KONCEPT PREDAVANJA IZ FIZIKE ZA PRVI

RAZRED

NAPOMENA:

KORISTITI UZ KNJIGU I BILJEŽNICU

SONJA VRANIĆ,prof.

1
SPISAK POJMOVA,VELIČINA I ZAKONA
25. očuvanje energije
1. kinematika 26. kruto tijelo
2. materijalna točka 27.momenti, sile, tromosti i
3. referentno tijelo i sustav impulsa
4. vektori položaja i pomjeraja 28.zakon očuvanja momenta
5. brzina impulsa
6. ubrzanje 29.gravitacija, Keplerovi zakoni
7. vrste gibanja 30.Newtonov zakon gravitacije
8. grafici kod jednolikog 31. sila teža
pravocrtnog gibanja 32. gravitacijsko polje
9. jednako promjenjivo gibanje 33. princip superpozicije
10. grafici 34. gravitacijski potencijal
11. dinamika 35. kosmičke brzine
12. slaganje i razlaganje sila 36. hidrostatika
13. primjena trigonometrijskih f- 37. tlak
a u fizici 38. hidrostatički tlak
14. Newtonovi zakoni 39. Pascalov zakon i primjena
15. impuls tijela i sile 40. tlak krvi
16. vrste sila 41. uzgon i Arhimedov zakon
17. slobodan pad 42. atmosferski tlak
18. hitac 43.hidrodinamika
19. zakon očuvanja količine 44.jednadžba kontinuiteta
gibanja 45.Bernoullijeva jednadžba
20. jednoliko gibanje po kružnici 46. primjena Bernoullijeve j-e
21. centripetalna i centrifugalna 47. sila na zrakoplovno krilo
sila 48. realni fluidi
22. energija, rad i snaga 49. sile na avion
23.gravitacijska potencijalna 50. Magnusov efekat
energija
24.elastična potencijalna
energija

Unaprijed se izvinjavam na mogućim greškama. Ukoliko bude nešto

nejasno PITAJTE.

2
1. Kinematika je dio fizike ( mehanike ) koja proučava gibanje tijela u prostoru
i vremenu, ne uzimajući u obzir uzroke gibanja.
2. Materijalna točka je model tijela čiji se oblik i dimenzije u datim
uvjetima mogu zanemariti. Smatramo da je sva supstancija
skoncentrirana u toj točki, koja je najčešće težište tijela.
3. Referentno tijelo je tijelo u odnosu na koje promatramo gibanje drugih
tijela.
4. Referentni sustav čine : referentno tijelo, koordinantni sustav i
kronometar ( štoperica)
5. Vektor položaja je orijentirani odsječak pravca koji spaja koordinantni
početak referentnog sustava sa promatranom materijalnom točkom.
Početak je nepokretan, a kraj se pomjera zajedno sa tijelom ( M ). Može
se reći i radijus- vektor.

Jedinični vektori:

|⃗i |=|⃗j|=|⃗k|= 1
Radijus-vektor:

⃗r =x ⃗i + y ⃗j +z ⃗k
Intenzitet radijus-vektora:

r = √ x 2 + y 2 +z 2
Jednadžba ( j-a ) gibanja:

⃗r = ⃗r ( t )
x = x (t) , y = y (t ), z = z (t )
6. Putanja je geometrijsko mjesto točaka uzastopnih položaja tijela u tijeku
gibanja, a može biti pravocrtna i krivocrtna ( otvorena i zatvorena ).

7. Mehaničko gibanje je promjena položaja jednog tijela u odnosu na

drugo ( referentno tijelo ).

3
8. Vektor pomjeranja ( pomak ) materijalne točke, u nekom vremenskom
intervalu ( Δt = t2-t1 ), je vektor koji spaja položaje materijalne točke u
početnom i krajnjem trenutku ovog intervala, a usmjeren je od početne do
krajnje točke. Duljina vektora pomjeraja( pomak) je najkraća udaljenost,
od početne do krajnje točke, bez obzira na putanju kojom se tijelo gibalo.

Za Δr = Δs gibanje je pravocrtno
Za Δr < Δs gibanje je krivocrtno

Δ⃗r = ⃗r 2 − ⃗r 1
Δ⃗r = Δ⃗r 1 + Δ⃗r 2 + Δ⃗r 3 +… DOKAZATI !!!

9. Put je duljina dijela putanje.

10. Srednja brzina je prema definiciji brojno jednaka količniku vektora

pomjeraja i vremenskog intervala u kojem je to pomjeranje napravljeno:

⃗v s =
Δ⃗r
Δt []
m
s

4
11. Srednja putna brzina je jednaka količniku ukupnog prijeđenog puta i
vremena za koji je taj put prijeđen:

Δs
v̄ =
Δt Općenito je vs ≠ v

12. Granična vrijednost kojoj teži srednja brzina u dovoljno malom

vremenskom intervalu, tj. kada Δt → 0, naziva se trenutna brzina u datoj
točki i trenutku, tj.:

Δ ⃗r
⃗v t = ⃗v s = , Δt →0
Δt

Vektor trenutne brzine ima pravac tangente na putanju u promatranoj točki,

a smjer mu je određen trenutnim smjerom gibanja. Ova brzina se mjeri
brzinomjerom ( tahometrom ).

Gibanja se prema brzini dijele na jednolika i nejednolika.

Trenutne brzine u točkama A i B

U nejednolika gibanja spadaju i jednako promjenjiva gibanja:

- jednako ubrzano gibanje,

- jednako usporeno gibanje

5
13. Srednje ubrzanje ( akceleracija ) je fizikalna veličina brojno jednaka
promjeni brzine u jedinici vremena:

⃗a s =
Δ ⃗v
Δt []
m
s2

6
14. Trenutno ( tangencijalno ) ubrzanje teži srednjem ubrzanju u
dovoljno malom vremenskom intervalu:

Δ⃗v
⃗a t = ⃗as = , Δt → 0
Δt

Tangencijalno ubrzanje karakterizira promjenu intenziteta brzine.

Δv t
(a t )s = Δt

Ako je tangencijalno ubrzanje jednako nuli, tada je brzina tijela const. pa

se tijelo giba jednoliko.

Normalno ( radijalno ) ubrzanje karakterizira promjenu pravca brzine:

Δv n
an =
Δt
Ako je normalno ubrzanje jednako nuli, pravac brzine se ne mijenja, te se
tijelo giba po pravcu.

Ukupno ubrzanje je:

⃗a = ⃗at + ⃗an

7
 √
a = a 2+ a
t n2

15.
Za jednako pravocrtno gibanje vrijedi:

a) ⃗a = 0
b) ⃗v = cons { ⃗t ¿
Brzina je konstantna po pravcu, smjeru i intenzitetu.

