vk v p
moemo zapisati i u malo drugaijem obliku. Rabei a =
imamo
=
t
t
JJG
JJG
G mvk mv p JG
ma =
=F
t
Veliina
G JG
mv = p
tj. umnoak mase tijela i njegove brzine ima vana svojstva. Naziva se koliina gibanja (ili
katkada impuls) tijela. Jedinicu koliine gibanja dobivamo iz definicije:
[ p ] = [ m][v ] = kg
m
Ns
s
II Newtonov zakon sada ima oblik
JJG JJG
pk p p
JG
JG
JG
= F ili F t = p .
t
G JG
Izraz I = F t se zove impuls sile i jednak je umnoku sile i vremena djelovanja sile.
[ I ] = [ F ] [ t ] = Ns
JG
Impuls sile jednak je promjeni koliine gibanja p .
a) Zakon ouvanja koliine gibanja

Neka imamo zatvoreni sistem tijela, vanjske sile neka ne djeluju, ili je njihov zbroj nula za
svako tijelo sustava.
Neka izmeu tijela sustava djeluju sile meudjelovanja, koje zadovoljavaju trei Newtonov
JJJG
JJG
zakon F21 = F12 (radi jednostavnosti dvije biljarske kuglice):
JJG
JG
p1 = m1 v1
JJG
JJG
p2 = m2 v2
JJG
JG
p1 = m1 v1
JJG
JJG
p2 = m2 v2
JJG
JJG JJG
JJG
JJG JJG
pu = p1 + p2
kuglica
pu = psu
1 + p2
Promjene koliina gibanja
JG JJG JG
p1 = p1 p1
JG JJG JG
p 2 = p2 p 2
Ako su estice za vrijeme sudara meudjelovale vremenski interval t, tada iz III N. Z.
JJG JG
JJG JG
JG
JG
JJG
JJG
F 21 t = F 12 t odnosno p2 = p1 . To znai da vrijedi p2 p 2 = ( p1 p1 )
JG
JJG
JG
JJG
odnosno m1 v1 + m2 v2 = m1 v1' + m2 v2' . To je zakon ouvanja koliine gibanja (ZOKG)
ZOKG: Ukupna koliina gibanja zatvorenog sustava je konstanta u vremenu.
20
Ako se nakon sudara tijela gibaju zajedno apsolutno neelastini sudar.

JG
JJG
JJG
ZOKG: m1 v1 + m2 v2 = ( m1 + m2 )v12
JG
JJG
JJG m v + m v
2 2
v12 = 1 1
m1 + m2
Dio mehanike energije (kinetike) se pretvori u

unutranju energiju.
Ukoliko je mehanika energija ouvana
apsolutno elastini sudar
JG
JJG
JG
JJG
m1 v1 + m2 v2 = m1 v1 + m2 v2
Nakon sudara tijela se ne gibaju zajedno.
I. 4. Rad. Snaga. Energija

a) rad sile
JG
Kaemo da sila F vri rad ako se pod njenim djelovanjem tijelo
pomakne za s .
Izvreni rad sile definiramo kao umnoak komponentne sile u
smjeru pomaka i veliine tog pomaka.
W = F& s ili W = F s cos
ili kao skalarni produkt
JG G
W = F s
Pretpostavljamo da je sila konstantna i po veliini i po smjeru na itavom pomaku.

Jedinica za mjerenje
[W ] = [ F ] [ s ] = Nm J dul
JJG
Rad je pozitivan kad je F& istog smjera kao i s , tj.

W > 0 kad je < 90
JJG
Rad je negativan kad je F& suprotnog smjera od s , tj

W < 0 kad je 90 < < 270
Rad je jednak nuli, W = 0 za
1 s = 0 nema pomaka
2 F& = 0 tj. sila okomita na pomak. Sila F nikada ne vri rad.
Grafiko raunanje rada:
Povrina ispod F-s dijagrama brojano odgovara izvrenom radu.
Ako je sila konstantna tijekom gibanja onda je situacija prikazana
na crteu:
Za elastinu silu Fe = k x (uoiti da sila nije konstantna tijekom gibanja) rad je
brojano jednak povrini trokuta (crte):

1
1
Fe x = kx x
2
2
1
W = k x2
2
W=
21
Openito: Ako se sila mijenja (crte) tada uzimamo male pomake s1
na kojima moemo silu Fs1 smatrati konstantom. Raunamo mali

doprinos rada W1 = Fs1 s1 a ukupan rad dobijemo zbrajanjem
ovih malih doprinosa rada W = W1 + W2 + ...
Korisnost ureaja,
WU - uloeni rad
WK - korisni (dobiveni) rad
W
P
Tada je = K = K . Uvijek je 0 < < 1.
WU PU
b) snaga
Ako sila F djelujui na tijelo tijekom intervala vremena t, izvri nad njim rad W, tada
definiramo srednju snagu te sile
P= P =
W JG G
= F v
t
Snaga je omjer izvrenog rada W i vremenskog intervala t za koji je dani rad izvren.
[ P] =
[ W ] = 1 J
[ t ] s
1W
Ako t0 tada dobivamo trenutnu snagu P tj. to je granina vrijednost omjera
JG G
W
kada
t
t0! Dobivamo P = F v gdje je v trenutna brzina.

c) mehaniki oblici energije
Zaliha rada kojeg tijelo moe izvriti mijenjajui svoje stanje naziva se energijom.
c1) energija gibanja (kinetika energija)
Posjeduje ju tijelo koje se giba.
Ovisi o:
- masi Ek ~ m
1 2
Ek =
mv
2
- brzini Ek ~ v 2
Pogledajmo tijelo mase m, koje lei na horizontalnoj podlozi i
miruje. Neka na njega pone djelovati konstantna sila F u
horizontalnom smjeru ( Ftr - zanemarujemo). Nakon to tijelo
prevali put s ono ima brzinu v (jednoliko ubr. gib.). Sila F je
izvrila rad W = F s = ma
v 1 2
= mv
2a 2
Ako tijelo koje se giba brzinom v ima kinetiku energiju
Ek = W =
1 2
mv
2
Naputak:
Kada se kae zaliha rada onda se ne misli da je rad pohranjen u tijelu tj. ne misli se da tijelo
ima rad. Rad nije funkcija stanja tijela (vidjeti poglavlje o toplini). To znai da tijelo ne sadri
rad u sebi. Takoer, koliina topline i toplinski kapacitet tijela nisu funkcije stanja tijela. U
drugu ruku, obujam, broj estica, unutarnja energija su funkcije stanja tijela (dakle, te veliine
tijelo sadri u sebi). Rad se pojavljuje pri meudjelovanju dvaju ili vie tijela. U tom procesu se
mijenjaju energije tih tijela. Analogna tvrdnja vrijedi za koliinu topline i toplinski kapacitet
tijela.
22
c2) Energija poloaja u homogenom gravitacionom polju
- Gravitaciona potencijalna energija, E pg

Posjeduje ju tijelo koje se nalazi u gravitacionom polju.
Ovisi o:
- masi
E pg ~ m
E pg ~ h
visini
jakosti gravitacionog polja E pg ~ g
E pg = mgh
Razina (referentno tijelo) od koje se mjeri visina moe se proizvoljno odabrati, jer je u svim
fizikalnim pojavama vana ne sama potencijalna energija E pg , ve njena promjena
E pg kojom se odreuje izvreni rad. Dakle, E pg ovisi otkuda
mjerimo visinu a E pg ne ovisi o tome.
Neka tijelo mase m podiemo s povrine Zemlje jednoliko malom
brzinom (pa Ek moemo zanemariti). Znai tijelo podiemo
silom F = Fg . Rad te sile na putu h jednak je W = F h = m g h.
Ako tijelo ispustimo s te visine tako da ono padne na povrinu Zemlje, ono moe izvriti
upravo toliki rad, tj. u stanju na visini h ima zalihu rada mgh tj.
E pg = mgh
c3) potencijalna elastina energija, E pe
To je energija pohranjena u deformiranom tijelu.

U sluaju elastine opruge ovisi o:
- deformaciji E pe ~ x 2
-
konstanti elastinosti E pe ~ k
Da bismo oprugu rastegli (ili stisnuli) za x, moramo izvriti rad nad njom jednak W =
1 2
kx
2
Kad se opruga vraa u nerastegnuto stanje, moe upravo toliki rad izvriti, tj u stanju
protegnua x ima zalihu rada, tj. elastinu potencijalnu energiju
E pe =
1 2
kx
2
d) Zakon ouvanja mehanike energije (Emeh = Ek + Epg + Epe)

Gledamo tijelo mase m koje slobodno pada s visine H (otpor zraka zanemarujemo). U stanju 1
tijelo ima ukupnu mehaniku energiju
Eu1 = Ek1 + E pg1 = 0 + mgH = mgH ;
u stanju 2
Eu 2 =
mv22
m
+ mgh = 2h1 g + mgh = mg (h1 + h) = mgH ;
2
2
u stanju 3
mv32
m
Eu 3 =
+ 0 = 2 gH = mgH .
2
2
Dakle, tijelo ima jednaku energiju u stanjima 1, 2 i 3 a takoer i u
svim ostalim meustanjima koja nismo naveli. Kaemo da je
mehanika energija ouvana
Eu1 = Eu 2 = Eu 3 = mgH = konst.
23
Openito, u zatvorenom sustavu (u kojem nema sila trenja i sila otpora (disipativnih sila)) je
zbroj svih oblika mehanike energije konstantan tijekom vremena, tj.
Ek 1 + E pg1 + E pe1 = Ek 2 + E pg 2 + E pe 2
ili
Ek + E pg + E pe = konst. ZOME!
Energija moe mijenjati oblik, ali se ne moe niti stvoriti, niti unititi!
Ukoliko u sustavu postoje sile trenja tada mehanika energija nije
ouvana. Tada je Ek 2 < Ek 1 tj. sila trenja je potroila dio mehanike
energije Wtr = Ek 1 Ek 2 = Emeh .
Mehanika energija prelazi u unutranju energiju tijela.
Opi zakon ouvanja energije: ukupna koliina energije svih oblika, ukljuujui i mehaniku i
sve oblike unutarnje energije, ostaje itavo vrijeme konstantnom. (E1 = E2 + W)
I. 5. Dinamika krunog gibanja

v
vektor obodne
R
G
JG JJG
brzine v mijenja smjer. Dakle, modul obodne brzine je konstantan v1 = v2 = v ali je v1 v2 .
Pri jednolikom gibanju po krunici (konstantnom) kutnom brzinom =
G G G
G
G v
G
. Akceleracija a ima smjer jednak smjeru
vremena t = t2 t1 postoji akceleracija a =
t
G
promjene obodne brzine v .
G G
G
Kad t 0, tada 0, tj. 1 90 i v v (crte). Dakle, vektor v
Znai, zbog promjene smjera obodne brzine v = v 2 v1 tijekom odgovarajueg intervala
G
je okomit na vektor v1 i u smjeru je prema sreditu rotacije. Znai
ubrzanje a takoer je u smjeru prema sreditu rotacije i zove se

centripetalno ubrzanje. Pitanje je koliki je modul centripetalnog
ubrzanja. Moe se pokazati da je acp =
v2
.
R
Izraz za centripetalno ubrzanje se moe zapisati na vie meusobno ekvivalentnih naina:

Rabei izraz za obodnu brzinu v = R imamo
acp = 2 R .
Slino, rabei izraz za obodnu brzinu v =
acp =
2R
gdje je T period rotacije imamo
T
4 2
R.
T2
Centripetalno ubrzanje se pojavljuje kod svih gibanja kojima putanja (trajektorija) nije pravac.
To je istina zato jer zakrivljene dijelove putanje moemo shvatiti kao krune lukove na kojima
(kao i kod gibanja po krunici) imamo centripetalno ubrzanje.
U vezi sa centripetalnim ubrzanjem uvodi se pojam centripetalne sile Fcp = m acp kojega valja
ispravno razumjeti. Centripetalna sila nije neka posebna sila nego je to nain djelovanja jednog
ili vie tijela na uoeno tijelo mase m pri emu to meudjelovanje dovodi do gibanja uoenog
tijela po krunom luku (ili krunici). Znai, razliite sile mogu igrati ulogu centripetalne sile
(gravitacijska sila, sila trenja klizanja, Coulombova sila, magnetski dio Lorentzove sile ...)
Navedimo sada razliite meusobno ekvivalentne izraze za centripetalnu silu.
Fcp = macp =
mv 2
mv 2
4 2 m
tj. Fcp =
ili Fcp = m 2 R ili Fcp =
R.
T2
R
R
24
Ulogu centripetalne sile moe igrati npr. gravitaciona sila (gibanje

m v 2 mZ M S
.
Zemlje oko Sunca). Znai imamo Z =
R
R2
Slino, u Bohrovom modelu atoma vodika ulogu
m v 2 kq q
centripetalne sile igra Coulombova sila. Dakle, vrijedi e = e 2 p .
R
R
Sila trenja (automobil mase m u zavoju polumjera R). Vrijedi
mv 2
= mg
R
ako je podloga horizontalna.
Ulogu centripetalne sile moe igrati i rezultanta FR dvije ili vie sila.
Npr. tijelo objeeno o nit koje se vrti u horizontalnoj ravnini.

FN - sila napetosti niti i Fg - sila tea na tijelo
Rezultanta tih sila je FR = Fg2 + FN2 + 2 Fg FN cos i vrijedi
FR = Fcp . Ali nema straha od zaguljenih formula! Neka je

kut izmeu sila FN i FR. Vrijedi Fg ctg = Fcp.
Ako se tijelo giba ubrzano po krunici tada vektor ubrzanja a ne gleda prema sreditu.
Rastavljamo ga tada na:
v2
R
radijalnu komponentu ar =
tangencijalnu komponentu uzrokovanu promjenom iznosa

obodne brzine at =
=R
= R tj.
t
t
at = R gdje je kutno ubrzanje tijela.
I. 6. Inercijalni i neinercijalni sistemi referencije

a) inercijalni sustav referencije sustav referencije u kojem vrijedi zakon inercije (I N. Z.)
Newtonovi zakoni vrijede samo u inercijalnim referentnim sustavima. Prvi Newtonov
zakon upravo postulira postojanje takavog sustava. Svi ostali referentni sustavi koji se
jednoliko gibaju po pravcu u odnosu na taj sustav su takoer inercijalni referentni
sustavi.
Npr. uzmemo da je povrina Zemlje priblino inercijalni sustav. Tada je tramvaj koji se
jednoliko giba na ravnoj pruzi takoer inercijalan sustav. Slino, avion pri pravocrtnom
jednolikom gibanju, automobil pri jednolikom pravoctnom gibanju po Klaievoj ulici, muha
pri jednolikom pravocrtnom letu su inercijalni sustavi. Meutim, gumeni ep koji se jednoliko
giba po krunici nije inercijalan sustav!
Istu fizikalnu pojavu mogu opisivati dva razliita promatraa iz dvaju razliitih
JG
inercijalnih sustava koji se meusobno gibaju relativnom brzinom V .
Npr. promatra u sistemu zemlja - miruje
JG
promatra u sistemu tramvaj - giba se u odnosu na zemlju po pravcu brzinom V

pojava - gibanje putnika u tramvaju iz poloaja 1 u poloaj 2.
25
JG
R - pomak sistema tramvaj u odnosu na sistem zemlja za t
JG
rT - pomak putnika u sistemu tramvaj za t
JJG
rZ - pomak putnika u sistemu zemlja za t
JJG JG JG
Rabei crte nalazimo vezu izmeu pomaka: rZ = R + rT - relativne veliine
Uzmimo radi jednostavnosti da je putnik materijalna toka te da se giba u smjeru relativne
JG
JG
brzine V . Uzmimo takoer os x tako da se ona podudara sa smjerom vektora V . Slijedi
xZ = X + xT ; yZ = yT ; zZ = zT ; tZ = tT .
Obzirom da je X = VtT slijedi
xZ = xT + VtT
yZ = yT
zZ = zT
Dobiveni izrazi zovu se Galilejeve transformacije.
tZ = tT
Prema pretpostavci vrijeme je u klasinoj fizici apsolutno tj. neovisno o promatrau. Znai,
vrijeme jednako tee za promatraa u inercijalnom sustavu Zemlja kao i u inercijalnom
referentnom sustavu tramvaj. Ako vrijeme jednako tee u svim inercijalnim sustavima onda
su i vremenski intervali jedne te iste pojave meusobno jednaki u tim sustavima
tZ = tT t . U klasinoj (Newtonovoj) fizici se uzima da je brzina prenoenja meudjelovanja izmeu dvaju tijela neizmjerno velika. to to znai? Pogledajmo dva tijela koja miruju na
nekoj udaljenosti. Neka tijela meudjeluju gravitacijskom (ili elektrinom) silom.
Pretpostavimo da se jedno od tih tijela priblii (ili udalji) od drugog tijela. Koliko treba
vremena da drugo tijelo osjeti pomicanje prvog tijela? Ako se gravitacijsko (ili elektrino)
meudjelovanje prenosi konanom brzinom onda je za to potrebno neko konano vrijeme. U
klasinoj fizici uzimamo da drugo tijelo osjeti promjenu meudjelovanja istodobno s
pomicanjem prvog tijela! Dakle, brzina prenoenja meudjelovanja izmeu tijela je neizmjerno
velika.
Kako su povezane brzine putnika izmjerene u razliitim sistemima?
JG
JJG r
vT = T - brzina putnika izmjerena u sistemu tramvaj
tT
JJG
JJG r
vz = Z - brzina putnika izmjerena u sistemu zemlja
tZ
JG
JG
R
V=
- brzina tramvaja u sistemu zemlja
tZ
JJG
JG
JG
JJG JG JJG
rZ
rT
R
tj. vz = V + vT - relativne veliine

=
+
tZ tZ tT
Ako se putnik giba jednoliko ubrzano
JJG
JJG v
aZ = z - ubrzanje u sistemu zemlja
t z
JJG
JJG v
aT = T - ubrzanje izmjereno u tramvaju
tT
26
JJG G JJG
JJG
JJG
G
iz vz = V + vT slijedi vz = V + vT .
No, tramvaj se giba jednoliko po pravcu V = 0

JJG
JJG
JJG JJG
JJG
JJG
vZ vT
Rabei vZ = vT dobivamo
a to povlai aZ = aT . - apsolutne veliine
=
tZ tT
Valja uoiti da su relativne veliine one koje su meusobno povezane Galilejevim
transformacijama (vektori poloaja, brzine). Apsolutne veliine ne ovise o izboru inercijalnog
sustava (ubrzanje, vrijeme).
Jednadbe gibanja, tj. II N.Z. imat e isti oblik u svim inercijalnim sistemima referencije
JJG
mZ aZ = FZ
JJG
mT aT = FT
Sile meudjelovanja u oba inercijalna sustava su iste.

b) neinercijalni sistem referencije
- sistem referencije koji se giba ubrzano u odnosu na referentno tijelo.
Npr. tramvaj pri polasku sa stanice ili dolasku na stanicu, automobil u zavoju, Zemlja pri
gibanju oko Sunca.
Radi jednostavnosti promatrat emo pravocrtno gibanje sustava.
Sistem tramvaj i sistem zemlja. Promatramo uteg objeen o nit u tramvaju.
Inercijalni sustavi
PZ - uteg se za njega giba jednoliko po pravcu
JG
brzinom V . Kako to objanjava? Djeluju sile
JJG
JJG
Fg - sila tea i FN - napetost niti. Sile lee na
istoj vertikali i njihov zbroj jednak je nuli.
JJG JJG G JG
Fg + FN = 0 V = konst.
JJG JJG
PT - uteg za njega miruje. Djeluju sile Fg i FN ,
njihov zbroj je jednak nuli uteg miruje.
Inercijalni i neinercijalni sustavi
PZ - (inercijalni promatra) - za njega se uteg giba
JJG
JJG
jednoliko ubrzano po pravcu. Djeluju sile Fg i FN koje vie ne lee na istom pravcu.
Rezultanta tih sila je razliita od nule a to znai da se uteg giba jednoliko ubrzano:
JJG
G JJG
FR 0 ma = FR .
PT - (neinercijalni promatra) za njega uteg miruje.

