UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PSIHOLOGIJU

Analiza knjige Stakleni zamak, autorice Jeannette Walls

STUDENT: PROFESOR:

Bektić Admira Prof. dr. Enedina Hasanbegović

Sarajevo, januar 2018. godine

1. Iako je knjiga prepuna nezaboravnih priča, koji događaj je za vas bio najupečatljiviji?
Najšokantniji, najinspirativniji i najsmješniji? Zašto?

Najupečatljivji, događaj, kada se otac vratio pijan i prebijen, pa mu je Dženet ušila rane,
nakon čega joj je rekao da bi učino sve za nju, i ona ga zamolila da prestane piti. Zato što je
ona tada još bila dijete, ali njeni uslovi su je doveli do toga da bude izuzetno zrela, da se brine
o roditeljima više nego oni o njoj, najstojala je pomoći roditeljima, jer je vjerovala da će tako
omogućiti bolji život svom bratu i sestrama.

Najšokantniji događaj za mene je bio kada je baka Erma pokušala sesualno zlostavljati
Brajana, jer se tada otkriva zozadina priče njihovog oca, kakav je njegov period djetinjstva
bio, zašto je napustio dom i nikad se nije vratio, i objašnjava njegovu ovisnost o alkoholu.

Najinspirativniji događaj, predstavlja period kada djeca shvataju da se moraju sami brinuti o
sebi i sklapaju dogovor oko skupljanja novca, kako bi na kraju svi mogli napustiti dom i
stvoriti ljepšu budućnost za sebe.

Najsmješniji događaj, kada je otac kupio klavir za majku im, i pokušali da ga uvezu u kuću
autom i užadima, kako im majka nikada nije savlada vožnju klavir je završio u zadnjem
dvorištu, nakon čega je majka im izjavila da tako čitavo susjedstvo može d auživa u njenoj
muzici, zbog toga što su svaki događaj gledali sa pozitivne strane, i u svemu iznalazili nešto
dobro, veselog duha

2. Prva priča u kojoj autorica piše o svom djetinjstvu je ona kada se opekla u dobi od tri
godine i kada ju je otac na dramatičan način izveo iz bolnice rekavši “Sad si sigurna”. Šta
mislite, zašto autorica započinje roman sa ovom pričom i na koji način je ta uspomena
“uokvirila” njena naredna sjećanja?

Zbog toga što to prestavlja njeno najranije sjećanje, tada je imala 3 godine i pretrpjela
izvjestan traumatični događaj, prema današnjim shvaćanjima u psihologiji rani događaji su
najznačajniji za dalji razvoj. Obzirom daje voljela svoga oca i imala jako povjerenje u njega,
nekon tog togađaja i njegovog saopštenja da je sada sigurna, vidjelo se da ona imala
emocionalnu sigurnost uz svoga oca, koji joj je objasnio kasnije da takvi teški događaji koji se
prežive čine ljude jačima, jer prestavljau znak da su bili jači od onog što ih je snašlo.
3. Šta je “stakleni zamak” i šta on predstavlja za Jeannette i njenog oca?

Stakleni zamak prestavlja ideal života kakvog bi oni željeli da žive, potrebu oca da im bude
veliki uzor, nudi im nadu u bolji i ljepši život, kako se ne bi fokusirali na težeak život u kojem
se nalaze.

4. Rex Walls je često pitao svoju djecu “Da li sam vas ikada iznevjerio?” Zašto je ovo
pitanje (i njihov odgovor “Nisi, tata”) tako važno za njega - i za njegovu djecu? U kojim
prilikama je on zapravo uspio biti tu za njih?

Rex živi u svojim velikim fantazijama i pričama, vodi se idealima da bude glava porodice,
servira svojoj djeci velike planove, nadu u bolji život, ali tu sve zavšava samo na pukom
pričanju, rijetko se tudi da to djelima dokaže. Ovo pitanje i njihov odgovor da ih nije
iznevjerio, predstavlja potkreljenje za njega, i vjeru u sebe, djeca nisu željela odati da ih je
iznevjerio toliko puta, jer to je u suštini sve što mu je preostalo vjera u iluzije, vjera u sebe. U
trenutcima kada postane izrazito teško, toliko da on primjeti da ukoliko ne učni nešto slijedi
propast, tada poduzme nešto, zaposli se, donese hranu nenadano, ili prestane piti na izvjestan
period.

5. Kakav je čovjek bio Rex Walls? Koje su njegove snage i slabosti, mane i
kontradiktornosti?

Reks je bio harizmatičan i izuzetno inteligentan čovek, koji je osvajao maštu svoje dece, učeći
ih fizici, geologiji i iznad svega tome kako da neustrašivo prigrle život, pružao je ljubav i
emocionalnu sigurnost djeci. Vješt je elektičar i inžinjer dosta vremena provodi izumljujući
naprave koje bi obogatile njegovo porodicu. Također je dosta paranoičan, u vezi amaričke
vlade, vidi zavjeru u svakaom organizovanom sistemu. Vjerovatno je kao dijete pretrpio
seksualno zlostavljanje, i njegov u alkoholizam u kombinaciji sa traumom iz djetinjstva čini
ga nesposobnim da održi svoje ideale i panove. On se također vodi idealima maskulinosti i
time da bude glava porodice, koji su neodrživi zbog njegovog alkoholizma, što ga vodi dublje
u očaj i sve teži alkoholizam.