Vektorska j-a gibanja:

Δ⃗r = ⃗v Δt
16.

Grafici za jednoliko gibanje po pravcu:

Površina ispod grafa v-t predstavlja prijeđeni put i ograničena je

apscisom, grafom v-t i ordinatama povučenim u krajnjim točkama
vremenskog intervala. Graf je na sljedećoj strani.

8
17. Koje tijelo ima veću brzinu, 1. ili 2. ? ( Dokaz )

18. Jednako promjenjivo pravocrtno gibanje je gibanje pri kojem se brzina

jednako povećava ili smanjuje u jednakim vremenskim intervalima.

Promjena brzine je Δv = aΔt i vidi se da je ona upravo razmjerna

vremenskom intervalu.

Na osnovi j-e gibanja može se izvesti j-a puta:

9
 2 2
2 v − v −2 v + 2 v −

19. Grafici:
⃗v−0 ⃗v−0 v−0 v0+ 1 2 v−0 v−0 1 v−o 0 02 0 02 v−0 02 1 2
t − 0 t t 2 2 a a 2 a a 2a 2 a 2 a 2 ()
⃗a=cons{⃗t¿a= = ¿a= ⇒v=0+at¿s=vs⋅t t=v0+ at →j−agibnja¿Pošt je = ⇒s=v0 +a ¿s= + = ⇒j−aput¿Zajednkousprenogibanje:¿s= ,v=0−at,s=v0t−a ¿

ZDT. Nacrtaj grafove v-t, s-t u slučaju da je početna brzina nula.

10
11
 ZDT. Na osnovi grafa s-t izvedi formule za prijeđeni put.

Preraditi zadatke iz neke zbirke. U školskoj knjizi su zdt na str.

64-73. ( izdanje, 2002. )

Nisu sva rješenja točna.

PONOVITI IZ OSNOVNE ŠKOLE VEKTORE

20. DINAMIKA proučava gibanja tijela uzimajući u obzir uzroke koji

dovode do promjene stanja gibanja tijela.
Prema Newtonu, sila je uzrok promjene stanja gibanja tijela.

Sila daje kvantitativnu mjeru međudjelovanja tijela.

Postoje 4 vrste sila:

a)
gravitacijska (nositelji djelovanja su gravitoni ? i prijenos sile je
beskonačno daleko )
b)

elektromagnetska (nositelji djelovanja su fotoni i prijenos sile je

beskonačno daleko )

c)

slaba nuklearna (nositelji djelovanja su vikoni ( bozoni ) i prijenos sile je

10-18 m)

d)

jaka nuklearna (nositelji djelovanja su gluoni i prijenos sile je

do 10-15m )

21. Masa je mjera tromosti tijela kada se ono translacijski giba.

Tromost ( inercija ) je sposobnost tijela da zadrži stanje gibanja u
kojem se nalazi.

22. Slaganje i razlaganje sila

12
13
14
15
16
23. Primjena trigonometrijskih funkcija ( f-a ) u fizici

Sinus nekog kuta je prema definiciji jednak količniku naspramne katete i

hipotenuze:

17
 naspramna kateta
sin α =
hipotenuza
Kosinus nekog kuta je prema definiciji jednak količniku nalegle katete i
hipotenuze:

nalegla kateta
cosα =
hipotenuza
naspramna kateta
tg α=
nalegla kateta
nalegla kateta
ctg α =
naspramna kateta

Za ovaj trokut:

a a b b
sin α = , cos β = , tg β = , cos α =
c c a c
sin 2 α = 1−cos 2 α tg α⋅ctg α = 1

18
24. Kada sila izazove promjenu volumena ili oblika tijela, kažemo da je
djelovanje statičko, a kad izazove promjenu stanja gibanja, kažemo da je
djelovanje dinamičko.

25. I. Newtonov zakon ( zakon tromosti ) ( 1686. god.) glasi:

- Ako je ukupna sila na tijelo jednaka 0, tada tijelo, koje miruje, ostaje u
tom stanju, a tijelo koje se giba, nastavlja jednolikim gibanjem po pravcu,
stečenom brzinom.
- Stečena brzina se održava kao vektorska veličina, tj.:

⃗v =⃗
const
26. Sustavi referencije za koje vrijedi zakon inercije zovu se inercijalni
sustavi.

U sustavima koji nisu inercijalni, već se gibaju ubrzano „ javljaju“ se tzv.

inercijalne sile koje su uvijek suprotnog smjera od smjera ubrzanja
sustava. Inercijalne sile „osjećamo, npr. pri pokretanju ili zaustavljanju
vozila.

27. II. Newtonov zakon ( temeljna j-a gibanja )

Iz osnovne škole:

Pod utjecajem stalne sile tijelo dobija stalnu akceleraciju koja ima smjer
sile, a iznos joj ovisi o iznosu sile i o masi tijela, na sljedeći način:
- Ako na tijelo određene mase redom djelujemo silama različitih iznosa,
akceleracija koju tijelo dobija razmjerna je iznosu sile; a ~ F
- Ako na tijelo različitih masa djelujemo jednakom silom, akceleracija koju
tijelo dobija obratno je razmjerna masi tijela; a ~ 1/m.

Konačno:

F m
a∝ 1 N = 1 kg⋅1
m s2

Vektorska temeljna j-a gibanja:

19
 ⃗F = m⋅⃗a [ N ]
Opći oblik II. Newtonovog zakona:

n n
⃗R = ∑ ⃗Fi = ⃗a⋅∑ mi
i=1 i=1

Rezultanta svih sila koje djeluju na tijelo ( sistem tijela ) jednaka je

produktu ubrzanja sustava i ukupne mase koja se giba pod djelovanjem sila.

28. III. Newtonov zakon ( zakon akcije i reakcije ili zakon sile i protu sile )

Sila kojom jedno tijelo djeluje na drugo jednaka je po intenzitetu ( jakosti )

i pravcu sili kojom drugo tijelo djeluje na prvo, ali suprotnog smjera:

⃗F = − ⃗F
12 21
Sila i protusila ne djeluju na isto tijelo, nego na dva različita tijela koja su u
međudjelovanju.

29. 1632. Galileo Galilei je iskazao AKSIOM O NEOVISNOSTI

DJELOVANJA koji glasi:

Promjena gibanja tijela razmjerna je sili, koja djeluje na tijelo i vrši se u

pravcu djelovanja sile i ne ovisi o djelovanju drugih sila.

30. Količina gibanja ili impuls tijela je fizikalna veličina brojno jednaka
produktu mase tijela i njegove brzine:

⃗p = m⋅⃗v kg
[ ] m
s

Izvođenje II. Newtonovog zakona:

20
 ⃗v −⃗v 0 m⃗v −m ⃗v 0 ⃗p−⃗p 0 Δ ⃗p
⃗F = m ⃗a = m Δ⃗v = m = = =
Δt Δt Δt Δt Δt
Sila je brojno jednaka brzini promjene impulsa i ima isti smjer.