JJG JJG
JJG
On zapaa sile meudjelovanja Fg i FN ija je rezultanta FR 0 , tj. ne vrijedi I Newtonov
zakon. Dakle, uteg mase m miruje a ukupna sila na njega je razliita od nule?! To se protivi II
N. Z. Da li odbaciti Newtonove zakone ili modificirati pojam sile?
Rjeenje: promatra u neinercijalnom sustavu uvodi novi tip sile virtualnu silu tj.
JJG
G
inercijalnu silu Fi = ma . Inercijalna sila je po veliini (modulu) jednaka umnoku mase
tijela i ubrzanja sustava Fi = ma , a po smjeru suprotna od smjera ubrzanja sustava.
JJG
JJG
JJG JJG G
Zbroj inercijalne sile Fi i rezultante FR je jednak nuli Fi + FR = 0 . Sada smo ponovo
JJG
uspostavili valjanost I N. Z., a takoer i II N. Z. Valja uoiti da sila Fg opisuje meudje-
JJG
lovanje utega i Zemlje. Slino, sila FN opisuje meudjelovanje utega i niti. Koje tijelo djeluje
JJG
na uteg inercijalnom silom Fi ? Nema takvog tijela. To znai da inercijalna sila nema protusilu.
Time je naruen III N. Z. On ne vrijedi u neinercijalnom referentnom sustavu.
27
Ako se promatra nalazi u rotirajuem sustavu (jednoliko kruenje) tada e on osim sile
JJG
Fe (elastine sile rastegnute opruge) morati uvesti
JJG
inercijalnu silu Fi koju esto nazivamo
JJJG
centrifugalnom silom Fcf , a trebalo bi preciznije
JJJG
centrifugalna inercijalna sila Fcfi . Vrijedi
Fcfi =
mv 2
i usmjerena je od sredita vrtnje.
R
Uvodi ju samo promatra koji rotira zajedno s tijelom PR (neinercijalan sustav).

Za promatraa na Zemlji PZ (koji je u inercijalnom sustavu) centrifugalna inercijalna
JJJG
sila Fcfi ne postoji!
I. 7. Opi zakon gravitacije

a) Keplerovi zakoni
1 Planeti se oko Sunca gibaju po elipsama. U jednom od arita je

Sunce.
2 U jednakim vremenskim intervalima spojnica Sunca i planeta

prebrie jednake povrine.
3 Za svaki planet je omjer kvadrata ophodnog vremena T i kuba
njegove srednje udaljenosti od Sunca R jednak konstanti:
2
4 2
T2
19 s
=
konst
.
Vrijednost
konstante
se
moe
izraunati:
konst
=
=
.
2.97
10
MS
m3
R3
Za sve planete je ovisnost njihova ubrzanja ap o udaljenosti od Sunca r sljedeeg oblika:
ap =
MS
r2
Na planet djeluje gravitaciona sila
Fp = ma p =
mp M S
r2
, - gravitacijska konstanta
Newton uz pretpostavku postojanja sile ovakve vrste izmeu Zemlje

i Mjeseca uspjeva objasniti gibanje Mjeseca oko Zemlje.
Newton generalizira:
2222222
Bilo koja dva tijela masa m1 , odnosno m2 na razmaku r
(dimenzije tjela su zanemarive u odnosu na taj razmak tj.
smatramo ih materijalnim tokama ili kuglama) se
meusobno privlae gravitacionom silom
F =
m1m2
r2
- opi zakon gravitacije
je gravitacijska konstanta i dobivena je mjerenjem. Drimo da je svagdje u svemiru

vrijednost gravitacijske konstante jedna te ista:
= 6.67 1011
Nm 2
kg 2
Gravitaciona sila je proporcionalna umnoku masa tijela i obrnuto proporcionalna kvadratu

udaljenosti izmeu tih tijela.
28
b) gravitaciono polje
To je prostor oko masivnog tijela M, u kome se osjea
gravitaciono djelovanje tog tijela.
Za opisivanje polja uvodimo nekoliko veliina:
JG
b1) jakost gravitacionog polja, g

m - probna masa
JG
F - sila s kojom u datoj toki na probnu masu m djeluje
tijelo mase M
JG
JG F
g=
- jakost gravitacionog polja u datoj toki (u kojoj se
m
nalazi probna masa). Ovisi samo o poloaju toke i o tijelu koje

stvara polje M.
Karakteristika toke polja
[g] =
[F ] = N = m
[ m] kg s 2
- to je ubrzanje (dakle, jakost gravitacijskog polja u nekoj toki prostora
valja shvatiti kao ubrzanje koje e materijalna toka doivjeti u toj toki polja!)
Ukoliko je tijelo M sferno (dakle kugla) ili tokasto onda je grav. sila jednaka F =
jakost grav. polja jednaka je g =
mM
,a
r2
M
.
r2
b2) gravitacioni potencijal

Dovodimo iz probnu masu m u toku 1 u gravitacijskom
polju tijela M. Pritom gravitaciona sila izvri rad W1 (naime
tijelo M privlai probnu masu m), tj. u toki 1 probna masa m raspolae potencijalnom
gravitacionom energijom koja je tim vea to je vea masa m. Vrijedi E pg ~ m . Relacijom
1 =
E pg1
m
se definira gravitacijski potencijal tijela M u toki u kojoj se nalazi probna masa m.
toki potencijala jednaka je Jkg1:

Jedinica gravitacijskog
[ ] =
[E] = J .
[ m] kg
Potencijalna
gravitacijska energija proizvoljnog tijela mase m u gravitacijskom potencijalu (koji potjee

od drugih tijela) jednaka je E pg = m .
Gravitacijski potencijal sfernog (ili tokastog) tijela mase M jednak je (r ) =
Potencijalna gravitacijska energija jednaka je E pg (r ) =
M
.
r
mM
gdje smo uzeli da je
r
E pg () = 0 (time smo odredili proizvoljnu konstantu u potencijalnoj energiji). Ovaj izraz

prelazi u poznati oblik E pg = mgh E pg = mgh koji vrijedi za proizvoljno tijelo mase m na
udaljenosti h od povrine planete koja ima ubrzanje sile tee jednako g.
b3) kozmike brzine
prva: vI
To je brzina s kojom treba izbaciti u horizontalnom smjeru tijelo da ono
postane satelit datog objekta:
Fg = Fcp mg =
mvI2
to povlai vI = gR
R
29
druga: vII
To je brzina kojom treba vertikalno izbaciti neko tijelo (s povrine planete) pa da ono ode u
, tj. oslobodi se gravitacijskog polja. Izraz za drugu kozmiku brzinu dobijemo iz zakona
ouvanja energije (ZOE):
Ek 1 + E pg1 = Ek + E pg = 0
mvII2
mM
=0
R
2
M
vII = 2
= 2 gR = 2vI
R
I. 8. Hidrostatika i hidrodinamika
Fluidi:
Tekuine:
Plinovi:
- tekuine i plinovi
- malo stlaive, mogu tei tj. lako mijenjaju oblik
- lako mijenjaju obujam i oblik. To su nakupine molekula (atoma) na
sluajan nain rasporeenih koje se dre na okupu slabim silama.
a) pritisak i tlak
JG
Silu F koja djeluje na neku povrinu veliine A nazivamo silom pritiska ili kratko pritiskom.
Tlak definiramo kao skalarnu veliinu p =
F
. Ako je okomita komponenta sile konstantna
A
na cijeloj povrini onda moemo pisati
p=
F
A
Tlak je omjer normalne komponente F sile koja djeluje na

povrinu kojoj je plotina A. Jedinica za mjerenje jednaka je 1 Pa:
[ p] =
[F ] = 1 N
[ A] m 2
1Pa , Paskal
Atmosferski tlak
1 atm = 1.013 105 Pa
a1) Pascalov zakon
Vanjska sila djeluje na fluid (tekuinu) (povrinska sila F)
plotina klipa A.
Tlak kojeg povrinska sila F uzrokuje u toki 1 iznosi
p1 =
F
A
Mjerimo li tlakove u preostalim oznaenim tokama dobivamo

p1 = p2 = p3 = p4 = p5 = p6 - Pascalov zakon
Kad djeluju samo povrinske sile tlak u svim tokama unutar
tekuine je jednak.
Drugim rijeima, tlak kojeg stvaraju povrinske sile prenosi se bez izmjena u svaku toku
tekuine.
primjena hidraulini tijesak
Da bi sile bile u ravnotei tlakovi u svim tokama
tekuine moraju biti jednaki tj. p1 = p2 to povlai
F1 F2
=
.
A1 A2
30
a2) tekuina pod djelovanjem sile tee hidrostatski tlak

U cilindrinoj posudi baze A imamo mirnu tekuinu gustoe i visine h i konstantne
temperature. Tekuina se nalazi u gravitacionom polju jakosti g. Na dno posude e djelovati
sila teina tekuine jednaka sili tei Fg .
Tlak na dno posude uzrokovan teinom tekuine iznosi
mg A h g
=
i zove se hidrostatski tlak.
A
A
A
hidrostatski tlak: ph = gh
ph =
Fg
ovisi o:
- gustoi fluida
- jakosti gravitacijskog polja
- dubini ispod povrine fluida
Uzme li se u obzir da na povrinu fluida djeluje npr. atmosferski tlak pa , tada je na dubini h
ukupan tlak jednak
p = pa + ph = pa + gh
b) Sila uzgona Fu . Arhimedov zakon

Kad se vrsto tijelo uroni u tekuinu sa svih strana tekuina tlai njegovu
povrinu. Kako je tlak na veoj dubini vei, pojavljuje se rezultantna sila
koja djeluje na tijelo suprotno od smjera sile tee tj. uvis. Tu silu nazivamo silom uzgona Fu .
JJG
Radi jednostavnosti pogledajmo silu na vertikalno uronjeni kvadar visine h i baze A. Sile F3 i
JJG
JJG JJG
JJG JJG
F4 jednake su po iznosu, ali su suprotne orijentacije tj. F3 + F4 = 0 . Isto tako F5 + F6 = 0 .
Rezultantna sila (sila uzgona) je
Fu = F2 F1 = p2 A p1 A =
= gh2 A gh1 A =
= gA(h2 h1 ) = gAh
Fu = gV - sila uzgona
- gustoa fluida
g - jakost gravitacionog polja
V - volumen istisnutog fluida (ili uronjenog dijela tijela V = A h)
Uoimo da je:
V = m masa istisnutog fluida
Fu = mg - teina istisnutog fluida
Arhimedov zakon: Tijelo uronjeno u tekuinu prividno gubi na svojoj teini onoliko
koliko tei istisnuta tekuina.
plivanje tijela u fluidu:
Fu > Fg - tijelo ispliva na povrinu
f - gustoa fluida
t - gustoa tijela
f gV > t gV
f > t - uvjet plivanja
31
lebdjenje tijela u fluidu:

Fu = Fg - tijelo ostaje na datoj dubini
f = t - uvjet lebdjenja
tonjenje tijela u fluidu:
Fu < Fg - tijelo tone
f < t - uvjet tonjenja
c) dinamika fluida
Promatramo tok idealnog fluida:
- pretpostavljamo da nema viskoznosti (unutarnjeg trenja)
- tok je stacionaran (laminaran) tj. putanje djelia fluida se ne sijeku
- zamiljamo da je fluid konstantne gustoe, tj. ne moe se stlaiti
c1) jednadba kontinuiteta (neprekidnosti)
Tekuina prolazi laminarno kroz cijev promjenjivog presjeka.
Definiramo maseni protok kroz neki presjek kao masa tekuine m koja za vrijeme t proe
kroz popreni presjek A cijevi na crteu:
m
t
kg
[ qm ] = 1
s
qm =
Slino, uvodi se volumni protok kao obujam fluida V koji za vrijeme t proe kroz
popreni presjek A cjevi na crteu:
V
t
m3
[ qV ] = 1
s
qV =
Veza izmeu tih veliina je oblika qm = qV .

Izvod jednadbe kontinuiteta:
Pri stacionarnom toku nestlaivog fluida, za vrijeme
t kroz presjek A1 protee masa
m1 = A1 v1t
Ista takva masa mora proi i kroz presjek A2 zbog
nestlaivosti
m2 = A2 v2 t
Mora biti m1 = m2 (tekuina ne istjee iz cijevi osim na poetku i na kraju cijevi). Slijedi
A1 v1t = A2 v2 t
Jednadba kontinuiteta je oblika
A1v1 = A2 v2
ili openito
A v = konst.
32
To moemo iskazati i preko volumnog protoka
qV =
A vt
= Av
t
tj.
qV = konst.
Jednadba kontinuiteta nam kae da je volumni protok du cijevi konstantan.
c2) Bernoullijeva jednadba
Povezuje tlak unutar fluida s njegovom brzinom i poloajem u gravitacionom polju.
p1 - statiki tlak s kojim fluid s lijeve strane djeluje na presjek A1

p2 - statiki tlak s kojim fluid s desne strane djeluje na presjek A2
Za vrijeme t volumen
V1 = A1 v1t
se premjesti s poloaja h1 i brzine v1 na mjesto volumena
V2 = A2 v2 t = V1 V
na poloaju h2 i brzine v2 .
Taj premjetaj su izvrile sile pritiska, koje su pritom izvrile rad
W = p1 A1 v1t p2 A2 v2 t =
= ( p1 p2 ) V
Izvreni rad je rezultirao promjenom kinetike energije
Ek =
1 2 1 2
mv2 mv1
2
2
m = V
i promjenom gravitacijske potencijalne energije
E pg = mgh2 mgh1
33
Kako je rad sila pritiska jednak promjeni mehanike energije
W = Ek + E pg
1
1
( p1 p2 ) V = v22 v12 + gh2 gh1 V

2
2
1
1
1
1
p1 + v12 + gh1 = p2 + v22 + gh2
2
2
2
2
ili
p+
1 2
v + gh = konst. - Bernoullijeva jednadba
2
Dakle, Bernoullijva jednadba opisuje injenicu da je ukupni tlak unutar tekuine koja
se giba konstantan du cijevi.
U tehnikoj hidrodinamici se esto primjenjuju sljedei termini:

- p statiki tlak
-
1 2
v - dinamiki tlak
2
ph = gh - hidrostatski tlak
1
p + pd = p + v 2 - hidrodinamiki tlak
2
pd =
Ozbiljni fiziari se obino mrte na te termine!

Torricellijeva formula istjecanja tekuine
U posudi, poprenog presjeka A1 , imamo idealnu tekuinu do visine h. Kojom brzinom e
tekuina istjecati kroz mali otvor A2 na dnu posude? Kako je
A2
1
A1
iz jednadbe kontinuiteta slijedi
v1 A2
=
v1 v2 v
v2 A1
tj. uzimamo da je brzina sputanja nivoa tekuine u
posudi zanemariva.
Bernoullijeva jednadba
1
1
02 + gh = pa + v 2 + g 0
2
2
v = 2 gh - Torricellijeva formula istjecanja
pa +
9. Rotacija krutog tijela

a) rotacija krutog tijela oko fiksne osi
Kruto tijelo ne moe se deformirati.
Udaljenosti izmeu bilo koje dvije estice tog tijela se
ne mijenjaju tokom vremena.
Pri rotaciji oko fiksne osi 0 sve estice imaju jednaku
kutnu brzinu .
i-ta estica ima pritom kinetiku energiju
mi vi2
2
vi = ri
Eki =
34
1
mi ri 2 2
2
Eki =
Ukupna kinetika energija krutog tijela (energija rotacije):
1
1
1
m1r12 2 + m2 r22 2 + ... + mi ri 2 2 + ...
2
2
2
1
= mi ri 2 2
2 i
Ekr =
Definiramo moment tromosti (inercije):
I = mi ri 2
i
To je mjera tromosti tijela u odnosu na rotaciju:
[ I ] = [ m] v 2 = kgm2
Kinetika energija rotacije:
Ekr =
1 2
I
2
Momenti tromosti za neka tijela:

prsten (cilindrina ljuska)
I CM = MR 2
valjak (cilindar) i disk
I CM =
1
MR 2
2
tap (oko CM)
I CM =
1
ML2
12
tap (oko jednog kraja)
1
I CM = ML2
3
kugla
I CM =
2
MR 2
5
I CM =
2
MR 2
3
sfera
35
a1) Steinerov pouak (teorem o paralelnim osima)

Usporedimo li momente tromosti tijela za dvije meusobno paralelne
osi vrtnje (neka jedna od njih prolazi kroz centar mase CM tijela)
koje su na razmaku d, tada vrijedi Steinerov pouak
I 0 = I CM + Md 2
JJG
a2) Moment sile, M

moment sile M definiramo kao
M=kF
gdje je k krak sile (najkraa udaljenost od osi vrtnje do
pravca djelovanja sile)
F veliina (modul) sile
[ M ] = [ k ][ F ] = m N
Openita definicija preko vektorskog produkta
M =r F
G
r - radijus vektor spaja os vrtnje s hvatitem sile
Modul tog vektora je
M = rF sin = povrina paralelograma
M = kF
k
sin = r sin = k
Smjer momenta se odreuje pravilom desne ruke:

G
JG
Prstima pokazujemo smjer preklapanja prvog faktora ( r ) na drugi ( F ). Tada palac pokazuje
JJG
smjer momenta sile M .
Uvjet ravnotee obzirom na rotaciju (vrtnju) tijela:
JJG JJG JJG

M1 + M 2 + M3 = 0
tj.
M1 = M 2 + M 3
ili
k1 F1 = k2 F2 + k3 F3
Zbroj svih momenata sila u odnosu na datu os mora biti jednak nuli! Uoimo da je to
nuno ali ne i dovoljno da bi tijelo bilo u statikoj ravnotei. Tijelo je u statikoj ravnotei ako
je zasebno zbroj svih sila i zbroj svih momenata tih sila oko neke osi jednak nuli.
a3) veza izmeu momenta sile i kutne akceleracije
JJG
mi - masa i-tog djelia
JJG
Fit - tangencijalna komponenta sile koja djeluje na i-ti
djeli tijela
Ta komponenta dovodi do tangencijalne akceleracije
JJG
Fit = mi ait
Moment te sile u odnosu na centar vrtnje 0 je
M = M i = mi ri 2
i
i
tj.
M=I .
36
a4) Rad, snaga i energija rotacionog gibanja
JG G
W = F s = ( F sin ) s =
= ( F sin ) r = M
G
Rad pri malom pomaku s , tj. malom zakretu jednak je
W = M
Trenutna snaga jednaka je
P=
=M
otkuda slijedi P = M .
t
t
Ukupan rad vanjskih sila jednak je promjeni kinetike rotacione energije:
Wtr = EKR1 EKR 2 =
1 2 1 2
I1 I 2
2
2
b) kotrljanje i moment koliine gibanja

Kod kotrljanja tijela, os rotacije vie nije fiksirana u prostoru.
vCM =
s R
=
= R - uvjet istog kotrljanja
t
t
Kotrljanje se moe shvatiti kao kombinacija iste translacije i

iste rotacije. Pogledajmo:
Ukupna kinetika energija valjka, mase M i radijusa R, koji se kotrlja moe se zapisati u obliku
EK =
1
I P 2
2
I P - moment tromosti valjka s obzirom na trenutnu os vrtnje (oko toke P)

I P = I CM + MR 2
1
1
EK = I CM 2 + M ( R ) 2
2
2
1
1
2
EK = I CM 2 + MvCM
2
2
To je zbroj rotacione kinetike energije oko centra mase
1
I CM 2
2
i translacione kinetike energije centra mase
1
2
MvCM
2
37
Dario Mii
Fizika II

1PMB[OJL
Nakladnik
tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809
mtel.: +385 (91) 513 6794
Za nakladnika
Branko Lemac
Dizajn ovitka
minimum d.o.o.

