1.

SOCIJALNA ZAŠTITA

Socijalna zaštita u BiH

Socijalna zaštita kao instrument socijalne politike, usmjerena je na obezbjeđenje socijalne sigurnosti stanovnika i
njihovih porodica u stanju socijalne potrebe. Socijalna potreba je stanje u kome se nađe pojedinac ili grupa
uzrokovano socijalnim slučajem ili socijalnim rizikom , trajno ili privremeno i koje se ne može otkloniti bez
intervencije socijalne zajednice.

Socijalna zaštita u BiH :

1. Neujednačena – decentraliziran sistem socijalne zaštite suprotan principu socijalne jednakosti. U Bosni i
Hercegovini socijalna zaštita nije regulisana jedinstvenim pravnim propisima. Pravni izvor socijalne zaštite u BiH je
Ustav ( Aneks 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma ) pri čemu nadležnost spada na FBiH i RS.
2. Decentralizirana – što znači da je uređena na nivou entiteta i na nivou kantona.
3. Socijalna zaštita je organizirana djelatnost usmjerena na osiguranje socijalne sigurnosti građana i njihovih
obitelji u stanju socijalne potrebe.
4. Osnove socijalne zaštite , oblici i metode, osnovna prava , regulisana su na nivou entiteta Zakonom socijalnoj
zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i porodica sa djecom.

NADLEŽNOST KANTONA

1.Ministarstva zadužena za oblasti socijalne i zdravstvene zaštite

2. Ministarstva zaštite ratnih invalida i njihovih porodica, raseljenih lica, izbjeglica ( s tim da treba naglasiti da je
zaštita ratnih vojnih invalida uglavnom na federalnom nivou , kao i zaštita izbjeglih i raseljenih osoba, a manji obim
prava je na kantonalnom nivou )
3. Ministarstvo za rad i zapošljavanje

PROBLEMI
1. Neujednačenost ( nedostatak jedinstvenih pravnih propisa )
2.Decentraliziranost
3. Kantoni donose i usvajaju Zakone u oblasti socijalne zaštite koji nisu uvijek usklađeni sa Federalnim Zakonom o
socijalnoj zaštiti, a neki od Zakona nisu ni doneseni što ima za posljedicu da odredbe o osiguranju socijalne pomoći
na federalnom i kantonalnom nivou nisu povezane i da su djelomično u suprotnosti.
4. Neusklađenost kantonalnih Zakona po pitanju VISINE PRIMANJA PO OSNOVU ISTOG PRAVA, dovodi do
diskriminacije određenih kategorija.
5. Niti jedan član u Federalnom Zakonu ne navodi bilo kakvu obavezu Ministra za rad i socijalnu politiku za
sprovođenje ovog Zakona na cijeloj teritoriji FBiH.
6. Zakon ne navodi kaznene odredbe za kantone koji propuste usaglasiti svoje Zakone sa Federalnim Zakonom,
7. INSPEKCIJSKI NADZOR nije u nadležnosti Ministarstva socijalne politike, nego kantonalnih Vlada, što je jasno
navedeno u Zakonu o inspekcijama iz 2005. godine kada je uvedena ova izmjena.
8. U FBiH se ne predviđa da propisi kantona, odnosno općina, moraju osigurati jednakost i efikasnost u uvažavanju
prava na socijalnu pomoć, te omogućiti nediskriminaciju onih koji traže ostvarivanje ovog prava.

Čini se da je potrebno
(1) donošenje posebnog harmoniziranog Zakona o socijalnoj zaštiti, koji bi imao svoju primjenu i u FBiH, i u RS-u,
(2) a kojim bi se utvrdio obim osnovnih prava iz socijalne zaštite
(3) i koji bi se finansirao iz entitetskog budžeta ili drugog određenog izvora finansiranja,
(4) sa utvrđenim tipom korisnika,
(5) minimumom socijalne pomoći,
(6) podjelom nadležnosti i odgovornosti,
(7) mehanizmima finansiranja,
(8) ulogom vladinog i nevladinog sektora, udjelom gotovinskih davanja i sredstvima za potrebe sfere usluga.
2. SOCIJALNA ANAMNEZA

1. PODACI ZA IDENTIFIKACIJU Upisati neophodne identifikacione podatke o licu.

2. RAZLOG PISANJA IZVJEŠTAJA Navesti cilj za izradu izvještaja

3. PRIMJENJENE TEHNIKE I METODE Navesti primjenjene tehnike i metode ispitivanja lica, odnosno način
dolaženja do podataka koje prikazuje u izvještaju ( intervju, upitnik, konsultacije, test, posjeta, posmatranje,
proučavanje dokumentacije )

4. PODACI O PORODICI I DOMAĆINSTVU Navesti podatke o članovima porodice i domaćinstva , imena članova
domacinstva, godinu rođenja i zanimanje.

STAMBENE PRILIKE PORODICE Opisati kvalitet opremljenosti i funkcionalnost stambenog prostora u odnosu na
potrebe lica / članova porodice.

MATERIJALNO STANJE PORODICE Navesti podatke o redovnim i vanrednim prihodima. Konstatovati kvalitet
zadovoljenja potreba porodice, rizike vezane za materijalni status ( npr. Neracionalno trošenje , nedostatnost
sredstava )

STRUKTURA PORODICE I ODNOSI U PORODICI Opisati strukturu porodice i odnose koji vladaju među članovima
domaćinstva. Precizirati snage porodice, eventualne poteškoće u odnosima i sl.

ZDRAVSTVENO STANJE U PORODICI Navesti podatke o fizičkom i mentalnom statusu lica/članova porodice i / ili
eventualne bolesti , ovisnost, i druge socijalne disfunkcije.

5. PODACI O KLIJENTU Navesti podatke o licu, historiju života, sadašnje stanje i funkcionisanje u socijalnoj sredini,
njegove pozitivne i negativne osobine, sklonosti koje posjeduje.

6. PODACI O PROBLEMU Sažeto opisati manifestovani problem zbog kojeg se vrši procjena ( navesti porijeklo
problema, razvoj i trenutni status ). Veoma je važno navesti i poteškoće koje su povezane sa osnovnim problemom.

7. MIŠLJENJE I ZAKLJUČAK

SOCIJALNA DIJAGNOZA Podrazumijeva procjenu ličnosti, njenog primarnog socijalnog sistema i sredine u kojoj
radno i životno funkcioniše u odnosu na identifikovane probleme. Važno je procijeniti kako poteškoće i
ograničenja, tako i snage i resurse ličnosti, porodice i zajednice za preovladavanje problema koje lice ima. Primjer
socijalne dijagnoze : Omerović Amir ne može da ostvari roditeljski kontakt sa kcerkom, koji je onemogucen od
strane bivse supruge Amira Omerovica, bez obzira na rjesenje CZR koji je odredio vrijeme i uslove kontakata
djeteta i roditelja sa kojim dijete ne živi. Amir, kao roditelj, ima sve potrebne psihološke, emotivne i socijalne
osobine i uslove u porodici i okruženju za ostvarenje kontakta sa kćerkom. Bivša supruga Amela uporno insistira na
povremenom i vremenski kraćem kontaktu kćerke sa njenim ocem. Savjetovadnim radom sa bivsom suprugom, u
koji bi se ukljucili strucni radnici CZR, otklonile bi se smetnje za ostvarivanje kontakta drugog roditelja sa djetetom.
Oca djeteta je potrebno savjetodavnim radom upoznati sa obavezama i pravima roditelja prema djetetu sa kojim
ne živi.

SOCIJALNA PROGNOZA Služi da procjenom struktuiranosti i težine problema , kao i rizika i kompetencija u klijentu i
njegovoj sredini, dođemo do procjene mogućeg trajanja teškoća i međusobnog uticaja negativnih i pozitivnih
faktora koji postoje u datoj situaciji.
Primjer socijalne prognoze : Radi zadovoljenja interesa djeteta, potrebno je da dijete ima kontakt i sa roditeljem sa
kojim ne živi. Razlozi zbog kojih može doci do prekida ili smanjenja broja i vremena trajanja kontakta sa drugim
roditeljem su ponovno insistiranje majke djeteta da do kontakta i viđanja djeteta ne dođe ili da otac djeteta
provodi mnogo vremena van kuce i porodice. Svjesnost o odgovornosti i ulozi oba roditelja u odgoju i brizi
doprinosi najboljim interesima malodobne kćerke Amele.

PRIJEDLOG MJERA I PLAN TRETMANA Daje se u situacijama kada socijalni radnik predlaže drugoj ustanovi
preduzimanje određene mjere ili donošenje neke odluke. Takve mjere su npr. Povjeravanje djeteta na brigu i
staranje jednom od roditelja poslije razvoda, određena vaspitna mjera za maloljetnog prestupnika i slično.
Neophodno je da se u čitavom izvještaju dobro prikažu i obrazlože činjenice i procjene. Plan tretmana se u nekim
slučajevima priključuje izvještaju socijalnog radnika, ali može predstavljati i izdvojenu cjelinu u dokumentaciji lica –
korisnika socijalne zaštite. Primjer prijedloga mjera i plana tretmana : Predlaže se ostvarenje kontakta drugog
roditelja, koji ne zivi sa malodobnom kcerkom kao sto je i doneseno u Rjesenju CZR. U periodu od jednog mjeseca,
izvrsiti kontinuirani savjetodavni rad, od strane stručnih radnika CZR, sa roditeljima djeteta. Po isteku tog perioda
vrsiti povremeni savjetodavni rad i ocjenu realizacije predlozenih mjera.

3. PROCEDURE I PROCESI OSTVARIVANJA POJEDINIH PRAVA IZ OBLASTI SOCIJALNE ZAŠTITE U CENTRIMA ZA

SOCIJALNI RAD NA PODRUČJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

O PROCEDURAMA

Žegarec i Brkić (2007) navode da su procedure eksplicitni iskazi koji na detaljan način opisuju rad određene službe i
postavljaju limite diskrecionom odlučivanju i postupanju. “U tom smislu, donošenju odluke prethode određeni
postupci, pre svega sadržani u prijemu i proceni. Oni treba da utvrde da li je klijent kvalifikovan za korišćenje neke
usluge, sa stanovišta identifikovanih potreba i delokruga rada službe.”(Brkić, 2010)

O CENTRIMA ZA SOCIJALNI RAD I NAČINIMA ORGANIZOVANJA RADA U NJIMA

Centri za socijalni rad i nadležne službe socijalne zaštite predstavljaju centralne institucije u provođenju socijalne
zaštite. Slobodno se može reći da u centrima za socijalni rad i službama socijalne zaštite, stručni radnici su
zaokupljeni “administrativnim” poslovima, čime se u dobrom mjeri zaobilazi suština socijalnog rada. Međutim, to je
opravdano zbog činjenice da malo koji centar za socijalni rad i služba socijalne zaštite raspolaže sa dovoljnim
brojem stručnih saradnika, tehničke opreme i materijalnih sredstava.

Centri za socijalni rad i službe socijalne zaštite u Federaciji Bosne I Hercegovine organizovani su na dva načina:
1. Rad podijeljen prema mjesnim zajednicama (kada stručni saradnik radi sa klijentima iz više mjesnih
zajednica svoje općine);
2. Rad podijeljen prema službama i referatima (kada stručni saradnik radi u određenom referatu ili službi na
ostvarivanju pojedinih prava iz socijalne zaštite bez obzira kojoj mjesnoj zajednici potencijalni korisnici
pripadaju)..

PROCEDURE OSTVARIVANJA PRAVA IZ OBLASTI SOCIJALNE ZAŠTITE

a) OSTVARIVANJE PRAVA NA JEDNOKRATNU NOVČANU POMOĆ

Pravo na jednokratnu novčanu pomoć (JNP) ostvaruju osobe pod uslovima i na način propisan Zakonom o
osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom („Službene novine Federacije
BiH“, broj, 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09) i zakonima kantona koji regulišu oblast socijalne zaštite. Jednokratna
novčana pomoć odobrava se za lice i za porodicu. Procedura ostvarivanja prava na jednokratnu novčanu pomoć
ostvaruje se kroz sledeće korake:

1. Stranka predaje zahtjev uz koji prilaže svu neophodnu dokumentaciju (stručni saradnici uglavnom pomažu
potencijalnim korisnicima sa zahtjevom);
2. Stručni saradnik vrši provjeru i klasifikaciju dokumentacije (uglavnom se dokumentacija slaže po
redoslijedu kako je navedena u zahtjevu);
3. Nakon provjere i klasifikacije dokumentacije formira se spis predmeta;
4. Svaki pojedinačni zahtjev izlaže se na sjednici Stručnog tima koji odlučuje o zahtjevu i iznosu jednokratne
novčane pomoći;
5. U slučaju prihvatanja zahtjeva, Stručni tim donosi odluku o odobravanju jednokratne novčane pomoći za
lice/porodicu u stanju socijalne potrebe;
6. Na osnovu ove odluke stručni saradnik formira rješenje (rješenje se dostavlja podnosiocu zahtjeva,
računovodstvu centra i/ili ministarstvu, a jedno ostaje u spisu predmeta), predmet se unosi u bazu Sotac a
referent za blagajnu u centru za socijalni rad ili stručni radnici ministarstva vrše uplatu odobrenih
sredstava na tekući račun podnosioca zahtjeva.

Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za ostvarivanje prava na jednokratnu novčanu pomoć mora sadržavati:
kopija lične karte (za sve punoljetne članove domaćinstva); prijave prebivališta- CIPS (za sve punoljetne članove
domaćinstva); izjava o zajedničkom domaćinstvu (kućna lista); uvjerenje Biro-a za zapošljavanje (za sve punoljetne
članove domaćinstva); uvjerenje o pravima iz oblasti boračko-invalidske zaštite (za sve punoljetne članove
domaćinstva); uvjerenje od porezne uprave (za sve punoljetne članove domaćinstva); IMKR-ih - rodni list (za
maloljetne članove domaćinstva); uvjerenje o školovanju (za članove domaćinstva koji se nalaze na redovnom
školovanju); rješenja o ostvarivanju prava iz oblasti socijalne zaštite, medicinska dokumentacija i predračun
lijekova; uvjerenje o status raseljenog licu; potvrda/uvjerenje mjesne zajednice; dokaz da je lice bilo na izdržavanju
kazne zatvora, dokaz da je lice bilo upućeno na izdržavanje odgojne mjere, kopija tekućeg računa, po potrebi i
izjava te druga dokumentacija propisana u kantonalnim propisima.

Napomena 1: svi dokumenti moraju biti originalni ili ovjerene kopije.

Napomena 2: isplata se vrši na blagajni Centra za socijalni rad ili putem nadležnog ministarstva.

b) OSTVARIVANJE PRAVA NA STALNU NOVČANU POMOĆ

Pravo na stalnu novčanu pomoć (SNP) ostvaruju osobe pod uslovima i na način propisan Zakonom o osnovama
socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom („Službene novine Federacije BiH“, broj,
36/99, 54/04, 39/06 i 14/09) i zakonima kantona koji regulišu oblast socijalne zaštite. Stalna novčana pomoć
odobrava se za lice. Procedura ostvarivanja prava na stalnu novčanu pomoć ostvaruje se kroz sledeće korake:
1. Stranka podnosi zahtjev uz koji prilaže svu neophodnu dokumentaciju (stručni saradnici uglavnom pomažu
potencijalnim korisnicima sa zahtjevom);
2. Stručni saradnik vrši provjeru i klasifikaciju dokumentacije (uglavnom se dokumentacija slaže po
redoslijedu kako je navedena u zahtjevu);
3. Stručni saradnik, nakon formiranja spisa, šalje spis predmeta uz poseban zahtjev Institutu za procjenu
poslovne sposobnosti;
4. Po pozivu Instituta stranka ide na procjenu radne sposobnosti;
 5. Po obavljenom pregledu Institut izdaje nalaz i mišljenje i isti, uz spis predmeta, dostavlja centru za socijalni
rad;
6. Ako je stranka ocijenjena kao potpuno nesposobna za rad i privređivanje, ostvarit će pravo na stalnu
novčanu pomoć (ako ispunjava i ostale, zakonom propisane, uvjete;
7. Stručni saradnik na osnovu nalaza i mišljenja Instituta formira rješenje koje se dostavlja stranci;
8. Čeka se istek roka žalbe i time rješenje postaje pravosnažno;
9. Nakon formiranja rješenja predmet se formira i u Sotac bazi.

Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za ostvarivanje prava na stalnu novčanu pomoć mora sadržavati: izjava
o zajedničkom domaćinstvu (kućna lista); kopija lične karte (za sve punoljetne članove domaćinstva); kopija prijave
prebivališta- CIPS (za sve punoljetne članove domaćinstva); IMKR-ih (za podnosioca zahtjeva); uvjerenje od BIRO-a
(za sve punoljetne članove domaćinstva); uvjerenje o pravima iz oblasti boračko-invalidske zaštite (za sve
punoljetne članove domaćinstva); uvjerenje od porezne uprave (za sve punoljetne članove domaćinstva); IMKV-ih
(vjenčani list); IMKU-ih (ako je bračni partner/ica umro/la); uvjerenje od PIO; IMKR-ih i uvjerenja o školovanju (za
članove domaćinstva koji su na redovnom školovanju); tekući račun; medicinska dokumentacija (za podnosioca
zahtjeva) te druga dokumentacija propisana u kantonalnim propisima.

Dokumentacija koja se dostavlja o obaveznicima izdržavanja (sinovi i kćeri-ako su zasnovali vlastite porodice):
izjava o zajedničkom domaćinstvu (kućna lista); uvjerenje od BIRO-a (za sve punoljetne članove domaćinstva);
uvjerenja o visini ličnog dohotka (ako je neko od članova domaćinstva zaposlen); uvjerenje o pravima iz oblasti
boračko-invalidske zaštite (za sve punoljetne članove domaćinstva); uvjerenje od PIO-a (ako se ne nalazi na
evidenciji BIRO-a) te druga dokumentacija propisana u kantonalnim propisima.

Napomena 1: svi dokumenti moraju biti originalni ili ovjerene kopije.

Napomena 2: osobe proglašene potpuno nesposobnim za rad i privređivanje stiču i pravo na ZO po tom osnovu a u
skladu sa propisima zakona o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti.
Napomena 3: osobe koje ostvare pravo na SNP imaju pravo i na porodični dodatak za nesposobne članove
porodice (nesposobnim u smislu navedenih zakona).
Napomena 4: osobe starije od 65 godina ne šalju se na procjenu radne sposobnosti jer se one po zakonu, zbog
godina starosti, smatraju potpuno nesposobnim za rad i privređivanje.
Napomena 5- kontrolni pregled: po pozivu Centra, stranka dostavlja tražene nalaze i drugu dokumentaciju. Centar
te tražene nalaze i drugu dokumentaciju sa zahtjevom šalje Institutu. Po povratku spisa predmeta sa novim
nalazom i mišljenjem, formira se novo rješenje, unosi se u Sotac bazu. Potrebni dokumenti za kontrolni pregled su:
kopija lične karte; kopija prijave prebivališta- CIPS; kopija posljednjeg nalaza i mišljenja Instituta; med.
Dokumentacija te druga dokumentacija propisana u kantonalnim propisima.

c) OSTVARIVANJE PRAVA NA LI, TNJG I OD (neratni invalidi)

Pravo na ličnu invalidninu (LI), dodatak za njegu i pomoć od strane drugog lica (TNJG) i ortopedski dodatak (OD)
ostvaruju osobe pod uslovima i na način propisan Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata
i zaštite porodica sa djecom („Službene novine Federacije BiH“, broj, 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09). Ostvarivanje
navedenih prava odobrava se za lice. Procedura ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć
od strane drugog lica i ortopedski dodatak ostvaruje se kroz sledeće korake:
1. Stranka donosi nalaz, mišljenje i ocjenu sa Instituta za medicinsko vještačenje koji sadrži stepen oštećenja
organizma, potrebu za njegom i pomoći i ortopedskim dodatkom (uz zahtjev nadležnom centru za socijalni
rad ovaj nalaz se prilaže kao dio dokumentacije);
 2. Stručni saradnik donosi rješenje (kroz Sotac bazu) na osnovu nalaza i mišljenja i isto dostavlja stranci te se
čeka istek roka za žalbu;
3. Nakon isteka žalbenog roka stavlja se pečat pravosnažnosti te se predmet u cjelosti šalje na reviziju
federalnom ministarstvu;
4. Po povratku sa revizije, postupak je okončan.

Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za ostvarivanje pomenutih prava nužno sadrži: kopija lične karte; kopija
prijave prebivališta- CIPS; uvjerenje o državljanstvu; medicinska dokumentacija; Nalaz, ocjena I mišljenje (sa
pečatom konačnosti); uvjerenje o pravima iz oblasti boračko-invalidske zaštite; uvjerenje o pravima iz oblasti
civilnih žrtava rata (uglavnom izdaje CZSR); uvjerenje da nije korisnik prava po propisima kantona (izdaje CZSR);
službena zabilješka o PIO/MIO (formira stručni saradnik na odnovu dopisa PIO/MIO a odnosi se na pravo na
naknadu za fizičku onesposobljenost); kopija tekućeg računa te po potrebi I druga dokumentacija.

Napomena 1: svi dokumenti moraju biti originalni ili ovjerene kopije.