31. Veličina koja nam kaže kako jako i koliko dugo treba djelovati silom na
neko tijelo pa da mu se promijeni stanje gibanja naziva se IMPULS SILE

i jednak je brojno:
⃗F Δt [ Ns ] ( na grafu: osjenčenoj površini )

Impuls sile je brojno jednak promjeni impulsa tijela:

⃗F Δt = mΔ⃗v
Dva tijela čine zatvoren sustav ako djeluju samo međusobno; nema nikakve
sile izvana, tj. zbroj svih vanjskih sila je 0.

32.
Vrste sila koje djeluju na tijelo u stanju gibanja:

a) SILA TEŽA je gravitacijska sila kojom Zemlja djeluje na tijelo na

njenoj površini ili blizu nje. Napadna točka joj je u centru mase tijela ( to
je najčešće težište tijela ):

⃗F = m ⃗g + ⃗F ; za m⃗g≻¿ ⃗F ⇒ F⃗ = m⃗g
g cf cf g
b) TEŽINA TIJELA je sila kojom tijelo djeluje na podlogu ili o uže o
kojem visi. Samo kada je v = 0 ili v = const., težina tijela je po intenzitetu
jednaka sili teže, a napadne točke su im različite.

21
 Fg = G = mg ; za v = const ili v = 0 ( G ili Q )

33. Slobodan pad je gibanje koje se odvija pod djelovanjem sile teže.
J-e gibanja:

1
s = gt 2
2 , v = gt
2
v
s=
J-a puta: 2g

v = √ 2gh
34. SILA TRENJA:

Otpor koji nastaje kada se jedno tijelo pri gibanju nalazi u dodiru sa
nekim drugim tijelom, naziva se trenje ili frikcija.

Podjela trenja:

a) - statičko trenje
- dinamičko trenje

Statičko trenje je veće od dinamičkog.

b) - trenje klizanja
- trenje kotrljanja

Trenje kotrljanja je manje od trenja klizanja

22
 c) - vanjsko trenje
- unutarnje trenje ( viskoznost )

Sila trenja je sila koja se javlja na dodirnoj površini između dva čvrsta
tijela koja se relativno gibaju, jedno u odnosu na drugo, i ima smjer
suprotan smjeru gibanja.

Sila trenja ovisi o:

- sili kojom površina jednog tijela pritišće okomito na površinu
drugog tijela,
- o osobinama površina koje su u dodiru ( uglačanost i vrsta materijala
tijela i podloge )

a NE ovisi o veličini dodirnih površina.

⃗F = μ N⃗

μ – koeficijent trenja klizanja

Trenje kotrljanja:

⃗F = k N⃗ k
tkot ≺μ
r , r
r – polumjer tijela

35. OTPOR ZRAKA ( pri slobodnom padu )

⃗F = ⃗F + ⃗F
uk g o
Fuk = F g − F o
23
 Pošto je sila otpora ( Fo ) razmjerna brzini tijela može se zaključiti da sa
porastom brzine raste i sila otpora, a opada ukupna sila ( Fuk ), pa prema
II. Newtonovom zakonu, smanjuje se ubrzanje te se brzina približava
graničnoj vrijednosti, a to znači:

Fo = F g

te se tijelo giba const. brzinom. U zrakopraznom prostoru ( vakuumu ) sva

tijela se gibaju jednako brzo, tj. padaju jednako, za isto vrijeme.

36. ELASTIČNA SILA

Deformacije čvrstih tijela: istezanje, savijanje, sabijanje, smicanje, torzija.

Mogu biti elastične i plastične.

HOOKEOV ZAKON ( 1676. god. )

24
 Pokusi se izvode sa oprugom duljine l i površine poprečnog presjeka S.
Istezanje opruge je Δl, a E je Youngov modul elastičnosti.

Izvođenje:

lF lF 1 lF ES Δl
Δl ∝ ⇒ Δl = k = ⇒ Hookeov zakon: F =
S S E S l
koji glasi: Istezanje je razmjerno sili.

ILI: σ =Eδ
F Δl
=σ =δ
S - mehanički napon, l - relativna deformacija

Mehanički napon elastično deformiranog tijela razmjeran je relativnoj

deformaciji.
Neka je sa x označeno istezanje ( elongacija ), pa se može zakon napisati
i ovako:
F = kΔl
⃗F =−k ⃗x
F – elastična sila,
k – konstanta elastičnosti

37. REAKCIJA PODLOGE ( N ) I NAPETOST:

25
 Prema II. Newtonovom zakonu podloga djeluje na tijelo silom N ( FN ).

⃗R = N⃗ + m ⃗g = 0 ⇒ N = mg
Zadatak: Nađi reakciju podloge ako djeluje još sila F1 okomito na
podlogu.

38. Gibanja pod utjecajem sile teže

a) Hitac naviše je jednako usporeno gibanje:

2
v −v
1 2 0
2
v = v 0 − gt , h = v0 t − gt , h=
2 2g

26
 Dokaz da je početna brzina jednaka krajnjoj, na istoj visini:
h penj = hsp
v 2−v 2 v2 − v 2
0 penj 0 sp
= , v penj = v 0 sp = 0 ⇒ v 0 = v
2g 2g
0 = v 0 − gt penj
v = v 0sp + gt sp
Pošto je v0 = v slijedi da je tpenj = tsp

Hitac naniže je jednako ubrzano gibanje sa početnom brzinom. Napiši

jednadžbe.

39. Kosi hitac je gibanje tijela bačenog pod kutom ( kut elevacije ) prema
horizontu početnom brzinom v0. To je složeno gibanje:

27
 a) jednako pravocrtno sa početnom brzinom u pravcu x-ose,
b) jednako ubrzano sa početnom brzinom u pravcu y-ose.

vox = v0cosα voy = vosinα

vx = vox = vocosα vy = vosinα – gt

J-e gibanja:

1
x = votcosα ( * ) y = votsinα – 2 gt2 ( ** )

J-a putanje je j-a parabola, a dobije se spajanjem j-i ( * ) i ( ** )

( izvedi ):

g 2
y =x tg α − x
2 v 2 cos 2 α
0

DOMET

2 v 2 sin α cos α v 2 sin 2 α

0 0
⇒ x= =
Za y=0 g g

v
02
x max =
Najveći domet je za α = 45 : 0 g

28
Najveća visina penjanja je za: v = v x, vy = 0
2
v 2 sin α
0
y=
2g

v
02
y max =
Najveća visina penjanja je za α = 900 : 2g
c) HORIZONTALNI HITAC je gibanje kod kojeg je tijelo izbačeno
u horizontalnom pravcu brzinom vo i dalje se giba pod
utjecajem sile teže.