II. TOPLINA
Temperatura mjera za stupanj zagrijanosti nekog tijela. Jedinica za temperaturu je kelvin, K.
Unutranja energija (U) zbroj kinetikih i potencijalnih energija svih estica koje tvore dano
tijelo (mjerene u odnosu na sustav referencije u odnosu na koji tijelo miruje).
N
U = ( Eki + E pi )
i =1
Koliina topline (Q) Dio unutranje energije koji prelazi s jednog tijela na drugo tijelo.
1. TERMIKO RASTEZANJE
Promjene dimenzija tijela uzrokovane promjenom temperature tijela.
a) Linearno rastezanje
tap (metalni) duljine l0 na temperaturi t0 .
Produljenje zbog promjene temperature je
l = lt l0 .
Iz pokusa je zakljueno da je: l ~ t = t t0
l ~ l0
l ovisi o vrsti tvari
To je obuhvaeno relacijom
l = l0 t
gdje je termiki koeficijent linernog rastezanja. Jedinicu za dobivamo iz relacije
=
Slijedi [ ] =
l 1
l0 t
m 1 1
= K 1 = 0C 1 .
m K K
Linearno rastezanje raunamo iz
lt = l0 (1 + t )
Za metale je ~105 K 1 . esto se uzima
t0 = 0C
t = t 0 = t pa je gornja relacija oblika
lt = l0 (1 + t )
b) Volumno rastezanje
Zamislimo metalni kvadar stranica a0 , b0 , c0
na temperaturi
Na temperaturi t > t0 kvadar je oblika
t0 .
ct
c0
grijanje kvadra
bt
b0
a0
at
Njegov obujam je V0 = a0b0 c0 .
Njegov obujam je Vt = at bt ct .
38
Pretpostavljamo da se kod grijanja (hlaenja) kvadar jednako rastee (stee) u svim smjerovima.
Tada imamo
Vt = at bt ct = a0b0 c0 (1 + t ) =
3
= V0 1 + 3 t + 3 ( t ) + ( t )
2
Zanemarujemo lanove s 2 i 3 u odnosu na lan s . Dobivamo
Vt = V0 (1 + 3 t )
Uvodi se oznaka za termiki koeficijent volumnog rastezanja = 3 pa imamo
Vt = V0 (1 + t )
ili za
t0 = 0C
Vt = V0 (1 + t ) .
2. IZMJENA TOPLINE. AGREGATNA STANJA

a) Izmjena topline
Dva tijela na razliitim temperaturama izmjenjuju toplinu:
- voenjem (lica u aju)
- konvekcijom (zagrijavanje zraka u sobi radijatorima)
- zraenjem (sunanje)
Toplina s tijela vie temperature t1 prelazi na tijelo nie temperature t2 dok ne nastupi
termodinamika ravnotea. U termodinamikoj ravnotei tijela imaju meusobno jednaku
temperaturu .
Koliina topline (Q) koju neko tijelo moe

predati (ili primiti) ovisi o masi tijela (m), razlici
poetne i konane temperature (t) i vrsti tijela.
Vrstu tijela opisujemo specifinim toplinskim
kapacitetom (c).
To se moe zapisati u obliku
Qm
t = t
c
odnosno Q = m c t.
Pogledajmo gornji crte:
Q1 = m1c1t1 je koliina topline koju predaje prvo tijelo

Q2 = m2 c2 t2 je koliina topline koju primi drugo tijelo
U zatvorenom sustavu (idealnom kalorimetru) je energija ouvana:
Q1 = Q2
to jest (Richmanovo pravilo smjese)
m1c1 (t1 ) = m2 c2 ( t2 ) .
Q
.
Jedinicu za specifini toplinski kapacitet dobivamo iz c =
m t
J
Slijedi [ c ] = 1
.
kgK
39
b) Promjena agregatnih stanja
vrsto stanje: - amorfno neureen raspored atoma

- kristalno ureen raspored atoma
Za kristale je karakteristino da prelaze u tekue stanje pri odreenoj temperaturi
temperatura talita.
Npr. komad leda poetne temperature 50C se zagrijava:
Kad se led zagrije do 0C, primio je koliinu topline
QL = mL cL ( 0C t L )
Ako se toplina i dalje dovodi led se pone taliti temperatura ostaje ista 0C istodobno
postoje i led i voda.
Da bi se sav led pretvorio u vodu treba dovesti koliinu topline
(latentna toplina taljenja)
QL ,talj = mL
Ta energija se troila na kidanje veza izmeu molekula leda
QL , talj
(specifina toplina taljenja),
mL
Jedinica za specifinu toplinu taljenja je [ ] = 1
J
.
kg
Ako se toplina i dalje dovodi, nastala voda se zagrijava do 100C. Primljena toplina je
QV = mV cV (100C 0C ) .
Uz daljnje dovoenje topline, voda poinje isparavati temperatura se ne mijenja (1000C)
istodobno postoji i voda i para.
Da bi se sva voda pretvorila u vodenu paru treba dovesti koliinu topline
QV , isp = mV r
(latentna toplina isparavanja)
r specifina toplina isparavanja vode.

Ako se toplina dovodi i nakon to je sva voda isparila, vodena para se poinje zagrijavati
QP = mP cP ( t P 100C ) .
40
Ukupna koliina topline dovedena tijekom ovog procesa je

Qi f = QL + QL , talj + QV + QV , isp + QP
gdje i f oznaava proces prijelaza iz poetnog stanja (i, led) u konano stanje (f, para).
3. PONAANJE IDEALNIH PLINOVA. PLINSKI ZAKONI

Na makroskopskoj skali plinovi:
- lako mijenjaju obujam

- ispunjavaju itavu posudu
Na mikroskopskoj skali:
- estice plina su slabo meusobno vezane

- gibaju se kaotino
Stanje plina odreujemo makroskopskim parametrima:

- masom, m (ili brojem estica, N)
- tlakom, p
- temperaturom, t (T)
- obujmom, V
Za datu koliinu plina (m = konst.) ostali parametri su meusobno povezani relacijom
f (p, V, t) = 0
(jednadba stanja plina)
a) Izobarni (Gay-Lussacov) zakon: p = konst.

Pokusom je utvreno: Zagrijavamo li plin, da bi tlak ostao
nepromijenjen moramo poveati volumen.
Nadalje, iz pokusa slijedi
V t
V V1
to se moe obuhvatiti relacijom
V = V1 t
1
. Valja uoiti da je konstantan za
273.15C
sve idealne plinove. Obzirom da je V = V2 V1 i t = t2 t1 , moemo pisati
gdje je temperaturni koeficijent irenja plina =
V2 = V1 (1 + t ) .
esto se uzima t1 = 0C t = t2 0 = t2 pa je gornja relacija oblika

V2 = V1 (1 + t2 )
ili za proizvoljnu temperaturu t
Vt = V1 (1 + t )
Vidimo da je V linearna funkcija temperature. Grafiki prikaz te ovisnosti dat je na crteu:
V
V1
Na t = 273,15C volumen idealnog plina

iezava: V-273.15 = 0.
V1
-273.15 0
t,C
0
273,15C se uzima za ishodite apsolutne skale temperature (Kelvinova skala). Dakle, veza
izmeu Kelvinove i Celzijusove skale temperature je oblika
T(K) = t(C) + 273,15.
41
Pri prijelazu na Kelvinovu skalu izraz V2 = V1 (1 + t2 ) poprima oblik
V V
V2
V1
=
= konst 1 = 2 .
T1 T2
T2 273,15
Navedenu ovisnost nazivamo izobarnim zakonom (Gay Lussacov zakon) a moemo ga
zapisati u obliku
V
= konst , p = konst.
T
Grafiki prikazi u (V, T), (V, p) i (T, p) ravnini su dati na crteima:
V,T dijagram
V,p dijagram
izobara
T
izobara
p
T,p dijagram
izohora
0
b) Izohorni (Charlesov) zakon: V = konst. (izovolumni)

Pokusom je utvreno:
p t
p p1
To se moe obuhvatiti relacijom p2 = p1 (1 + t ) ,

(Charlesov zakon) odnosno ako je t1 = 0C ta relacija
poprima oblik
p2 = p1 (1 + t2 ) .
U skali apsolutne temperature taj zakon poprima oblik (Charlesov zakon)
p1 p2
ili
=
T1 T2
p
= konst. ili
T
p,T dijagram
izohora
p = konstT
p,V dijagram
izohora
V
T T,V dijagram
izobara
0
c) Izotermni (Boyle-Mariotteov) zakon: T = konst.

Pokusom je utvreno:
p
1
V
tj. obrnuta proporcionalnost tlaka

i volumena to se moe zapisati u obliku
p1V1 = p2V2
odnosno
p V = konst.
d) Jednadba stanja idealnog plina

Ukoliko se sve tri veliine stanja plina p, V, T mijenjaju
istodobno (uz konstantnu masu plina, m), kombinacijom
gornjih zakona moe se pokazati da su poetne i
konane vrijednosti tih veliina meusobno povezane
p1V1 p2V2
relacijom:
, m = konst
=
T1
T2
imamo jednadbu stanja plina:
42
Ta relacija se moe zapisati krae (jednadba stanja plina)

pV
= konst.
T
Konstanta na desnoj strani ovisi o broju estica plina N pa je moemo napisati u obliku:
konst = k B N
J
gdje je k B = 1,38 1023
Boltzmannova konstanta. Dakle, jednadbu stanja plina moemo
K
zapisati i u obliku
pV = N k B T
Definira se koliina tvari (mnoina tvari) relacijom
n=
N
m V
=
=
N A M VM
gdje je N A = 6, 023 1023 mol 1 Avogadrov broj, M molarna masa i VM molarni volumen.
Jedinica koliine tvari je [n] = 1 mol (osnovna jedinica SI sustava jedinica). Rabei tu
definiciju jednadba stanja plina se moe napisati u obliku:
pV = n k B N A T.
Uvodi se univerzalna plinska konstanta R = k B N A = 8,314
J
pa se jednadba stanja
Kmol
zapisuje u obliku
pV = n R T
ili
pV =
m
RT .
M
Gustou plina
m
V
moemo (rabei jednadbu stanja plina) zapisati u obliku
pM
.
RT
e) Daltonov zakon parcijalnih tlakova

Ako u nekoj posudi imamo smjesu idealnih plinova (koji kemijski ne reagiraju) tada je ukupni
tlak smjese jednak zbroju parcijalnih tlakova komponenata:
pu = p1 + p2 + p3 + ...
gdje je pi tlak i te komponente u posudi kad nema ostalih komponenata (parcijalni tlak ite
komponente). Jednadba stanja smjese ima oblik
pu V = n R T
pri emu je n pokrata za ukupan broj molova (mnoine) smjese

n = n1 + n2 + n3 + ...
43
f) Molekularno-kinetiki model idealnog plina

1827. Brown je promatrao gibanje zrnaca peluda u kapljici vode. Ustanovio je da je putanja
zrnaca peluda (priblino) oblika kao na crteu.
Vidimo da je putanja gibanja zrnca peluda nasuminog oblika. Kae se da je
gibanje zrnca kaotino. Pitanje je zato je to tako? Odgovor su dali Einstein i
Smoluhovski 1905. Neobian oblik putanje zrnca peluda uzrokovan je
kaotinim gibanjem molekula vode.
Na slian nain se i pojava difuzije plina kroz neki medij (npr. kroz drugi plin, tekuinu ili
krutinu) objaanjava kaotinim gibanjem molekula plina kroz taj medij.
Izvod temeljne jednadbe molekulsko-kinetike teorije idealnog plina, p =
Pretpostavke:
1 estice plina su materijalne toke mase m1 koje se gibaju
kaotino.
2 Meudjelovanje izmeu estica zanemarujemo.
3 Sudari izmeu estica (za koje drimo da su rijetki) te sudari
estica sa stijenkama posude su elastini.
4 Broj estica, N, je ogroman ( 1023 ) i estice se gibaju u
skladu s Newtonovim zakonima.
1N
m1vs2
3V
a
vs
a
a
Neka se estice plina nalaze u kocki stranice a (i obujma V = a3) te neka se gibaju meusobno
jednakom prosjenom brzinom kojoj je veliina vs. Zanemarujemo meudjelovanje plina s
okolnim tijelima tj. gledamo plin u ravnotenom stanju kao zatvoreni sustav. Zbog toga je
1
1
1
valjano oekivati da se N molekula giba lijevo-desno, N molekula giba gore-dolje i N
3
3
3
molekula giba naprijed-natrag (zbog ravnopravnosti smjerova u 3D prostoru).
Promatramo desnu (iscrtkanu) stjenku (koja ima beskonanu masu u
odnosu na jednu molekulu). Pri sudaru sa stjenkom molekula promjeni
koliinu gibanja za p = m1vs ( m1vs ) = 2m1vs . To se dogodi za
vrijeme t
koje moemo nadomjestiti vremenom izmeu dva

2a
.
uzastopna sudara molekule s istom stjenkom t =
vs
m1
vs
m1
vs
Sila s kojom na stjenku djeluje jedna molekula pri sudaru je

p 2m1vs m1vs 2
.
f1 =
=
=
2a
t
a
vs
Ukupna sila na stjenku kad djeluje
1
N molekula je
3
1
1 mv 2
Fu = Nf1 = N 1 s .
3
3
a
Tlak na stjenku kojeg uzrokuju molekule jednak je
1 m1vs 2
N
F
1 1
p = u = 3 2 a = N 3 m1vs 2
S
a
3 a
Obzirom da je obujam kocke V = a 3 slijedi
44
p=
1N
m1vs 2 .
3V
Dakle, dobili smo da je tlak razmjeran koncentraciji molekula (ukupan broj molekula po
N
obujmu posude) p ~
. S druge strane, prosjena kinetika energija jedne molekule je
V
1
Ek = m1vs 2 pa se izraz za tlak moe napisati kao
2
2N
p=
Ek .
3V
To se uobiajeno zapisuje u obliku
pV =
2
NEk
3
to prepoznajemo kao jednadbu stanja plina. Dakle, time smo izveli jednadbu stanja idealnog
plina. Unutarnja energija idealnog plina kojega ine N molekula koje se translacijski gibaju u
posudi volumena V (a koje meusobno ne meudjeluju) jednaka je zbroju svih kinetikih
energija translacije tih molekula U = NEk . Rabei izraz za unutarnju energiju jednadba stanja
se moe zapisati u obliku
2
pV = U
3
Usporedimo li eksperimentalno poluenu relaciju pV = k B NT i teorijski izvedenu jednadbu
2
NEk zakljuujemo da vrijedi
3
3
Ek = k B T .
2
U koordinatama (T, E k ) graf ovisnosti srednje kinetike energije molekule o apsolutnoj
temperaturi idealnog plina je pravac koji prolazi kroz ishodite sustava:
stanja plina pV =
Srednja kinetika energija molekula idealnog plina ovisi samo o temperaturi (a ne o vrsti
estica). Ova relacija omoguuje definiciju temperature. Temperatura je mjera srednje
kinetike energije molekula.
Primjetimo da se unutarnja energija idealnog plina moe zapisati na sljedee naine:
U = NEk =
3
3
k B NT = nRT .
2
2
Obzirom da je masa plina jednaka zbroju masa pojednih molekula m = N m1 , relacija za tlak
p=
1N
m1vs 2 se moe zapisati preko gustoe plina
3V
1m 2 1
p=
vs = vs 2 .
3V
3
45
4. TERMODINAMIKA
Mnotvo je termodinamikih sustava: ljudsko tijelo, nogometna lopta, zvijezda, njiva, aa u
kojoj se nalazi voda ili aa u kojoj se nalazi zrak (za koju pogreno kaemo da je prazna), ...
Radi jednostavnosti ograniavamo se na plinove male gustoe. Stanje takvog plina u (p, V)
koordinatama prikazujemo jednom tokom. To znai da je plin opisan datom vrijednou tlaka
kada se nalazi u posudi datog obujma u termodinamikoj ravnotei. Kaemo da su tlak i obujam
veliine stanja plina. Slino su temperatura i koliina plina veliine stanja plina. Promjenu
vrijednosti veliina stanja plina moemo ostvariti meudjelovanjem plina i okolia.
Prijelaz iz poetnog stanja plina P u konano stanje K moe se ostvariti na neizmjerno razliitih
naina (vidi crte).
Kod toga uzimamo da su sva meustanja ravnotena
tako da se u (p, V) dijagramu dobiju krivulje kao na
crteu.
Ako se stanja plina P i K meusobno podudaraju onda
govorimo o krunom procesu koji je plin izvrio pod
utjecajem okolia.
Unutarnja energija plina moe se promijeniti izmjenom energije s okoliem u obliku rada i
topline.
a) Rad plina pri termodinamikim procesima

Neka je p = konst (izobarni proces).
Uzmemo posudu s klipom (motri crte) kojemu je plotina jednaka A. Neka je tlak plina u posudi, p, jednak vanjskom tlaku. Plin
djeluje na klip silom F = p A. Neka okoli (toplinski spremnik)
predaje plinu koliinu topline Q tako da je plin u svakom trenutku
u stanju ravnotee s tlakom p. Kod toga plin djeluje na klip i
pomakne ga za udaljenost s. Obujam plina se pritom promjenio za
V = V2 V1 = A s . Rad kojega je plin izvrio u tom procesu
jednak je W = F s = p A s.
Dakle, rad u izobarnom procesu jednak je
W= pV.
Grafiki prikaz izobarnog procesa u (p, V) ima oblik prikazan na crteu:
Rad je brojano jednak povrini ispod pV-dijagrama.
Neka je V = konst (izohorni proces).

Neka je plin u zatvorenoj posudi nepromjenjivog obujma.
Ako plin preda koliinu topline Q okoliu, onda se tlak i
temperatura plina smanje. Rad plina kod tog procesa
jednak je nuli.
V = 0 W = 0.
46
Neka je T = konst (izotermni proces).