Napomena 2: korisnici pomenutih prava nemaju obavezu kontrolnog pregleda.
Napomena 3: ukoliko podnosioc zahtjeva ostvaruje pravo po propisima PIO/MIO, propisima iz oblasti civilnih
žrtava rata i boračko-invalidske zaštite tada mu se priznaje samo dio prava (uglavnom na dodatak za njegu I pomoć
od strane drugog lica I ortopedski dodatak).
Napomena 4: stručni saradnik uglavnom pomaže potencijalnim korisnicima u vezi sa odlaskom na procjenu u
nadležni institute za medicinsko vještačenje. Dokumentacija koja se predaje institute sadrži: zahtjev, kopiju lične
karte, kopiju prijave prebivališta – CIPS, medicinsku dokumenatciju, uplatnicu te druge dokumente po potrebi.

d) OSTVARIVANJE PRAVA NA DODATAK NA DIJETE/DJECU

Pravo na dodatak na dijete/djecu ostvaruju osobe pod uslovima i na način propisan Zakonom o osnovama socijalne
zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom („Službene novine Federacije BiH“, broj, 36/99,
54/04, 39/06 i 14/09) i kantonalnih propisa iz oblasti socijalne zaštite. Pravo na ovaj dodatak ostvaruju roditelji na
osnovu jednog ili više djece. Procedura ostvarivanja prava na dodatak na dijete/djecu ostvaruje se kroz sledeće
korake:
1. Stranka podnosi zahtjev uz koji prilaže svu neophodnu dokumentaciju (stručni saradnici uglavnom pomažu
potencijalnim korisnicima sa zahtjevom);
2. Stručni saradnik vrši provjeru i klasifikaciju dostavljene dokumentacije;
3. Stručni saradnik formira rješenje o priznavanju prava (isto dostavlja podnosiocu zahtjeva), a kompletan
predmet unosi u Sotac bazu.

Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za ostvarivanje prava na dodatak na dijete/djecu mora sadržavati:
kopija lične karte (za oba roditelja); prijava prebivališta-CIPS (za oba roditelja); izjava o zajedničkom domaćinstvu
(kućna lista); IMKR-ih (za dijete/djecu); uvjerenje o školovanju (za dijete/djecu); uvjerenje o pravima iz oblasti
boračko-invalidske zaštite (za oba roditelja); poresko uvjerenje o ostvarenim/neostvarenim prihodima iz radnog
odnosa i drugim prihodima (za oba roditelja); uvjerenje BIRO-a (za oba roditelja); presuda o razvodu braka (ako su
roditelji razvedeni); ugovor o tekućem računu za podnosioca zahtjeva; izjava da ne ostvaruje prihode i da nije
zaposlen izvan granica BiH te druga dokumentacija propisana kantonalnim propisima.

Napomena 1: svi dokumenti moraju biti originalni ili ovjerene kopije.

Napomena 2: iznos dječijeg dodatka utvrđuje se Odlukom o visini dječijeg dodatka.
Napomena 3: uvjerenje o školovanju dostavlja se za dijete/djecu koja napune 15 godina.
Napomena 4: zbog decentralizovanosti sistema socijalne politike u FBiH različiti su I iznosi dječijeg dodatka.

e) PRAVO NA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE ZA OSOBE STARIJE OD 65 GODINA

Pravo na na zdravstveno osiguranje za osobe starije od 65 godina ostvaruju osobe pod uslovima i na način propisan
kantonalnim propisima iz oblasti socijalne zaštite i Zakonom o zdravstvenom osiguranju FBiH ("Službene novine
Federacije" br. 30/97, 7/02 i 70/08). Procedura ostvarivanja ovog prava ostvaruje se kroz sledeće korake:
1. stranka podnosi zahtjev uz koji prilaže potrebnu dokumentaciju (stručni saradnici uglavnom pomažu
potencijalnim korisnicima sa zahtjevom);
2. stručni saradnik provjerava dokumentaciju i vrši njenu klasifikaciju;
3. formira se rješenje, predmet se unosi u Sotac bazu;
4. zdravstvene knjižice sa propratnim aktima šalju se nadležnom ministarstvu;
5. po povratku zdravstvenih legitimacija iz nadležnog ministarstva osiguranici se prijavljuju u nadležnoj
poreznoj upravi.

Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za ostvarivanje ovog prava mora sadržavati: uvjerenje mjesno nadležne
poslovnice zdravstvenog osiguranja da podnosilac zahtjeva nije osiguran po drugom osnovu; izjava da nema
sredstava za izdržavanje u smislu člana 27. Zakona o ZO FBiH; kopija lične karte; prijava prebivališta- CIPS;
zdravstvena legitimacija te po potrebi i druga dokumantacija propisana kantonalnim propisima.

Napomena 1: svi dokumenti moraju biti original ili ovjerene kopije.

Napomena 2: pravo teče od prvog dana narednog mjeseca u odnosu na mjesec podnošenja zahtjeva.
Napomena 3: uz svako novo prijavljivanje ili odjavljivanje korisnika ovog prava isti se unose u odgovarajući obrazac
kojim se vrši prijava/odjava.

f) JEDNOKRATNA NOVČANA POMOĆ ZA OPREMU NOVOROĐENOG DJETETA

Oravo na jednokratnu novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta ostvaruju osobe pod uslovima I na način
propisan Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodica sa djecom („Službene
novine Federacije BiH“, broj, 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09) i kantonalnih propisa iz oblasti socijalne zaštite
(kantonalni zakoni, odluke vlada kantona i upustva o uspostavi navedenog prava). Ostvarivanje navedenog prava
ostvaruje se kroz sledeće korake:
1. stranka podnosi zahtjev uz koji prilaže potrebnu dokumentaciju (stručni saradnici uglavnom pomažu
potencijalnim korisnicima sa zahtjevom);
2. stručni saradnik provjerava dokumentaciju i vrši njenu klasifikaciju;
3. nakon provjere i klasifikacije dokumentacije formira se spis predmeta;
4. na osnovu svega navedenog, stručni saradnik donosi rješenje o priznavanju prava;
5. kompletan predmet i rješenje unose se u bazu Sotac;
6. rješenje se dostavlja: podnosiocu zahtjeva, nadležnom ministarstvu, obračunskoj službi centra za socijalni
rad I u spis predmeta.

Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za ostvarivanje ovog prava mora sadržavati: kopiju lične karte (za
majku porodilju ili za sve punoljetne članove domaćinstva); prijava prebivališta CIPS (za majku porodilju ili za sve
punoljetne članove domaćinstva); IMKR-ih za dijete/djecu; uvjerenje Biro-a za zapošljavanje (za sve punoljetne
članove domaćinstva); uvjerenje nadležne porezne uprave (za sve punoljetne članove domaćinstva); uvjerenje o
ostvarenim/neostvarenim pravima iz oblasti boračko-invalidske zaštite (za sve punoljetne članove domaćinstva);
uvjerenje o ostvarenim /neostvarenim pravima iz oblasti civilnih žrtava rata (izdaje Centar za socijalni rad);
uvjerenje nadležnih općinskih službi o obavljanju/neobavljanju dopunske djelatnosti za oba roditelja (ako se bave
dopunskom djelatnošću dužni su dostaviti dokaz o ostvarenim mjesečnim prihodima po tom osnovu); potvrda o
visini plate (za zaposlene članove domaćinstva); zadnji ček od penzije (za članove domaćinstva koji ostvaruju
penziju); izjava; kopija ugovora ili kartice o bankovnom računu (na ime podnosioca zahtjeva) te druga
dokumantacija propisana u kantonalnim propisima.

Napomena 1: dokumenti moraju biti original ili ovjerena kopija;

Napomena 2: ovo pravo mogu ostvariti korisnici čiji mjesečni prihod po članu domaćinstva ne prelazi utvrđeni
census;
Napomena 3: zbog decentralizovanosti socijalne politike u FBiH trajanje ove naknade se razlikuje. U nekim
kantonima je jednokratno, u nekim se može ostvariti za nekoliko mjeseci.

g) OSTVARIVANJE PRAVA NA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE ZA DJECU

Pravo na zdravstveno osiguranje za djecu ostvaruje se pod uslovima I na način propisan kantonalnim propisima koji
regulišu oblast socijalne zaštite. S tim u vezi, u ovim propisima se određuje I gornjagranica starosti djece kojamogu
ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje. Pravo na podnošenje zahtjeva za ostvarivanje navedenog prava imaju
zakonski zastupnici djeteta. Ostvarivanje ovog prava realizuje se kroz sledeće korake:
1. stranka podnosi zahtjev uz koji prilaže potrebnu dokumentaciju (stručni saradnici uglavnom pomažu
potencijalnim korisnicima sa zahtjevom);
2. stručni saradnik provjerava dokumentaciju i vrši njenu klasifikaciju;
3. nakon provjere i klasifikacije dokumentacije formira se spis predmeta;
4. formira se rješenje, predmet se unosi u Sotac bazu;
5. zdravstvene knjižice sa propratnim aktima šalju se nadležnom ministarstvu;
6. po povratku zdravstvenih legitimacija iz nadležnog ministarstva osiguranici se prijavljuju u nadležnoj
poreznoj upravi.

Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za ostvarivanje ovog prava mora sadržavati: kopiju lične karte (za oba
roditelja); prijavu prebivališta CIPS (za oba roditelja); IMKR-ih (za dijete/djecu); prijava prebivališta CIPS (za
dijete/djecu); uvjerenje mjesno nadležne poslovnice zdravstvenog osiguranja da dijete/djeca nisu osigurani po
drugom osnovu te druga dokumantacija propisana propisima kantona iz oblasti socijalne zaštite.

Napomena 1: svi dokumenti moraju biti original ili ovjerene kopije.

Napomena 2: pravo teče od prvog dana narednog mjeseca u odnosu na mjesec podnošenja zahtjeva.
Napomena 3: uz svako novo prijavljivanje ili odjavljivanje korisnika ovog prava isti se unose u odgovarajući obrazac
kojim se vrši prijava/odjava.
Napomena 4: ovo pravo se ukida kada dijete/djeca dostignu veći broj godina od onog propisanog u kantonalnim
propisima ili se osiguraju prema drugom osnovu.

h) OSTVARIVANJE PRAVA NA NAKNADU UMJESTO PLATE ŽENI/MAJCI ODNOSNO DRUGOM LICU U

RADNOM ODNOSU ZBOG TRUDNOĆE, POROĐAJA I NJEGE DJETETA

Ovo pravo se ostvaruje na način i prema uslovima propisanim Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite
civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Federacije BiH“, br. 36/99, 54/04, 39/06 i 14/09)
i kantonalnim propisima iz oblasti socijalne zaštite. Navedeno pravo direktno je vezano uz zaposlenje. Centar za
socijalni rad u ovom slučaju je nadležan samo za donošenje rješenja. Ostvarivanje ovog prava realizuje se kroz
sledeće korake:
1. stranka podnosi zahtjev uz koji prilaže potrebnu dokumentaciju (stručni saradnici uglavnom pomažu
potencijalnim korisnicima sa zahtjevom);
2. stručni saradnik provjerava dokumentaciju i vrši njenu klasifikaciju;
3. nakon provjere i klasifikacije dokumentacije formira se spis predmeta;
4. formira se rješenje, predmet se unosi u Sotac bazu;
5. rješenje se dostavlja korisniku/korisnici prava, poslodavcu, nadležnom ministarstvu i u spis predmeta.

Dokumentacija koja se dostavlja uz zahtjev za ostvarivanje ovog prava mora sadržavati: kopiju lične karte; prijavu
prebivališta CIPS; kopiju ugovora o radu; potvrdu o ostvarenim platama za period koji je definisan kantonalnim
propisima; nalaz ljekara/doznaku o korištenju porodiljskog odsustva; kopiju radne knjižice, IMKR-ih za novorođeno
dijete/djecu te druga dokumentacija ako je propisana kantonalnim propisima iz oblasti socijalne zaštite.

Napomena 1: svi dokumenti moraju biti original ili ovjerene kopije.

Napomena 2: pravo se priznaje od dana stupanja na porodiljsko odsustvo;
Napomena 3: iznos ove naknade se, zbog decentralizovanosti sistema socijalne zaštite u FBiH, razlikuje I određuje
se u skladu sa kantonalnim propisima.

4. CENTAR ZA MENTALNO ZDRAVLJE

Mentalno zdravlje- je stanje blagostanja u kome pojedinac ostvaruje vlastite sposobnosti, uspješno rješava
uobičajene životne stresove, radi produktivno i plodonosno, te je sposoban dati svoj doprinos u zajednici. Potreba
za osnivanjem centra za mentalno zdravlje ukazala se zbog sveobuhvatnog poratnog lošeg kvaliteta života, a što uz
ratom proživljene traume ostavlja posljedice na mentalno zdravlje (PTSP, depresija, porast maloljetničke
delikvencije, nasilje u porodici, porast suicida itd)

Problemi mentalnog zdravlja obuhvataju: (1)Psihološke patnje, obično vezane uz razne životne situacije, događaje
i probleme (2) Česte mentalne poremećaje (npr. depresiju, anksiozne poremećaje) (3)  Teške mentalne poremećaje
sa smetnjama percepcije, vjerovanja, i misaonih procesa (psihoze) (4)  ovisnosti (pretjerana konzumacija i ovisnost
o alkoholu, drogama i duhanu) (5)  poremećaje ličnosti (6)  progresivne organske bolesti mozga (demencija)

Ko su korisnici usluga Centra za Mentalno zdravlje (1)Osobe sa mentalnim poremećajima (2) osobe bez mentalnih
poremećaja (3) adolescenti sa poremećajima djeca i u ponašanju

ORGANIZACIJA RADA CENTRA ZA MENTALNO ZDRAVLJE

Rad CMZ-a ne bi bio moguć bez osoblja kojeg čine:

1. Tri psihijatra
2. Konsultativno-specijalistička služba - 3 neuropsihijatra
3. Dva psihologa
4. Pet medicinskih sestara
5. Socijalni radnik
6. Defektolog

U CMZ u Tuzli rade po četiri tima, a svaki tim ima psihijatra, psihologa, socijalnog radnika i patronažnu sestru. Rad
CMZ u Tuzli zasniva se na : (1) Prevenciji; (2) Promociji ; (3) Antistigmi

USLUGE CENTRA ZA MENTALNO ZDRAVLJE

 1. Psihijatrijski pregled, intervju i dijagnostika ;
2. Sprovođenje medikamentozne terapije ;
3. Sistematski pregledi, pregledi za ljekarska uvjerenja, obrade za invalidsku komisiju
4. Liječenje psihotičnog bolesnika sa psihofarmakom ;
5. Intervju psihologa sa i bez pratioca ;
6. Davanje psihološke analize i nalaza ;
7. Psihološko savjetovanje porodice ;
8. Individualna psihoterapija ;
9. Suportivna terapija ;
10. Kratka psihoterapija ;
11. Grupna psihoterapija ;
12. Socijalna anamneza ;
13. Socijalna podrška i saradnja ;
14. Savjetodavno - terapeutski rad medicinske sestre i socijalnog radnika

U svakodnevnom radu tretiraju se:

-        neurotski poremećaji
-        posttraumatski stresni poremećaji
-        psihotični poremećaji
-        druge smetnje
U svakodnevnoj praksi, Centar sarađuje sa predškolskim i školskim dispanzerom, službom porodične medicine,
bolnicom, predškolskim i školskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, centrom za socijalni rad, policijom,
sudstvom, mjesnom zajednicom i drugim institucijama.
Socijalni radnici koji rade u službama zaštite mentalnog zdravlja ili u drugim zdravstvenim institucijama vode
računa o tomu da se osobama s mentalnim i emocionalnim problemima, odnosno osobama koje se liječe od drugih
teških i kroničnih bolesti osiguraju razne usluge, socijalna rehabilitacija, intervencije u kriznim situacijama ili
osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu, kao i drugi oblici pomoći i usluga koji će olakšati
pacijentov povratak u društvo. 
3.1. PATRONAŽNA SLUŽBA I DOKTORI (PATRONAŽNI SOCIJALNI RAD)

Djelatnost patronažne službe je primarno preventivno edukativna i informativna, sa zadaćom prikupljanja

potrebnih podataka, otkrivanja i zbrinjavanja bolesnih, nemoćnih i socijalno ugroženih sttanovnika te zadaćom
očuvanja, unapređenja i zaštite zdravlja ostalih. U tu svrhu u patronažnom radu se moraju uočavati faktori koji
utječu na socijalno-ekonomsko i zdravstveno stanje stanovništva i obitelji. Važnost patronažne djelatnosti je
neupitna i bez nje bi se u potpunosti ugasio onaj posljednji socijalno-preventivni i edukativni element našeg
primarnog zdravstva. Začeci patronažne djelatnosti počinju 1921. godine, kada je osnovana prva škola za Sestre
pomoćnice, koje su radile patronažu u tadašnjim dispanzerima za tuberkulozu i dojenčad. Godine 1930. osniva se
Središte za socijalno higijenski rad , a od 1933. godine patronažne sestre preuzimaju ulogu prvih socijalnih radnika.
Od 1935. provode se i odgojni programi putem "tečajeva za majku i dijete" i " njege bolesnika u kući". Patronažne
sestre u saradnji sa porodičnim liječnikom, socijalnom službom, drugim zdravstvenim ustanovama, društvenim
organizacijama, kao i sa vlastitim prosvjetnim radom, pomažu u rješavanju različite problematike i štite interes
klijenata. Svoj rad patronažne sestre planiraju na temelju Zavoda za zdravstveno osiguranje, saradnje sa
porodičnim liječnikom, te na temelju dojave drugih medicinskih ustanova, socijalne službe , pojedinih porodica ili
na temelju vlastitih zapažanja i procjena. Osim edukativne uloge u stanovništvu putem tečajeva i rada u malim
grupama, te provođenja zdravstveno preventivnih i promotivnih prorama, rade i na edukaciji novog kadra i ostalih
pripravnika te nadziru sprovođenje kućne njege. Patronažna sestra obavezna je utvrditi zdravstveni i socijalni
status svih porodica na određenom području, radi utvrđivanja prioriteta patronažne zdravstvene zaštite. Na
temelju utvrđenog stanja, patronažna sestra izrađuje plan rada sa utvrđenim potrebama za posjetom pojedinim
dobnim skupinama i edukacijom jednom sedmično, radom u malim grupama, obdaništima ili prostoru mjesne
zajednice.
4. SOCIJALNI RAD U ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA

Povrede i bolesti ne ograničavaju se samo na oštećenost pojedinih organa ili dijelova tijela već se odražavaju i u
psihi, socijalnim i ekonomskim prilikama oštećene ličnosti.  Osnivač socijalnog rada u bolnicama je američki ljekar
Cabot jer je zaposlio prvu socijalnu radnicu u bolnici. On o tome kaže: " Bolesnici koji se nalaze na ambulantnom
liječenju nisu uvijek poslije očekivanog ozdravljenja mogli sprovoditi ljekarska uputstva u pogledu mira, oporavka,
ishrane, promjene radnog mjesta i sl. bez podstreka, savjetovanja, i bez ekonomske ili pravne pomoći, a nisu znali
gdje da tu pomoć dobiju. Ljekari su uvidjeli da se njihove direktive za liječenje tuberkuloze, srčanih bolesti, želučanih
bolesti, neuroze itd. vrlo rijetko sprovode u život. To je uticalo na razvijanje saznanja da se liječenje proširi van
kruga bolnice i mimo tijela pacijenata. " Sami ljekari nisu mogli da ispitaju i utvrde porodične prilike pacijenta,
njegovu okolinu koja je često uzrok teškoćama i bolestima, a u kojoj se nalaze i povoljni uslovi ozdravljenja. Zbog
toga se uvidjelo da u toku liječenja očigledno treba da se javi jedan posrednik i pomoćnik koji će sa jedne strane
pomoći ljekaru da proširi svoje saznanje o bolesniku, a sa druge strane da pomogne pacijentu da u liječenju i
sređivanju prilika u porodici, i sprovođenju odredbi ljekara dobije savjet, pomoć i podršku. Tako je nastao socijalni
rad u bolnicama i u drugim zdravstvenim ustanovama. Mnogi su problemi u toku liječenja složeni, gdje je čovjek ne
samo zdravstveno oštećen ili ugrožen, nego i ekonomski psihički i socijalno ugrožen. U praksi su vrlo česti slučajevi
kombinacije socijalne ugroženosti i zdravstvene oštećenosti - vaspitne zapuštenosti i bolesti, kriminala i bolesti,
prostitucije i bolesti itd. Prema tome, očigledno je da postoji tijesna veza između zdravlja i brojnih situacija.
Socijalni radnik će prije svega raditi na povezivanju zdravstvene ustanove sa drugim ustanovama i instuticijama, sa
privrednim organizacijama i ustanovama u rješavanju niza socijalnih, personalnih i pravnih pitanja njihovih radnika
koji se nalaze na liječenju u zdravstvenoj ustanovi.  U rješavanju tih pitanja socijalni radnik će surađivati i sa
zajednicom zdravstvenog i penzionog osiguranja sa opštinskim organom uprave, sa Centrom za socijalni rad.