29
 domet hica ( D )

v x = v0 x = v0 t
1
v y = gt y = gt 2
2

√
v = v 2 + v 2 , D = v x t = v0
x y √ 2y
g
g 2
y =− x
2v 2
J-a putanje: 0

30
 ZAKON OČUVANJA KOLIČINE GIBANJA glasi:

Ukupna količina gibanja zatvorenog sustava je konstantna:

⃗p1 + ⃗p 2 + … + ⃗p n = ⃗
const ili
n
∑ ⃗pi = ⃗
const
i=1

Primjer:

⃗v 2 F⃗ 12 ⃗v 1 ⃗F
21
← ← → →
Prema III. Newtonovom zakonu:

⃗F12 = − F⃗ 21
Δ ⃗p1 Δ⃗p 2
=−
Δt Δt
⃗p1 − ⃗p10 = −( ⃗p 2 − ⃗p 20 )
⃗p1 + ⃗p 2 = ⃗p 10 + ⃗p20
m1 ⃗v 1 + m2 ⃗v 2 = m 1 ⃗v 10 + m2 ⃗v 20
v 1 m2
Npr . za v 10 = v 20 = 0 ⇒ |m 1 v 1|=|m2 v 2| ⇒ =
v 2 m1

31
ZDT. Napiši zaključak.

d) JEDNOLIKO GIBANJE PO KRUŽNICI

⃗v 1 ≠ ⃗v 2 ≠ ⃗v 3 ≠…≠ ⃗v n

32
 Jednoliko kružno gibanje je gibanje tijela po kružnici,
BRZINOM, čiji je intenzitet const., a pravac i smjer se mijenjaju od točke
do točke.

Brzina ima pravac tangente na kružnicu ( tangencijalna, obodna, linijska,

periferijska brzina ):
s l 2rπ
v = = =
t t T
= 2rπf
m
s []
44. Kutna ( ugaona ) brzina je brojno jednaka kutnom pomjeraju radijus-
- vektora u jedinici vremena:

ωs =
Δϕ
Δt [ ]
rad
s

Trenutna kutna brzina:

Δϕ
ωt = ω s = za Δt →0
Δt

Napiši def. trenutne kutne brzine.

Za jednoliko kružno gibanje:

ϕ 2π
ω= = = 2 πf
t T

0
v = rω zapamtiti : π rad ≃ 180
t
T= [ s]
Period je vrijeme za koje tijelo izvrši jedan puni obrt: n

33
 Frekvencija ( učestanost ) je broj obrta u jedinici vremena:
n
f= [ Hz ]
t

Δs
Δϕ = [ rad ]
Kutni pomak: r
Δs – duljina luka. r – polumjer kružnice

Srednje kutno ubrzanje je brojno jednako promjeni kutne brzine u

jedinici vremena:

⃗α s =
Δω
⃗
Δt [ ]
rad
s2

45. Kod kružnog gibanja postoje dva ubrzanja koja daju rezultujuće ubrzanje:

√
a= a 2 + a
t n2

a) tangencijalno ubrzanje:

Δv t rΔω
Ft = mat = m =m = mr α ⇒ at = rα
Δt Δt
b) normalno ( centripetalno ) ubrzanje:

34
 Najkraća udaljenost između A i B predstavlja pomak Δr. Iz
sličnosti trokutova ( ΔABO ~ Δ brzina ) slijedi:

Δr Δv v
= ⇒ Δv = Δr
r v r
Δv v Δr v2
= , za Δt →0 , ac =
Δt r Δt r

Centripetalno ubrzanje ima stalan intenzitet, a pravac polumjera

kružnice i smjer ka njenom centru.

46. CENTRIPETALNA SILA:

2
v
F c = mac = m = 4 π 2 f 2 mr
r
Npr. Sila koja djeluje na auto u zavoju je centripetalna sila. Tom silom
na kotače auta djeluje tlo zbog trenja između kotača i tla. Prema zakonu
sile i protusile, istodobno djeluje i protusila, sila kojom kotači djeluju na
tlo, gurajući ga u smjeru vanjske strane zavoja.

35
47. SUSTAVE REFERENCIJE koji se gibaju jednako ubrzano u odnosu na
inercijske sustave referencije ( ISR ) nazivamo neinercijski sustavi
referencije ( NSR ). ISR su oni u kojima slobodno tijelo miruje ili se giba
jednako pravocrtno. Newton-ovi zakoni vrijede samo u ISR.
U svim ISR mehaničke pojave se događaju na isti način ili zakoni
mehanike imaju isti matematički oblik u svim ISR. ( Galileijev princip
relativnosti, 1636. god. ).
48. Inercijske sile su one koje nemaju stvarnog uzroka u međudjelovanju
tijela.
Primjeri:
a) U ubrzanim sustavima na tijelo djeluje inercijska sila suprotnog smjera
od stvarne sile i daje tijelu inercijsko ubrzanje:

⃗F = m⃗a F⃗ = − ⃗F ⇒ ⃗a = −⃗a
i i i s i s
Takvo gibanje imamo prilikom polaska ili zaustavljanja auta, npr.

b) Kod rotacijskog gibanja imamo djelovanje centrifugalne i Coriolisove

sile:
- Centrifugalna sila ima smjer od centra kružne putanje.
2
⃗F cf = − F⃗ cp mv
F cf =
r
- Coriolis-ova sila ( 1829. god. ):
⃗FC = 2m⃗v ×⃗ω
( vektorski produkt )

ZADACI SU NA STR. 162.

49. ENERGIJA je sposobnost tijela da izvrši rad. Razlikujemo mehaničku

energiju (kinetička i potencijalna ), toplinsku, magnetsku, nuklearnu,....
Kinetičku energiju ima tijelo koje se giba:

36
 1
W k = mv2 [ J ]
2
Potencijalnu energiju ima tijelo koje je odignuto od zemlje, koje je
u napetom stanju,....

W p = mgh [ J ]
50. Veličina koja predstavlja mjeru transformacije jednog oblika energije u
drugi naziva se RAD ( A ≡W ). Elementarni rad koji izvrši sila ⃗F na
pomaku Δ⃗r je
ΔA = ΔrF cosα [ J ]

Ukupni rad na konačnom dijelu puta je:

n n
A = ∑ Ai = ∑ Δri Fi cos α α = ∠ ( Δ⃗r , F
⃗)
i=1 i=1

37
 Rad stalne sile:
A = Fts ---- rad tangencijalne sile
A = - Ftrs ---- rad sile trenja ( disipativna sila, kod njih je rad
negativan)

51. GRAVITACIJSKA potencijalna energija:

Razlika između gravitacijskih energija tijela na dvije različite visine ovisi

samo o razlici visina, a ne ovisi o nultoj razini ( nivou ). Zato nultu razinu
možemo odabrati po volji, npr. tlo, morska razina, krov kuće,...