Neka je plin u kontaktu s toplinskim spremnikom
konstantne temperature, T. Ako plin poveava
obujam onda se tlak plina smanjuje (crte). Dakle,
plin vri rad koji je numeriki jednak plotini
ispod izoterme.
Pomou integralnog rauna
dobiva se
V
W = n RT ln 2 .
V1
b) Prvo naelo termodinamike

Kazali smo da se unutarnja energija termodinamikog sustava moe promjeniti u procesu
meudjelovanja sustava i okolia: izmjenom topline Qi f s okoliom i vrenjem rada, Wi f .
Pitanje je koji je oblik zakona o sauvanju energije plina i okolia. Ukupna energija plina i
okolia je, naravno, konstantna (ouvana). Energija samog plina moe se mijenjati poveavati
ili smanjivati. Promjena unutarnje energije plina opisana je relacijom (prvo naelo
termodinamike)
Qi f = U + Wi f .
Sve tri veliine su algebarske i potrebno je uvesti dogovor o njihovom predznaku. Uobiajeni
dogovor je:
Q > 0 kada sustav prima toplinu od okolia!
W > 0 kada sustav vri rad na okoliu!
b1) Adijabatski proces

Ukoliko sustav pri procesu ne izmjenjuje toplinu s okolinom tj. Q = 0 proces nazivamo
adijabatskim (npr. eksplozije su priblino adijabatske).
Iz prvog naela termodinamike slijedi:
U = W .
Ako se idealni plin adijabatski iri tj. V > 0, tada plin vri pozitivan rad, tj. W > 0, pa gornji
izraz povlai
U = W < 0
tj. plinu se smanjuje unutarnja energija. Kako je za idealni plin U T, plin se pri adijabatskom
irenju hladi.
Veza izmeu tlaka i volumena u adijabatskom procesu je opisana izrazom
p1V1 = p2V2
gdje je adijabatski eksponent =
Cp
> 1.
CV
Molarni specifini toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku, Cp,
odnosno pri konstantnom volumenu, Cv, definiraju se relacijama
1 Qi f
1 Qi f
Cp =
.
odnosno CV =
n t V
n t p
U (p, V) dijagramu vidi se (motri crte) da je adijabata ( pV = konst ) strmija od izoterme

( pV = konst )! Drugim rijeima, adijabatski koeficijent je vei od jedinice.
47
c) Toplinski strojevi
U bitnom, toplinski stroj se sastoji od tri dijela (tri tijela):

(i) topliji spremnik (spremnik vie temperature, Tv ; npr. loite parnog kotla)
(ii) radno tijelo (npr. vodena para)
(iii) hladniji spremnik (spremnik nie temperature, Tn ; npr. zrak)
Tv
Qv
W
Qn
Tn
Naelo rada toplinskog stroja:

Topliji spremnik preda radnom tijelu toplinu Qv. Radno tijelo izvri
proces (najee kruni proces) tijekom kojega obavi rad, W. Kod toga
nije mogu kruni proces za kojeg vrijedi W = Qv (ne postoji perpetum
mobile prve vrste). Dakle, iz zakona ouvanja energije slijedi da se
koliina topline Qn = Qv W mora predati hladnijem spremniku.
Maksimalna korisnost, , svakog toplinskog stroja jednaka je
=
Openito vrijedi 0 < 1 .
Q
W Qv Qn
=
=1 n .
Qv
Qv
Qv
c1) Carnotov proces
Izmeu mnotva razliitih krunih procesa koje moe vriti radno tijelo u toplinskom stroju,
opisati emo Carnotov kruni proces. U tom procesu je radno tijelo idealni plin, a proces se
odvija u sljedeim koracima (motriti crte):
1 izotermno irenje iz poetnog stanja 1 u stanje 2 (pri Tv)

2 adijabatsko irenje iz stanja 2 u stanje 3 (plin se hladi
od Tv do Tn)
3 izotermno sabijanje iz stanja 3 u stanje 4 (pri Tn)
4 adijabatsko sabijanje iz stanja 4 u poetno stanje 1
(plin se grije od Tn do Tv).
Moe se pokazati da je Q ~ T , pa se za korisnost Carnotovog procesa dobiva
C = 1
Tn
.
Tv
Dakle, iskoristivost Carnotova procesa je tim vea to je omjer temperatura hladnijeg i toplijeg
spremnika manji. Obzirom da je uvijek Tn > 0 (to je posljedica treeg naela termodinamike)
to je, kao to smo naveli, C < 1 .
Carnotov kruni proces je idealni proces kojega nije mogue izvesti u realnosti tako da za
iskoristivost realnog krunog procesa, , vrijedi < C .
d) Drugo naelo termodinamike
48
ne zapaamo
zapaamo
Zakon ouvanja energije vrijedi za sve procese u svemiru. Ipak,

postoje procesi koje bi se, po tom zakonu, mogli odvijati ali ih nitko
dosad nije opazio. Pomislimo samo na vlanu spuvu koju
ispustimo s visine H (crte). Spuva padne na tlo i ostane na njemu
mirovati. Prema zakonu ouvanja energije mogu je i spontani
proces u kojem bi se vlana spuva s tla vratila u poetni poloaj.
Meutim takav dogaaj jo nitko nije opazio!
Mnotvo je slinih procesa (razmislite o nekima od njih). Zakljuujemo da zakon ouvanja

energije ne moe objasniti zato se takvi procesi ne dogaaju. Dakle, nuno je uvesti novu
fizikalnu veliinu kojom emo to moi opisati. Doista, uvedena je entropija (Clausius, 1834.
godine) slijedeom relacijom:
S =
Qi f
T
U tom izrazu S oznaava promjenu entropije termodinamikog sustava koji u reverzibilnom

(povratnom) procesu iz poetnog (i) u konano stanje (f) izmjenjuje malu koliinu topline Qi f s
okoliem (drugim tijelom) pri konstantnoj temperaturi T.
Jedinica za mjerenje entropije je [ S ] =1 J / K .
Od kljune vanosti je statistiko znaenje entropije kao mjere mikroskopskog nereda u
termodinamikom sustavu. Razmotrimo sljedei primjer:
Primjer:
Neka se u zatvorenoj kutiji nalazi N =10 meusobno jednakih estica.
(a) Na koliko meusobno razliitih naina moemo tih 10 estica raspodijeliti tako da ih N1 = 5
bude u jednoj polovici posude, a N2 = 5 u drugoj?
(b) Na koliko meusobno razliitih naina moemo tih 10 estica raspodijeliti tako da ih N1 = 9
bude u jednoj polovici posude, a N2 = 1 u drugoj?
Odgovori:
N!
= 252 .
N1 ! N 2 !
Svaki od ovih naina razmjetaja estica predstavlja jedno mikrostanje promatranog
termodinamikog sustava.
N!
(b) Traeni broj naina jednak je wb =
= 10
N1 ! N 2 !
U ovom sluaju je broj mikrostanja (kojim ostvarujemo zadano makrostanje N1 = 9, N2 = 1)
znatno manji. Kaemo da je stanje (b) manje vjerojatno od stanja (a). Ekvivalentno je kazati
da je stanje (b) ureenije od stanja (a).
Rabei izraz (L. Boltzmann, 1877.)
S = kB ln w
23
dobivamo S a = 7.63 10 J / K , Sb = 3.17 1023 J / K . Dakle, entropija ureenijeg sustava
(b) je manja od entropije neureenijeg sustava (a).
(a) Traeni broj naina jednak je wa =
Drugo naelo termodinamike se moe iskazati na razliite, meusobno ekvivalentne, naine.

Evo nekih od njih:
1. S. Carnot (1824.):
Za pretvaranje topline u rad nuno je imati topliji i hladniji spremnik, pri emu je
temperatura hladnijeg spremnika neophodno nia od temperature toplijeg spremnika.
2. R. Clausius (1850.):
Toplina ne moe spontano prelaziti s hladnijeg tijela na
toplije.
4. W. Thomson (Lord Kelvin) (1854.):
Nemogu je kruni proces pri kojem bi jedini rezultat bio uzimanje topline Qv od toplijeg
spremnika i njeno potpuno pretvaranje u mehaniki rad W, tj. da je Qn = 0.
Ova formulacija je dobivena razmatranjem izraza za iskoristivost toplinskih strojeva kojeg
smo ve naveli.
49
5. R. Clausius (1834.):
Entropija se u izoliranom sustavu ne smanjuje, tj. ili ostaje nepromijenjena (povratni
procesi) ili se poveava (nepovratni procesi). Dakle, S 0 .
6. L. Boltzmann (1877.):
U svim spontanim prirodnim procesima termodinamiki sustav prelazi u stanje veeg
nereda tj. prelazi iz manje vjerojatnih stanja u stanja vee vjerojatnosti (pogledati primjer!).
50
Dario Mii
Fizika III

1PMB[OJL
Nakladnik
tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809
mtel.: +385 (91) 513 6794
Za nakladnika
Branko Lemac
Dizajn ovitka
minimum d.o.o.

III. ELEKTROMAGNETIZAM
III. 1. Elektrostatika
Plastini tap nakon trljanja o kou (ili kosu) ima sposobnost
privlaenja komadia papira.
tap je naelektriziran.
Naelektritziranost karakteriziramo koliinom naboja Q.
Jedinica za mjerenje koliine naboja:
[Q] = 1C kulon
Naelektrizirana tijela se ili privlae ili odbijaju.
tap
komadii papira
Postoje dvije vrste elektrinog naboja: pozitivan i negativan . to je negativno nabijeno a

to pozitivno odredi se dogovorom. Uzeto je da je naboj protona pozitivan a naboj elektrona
negativan!
1909. Milikan postoji najmanja koliina naboja naboj je kvantiziran
e = +1.6 1019 C - elementarna koliina naboja
Bilo koju koliinu naboja moemo prikazati kao:
Q = N e N cijeli broj!
U zatvorenom sustavu, bez obzira kakvi se fizikalni procesi unutar njega deavali vrijedi da je:
Q = konst. zakon ouvanja naboja
Koliina naboja je nepromjenjiva u vremenu.
a) Coulombov zakon
Kulon ispituje torzionom vagom o emu ovisi sila izmeu dvaju
tokastih (kuglastih) naboja.
F ~ Q1 Q 2
Sila je proporcionalna umnoku naboja
F~
1
r2
Sila je obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti izmeu

naboja.
Coulombov zakon:
FC = k0
Q1Q2
,
r2
k0 =
1
4 0
9 109
Nm 2
C2
0 - dielektrinost (permitivnost) vakuuma ( 0 = 8.85 1012 N 1m 2C 2 )

Ukoliko se naboji postave u neko sredstvo (npr. vodu), tada je sila izmeu njih manja nego
kad su u vakuumu.
Definirajmo relativnu dielektrinost:
r =
FC
k QQ
> 1 tj. FC = 0 1 2 2
r r
FS
Sila ima smjer radijalno od (istoimeni) ili prema (raznoimeni)

naboju koji ju uzrokuje.
Ako na neki naboj q < 0 (crte desno) djeluje vei
broj drugih naboja (npr. Q1 > 0 i Q2 < 0), ukupna
sila na naboj q se dobije vektorskim zbrajanjem
pojedinih sila.
F2
q
F1
Q1+
F = F1 + F2
51
Q2
b) elektrino polje
Prostor oko nabijenog tijela poprima nova svojstva u odnosu na sluaj kada, u tom dijelu
prostora, nema nabijenog tijela. Nazivamo ga elektrinim poljem. Uoimo formalnu analogiju s
gravitacijskim poljem. Za njegovo opisivanje uvodimo nekoliko veliina:
F1
b1) Jakost elektrinog polja, E

Svaki naboj +Q (koji openito nije tokast ili kuglast) stvara polje.
Zamislimo tokasti pozitivni probni naboj q proizvoljno malog
iznosa.
Dovodimo li u zadanu toku T (crte) razliite probne naboje, na
njih e naboj Q djelovati razliitim silama, ali e vrijediti
q1
F2
T q2
+Q
F1 F2
F
=
= ... =
q1
q2
q
to jest, taj omjer karakterizira odabranu toku T u kojoj postoji elektrino polje E jakosti
F
.
q
To je omjer sile na probni naboj u nekoj toki (koju moemo izmjeriti dinamometrom) i
koliine naboja probnog naboja.
Jedinica za mjerenje elektrinog polja jednaka je
E=
[E] =
[F ] = 1 N .
[q] C
Ukoliko je naboj Q tokast ili kuglast onda je Coulombova sila kojom taj naboj djeluje na
naboj q jednaka
Qq
F = k0 2 .
r
Elektrino polje tokastog ili kuglastog
naboja Q jednako je
Q
E = k0 2 .
r
Dogovor o smjeru elektrinog
prikazan je na crteima (desno).
E1+
Q+
polja
EQ
E2+
Ukoliko polje stvaraju dva tokasta naboja Q1 i

Q2 (ili vie naboja) onda vrijedi
princip superpozicije:
Ukupno polje tih naboja u proizvoljnoj toki T
prostora se dobije kao vektorski zbroj pojedinih
polja. Uoiti: u toki T se nalazi pozitivni probni
naboj na kojega djeluje ukupna sila koju moemo
izmjeriti. Kada imamo podatake o sili i probnom
naboju onda modul elektrinog polja izraunamo
E = F/q.
E+
+ Q1
E-
E = E + + E-
Elektrine silnice linije elektrinog polja

To su linije kojima bi putovao probni naboj
q > 0 u polju uoenog pozitivnog (+) ili
negativnog naboja ().
izvor
52
Q2
ponor
Vektor jakosti elektrinog polja E je tangencijalan

na liniju elektrinog polja u danoj toki.
Gustoa linija je proporcionalna jakosti elektrinog
polja na tom podruiju.
Linije izviru na pozitivnom, a poniru na
negativnom naboju.
Linije se ne mogu presjecati!
E1
E2
b2) elektrini potencijal,

Kad se probni naboj q dovodi iz beskonanosti u neku toku
polja, elektrino polje izvri rad proporcinalan s q.
W
q
Ep,el
q
W1 ~ q
Naboj q u datoj toki raspolae elektrinom potencijalnom
energijom E p el .
E p el ~ q
Definiramo veliinu:
E p el
- elektrini potencijal toke polja.
To je omjer elektrine potencijalne energije probnog naboja q u nekoj toki polja i koliine
naboja tog probnog naboja.
Ovisi o poloaju toke i o naboju Q koji stvara polje.
Jedinica za mjerenje:
E p el
[ ] =
[q]
=1
J
= 1 V volt
C
( r ) = k0
Za tokasti naboj Q (ili kuglasti ) je
Q
r
> 0 za pozitivan naboj

< 0 za negativan naboj
Linije (plohe) koje spajaju toke u elektrinom
polju istog potencijala nazivaju se
ekvipotencijalnim (plohama) linijama. One su
uvijek okomite na silnice elektrinog polja.
Elektrina potencijalna energija dvaju naboja Q i q je
E p el = q = k0
A = B
ekvipotencijala
linija
silnica
Qq
r
Ako polje stvara vei broj naboja vrijedi princip superpozicije:
(r ) = 1 ( r ) + 2 ( r ) + 3 (r ) + ...
b3) elektrini napon
Gledamo pomicanje probnog naboja q izmeu dviju toaka 1 i 2
elektrinog polja naboja Q. Pri tom pomicanju elektrostatske sile
izvre rad W12 .
Rad je proporcionalan koliini naboja q.
1q 1
W12
W12 ~ q
Definiramo veliinu elektrini napon U.
U=
W12
q
To je omjer rada elektrostatskih sila W12 pri pomicanju naboja q iz toke 1 u toku 2 i koliine
tog naboja.
53
Jedinica za mjerenje je
[U ] =
[W12 ] = 1 J 1V
[q] C
Kako se izvreni rad moe iskazati kao razlika elekrinih potencijalnih energija
W12 = E pel 2 E pel1

slijedi da je elektrini napon U izmeu dvije toke polja jednak U =
E pel 2
q
E pel1
q
tj.
elektrini napon je jednak razlici elektrinog potencijala izmeu tih toaka polja:
U = 2 1 = .
c) Elektrini kapacitet. Kondenzatori
Kondenzator ureaj na kojem pohranjujemo elektrini naboj.
Najee se sastoji od dva vodia (metalne ploe) razdvojena izolatorom (zrak, neki dielektrik).
c1) Ploasti kondenzator
d razmak izmeu metalnih ploa
S plotina ploa
Q koliina naboja
U napon izmeu ploa (za danu koliinu naboja)
- pokus U ~ Q
Napon izmeu ploa proporcionalan je koliini
naboja na ploama.
Moemo napisati:
d
+Q
1
Q , tj.
C
Q
C=
U
U=
-Q
C kapacitet kondenzatora.
Ovisi o geometriji i o dielektriku izmeu ploa (ne ovisi o Q i U!)
[C ] =
[Q ] = 1 C 1F
[U ] V
farad
Kapacitet ploastog kondenzatora:
C = r 0
S
d
r - relativna permitivnost dielektrika

Izmeu ploa se formira homogeno elektrino polje.
Ako se naboj +q s pozitivne ploe prebaci na negativnu
plou, tad elektrino polje izvri rad
W = Fel d = qE d
d
-Q
+Q
Taj isti rad moemo iskazati preko napona

W = q U
qE d = q U
U
- jakost elektrinog polja unutar kondenzatora
d
[U ] V
[E] = = 1
[d ] m
E=
54
Energija ploastog kondenzatora

Nabijanje kondenzatora do koliine naboja Q moemo ostvariti prenosei (u mislima) jedan
po jedan elektron (naboja |qe|) s jedne neutralne ploe na drugu plou. Ploa s koje
uzimamo elektrone e postati pozitivno nabijena, a ona na koju prenosimo elektrone
negativno nabijena. Valja uoiti da se utijekom prenoenja elektrona napon izmeu ploa
mijenja jer se mijenja i naboj ploa! Na kraju prenoenja elektrona, kada je naboj na
ploama +Q odnosno Q, izvrili smo jednak rad kao da smo odjednom prenijeli koliinu
naboja Q uz srednji napon izmeu ploa U koji je jednak
U=
U po + U kon
0 +U
2
tj. U =
U
2
Izvreni rad:
W = UQ =
U
1
Q = QU
2
2
Izvreni rad je pohranjen u obliku energije elektrinog polja kondenzatora.
1
W = QU
2
1 Q 1 Q2 1
1
= Q =
= CU U = CU 2
2 C 2 C 2
2
C1
Q1
Spajanje kondenzatora serijski:

U S = U1 + U 2
C2
Q2
U1
Koliine naboja na ploama ( Q1 , Q2 , QS )
U2
U
su jednake.
nadomjetamo
jednim
ekvivalentnim
QS
CS
US
Q1 = Q2 = QS
Q
US = S
CS
Q1
C1
Q
U2 = 2
C2
U1 =
Qs Q1 Q2
= +
Cs C1 C2
1
1
1
= +
CS C1 C2
Reciprona vrijednost ekvivalentnog kapaciteta u serijskom spoju jednaka je zbroju recipronih

vrijednosti pojedinih kapaciteta. To vrijedi za proizvoljan broj kondenzatora.
Spajanje kondenzatora paralelno:
Naponi na kondenzatorima su jednaki.
U p = U1 = U 2
Q1 C 1
Q p = Q1 + Q2
Qp Cp
C pU p = C1U1 + C2U 2
C p = C1 + C2
Q2
Kod paralelnog spoja ekvivalentni

kapacitet u paralelnom spoju jednak je
zbroju pojedinanih kapaciteta. Tvrdnja
vrijedi za proizvoljan broj kondenzatora.
C2
Up
U= U1 + U2
55
III. 2. Elektrina struja

- elektrina struja usmjereno gibanje naboja
u metalima slobodni elektroni
u otopinama ioni, elektroni
u plinovima ioni, elektroni
Q koliina elektrinog naboja koja za vrijeme t proe
kroz popreni presjek vodia S.
a) jakost elektrine struje
definiramo jakost elektrine struje:
I=
vodic
Q
Q
t
Omjer koliine naboja Q i proteklog vremenskog intervala t.