Današnji razvoj socijalnog rada u zdravstvenim ustanovama obilježen je radom na dva sektora:
1. Socijalni rad u vanbolničkim ustanovama
2. Socijalni rad u bolničkim ustanovama

4.1. SOCIJALNI RAD U VANBOLNIČKIM USTANOVAMA

Socijalna služba u vanbolničkim ustanovama ima specifične zadatke vezane uglavnom za karakter i zadatke rada
pojedinih ustanova. Socijalna služba vanbolničke ustanove rješava slučajeve hitnije prirode, pošto se radi o
kratkotrajnom kontaktu bolesnika sa zdravstvenom ustanovom, a bolesnik je pod neprekidnim uticajem svoje
okoline.  Kontakte sa bolesnikom socijalna služba ostvaruje na razne načine: putem prijemne službe, prijemom iz
bolnice otpuštenog bolesnika, intervencijom nadležne patronažne službe, porodice, ustanove gdje bolesnik radi,
putem sopstvenih informacija ili pak na želju klijenta - pacijenta. Socijalna služba će također mnoge slučajeve
odraditi timski, gdje u tim spada medicinska sestra, ljekar i socijalni radnik. Ako je pacijent najprije uspostavio
kontakt sa socijalnom službom, socijalni radnik će o tome obavijestiti ljekara kome je bolesnik kasnije došao ili
medicinsku sestru izuzev ako je bolesnik tražio kontakt samo sa socijalnim radnikom.
Rad sa porodicama tuberkuloznih bolesnika, saniranje porodičnih prilika, ekonomskih radnih, higijenskih i niza
drugih problema ne samo da je zdravstveni nego i izrazito socijalni rad.

Socijalni radnik ima brojne zadatke : da proširi saznanje o bolesniku, da upotpuni anamnestičke podatke koji će u
velikoj mjeri doprinijeti uspješnijem ozdravljenju bolesnika, da upozna sredinu i uslove u kojima bolesnik živi,
sredinu  u kojoj je radio itd. Sem upoznavanja tih sredina, socijalni radnik će vrlo često trebati da interveniše u cilju
rješavanja određenog problema ili saniranja neke situacije, npr. kod tuberkuloznog bolesnika smještaj djeteta u
drugu porodicu, ostvarivanje prava na pomoć ili prava iz socijalnog osiguranja. Socijalni radnik je: (1) obiteljski
fokusiran ; (2) utječe na okolinu kroz davanje savjeta, informacija, organiziranje finansija, povezivanje sa
kolegama ; (3) član je tima (4) prepoznaje i rješava anksioznost kod sebe, u porodici te profesionalnom timu

Palijativna njega je sveobuhvatna (zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna ) skrb sa ciljem pružanja potrebne
njege bolesnicima sa neizlječivom bolešću koja značajno skraćuje životni vijek. Nastoji se ublažiti bol i podići
kvaliteta života bolesnika neizlječivih ili složenih bolesti. Cilj je palijativne skrbi smanjiti bol i neugodne simptome
bolesti kako bi bolesnik koji je u posljednjim stadijima neizlječivih bolesti ili ima kroničnu tešku bolesti , što
kvalitetnije živio. Zajedno sarađuju liječnici, farmaceuti, socijalni radnici, medicinske sestre i volonteri u saradnji sa
porodicom pacijenta.

Glavni cilj socijalnog radnika u palijativnoj njezi je: (1) profesionalna pomoć pacijentu i njegovoj porodici u
razumijevanju i prihvaćanju različitih stadija bolesti i same smrti; (2) zadovoljavanje potreba uz korištenje osobnih
kapaciteta, pomoći okoline kao i šire društvene zajednice ; (3) prepoznati potrebe i ciljeve koje izražava pacijent i
članovi porodice ; (4) istražiti jake strane, sposobnost suočavanja sa stresom i mrežu podrške pacijenta i porodice ;
(5) istražiti utjecaj bolesti na pacijentov fizički integritet ; (6) ispitati stanje emocija, uključujući anksioznost prema
smrti ; (7) ispitati povijest prethodnih gubitaka ; (8) ispitati percepciju bolesti, dijagnoze i prognoze pacijenta i
porodice ; (9) Ispitati sadašnju bol i ublažiti ju ; (10) prepoznati potencijalne prepreke u tretmanu liječenja koji
mogu utjecati na plan brige skrbi ; (11)  ispitati finansijske, socijalne, emocionalne i duhovne resurse pacijenta i
članova porodice
Područja rada socijalnog radnika u zdravstvenoj ustanovi su: ;1. Individualno savjetovanje i psihoterapija ;2.
Porodično savjetovanje : 3. Krizno savjetovanje ; 4. Informisanje i obrazovanje ; 5. Osnivanje grupa podrške i grupa
za žalovanje ; 6. Case management ; 7. Multidimenzionalne intervencije vezane uz simptom management ; 8.
Donošenje odluka i implikacije na različite mogućnosti tretmana : 9. Zastupanje klijenata

Angažman socijalnog radnika ovisi o: (1) dijagnozi bolesnika, (2) tijeku bolesti ; (3) socijalnom statusu

Socijalni radnik kao član stručnog tima u zdravstvenoj ustanovi - posrednik je između pacijenta i socijalne sredine
iz koje dolazi i u koju se vraća uz saradnju pacijenta, njegove porodice i adekvatnih institucija.  Djelovanje
socijalnog radnika usmjereno je na stručno, kvalitetno i ažurno rješavanje socijalne problematike pacijenata, a u
svrhu zaštite bolesnikovog određenog interesa i prava ; planiranja terapijskih postupaka što uključuje širok raspon
različitih socijalnih i pravnih intervencija.

Socijalni radnik osim sa bolesnikom, obitelji i članovima tima, sarađuje i sa nadležnim centrima za socijalnu skrb,
domovima za starije i nemoćne , porodičnim liječnicima, patronažnom službom i zdravstvenom kućnom njegom te
Udruženjima koji pomažu u promicanju ideja i vrijednosti palijativne skrbi. Sudjeluje na prijemu bolesnika u
bolnicu, kao i u samim dogovorima oko mogućeg prijema, aktivno sudjeluje na odjelnim i drugim sastancima,
informira nadležne liječnike i ostale članove tima o svim poduzetim radnjama iz sustava socijalne skrbi i o
novonastalim obiteljskim i drugim socijalnim prilikama bolesnika ukoliko do njih dođe, osposobljava se za nove
mogućnosti terapijskog rada kao i promjenama u sistemu rada socijalne skrbi, identificira resurse, nudi
savjetovanje, usluge podrške i praktične intervencije. Rad socijalne službe u neuro-psihijatrijskim ambulantama je
također specifičan i uglavnom se svodi na obrađivanje psihoneurotičara, psihotičara, alkoholičara, slučajeva iz
oblasti dječije psihijatrije itd.Za sve ove slučajeve vrlo je važno konstatovanje ili dopuna socijalne anamneze i
upoznavanje sredine i situacije u kojoj klijent živi. S druge strane socijalni radnik će raditi zajedno sa ljekarom na
liječenju bolesnika i odstranjivanja teškoća i okolnosti koje su prouzrokovale ili su bitno uticale na oboljenje i na
konkretnu problematiku klijenta.

Pomoć socijalnog radnika u liječenju psihoneurotičara sastojaće se u saniranju prilika u porodici i radnom mjestu i
adaptaciji psihoneurotičnih bolesnika na radne i životne uvjete. Npr. u rješavanju problema alkoholičara socijalni
radnik će također imati značajno mjesto. On treba da utvrdi uzroke alkoholizma, kao i da sagledava i predlaže
načine njegovog otklanjanja, da uspostavi stalan kontakt sa porodicom bolesnika, sa radnom organizacijom i
društvenim organizacijama, kao i centrom za socijalni rad. U rješavanju problema alkoholizma posebno je važno
stvarati u porodici, preduzeću i drugim mjestima pravilno razumijevanje za postojeće stanje alkoholičara kao i
potrebe u pogledu liječenja.  Poseban djelokrug rada i zadatke imaju socijalni radnici u dispanzerima za žene i
djecu. Danas se sve više osjeća potreba za uvođenjem socijalno-medicinskog rada u dispanzeru za djecu i žene.
Dosadašnji razvitak i rad komisija za prekid trudnoće koje u svom sastavu imaju socijalnog radnika, pokazao je da
rad socijalnog radnika bitno doprinosi pravilnom postupku u smislu provođenja zakonskih propisa.
Socijalni radnik u ovim ustanovama utvrđuje socijalnu anamnezu i sarađuje u liječenju i rehabilitaciji po
sljedećem sistemu: 1. Rad sa ženom s obzirom na pripremu materijala za komisiju ; 2. Rad sa ženama kojima nije
odobren pobačaj ; 3. Rad sa ženom po završetku pobačaja ; 4. Rad sa nadležnom patronažnom službom,
društvenim i stručnim organizacijama, posebno rad sa članovima porodice žene koja želi pobačaj naročito ako je
trudnoća vanbračna.

Značajno mjesto i djelokrug rada imaju socijalni radnici koji rade u kožno-veneričnim dispanzerima i ambulantama
u kojima se vrlo često javljaju zajedno zdravstveni i socijalni momenti i gdje je intervencija zdravstvenog radnika
nedovoljna, ukoliko nije upotpunjena i praćena intervencijom socijalnog radnika. Ovo naročito o onim slučajevima
kada se radi o polnim i veneričnim bolestima gdje je neophodan individualni rad sa bolesnicima.

4.2. SOCIJALNI RAD  U BOLNIČKIM USTANOVAMA

Socijalni rad u bolničkim ustanovama može se podijeliti u tri faze: 1. Prijem bolesnika u bolnicu i rad socijalnog
radnika u vezi sa prijemom ; 2. Boravak i liječenje u bolnici i zadaci socijalnog radnika u toku liječenja bolesnika
3. Otpust bolesnika iz bolesnice, priprema otpusta sa obzirom na zdravstvenu i socijalnu situaciju bolesnika i
njegovu buduću porodičnu i radnu okolinu.

Socijalni radnik ima značajno mjesto prilikom prijema u bolnicu. Bolesnik se dolaskom u bolnicu nalazi u
potrebnom psihičkom stanju. Prvo osjećanje koje je prisutno u tom momentu kod bolesnika jeste osjećanje straha.
Bolesnik se osjeća prestrašen za zdravlje i zabrinut je za konačan ishod i uspješnost liječenja. S druge strane nova,
tj. bolnička sredina može takođe izazvati strah, naročito u onim slučajevima kada je prijem bio strogo
administrativan i hladan. Bolesnik u takvoj situaciji osjeća strah, ustručava se da govori, povlači se u sebe itd. Da ne
bi bolnička sredina djelovala negativno u prvom momentu i kontaktu sa bolesnikom potrebno je da se otklone
uzroci negativnog djelovanja na bolesnika u toku prijema. To je zadatak socijalnog radnika.

Ako bi se htjeli konkretizovati zadatci socijalnog radnika u bolnici onda bi ti zadatci bili sljedeći: ;
1. Pomoć bolesniku u podizanju samosvijesti i razvijanju volje za liječenje, rad na stvaranju prijatne atmosfere u
bolnici ;
2. Rad na proširenju saznanja zdravstvenih radnika o bolesniku izradom socijalne anamneze ;
3. Saradnja sa porodicom bolesnika ukoliko se za to ukaže potreba u cilju saniranja socijalno-ekonomskih i
porodičnih prilika ;
4. Saradnja sa radnim kolektivom u cilju saniranja problema na radnom mjestu ;
5. Saradnja sa Fondom zdravstvenog osiguranja i invalidskog osiguranja u cilju ostvarivanja prava osiguranika i sa
Zavodom za zapošljavanje ukoliko bolesniku treba pronaći novo zaposlenje ;
6. Saradnja sa organima vlasti u cilju rješavanja neriješenih drugih problema i bolesnikovih pitanja ;
7. Saradnja sa stručnim službama i ustanovama u komuni u cilju zajedničkog preduzimanja mjera i akcija po
pojedinim problemima

5. ZAVOD ZA PSIHOLOŠKU I SOCIJALNU ZAŠTITU U BOLNICI (UKC TUZLA)

Djelatnost zavoda

Rad sa uposlenicima obuhvata:

(1)  prevenciju i rano otkrivanje problema u mentalnoj zaštiti uposlenika;  
(2) individualno i grupno savjetovanje, psihoedukacija, grupne radionice sa uposlenicima sa ciljem razvijanja
tehnika komuniciranja kao i rane prevencije stresa;  
(3)  kreiranje plana pristupa i aktivnosti sa ciljem rješavanja socijalno-radnih problema;
(4)  izrada socijalnih anamneza ;
(5) saradnja sa primarnom ZZ kao i PIO u vezi sa obradom i pripremom uposlenika za ocjenu radne sposobnosti;
(6)  obrada i priprema uposlenika za ocjenu radne sposobnosti ;
(7)rad sa uposlenicima nakon ocjene radne sposobnosti ;
(8) vođenje evidencije o bolovanjima uposlenika ;
(9) vođenje i ustrojavanje socijalne evidencije ;
(10)  izrada izvještaja i analiza
Rad sa pacijentima obuhvata: ;
(1) psihološka procjena strukture ličnosti i emocionalnog statusa pacijenta ;
(2) prevencija i rano otkrivanje problema u mentalnoj zaštiti ;
(3) psihološka procjena mentalnog propadanja i oštećenja ličnosti, te visoko sofisticirana neuropsihološka procjena
uz rehabilitaciju
(4) individualni psihoterapijski tretman sa pacijentima ;
(5) psihološko savjetovanje i podrška pacijenata i njihovih porodica ;
(6) izrada socijalnih anamneza za pacijente po potrebi ;
(7) planiranje i sprovođenje aktivnosti sa ciljem izmještaja pacijenata u stanju socijalne potrebe po završetku
liječenja ;
(8) izrada socijalne procjene za pacijente u procesu transplantacije ;
(9) savjetodavni rad sa pacijentima u smislu ostvarivanja prava po završetku liječenja ;
(10) planiranje i sprovođenje aktivnosti kod izmještaja ostavljene djece na GAK ;
(11) učestvovanje u radu sa pacijentima koje su žrtve nasilja u porodici
(12) pružanje informacija pacijentima iz oblasti socijalne zaštite, te pomoć u korištenju ličnih kapaciteta i socijalnog
okruženja pacijenata ;
(13) saradnja sa odgovarajućim institucijama sa ciljem unaprjeđenja socioekonomskog statusa pacijenata ;
(14) vođenje i ustrojavanje socijalne evidencije ;
(15) izrada izvještaja i analiza

TIMSKI RAD ( STRUČNI TIM ) U OVOM ZAVODU:

(1) Timski rad uposlenika zavoda prilikom uznemiravanja osoblja od strane durgih članova osoblja ili korisnika
usluga odnosno u slučaju mobinga ;
(2)  sociološko-psihološka procjena te savjetodavni rad sa trudnicama koje žele izvršiti prekid poodmakle
trudnoće ;
(3)  učešće u timskom radu za potrebe transplantacije ;
(4) razvijanje multidisciplinarnog pristupa u radu sa djecom - žrtvama zlostavljanja i osobama žrtvama nasilja u
porodici ;
(5) savjetodavni rad sa zaposlenicima u cilju očuvanja psihičkog i fizičkog zdravlja ;
(6)  pružanje psiho-socijalne podrške pacijentima i njihovim porodicama prilikom suočavanja sa stresnim
situacijama ;
(7)  uvođenje zaposlenika u rad zavoda za psihološku i socijalnu zaštitu ;
(8) naučno istraživački rad

PITANJA SA GRUPE ZA STRUČNI ISPIT

1. Podzakonski akti CZSR – ( Statut, kantonalni zakoni o soc.zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i porodica sa djecom,
obrasci za ostvarivanje prava na pomoć, Zahtjevi, pravilnici Centra )

2. Saradnja roditelja i škole

Školski odbor škole kao javne ustanove kojoj je osnivač Kanton broji pet članova, a sačinjavaju ga jedan predstavnik
kojeg imenuje Ministarstvo, jedan predstavnik općine na čijem području se nalazi škola, jedan predstavnik
roditelja učenika/učenica i dva predstavnika iz reda nastavnika/nastavnica i stručnih saradnika/saradnica škole.
Školski odbor po svom sastavu treba da odražava etnički sastav lokalne zajednice u kojoj škola djeluje.
Školski odbor obavlja slijedeće poslove
• donosi pravila škole, • imenuje i razrješava direktora/direktoricu škole,
• vrši izbor pomoćnika direktora/direktorice škole, • objavljuje konkurs za izbor nastavnika/nastavnica i stručnih
saradnika/saradnica,
• vrši izbor nastavnika/nastavnica i drugih zaposlenika škole, • odlučuje o ‘albama po konkursu,
 • odlučuje o prestanku prava nastavnika/nastavnica i struč- nih saradnika/saradnica na daljnji odgojno- obrazovni
rad,
• usvaja godišnji program rada škole, • razmatra i usvaja izvještaj o realizaciji godišnjeg programa rada škole,
• prati uspjeh učenika/učenica i poduzima mjere za unapre- đivanje uvjeta rada u školi i poboljšanja odgojno-
obrazovnog rada,
• donosi finansijski plan i usvaja godišnji obračun, • onosi opći akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih
mjesta i druga opća akta u skladu sa zakonom i pravilima škole,
• odlučuje o organiziranju, broju i ukidanju područnih škola odnosno odjeljenja u tim školama, a uz saglasnost
Ministarstva,
• odlučuje o prigovoru roditelja učenika/učenica na rad nastavnika/nastavnica i stručnih saradnika/saradnica
, • odlučuje o prigovoru nastavnika/nastavnica i stručnih saradnika/saradnica na ocjenu o radu,
• razmatra prijedloge odluka i preporuke upućene školskom odboru i preduzima odgovarajuće mjere,
• usmjerava, kontrolira i ocjenjuje rad direktora/ direktorice, • rješava određena pitanja odnosa sa osnivačem,
• donosi svoj program rada, a izvještaj o svom radu podnosi općinskom načelniku i osnivaču,
• odlučuje o korištenju sredstava preko iznosa određenog pravilima škole,
• odlučuje o ‘albama i prigovorima zaposlenih i njihovim pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa,
• obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i pravilima škole.

• Roditelj učenika ima pravo i obvezu sudjelovati u njegovom obrazovanju i biti redovito obaviješten o
njegovim postignućima.
• Roditelj učenika je dužan brinuti se da učenik redovito izvršava obveze te u primjerenom roku javiti razlog
izostanka učenika.
• Ako roditelj zanemaruje svoje obveze iz stavka 1. ovog članka, škola mu je dužna uputiti pisani poziv za
razgovor s razrednikom i stručnim suradnicima škole.
• Način opravdavanja izostanaka učenika i primjereni rok javljanja o razlogu izostanka uređuju se statutom.
• Ako roditelj učestalo zanemaruje obveze iz stavka 1. ovog članka, škola je dužna o tome obavijestiti ured
državne uprave, odnosno Gradski ured i nadležnu ustanovu socijalne skrbi koji su dužni izvijestiti školu o
poduzetim mjerama.
• Roditelji učenika svakog razrednog odjela između sebe biraju jednog člana u vijeće roditelja, daje mišljenje
o prijedlogu školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada, raspravlja o izvješćima ravnatelja o
realizaciji školskog kurikuluma, godišnjeg plana i programa rada škole, razmatra pritužbe roditelja u svezi s
odgojno-obrazovnim radom, predlaže mjere za unapređenje obrazovnog rada, predlaže svog člana
školskog odbora te obavlja i druge poslove u skladu sa statutom škole.

• Roditelj ima obvezu pratiti učenikovo pohađanje nastave, njegov rad i napredovanje te pomagati
razredniku u rješavanju učenikovih teškoća u odgojno-obrazovnom procesu.
• Roditelj ima pravo biti izvješćivan, usmeno i pismeno, o redovitosti pohađanja nastave, radu, zalaganju,
uspjehu i vladanju svog djeteta.
• Razrednik je obvezan izvješćivati roditelja na individualnim razgovorima i roditeljskim sastancima o
učenikovoj motivaciji, interesu i razvoju njegovih sposobnosti te o njegovu radu, zalaganju, uspjehu,
izostancima i vladanja najmanje četiri puta u nastavnoj godini.
• Ako roditelj ne dolazi na individualne razgovore i nije nazočan roditeljskim sastancima, razrednik je dužan
pravodobno napismeno izvijestiti roditelja o učenikovim teškoćama ili neuspjehu.

SARADNJA RODITELJA I ŠKOLE - doprinosi aktiviranju i osposobljavanju roditelja za pedagošku djelatnost,

omogućuje im uvid u ono što škola radi, koliko joj je i kako moguće pomoći. Škola omogućuje roditeljima uvid u
njene rezultate propuste i nastojanja u rješavanju pojedinih problema.
Škola upoznaje roditelje sa reformama koje se vrše u školi, kako bi oni shvatili i prihvatili zatim škola roditeljima
ukazuje na nužnost rješavanja svih odgojnih problema u skladu s ciljevima i zadacima školstva.
Iz ovog proizilazi da bez prisne , sadržajno bogate i planski usmjerene saradnje porodice i škole ne može biti govora
o punom uspjehu i odgoju mladih i razvijanju obrazovnih, stvaralačkih i slobodnih ličnosti.
KORISTI OD UKLJUČIVANJA RODITELJA:
(1) POVOLJAN UTJECAJ NA UČENJE DJECE. A TIME IMA I BOLJI USPJEH I PONAŠANJE ;
(2) STALNO PRAĆENJE RADA I RAZVOJA UČENIKA  ;
(3) ZAJEDNIČKO I USPJEŠNIJE SAGLEDAVANJE I OTKLANJANJE  EVENTUALNIH POTEŠKOĆA KOJE USPORAVAJU
RAZVOJ I SPREČAVAJU NASTANAK POJAVA PRED DELINKVENTNIH I DELINKVENTNIH PONAŠANJA.
Zajednički kontinuirani rad ima prednosti i za nastavnike i za roditelja i za djecu.Nastavnik stiče kompletnu sliku o
djetetu, a roditelj će dobiti informacije o: (1) ponašanju djeteta u školskoj i porodičnoj sredini ; (2) motivima
(potrebama, interesima i željama učenika) ; (3) sposobnostima ; (4) radnim navikama ; (5) načinu učenja i stjecanja
znanja; (6) eventualnoj darovitosti učenika i sl.

3. ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE

Socijalni radnici koji rade u službama zaštite mentalnog zdravlja ili u drugim zdravstvenim institucijama vode
računa o tomu da se osobama s mentalnim i emocionalnim problemima, odnosno osobama koje se liječe od drugih
teških i kroničnih bolesti osiguraju razne usluge, socijalna rehabilitacija, intervencije u kriznim situacijama ili
osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu, kao i drugi oblici pomoći i usluga koji će olakšati
pacijentov povratak u društvo. 

4. SOCIJALNI RAD U LOKALNOJ ZAJEDNICI

Socijalni rad u lokalnoj zajednici omogućava iskorištavanje svih ovih resursa koji leže unutar jedne mjesne
zajednice u cilju razvoja i napretka iste.

Ovaj cilj postigli bi primjenom određenih metoda unutar socijalnog rada , poput :
(1) Upoznavanje zajednice i prikupljanje postojeće dokumentacije ( o broju stanovnika, veličini , poslovnim
objektiman a području MZ Slatina ) ;
(2) ispitivanja potreba lokalnog stanovništva pomoću specijalno konstruisanog anketnog upitnika ;
(3) analiza anketnog upitnika ;
(4) predlaganje mjera za rješavanje određenih problema
; (5) Organizacija rada sektora ;
(6) realizacija projekata edukativnog, humanitarnog , sportskog karaktera namijenjenih svim dobnim skupinama ;
(7) nakon snimljenog i analiziranog stanja , te realiziranih projekata pristupiti praćenju i analizi napretka zajednice

Ciljevi koji se postižu socijalnim radom u lokalnoj zajednicu su:

1. Uspostavljanje preventivnog djelovanja kojim bi uspjeli spriječiti, smanjiti ili čak potpuno iskorjeniti određene
socijalne probleme u Mjesnoj Zajednici ;
2. Pronalaženje i utvrđivanje najpovoljnijeg puta i načina zadovoljavanja određenih socijalnih potreba ;
3. Mobilizacija svih raspoloživih resursa radi postizanja ciljeva ;
4. Otkrivanje ugroženih / marginalizovanih skupina u zajednici i pomoć istim ;
5. Stalni napredak i razvoj zajednice
;6. Promovisanje profesije socijalnog rada ;
7. Aktiviranje stanovnika svih dobnih skupina na projektima unutar zajednice
5. RAD SA DJECOM SA POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU

Dobrenić i Poldrugač – poremećaji u ponašanju predstavlja skupni naziv za sve one pojave biološke, psihološke i
socijalne geneze koje manje ili više pogađaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegove aktivnosti i reaktivnosti, te
neugodno, štetno i opasno utječu na druge pojedince ili društvene organizacije (obitelj, dječje ustanove, školu, užu
i širu zajednicu)
CILJEVI SOCIJALNOG RADA U RADU SA DJECOM SA POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU
• prevencija društveno neprihvatljivog ponašanja djece ;
• omogućavanje snošenja posljedica za neprihvatljivo i nasilno ponašanje, te nadoknada štete – rad na
odgovornom i zrelom ponašanju
• učenje načina rješavanja problema i konfliktnih situacija ;
• razvijanje svijesti o društvenim normama ponašanja ;
• modifikacija ponašanja djece putem igre i kreativnog stvaralaštva ;
• razvijanje međusobne tolerancije, poštivanje razlika i suradnja između učenika Roma i ostalih ;
• afirmacija, oslobođenje od predrasuda
• razvijanje pozitivne slike o sebi i unapređenje samosvijesti, kao i pomoć kod usvajanja pozitivnog iskustva u školi ;
• razvijanje životnih i komunikacijskih vještina potrebnih za uspješno funkcioniranje u društvu i razvijanje svijesti o
vlastitim sposobnostima ;
• unapređivanje suradnje, aktivnog slušanja i iznošenja vlastitog mišljenja ; omogućavanje osobnog razvoja svakog
učenika – u skladu s njegovim sposobnostima Aktivnosti socijalnog radnika u radu sa djecom sa poremećajima u
ponašanju su: podsticanje na društveno prihvatljive oblike ponašanja, promicanje zdravih stilova života, odgoj
zdravih osoba sposobnih za nošenje sa životnim iskušenjima, a to sve pridonosi povećanju sigurnosti u odgojno-
obrazovnim ustanovama i prevenira određene oblike poremećaja u ponašanju. (rad s djecom sa prilagođenim
programom i poremećajima u ponašanju) ;
• primjerenim načinima i oblicima rada s roditeljima postići bolju suradnju s školom ;
• osvještavanje roditelja za uočavanje problema koje djeca imaju, a isto tako i njihovo aktivno uključivanje u
rješavanje istih ;
• izmjene roditeljskih stavova o odgoju, te razvoj i unapređenje roditeljskih vještina ;
• senzibiliziranje nastavnika i učitelja o problemima djece ;
• osviješćivanje kod djelatnika škole nužnost prihvaćanja romskog djeteta, kao i pružanja pomoći djeci s
poremećajima u ponašanju

6.NEPOTPUNO USVOJENJE

Nepotpuno se može usvojiti dijete do 18 godina starosti a ako je starije od 10 godina potreban je njegov pristanak.
Nepotpuno mogu usvojiti bračni drugovi zajednički, jedan bračni drug uz pristanak drugog ili maćeha ili očuh
djeteta koje se usvaja. Osoba koja nije u braku i vanbračni drugovi dijete mogu usvojiti pod uslovom da vanbračna
zajednica traje najmanje pet godina i da za to postoje naročito opravdani razlozi. Nepotpunim usvojenjem između
usvojenika i usvojitelja nastaju odnosi koji prema zakonu postoje između roditelja i djece, s tim da usvojitelj može
usvojenika ograničiti ili isključiti iz naslijeđa. Zahtjev za usvojenje se podnosi nadležnom organu starateljstva po
mjestu prebivališta odnosno boravišta djeteta. Prije donošenja rješenja o zasnivanju usvojenja dijete se može
smjestiti u porodicu budućih usvojitelja najduže šest mjeseci. Postupak je dvostepen, a u drugom stepenu nadležan
je drugostepeni organ uprave za poslove socijalne politike. Postupak usvojenja djeteta ne zahtijeva bilo kakve
posebne troškove vođenja upravnog postupka.
 7. ŠTA JE SOCIJALNA ANAMNEZA
Socijalna anamneza je jedan od najvažnijih pisanih dokumenata u radu socijalnog radnika. Iako govori o klijentu,
njegovom životu, potrebama i sposobnostima, ona je odraz stručnosti socijalnog radnika.
Kao i sve druge aktivnosti na području socijalnog rada, tako i socijalna anamneza zadire duboko u život i intimu
klijenta.

8. ZADACI STRUČNOG TIMA U INKLUZIJI

Inkluzija podrazumeva pravo sve dece na obrazovanje, počev od predškolskog uzrasta, do visokog obrazovanja.
Ona obuhvata:
 Decu sa smetnjama u razvoju
 Decu sa invaliditetom
 Decu iz marginalizovanih grupa
 Darovitu decu

Inkluzija se ostvaruje uključivanjem djece s posebnim obrazovnim potrebama u odjeljenja osnovne i srednje škole
na osnovu preporuka stručnog tima. Stručni tim u redovnoj osnovnoj školi čine pedagog/psiholog ili pedagog,
psiholog, defektolog, logoped i nastavnik. Roditelj, po potrebi, prisustvuje radu stručnog tima. Zadaci stručnog tima
su: analiza dokumentacije učenika upisanog u prvi razred; određivanje defektološkog, logopedskog, pedagoškog i
obrazovnog statusa nakon izvršene opservacije; izrada individualno prilagođenog plana i programa u saradnji s
nastavnikom; praćenje metodičko-didaktičke realizacije; sprovođenje logopedskog i defektološkog tretmana;
saradnja s nastavnicima i roditeljima i vršenje evaluacije individualno prilagođenog plana i programa.

9. ZADACI SOCIJALNOG RADNIKA KAO MEDIJATORA

Medijacija je postupak alternativnog načina rešavanja sporova, u kome strane žele da sporni odnos reše mirnim
putem uz pomoć jednog ili više posrednika – medijatora koji kroz dogovaranje i pregovaranje pomažu strankama
da postignu zajedničko rešenje i dođu do sporazuma koji će rešiti njihove sporne odnose i biti prihvatljiv za obe
strane.

ZADACI SOCIJALNOG RADNIKA KAO MEDIJATORA

1. Početni kontakti sa stranama u sukobu i prikupljanje osnovnih podataka

2. Analiza sukoba i izgradnja hipoteze/strategije i intervencije koju preduzima medijator
3. Prikupljanje i analiza dodatnih podataka
4. Izrada detaljnog plana medijacije
5. Izgrađivanje poverenja i saradnje.

4 osnovna zadatka medijatora

1. Izgradnja lične, institucionalne i proceduralne kredibilnosti
2. Uspostavljanje prijateljskog odnosa između M i sukobljenih strana
3. Edukacija učesnika/ca o pregovaračkom procesu, ulozi medijatora i funkciji medijacije
4. Pridobijanje komitmenta (obavezivanja) za otpočinjanje medijacije
10. IZDRŽAVANJE OSOBA SA POSEBNIM POTREBAMA
Na početku treba spomenuti da srodnici osoba sa posebnim potrebama ( a tu se prvenstveno misli na roditelje i
djecu ) imaju obavezu izdržavanja i brige o njima. Međutim, ta obaveza odnosi se na srodnike koji su u mogućnosti
voditi brigu o izdržavanju osobe sa posebnim potrebama, a to podrazumijeva prvenstveno to da, njihov prihod po
članu domaćinstva iznosi 30 % i više. Ukoliko prihodi po članu domaćinstva srodnika, ne prelaze 30 % , smatra se da
srodnici nisu u mogućnosti vršiti brigu o osobi. Prema zakonima o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti (FBiH i RS) osobe s
invaliditetom i/ili intelektualnim teškoćama, imaju pravo na mjesečnu novčanu pomoć, osposobljavanje za život i
rad, smještaj u drugu porodicu ili ustanove socijalne zaštite, usluge socijalnog ili nekog drugog stručnog rada, kućnu
njegu i pomoć u kući, i još mnogo toga. Ali, većina ovih mogućnosti ostaje na papiru. 
 
Zakoni nalažu i da neratni invalidi mogu primati novčanu pomoći, ali imaju i pravo na pomoć za njegu, ortopedski
dodatak, osposobljavanje za rad, prioritet pri zapošljavanju itd. Iznos novčanih primanja neratnih invalida u FBiH
dodjeljuje se samo osobama sa najmanje 90% invalidnosti i varira od 219 do 396 KM mjesečno. Na području RS-a
neratni invalidi imaju jedino pravo na mjesečni dodatak za pomoć i njegu druge osobe u iznosu od 41 KM.  Posebna
prava su predviđena za civilne žrtve rata. U Federaciji BiH, to je osoba čiji je invaliditet najmanje 60%, nastao
uslijed ''rane, povrede ili ozljede dobivene: zlostavljanjem u toku rata ili neposredne ratne opasnosti, događajima
vezanima za ratna dešavanja, eksplozijom neeksplodiranih ubojnih sredstava nakon rata, te diverzantskim odnosno
terorističkim akcijama.''  U RS-u je zakon nešto specifičniji – civilne žrtve rata su osobe kod kojih je nastupilo
oštećenje organizma najmanje 60%, ''te koje su zadobile povrede ili ozljede usljed zlostavljanja, silovanja, lišavanja
slobode ili u zbjegu od neprijatelja, kao i prilikom ranjavanja ili zadobilo povrede od zaostalih vojnih materijala.''
Ratni vojni invalidi prema zakonima imaju pravo na ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć drugog lica,
ortopedski dodatak, i sl. Iznos lične invalidnine ovisi o stepenu oštećenja organizma (uključujući i bolesti koje su
nastupile nakon okončanja sukoba, a u vezi su sa istim) te ovisi o području u kojem žive. Procenat invalidnosti
naveden je u zakonima FBiH i RS, te se kreće od 20 - 100%. 

11. SOCIJALNI RADNIK KAO TERAPEUT

Stvara povezanost kod klijenta kada dođe do raspada socijalnih veza,da klijent shvati gdje je došlo do problema
kako da riješi svoj problemi ujedno da sam pronađe rješenje.Posttretmanska zaštita je veoma značajna.Tretman
pomaže klijentu da on socijlano i emotivno sazri da kod njega razvije odbrambene mehanizme i da riješi svoj
problem. Tretman utiče na promjene ličnosti promjene stavova koje ima naš klijent. . Fokus socijalnog rada je
osnaživanje pacijenta i porodice da povećaju adaptivne sposobnosti. Rad se odvija kroz individidualni, grupni i
savjetodavni rad sa pacijentom, savjetodavni i suportivni rad sa porodicom i zastupanje (lobiranje) u lokalnoj
zajednici. Saradnja se odvija i prepliće u svim fazama rehabilitacionog procesa.

12. INDIVIDUALNI SOCIJALNI RAD

Socijalni radnici pružaju korisnicima pomoć u razdoblju njihove adaptacije , iniciraju primjene potrebnih oblika
socijalne zaštite, zaštite prava, stručni rad i suradnju s obitelji korisnika, suradnju s Centrima socijalne skrbi i
ostalim nadležnim tijelima. Socijalni radnici provode individualni i grupni rad. U individualnom radu bave se
pojedinačnim i specifičnim socijalnim problemom korisnika, a u grupnom radu rade na integriranju novih korisnika
u život Doma i lokalne zajednice, kao i na grupnoj koheziji korisnika. Cjelokupni rad socijalnih radnika usmjeren je
ka što boljoj socijalizaciji korisnika kao pojedinca i kao dijela velike grupe.Sustina individualnog soc rada je pomoc
koju soc radnik pruza klijentu kako bi mogao razviti vlastite mogucnosti i u punoj mjeri se angazovati na
prevladavanju vlastitih teskoca...znaci pruzamo pomoc pojedincu da on sam kao licnost sudjeluje u procesu vlastite
resocijalizacije...

13. ZADACI CENTARA ZA SOCIJALNI RAD U RADU SA DJECOM SA POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU, U PORODICI I
LOKALNOJ ZAJEDNICI

Centri za socijalni rad svoje stručno djelovanje istovremeno usmjeravaju prema djetetu sa poremećajima u
ponašanju, porodici i lokalnoj zajednici i to:
Prema djetetu i porodici - Planiraju se i provode različiti programi i projekti, kao i stvaranje i širenje mreže socijalne
podrške za dijete i njegovu porodicu, savjetodavni rad sa porodicom i edukacije roditelja
Prema lokalnoj zajednici: uspostavljanje pune saradnje i djelovanja Službi i institucija u lokalnoj zajednici, kao što
su predškolske i školske ustanove, policija, tužilaštvo, sud, zdravstvene ustanove, nevladine organizacije i
omladinska udruženja.
Centar za socijalni rad koordinira rad sa djetetom, njegovom porodicom kao i sa institucijama u lokalnoj zajednici.
Osnovni zahtjev u primjeni bilo kojeg oblika tretmana za pomoć djeci koja ispoljavaju društveno neprihvatljivo
ponašanje je učešće Stručnog tima u svim fazama tretmana. Podrška djetetu podrazumijeva pozitivnu i otvorenu
psihosocijalnu klimu kroz savjetodavni ili terapeutski rad. U Centru za socijalni rad radi određeni broj uposlenika
koji su završili geštalt, koognitivnu, realitetnu i porodično-sistemsku terapiju /petogodišnje, trogodišnje i
dvogodišnje doškolovanje/.
Stručno djelovanje sa djetetom i njegovim roditeljima se realizira kroz:
1. Individulani razgovor sa djetetom i razgovor sa roditeljima
2. Grupni-porodični razgovor  djeca, uža i šira porodica
3. Radionice sa grupama kroz programe i projekte osim u Centru za socijani rad , može se organizirati u školi,
odgojnoj ustanovi, đačkom domu ili u nevladinoj organizaciji.
4. Rad sa okolinom- Centar realizira aktivnosti i sarađuje sa školom i školskim okruženjem djeteta/ rad sa
nastavnim osobljem u smislu razvijanja osjećaja razumijevanja učenika i njegovih ličnih ili porodičnih problema uz
prepoznavanje i naglašavanje pozitivnih osobina djeteta.
Stoga Centri primjenom različitih metoda i tehnika socijalnog, savjetodavnog i terapeutskog rada moraju
obezbijediti predpostavke te iznaći mogućnost i načine ojačavanja djeteta kroz poticanje ili razvijanje pojedinih
osobina djetetove ličnosti.
Zaštita dece i omladine sa poremećajima u ponašanju podrazumeva rad na otkrivanju,   sprovođenju zaštite i
tretmanu svih oblika delinkvetnog ponašanja dece i mladih. Centar  vrši procenu i realizaciju najadekvatnijih mera
u cilju resocijalizacije.  Centar dostavlja sudu mišljenje i predlog određene mere, a po donošenju sudske odluke 
organizuje i sprovodi mere otvorene zaštite i prati rezultate mera zatvorene zaštite i vrši   prihvat maloletnika iz
ustanova u cilju njihovog što bezbolnijeg integrisanja u lokalnu 
zajednicu.

14. Koja osnovna prava, pojmove i institute reguliše Zakon o predškolskom odgoju i
obrazovanju ili Zakon o srednjem obrazovanju ili Zakon o osnovnom obrazovanju?
Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju uređuje se predškolski odgoj i obrazovanje djece od šest mjeseci
života do polaska u osnovnu školu, a posebno: ;-principi i ciljevi predškolskog odgoja i obrazovanja ; -funkcije
predškolskog odgoja i obrazovanja ; -osnivanje i organizacija predškolskih ustanova ; -programi predškolskog
odgoja i obrazovanja ; -stručni standardi za zaposlenike; - upravljanje i rukovođenje predškolskim ustanovama ;
-finansiranje predškolskog odgoja i obrazovanja
-pedagoška dokumentacija i evidencija ; -stručni nadzor i nadzor nad sprovođenjem zakona te zaštita prava i druga
pitanja.
Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju uređuje se:;
1. Obavljanje djelatnosti osnovnog odgoja i obrazovanja; ;
2. Osnivanje, organizacija i finansiranje osnovne škole; ;
3. Prava i obaveze učenika i njihovih roditelja-staratelja; ;
4. Upravne strukture osnovne škole i procedure izbora nastavnika i drugih zaposlenika u školi; ;
5. Status nastavnika i drugih zaposlenika škole; ;
6. Stručni razvoj i nadzor nad radom nastavnika i druga pitanja od značaja za obavljanje djelatnosti osnovnog
odgoja i obrazovanja.
Zakon o srednjem obrazovanju uređuje se:;
1. obavljanje djelatnosti srednjeg obrazovanja;
2. osnivanje, organizacija i finansiranje rada srednje škole;
3. prava i obaveze roditelja;
4. autonomija škole;
5. uloga i obaveze srednje škole;
6. organizovanje i izvođenje obrazovno-odgojnog rada u srednjoj školi;
7. način imenovanja i nadležnost organa srednje škole;
8. status nastavnika, stručnih saradnika i saradnika;
9. status učenika i druga pitanja u vezi sa obavljanjem djelatnosti srednjeg obrazovanja.

15. Šta reguliše Pravilnik za procjenu sposobnosti i određivanju podrške djeci i omladini sa posebnim
potrebama?

Pravilnikom o procjeni sposobnosti i određivanju podrške djeci i mladima sa posebnim potrebama propisuje se: •
način otkrivanja, obrazovanje, sastav i rad stručnih komisija za utvrđivanje sposobnosti i određivanje podrške djeci i
mladima sa posebnim potrebama,  • postupak ocjenjivanja sposobnosti i evidencije djece sa posebnim potrebama
• vrsta i stepen ometenosti,  • određivanje podrške,  • sadržaj nalaza i mišljenja i  • potrebni obrasci za postupanje
komisija.

16. OSNOVNE ODREDBE PORODIČNOG ZAKONA

Član 1.
Ovim Zakonom uređuju se: porodica, brak i pravni odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, usvojenje, starateljstvo,
pravni učinci vanbračne zajednice žene i muškarca, prava i dužnosti članova porodice u Federaciji Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), te postupci nadležnih organa u vezi sa bračnim i porodičnim
odnosima i starateljstvom.