38
Rad ne ovisi o obliku putanje nego samo o položaju krajnjih točaka. To
vrijedi za konzervativne sile ( npr. gravitacijska, elektrostatička,... )
A = mg Δh
Da bi se tijelo vratilo u točku C iz B treba izvršiti rad koji se pretvara u

gravitacijsku potencijalnu energiju:

W gp = mg Δh

52. ELASTIČNA potencijalna energija se javlja u čvrstim tijelima

onda kada im se mijenja oblik, zbog djelovanja vanjske sile:

39
 F = ks = kx

F1 + F 2 kx 1 1
F̄ = = A = F̄ x = kx 2 ⇒ W ep = kx 2
2 2 2 2
52. OČUVANJE ENERGIJE

40
 U svakom izoliranom sustavu ukupna energija je nepromjenjiva, tj:

Wu = W1 + W2 + W3 +...+ Wn = const.

Energija je neuništiva, iz ničeg se ne može dobiti, samo prelazi iz jednog

oblika u drugi.

Primjeri dokaza zakona:

a) Slobodan pad

WA = WpA = mghA, WkA = 0

1
W B =W pB +W kB =mghB + mv 2 =
2 B
1
¿ mghB + m [ 2 g ( h A−h B ) ] =mgh A =W A
2
1 1
W C =W kC +W pC = mv 2 = m ( 2 gh A ) =mgh A=W A
2 C 2

Iz ovog dokaza se vidi da je energija ista u svim točkama, ali da se

potencijalna energija smanjuje na račun povećanja kinetičke energije, i
obratno.

41
b) Balističko klatno ( njihalo ):

Pretvaranje kinetičke energije metka u potencijalnu energiju metka i

pijeska u posudi. Na ovaj način se može odrediti brzina metka.

Za zadaću uraditi ZDT 4.2, str.213 šk. knjiga.

c) Sudari:

Primjeri iz knjige, str.204, za zadaću.

42
 U realnom svijetu jedan dio energije se gubi u obliku topline. Energiju u
prijelazu iz mehaničkog oblika energije u unutarnju energiju nazivamo
toplina.

Unutarnja energija ( U ) je oblik energije koja ovisi o temperaturi,

volumenu tijela i njegovom agregatnom stanju. Ona je zbroj ukupne
kinetičke energije nasumičnog gibanja molekula i potencijalne energije
njihova međudjelovanja.

OPĆI ZAKON OČUVANJA ENERGIJE realnog sustava:

Ukupna energija =
= mehanička energija + unutarnja energija + energija gubitaka +....+ =
=const.

53. Pod KRUTIM TIJELOM podrazumijevamo tijelo kod kojeg se može

potpuno zanemariti promjena njegovog oblika i veličine pri djelovanju
sile. Pod hvatištem sile podrazumijeva se ona točka čvrstog tijela u kojoj
djeluje sila. Pravac kroz hvatište sile, na kojem se nalazi vektor sile,
naziva se pravac sile.

54. Pri rotacijskom gibanju tijela na njega mogu djelovati dvije sile:

a) centripetalna ( okomita )
b) tangencijalna.

a ) F c=mω2 r
b ) F t =mr α

√
F= F 2 +F 2 ⇒ a= a 2 +a 2
c t √ c t

55. Ako sve točke tijela opisuju koncentrične kružnice u paralelnim

ravninama kažemo da tijelo rotira ili da se obrtno giba- obrtno gibanje.
Centri kružnica leže na pravoj koju nazivamo os obrtanja.

43
 ZDT: Napraviti usporednu tabelu j-i gibanja za translacijsko i rotacijsko
gibanje. Koristi knjigu.

56. MOMENT SILE JE, prema def., brojčano jednak produktu radijalne
udaljenosti r (udaljenost od ose obrtanja i hvatišta sile), sile i sinusa kuta
između njih.

M = rFsinα [ Nm ]
Za α = 00 M=0
Za α = 900 M = rF, tada je r krak sile; najkraća udaljenost od
ose obrtanja do pravca djelovanja si-
le.

2
M =F t r =ma t r =mr αr=mr α ( ¿ )

57. MOMENT INERCIJE ( TROMOSTI ) za materijalnu točku:

I =mr 2 [ kgm2 ] ¿¿
ZDT: Napiši def.
n n
I =∑ I i=∑ mi r
i2
Za sistem čestica vrijedi: i=1 i =1

(¿ ) i ¿¿
Iz slijedi da je: M = I α ( II. Newtonov zakon
rotacije )

44
58. MOMENT IMPULSA ( KUTNA KOLIČINA GIBANJA, ZAMAH )
prema def. je brojno jednak produktu radijalne udaljenosti r, mase, brzine
i sinusa kuta (r,v):

L=rmv sin α
[ ]
kg
m
s 2
, α =∠ ( ⃗r , ⃗v )

Za α = 00 L=0
Za α = 900 L = mrv = mrωr = mr2ω

Slijedi da je: L=Iω

n n
L=∑ Li =∑ I i ωi
Za sistem čestica: i =1 i=1

59. ZDT: Napravi usporednu tabelu Newtonovih zakona za

translaciju i rotaciju.

60. ZAKON OČUVANJA MOMENTA IMPULSA:

Ako je ukupni moment sile, koji djeluje na tijelo, jednak nuli, tada je
ukupni moment impulsa ( zamah ) tijela konstantan:

Δ ⃗L n
M⃗ =0 ⇒ =0 ⇒ Δ⃗L=0 ⇒ ⃗L−⃗L0=0 ⇒
Δt ¿ili I⃗ω=cons { ⃗t ¿. ¿ Zasistem tijela : ∑ Ii ω⃗i=cons { ⃗t ¿¿¿
i= 1
⃗L=⃗L0 ⇒ ⃗L=cons { ⃗t

45
61. PRIMJERI:

ZDT. ŠK. KNJIGA str. 195- 198

62. ROTACIJSKA KINETIČKA ENERGIJA:

1 1 1 1
W kr = mv 2 = m ( rω )2 = mr 2 ω2 = Iω2
2 2 2 2
63. SNAGA je fizikalna veličina brojno jednaka izvršenom radu u
jedinici vremena:

A Fs
P= = =F v̄ [ W ]
t t
ZDT. Snaga kod rotacijskog gibanja.

Za zadaću vježbati zadatke iz knjige i zbirke.