Jakost struje I se odabire za osnovnu fizikalnu veliinu.
Njena jedinica se definira uz pomo magnetskih uinaka struje.
[ I ] = 1 amper ([ I ] = 1 A)
Za konstantne struje piemo
I=
Q
t
Q = I t [Q] = [I] [t] = 1A s 1C (kulon)

Po dogovoru se za smjer struje uzima smjer usmjerenog pomicanja pozitivnog naboja. Uoiti
da elektrina struja nije vektor nego skalar!
a1) mikroskopski model struje
Ukoliko vodi nije prikljuen na izvor, slobodni elektroni se unutar njega gibaju kaotino
(poput molekula plina).
Kad se na krajeve vodia prikljui napon, unutar njega se formira elektrino polje koje
slobodnim elektronima daje jednu komponentu usmjerenog pomicanja brzinom v - srednja
brzina usmjerenog pomicanja (driftna brzina).
N broj slobodnih elektrona u volumenu V
n=
N
- gustoa broja elektrona (brojnost)
V
Za vrijeme t kroz presjek S e proi samo oni elektroni

koji su na udaljenosti
v t
ili manjoj, tj elektroni iz obujma
V = S v t
Ti elektroni prenesu kroz S koliinu naboja
Q = N e = n V e = n S v t e
Jakost struje je
Q n S v t e
=
t
t
I = S v en
I=
Uobiajeno je definirati gustou struje j relacijom j =
I
= v e n . Gustoa struje je vektorska
S
veliina i u metalima ima smjer elektrinog polja koje je odgovorno za gibanje naboja u
vodiu. Jedinicu gustoe struje dobivamo iz definicije:
[ j] =
[I ] = 1 A
[ S ] m2
Tipine srednje brzine i koncentracije elektrona u vodiu su
v ~1
mm
;
s
n ~ 1022 cm 3 .
56
b) Ohmov zakon. Elektrini otpor

Ohm eksperimentalno utvruje da je jakost struje I u danom metalnom vodiu proporcionalna
naponu U na krajevima vodia.
I~U
I
Moemo napisati jednakost
I=GU
I
- elektrina vodljivost
U
[I ] A
[G ] = = 1 1S simens
[U ] V
G=
ee koristimo recipronu vrijednost
1
- elektrini otpor
G
U
- Ohmov zakon (za vanjski dio strujnog kruga)
I=
R
[U ] V
[ R ] = = 1 1 om
[I ] A
R=
Elektrini otpor ovisi o:

- duljini vodia, l
- povrini poprenog presjeka, S
- vrsti vodia (opisano pomou specifine otpornosti , [] = m)
R=
l
S
R metalnog vodia ne ovisi o naponu U izvora ili jakosti struje I koja prolazi kroz vodi.
b1) mikroskopski izvod
Unutar vodia se formira elektrino polje jakosti
E=
U
l
Srednja driftna brzina v je proporcionalna s tom jakou

v = E gdje je elektrina pokretljivost.
U
S
en = en U
l
l
1
1 l
I = U R =
en S
R
I = SvEn = S Een = S
S
U
Otpornost je
1
en
l
U
R= , I =
S
R
Taj zakon moe se zapisati i u obliku

j =ven= E en= en E
Uvedemo li elektrinu provodnost
= en =
j = E Ohmov zakon
Uzrok elektrinog otpora:
- sudari elektrona s titrajuim ionima kristalne reetke
- sudari elektrona s atomima neistoa i nepravilnostima kristalne reetke.
57
Eksperimenti pokazuju da elektrini otpor ovisi o temperaturi
Rt = R0 (1 + t )
je temperaturni koeficijent otpora datog vodia, [] = 0C1 = K1. t je promjena

temperature, a R0 je elektrini otpor vodia na poetnoj temperaturi.
c) izvori istosmjerne struje
Na izvoru razlikujemo:
- pozitivan i negativan pol
- podruija s vikom pozitivnog, odnosno negativnog naboja
Kad se polovi izvora spoje vodiem potee elektrina
struja koja dulje vremena ima konstantnu vrijednost
Da bi to bilo tako, moraju se elektroni koji su putujui
kroz vodi stigli s negativnog pola na pozitivni opet
prebaciti na negativni pol to mogu izvriti strane
(neelektrine) sile:
- mehanike
- kemijske
- toplinske
- magnetske
Pri prebacivanju naboja q one izvre rad Wst .
Definiramo elektromotorni napon izvora
Wst
q
Omjer rada stranih sila i koliine prebaenog naboja
[ ] =
[ J ] 1V
[C ]
volt
Shema strujnog kruga:

r unutarnji otpor izvora struje
- elektromotorni napon
R vanjski otpor
I jakost struje
U = RI = I rI pad napona na vanjskom otporu
I=
R
I
r
- Ohmov zakon za itavi strujni krug
R+r
Ako je R = 0 struja kratkog spoja je:
I ks =
- maksimalna struja koju izvor moe dati
d) Kirchhoffova pravila
U strujnim krugovima razlikujemo:
- vorove toke u kojima se susreu tri ili vie vodia
- petlje zatvorene konture s elementima strujnog kruga
I. pravilo (pravilo vora)
I = I1 + I 2
Zbroj jakosti struja koje ulaze u vor, jednak je zbroju jakosti
struja koje izlaze iz vora.
Pravilo se temelji na zakonu ouvanja koliine naboja.
58
II. pravilo (pravilo petlje)
1 2 = IR1 + IR2
Algebarski zbroj elektromotornih napona u petlji jednak je

zbroju padova napona u toj petlji.
Pravilo se temelji na zakonu ouvanja energije.
e) Spajanje otpornika
serijsko:
Kroz otpornike protiu
jednake struje.
I1 = I 2 = I S
U = U1 + U 2 = U S
I1 R1 + I 2 R2 = I S RS
R = R1 + R2
Ekvivalentni otpor jednak je zbroju pojedinih otpora. Tvrdnja vrijedi za proizvoljan broj
otpora.
paralelno:
Na otpornicima su jednaki
naponi.
Pravilo vora:
I = I1 + I 2 = I P
U1 U 2 U P
+
=
R1 R2 RP
1
1
1
+
=
R1 R2 RP
Reciprona vrijednost ekvivalentnog otpora jednaka je zbroju recipronih vrijednosti
pojedinanog otpora. Tvrdnja vrijedi za proizvoljan broj otpora.
f) Energija elektrine struje. Elektrina snaga
Pri protjecanju elektrine struje kroz otpornik R, pozitivan
naboj prelazi iz podruija vie potencijalne energije u
podruije nie potencijalne energije (uz nepromjenjenu
kinetiku energiju) tako da se ta razlika
potencijalnih energija sudarima pretvara u termiku
energiju kristalne reetke (Jouleova toplina).
W=UQ
U2
W
=
U
I
t
=
t = I 2R t
Q = I t Iz ovih relacija slijedi
R
Snaga je definirana kao rad po jedinici vremena.
P=
W
U2
= UI =
= I 2R
t
R
III. 3. Magnetizam
magnet privlai eljezne predmete (takoer kobalt i nikal, kao i njihove legure).
Magnetski pol podruije magneta s najjaim djelovanjem
N
sjeverni
pol
59
S
juzni
pol
Istoimeni polovi se odbijaju.

Raznoimeni polovi se privlae.
Dijeljenjem magneta se dobiju sitniji magnetii.

To je tipino bipolarna (dipolna) pojava.
Ne postoje izolirani magnetski polovi.
Magnetska influencija u blizini magneta se komad
mekog eljeza pretvara u magnet privlai druge eljezne predmete.
Tvari graene od elementarnih magnetia kod
magneta rasporeeni ureeno.
feromagnet
Kod nemagneta - neureeno.
paramagneti vrlo slab magnetizam
dijamagneti suprotno ponaanje
a) magnetsko polje
- prostor oko magneta u kojem se osjea njegovo djelovanje
Opisujemo ga:
- grafiki linije magnetskog polja (silnice)
Zamiljene linije koje svojim tangentama
pokazuju smjer magnetskog polja
veliinama tok magnetskog polja M kroz plotinu A

To je broj silnica koji prolazi kroz tu plotinu
gustoa magnetskog toka B (ili magnetska indukcija)
JG
B=
M
A
Preciznije magnetski tok je
M = B A = BA cos
B ovisi o sredstvu koje se nalazi u magnetskom polju

Definira se veliina koja ne ovisi o sredstvu.
JJG
To je jakost magnetskog polja H :
JJG
H=
JG
B
- permeabilnost sredstva
JG
JJG
JJG
B = H = 0 r H
0 = 4 107
Tm
- permeabilnost vakuma
A
r - relativna permeabilnost tvari

feromagnet r ~ 103
paramagneti r 1
dijamagneti r 1
60
a1) Oerstedov pokus

Kad se iznad magnetske igle pusti da tee struja, magnetska igla
se otkloni i otklonjena je sve dok tee struja.
Kad se struja iskljui, igla se vraa.
Ako se smjer struje promjeni, promjeni se i smjer otklona igle.
Elektrina struja (naboj u gibanju) stvara magnetsko polje.
b) izvori magnetskog polja
b1) ravni (beskonani) vodi

pokus
H~I
B2
1
1
H~
r
1 I
H=
2 r
B = 0 H =
B1
0 I
2 r
Smjer polja pravilo desne ruke

JG
Palac u smjeru I, rukom obuhvatimo vodi prsti smjer B
[H ] =
[I ] = 1 A
[r ] m
- jedinica za mjerenje jakosti magnetskog polja
b2) kruna petlja radijusa R

U sreditu petlje je
B=
r I
2 R
Petlju moemo smatrati elementarnim magnetiem

b3) zavojnica s N zavoja
N broj zavoja
L duljina zavojnice
I jakost struje
Unutar zavojnice je polje homogeno.
Pokus
H~I
H~N
H~
1
L
Te je obuhvaeno relacijom H =
NI
.
L
Magnetska indukcija:
B = 0
N
I
l
ako se unutar zavojnice postavi neki materijal permeabilnosti r tad je
B = r 0
N
I
l
61
c1) Amperova sila, FA

Ako se kroz ravni vodi koji se nalazi u homogenom
JG
magnetskom polju indukcije B , pusti struja jakosti I,
zapaa se da se vodi izmie iz magnetskog polja, na
njega djeluje magnetska sila Amperova sila FA
Pokus FA ~ I
FA ~ l - duljina vodia u magnetskom polju

FA ~ B
N
I
FA ~ sin , je kut izmeu B i l

FA = B I l sin
Ponekad ovo koristimo za definiranje magnetske indukcije
FA
B=
I l sin
Jedinica za mjerenje magnetske indukcije
[ B] =
[ FA ] = 1 N 1T
[ I ] [l ] A m
tesla
Smjer sile FA - pravilo ispruene desne ruke

palac smjer I
JG
prsti smjer B
sila iz dlana
B = 0 H
B
T
Tm
0 = [ 0 ] = 1 = 1
A
H
A
m
Sila izmeu dva vodia
F12 = B1 I 2 l =
F12 =
0 I1 I 2
l
2 r
0 I1
I2 l
2 r
Ovu relaciju koristimo za definiciju jedinice jakosti

struje 1 amper
c2) Lorentzova sila, FL
Struja usmjereno gibanje naboja
Sila na vodi kojim tee struja rezultat djelovanja magnetskog polja na pojedine naboje.
JG
l duljina vodia u magnetskom polju B
S povrina poprenog presjeka vodia
N broj naboja q u volumenu S l
FA = BIl = B Svqn l = Bqv
N
Sl
V
FA = N Bqv
JG
Na naboj q koji se giba brzinom v u magnetskom polju B djeluje sila:
62
FL =
FA
= Bqv
N
ili openito
FL = Bqv sin
JG G
- kut izmeu vektora B , v
Smjer sile FL pravilo desne ruke:
G
palac smjer v
JG
prsti smjer B
sila iz dlana za q > 0
Gibanje naboja u homogenom magnetskom polju:
G JG
Ukoliko je v B naboj se giba po krunici radijusa R.
JJG
Sila FL igra ulogu centripetalne sile.
FL = Fcp
m v2
R
mv
R=
Bq
Bqv=
Rad Lorentzove sile jednak je nuli.

JJG
G
WFL = 0 ! jer je FL s (pomak)
Period vrtnje
2 R
R
m
= 2 = 2
v
v
Bq
m
T = 2
Bq
T=
Primjene:
1 separator brzine
Okomito elektrino i magnetsko polje
Fel = FL qE = Bqv
E
v = - estice ove brzine ne skreu!
B
2 maseni spektrometar
Kombinacija separatora brzine i magnetskog polja B0
E
B
mv
m RB0
R=
=
B0 q
q
v
m R B0 B
=
- specifini naboj
q
E
v=
ciklotron ubrziva nabijenih estica
v=
RBq
m
63
III. 4. ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA

To je pojava da se uz pomo magnetskog polja proizvede elektrina struja.
S
a) elektromagnetska indukcija
Faraday 1831.
Kazaljka ampermetra se otklanja kad se:
- magnet primie ili odmie zavojnici, tj kad se mijenja
JG
magnetsko polje u kojem se zavojnica nalazi, (tj. mijenja B )
- zavojnica stie ili rastee, tako da se mijenja povrina
poprenog presjeka (tj. S)
- Zavojnica rotira u homogenom magnetskom polju (tj. mijenja
kut )
G
- kut izmeu normale n na povrinu
JG
zavoja i vektora B
Jednom rijeju, kad se mijenja veliina

M = B S cos - magnetski tok
[ M ] = [ B ] [ S ] = 1Tm2 1Wb
veber
Pokusi kazaljka se vie otkloni to se M bre mijenja i to je vei broj zavoja N zavojnice
Inducirani napon
M
- brzina promjene magnetskog toka
t
U i ~ N - broj zavoja
Ui ~
Ui = N
M
- Faradayev zakon
t
a1) Lenzovo pravilo

Ako se magnet primie aluminijskom prstenu, on se odmie.
Ako se magnet odmie prsten ide za njim.
Primicanjem se u prstenu inducira takva struja da njeno magnetsko
polje nastoji sprijeiti poveanje magnetskog toka kroz prsten, tj.
prsten formira s lijeve strane N pol, koji se odbija od N pola
magneta koji se primie.
Suprotna je situacija kod odmicanja magneta.
Ui = N
M
Minus dolazi zbog Lenzovog pravila.
t
b) ravni vodi u homogenom magnetskom polju

JG
G
Neka se ravni vodi, duljine l giba brzinom v okomito na vektor magnetske indukcije B
JG
G
B - homogeno magnetsko polje, okomito na v
G
v - brzina gibanja vodia
Moemo zamisliti petlju (iscrtkano) ija se povrina mijenja.

Promjena magnetskog toka kroz tu petlju je
M = B S = B l vt
Kako je N = 1, Faradayev zakon daje za iznos induciranog
napona
Ui =
M Blvt
=
t
t
B
l
v
v t
Izmeu krajeva vodia se inducira napon
U i = Blv
64
c) samoindukcija
pokus Tinjalica zasvjetli uz napon ~ 150V.
Kad se ona prikljui u strujni krug kao na slici
pri ukljuivanju ili iskljuivanju izvora od
samo 2V zapaa se da tinjalica bljesne!
Pri ukljuivanju i iskljuivanju se na neki

nain dobivaju naponi reda ~ 150V.
zavojnica
sklopka
izvor
(~2V)
tinjalica
Pri ukljuivanju jakost struje ne postigne

odmah maksimalnu vrijednost, nego struja
raste neko vrijeme od vrijednosti nula do
maksimalne vrijednosti I MAX , tj struja se
mijenja.
Faradayev zakon EM-indukcije
zeljezna
jezgra
I(t)
I MAX
M
i = N
t
t
0
U zavojnici se, zbog promjene jakosti struje, inducira napon
proces
proces
reda ~150V, zbog ega bljeskalica bljesne.
ukljucivanja iskljucivanja
Samoindukcija pojava da se u zavojnici pojavljuje i
zbog promjene toka vlastitog magnetskog polja. Koliki je napon samoindukcije?
Magnetski tok kroz zavojnicu je
M = B S
Magnetska indukcija
N
N
I B = r 0 I (zato to se mijenja samo struja kroz zavojnicu)!
l
l
M = S B
B = r 0
Rabei Faradayev zakon EM-indukcije dobivamo traeni napon samoindukcije

i = NS r 0
SN 2 I
N I
= r 0
.
t
l t
l
Obiaj je uvesti koeficijent samoindukcije (induktivitet zavojnice) L =
r 0 SN 2
l
. Napon
samoindukcije je sada jednak
i = L
I
t
Jedinica za mjerenje induktiviteta
[ L] =
[ i ][ t ] = 1V s 1H
A
[ I ]
henri
d) energija magnetskog polja

Kad je zavojnica prikljuena na izvor, njome tee struja I i
unutar nje postoji magnetsko polje indukcije B.
Ako se izvor iskljui, struja ne padne odmah na nulu, nego
tee jo neko vrijeme sve slabija i slabija.
U krugu postoji jo neka energija energija magnetskog polja
1
WM = LI 2
2
B
I
Taj izraz moe se i malo drukije zapisati:
65
r 0 SN 2
1 r 0 SN 2
B 2l 2
WM =
2
N
Bl
2
l
( 0 r ) N 2
B = r 0 I I =
0 r N
l
B2
WM =
Sl
20 r
L=
Obzirom da je volumen zavojnice jednak V = S l pa je gustoa energije magnetskog polja
wM =
WM 1 B 2
=
V
2 r 0
Rabei vezu izmeu magnetske indukcije i magnetskog polja B = 0 r H moemo pisati
wM =
1
0 r H 2
2
Gustoa energije magnetskog polja proporcionalna je kvadratu jakosti magnetskog polja H.
III. 5. IZMJENINE STRUJE

JG
Vrtnjom petlje u magnetskom polju indukcije B , u njoj se

inducira izmjenini napon prema Faradayevom zakonu EMI.
i = N
=
M
t
- kutna brzina vrtnje
i = N
( BS cos t )
(cos t )
= NBS
t
t
kako je
BS cos
B
cos t
= sin t
t
slijedi
i = NBS sin t
Izmjenini napon
(t ) =
N B
S
sin t
0 -maksimalna
vrijednost
napona
(amplituda)
(t ) = 0 sin t
Prikljui li se taj izvor na omski otpornik, tad kroz
otpornik tee izmjenina struja jakosti
i (t ) = I 0 sin t - trenutna jakost
I 0 - maksimalna vrijednost
66
Izmjenini napon na krajevima otpornika je
u (t ) = U 0 sin t
Za opis izmjenine struje definiramo efektivne

vrijednosti jakosti i napona. Efektivne vrijednosti
definiramo pomou usporedbe toplinskih uinaka
istosmjerne i izmjenine struje. Veza s maksimalnim
vrijednostima sljedea:
I0
U
I , U ef = 0 U
2
2
Gradska mrea u Europi ima = 50 Hz i U ef = 220V
I ef =
a) otpori u krugu izmjenine struje

a1) radni (omski), R
u (t ) = U 0 sin t
u U
i = = 0 sin t
r R
i (t ) = I 0 sin t
izvor izmjenicne
struje
Struja i napon su u fazi, tj. u istim trenucima postiu maksimalne vrijednosti.