17. PODZAKONSKI AKTI CENTRA ZA SOCIJALNI RAD KALESIJA

- pozitivni zakonski propisi, ;

- podzakonski akti i strateški dokumenti iz oblasti socijalne zaštite republičkog, pokrajinskog i opštinskog nivoa, ;
- zakon o krivičnom postupku, ;
- zakon o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnika, ;
- odluKA o ostvarivanju prava u oblasti socijalne zaštite iz nadležnosti opštine Kula,
- pravilnik o organizaciji , normativima i standardima rada centra za socijalni rad,
- nacionalna Strategija razvoja socijalne zaštite,

18. ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE

Uloga socijalnog radnika je

: - uzimanje socijalne anamneze sa ekspertizom,
- izradu plana aktivnosti iz domena socijalnog rada,
- pružanje odgovarajuće pomoći u rješavanju pitanja i problema koji su od bitnog interesa za pacijenta i izvan su
domena medicinskog i psihološkog tretmana,
- pružanje adekvatne stručne pomoći pacijentima čije socijalno stanje zahtijeva naročitu skrb i pomoć društvene
zajednice, kao što su nezaposleni, osobe u stanju onesposobljenosti, djeca bez roditeljskog staranja, samohrani
roditelji, stare i iznemogle osobe, - rad na uklanjanju različitih socijalnih činitelja koji u obitelji i široj društvenoj
zajednici mogu imati negativan utjecaj na uspješan tretman pacijenta,
- uspostavljanje permanentne suradnje sa različitim službama i institucijama socijalne zaštite, obrazovnim i
ustanovama od javnog značaja, te različitim nevladinim organizacijama u zajednici u kojoj djeluje Centar,
- poticanje pacijenta da aktivno sudjeluje u društvenim i kulturnim dogaĎajima, a sukladno njegovim afinitetima,
- organiziranje rekreativnih aktivnosti s ciljem razvijanja socijalnih vještinapacijenta,
- razvijanje i poticanje volonterskog rada u zajednici koji je u uskoj vezi sa socijalnom zaštitom i socijalnom
politikom državnog sektora,
- obavljanje drugih poslova sukladno svojoj profesiji i potrebama Centra.

19. USVOJENJE - je poseban oblik porodično- pravne zaštite djece bez roditelja ili bez odgovarajućeg roditeljskog
staranja kojim se zasniva roditeljski odnosno srodničko odnos. Zasnivanjem usvojenja usvojioci stječu roditeljsko
staranje, pa je njegov sadržaj istovjetan roditeljskom staranju koje nastaje prirodnim putem. Porodični Zakon
predviđa dva oblika usvojenja i to : 1. potpuno ; 2. nepotpuno
Potpunim usvojenjem između usvojioca i njegovih srodnika s jedne strane i usvojenika i njegovih potomaka s
druge strane zasniva se neraskidiv odnos srodstva jednak krvnom srodstvu. Potpuno se može usvojiti dijete do 10
godine života. Popuno mogu usvojiti bračni partneri zajednički, očuh ili maćeha djeteta koje se usvaja, kao i
vanbračni partneri koji u vanbračnoj zajednici žive najmanje 5 godina.
Nepotpunim usvojenjem između usvojioca s jedne strane i usvojenika i njegovih potomaka s druge strane nastaju
prava i dužnosti koja prema PZ- u postoje između roditelja i djece. Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršenih
18 godina života, s tim da je za usvojenje djeteta starijeg od 10 godina sposobnog da shvati značenje usvojenja
potreban i djetetov pristanak. Nepotpuno mogu usvojiti bračni partneri zajednički, jedan bračni partner uz
pristanak drugog, maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja, kao i vanbračni partneri koji u vanbračnoj zajednici žive
najmanje 5 godina.

20. ZAKON O SOCIJALNOJ ZAŠTITI ZAŠTITI CIVILNIH ŽRTAVA RATA I ZAŠTITI PORODICE SA DJECOM UREĐUJE –

Ovim Zakonom se uređuju:

- socijalna zaštita građana i njihovih porodica;
- iznosi novčanih i drugih davanja, uslovi i postupak sticanja prava iz socijalne zaštite i korisnici prava iz socijalne
zaštite;
- osnivanj e i rad ustanova socijalne zaštite i postupak osnivanja invalidskih udruženja;
- uslovi, način i postupak ostvarivanja prava civilnih žrtava rata i članova njihovih porodica;
- uslovi, način, postupak, organi i finansiranje prava porodice sa djecom;
- način naplate novčanih iznosa za “Dječiju nedjelju” i način njihovog raspoređivanja;
- finansiranje i druga pitanja od značaja za ostvarivanje prava iz socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite
porodice sa djecom.

21. Stručno djelovanje sa djetetom i njegovim roditeljima se realizira kroz:

1. Individulani razgovor sa djetetom i 2. razgovor sa roditeljima

22. U ČEMU JE SOCIJALNI RADNIK MEDIJATOR - Karakteristika SR je u funkciji posrednika (medijatora) u

transakciji pojedinac-društvo,potrebe pojedinca i soc.traženje – sposobnost društva da obezbjedi sredstva za
integraciju ljudi. Svjesnost soc.radnika da njegova ponuda predstavlja samo mali dio njegovog soc.iskustva. Ako
soc.radnik dolazi da bi bio posmatran kao izvor društvene stvarnosti,pada u soptsvenu grešku,predstavlja sebe kao
objekt učenja a ne saučesnika u procesu. Soc.radnik je medijator veze subjekt-objekt.

23. ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U PREVENCIJI MALOLJETNIČKE DELINKVENCIJE

Edukacija roditelja na svim nivoima, od predškolstva i dalje ; Otkrivanje rizičnih grupa djece u saradnji sa školom i
lokalnom zajednicom i zajedničko angažovanje u pružanju pomoći djetetu od strane multidisciplinarnog tima ;
Medijska prezentacija edukativnih sadržaja o razvojnim poteškoćama djece svih uzrasta ; Stručno angažovanje na
nivou timova za prevenciju i rano otkrivanje rizične djece na općinskom nivou ; Stručna saradnja sa svim
pedagozima i psiholozima Kantona Sarajevo i zajednički rad na otkrivanju uzroka izostajanja iz škole, prevencija
posljedica istog, stručna pomoć udruženjima roditelja u školama ; Saradnja sa CMZ i Zavodom za borbu protiv
alkoholizma i ostalih toksikomanija ; Seminari za profesionalce koji rade sa djecom ; Kontinuirana edukacija iz
oblasti zakonodavstva za maloljetnike, iz psihologije, pedagogije, socijalnog rada i medicine ; Promocija
humanitarnog i dobrovoljnog rada djece i maloljetnika ; Stručna saradnja sa porodičnim i drugim savjetovalištima i
disciplinskim centrom
; Praćenje Zakona o maloljetnicima i postupanje po istima u skladu sa obavezama Centra ; Aktivno sudjelovanje u
realizaciji Uredbe o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima ; Praćenje realizacije svih odgojnih
preporuka i podrška maloljetniku i njegovim roditeljima; Praćenje baze podataka o djeci koja pokazuju sklonost ka
rizičnom ponašanju ; Stručno-analitički poslovi-praćenje i programiranje rada, izvještavanje ; Kontinuirana saradnja
sa školama na praćenju ponašanja djece i provođenje pedagoških istraživanja ; Edukativni rad sa roditeljima i
djecom svih uzrasta na svim nivoima obrazovanja ; Individualni i grupni terapeutski rad sa djecom i roditeljima
tokom realizacije odgojnih preporuka ; Stručna saradnja sa CMZ, disciplinskim centrom, Ministarstvima, medijima,
zdravstvenim institucijama, savjetovalištima ; Redovni radni sastanci sa predstavnicima tužilaca i sudija za
maloljetnike ; Posjeta djeci tokom realizacije odgojnih preporuka i pomoć zaposlenicima u otklanjanju predrasuda
prema maloljetnim počiniocima krivičnih djela

24. ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U POSTUPKU USVOJENJA

Lice koje želi usvojiti dijete podnosi zahtjev organu starateljstva, odnosno Centru za socijalni rad. Za vođenje
postupka usvojenja nadležan je organ starateljstva prema prebivalištu maloljetnika, odnosno boravištu, ako se
prebivalište ne može utvrditi. Organ starateljstva dužan je da u postupku obrade lica zainteresovanih za usvojenje
ocijeni njihove opšte podobnosti za usvojenje, uzme u obzir starost, fizičko i psihičko zdravlje, stabilnost bračne
zajednice, motive za usvojenje, sposobnost za roditeljstvo, emocionalnu stabilnost i zrelost usvojilaca. Organ
starateljstva također je dužan da potencijalnim usvojiocima predoči detaljna i pozdana saznanja koja se odnose na
psihofizički status djeteta. Organ starateljstva obavezan je da angažuje tim stručnjaka za procjenu cjelokupne
situacije potencijalnih usvojilaca, kako bi sa svih relevantnih stanovišta (pravnog, psihološkog, pedagoškog i
zdravstvenog) bilo moguće donijeti pravilnu odluku i ispuniti osnovnu svrhu usvojenja - obezbjeđivanje
odgovarajuće porodične sredine djeteta lišenog roditeljskog staranja. Organ starateljstva dužan je da izvrši izbor
usvojilačke porodice za konkretno dijete na osnovu uporedne analize svih relevantnih podataka dobijenih obradom
djeteta koje treba da bude usvojeno i bračnih parova zainteresovanih za usvojenje. U postupku usvojenja
isključena je javnost. Zasnivanju usvojenja prisustvuju: usvojilac, odnosno usvojioci - bračni supružnici i usvojenik,
odnosno staralac usvojenika. Usvojenju mogu prisutvovati i roditelji usvojenika, ali oko organ starateljstva ocijeni
da bi to bilo u interesu djeteta, može odlučiti da zasnivanju usvojenja ne prisustvuju roditelji djeteta. U postupku za
usvojenje organ starateljstva dužan je da upozna prisutne o pravima i dužnostima koja, po Zakonu, proizilaze iz
usvojenja. I kod potpunog i nepotpunog usvojenja usvojioci imaju pravo da mijenjaju lično ime, odnosno ime i
prezime usvojenika. Ako je usvojenik stariji od 10 godina, potrebna je i njegova saglasnost o promjeni ličnog imena.
Ako organ starateljstva nađe da su ispunjeni uslovi propisani Porodičnim zakonom, donijeće rješenje o zasnivanju
usvojenja. Organ starateljstva rješenjem o zasnivanju usvojenja može odrediti probni smještaj uz nadzor organa
starateljstva od najduže tri mjeseca. U tom periodu organ starateljstva ima pravo nadzora sa aspekta međusobne
adaptacije usvojioca i usvojenika i ukoliko se adaptacioni period pokaže uspješnim organ starateljstva potvrđuje
rješenje o usvojenju. Pravosnažno rješenje o zasnivanju usvojenja organ starateljstva dužan je da u roku od 15
dana od dana pravosnažnosti rješenja dostavi nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih. Kod
potpunog usvojenja u matičnu knjigu rođenih usvojioci se upisuju kao roditelji usvojenika, dok se kod nepotpunog
usvojenja u matičnu knjigu upisuju biološki roditelji usvojenika, ali se u rubrici „Napomena" upisuju podaci o
usvojiocima. Kod usvojenja mora biti sačuvana tajnost o njegovom zasnivanju. Organ starateljstva dužan je da vodi
evidenciju i dokumentaciju o usvojenoj djeci. Knjiga evidencije usvojenja i dokumentacija o usvojenoj djeci čuvaju
se kao dokumenti trajne vrijednosti
25. KADA JE DONESEN ZAKON O ZAŠTITI NASILJA U PORODICI I ŠTA REGULIŠE

Usvojen je 2005. godine i njime se uređuje: - zaštita od nasilja u porodici, - pojam nasilja u porodici, - osobe koje
se smatraju članovima porodice, - način zaštite članova porodice - te vrsta i svrha prekršajnih sankcija za učinioce
nasilnih radnji.

26. ŠTA JE SOCIJALNA KARTA UČENIKA I ŠTA SADRŽI

Socijalna karta učenika oslikava njegov socioekonomski statusi ona se stalno dopunjava sa promjenama djeteta, tu
se posebno vode slijedeći podaci: ličnost maloljetnika, osnovne karakteristike porodice i rad u školskoj sredini

27. Nabrojte zakonske propise koji regulišu materiju odgoja i obrazovanja koji su trenutno na snazi u FBiH -
Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju; - Zakon o osnovnom odgoju i obrazovanju - Zakon o srednjem
obrazovanju.

28 . CENTAR ZA SOCIJALNI RAD I STARATELJSTVO NAD MALOLJETNIKOM

U postupku stavljanja pod starateljstvo, odlučivanja o prestanku starateljstva, razrešenju staratelja i odlučivanja o

pritužbama na rad staratelja, centar za socijalni radmora da se drži određenih pravila. Pravila postoje i kada štićenik
ili neko ko ima pravni interes za njegovu sudbinu (rodbina, supružnik…) hoće da se žali na neku odluku centra.
Centar pokreće postupak stavljanja pod starateljstvo po službenoj dužnosti, dakle, uvek kada sazna da postoje
razlozi za to. Inicijativu mogu da podnesu zdravstvene i obrazovne ustanove ili ustanove socijalne zaštite, sud,
tužilaštvo i drugi državni organi, udruženja i građani. Nadležan je centar za socijalni rad prema mestu prebivališta
odnosno boravišta štićenika štićenika, a za štićenika kome se ne mogu utvrditi ni prebivalište ni boravište — prema
mestu gde je nađen. Postupak stavljanja pod starateljstvo je hitan. Privremeni zaključak o obezbeđenju smeštaja
štićenika centar je dužan da donese u roku od 24 sata od trenutka kada je obavešten o postojanju potrebe za
starateljstvom. Ako štićenik ima imovinu, centar je dužan da izvrši njen popis najkasnije u roku od osam dana od
prijema obaveštenja o potrebi za starateljstvom. Prestanak starateljstva utvrđuje se rešenjem centra. Starateljstvo
obavezno prestaje kada: ; štićenik stekne poslovnu sposobnost (maloletnik napuni 18 godina ili stekne poslovnu
sposobnost pre punoletstva, a punoletni štićenik kad mu sud vrati poslovnu sposobnost); ; maloletni štićenik bude
usvojen; sud vrati roditeljsko pravo, odnosno poslovnu sposobnost roditelju maloletnog štićenika; štićenik umre.
Kada se roditelj nije starao o detetu ili se starao o njemu na neodgovarajući način pa je zbog toga centar stavio
dete pod starateljstvo, a roditelj počne da se stara o detetu na odgovarajući način, centar može, ali ne mora da
odluči da starateljstvo prestane. Starateljstvo ne prestaje razrešenjem ili smrću staratelja, nego se postavlja novi.

29. SARADNJA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD SA VLADINIM I NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA I INSTITUCIJAMA

- CZSR može ostvarivati saradnju sa sljedećim vladinim, nevladinim Organizacijama i Institucijama:

1. Saradnja sa sudom

2. Saradnja sa MUP-om

3. Saradnja sa nevladinim organizacijama u području djelovanja i šire

4. Saradnja sa Vladinim organizacijama

5. Saradnja sa osnovnim, srednjim i ustanovama predškolskog odgoja te visokoškolskim ustanovama

6. Saradnja sa drugim Centrima za socijalni rad

30. ŠTA UREĐUJE ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI

 I - TEMELJNE ODREDBE Član 1.  Ovim se zakonom uređuju načela, mjere , način organiziranja i provođenja ZZ,
nositelji društvene brige za zdravlje stanovništva, prava i obaveze osoba u korištenju ZZ, te sadržaj, način
obavljanja i nadzor nad obavljanjem ZZ na teritoriji FbiH
31. OSNOVNA PRAVA IZ ZAKONA O SOCIJALNOJ ZAŠTITI

1.Novčana i druga materijalna pomoć

2. Osposobljavanje za život i rad
32. ZADACI SOCIJALNOG RADNIKA U CENTRU ZA SOCIJALNI RAD
3. Smještaj u drugu porodicu
4. Smještaj u ustanove socijalne
zaštite
5. Usluge socijalnog i drugog Savetovanje pojedinaca i grupa ;
stručnog rada
6. Kućna njega i pomoć u kući Prikupljanje dokumentacije vezane za slučaj ;
Praćenje socijalnog stanja pojedinca ili grupe ;
Savetovanje sa okolinom pojedinca ;
Sastavljanje izveštaja i davanje mišljenja u sudskim postupcima ;
Sprovođenje vaspitnih sankcija izrečenih maloletnicima ;
Izveštavanje nadležnog organa o rezultatima i promenama prilikom sprovođenja sankcionih mera ;
Istraživanje i  izveštavanje u slučajevima zlostavljanja ;
Učestvovanje u postupcima legalnog oduzimanja dece od roditelja/staratelja

33. ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD U LOKALNOJ ZAJEDNICI

Razvoj saradnje sa nosiocima (Opštinom i Republikom) i akterima u socijalnoj zaštiti (NVO, porodice, javne
ustanove, mjesne zajednice) i podrška razvoju kapaciteta ovih institucija; Implementacija Projekata aktivnosti u
zajednici; Iniciranje organizovanja građana i osnivanja udruženja, podrška postojećim udruženjima; Podrška radu
Koordinacionog tijela za unapređenje sistema socijalne zaštite  u Trebinju; Pružanje podrške u radu centrima za
socijalni rad iz regije. Podsticanje, organizovanje i koordinisanje profesionalnog i dobrovoljnog rada u oblasti
socijalne zaštite. Navedene poslove obavljaju zaposleni samostalno, timski i u saradnji sa drugim institucijama u
sistemu socijalne zaštite ili sa organizacijama iz drugih sektora i sistema. Za izvršavanje zadataka koriste metode
stručnog socijalnog, pedagoškog, psihološkog, pravnog i zdravstvenog rada individualno kombinujući
interdisciplinarne i multisektoralne timove.

34. SOCIJALNI RAD U PREDUZEĆU

SR u preduzeću doprinosi ostvarivanju sledećih ciljeva: Zaštiti psihičkog, fizičkog i moralnog integriteta zaposlenih;
Humanizaciji i kulturi rada; Podizanju radne motivacije i produktivnosti rada; Harmonizaciji međuljudskih odnosa u
preduzeću; Ostvarivanju materijalne i socijalne sigurnosti zaposlenih; Sprečavanju psihopatologije rada; Zadaci
SRuP nisu usmereni ka “zaštitničkom delovanju” nego i prema prevenciji nastanka nepovoljnih stanja, situacija i
okolnosti čime se posredno dopronosi funkcionisanju, poslovanju, produktivnosti ; SRuP treba da bude ofanyivan,
prodaktivan da ima razvojnu ulogu delovanjem na uzroke negativnih pojava i soc. problema u preduzeću ; U
realnosti su prevencija i kurativa međusobno povezani i uslovljeni – “zaštitničko” delovanje sprečava nove
probleme ili eskalaciju, preventiva utiče na nedostatak potrebe za kurativom odnosno nerazvijanje problema;
Preventivni rad je više ograničen, ali i kurativni, resursima i ovlašćenjima na raspolaganju socijalnom radniku ;
socijalni radnik doprinosi očuvanju i razvoju integriteta i identiteta ljudskog faktora u preduzeću ; Bavi se
praćenjem, proučavanjem, analiziranjem i istraživanjem dominantnih pojava i procesa, kao i faktora koji imaju
(pozitivno ili negativno) dejstvo na čoveka u procesu rada; Zapostavljen istraživački socijalni rad čime se redukuje
metodologija na raspolaganju kao i dokumentovano dokazivanje potrebe za akcijom

35. SOCIJALNI RAD U HUMANITARNIM ORGANIZACIJAMA

Socijalni rad se može primjenjivati u svim područjima ljudskog života, a osobito u području socijalne skrbi, odgoja i
obrazovanja, zdravstva, pravosuđa, lokalne uprave, civilnog društva, vjerskih i humanitarnih zajednica i drugim
djelatnostima. Socijalni radnici su najčešće zaposleni u javnim ustanovama, ali sve više i u organizacijama civilnog
društva uključenima u rad sa pojedincima i grupama koje prolaze kroz različite životne poteškoće. Pomažu
osobama koje se suočavaju sa problemom siromaštva, nezaposlenosti, ovisnosti o alkoholu, opojnim drogama i dr.
Mogu raditi sa osobama koje boluju od psihičkih bolesti i drugih težih oboljenja, kao i sa članovima njihovih obitelji.
Socijalni radnici sve češće rade i u privatnoj praksi kao konzultanti određenih organizacija ili menadžera, u ljudskim
resursima, te kao obiteljski terapeuti i savjetnici.

36. BIRO ZA ZAPOŠLJAVANJE

Misija Federalnog zavoda za zapošljavanje
Naša misija je: Provoditi utvrđenu politiku i mjere radi povećanja efikasnosti tržišta rada ; Obezbijediti
odgovarajuću materijalnu i socijalnu sigurnost nezaposlenim osobama ; Kreirati i realizirati programe i mjere
aktivne politike zapošljavanja ; Informirati sve zainteresovane o stanju u oblasti zapošljavanja Naša vizija je da, kao
ugledna i uticajna institucija, svojim programima i mjerama aktivne politike zapošljavanja dostignemo prihvatljivu
stopu zaposlenosti i da obezbijedimo odgovarajuću materijalnu i socijalnu sigurnost nezaposlenim osobama. Naša
Politika kvaliteta je: ; Da poslovni procesi budu usmjereni na sticanje povjerenja i zadovoljstvo svih zainteresiranih ;
Da se programi i mjere koje nudimo temelje na stručnoj analizi tržišta rada ; Da se naš rad zasniva na zakonitom,
nediskriminirajućem, stručnom i efektivnom provođenju politike zapošljavanja ; Da stalno poboljšavamo
efektivnost sistema upravljanja kvalitetom . Svoju Politiku kvaliteta ostvarujemo: Primjenom savremenih principa
poslovanja i zahtjeva međunarodnog standarda ISO 9001:2008; Stalnim stručnim usavršavanjem našeg osoblja ;
Primjenom savremene informatičke podrške i ostalih resursa potrebnih za kvalitetno poslovanje ; Praćenjem
evropskih kretanja u oblasti zapošljavanja

37. VRSTE ODGOJNIH MJERA, UPUĆIVANJE U DISCIPLINSKI CENTAR

Mjere pojačanog nadzora; pojačana briga i nadzor i pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi,
upućivanje u disciplinski centar, te zavodske odgojne mjere; upućivanje u odgojnu ustanovu; upućivanje u
posebnu odgojnu ustanovu.

Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe: 1. disciplinske mjere ; 2. mjere pojačanog nadzora ; 3. zavodske mjere

Disciplinske mjere  - Disciplinske mjere se izriču maloljetnom učinitelju kriv. djela kojem nije potrebno izreći
trajnije mjere odgoja i preodgoja, naročito ako je učinio kriv. djelo iz nepromišljenosti ili lahkomislenosti. Tu
spadaju: a) sudski ukor i  b) upućivanje u disciplnski centar za maloljetnike (Član 89. KZ FBiH) . Ovu mjeru sud će
izreći kad - je potrebno da se odgovarajućim kratkotrajnim mjerama utiče na osobnost i ponašanje maloljetnog
učinitelja krivičnog djela. Maloljetnika kome je izrečena ova mjera sud može uputiti u disciplinski centar: a) na
određeni broj sati tokom dana blagdana, ali najviše 4 uzastopna dana blagdana;  b) na određeni broj sati tokom
dana, ali najduže u trajanju do 1 mjeseca; c) na neprekidni boravak tokom određenog broja dana, ali ne duže od 20
dana. Pri izricanju ove mjere, sud će voditi računa da zbog njenog izvršenja maloljetnik ne izostane s redovite
školske nastave ili posla. U disciplinskom se centru maloljetnik može zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju
njegovim godinama života, ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. Pri izricanju ove mjere, sud može izreći i
odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadležnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju odgojne mjere
upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike.

Mjere pojačanog nadzora  - Mjere pojačanog nadzora izriču se - maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba
izreći trajnije mjere odgoja, preodgoja ili liječenja uz odgovarajući nadzor, a nije potrebno njegovo potpuno
odvajanje iz dotadašnje sredine.  Tu spadaju: a) mjere pojačanog nadzora od strane roditelja, usvojioca ili staraoca
(Član 90. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako - su roditelji, usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad
maloljetnikom iako su u mogućnosti obavljati nadzor. Pri izricanju ove mjere, sud može:  a) roditelju, usvojitelju ili
staratelju dati potrebne upute i naložiti im određene dužnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja
maloljetnika, njegovog liječenja i radi otklanjanje štetnih uticaja. b) odrediti da nadležni organ socijalnog staranja
provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojitelju ili staratelju. Sud će naknadno odlučiti o
prestanku takvog provjeravanja, s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duže od tri godine.  b) pojačan
nadzor u drugoj porodici (Član 91. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako - roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u
mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne može opravdano očekivati.
Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se:  a) kad roditelji, usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da
maloljetnika pojačano nadziru, 
b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojačanim nadzorom. Pri izricanju ove odgojne mjere sud će
odrediti da - za vrijeme njenog trajanja nadležni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje
potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. c) pojačan nadzor od strane nadležnog organa socijalne
zaštite (Član 92. KZ FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako - roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano
nadzirati maloljetnika, a ne postoje ni uslovi za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici. Sud
će naknadno odlučiti o prestanku ove mjere, s tim da njeno trajanje ne može biti kraće od 1 ni duže od 3 godine. 
Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima, usvojiteljem ili starateljem, a pojačani nadzor nad
njim vrši ovlaštena osoba nadležnog organa socijalne zaštite, koja se brine o školovanju maloljetnika, njegovom
zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, potrebnom liječenju i sređivanju prilika u kojima živi.

Zavodske mjere - Zavodske mjere izriču se - maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere
odgoja, preodgoja ili liječenja uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. 
Zavodske mjere ne mogu trajati duže od 5 godina.  Tu spadaju: a) upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. KZ
FBiH) Ovu mjeru sud će izreći ako - nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgojitelja
u ustanovi za odgoj maloljetnika. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3 godine.  Pri
izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje, već će o tome naknadno odlučiti (član 97. Obustava izvršenja i
izmjena odluke o odgojnim mjerama, stav 2. ovog zakona).

Upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. KZ FBiH) - Ovu mjeru sud će izreći ako - prema maloljetniku treba
primijeniti pojačane mjere preodgoja.  Pri odlučivanju hoće li izreći ovu mjeru, sud će posebno uzeti u obzir : 1)
težinu i prirodu učinjenog krivičnog djela i  2) okolnost jesu li mu ranije bile izrečene odgojne mjere ili kazna
maloljetničkog zatvora. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje najmanje 1 a najviše 5 godina.  Pri izricanju
ove mjere, sud neće odrediti njeno trajanje, već će o tome naknadno odlučiti (član 97. Obustava izvršenja i izmjena
odluke o odgojnim mjerama, stav 2. ovog zakona).

c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. KZ FBiH) - Ovu mjeru sud može izreći maloljetniku
ometenom u psihičkom ili fizičkom razvoju, umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojne
mjere upućivanja u odgojno-popravni dom. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok - je to
potrebno radi njegovog liječenja ili osposobljavanja, a kad maloljetnik postane punoljetan, ponovo će se ispitati
potreba njegova daljnjeg zadržavanja u toj ustanovi. 

Pri izboru odgojne mjere sud će uzeti u obzir: 1. godine života maloljetnika,  2. stepen njegovog duševnog razvoja, 
3. njegova psihička svojstva,  4. njegove sklonosti,  5. pobude iz kojih je djelo učinio, 
6. dotadašnji odgoj,  7. sredinu i prilike u kojima je živio,  8. težinu krivičnog djela,  9. te je li mu ranije bila izrečena
odgojna mjera ili kazna i  10. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere.

U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud određuje
najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju.

38. SOCIJALNI RAD U USTANOVAMA ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE - 1) otkrivati i poticati optimalne životne
potencijale svakog korisnika doma; 2) nastojati da se u domu stvaraju i razvijaju povoljni životni uvjeti na opće
zadovoljstvo svih korisnika; 3) pomagati u nadilaženju životnih teškoća, koje su uvjetovane životom u domu ili se
odnose na poremećene životne odnose s članovima obitelji korisnika.

39. ŠTA ODREĐUJE PRAVILNIK O PROCJENI SPOSOBNOSTI I ODREĐIVANJU PODRŠKE DJECI I MLADIMA SA
POSEBNIM POTREBAMA - Ovim pravilnikom propisuje se: način otkrivanja, obrazovanje, sastav i rad stručnih
komisija za utvrđivanje sposobnosti i određivanje podrške djeci i omladini sa posebnim potrebama (u daljem
tekstu: stručnih komisija), postupak ocjenjivanja sposobnosti i evidencije djece sa posebnim potrebama, vrsta i
stepen ometenosti, određivanje podrške, sadržaj nalaza i mišljenja i potrebni obrasci za postupanje komisija.

40. DEFINICIJA SOCIJALNOG RADNIKA I KOJE POSLOVE OBAVLJAJU

Socijalni radnik stručnjak je koji se bavi proučavanjem socijalnih problema čovjeka, kao što su problemi
stanovanja, prehrane te higijenskih i materijalnih uvjeta života i rada. Socijalni radnik provodi socijalnu zaštitu u
praksi a socijalni rad u teoriji. Socijalni radnici pomažu ljudima u prevladavanju socijalnih nedaća. Do tih nedaća
može doći zbog zdravstvenih i obiteljskih problema, siromaštva, nezaposlenosti, kriminala, ovisnosti o alkoholu i
drogama, kao i zbog ratnih stradanja ili elementarnih nepogoda. Oni nastoje izravnim savjetovanjem i konkretnim
informiranjem pomoći obiteljima i pojedincima da prepoznaju svoje prave probleme, razmotre moguća rješenja te
da ponajprije vlastitim snagama, odnosno mogućnostima, izađu s njima nakraj. Problemi mogu biti nezaposlenost,
smanjenje ili gubitak radnih vještina, financijske poteškoće, problemi koji nastaju zbog starosti, bolesti, invalidnosti,
neželjene trudnoće, asocijalnog ponašanja, alkoholizma ili ovisnosti o drogama – osobne ili člana obitelji. Socijalni
radnici pomažu i pri takvim nepovoljnim okolnostima kao što su teški konflikti u obitelji, pa i zlostavljanje djece ili
bračnog partnera. Oni su stručnjaci koji imaju uvid u službeno uspostavljene oblike pomoći, imaju pregled nad
odgovarajućim ustanovama, privatnim i javnim službama i udrugama i znaju kako se pojedini oblici mogu ostvariti. 
Najviše ih je zaposleno u državnim službama koje se nazivaju centri za socijalni rad. Između brojnih zadaća koje
imaju, daju i konkretne informacije. One se najčešće odnose na dokumente ili druge dokaze koje pojedinac treba
prikupiti da bi mogao dobiti financijsku pomoć ili gdje i kako potražiti usluge kao što je npr. briga za staru i
nemoćnu osobu tijekom dana ili trajni smještaj. Socijalni radnik, prema potrebi, prikuplja umjesto klijenta nužne
dokumente, ispunjava formulare, molbe i sl., organizira usluge, prati kako se ona pruža i posreduje ako se pojave
poteškoće.  Socijalni radnici savjetuju maloljetnike koji imaju poteškoća u svojoj socijalnoj prilagodbi, a i one koji
imaju ozbiljnih problema u školi. Savjetuju se i s roditeljima, nastavnicima i školskim savjetovateljima da bolje
identificiraju uzroke tih problema i izrade zajednički cjeloviti plan tretmana. Roditelje invalidne djece savjetuju kako
da se brinu o njima. Sređuju pomoć i njegu u kući za invalidne osobe (npr. ako žive same ili prilikom bolesti roditelja
maloljetne invalidne osobe i u drugim nepovoljnim okolnostima). Pomažu rješavati probleme koje imaju samohrani
roditelji. Upućuju skrbnika ili sami pomažu riješiti probleme osoba koje nisu sposobne da same vode računa o
svojim interesima, pa su zbog toga stavljene pod skrbništvo. Angažiraju se u traženju posvojitelja ili hraniteljskih
obitelji, organiziraju smještaj u dječji dom djeci bez roditelja, odnosno napuštenoj ili zanemarenoj djeci.  Socijalni
radnici, sami ili s drugim stručnjacima, sastavljaju izvještaje i daju mišljenja u sudskim postupcima za maloljetne
prijestupnike u slučajevima određivanja uvjetnog otpusta iz kazneno-popravnih ustanova, provode odgojne
sankcije izrečene maloljetnicima i izvještavaju nadležnog suca o rezultatima i promjenama prilikom provođenja tih
mjera. Istražuju i izvještavaju u slučajevima zloupotrebe, zlostavljanja ili zanemarivanja djece od roditelja, staratelja
ili drugih osoba. Sudjeluju u postupcima legalnog oduzimanja djece od roditelja ili drugih osoba kojima su djeca
povjerena na čuvanje i odgoj, a koji zanemaruju ili se krajnje neprimjereno staraju o djeci. U takvim situacijama
organiziraju smještaj djece u odgovarajuće uvjete, odnosno ustanove ili hraniteljske obitelji. Sudjeluju u zakonom
propisanim postupcima, kao što je npr. mirenje bračnih drugova prije rastave braka, u pripremi i stvaranju
mišljenja o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj jednom od roditelja ili drugoj osobi, pri određivanju kontakata
djeteta s roditeljem kojem dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj. Prema potrebi prate i pomažu pri održavanju
tih kontakata. Sudjeluju i u drugim postupcima koje određuju obiteljsko-pravni propisi. U tim postupcima oni često
usko surađuju s pravnikom i psihologom. Težište njihova rada nije na pravnoj ili psihološkoj strani slučaja, nego na
rješavanju socijalnih posljedica i na provedbi socijalnih zaštitnih mjera i radnji.  Socijalni radnici, iako znatno rjeđe,
rade u osnovnim i srednjim školama, gdje im je najvažniji posao savjetodavni. Zaposleni u sudovima prikupljaju sve
informacije nužne za što potpuniju sliku o obiteljskim, školskim i svim drugim relevantnim prilikama maloljetnih
počinitelja krivičnih djela. Sudjeluju ili nadziru izvršenje nekih odgojnih mjera za maloljetnika, odnosno pri
uvjetnom otpustu odraslih osuđenih osoba i slično. Socijalni radnici koji rade u službama zaštite mentalnog zdravlja
ili u drugim zdravstvenim institucijama vode računa o tomu da se osobama s mentalnim i emocionalnim
problemima, odnosno osobama koje se liječe od drugih teških i kroničnih bolesti osiguraju razne usluge, socijalna
rehabilitacija, intervencije u kriznim situacijama ili osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu, kao i
drugi oblici pomoći i usluga koji će olakšati pacijentov povratak u društvo.  Socijalni radnici zaposleni u industriji ili
službama za zapošljavanje pomažu radnicima u rješavanju njihovih osobnih i obiteljskih problema koji utječu ili bi
mogli štetno djelovati na kvalitetu njihova rada, odnosno na njihovo zapošljavanje. Osiguravaju savjetovanje
zaposlenima čija je radna uspješnost smanjena emocionalnim i obiteljskim problemima ili ovisnošću o alkoholu te
drugim štetnim utjecajima. Prema potrebi upućuju ih institucijama i službama koje pružaju terapiju ili odgovarajuće
tretiranje njihovih problema. Brinu se o osiguravanju određenih olakšica za neke kategorije radnika u poduzeću,
npr. u vezi s radom u smjenama i noćnim radom, kada je riječ o samohranom roditelju, trudnicama, starijim i
kronično bolesnim radnicima i sl.  Socijalni se radnici u nekim ustanovama uključuju uz druge stručnjake u
analiziranje socijalnih problema ili procjenu uspješnosti mjera socijalne politike i socijalne zaštite kojima se nastoje
ublažiti ili riješiti ti problemi. Sudjeluju i u planiranju mjera socijalne politike i zaštite. Socijalni radnici rade i u
mnogim ustanovama socijalne zaštite za djecu, odrasle i starije osobe te u kazneno-popravnim ustanovama, gdje
se brinu o obiteljskim kontaktima štićenika, prate okolnosti vezane uz pitanja roditeljskog staranja ili pitanja
skrbništva. Vode računa o okupacionoj ili radnoj terapiji štićenika, njihovoj rekreaciji i zabavi, džeparcu, vode
socijalnu i drugu štićenikovu dokumentaciju, sudjeluju u primanju i otpustu štićenika i pomažu u različitim drugim,
za štićenike važnim, okolnostima, surađujući s centrima za socijalni rad, sudovima i drugim službama.
41. SOCIJALNI RADNIK U ŠKOLI

Socijalni radnik je stručnjak koji je osposobljen za provođenje intervencija čiji je cilj sprječavanje, olakšavanje ili
iskorjenjivanje socijalnih problema. U svom profesionalnom radu koristi specifične metode struke socijalnog rada  -
znanstvena disciplina koja promiče socijalnu promjenu, bavi se rješavanjem problema u međuljudskim odnosima te
osnažuje i oslobađa ljude da unaprijede svoju dobrobit.Stručni suradnik socijalni radnik planira i programira rad,
priprema se i obavlja poslove u neposrednom radu s učenicima, roditeljima i zaposlenicima škole, prikuplja i
analizira podatke o socijalnom statusu učenika i njihove obitelji, surađuje s institucijama i ustanovama, po potrebi
sudjeluje u radu povjerenstva za upis djece u osnovnu školu, obavlja poslove vezane uz smještaj učenika u druge
obitelji i ustanove socijalne skrbi, organizira nabavu školskog pribora i udžbenika za socijalno ugrožene učenike,
savjetuje i pomaže roditeljima u ostvarivanju prava s područja zdravstvene i socijalne skrbi, vodi odgovarajuću
pedagošku dokumentaciju te obavlja druge poslove u skladu sa zahtjevima struke.

42. PROGRAM I PREVENCIJA POREMEĆAJA U PONAŠANJU UČENIKA – ŠTA OBUHVATA?

Rana detekcija, dijagnosticiranje poremecaja, provodjenje mjera pojacanog nadzora; s obzirom da se radi o djeci
imladima njihovo prestipnicko ponasanje moze se suzbijati samo odgojno-popravnim mjerama; predskolske
ustanove i skole kao idrustvo morali bi u cjelini provoditi prevenciju od najranijeg djetinjstva; u preventivnoj
aktivnosti potrebno je ukljuciti sve snage u odgojnoj grupi i sva mjesta gdje mladi provode slobodno vrijeme....

43. DUŽNOSTI STARATELJA NAD MALOLJETNIKOM

Staratelj ne mora da živi sa štićenikom, ali je dužan da ga redovno posećuje i lično se uveri u to u kakvim uslovima
štićenik živi. Staranje o štićeniku obuhvata: staranje o ličnosti štićenika (staratelj pre svega treba da se trudi da što
pre osposobi štićenika za samostalan život); zastupanje pred sudom i u svim drugim pravnim poslovima (štićenik
ima jednaku poslovnu sposobnost kao dete, pa ga staratelj zastupa isto kao što roditelj zastupa dete); pribavljanje
sredstava za izdržavanje (iz štićenikovih prihoda i od njegove imovine, od osoba koje su dužne da izdržavaju
štićenika i od socijalne pomoći); upravljanje i raspolaganje imovinom koju štićenik nije stekao radom, kao što
sunasledstva i pokloni (staratelj samostalno odlučuje o njenom čuvanju, korišćenju i održavanju, a za prodaju,
iznajmljivanje, razmenu ili uništenje te imovine neophodna mu je saglasnost centra); ako je štićenik sposoban da
radi, pa je na taj način stekao neku imovinu, on njom sam raspolaže.
Staratelj i centar za socijalni rad dužni su da zajedno nadoknade štetu koju je staratelj namerno ili grubom
nepažnjom prouzrokovao štićeniku.
44. SOCIJALNA KARTA UČENIKA

Socijalna karta učenika podrazumijeva skup podataka prikupljenih direktnim razgovorom sa učenicima, praćenjem
njihovog stanja i razvoja i napretka tokom školovanja. Socijalna karta je i dokument pomoću koga stručni saradnici
socijalni radnici detektuju učenike u stanju socijalne potrebe , te uz pomoć dobijenih rezultata, a uz koordinaciju sa
upravom škole, nevladinim i drugim organizacijama i institucijama kreiraju plan pomoći i podrške za ugrožene
učenike. Socijalna karta učenika obuhvata sljedeće podatke: 1. Osnovne podatke o učeniku 2. podatke o članovima
porodice uključujući i zdravstveno i materijalno stanje porodice 3. podatke o školovanju učenika ( učešće u
nastavnim i vannastavnim aktivnostima, uspjeh i vladanje učenika) 4. Zdravstveno stanje učenika

45. ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U PREVENCIJI BOLESTI OVISNOSTI

Uloga socijalne skrbi u primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji ovisnosti

Svi problemi vezani uz bolest ovisnosti općenito, a posebno zloporabe droga, prvo dolaze do izražaja u obitelji, školi
ili užem životnom okruženju, te ih na tim razinama treba i rješavati. Strucne službe i ustanove u nadležnosti sustava
socijalne skrbi imaju osobito mjesto i ulogu u tome. Društvena zajednica treba težiti podizanju razine kvalitete
življenja u obitelji i razine njezine odgovornosti glede skrbi o djeci i mladeži. Najvažnija je zadaća nositelja socijalno-
zaštitnih mjera i funkcija u društvu osiguravati takve uvjete u kojima ce se pojavi ovisnosti i zaštite ovisnika, osobito
malodobnika, pristupiti ravnopravno i sveobuhvatno, kao i spram drugih osoba kojima je nužna socijalno-zaštitna
pomoć. Suradnjom s drugim službama i osobama, pružajući pomoć pojedincu i obitelji u savladavanju različitih
životnih teškoća, potrebno je jačati sveobuhvatno djelovanje i stručni rad u centrima za socijalni rad na razini
lokalne zajednice. Brigom za obitelj i njene potrebe najviše se može učiniti za zaštitu duševnog zdravlja i ponašanja
djece. Rano zamjećivanje i pomoć u razrješavanju poremećaja ili teže patologije obitelji, mnogo može pomoći u
prevenciji psihičkih poremećaja i poremećaja ponašanja kao rizika uporabe droga u djece i mladeži. U traženju
komplementarne uloge te djelatnosti s drugim društvenim djelatnostima koje se bave djecom, mladeži i obitelji, a
to su zdravstvo, školske i predškolske ustanove, ustanove pravosudnog sustava i si., stručnjaci okupljeni u
ustanovama socijalne zaštite odredit će vlastito mjesto i ulogu u različitim programima prevencije i suzbijanja
posljedica uporabe sredstava ovisnosti. Socijalni radnik ili bilo koji drugi stručnjak (psiholog, socijalni pedagog i si.)
zaposlen u ustanovama socijalne zaštite morao bi se specijalizirati za svoju ulogu člana mikrotima koji se bavi
rješavanjem patologije u obitelji. Na to može upozoriti liječnik, stručnjak u školi ili nekoj drugoj ustanovi, kako bi se
štitilo zdravlje i ponašanje djece u takvim obiteljima. Ponekad će biti dostatno kvalitetno savjetovanje roditelja,
kako bi oni otklonili pogreške u odgojnom pristupu prema djetetu koje se poremećeno ponaša. Ponekad se mora
pokrenuti mučan i dug motivacijski postupak za liječenje alkoholizma člana obitelji, ili pak za razrješenje
materijalnih ili drugih problema koji su uzrokovali smetnje ponašanja ili kasniju uporabu droga u adolescenata.
Postupak s obitelji treba biti vođen tako da ne bude doživljen kao stvaranje osjećaja krivnje kod roditelja, te se ni u
kom slučaju ne smije doživjeti kao narušavanje intimiteta ili digniteta obitelji. Budući da.je većina roditelja
zainteresirana za dobrobit svoje djece, postoji velik prostor za pokretanje kvalitetne intervencije. U stvaranju
individualiziranih programa za djecu i mladež koja je, uz poremećaj u ponašanju, ugrožena i drogama, stručnjak
djelatnosti za socijalnu zaštitu bit će često koordinator utemeljenog mikrotima koji će provoditi terapijski postupak.
Kvalitetna i pojačana skrb i nadzor nad maloljetnicima općenito, a posebno nad onima za koje je ustanovljeno da
uzimaju droge, može znatno smanjiti rizik razvoja teže kliničke slike ovisnosti. Svaki takav postupak mora biti pod
kvalitetnom supervizijom, kako bi se izbjegla formalna i nestručna provedba tretmana ili spriječilo trošenje
društvenih sredstava za posao koji se zapravo uopće ne obavlja. Kako bi se ovisnici zaštitili od neprimjerenih i
štetnih intervencija i odluka sustava (škola, radna organizacija, zatvor), potrebna im je osobita zaštita. Upravo
stručnjaci sustava socijalne skrbi mogu u tome odigrati vrlo važnu ulogu. U vanjskom poslu, koji ukljucuje ulazak u
obitelji, od koristi bi bilo povezivanje sa službom patronažnih sestara. Ukoliko je ovisnik o drogama roditelj, tada je
dužnost lokalne socijalne zaštite osigurati poseban zaštitni program za djecu iz takvih obitelji. Kada je ovisnik u
zatvoru ili na duljem psihijatrijskom tretmanu, socijalna služba može mnogo učiniti u održavanju veza tog člana i
obitelji, a u suradnji s odgovarajućim stručnim timom kaznene ustanove, mora na vrijeme i kvalitetno osigurati
postpenalni prihvat. U tom smislu, najveći je problem zapošljavanje osoba nakon izlaska iz zatvora ili zdravstvenih
ustanova. Za ovisnike bi trebalo organizirati zaštićena radna mjesta, odnosno ona što ih sufinancira društvo.
Socijalna skrb ima značajnu ulogu u kvalitetnom zbrinjavanju djece bez roditelja ili onu koju su obitelji napustile.
Sve češće u domovima, u kojima su smještena takva djeca, izbijaju epidemije "snifanja" ljepila ili uzimanja drugih
sredstava ovisnosti. To se još češce zbiva u domovima koji imaju zadacu preodgoja djece s težim poremećajima u
ponašanju. Samo dobro organiziran program kojeg vode kvalitetni i stručni ljudi motivirani za takav posao može
umanjiti rizik zloporabe droga u tim sredinama, te biti uistinu djelotvoran u postizanju ciljeva. Programe i rezultate
rada pritom valja stalno pratiti i ocjenjivati.