64. GRAVITACIJA

KEPLEROVI ZAKONI:

1. Sve planete se gibaju oko Sunca po eliptičnim putanjama, a u

zajedničkoj žiži se nalazi Sunce.

46
 2. Radijus- vektor, tj. duž povučena od središta Sunca do središta
planete ( njenog trenutnog položaja ), za jednaka vremena
prebriše jednake površine ( 17. stoljeće ).

2. Kvadrati vremena jednog obilaska planeta oko Sunca, odnose

se kao kubovi njihovih srednjih razdaljina od Sunca:

T r
12 13
=
T r
22 23

65. NEWTONOV ZAKON GRAVITACIJE ( 1686. god. ):

Sila privlačenja dva točkasta tijela upravo je razmjerna produktu

njihovih masa, a obratno razmjerna kvadratu njihove razdaljine:

m1 m2
⃗F =−γ ⃗r 0
r2
2
Nm
γ=6 , 67⋅10−11 2 →
kg
gravitacijska konstanta, a nju je

47
 eksperimentalno odredio H. Cavendish ( 1778. god. )
( (NAUČI iz knjige )

„-˝ ˝je zbog toga što su vektor sile i jedinični vektor suprotnog
smjera.

66. IZVOĐENJE III. Keplerovog zakona iz Newtonovog zakona

gravitacije:

Zbog jednolikog gibanja po kružnici, gravitacijska sila se može

zamijeniti, brojčano, centripetalnom silom:

m1 M m1 v1 2
F1 g =F 1c ⇒ γ = ⇒ γM=r 1 v 2
r2 r1 1
1
Za drugu planetu vrijedi isto : γM =r 2 v
22
Ako se podijele ove j−e , dobije se III . Keplerov zakon :

T r
12 13
=
T r
22 23

67. SILA TEŽA je gravitacijska sila kojom Zemlja privlači sva tijela koja
se nalaze na njoj ili blizu nje:

48
 ⃗F = ⃗F + ⃗F za F ≺¿ F ⇒ ⃗F =F ⃗ =−γ mM ⃗r =−γ M ⃗r m
cf g cf g g 0 0
R2 R2
M
Pošto je ⃗F =m⃗g ⇒ ⃗g =−γ 2 ⃗r 0
R

Općenito, formula za gravitacijsko ubrzanje u bilo kojoj točki, na

udaljenosti r od planete, ima oblik:

m
⃗g=−γ 2 ⃗r o
r
68. GRAVITACIJSKO POLJE je prostor oko tijela u kojem se ispoljava
djelovanje gravitacijskih sila.

JAKOST GRAVITACIJSKOG POLJA u nekoj točki polja je vektor

čiji je intenzitet brojno jednak gravitacijskoj sili kojom polje djeluje na
probno tijelo jedinične mase, koje je uneseno u tu točku:

⃗
G=
⃗
F
mp [ ]
N
kg

49
 mm p
−γ 2
⃗r 0
⃗= r m
G =−γ ⃗r
2 0
mp r

Jakost gravitacijskog polja u bilo kojoj točki polja, razmjerna je masi

izvora grav. polja, a obratno razmjerna kvadratu udaljenosti od
izvora grav. polja.

Uporedivši formule za jakost gravitacijskog polja i gravitacijsko

ubrzanje može se zaključiti da je:

⃗g=G⃗
69. VRSTE GRAVITACIJSKOG POLJA

radijalno polje homogeno polje

Nehomogena polja su u prostoru više tijela.

50
 Rezultujuća sila i jakost grav. polja dobiju se PRINCIPOM
SUPERPOZICIJE:

⃗F = ⃗F + F
⃗ +F⃗ +…+ F
⃗n
1 2 3
G⃗ =G ⃗ +G⃗ +G⃗ +G
⃗
1 2 3 n

70. TEŽINA TIJELA na nekoj planeti je jednaka sili teže smo ako je
v=o ili v = const. ( zanemarujemo otpor zraka ), tj.

⃗ = F⃗ =m ⃗g
Q
ZDT. Šk. knjiga, primjeri na str. 115 i 116.

71. GRAVITACIJSKI POTENCIJAL karakterizira energetska svojstva

gravitacijskog polja.

Izvođenje formule:

OA= rA OB = rB AB = Δr

Rad koji se izvrši pri premještanju probne mase iz točke A u točku

B je jednak promjeni gravitacijske potencijalne energije:

51
 √
mm p mm p mm p
A= F̄ Δr=√ F A F B Δr= γ γ ( r A−r B ) =γ r ( r A −r B )
r r ArB
A2 B2
mm p mm p
A=γ −γ =W gpB −W gpA ( ¿ )
rB rA
Za r A →∞ W gpA →0

m1 m2
W =γ
r
Zadnja formula predstavlja formulu za energiju grav. polja u bilo
kojoj točki polja.

Ako ( ¿ ) podijelimo sa mp dobit ćemo novu fizikalnu veličinu:

ϕ=
A
mp [ ]
J
kg
GRAVITACIJSKI POTENCIJAL je, prema definiciji, brojno jednak
radu koji se izvrši pri pomjeranju probne mase iz beskonačno velike
udaljenosti do neke točke polja.

Razliku gravitacijskih potencijala nazivamo GRAVITACIJSKI

NAPON.

Prema def. napon je jednak radu koji se izvrši pri pomjeranju probne
mase iz jedne točke polja u drugu.

ZDT: Napiši formulu: U = Δφ = .....

Ekvipotencijalne površine su površine istog potencijala. Pri

pomjeranju tijela po ekvipotencijalnoj površini rad gravitacijske sile je
jednak nuli. Pošto je grav. sila konzervativna sila, njen rad ne ovisi o
obliku putanje pri premještanju tijela iz jedne točke u drugu, nego samo o
radijalnim udaljenostima:

52
 A=γ mm p
( 1 1
−
r1 r2 )
m
ϕ=γ
Potencijal u bilo kojoj točki polja je: r
Zdt. „ PROČITAJ“ FORMULU.

72. KOSMIČKE BRZINE

I. kosmička brzina: II. kosmička brzina

km km
v I =√ gR Z =7,9 v II = √ 2 gR Z =√ 2 v I=11 , 2
s s
Ove vrijednosti odnose se na tijelo koje se nalazi na udaljenosti jednakoj
polumjeru Zemlje, RZ=6370km.

53
 ZDT. Naučiti sve brzine iz knjige, str.209.

Zadaci se nalaze na str. 163-168 i 213-214.

73. HIDROSTATIKA

Osobine tekućina:
- slabije su međumolekularne sile ( kohezijske ) u odnosu na čvrsta
tijela
- postoji otpor promjeni položaja čestica ( viskoznost, od lat. viscum-
lijepak ),
- nemaju stalan oblik i razlijevaju se,
- slobodna površina ( površina koja dijeli tekućine od atmosfere ) je
uvijek horizontalna za v = 0,
- nemaju elastičnost oblika, samo volumena,
- malo su stišljive.