Vrijedi Ohmov zakon:
i=
u
r
I=
U
R
ili
Vektorski dijagram
Maksimalnim vrijednostima struje i napona pridruimo vektore koji rotiraju u pozitivnom
smjeru stalnom kutnom brzinom .
Budui da su u fazi, gledaju u istom smjeru.
a2) induktivni, RL (zavojnica u strujnom krugu)
Izvor izmjeninog napona
u (t ) = U 0 sin t
Zbog samoindukcije
s = L
i
t
Dobijemo da se struja mijenja po zakonu
i=
U0
sin t
L
2
tj.
,u
i = I 0 sin t
2
Struja kasni za
I0 =
U0
I0
za naponom
U0
- maksimalna jakost struje
L
-I0
Kad napon ima maksimalnu vrijednost, struja ima

vrijednost nula.
67
-U0
u
RL = L - induktivni otpor
RL
U
I=
RL
i=
RL ~ - kruna frekvencija
RL ~ L - induktivitet
vektorski dijagram
a3) Kapacitivni, RC (kondenzator u strujnom krugu)
Za istosmjernu struju kondenzator je beskonaan otpor
Za izmjeninu on je samo konaan otpor
u = U 0 sin t
Tad se kondenzator puni i prazni, tj u strujnom krugu

tee struja.
Koliina naboja na ploama u nekom trenutku je dana
izrazom
q = u C = CU 0 sin t
kako je
U
q
i ( t ) = 0 sin t + = I 0 sin t +
1
t
2
2
C
U
U
I 0 = 0 0 - Ohmov zakon
1
RC
C
1
RC =
- kapacitivni otpor
C
1
- obrnuto proporcionalan s
RC ~
i=
1
- obrnuto proporcionalan C
C
u
i=
RC
RC ~
i (t ) = I 0 sin t +
2
Struja brza za
i,u
ispred napona
U0
Kad struja ima maksimalnu vrijednost, napon ima

vrijednost nula.
0
-I0
Vektorski dijagram ima oblik:
I0
-U0
68
a4) serijski spoj R, C i L

Jakost struje u svim elementima je jedna te ista.
I R = IC = I L
Vektorski dijagram
UL
U = U R2 + (U L U C ) 2 = I R 2 + ( RL RC ) 2
Z = R 2 + ( RL RC ) 2 - ukupni otpor (impedancija)

Ohmov zakon
I=
U
UL - UC
U
- ovisi o
Z
UC
- pomak u fazi izmeu jakosti struje i napona na izvoru

R RC
tg = L
R
IR
UR
Iz Ohmovog zakona
I=
U
=
Z
U
R + ( RL RC ) 2
2
slijedi da je Z najmanji odnosno I je najvea za
RL = RC 0 L =
1
0C
1
- rezonantna frekvencija
LC
0 =
tada je = 0, te
I=
U
R
period pobude struje je tada
T0 =
= 2 LC - Thomsonova formula
a5) paralelan spoj R, C i L
Napon na elementima je meusobno jednak.

UR = UC = UL
~
Vektorski dijagram je prikazan na crteu:
I = I R2 + ( I C I L ) 2 =
1
=
Z
U
Z
1 1
1
+
2
R RC RL
69
b) snaga izmjenine struje

Kako su trenutne vrijednosti napona
u (t ) = U 0 sin t
i jakosti struje
i (t ) = I 0 sin( t + )
pomaknute u fazi za , trenutna vrijednost snage je
p (t ) = u (t ) i (t )
Snagu izmjenine struje dobivamo usrednjavanjem po nekom vremenskom intervalu
P p(t ) = UI cos
tj.
P = UI cos
gdje je faktor cos uobiajeno zvati faktor snage.
= c) transformator
Ureaj koji na principu elektromagnetske indukcije mijenja (transformira) napon, odnosno

jakost izmjenine struje.
Brzine promjene magnetskog toka
M
t
IP
su jednake u obje zavojnice
Up
N
= P - omjer transformacije
U S NS
IS
NP
UP
Kod idealnog transformatora su snage na

primaru i sekundaru jednake
NS
US
I PU P = I SU S
U P IS
=
US IP
U sluaju da postoje gubici definiramo korisnost:
I SU S
I PU P
70
Dario Mii
Fizika IV

1PMB[OJL
Nakladnik
tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809
mtel.: +385 (91) 513 6794
Za nakladnika
Branko Lemac
Dizajn ovitka
minimum d.o.o.

IV. TITRANJE I VALOVI

IV. 1. TITRANJE
Titranje je periodino gibanje oko ravnotenog
poloaja.
Npr. harmonijski oscilator (H. O.)

Sastoji se od (crte):
- elastine opruge konstante k
- tijela privrenog za oprugu mase m
ravnoteni
poloaj
Njihalo
Sastoji se od niti duljine l, za koju je objeeno
neko tijelo mase m i sve se to nalazi u gravitacionom
polju. Obino se uzima da je masa niti puno manja od
mase tijela.
Osnovni pojmovi:
- elogancija, y
Trenutna udaljenost od ravnotenog poloaja
-amplituda, Y0
Maksimalni pomak od ravnotenog poloaja.
(maksimalana elongacija)
-Y0
- titraj
Proces pri kojem se tijelo koje titra vrati
sljedei put u neki poloaj u istom stanju gibanja.
Y0
ravnoteni
poloaj
-Y0
Y0
- period, T - vrijeme jednog titraja

- frekvencija, - broj titraja u 1s =
[ ] =
1
T
1
1
= s 1 1Hz herc
[T ] s
y
svjetlo
y0
a) analogija jednolikog gibanja po krunici i titranja
y(t) y(t)
Tijelo se jednoliko vrti po krunici radijusa R, kutnom brzinom , obasjavamo
0 ga paralelnim
snopom svjetlosti i gledamo sjenu tijela na
ravnoteni
okomitom zastoru sjena titra
poloaj
=
t
R = Y0
zastor
=t
71
sjene
Iz pravokutnog trokuta slijedi:
y (t )
y (t ) = R sin otkuda slijedi
R
da je elongacija titranja y (t ) = Y0 sin t .
sin =
Ako u poetnm trenutku tijelo nije u ravnotenom

poloaju onda je poetna faza 0 razliita od nule
pa je elongacija titranja
y (t ) = Y0 sin( t + 0 )
Izraz t + 0 se zove faza titranja.

Brzina, v(t)
Projiciramo vektore brzine tijela (crte)
cos =
v(t )
v0
v(t ) = v0 cos t
v0 = R = Y0 v0 = Y0
v1 = v2 = ... = v0
Openito je brzina tijela
v(t ) = v0 cos( t + 0 )
Ubrzanje, a(t)
Projiciramo vektor ubrzanja tijela (crte)
sin =
a(t )
a0
a(t ) = a0 sin t
a0 acp = 2 R = 2Y0
a0 = acp1 = acp 2 = ... = acp
v2
v0 v(t) v(t)
v1 v0
openito
a (t ) = a0 sin( t + 0 )
ili
a (t ) = 2Y0 sin( t + 0 )
a(t ) = 2 y (t )
ili ako uzmemo u obzir smjerove otklona y(t) i a(t), koji su suprotni
a (t ) = 2 y (t )
acp2
a(t)
a(t)
acp1
72
Povratna sila, Fp (t ) se uvijek pojavljuje u sustavima
koji titraju i usmjerena je prema ravnotenom poloaju.
Fp (t ) = m a (t ) = m 2 y (t )
Fp(t) m
Povratna sila je proporcionalna elongaciji:
Fp (t ) = k y (t )
y(t)
Povratnu silu esto zovemo kvazielastina sila.

a1) Period titranja H. O.
Usporedbom izraza
Fp = m 2 y (t )
Fp (t ) = k y (t )
k = m
k
=
tj.
- kruna frekvencija titranja
m
2
T=
m
- period titranja harmonijskog oscilatora
k
T = 2
a2) energija H. O.
Tijelo se giba
kinetika energija opruga se rastee
potencijalna elastina
Kinetika
Ek (t ) =
v(t)
m
0
y(t)
m v 2 (t ) mv02 cos 2 t
=
2
2
Elastina potencijalna
E pel (t ) =
k y (t ) kY02 sin 2 t
=
2
2
Ukupna energija u bilo kom trenutku je zbroj tih dviju energija:
Eu (t ) = Ek (t ) + E p el
= m 2Y02 cos 2 t m 2Y02 sin 2 t m 2Y02
+
=
(cos 2 t + sin 2 t ) .
2
2
2
Ukupna energija ne ovisi o vremenu! Ona je konstantna tijekom vremena.
m 2Y02
. Ukupna energija je proporcionalna s kvadratom amplitude Y0 ( Eu ~ Y02 ),
2
kvadratom krune frekvencije 2 ( Eu ~ 2 ) i masom tijela m ( Eu ~ m ).
Eu =
b) matematiko njihalo
Za male kuteve otklona (crte na sljedeoj stranici) iz slinosti pravokutnih trokuta slijedi
Fgp
y (t )
=
Fg
l
Vidimo da ulogu povratne sile igra komponenta sile tee Fgp. Uvrtavanjem izraza za silu teu
mg
y (t ) . Obzirom da je povratna sila kvazielastina sila tj.
Fg = mg dobivamo Fgp =
l
Fgp = k y (t ) , zakljuujemo da je konstanta elastinosti u ovom sluaju jednaka k =
73
mg
.
l
Kvazielastina sila uzrokuje harmonijsko titranje
T = 2
m
= 2
k
m
otkuda slijedi da je
mg
l
l
y(t)
period titranja matematikog njihala jednak
l
T = 2
.
g
FN
FgN
Fgp
Fg
Ukoliko je njihalo objeeno u ubrzanom sustavu, tada treba nai rezultantno ubrzanje g R
T = 2
l
gR
Npr. u vagonu koji se giba ubrzano po horizontali
FR = F + Fi = m g + a = mg R
2
g
FN
a = konst
gR = g 2 + a2
F
R
c) LC titrajni krug
q (0) = q0 - poetna koliina naboja na kondenzatoru
Fg
q(t ) = q0 cos t
Napon izmeu ploa e se mijenjati po zakonu
u (t ) =
q(t )
C
i(t)
jakost struje u krugu se mijenja po zakonu
q(t )
i (t ) =
t
q(t)
L
sve te veliine mijenjaju se frekvencijom
0 =
1
2 LC
- vlastita frekvencija LC - kruga otkuda slijedi izraz za period titranja
ovog strujnog kruga:
T0 = 2 LC - Thomsonova formula
d) prigueno titranje
Ako na sustav koji titra djeluje sila trenja, otpora, koja troi energiju unesenu u titrajni sustav
opaa se da se amplituda titranja s vremenom smanjuje.
74
y
Y0
Pri slabom priguenju definiramo faktor

priguenja (dekrement):
Y
= M
YM +1
YM
konstantno
YM+1
Period se pritom gotovo ne mijenja.

Faktor dobrote:
Q = 2
En
E
= 2 n
En En +1
En
En - smanjenje energije u n-tom titraju

En - energija na poetku n-tog titraja
-Y0
e) prinudno titranje
Ako na titrajni sustav djeluje vanjska periodina sila
Fpr (t ) = F0 sin t
tada se uspostavi titranje s frekvencijom .

to je blii 0 - vlastitoj frekvenciji titrajnog sustava, to je amplituda titranja vea.
Kad 0 dolazi do rezonancije.
Amplituda beskonano raste, titrajni sustav se razara.
Tad je maksimalni prijenos energije s uzbudnog
sustava na uzbuivani sustav.
U realnim situacijama su uvijek prisutne i sile trenja
ili sile otpora tako da se pri rezonanciji dostigne samo
najvea amplituda koja je konane veliine.
IV. 2. MEHANIKI VALOVI

Val predstavlja irenje titranja u nekom elastinom sredstvu.
Npr. val na ici:
Zamislimo icu kao skup tokastih estica koje su meusobno povezane elastinim oprugama:
Kad se prva estica 1 (izvor) pomakne gore-dolje (ili lijevo-desno), opruga se rastegne i
povue za sobom esticu , to dovodi do rastezanja sljedee opruge i pokretanja estice
itd. Sve estice titraju na isti nain s istim periodom T i istom amplitudom Y0 . Meutim, nisu
sve estice u istom stanju titranja tj. nemaju jednaku fazu. Uoimo poloaje svih estica
u poetni trenutak vremena t = 0, potom nakon etvrtine perioda titranja, , te nakon punog
perioda titranja (crtei):
t=0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1112 1314

1
t= 1 T
4
1
t= T
2
75
4 5 6 7 8 9 10 1112 13 14
7 8 9 10 1112 13 14
t= 3 T
4
1
10 11 12 13 14
Svaka od estica titra oko svog ravnotenog poloaja. Tijekom titranja estice kasne jedna za
drugom u fazi. estice ne putuju udesno po ici. Mijenja se samo njihov poloaj po vertikali.
Oblik ice se, u odnosu na poetni poloaj, mijenja tijekom vremena. Kaemo da se po ici
udesno giba val. Val ne moemo nacrtati! Ono to je prikazano na crteima su poloaji
pojedinih estica (dakle oblici ice) u pojedinim trenucima vremena. Obzirom da smo izvrili
rad kojim smo estice doveli u titranje oito je, prema zakonu ouvanja energije, da val nosi
energiju! Dakle, jedan nain prijenosa energije po ici je pomou vala! Valja uoiti da svaki
val (mehaniki, elektromagnetski) prenosi energiju!
smjer
titranja
smjer
titranja
brijeg
smjer irenja
vala
zgucaj
smjer irenja
vala
razrjedaj
dol
Transverzalni val estice titraju

irenja okomito na smjer irenja vala.
(npr. val na ici)
Longitudinalni val estice titraju na pravcu

vala (npr. zvuni val)
Valna duljina,
Udaljenost izmeu dva susjedna brijega (ili dva susjedna zguaja). To je najmanja udaljenost
izmeu dviju najbliih estica koje titraju u fazi. To je udaljenost koju val prevali dok jedna
od estica naini puni titraj.
Ako je medij po kojem putuje val
homogen onda se val iri konstantom
brzinom:
v=
s
t
Odaberemo za t period T. Tad je s =
v=
1
1
. Drei na umu izraz za frekvenciju titranja estica f =
dobivamo
T
T
T
v = f. Ova relacija vrijedi za sve valove. Valja uoiti da elektromagnetski val ne treba
medij koji bi ga prenosio! Pomislite, koji medij omoguuje prijenos suneva svjetla do npr.
Zemlje!
a) jednadba progresivnog vala
Sve estice titraju harmonijski. Tako npr. estica u ishoditu x = 0 ima elongaciju
y ( x = 0; t ) = Y0 sin t . Jednadbom vala nazivamo izraz za elongaciju y(x, t) estice na
mjestu x u trenutku t.
76
estica na mjestu x titra na potpuno isti nain kao

i izvor, jedino kasni za izvorom u vremenu za
tx =
x
v
v
y(x,t)
izvor
vala
Toliko vremena treba da se val proiri od izvora do

estice na mjestu x. Moemo pisati
2 x
x
)
y ( x, t ) = y ( x = 0, t t x ) = Y0 sin [ (t t x )] = Y0 sin (t ) = Y0 sin(t
v
T v
Kako je T v = dobivamo
2
2
y ( x, t ) = Y0 sin
t
x - jednadba progresivnog vala

T
Uvedemo li valni broj k
k=
moe se prethodni izraz zapisati u obliku

y ( x, t ) = Y0 sin( t kx) - jednadba progresivnog vala
Pritom se smjer irenja podudara s pozitivnim smjerom osi x.
Ako se val iri u negativnom smjeru x-osi, jednadba glasi
y ( x, t ) = Y0 sin( t + kx)
a1) razlika u fazi

Za dvije estice, koje se nalaze na poloajima x1 , odnosno
x2 od izvora, je razlika u fazi u zadanom trenutku t jednaka:
x1
x2
t=konst.
2
2 2
= t
x1 t
x2 =
( x2 x1 )

2
=
x gdje smo uveli uobiajenu pokratu x = x2 x1 .
a2) brzina vala

Uz malo sloeniji izvod, moe se pokazati da se brzina progresivnog vala moe iskazati preko
nekih karakteristika materijala u kom se iri val. Tako npr. brzina:
transverzalnog vala na ici je jednaka:
v=
gdje je F napetost ice i =
m
linearna gustoa materijala (ice) (m je
l
masa ice a l duljina ice)

longitudinalnog vala u tapu:
v=
gdje je E Youngov modul elastinosti i je gustoa materijala (tapa).
77
b) odbijanje (refleksija) valova

vrsti (nepomian) kraj
Brijeg se reflektira kao dol.
Val se odbija suprotnom fazom, tj doivi skok u fazi za :
=
upadni
puls
reflektirani
puls
slobodni (pomian) kraj

Brijeg se reflektira kao brijeg.
Val se odbije s istom fazom, tj.nema skoka u fazi.
= 0
c) Huygensov princip irenja
Valove esto grafiki opisujemo valnim frontama plohama do kojih se val proiri do nekog
momenta.
Npr. kod ravnog vala:
sferni val
esto koristimo i valne zrake pravci, tj. linije
koje pokazuju smjer irenja vala (smjer
transporta energije)
ravni val
sferni val
Valne zrake su okomite na valne fronte u svakoj toki sredstva.
78
Huygensov princip svaka toka

medija koju pogodi valna fronta
postaje izvor elementarnih (sfernih)
valova, ija ovojnica daje novu valnu
frontu
d) Pojave s valovima
d1) odbijanje (refleksija)
Upadna zraka, normala i lomljena zraka lee u istoj
ravnini i kut odbijanja jednak je kutu upada.
=
d2) lom (refrakcija)
Val prelazi iz jednog medija u drugi.
Upadna zraka, normala i lomljena zraka lee u istoj
ravnini i vrijedi
sin
v
= n21 = 1
v2
sin
n21 - relativni indeks loma

Frekvencija vala se ne mijenja pri prelasku iz jednog
medija u drugi (to je karakteristika izvora).
1 = 2
v1
v2
d3) interferencija
Kad istovremeno dva ili vie valova stigne u istu toku prostora .
Tad je rezultantno titranje vektorski zbroj pojedinih titranja, tj. rezultantna elongacija je
y = y1 + y2 - princip superpozicije
Gledamo dva vala jednakih frekvencija i stalne razlike u fazi koherentni valovi
I1 , I 2 - koherentni izvori
r = r2 r1 - razlika u hodu do toke T

Ako su valovi harmonijski tada je razlika u fazi titranja
Konstruktivna interferencija (pojaavanje)

Kad je r = 0, , 2 tj.
r = 2m
, m cijeli broj
Razlika u hodu mora biti paran broj (2m) valnih polu-duljina

Destruktivna interferencija (slabljenje)
Kad je r =
3 5
, , ... tj.
2 2 2
79
r = ( 2m + 1)
Razlika u hodu mora biti neparan broj valnih polu-duljina.

c1) stojni val
Dobije se interferencijom upadnog i odbijenog vala
Na ici duljine L uvrenoj na oba kraja:
v brzina irenja
osnovni stojni:
Udaljenost izmeu dva susjedna vora (estice
stalno miruju) je
1
2
cvor
L
ravnotezni
polozaj cestica
1
trbuh
2
cvor
= L 1 = 2 L
v
1 =
v
- osnovna frekvencija
2L
Tek za tu frekvenciju dobijemo na ici stojni val.

prvi pobueni:
= L 2 =
4
2 = L 2 = 2 1
v
v
=2
L
2L
Udaljenost izmeu trbuha i susjednog vora je
2
4
Zatvorena svirala, duljina L

osnovni:
1
4
trbuh
= L 1 = 4 L
cvor
1
4
v
4L
1 =
! Za vie harmonike je n = n 1 , n = 2, 3,
prvi pobueni:
2
4
= L 2 =
2 = 3
4
L
3
v
4L
2 = 3 1 . Openito je n = (2 n 1) 1 , n = 2, 3, ...
1
4
e) valovi zvuka
Longitudinalni valovi u mediju. Ljudsko uho reagira na frekventni raspon 16Hz 20000Hz.
e1) razina zvuka, L
Intezitet zvunog vala (snage P na povrini S) je
I=
P 1 2
= Y02 v .
S 2
v brzina irenja zvuka