46. SOCIJALNI RAD SA POJEDINCEM I GRUPOM

Osnovni uslov za uspješan rad sa pojedincem je mobilizacija liĉnostii njene uže okoline.
U soc radu koliko je god moguće više ličnost treba biti aktivna tj. Da što više učestvuje u rješavanju svojih problema. Socijalni radnik
mora poznavatisve mogućnostikoje društvo daje pojedincima.
 
Metoda socijalnog rada s pojedincem govori nam o naĉinu pruţanja pomoći pojedincu, kako bi on što boljerazvio svoj odnos
prema društvu i u društvu, u društvenim organima i organizacijama. Metodomsocijalnog rada s pojedincem mi struĉno odreĊujemo naĉin
rada socijalnog radnika i uk azujemo mu kojih se metodskih postupaka i tehnika treba da pridrţava, kako bi svoj rad uĉinio što
kvalitetnijim, efikasnijim i profesionalnijim.

Za rad s pojedincem važe neka opšta načela i pravila.:

1. prije svega socijalni radnik prouĉava klijenta kome je potrebna pomoć , pručava odnose tj okolinu ukojoj klijent živi i poteškoće u koje je
zapao. Ličnost klijenta, okolina u kojoj živi i razni oblici pomoćikoju mu treba pružiti, za socijalnog radnika treba i da predstavlja cjelinu.
2. upoznavanje klijenta i okoline u kojoj on živi- U tom proučavanju on postepeno navodi klijenta narazmišljanje i razumjevanje njegovih
vlastitih teškoća. To je početak aktiviranja klijenta koji treba, ako postoje uslovi, da sam mobiliše svoju okolinu i
ostvari društvenu pomoć na koju ima pravo;
3. proučavanje klijenta nije moguće praktično odvajati od mobilisanja i aktiviranja klijenta i okoline. Klijent pokazuje
soc radniku svoje teškoće, probleme i potrebe, a on ih pokušava razmjeti i na njimazasnovati svoj budući rad. Razgovorom sa klijentom soc
radnik pomaţe klijentu da shvati uzrokeproblema i razumije svoje teškoće To meĎusobno davanje i primanje mora biti zasnovano na
odreĎenojteoriji i što zahtjeva odreĎeno životno iskustvo i praksu.;
 4. svakog klijenta soc radnik mora posebno upoznati i prihvatiti onakvog kakav je on , sa svim njegovim dobrim i lošim osobinama i
uslovima u kojima on živi. Od samog klijenta i njegovog problema soc radnik mora započetisvoj rad i na tome će zasnovatisve mjere u
cilju postizanja punog uspjeha u radu.
5. prihvatanje liĉnostionakva kakva ona jeste . To znači da soc radnik mora ocijenitikako dobre tako i slabe strane, osobine i s klonosti
ličnosti. Dobre mora razvijati a slabe mora postepeno otklanjati i kodklijenta razvijati sposobnost da ih on sam može postepeno otklanjati i
pravilno ocijeniti. Negativnasvojstva i osobine ne treba osuĎivati.  
6. soc radnik saraĊuje sa klijentom a ne radi umjesto njega. Nepostojanje straha pred moralnom osudom pomoći će klinetu
da se lakše približi soc radniku i da mu povjeri sve ono što je u neposrednojvezi sa tim teškoćama i problemima.

GRUPNI SOCIJALNI RAD - Grupni socijalni rad sluzi da se u grupi pruzi pomoc clanovima grupe da poprave i
unaprede svoje socijalno uskladjivanje; sekundarna namera/cilj da pruzi pomoc, grupi kao cellini, da dostigne
ciljeve koji su socijalno prihvatljivi; definicija podrazumeva da clanovi imaju probleme prilagodjavanja; ljudima u
problemu u njihovom miljeu,u okruzenju sebi ravnih, omoguciti da rade u atmosferi uzajamne pomoci; Naglasak je
na interakciji medju ljudima, na interakciji izmedju ljudi i spoljnih sistema, na terminu “clan” umesto “klijent”.
“Reciprocni model”- zasnovan je na uzjamno zavisnim odnosima medju clanovima grupe I izmedju grupe I njenog
okruzenja.

 47. PODZAKONSKI AKTI U UDRUŽENJU

Statut, Pravilnik o preuzimanju arhivske građe u Arhiv Bosne i Hercegovine ( ; odluka o uredskom poslovanju,
osnivački akt, uredba o računovodstvu nevladinih organizacija, zakon o porezu na dodatnu vrijednost, zakon o
javnoj nabavi, zakon o porezu na dohodak, Pravilnik o načinu vođenja registra udruga ovlaštenih za pružanje
besplatne pravne pomoći

48. OPĆI AKTI ŠKOLE

Pravilnik o radu škole, godišnji plan i program škole, etički kodeks učenika, etički kodeks nastavnog osoblja, etički
kodeks roditelja, kućni red škole, statut škole, postupak nabavke za robe i usluge procijenjenih vrijednosti, izjava o
nepostojanju sukoba interesa, imenovanje službenika za informisanje

49. STRUČNI ORGANI ŠKOLE

Nastavničko vijeće- Čine ga svi nastavnici, stručni saradnici škole i direktor škole. Nastavničkim vijećem rukovodi
direktor. Sjednice nastavničkog vijeća saziva direktor prema Godišnjem planu rada i potrebama.
Odjeljensko vijeće- Odjeljensko vijeće čine svi nastavnici koji izvode nastavu u jednom odjeljenju predmetne
nastave. Odjljenskim vijećem rukovodi razrednik, koga na početku svake školske godine imenuje Nastavničko
vijeće.
Stručni aktivi - Nastavnici istog nastavnog predmeta ili dva i više srodnih predmeta obrazuju stručne aktive. Radom
Stručnog aktiva rukovodi nastavnik koga na početku svake školske godine određuje Nastavničko vijeće.
Razrednik - Razrednik je pedagoški, organizacioni i administrativni rukovodilac odjeljenja. Razrednika početkom
svake školske godine određuje Nastavničko vijeće.

50. OSPOSOBLJAVANJE ZA SAMOSTALNI RAD SOCIJALNOG RADNIKA - Za obavljanje poslova socijalnog radnika
nužno je nakon srednje škole završiti četverogodišnji studij socijalnog rada. Završavanjem studija stječe se stručni
naziv diplomirani (bachelor) socijalni radnik. Znanja koja se stječu izviru iz vrlo različitih područja, pa tako
obuhvaćaju neka za ovu profesiju relevantna znanja iz psihologije, sociologije, pedagogije, socijalne politike i
socijalne zaštite, obiteljskog prava, kriminaliteta (osobito maloljetničkog) i kaznenog prava, upravnog prava,
statistike i metodologije istraživanja socijalnih problema te evaluiranja socijalno-političkih i zaštitnih mjera.

51. PRIVREMENI I POVREMENI POSLOVI

Ugovor o privremenim i povremenim poslovima -

Za određene poslove poslodavac ne mora sa radnikom da zaključuje ugovor o radu, već može da ga angažuje po
ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, po kome radnik nema sva prava koja bi inače imao kao zaposleni.
Reč je o poslovima koji ne smeju da traju duže od 120 dana u kalendarskoj godini. To su, na primer, poslovi u
poljoprivredi, rad u ugostiteljstvu tokom sezone, privremeni dopunski poslovi, pomoć kad je manjak radnika i
slično.

Ko može da obavlja ove poslove?

Ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova poslodavac može da zaključi sa: nezaposlenom osobom,
zaposlenim koji radi nepuno radno vreme (ali samo za radno vreme koje mu nedostaje do punog radnog vremena)
ili korisnikom starosne penzije. Ukoliko ima ugovor o saradnji sa nekom omladinskom, odnosno studentskom
zadrugomkoja okuplja učenike, studente i nezaposlene osobe mlađe od 30 godina, on može da po ovom ugovoru
angažuje i članove te zadruge.

Koliko dugo možeš da radiš po ovom ugovoru?

Kada odradiš 120 dana kod jednog poslodavca, ugovor u svakom slučaju prestaje (pošto se zaključuje najviše na
toliko) i ti moraš ili da pređeš na drugu vrstu poslova kod istog poslodavca (tom prilikom potpisuješ novi ovakav
ugovor), ili da promeniš poslodavca. U slučaju da je za obavljanje posla za koji se sklapa ugovor potrebno više od
120 dana u okviru kalendarske godine, poslodavac mora da sa radnikom zaključi ugovor o radu.
Ko zaključuje ugovor?
Ugovor, obavezno u pisanom obliku, sklapaju direktno poslodavac i radnik. Ako radiš preko zadruge, ti ovlašćuješ
zadrugu da ti traži posao i da potpisuje ugovor s poslodavcem u tvoje ime, s tim što ti za svaki pojedinačni posao
moraš da daš saglasnost da to urade.
Sadržaj ugovora
Osim podataka o poslodavcu i radniku, ugovor o privremenim i povremenim poslovima treba da sadrži i opis posla,
radno vreme, mesto obavljanja posla, period na koji se zaključuje ugovor i iznos naknade koju radniku treba da
isplati poslodavac, izraženu po radnom satu ili za celokupni period za koji je angažovan. Mogu biti utvrđena i druga
prava koja imaju zaposleni (topli obrok, prevoz, dnevnice za službeni put i sl.). Ugovorom može biti predviđeno i
pod kojim uslovima poslodavac može da ga otkaže (ako angažovani radnik nekvalitetno obavlja posao, na primer).
Plaćanje doprinosa
Ako ne radiš preko zadruge, poslodavac mora da te prijavi na penzijsko i zdravstveno osiguranje kao da si zaposlen i
da za sve vreme tvog angažovanja uplaćuje doprinose iporez na dohodak. Ako radiš preko zadruge, onda te ona
prijavljuje na osiguranje i plaća doprinose. Međutim, učenici i studenti mlađi od 26 godina (dakle, oni koji se ne
smatraju nezaposlenima) koji rade preko zadruge, zdravstveno su osigurani samo za slučaj povrede na radu i
profesionalne bolesti, nemaju penzijsko osiguranje, a invalidsko im važi samo za slučaj invalidnosti i telesnih
oštećenja prouzrokovanih povredom na radu i profesionalnom bolešću. Za njih se plaća poseban, manji, porez na
dohodak.
Ako je ugovor nezakonit
Ukoliko po ovom ugovoru radiš duže od 120 dana tokom jedne kalendarske godine, na istim poslovima i kod istog
poslodavca, onda je poslodavac prekršio zakon, jer je s tobom morao da zaključi ne ovaj ugovor, već ugovor o radu.
U tom slučaju možeš da se obratiš inspekciji rada, a možeš i da pokreneš sudski spor u kojem ćeš tražiti da se utvrdi
da si, zapravo, u radnom odnosu i da ti poslodavac da sve što ti tada pripada. Inspektor rada posebno procenjuje
da li su poslovi koji se obavljaju zaista privremenog ili povremenog karaktera, da li je za njihovo obavljanje
pravilnikom o radu ili sistematizacijom radnih mesta utvrđeno to radno mesto, da li poslodavac uplaćuje doprinose
i tako dalje.

U slučaju kršenja ugovora

Ukoliko poslodavac krši odredbe ugovora o privremenim i povremenim poslovima, protiv njega možeš da pokreneš
sudski spor. Ako si član zadruge i smatraš da su poslodavac ili zadruga povredili neko tvoje pravo, pokušaj prvo da
rešiš problem dogovorom unutar zadruge. Ukoliko to nije moguće, a tvoja zadruga je članica Studentsko-
omladinskog zadružnog saveza Srbije, možeš da pokušaš da rešiš spor putem njihove arbitraže. Ako ni to ne da
rezultat, ostaje ti još samo sud.
52. AKTI U ZDRAVSTVU

LISTA ZAKONA I PODZAKONSKIH AKATA KOJI SU NA SNAZI IZ OBLASTI ZDRAVSTVA

ZAKONI: 1. Zakon o zdravstvenoj zaštiti ;

2. Zakon o zdravstvenom osiguranju;
3. Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata;
4. Zakon o krvi i krvnim sastojcima;
5. Zakon o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja;
6. Zakon o liječništvu;
7. Zakon o stomatološkoj djelatnosti ;
8. Zakon o sestrinstvu i primaljstvu ;
9. Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva ;
10.Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima ;
11.Zakon o apotekarskoj djelatnosti;
12.Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti;
13.Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama;
14.Zakon o sistemu poboljšanja kvalitete, sigurnosti i o akreditaciji u zdravstvu;
15.Zakon o ograničenoj upotrebi duhanskih preraĎevina;
16.Zakon o zdravstvenoj ispravnosti živežnih namirnica i predmeta opće upotrebe ;
17.Zakon o prometu otrova;
18.Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini ;
19.Zakon o sprječavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga Federacije BiH“, broj 10/12);
20.Pravilnik o načinu, postupku i uvjetima, kao i drugim pitanjima od značaja za organiziranje i obavljanje
dopunskog rada zdravstvenih radnika u zdravstvenoj ustanovi ili privatnoj praksi ;
21. Pravilnik o bližim uvjetima koje mora ispunjavati ustanova za zdravstvenu njegu u kući, kao i način njenog
organiziranja („Službene novine Federacije BiH“, broj 60/12); 19.Pravilnik o obimu i vrsti javnozdravstvene
djelatnosti koja ne može biti predmetom privatne djelatnosti („Službene novine Federacije BiH“, br. 69/12, 39/14 i
22/16);
22.Pravilnik o načinu i postupku odobravanja specijalizacija odnosno subspecijalizacija, kao i načinu polaganja
specijalističkog odnosno subspecijalističkog ispita za stranog državljanina ;
23.Pravilnik o uvjetima i načinu priznavanja specijalističkog, odnosno subspecijalističkog staža, kao i način
priznavanja specijalističkog, odnosno subspecijalističkog ispita obavljenog i položenog u inostranstvu ;
24.Pravilnik o uvjetima i načinu priznavanja pripravničkog staža i stručnog ispita zdravstvenih radnika koji je
obavljen i položen u inostranstvu