Ako zanemarimo stišljivost i viskoznost, tekućine smatramo IDEALNIM.

Hidraulika se dijeli na hidrostatiku i hidrodinamiku ( hidros, grčk.- voda,
eulos, grč.- cijev )

74. TLAK ( PRITISAK ) je brojno jednak količniku sile ( ravnomjerno

raspoređene po površini i okomite komponente ) i površine na koju ta sila
djeluje:

F¿
p= [ Pa ]
S
F
Za F ⊥ S ⇒ p=
S
Tlak je skalarna, a sila i površina ( S ⃗n ) vektorske veličine.
Jedinice u SI-sustavu: 1bar=105Pa , a van sustava: 1torr=133,3Pa=1mmHg
stupca

54
75. Tlak koji nastaje u unutrašnjosti tekućine usljed sopstvene težine tekućine
naziva se HIDROSTATIČKI TLAK:

F mg ρ gV ρ gSh
p= = = = = ρ gh , na slici A≡S
S S S S
ZDT. Zaključi kako se mijenja tlak, analizirajući formulu.

Ukupni tlak u bilo kojoj točki tekućine je:

p = p0+ ρgh, p0 – vanjski tlak ( npr. atmosferski, tlak klipa,... )

55
Tlak na bok:

Spojene posude:
ZDT. Zaključak iz knjige.

Hidrostatički paradoks ( NAUČI IZ KNJIGE )

56
 Vidi se da hidrostatički tlak ovisi i o vrsti tekućine.

ZDT: U-cijev iz knjige.

76. PASCALOV ZAKON ( 1650. god. ) glasi:

Tlak izazvan spolja na ma kom mjestu tekućine, zatvorene sa svih strana,

prenosi se u njenoj unutrašnjosti na sve strane jednako.
p1 =p 2= p3 =. . .=const .

F1 F 2 F3 F
= = =…= =const .
S 1 S2 S 3 S

Mijenjajući po volji, npr. iznos S1/S2 može se postići po volji

velika vrijednost sile F2.

57
 NAUČITI princip rada HIDRAULIČKE PRESE ( tijesak )
( izumitelj Bramah,1796. god. ) i druge primjere primjene Pascalovog
zakona iz knjige.

77. TLAK KRVI kod čovjeka

Tlak je maksimalan ( max ) kad se srčani mišić stegne i

potisne krv u arterije i naziva se SISTOLIČKI TLAK.
Tlak je minimalan ( min ) kad se srčani mišić opusti i naziva se
DIJASTOLIČKI TLAK.

58
78. SILA NA URONJENO TIJELO- POTISAK ( UZGON ),
ARHIMEDOV ZAKON (222. god. p.n.e. )

59
 Na istoj dubini hidrostatički tlakovi su jednaki, te i sile pritiska ( bočne
sile). Razlika sila naviše i naniže daje veći ili manji UZGON:

F1 = p1 S=ρt gh1 S
F2 = p2 S=ρt gh 2 S
U≡F u ≡F p= ρt g ( h 2−h1 ) S= ρt ghS=ρt gV

h- visina dijela uronjenog tijela u tekućinu,

S- površina poprečnog presjeka tijela,
ρt- gustina tekućine,
V- volumen uronjenog dijela tijela

UZGON je jednak težini stupca tekućine koji ima isti volumen kao
potopljeno tijelo.

Na osnovi ovoga proizilazi ARHIMEDOV ZAKON ( 222. god. p.n.e. ),

koji glasi:

Svako tijelo uronjeno u tekućinu ili plin gubi prividno od svoje težine
onoliko koliko teži njime istisnuta tekućina:

G 2 −G 1= ρt gV
G2- težina tijela u vakuumu ( može i u zraku, približno )
G1- težina tijela u tekućini

79. Plivanje tijela:

Za:

F p=F g ⇒ ρt = ρtij . ⇒ tijelo lebdi

F p≻F g ⇒ ρt ≻ρtij ⇒ tijelo pliva
F p≺F g ⇒ ρt ≺ρtij ⇒ tijelo tone

60
Za tijela koja plivaju na površini tekućine, uzgon dolazi samo od uronjenog
dijela tijela. Tada je težina tekućine koju je istisnuo uronjeni dio tijela,
jednaka težini tijela.
ZDT: Izračunaj odnos volumena uronjenog dijela sante i cijele sante.

Provjeravanje Arhimedovog zakona ( na slici gore )

61
 Zadaci su na str. 225.

80. ATMOSFERSKI TLAK

Atmosferski tlak se mjeri BAROMETROM, a tlak plina u

zatvorenim posudama MANOMETROM. E. Torricelli je prvi izmjerio
atmosferski tlak ( 1643. god. )
Atmosferski tlak ovisi o količini vodene pare u zraku, temperaturi zraka,
opada sa visinom.

.
kg m
pa =ρ gh=13595 3
⋅9,8 2
⋅0 ,76 m=101 , 3 kPa=1 , 013 bar
m s

62
 Otvoreni manometar Zatvoreni manometar
( za niže tlakove ) ( za više tlakove )

81.HIDRODINAMIKA

STACIONARNO GIBANJE fluida je onda kada se brzina čestica ne

mijenja u vremenu.
Linija duž koje se giba čestica fluida naziva se STRUJNA LINIJA. Brzina
čestice je tangenta na strujnu liniju. STRUJNA CIJEV je dio fluida
ograničen strujnim linijama.

a) Ako tijekom strujanja ne dolazi do miješanja slojeva tekućine, takvo

strujanje nazivamo LAMINARNIM ( SLOJEVITIM ) ( u tom slučaju su
brzine male )

b) Ako tijekom strujanja tekućine dolazi do miješanja slojeva ( vrtloženja ),

takvo strujanje nazivamo TURBULENTNIM ( VRTLOŽNIM ) ( u tom
slučaju su brzine velike )

63
82. JEDNADŽBA KONTINUITETA ( STALNOSTI TOKA ) predstavlja
ilustraciju zakona održanja mase, m1=m2=m3=...=const.

64
m=ρV ⇒ ρS1 v 1 t=ρS2 v 2 t=…=const .
Sv =const

Za dva presjeka :

S1 v2
= Veće brzine fluida su na manjim presjecima
S2 v1

Pri stacionarnom gibanju, idealne tekućine duž strujne cijevi, količina

tekućine koja uđe na jednom kraju strujne cijevi jednaka je količini
tekućine koja iziđe na drugom kraju.

Volumni ili zapreminski protok:

[ ]
3
ΔV Sv Δt m
Q= = =Sv
Δt Δt s
ZDT. Definiraj protok.