Y0 - amplituda titranja estica
80
- gustoa medija
2
- kruna frekvencija
=
T
Prag ujnosti najmanji intezitet koji izazove osjet zvuka
W
I 0 = 1012 2
m
Najjai zvuni inteziteti koji jo ne oteuju uho su priblino ~ 10
W
.
m2
Uvodi se veliina koju je uobiajeno zvati razina zvuka, L
L = 10 log
I
I0
[L] = dB decibel
Za sferni val je
I~
1
r2
tj.
I1 r2
=
I 2 r1
r udaljenost od izvora zvuka

e2) Dopplerov efekt
Neka se po pravcu jednolikom brzinom vi giba izvor zvuka (npr. ambulantni automobil s
ukljuenom sirenom po autoputu) kojemu je frekvencija fi. Neka se maturant Tibor giba
jednoliko po (paralelnom) pravcu brzinom v p (brzina promatraa) koji opaa da je frekvencija
izvora jednaka fp (Dopplerov efekt). Moe se pokazati da je frekvencija koju registrira opaa
(Tibor) jednaka
f p = fi
v + vp
v vp
gdje je v brzina zvuka. Predznake brzina u ovom izrazu valja uzeti na
sljedei nain: vi , v p > 0 kad se izvor i promatra meusobno pribliavaju
vi , v p < 0 kad se izvor i promatra meusobno udaljavaju
IV. 3. Elektromagnetski valovi

Iz Maxwellove teorije je slijedilo da se pomou LC kruga
(ubrzanog naboja) mogu stvoriti elektromagnetski valovi.
Prvi ih registrira 1888 Herz.
To je irenje promjenjivih elektrinih i magnetskih polja
(koja se meusobno proizvode) u prostoru.
Nije potreban nikakav medij (sredstvo) za njihovo irenje.
To su transverzalni valovi.
E (t ) B (t )
k - valni vektor kojemu je modul k =
E (t ) k
B (t ) k
81
E (t ) - vremenski ovisan vektor jakosti elektrinog polja

B (t ) - vremenski ovisan vektor magnetske indukcije
Brzina irenja tih valova ovisi o sredstvu u kojem se ire. U vakumu je
c=
3 108
0 0
m
s
Trenutne vrijednosti jakosti elektrinog E(t) i magnetskog B(t) polja su povezane relacijom
E
=c
B
Spektar EM-valova:
m
104
radio - valovi
0.3
101
103
104
7 10 7
4 107
108
mikro - valovi
infracrveni
~ 7 107
7
vidljiva ~ 6 10 7
~ 5.5 10
svjetlost ~ 4.5 107
~ 4 107
crvena
narancasta
zelena
plava
ljubicasta
ultraljubicasti
valovi
6 1010
10
12
x - zrake
- zrake
1014
82
V. OPTIKA
Svijetlost elektromagnetski val kojemu je valna duljina od 7,5 107 m do 4 107 m.
Ljudsko oko je najosjetljivije na valnu duljinu zelene boje 5,5 107 m
V. 1. Valna optika
Uzima u obzir injenicu da je sjetlost val.
Valne pojave:
x
T
a) interferencija svjetlosti
I1 , I 2 - koherentni izvori
r1
S0 - centralni maksimum
min
max
xT
r2
I1
d
d razmak izmeu koherentnih

izvora
L udaljenost zastora od izvora
s razmak izmeu susjednih
maksimuma
- valna duljina upotrebljene
svjetlosti
koherentni izvori su oni koji imaju:
1. stalna razlika u fazi
2. istu frekvenciju, odnosno
valnu duljinu
max
S
max
min
max
min
max
S0
I2
L
zastor
preokrenuti
zastor
to e se dobiti u toki T ovisi

o razlici u hodu valova
= r2 r1
tj. o razlici u fazi
Uvjet maksimuma (svjetlo)
= 2m
= m m = 0, 1, 2 ... cijeli broj
Uvjet minimuma (tama)
= ( 2m + 1)
Iz trokuta na crteu slijedi
xT
= sin
L
sin =
d
tg =
xT =
L
d
ako se u toki T dobije maksimum tada je

=m
xT ( m ) = m
L
d
Udaljenost izmeu dva maksimuma je
S = xT ( m + 1) xT ( m ) = ( m + 1)
L
d
L
d
S=
L
d
. Dobili smo da razmak
izmeu pruga ne ovisi o m tj. razmak izmeu pruga je konstantan. Kaemo da su pruge
ekvidistantne.
83
a1) optika razlika u hodu

Ukoliko se valovi ire u nekom sredstvu indeksa loma n, ili doivljavaju refleksije na granici
dvaju sredstava, tada je za pojavu interferencije bitna pojava optika razlika u hodu.
= n2r2 n1r1 (razlika u hodu zbog refleksije)
Refleksija na vrstom kraju:

skok u fazi za
=
ili u hodu za
Refleksija na mekom kraju:

nema skoka u fazi
= 0
ili u hodu 0
a2) boja tankih listia

optika razlika u hodu
= ( opt. put 2 ) ( opt. put1) =
= 2n1d + = 2n1d
2 2
n1
n 2 > n1
Uvjet minimuma reflektirane svjetlosti
= ( 2m + 1)
cvrsti
d
cvrsti
Debljina sredstva indeksa loma n1 za koju e se reflektirani valovi ponititi
2n1d m = ( 2m + 1)
d = ( 2m + 1)
4n1
Minimalna debljina se dobije za m = 0:
d0 =
4n1
b) ogib (difrakcija svjetlosti)

injenica je da svjetlost prodire u podruije
geometrijske sjene. Npr. to se dogaa
kod prolaza svjetla kroz usku pukotinu.
Huygensov princip objanjava pojavu
zraka svijetlosti koje su otklonjene od
upadnog smjera (zrake koje su doivjele
ogib).
Te zrake mogu interferirati i u
geometrijskoj sjeni dati svjetlo-maksimum.
tama
svjetlo
tama
b1) Difrakciona reetaka

To je niz od N pukotina smjetenih na meusobnoj udaljenosti l (crte na sljedeoj stranici).
84
d konstanta optike reetke
d=
l
N
uvjet maksimuma:
d sin m = m
m = 0, 1, 2 cijeli broj
m - kut izmeu upadnog smjera i smjera m -tog maksimuma
Kako je
sin m
m
m
1
d
- najvii red maksimuma kojeg moe dati difrakciona reetka
Ukupni broj maksimuma jednak je 2m + 1.

c) polarizacija svjetlosti
polarizirani val postoji istaknuta ravnina titranja
Svjetlost je transverzalni val. Svjetlo iz arulje ili neonske cijevi u sobi nije polarizirano.
Dobivanje polariziranog vala:
I. prolaskom kroz kristale (dvolomce)
Pojavljuju se dvije zrake:
linearno
- obina djelomino polarizirana
polariziran
- neobina potpuno (linearno) polarizirana
oznaka
II. refleksijom Brewstrov zakon
Reflektirana zraka je potpuno polarizirana
ukoliko je kut izmeu reflektirane i lomljene
zrake jednak 90.
'+ = 90
' =
Zakon loma:
sin n2
=
sin n1
'
n1
n2
sin = sin ( 90- ) = cos
sin n2
=
cos n1
n
tg = 2 . Kut za kojega vrijedi poluena relacija zove se Brewsterov kut.
n1
Optiki aktivne tvari zakreu ravninu polarizacije (npr. otopina eera)
85
V. 2. Geometrijska optika
Zanemarujemo injenicu da je svjetlost val.
Opisujemo pojave pomou valnih zraka.
a) Zakoni geometrijske optike
I. Zakon pravocrtnog irenja
U homogenom i izotropnom mediju svjetlost se
iri pravocrtno.
II. Zakon odbijanja (refleksije)
Upadna zraka, normala i odbijena zraka
lee u istoj ravnini i kut odbijanja jednak
je kutu upada.
=
III. Zakon loma (refrakcije)

Upadna zraka, normala i lomljena zraka
lee u istoj ravnini i omjer sinusa upadnog
kuta i sinusa kuta loma je konstanan tj.
v1
sin
= n21 - Snellov zakon
sin
n21 - relativni indeks loma

Koristei Huygensov princip moe se pokazati da je
n21 =
v1
v2
sredstvo 1 n 1
sredstvo 2 n 2
v2
v1 - brzina svjetlosti u prvom sredstvu

v2 - brzina svjetlosti u drugom sredstvu
Ukoliko je upadno sredstvo vakuum indeks loma se naziva apsolutnim indeksom loma.
n=
c
v
Tako je
c
v1
c
n2 =
v2
n1 =
Snellov zakon loma moemo zapisati u obliku:
sin n2
=
= n21
sin n1
IV. Zakon nezavisnosti svjetlosnih snopova

Nakon susreta svjetlosni snopovi se ire dalje bez
ikakvih promjena u odnosu na upadne snopove.
86
b) Zrcala
Izglaana povrina ravna ili sferna
b1) ravno zrcalo

slika:
- virtualna (dobije se kao presjecite produetaka odbijenih
zraka)
- uspravna (2 ispod 1 kao to je 2 ispod 1)
- jednake veliine x = x
Slika je jednako udaljena od zrcala kao i predmet.
Zrcalo je stigmatino od toke predmeta stvara toku sliku.
Stvara se zrcalno simetrina slika.
2
x
b2) sferna zrcala
udubljeno (konkavno)
ispupeno (konveksno)
C sredite zakrivljenosti plohe

T tjeme (najudubljenija ili najispupenija toka)
R radijus (polumjer) zakrivljenosti plohe zrcala
Sferno zrcalo nije strogo stigmatino no za paraaksijalne zrake (blizu su glavne optike osi i s
njom zatvaraju male kuteve) dobivamo dobru aproksimaciju stigmatinosti Gaussova
aproksimacija.
Konstrukcija slike:
fokus (F) toka na glavnoj optikoj osi kroz koju prolaze
(realno ili virtualno) sve reflektirane zrake, koje su upadale
paralelno glavnoj optikoj osi.
T
f
f TF - arina (fokalna) duljina

Zraka koja upada kroz fokus nakon refleksije ide paralelno
optikoj osi.
Zraka koja upada kroz sredite zakrivljenosti C, nakon
refleksije ide po istom pravcu u suprotnom smjeru.
Zraka koja upada u tjeme odbija je simetrino s obzirom
na glavnu optiku os.
konkavno:
realno arite, f > 0
Kad je x > f slika je:
- realna
- obrnuta
- uveana za f < x < 2f
- jednaka za x = 2f
umanjena za x > 2f
x
A
Y
f
T
F
x
87
y
A
kad je x < f slika je:

- virtualna
- uspravna
- uveana
A
A
BF
Konveksno:
virtualno arite, f < 0
slika je:
- virtualna
- uspravna
- umanjena
za sve x > 0
x
x
Jednadba sfernog zrcala
x udaljenost predmeta od zrcala (tjemena)
x - udaljenost slike od zrcala (tjemena)
f arina duljina
Iz trokuta TAB i TAB se moe dobiti relacija
jednadba sfernog zrcala
1 1 1 2
+ = = , R radijus zakrivljenosti
x x f
R
linearno poveanje:
y visina predmeta
y visina slike
m=
y
x
=
y
x
Omjer linearnih dimenzija slike i linearnih dimenzija predmeta

Dogovor o predznacima:
U gornje relacije veliine uvrtavamo s:
+ predznakom realne veliine
predznakom virtualne veliine
jedina razlika y
- kad je obrnut (realan) onda - kad je uspravan (virtualan) onda +
c) lom svjetlosti
Ako je n1 > n2 (slika) tad kaemo da je sredstvo 1 optiki
gue od sredstva 2.
Tad je < , zraka se lomi od okomice.
Ako je n1 < n2 , tad je > , tj. lomi se k okomici.
88
c1) totalna refleksija

Pojava kad svijetlost:
- dolazi iz optiki gueg sredstva
- kut upada vei od g
Svjetlost se reflektira na graninoj povrini natrag u isto

sredstvo.
sin g
n1
sin 90 n2
n
sin g = 1
n2
=90
n1
n2 > n 1
>
c2) optika prizma

A = 1 2 - kut prizme
n - indeks loma
= 1 + 2 A - kut otklona (devijacije) kut izmeu
izlaznog i ulaznog pravca. Taj kut je minimalan, kada je zraka unutar prizme paralelna s
osnovkom prizme tj.
2 = 1 1 = 2
m = 21 A 1 =
m + A
2
A
A = 2 1 =
2
n=
sin
sin 1
=
sin 1
m + A
2
A
sin
2
Za A maleno je i m maleno pa se moe dobiti
m = (n 1) A
Disperzija
Ako na prizmu upada bijela svijetlost zapaa se da se ona cijepa u spektar boja
To je pojava disperzije.
Kut loma ovisi o valnoj duljini,
tj. indeks loma je ovisan o
valnoj duljini disperzija
svjetlosti. Priblino vrijedi
eksperimentalna relacija
n( ) = n0 +
n0 , a konstante
budui da je
C > LJ nC < nLJ

tad je iz zakona loma
sin =
sin
n
zakljuujemo da je
C > LJ
89
c3) lee
prozirna sredina omeena sfernim plohama (jedna moe imati i beskonaan radijus
zakrivljenosti)
C1 , C2 - sredita zakrivljenosti ploha
pravac C1 , C2 - sredita zakrivljenosti ploha

0 optiko sredite lee
R1
konvergentna (sabirna)
C1
divergentna (rastresna)
R 2 C2
R1
0
C1
R 2 C2
Promatraju se tanke lee debljina zanemariva

Konstrukcija slike:
Fokus (arite) toka na glavnoj optikoj osi kroz koju
prolaze sve lomljene zrake, ako su upadne bile, paralelne
s glavnom optikom osi.
Zraka koja upada kroz fokus nakon loma ide paralelno

glavnoj optikoj osi.
F
f
Zraka koja prolazi kroz optiko sredite lee se ne lomi.
F
0
Konvergentna:
slika:
- realna x > f
- obrnuta
- uveana f < x < 2f
jednaka x = 2f
umanjena x > 2f
- virtualna x < f
- uspravna
- uveana
x
A
y
F
0
y
x
90
Divergentna:
slika:
- virtualna
- uspravna
- umanjena
x
A
F
A
B B 0
x
F
f
Jednadba lee
Slino kao kod zrcala moe se dobiti
1 1 1
+ = - jednadba lee
x x f
Pritom je jakost lee j definirana s
j=
1
,
f
[ j] =
1
= m 1 = dpt (dioptrija)
m
pritom za arinu duljinu vrijedi
1 nL 1 1
= 1
f n
R1 R2
nL - indeks loma
n indeks loma okolnog sredstva
R > 0 ako svjetlost putuje od plohe prema sreditu zakrivljenosti
linearno poveanje:
y
x
=
y
x
Dogovor o predznacima:
Isti kao kod sfernih zrcala!
91
VI. MODERNA FIZIKA

VI. 1. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI
Krajem 19., poetkom 20 stoljea je opaeno da klasina Newtonova mehanika ne uspjeva
objasniti neke od eksperimentalnih injenica.
1905. A. Einstein ini revolucionarni korak u pristupu.
Postulati:
A) Sve identine fizikalne pojave u inercijalnim sistemima referencije uz identine
poetne uvjete protjeu na isti nain (postulat ope relativnosti).
B) Brzina svjetlosti u vakumu je jednaka u svim smjerovima i u bilo kojem podruju
datog inercijalnog sistema referencije i jednaka je u svim inercijalnim sistemima
referencije (postulat konstantnosti brzine svijetlosti).
Posljedice su mnogobrojne:
Prostor i vrijeme su povezani
Relativnost istovremenosti
Relativnost vremenskih signala
t =
- (dilatacija vremena)
V2
1 2
c
V - brzina jednog ISR-a u odnosu na drugi

t - vremenski interval izmeu dogaaja mjeren u istoj toki prostora jednim satom (vlastito
vrijeme)
t vremenski interval izmeu dogaaja mjeren u dvjema razliitim tokama prostora (dva
sata)
Relativnost duljina (kontrakcija duljine)
L = L0 1
V2
c2
L0 - mjereno u sustavu mirovanja tapa

L mjereno u sustavu u odnosu na koji se tap giba brzinom V
Pokazuje se da se neke veliine, poput energije E i koliine gibanja p moraju preciznije
definirati
E=
p=
mc 2
V2
1 2
c
mV
V2
1 2
c
- ukupna energija tijela
- koliina gibanja
Pritom su one povezane fundamentalnom relacijom
E 2 = p 2c 2 + m2c 4
Odavde za V = 0 slijedi
E0 = mc 2 - energija mirovanja
Slino za m = 0
E = p c npr. za fotone
92
VI. 2. ZRAENJE CRNOG TIJELA

Zraenje koje pada na neko tijelo obino se djelomino:
- reflektira
reflektirano
- apsorbira
- transmitira
upadno
Tijelo koje ima osobinu da ukupno zraenje
koje na njega pada apsorbira nazivamo
apsolutno crno tijelo.
transmitirano
apsorbirano
Apsolutno crno tijelo ima koeficjent apsorpcije = 1

U termodinamikoj ravnotei svako tijelo emitira onoliko energije koliko i apsorbira.
a) Stefan-Boltzmannov zakon
Intezitet zraenja (energija koju emitira 1 m 2 povrine crnog tijela u 1s) proporcionalan je s
T4.
= 5.67 108
I = T4 ,
W
- Stefan-Boltzmannova konstanta
m2 K 4
Ukupna snaga zraenja povrine S je

P = S T4
b) Wienov zakon
Grafiki prikaz eksperimentalnih rezultata mjerenja
inteziteta zraenja I u ovisnosti o valnoj duljini ,
pri razliitim temperaturama T, dat je na crteu.
Zapaa se da porastom temperature maksimum
krivulje odgovara manjoj valnoj duljini.
T2 > T1 2 m < 1m
m - valna duljina na kojoj crno tijelo emitira najvie

energije.
Wien je doao do zakljuka da je produkt apsolutne temperature crnog tijela i valne duljine na
kojoj crno tijelo zrai najvie energije jednak konstanti koja ne ovisi o temperaturi:
m T = C gdje je C = 2.9 103 Km - Wienova konstanta koja je odreena mjerenjem.
b1) Planckova hipoteza
Iz klasine teorije zraenja crnog tijela je sljedilo da ono emitira beskonano energije
besmisleno!!
Izlaz nalazi Planck 1900. (14 prosinca). Postavlja hipotezu da crno tijelo emitira ili
apsorbira energiju samo u odreenim porcijama, kvantima energije (diskontinuirano).
Energija jednog kvanta proporcionalna je frekvenciji emitiranog elektromagnetskog vala
(kvant se naziva fotonom)
E f = h gdje je h = 6.626 1034 J s Planckova konstanta koja je odreena
mjerenjem.
Ukupna energija za datu frekvenciju moe se napisati kao
E = N Ef = N h
N = 0, 1, 2 - cijeli broj
Koristei tu hipotezu, Planck izvodi svoj zakon zraenja
I =
2 hc 2
hc
kT
koji izvanredno opisuje eksperimentalne rezultate. Dakako, ovaj izraz ukljuuje i Wienov
rezultat o zraenju crnog tijela.
93
VI. 3. FOTOELEKTRINI EFEKT