53. RAD SA ZATVORENICIMA NAKON IZDRŽAVANJA KAZNE ZATVORA

Svrha služenja kazne jeste uspešna reintegracija osuđenika u društvo, a najidealnija situacija je da se od prvog dana
služenja kazne korektivna funkcija kaznenog sistema posmatra kao priprema za slobodu. Slobodu, međutim,
osuđenici dočekuju bez adekvatne pripreme za uključivanje u društvo koje podrazumeva da su osposobljeni ili bar
prirpemljeni za život u društvenoj zajednici. Često, boravak u zatvoru postaje podsticajan poligon koji ih
osposobljava za nova krivična dela, ili za širenje članstva kriminalnih grupa. Srbija je u maju dobila neophodan
zakonski okvir koji treba da omogući bolje uključivanje nekadašnjih osuđenika u društvo, a sada joj predstoji da
zaista razvije adekvatan sistem podrške. Rizik za povratništvo se uvećava ukoliko je biviši osuđenik pripadnik neke
osetljive grupe, ili ako je pogođen društvenim faktorima kao što su siromaštvo, beskućništvo ili nezaposlenost. U
rešavanju ličnih izazova, problema i potreba koji ih čekaju "napolju" najčešće ne nailaze na podšku bilo institucija,
bilo užeg ili šireg okruženja, što jeste problem pošto većina biviših osuđenika nema kapaciteta da odgovori na njih.
Do sada jedina pomoć bivšim osuđenicima bila je jednokratna novčana pomoć od strane centara za socijalni rad. 
Takođe, najširi problem su predrasude i strahovi koji dovode do socijalne isključenosti i izostavljanja podrške šire
zajednice, zatim dolazi porodica, radno okruženje, ostvarivanje prava pred institucijama. Boravak u zatvoru obično
neminovno dovodi do gubitka posla, ako ga je osuđeni imao, i narušavanja porodičnog života, što nikako ne
doprinosi rehabilitaciji i resocijalizaciji. Istraživanje koje je sproveo Centar za prevenciju kriminala i postpenalnu
pomoć Neostart, kako bi se stekao uvid u potrebe osuđenika nakon izlaska iz zatvora, pokazalo je da većina
ispitanika, 81%, namerava da po izlasku iz zatvora aktivno traži posao. Oni su ocenili da bi prepreka u traženju posla
moglo biti to što će po izlasku iz zatvora biti bivši osuđenici. Prema tom istraživanju, državne institicije sa kojima su
ispitanici povratnici imali negativna iskustva po izlasku iz zatvora, jesu policija, Centar za socijalni rad i Nacionalna
služba za zapošljavanje. Proces resocijalizacije osuđenika ne sprovodi se samo u ustanovima u kojoj se kazna služi
već je vrlo bitno kakva vrsta podrške i programa je na raspolaganju osuđenicima nakon njihovog izlaska na slobodu
u takozvanom postpenalnom (prihvatnom) period. Postpenalni tretman, predstavlja završnu fazu resocijalizacije i
to je skup mera i postupaka koji se primenjuju prema osuđeniku nakon što svoju kaznu "odsluži". Ovaj period je
bitna završna karika u procesu reintegracije jer bi trebala da prevenira povratak najpre u kriminalnu strukturu, a
zatim i u zatvor i time smanji rizike od povratništva. Na reintegraciju i resocijalizaciju koji su sastavni deo svakog
sistema krivičnog pravosuđa u Evropi, gleda se kao na postupke koji će prevenirati ponovno vršenje krivičnog dela -
na ovaj način rizici od kriminaliteta se smanjuju, čime se osigurava sigurnije društvo. U zemljama Evropske unije
poput Nemačke ili Holandije urađeno je puno na programima reintegracije zatvorenika. Evropska unija prepoznala
je važnost reintegracije biviših osuđenika i u skladu sa tim osnovala u okviru zemalja članica program koji se pored
svega bavi i zapošljavajem biviših zatvorenika, poštujući Evropsku strategiju zapošljavanja. Reintegracija i
resocijalizacija lica osuđenih na kaznu zatvora kao deo politike države usmerene na smanjenje kriminaliteta
reguliše se različitim međunarodnim instrumentima. Na nivou Ujedinjenih nacija to su Osnovni principi za tretman
zatvorenika (1990) i član 10 koji govori da otpuštanje osuđenih lica iz zatvora treba da se odvija u skladu sa
unapred određenim planom, kao i da treba da postoje programi resocijalizacije i reintegracije biviših osuđenih lica
u društvo. U kontekstu evropskih standarda, Savet Evrope je u svojim preporuka više puta istakao da otpuštanje
osuđenika treba da se odvija u skladu sa unapred određenim planom, i da je potrebno da postojanje programa
resocijalizacije i reintegracije bivših osuđenih lica u društvo.  Prema preporukama Saveta Evrope za socijalnu
reintegraciju osuđenih lica odgovorno je više službi, od kojih je jedna Uprava za izvršenje krivičnih sankcija,
Probaciona služba, ali i druge službe koje pružaju pomoć osobama u nepovoljnijem položaju. Uloga Probacione
službe u procesu socijalne reintegracije načelno je predviđeno u Preporuci o probacionoj službi Saveta Evrope iz
2010. godine koja sadrži tzv. Probaciona pravila. U zemljama Evropske unije preko državnih službi ili u saradnji sa
organizacijama civilnog društva država preuzima aktivniju ulogu pomoći bivišim osuđenicima. Poštujući standarde
međunarodnih i regionalnih organizacija razvijeni su programi, koji u slučaju Srbije koja po ovom pitanju nema
nikakvu praksu, mogu postati primeri koje je moguće slediti, pošto je konačno dobila neophodan okvir usvajanjem
Zakona o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera, takozvani Zakon o probaciji. 
U Srbiji su stvoreni preduslovi za organizovanje sistema socijalne reintegracije i prihvata osuđenih lica. Oni se
ostvaruju kroz razvoj aktivnosti posebnih poverenika zaduženih za izvršenje alternativnih sankcija u okviru posebne
organizacione jedinice Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Do sada je otvoreno 17 kancelarija za alternativne
sankcije, a u planu je da se do kraja godine otvori ukupno 25. Poslove probacione službe obavlja poverenik
nadležan prema mestu prebivališta osuđenog. Kao osnovna pretpostavka za uspešno funkcionisanje sistema
socijalne reintegracije i postpenalnog prihvata istaknuto je usklađeno i povezano delovanje svih subjekata koji se u
okviru svojih nadležnosti angažuju u toj oblasti, a u okviru toga saradnja poverenika sa službama u ustanovama za
izvršenje krivičnih sankcija i centrima za socijalni rad i sa svim drugim subjektima koji bi naknadno bili uključeni u
sistem socijalne reintegracije i postpenalnog prihvata. Poverenik prilikom izrade programa za otpust sarađuje sa
službom tretmana u zavodu, a po potrebi uspostavlja i neposredan kontakt sa osuđenim. Ako služba tretmana
proceni da postoji potreba za pružanjem pomoći osuđenom nakon izvršene kazne zatvora, ili ukoliko osuđeni sam
zatraži pomoć, povrenik treba da otpočne sa izradom programa prihvata najkasnije u roku od mesec dana pre
otpusta. Program mogu sačinjavati različite aktivnosti, kao što su pružanje pomoći prilikom pronalaženja smeštaja i
ishrane, pružanje pomoći u ostvarivanju prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, davanje saveta prilikom izbora
prebivališta ili boravišta i u cilju usklađivanja porodičnih odnosa, pružanje podrške i pomoći prilikom pronalaženja
zaposlenja odnosno dovršavanja školovanja ili stručnog osposobljavanja, uspostavljanje saradnje sa nadležnim
centrom za socijalni rad u cilju davanja novčane podrške za podmirenje najnužnijih potreba, ali i pružanje drugih
oblika pomoći i podrške.Rehabilitacija i resocijalizacija izvršilaca krivičnih dela postavljeni su kao osnovni ciljevi
izvršenja krivičnih sankcija. Teži se tome da se zatvorenicima ne nameću nepotreba ograničenja i da se program
postupanja prema svakom zatvoreniku prilagodi njegovim potrebama. Slično kao kod sankcija koje se izvršavaju u
zajednici, nastoji se da zatvorenici budu angažovani, bilo radno ili kroz programe obuke i obrazovanja ili tako što će
učestvovati u aktivnostima koje treba da im pomognu da prevaziđu probleme koji su doprineli da izvrše krivično
delo. Ukratko, nastoji se da se zatvorenici osposobe za rad i pripreme za život u zajednici, i to tako što će postati
samostalni i korisni članovi društvene zajednice. Programi podrške zatvorenicima su raznoliki i prilagođeni
potrebama zatvorske populacije, a u njima ne učestvuju samo državni organi već i širok spektar organizacija
civilnog društva. Poslednjih godina u holandskim zatvorima se povećao broj žena, pa su osmišljeni programi koji
treba da omoguće da kvalitet njihovog porodičnog života bude što je manje moguće narušen i da njihova
resocijalizacija, po isteku kazne, bude što uspešnija. Jedan od ovih programa je nazvan "Balancing the Future" i
glavni cilj mu je zapošljavanje, koje se smatra najvažnijim faktorom u rehabilitaciji bivših osuđenica i jednim od
najtežih koraka koje one moraju preduzeti kada izađu iz zatvora. U okviru ovog programa jedna agencija pruža
podršku bivšim zatvorenicama u pronalaženju posla, jedna nevladina organizacija im pomaže da nađu stan, a treći
partner je organizacija koja pruža pomoć u vezi sa svim aspektima porodičnog života. Prvi rezultati ovog programa
su pozitivni, pošto se pokazalo da je samo 7% žena koje su prošle kroz ovaj program ponovo izvršilo krivično delo.
Iako je navedeni primer više u vezi sa tretmanom u samom zavodu on prikazuje o kakvoj vrsti ulaganja je reč, a koja
je bitna za postpenalni period.

54. STRUČNI TIM

Skupina ravnopravnih stručnjaka koji svako sa svog aspekta odnosno sa aspekta svoje profesije sagleda problem i
iznese svoje mišljenje kako riješiti taj problem. Klijenti dolaze socijalnim radnicima sa problemima različite prirode
očekujući da se ti problemi riješe. Iz tog razloga u timu je potrebno imati socijalnog radnika, pedagoga, psihologa,
pravnika, kako bi problem bio sagledan sa svih aspekata i bio riješen na najbolji mogući način.

55. SMJEŠTAJ U DRUGU PORODICU

Pravo na smješaj u ustanovu socijalne zaštite ima:dijete bez roditeljskog staranja (koje nema roditelje, koje je
napušteno od roditelja, dijete čiji roditelji nisu u mogućnosti da mu pruže potpuno staranje zato što su ograničeni u
vršenju roditeljskog prava ili su lišeni tog prava), dijete čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama dijete čiji roditelji
zbog nesređenih porodičnih odnosa, materijalnih ili drugih razloga nisu u mogućnosti da mu obezbijede normalne
uslove za pravilno vaspitanje, fizički i psihički razvoj, dijete mentalno ometeno u razvoju stepena umjerene, teže i
teške mentalne ometenosti, višestruko ometeno u razvoju, dijete oboljelo od autizma, kao i dijete sa tjelesnim
oštećenjem koje nema uslove da ostane u svojoj porodici, vaspitno zanemareno i vaspitno zapušteno dijete.
Postupak se pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Socijalni radnik po prijemu zahtjeva odlazi na
teren, utvrđuje relevantne socijalno anamnestičke podatke, pronalazi porodicu, kompletira dokumentaciju za
smještaj (uvjerenja, potvrde o plati, penziji i dr. prihodima, izvod iz MKR, izvod iz MKU, potrebnu medicinsku
dokumentaciiju i dr.).Referent za starateljstvo realizuje dokazni postupak, utvrđuje mogućnost i snošenje troškova
smještaja od strane srodnika djeteta, zakazuje sjednicu tima, pronalazi mjesto u ustanovi, piše rješenje i ugovor o
smještaju, prati stanje djeteta za vrijeme smještaja, vrši jednom godišnje reviziju smještaja i vodi neophodnu
evidenciju i dokumentaciju. Sa ustanovom socijalne zaštite zaključuje se Ugovor o smještaju. Pravo na smještaj u
drugu porodicu imaju djeca koja prema Zakonu o socijalnoj zaštiti imaju pravo na smještaj u ustanovu. Međusobni
odnosi organa starateljstva i porodice u koju se vrši smještaj uređuju se pismenim ugovorom na osnovu rješenja o
smještaju. Cijenu smještaju u ustanovu socijalne zaštite ili drugu ( hraniteljsku ) porodicu utvrđuje resorno
Ministarstvo.Pravo na smještaj u ustanovu socijalne zaštite ima i trudnica i samohrana majka sa djetetom do devet
mjeseci života djeteta kojoj je, usled materijalne neobezbijeđenosti, neriješenog stambenog pitanja, poremećenih
porodičnih odnosa potrebno privremeno zbrinjavanje,odraslo invalidno lice sa tjelesnim i čulnim oštećenjima,
teško hronično oboljelo lice i lice ometeno u mentalnom razvoju koje nije u mogućnosti da samostalno živi u
porodici zbog nepovoljnih zdravstvenih, socijalnih, stambenih ili porodičnih prilika i lica sa poremećajima u
ponašanju, penzioner i drugo ostarjelo lice koje zbog nepovoljnih zdravstvenih, socijalnih, stambenih i porodičnih
prilika nije u mogućnosti da živi u porodici,lice koje se nađe u skitnji ili mu je zbog drugih razloga potrebno
privremeno zbrinjavanje i nadzor. Dakle pravo na zbrinjavanje u ustanovu imaju lica kojima se ne mogu naći nikakvi
vidovi zbrinjavanja u njihovoj neposrednoj životnoj okolini.

56. SLOBODNE AKTIVNOSTI UČENIKA U ŠKOLAMA

Vannastavne aktivnosti obuhvataju različite aktivnosti učenika u školi i organizaciji škole izvan programa redovne
nastave, gdje učenici mogu proširiti svoja interesovanja. Slobodnijom organizacijom, planskim izvođenjem i
raznovrsnijim sadržajima vannastavnih aktivnosti zadovoljavaju se posebne sklonosti i interesovanja učenika, te su
integralni dio odgojno-obrazovnog rada škole.Zadaci i programski sadržaji vannastavnih aktivnosti utvrđuju se
Godišnjim programom rada škole, a ostvaruju se putem sekcija i klubova. Učešće učenika u ovim aktivnostima je na
dobrovoljnoj osnovi. O terminima izvođenja vannastavnih aktivnosti učenici se dogovaraju sa voditeljem sekcije ili
kluba, pri čemu se vodi računa o opterećenosti učenika u toku jednog nastavnog dana ili sedmice. Kvalitetno
organizirano slobodno vrijeme pomaže ne samo u razvijanju dodatnih kompetencija kod djece, već i u poboljšanju
ponašanja i uspjeha u školi, (Likovna, recitatorska, dramska, plesna sekcija itd )

57. PEDAGOŠKI OBRASCI

Pedagoška dokumentacija i evidencija o učenicima, koja se obvezno vodi u srednjim školama, jest:

1. Matična knjiga učenika (matica učenika);

2. Knjiga matične evidencije odraslih u programima osposobljavanja i usavršavanja;
3. Razredna knjiga;
4. Prijelaznica - izvod iz razredne knjige;
5. Pregled rada izvannastavnih aktivnosti;
6. Knjiga evidencije zamjena nenazočnih nastavnika;
7. Zapisnik o polaganju mature i završnog ispita;
8. Zapisnik o razrednom, predmetnom, dopunskom ili razlikovnom ispitu;
9. Prijavnica i zapisnik za popravni ispit;
10. Prijavnica za polaganje predmetnog ispita;
11. Prijavnica na natječaj za upis u školu;
12. Upisnica u školu
Pedagoška dokumentacija i evidencija o učenicima, koja se obvezno vodi u učeničkom domu, jest:

1. Matična knjiga u učeničkom domu;

2. Dnevnik rada odgojne skupine u učeničkom domu;
3. Pregled rada učeničkih aktivnosti u učeničkom domu;
4. Upisnica u učenički dom.

58. INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 3. (Vršenje inspekcijskog nadzora) Inspekcijski nadzor vrši se:

1) poduzimanjem inspekcijskih radnji na utvrđivanju činjeničnog stanja radi izvršavanja zakona i drugih propisa kod
subjekta nadzora;
2) poduzimanjem preventivnih mjera u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima;
3) poduzimanjem korektivnih mjera, odnosno nalaganjem upravnih mjera radi sprečavanja i otklanjanja
nezakonitosti u izvršavanju zakona i drugih propisa (u daljnjem tekstu: upravne mjere) i
4) poduzimanjem drugih mjera i radnji određenih ovim zakonom i drugim propisom. https://advokat-
prnjavorac.com

Član 4. (Nadzor nad provođenjem međunarodnih standarda u vezi sa službenim kontrolama)

Nadležne federalne inspekcije u Federaciji osiguravaju nepristrasnost, kvalitetno provođenje i dosljednost
službenih kontrola koje se provode radi verifikacije postupanja u skladu sa odredbama propisa o hrani, propisa o
hrani za životinje, te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja i drugih propisa utvrđenih međunarodnim ugovorima
koje je ratifikovala BiH.

Član 5. (Uloga i značaj inspekcijskog nadzora) 1)

Inspekcijskim nadzorom osigurava se zakonitost i zaštita javnog i privatnog interesa u skladu sa zakonom. 2)
Inspekcijski nadzor organiziran prema ovom zakonu je djelatnost od općeg interesa za Federaciju.
Član 6. (Organiziranje inspekcijskog nadzora)

1) Inspekcijski nadzor, prema ovom zakonu, vrše organi nadležni za obavljanje inspekcijskih poslova, osim
inspekcija koje su na drugi način organizirane u skladu sa posebnim zakonima radi vršenja inspekcijskog nadzora.
2) U skladu sa ustavnim određenjima poslovi inspekcijskog nadzora iz nadležnosti Federacije mogu se zakonom
prenijeti na kanton, grad i općinu.
3) Stručni nadzor nad radom kantonalnih inspekcijskih organa u provođenju federalnih zakona i zakona BiH kojim
je utvrđeno da inspekcijski nadzor provode entitetski inspekcijski organi vrši Federalna uprava. (Lica koja vrše
inspekcijski nadzor) Inspekcijski nadzor vrše inspektor/i i inspektorica/e kao državni službenici sa posebnim
ovlastima i odgovornostima (u daljnjem tekstu: inspektor)

59. HRANITELJSKE PORODICE

Postupak procene opšte podobnosti hraniteljske porodice obuhvata: analizu isprava budućih hranitelja; intervju sa
budućim hraniteljima u ustanovi; intervju sa članovima porodice budućih hranitelja u kućnoj poseti; procenu
tokom realizacije Programa pripreme za hraniteljstvo.

Hraniteljstvo je, u stvari, naziv za smeštaj deteta u porodicu koja nije njegova (ovo ne treba mešati
sa usvojenjem). Centar za socijalni rad zaključuje ugovor o hraniteljstvu sa jednim članom porodice — hraniteljem.
Odnos između deteta i hranitelja u svakodnevnom životu trebalo bi da u najvećoj mogućoj meri odgovara odnosu
dete—roditelj. Hranitelji preuzimaju neposrednu brigu o detetu i imaju dužnost da se staraju o njegovom zdravlju,
razvoju, vaspitanju i obrazovanju. Život deteta u hraniteljskoj porodici podleže jasnim pravilima kojih se hranitelj
mora pridržavati, a socijalni radnici stalno prate šta se dešava s detetom.

Ko može biti smešten u hraniteljsku porodicu?

U hraniteljsku porodicu smeštaju se deca (maloletnici) bez roditeljskog staranja. Hraniteljstvo se može produžiti i
posle 18. godine ako dete ima smetnje u psihofizičkom razvoju i nesposobno je da se samo stara o sebi, odnosno
ako je na redovnom školovanju, ali u ovom poslednjem slučaju samo do navršene 26. godine.
U hraniteljsku porodicu može biti smešteno i dete pod roditeljskim staranjem koje ima smetnje u ponašanju ili u
psihofizičkom razvoju.

Ko odlučuje o zasnivanju hraniteljstva?

Hraniteljstvo se zasniva odlukom centra za socijalni rad. Ako je dete starije od 10 godina i sposobno za rasuđivanje,
za hraniteljstvo je neophodna i njegova saglasnost, a ako je pod roditeljskim staranjem ili starateljstvom, potrebna
je i saglasnost roditelja odnosno staratelja.

Pravila pri izboru porodice

Dete se smešta u porodicu što bližu njegovom mestu porekla, i to, kad god je moguće i u interesu deteta, u
srodničku porodicu (na primer, kod tetke i teče). Braća i sestre po pravilu se smeštaju u istu hraniteljsku porodicu.
U jednu hraniteljsku porodicu može se smestiti najviše troje dece (dvoje ako je reč o deci sa smetnjama u razvoju).
Podobnost hranitelja
Hranitelj može biti samo osoba za koju je procenjeno da će se starati o detetu u njegovom najboljem interesu.
Hranitelj ne može biti osoba koja je: potpuno ili delimično lišena roditeljskog prava ili poslovne sposobnosti;
obolela od bolesti koja može štetno delovati na hranjenika; osuđena za krivično delo protiv braka i porodice, polne
slobode ili života i tela. Budući hranitelj podnosi dokumente kojima dokazuje da je podoban, a stručnjaci centra
razgovaraju s njim i svim članovima njegove porodice o svim bitnim okolnostima i motivaciji za hraniteljstvo.
Hraniteljska licenca
Hranitelj treba da završi poseban program obuke i dobije licencu za bavljenje hraniteljstvom od posebne ustanove
— centra za porodični smeštaj i usvojenje. Licenca važi dve godine.
Prestanak hraniteljstva
Hraniteljstvo prestaje: kada dete navrši 18 godina života ili stekne potpunu poslovnu sposobnost pre punoletstva;
kada dete bude usvojeno; kada umru dete ili hranitelj (u slučaju smrti hranitelja prednost pri zasnivanju novog
hraniteljstva ima osoba koja je s njim živela u istom domaćinstvu); raskidom hraniteljstva, o čemu odlučuje centar
za socijalni rad na zahtev hranitelja i/ili roditelja, ili ako sam centar ustanovi da za time više nema potrebe ili da
hranitelj više nije podoban za tu dužnost.
Ako hraniteljstvo prestane pre punoletstva deteta, o njemu se dalje staraju roditelji, a ako nema roditeljskog
staranja, dalje odlučuje centar za socijalni rad.
Posebni oblici hraniteljstva

Urgentno hraniteljstvo primenjuje se u hitnim situacijama, kada su roditelji napustili, grubo zanemarivali ili
zlostavljali dete, ili kada su sprečeni da brinu o njemu zbog teške bolesti ili smrti. Traje do razrešenja krizne
situacije ili primene odgovarajuće mere zaštite.
Povremeno hraniteljstvo primenjuje se za dete s razvojnim ili zdravstvenim teškoćama koje živi u biološkoj ili
hraniteljskoj porodici. Ono se povremeno smešta u drugu hraniteljsku porodicu na kraći period, da bi njegova
osnovna porodica mogla da se odmori od napora koje nosi briga o takvom detetu i pripremi se da ponovo preuzme
brigu o njemu.
Povremeno hraniteljstvo primenjuje se i za dete starije od 10 godina koje je na dužem smeštaju u domu, da bi
steklo iskustvo porodičnog modela života i pripremilo se za samostalan život.
60. TKO MOŽE BITI SMJEŠTEN U USTANOVE SOCIJALNE ZAŠTITE?

Smještaj u ustanovu socijalne zaštite mogu ostvariti djeca i odrasla lica kojima je potrebna stalna briga i pomoć
radi zadovoljavanja njihovih životnih potreba, a brigu i pomoć ne mogu ostvariti u krugu vlastite porodice ili na
drugi način.Smještaj u ustanovu socijalne zaštite neće se osigurati licu za koje po odredbama porodičnog zakona
srodnici imaju obavezu izdržavanja.

61. UPIS DJETETA U OSNOVNU ŠKOLU

Naime, Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju u Kantonu Sarajevo je osnovno obrazovanje obavezno za svu
djecu-školske obveznike do navršenih 15 godina života, odnosno do završene osnovne škole. Školskim obveznikom
redovne osnovne škole se smatra dijete koje će do 1. marta tekuće godine navršiti pet i po godina života. Škola koja
ima odgovarajuće prostorne i kadrovske uvjete može omogućiti upis u školu djetetu mlađem od utvrđene starosne
dobi za početak obaveznog odgoja i obrazovanja, ako to traže roditelji/staratelji djeteta i ako škola, nakon što
razmotri preporuke relevantnih stručnjaka, bude sigurna da je to u najboljem interesu djeteta. 
Upis u redovnu osnovnu školu obavlja se u dva roka - u aprilu i augustu mjesecu, na osnovu spiskova školskih
obveznika koje školama dostavlja nadležni organ općine na čijoj se teritoriji nalazi škola. Sljedeći dokumenti su
potrebni za upis: - rodni list ; jekarsko uvjerenje za dijete; uvjerenje izdato od predškolske ustanove o pohađanju
Obaveznog predškolskog programa Razgovor sa budućim prvačićima se obavlja nakon aprilskog upisnog roka,
odnosno škole tokom mjeseca maja pozivaju buduće prvačiće na razgovor, koji ima za cilj utvrditi prije svega
emocionalnu zrelost djeteta. Odgoj i obrazovanje djece s posebnim obrazovnim potrebama odvija se u specijalnim i
redovnim školama.
Djeca sa posebnim obrazovnim potrebama imaju pravo na individualni nastavni plan i program, koji je prilagođen
mogućnostima učenika