65
83.

Pri stacionarnom gibanju idealne tekućine duž strujne cijevi,

zbroj kinetičke, potencijalne energije i energije pritiska je konstantan ili
zbroj statičkog (p ), visinskog ( ρgh ) i dinamičkog ( 1/2ρv2 ) tlaka je
konstantan.

ZDT. Naučiti specijalne slučajeve iz knjige, poslije Bernoulli-jeve j-e.

66
84. PRIMJENA BERNOULLIJEVE j-e:

a. VENTURIJEVA CIJEV

S1 S2

Centar mase tekućine, u presjecima 1 i 2, je na istoj visini; pa su visinski

tlakovi jednaki.
ρ gH 1= ρ gH 2

Primjenjuje se Bernoulli-jeva j-a za dva presjeka:

1 1
p1+ρgH 1+ ρv 2=p2+ρgH 2+ ρv 2
2 1 2 2
1
p1−p2= ρ (v 2−v 2) …( ¿ )
2 2 1 ¿
S1
Iz j−e kontinuiteta S1 v1=S2 v2 ⇒ v2= v1 …¿
S2
¿
ZDT. Izračunati brzinu u drugom presjeku i protok tekućine.

b. TORRICELLIJEV OBRAZAC:

67
 Primjenjuje se Bernoullijeva j-a za 1. i 2. presjek:

p1 =p 2= p a
v 1 ≺¿ v 2 ⇒ v 1≈0 , v 2 =v
h1 ≻¿ h2 ⇒ h 2≈0 , h 1=h

1 1
p1 + ρ gh1 + ρv 2 = p2 + ρ gh 2 + ρv 2
2 1 2 2
1
ρ gh 1= ρv 2 ⇒ v=√ 2 gh
2 2

ZDT. Poveži slobodan pad i Torricellijev obrazac.

Pošto dolazi do smanjivanja površine mlaza na otvoru, protok je:

Q=S k √2 gh

S k =kS

k−koeficijent kontrakcije (0, 61−0 , 65)

S− površina presjeka otvora

85. SILA NA ZRAKOPLOVNO KRILO

68
 p1≻ p2 , v 2≻v 1
1
2 ( 2 1)
p1 −p 2= ρ z v 2 −v 2
1
F diz =( p1 − p2 ) S= ρz ( v 2 −v 2 ) S
2 2 1

Eksperimenta ln a formula : F diz =α Sv 2

avion
α−koeficijent razmjere
86. REALNI FLUIDI

Sila otpora je:

69
 Δv
F=ηS
Δr

η- viskoznost,
S- površina poprečnog presjeka,
Δv/Δr – priraštaj brzine

ZDT. Izvedi jedinicu za viskoznost.

70
71
ZDT. NAPISATI SI-SUSTAV VELIČINA I JEDINICA I DOPUNJAVATI
tijekom godine

NAPISATI I NAUČITI TABELU PREFIKSA

NAUČITI OZNAKE VELIČINA I JEDINICA

ŠTO ČINI OCJENU IZ FIZIKE:

- znanje pokazano preko kontrolnih radova, pismenih zadaća, testova

- ocjena iz usmenog odgovora,
- aktivnost na satu,
- redovan dolazak na nastavu i kontrolne radove,
- izrada domaće zadaće,
- donošenje pribora za rad,
- .......

72
 POJMOVI ZA PRVI RAZRED

1. kinematika, materijalna točka, referentno tijelo i sustav

2. vektor položaja i pomjeranja
3. jedinični vektor, jednadžba gibanja
4. putanja, put, mehaničko gibanje
5. srednja, putna i trenutna brzina
6. grafici za JUBG i JUSG
7. srednje, trenutno, tangencijalno i normalno ubrzanje
8. jednako pravocrtno gibanje i grafici
9. primjer grafa s( t ) za dva tijela i njihove brzine
10. jednako promjenjivo gibanje
11. izvođenje jednadžbe puta iz jednadžbe gibanja
12. grafici
13. dinamika, sila i vrste sila, masa, inercija
14. slaganje i razlaganje sila; vektori i skalari
15. trigonometrijske funkcije
16. Newtonovi zakoni
17. aksiom o neovisnosti djelovanja
18. količina gibanja i II. Newtonov zakon; izvođenje
19. impuls sile
20. sila teža, težina tijela
21. slobodan pad
22. sila trenja
23. otpor zraka
24. elastična sila; Hookeov zakon; izvođenje
25. reakcija podloge i napetost
26. hitac naviše i naniže; izvođenje
27. kosi i horizontalni hitac; izvođenje
28. zakon očuvanja količine gibanja; izvođenje
29. jednoliko gibanje po kružnici
30. periferijska i kutna brzina; izvođenje
31. period, frekvencija, kutni pomak, srednje kutno ubrzanje
32. tangencijalno i normalno ubrzanje; izvođenje
33. centripetalna sila
34. inercijalni i neinercijalni sustavi referencije; inercijalne sile
35. energija; kinetička i potencijalna energija
36. rad
37. gravitacijska, elastična potencijalna energija; izvođenje
38. očuvanje energije; primjer slobodnog pada; izvođenje
39. balističko njihalo i sudari; izvođenje iz knjige
40. kruto tijelo

73
41. centripetalna i tangencijalna sila
42. tablica veličina i jednadžbi za rotaciju; ZDT
43. moment sile, tromosti i količine gibanja; izvođenje
44. zakon očuvanja momenta impulsa; izvođenje
45. primjeri iz knjige; ZDT
46. rotacijska kinetička energija i snaga
47. Keplerovi zakoni
48. Newtonov zakon gravitacije
49. izvođenje III. Keplerovog zakona
50. sila teža i greavitacijsko ubrzanje; izvođenje
51. jakost gravitacijskog polja; izvođenje

52. dokaz da je ⃗g=G⃗

53. vrste gravitacijskog polja
54. princip superpozicije
55. težina tijela
56. rad i gravitacijski potencijal; izvođenje
57. ekvipotencijalne površine
58. kosmičke brzine
59. osobine tekućina
60. tlak
61. hidrostatički i ukupni tlak; izvođenje
62. hidrostatički paradoks; iz knjige
63. Pascalov zakon i primjena
64. tlak krvi
65. uzgon i Arhimedov zakon; izvođenje
66. atmosferski tlak
67. stacionarno gibanje, laminarno i turbulentno gibanje
68. jednadžba kontinuiteta; izvođenje
69. Bernoullijeva jednadžba; izvođenje
70. Venturijeva cijev; Torricellijev obrazac; izvođenje
71. sila na zrakoplovno krilo
72. realni fluidi
73. Stokesova i Newtonova sila otpora
74. sila na avion; Magnusov efekat

74
75