Ako se metalna ploica (npr. cink) postavi na
elektroskop i zatim negativno nabije onda se zapaa
da svijetlost odreene frekvencije ima sposobnost da
smanjuje negativan naboj te ploice, tj. da iz nje
izbacuje elektrone fotoelektrini efekt
zivina lampa
obicna zarulja
Zn plocica
Kad ploicu obasjava obina arulja, naboj

elektroskopa se ne mijenja bez obzira kakav intezitet
ima upadna svijetlost obine arulje.
Za razliku od te svjetlosti, svijetlost ivine lampe
vrlo malog inteziteta ima sposobnost da vrlo brzo
neutralizira elektroskop, tj. da izbaci negativni naboj
iz cinane ploice.
Prema klasinoj predodbi svjetlosti kao vala, oekivali bismo da poveavanjem inteziteta
obine svijetlosti e rasti energija koju e primati elektroni, tako da e oni uz dovoljno velik
intezitet poeti izletati iz materijala no to se ne opaa!
Svjetlost ivine lampe, vrlo malog inteziteta izbacuje elektrone.
Rjeenje nalazi 1905. A. Einstein primjenjujui Planckovu hipotezu te rabei zakon sauvanja
energije.
Foton nosi energiju h. Ona se djelomino troi za
foton
Ek
kidanje veza elektrona s okolnim pozitivno
povrina
E f = h
v
nabijenim ionima ( Wi - izlazni rad), a ostatak se
metala
pretvara u kinetiku energiju foto-elektrona Ek .
h = Wi + Ek
h = Wi +
tj.
slobodni
elektron
mv
- Einstenova relacija
2
Wi
ioni
Frekvenciju svjetlosti za koju elektroni zaponu izlaziti iz metalne ploice nazivamo

graninom frekvencijom.
h g = Wi
Eksperimenti pokazuju da najvea kinetika energija

foto-elektrona linearno ovisi o frekvenciji:
Ek = h Wi
u savrenom slaganju s Einsteinovom relacijom.
VI. 4. DUALNOST SVIJETLOSTI

Svijetlost pokazuje osobine vala:
- pojava interferencije
- pojava difrakcije
- pojava polarizacije
ali i osobine estice (korpuskule):
- pojava fotoefekta
- Comptonovo rasprenje (rasprenje svjetlosti na elekronu):
Svijetlost ima znaajke i jednog i drugog, tj. ona je dualne prirode (dakle dvojne prirode).
U specijalnoj teoriji relativnosti su energija E, masa m i koliina gibanja p povezane relacijom
E 2 = m2c 4 + p 2c 2 .
94
Fotoni nemaju masu mirovanja

mf = 0 E = p c
S druge strane, prema Planckovoj hipotezi imamo za fotone
E = h = h
tj. E =
c p=
p - koliina gibanja (tipino korpuskularna karakteristika)

- valna duljna (tipino valna karakteristika)
VI. 5. DE BROGLIEVA HIPOTEZA DUALNOST TVARI

De Broglieva hipoteza: Svakoj estici mase m i brzine v treba pridruiti valnu duljinu,
koja opisuje valne osobine dane estice, datu relacijom
h
h
=
gdje su m masa estice (tijela) i v brzina estice (tijela).
p mv
Dakle, ne samo svjetlo nego sve estice (ukljuivo i tijela) imaju dualnu prirodu!
1927. Davisson i Germer, te G. Thomson mjerenjem pokazuju da elektroni doivljavaju
difrakciju na kristalnoj reetki tj. ponaaju se kao val u skladu s De Broglievom hipotezom.
VI. 6. BOHROV MODEL ATOMA

Krajem 19. stoljea intezivno se ispituju spektri atoma.
Za vodik se dobivaju 4 linije u vidljivom dijelu spektra.
Njihove duljine, odnosno pripadne frekvencije Balmer
povezuje pomou jedne relacije
1 1
2 , n = 3, 4, 5, 6
2
2 n
= cR
R konstanta Rydberga
c brzina svjetlosti
U atomskom svijetu postoji nekakva harmoninost.
1909. Rutherford nakon pokusa s bombardiranjem folije zlata - esticama, dolazi na ideju da
predoi atom kao sunev sustav:
pozitivna, teka jezgra sunce
negativni, lagani elektroni planeti
nedostatak elektroni koji se gibaju po krunici
morali bi zraiti energiju te bi pali na jezgru za oko
108 s .To je u suprotnosti s realnou jer znamo da
atomi ive puno dulje. Izlaz nalazi Niels Bohr
uvodei neke nove koncepte.
Bohrovi postulati:
1) Postulat stacionarnih staza
Elektroni mogu boraviti samo na odreenim stazama stacionarnim na kojima ne emitiraju
energiju
2) Postulat emisije
Elektroni emitiraju energiju kad prelaze s jedne stacionarne staze na drugu energija
emitiranog kvanta je
h = Em En , m > n
gdje su energije elektrona na stacionarnim stazama Em , En .
95
3) Postulat kvantizacije momenta koliine gibanja

Moment koliine gibanja elektrona moe imati samo odreene vrijednosti dane relacijom:
L = rn me vn = n
h
2
n prirodan broj
h Planckova konstanta
rn - radijus n-te stacionarne staze
vn - brzina elektrona na n-toj stazi

Promotrimo najjednostavniji atom atom vodika.
Coulombova sila igra ulogu centripetalne sile.
Fc = Fcp
e2
e e me vn2
2
=
v
k
=
n
rn me
rn2
rn
h
h
Bohrov postulat (3) vn = n
, [ =
] pa se izraz za kvadrat brzine zapisuje
2 rn me
2
k
u obliku n 2
h2
e2
k
=
otkuda dobivamo polumjere stacionarnih orbita elektrona
rn me
4 2 rn2 me2
oko protona u vodikovom atomu
h2
rn = n
4 2 ke 2 me
2
n = 1, 2, 3, ...
Za radijus prve stacionarne staze dobijemo
r1 =
h2
0.5 1010 m - Bohrov radijus atoma
4 2 ke 2 me
Radijusi ostalih stacionarnih staza su
rn = n 2 r1 tj. r2 = 4r1 , r3 = 9r1

Na svakoj stazi, n, elektron ima energiju vezanja En.
En = Ek ( n ) + E pel ( n )
me vn2
2
e2
E pel ( n ) = k
- potencijalna elektrina
rn
Ek ( n ) =
1
e2
e2 1 e2
e2
En = me k
k = k k
2
rn me
rn 2 rn
rn
1 e2
En = k
2 rn
tj. En =
1
n2
1 e2
k
2 r1
1 e2
E1 = k = 13.6eV - energija osnovnog stanja
2 r1
E
En = 21 n = 1, 2, 3, ...
n
Valja uoiti da se stacionarna orbita n = 1 u spektroskopiji obino oznaava kao K ljuska,
stacionarna staza n = 2 kao L ljuska, stacionarna staza n = 3 kao M ljuska itd. Energija
osnovnog stanja elektrona u vodikovu atomu je negativna to je odraz injenice da je elektron
vezan dakle nije slobodan. Ionizacijom vodikova atoma se dobije slobodni elektron i
slobodni proton. Energija ionizacije vodikova atoma u osnovnom stanju upravo je jednaka
energiji veze elektrona u osnovnom stanju dakle 13.6 eV.
96
Elektroni imaju diskretne vrijednosti energije (crte) E1 = 13.6 eV, E2 = 3.4 eV, ...
Uz pomo drugog postulata
E,eV
h = Em En =
E1 1
1
2 2
h m n
to je u skladu s Balmerovom relacijom
E1 1
1
2 2 .
h 2 m
0
-0.85
-1.5
n=4
n=3
-3.4
n=2
Pomou gornjih relacija mogu se objasniti serije

karakteristinih linija vodikovog atoma.
n=1
-13.6
Intezitet tih linija teorija ne objanjava.
Rjeenje daje kvantna mehanika razvijena u radovima:
Wernera Heisenberga (1901. 1976.) koji meu ostalim formulira princip neodreenosti
x px
tj. fizikalno je nemogue istovremeno izmjeriti toan poloaj i tonu koliinu gibanja estice
(x neodreenost u poloaju, px neodreenost u koliini gibanja)
Erwin Schrdinger (1887. 1961.) koji nerelativistikoj estici (elektronu) pripisuje valnu
funkciju koja zadovoljava Schrdingerovu jednadbu H = E .
Paul Adrien Maurice Dirac (1902. 1984.) koji relativistikom elektronu pripisuje Diracovu
valnu funkciju D koja zadovoljava Diracovu jednadbu H D D = ED D . Rjeenja
Diracove jednadbe ED , D ukljuuju rjeenja Schrdingerove jednadbe kao specijalni

sluaj.
VI. 7. NUKLEARNA FIZIKA

1896. Henri Becquerel (1852. 1908.) otkriva radioaktivnost uranove rude.
Rutherford ispitivanjem pokazuje da postoje tri komponente radioaktivnog zraenja:
I)
- zrake pozitivno nabijene
- zrake negativno nabijene
II)
III)
- zrake neutralne
U Rutherfordovom modelu atoma pojavljuje se ideja o nuklearnoj jezgri koja sadri gotovo svu
masu atoma ali je za oko 105 puta manjih dimenzija od atoma tj. ima dimenzije oko 1015 m.
Radioaktivnost atoma uzrokovana je promjenama u jezgri!
Daljnja ispitivanja pokazuju sa se jezgra sastoji od dvije vrste estica:
- protona p, pozitivno nabijen (po dogovoru) q p = +e , m p = 1.672 1027 kg
- neutron n, neutralan qn = 0 , mn = 1.674 1027 kg
Meusobno djeluju jakim nuklearnim silama koje su stotinjak puta jae od elektrinih. Ako se
zanemari mala razlika u masi i elektrino meudjelovanje tada se te dvije estice mogu
smatrati ekvivalentnim naziv nukleoni.
Jezgre opisujemo:
- masenim brojem A (broj nukleona )
- atomskim rednim brojem Z (broj protona)
- brojem neutrona N = A Z
oznaavamo ih obino simbolom ZA X kemijski simbol elementa
a) Radioaktivni raspadi. Zakon radioaktivnog raspada
a1) - raspad
- iz jezgre izlaze estice sastavljene od dva protona ( q = +2e ) i dva neutrona jezgre helija
24 He
4
2
97
Openito se raspad moe zapisati kao
X ZA42Y + 24
Energija tih -estica je oko 10 MeV
A
Z
a2) - raspad
Iz jezgre izlijeu dvije vrste estica:
- elektroni koji nastaju raspadom neutrona
1
0
n 11 p + 10 e + 0 e
+ - pozitroni koji nastaju raspadom protona

1
1
0 +
0
1 p 0 n + +1 e + 0 e
injenica da nastale - estice mogu imati proizvoljnu energiju sugerirala je W. Pauliju da
pretpostavi postojanje estica neutrina ve koje su dvadesetak godina kasnije i eksperimentalno
zapaene. Openito se - raspad jezgre moe zapisati u obliku:
Z
A
Y +
A
Z 1
0
1
a3) - raspad
To su fotoni vrlo velikih frekvencija odnosno vrlo velikih energija (kvanti
elektromagnetskog vala). Emitiraju ih pobuene jezgre (koje poput atoma imaju svoje
energetske nivoe koji su praeni prijelazima reda MeV-a) koje s vieg energetskog prelaze na
nii energetski nivo. Openito se to zapisuje u obliku:
X ZA X + 00
gdje je AZ X jezgra u pobuenom stanju.
Z
A
a4) zakon radioaktivnog raspada

Neka u poetnom trenutku imamo N 0 jezgara koje se mogu raspadati na jedan od gore
opisanih naina. Broj jezgara koje e se za vrijeme t raspasti je oito proporcionalan

poetnom broju jezgara N N, vremenskom intervalu N t i oito ovisi o vrsti jezgre. Tu
ovisnost opisujemo konstantom raspada koja karakterizira svaki radioaktivni element.
N = N t
Predznak je zbog toga to se broj jezgara smanjuje tokom vremena.
Uz pomo integralnog rauna dobivamo zakon radioaktivnog raspada:
N ( t ) = N 0 e t - broj neraspadnutih jezgara u trenutku t
esto je zgodno uvesti vrijeme poluraspada T1/ 2 - za to vrijeme se pola od prisutnih
neraspadnutih jezgara raspadne, odnosno pola se ne raspadne.
N
ln 2 0.693
N (T1/ 2 ) = 0 T1/ 2 =
=
2
Tada se zakon radioaktivnog raspada moe zapisati i u obliku:
t
T1/ 2
N (t ) = N0 2
Definiramo i veliinu brzinu raspada, odnosno aktivnost
N
= N
A=
t
Broj raspada u jedinici vremena:
[A] = 1Bq Bekerel jedan raspad u sekundi.
Kako se broj neraspadnutih jezgara smanjuje tokom vremena, tako se smanjuje i aktivnost.
Iz A0 = N 0 i A ( t ) = N ( t ) = N 0 2
t
T1 / 2
slijedi A ( t ) = A0 2
98
t
T1/ 2
Analogan izraz vrijedi za masu neraspadnutih jezgara:
m ( t ) = m0 2
t
T1/ 2
Broj raspadnutih jezgara do nekog trenutka je
N R (t ) = N0 N (t )
b) energija vezanja jezgre

Usporedimo li masu nukleona prije nego formiraju jezgru
Z m p + N mn = Z mp + (A Z) mn
[ m p = 1.007276 u
1u = 1.66054 1027 kg atomska jedinica mase
mn = 1.008662 u , koristei relativistiki izraz E0 = mc 2 1u = 931.494
MeV
]
c2
s masom formirane, stabilne jezgre m j (Z, A) zapaamo da je
m = Zm p + ( A Z ) mn m j ( Z , A ) > 0
Uobiajeno je m zvati defekt mase jezgre.
Energiju, Ev , koja po Einstenovoj relaciji odgovara defektu mase
Ev = m c 2 = Zm p + ( A Z ) mm m j ( Z , A ) c 2
nazivamo energijom vezanja jezgre.
Definiramo srednju energiju vezanja po nuklenu
Es =
Ev
A
Krivulja ovisnosti Es o masenom broju (crte) pokazuje maksimum kod izotopa jezgre
56
26
Fe .
c) Nuklearne reakcije
Promotrimo reakciju u kojoj se jezgra meta X bombardira esticom a i kao rezultat toga nastaje
jezgra ker Y i estica b
a+XY+b
krai zapis
X(a, b)Y
Npr. prva umjetna reakcija
4
2
He + 147 N 178 O + 11H
Vrijedi zakon ouvanja masenog broja:

Zbroj masenih brojeva na lijevoj strani reakcije jednak je zbroju na desnoj strani reakcije.
Te zakon ouvanja rednog broja:
Zbroj rednih brojeva na lijevoj strani reakcije jednak je zbroju na desnoj strani.
99
Za sve sudare vrijede zakoni ouvanja energije i koliine gibanja. Kod neelastinih sudara
mehanika energija nije ouvana.
Definiramo Q vrijednost reakcije
Q = Ek (konano) Ek (poetno) tj.
Q = ( M a + M X M Y M b ) c2
Q > 0 egzotermne
< 0 endotermne potrebna energija praga da bi se ona poela odvijati
c1) Fuzija
Proces spajanja lakih jezgara u tee, npr:
1
1
H + 12 H 23 He + 00 + 6MeV
Taj proces odgovoran za energiju zvijezda.

c2) Fisija
Proces cijepanja tekih jezgara na lake, npr
141
92
1
n + 235
92U 56 Ba + 36 Kr + 3 0 n
Zbog dinamike nestabilnosti tekih jezgara, kad se one pogode sporim neutronom one
se raspadnu na dvije srednje teke jezgre, pri emu se oslobodi i poneki neutron.
Postoji mogunost lanane reakcije. Pritom se oslobaa i energija (nuklearni fisijski
1
0
reaktor).
100

Pomak - Skripta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pomak - Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dario Mii

Zagreb, akademska godina 2010./2011.

Pomak, Zagreb, 2009.

Slino, pri gibanju po pravcu rabimo jednodimenzionalni

Da bismo dobili jedinine duljine na koordinatnim osima moramo se dogovoriti za osnovnu

Pripreme za razredbene ispite

Bitno je uoiti da referentni sustav ine:

Pomak, r , je usmjerena duina (vektor) koja spaja poetnu

Pripreme za razredbene ispite

Promotrimo gospoicu Micu pri subotnjoj etnji Ilicom.

To je skalarna veliina. Jedinica za mjerenje se izvodi iz definicije:

Pripreme za razredbene ispite

a1 Jednoliko gibanje po pravcu

Putanja je pravac, a brzina konstantna, tj. v = konst

Poloaj tijela u ovisnosti o vremenu ima oblik

Poloaj toke kod jednolikog pravocrtnog gibanja je afina funkcija vremena.

Pripreme za razredbene ispite

Grafiki prikaz ovisnosti poloaja o vremenu:

Nagib pravca ovisi o brzini: tg = v , je kut

Prevaljeni put s(t) u ovisnosti o vremenu je s ( t ) = x = x ( t ) x0 = vt . Dakle

s ( t ) = vt . Uoimo da je put linearna funkcija vremena.

Grafiki prikaz ovisnosti brzine o vremenu:

Oba pravca su paralelna s vremenskoj osi!

Pripreme za razredbene ispite

Povrina ispod tog dijagrama odgovara brojano

Kako je kod ovog gibanja v = konst. a =

Grafiki prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu:

a 2 Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu

Kako ovisi brzina o vremenu?

brzina tijela u ovisnosti o vremenu

Pripreme za razredbene ispite

Povrina ispod dijagrama odgovara prevaljenom putu.

Izraz za prevaljeni put s(t) je kvadratna funkcija vremena.

Kako je kod ovog gibanja s ( t ) = x = x ( t ) x0 slijedi x ( t ) = x0 + s ( t ) pa uvrtavanjem

Polueni izraz je ponovo kvadratna

Grafiki prikaz ovisnosti ubrzanja o vremenu:

Pripreme za razredbene ispite

Povrina ispod tog dijagrama odgovara brojano promjeni

a3 Jednoliko usporeno gibanje po pravcu

Ubrzanje a uzimamo u ovim izrazima kao pozitivnu veliinu!

Jedna od moguih fizikalnih interpretacija grafova na crteima (tj. podataka iz primjera):

Pripreme za razredbene ispite

Vrijednost ubrzanja ovisi o geografskoj irini.

Brzina kojom tijelo udari o pod iznosi

Vrijeme padanja dobijemo iz uvjeta

Vertikalni hitac prema dolje

a6 Vertikalni hitac prema gore

Tijelo izbacimo poetnom brzinom v 0 vertikalno uvis.

to je jednoliko usporeno gibanje s poetnom brzinom

vrijeme uspinjanja do najvie visine dobijemo iz uvjeta

Pripreme za razredbene ispite

visina do koje se tijelo popne dobije se iz

Gibanje kod kojeg je putanja krunica.

ee poloaj odreujemo radijusom R i

Openito je duljina luka l dana s

Ukoliko tijelo napravi puni okret

Pripreme za razredbene ispite

Pri gibanju tijela po krunici, tijelo za

put l odnosno pomakne se za PK .

- granina vrijednost omjera

Ukoliko se kutna brzina mijenja uvodimo

Srednje kutno ubrzanje

Trenutno kutno ubrzanje

mF mK slijedi da emo fieka lake pokrenuti, a takoer da emo lake poveavati