6. Kakva je žena bila Rose Mary Walls? Koje su njene snage i slabosti? Šta mislite o
njenim opisima sebe kao “ovisnika o uzbuđenju”?
Rose je umjetnica, slika i piše, zavšila je učiteljsku školu, ali odbija da radi, jer bi to
prestavljalo indikaciju da nema talenta, tako da večinu vremena provodi baveći se svojom
umjetnošću,slobodnog je duha, vrednuje samodovoljnost i postisče djecu na to, vrlo malo se
brine o njima, jer tako vjeruje da podstiče njihovu samodovoljnost. Ona se nalazi na liniji
između optimizma i deluzija, uvijek gleda samo svijetlu stranu života, pretvarajući njihov
život u apsurd. Opisuje sebe kao ovisnika o uzbuđenju, što zapravo predstavlja osjećaj
slobode od odgovornosti, bijega od stvarnosti. U dosta navrata majka se čini kao manično-
depresivna, ima perioda u kojim je ekstatično sretna, do perioda u kojima danima ne ustaje iz
kreveta.

7. Na koledžu, profesor proziva Jeannette zbog njenog nerazumijevanja položaja

beskućnika; umjesto da se odbrani, ona ćuti. Šta mislite zašto je tako reagovala? Da li je biti
beskućnik izbor ili ne?

Ona je tako regovala, jer nije željela da iznosi svoju situaciju, da govori o svom životu koji je
provela kao beskučnik, u tom periodu nije se osjećala ugodno da dijeli to sa ljudima. Smatram
da je biti beskučnik stvar izbora, pogotovo u razvijenim zemljama, da uvijek ukoliko osoba
ima motivacije i želje može naći kakvo takvo zaposlenje koje će mu omogućiti normalan
život.

8. Između dva glavna dijela knjige – “Pustinja” i “Zapadna Virginia”, osjeti se razlika.
Kakv efekat je ova velika promjena (preseljenje) imala na obitelj – i vaš doživljaj priče? Kako
biste opisali promjenu u prizvuku knjige?

Do preseljena nastojali su da žive nomadskim, avantuturističkim životom, živjeli su u toplijim

krajevima, među ljudima koji su uglavnom bili kao i oni, išli su u školu u kojoj su ih dobro
prihvatili i prepoznali kao nadarenu djecu. Kada su se umorili od konstantog seljenja i kada
im je nestalo novca od nadsljedstva od, majka je odlučila da im treba stabilnost i neko ko će
pomoći Rexu da se izbori sa alkoholizmom i odlučuje da se presele kod Reksovih roditelja,
život u Zapadnoj Virginij je dosta teži, ostala djeca ih ne prihvatjau najbolje konstantno ih
proganjaju i maltretiraju, teže se bore sa nedaćama, žive u gorim uslovima, u oronuloj kući
bez vode i struje, alkoholizam oca postaje sve gori.
9. Kakav je odnos između Jeannette i njenih braće i sestara? Da li ste se iznenadili da su
djeca ostala bliska sa roditeljima i u odrasloj dobi? Šta mislite zašto?

Jaennette i njena brat i sestre su imali blizak odnos u djetinjstvu, jako su povezani, brinu
jedno o drugome, pomažu se međusobno, to se nastavilo I u odrasloj dobi osim sa njihovom
najmlađom sestrom. Djeca su ostala bliska sa roditeljima i u odrasloj dobi zbog toga što sui m
roditelji od ranog djetinjstva pružili sigurnu emocionalnu privrženost, imali su ljubav i
podršku roditelja tokom djetinjstva iako im roditelji nisu pružilali materijalnu sigurnost.

10. Šta djeca duguju roditeljima, a šta roditelji duguju djeci?

Roditelji djeci duguju materijalnu i emocionalnu stabilnost, ljubav i podršku. Dok djeca bi
zauzvrat trebala dugovati roditeljima poštovanje, zahvalnost, odgovornost u izvršavanju
obavzea, pomoć ukoliko su sposobna kasnije u životu.

11. Iako oslikava nevjerovatno težak život, knjiga Stakleni zamak općenito nije tužna, niti
depresivna. Šta mislite kako je autorica postigla takav efekat?

Knjiga općenito nije tužna i depresivna, jer autorica piše iz perspective djeteta, kako je ona
tada u tim periodima doživljavala život, i ona ga u tim periodima nije doživljavala negativno,
iako su imali težak život, uspjevali su da se izbore sa nadaćama, da se zabave na razne načine,
njihov fokus nikada nije bio na negativnim stvarima, više su se usmjeravali na pozitivne
aspekte takvog života, osim toga djeca sui mala emocionalnu podršku, između sebe, ali su
jedni drugima predstavljali i zaštitu.

12. Kako ste doživjeli Jeannette? Kojim rizičnim i zaštitnim faktorima je bila izložena
tokom odrastanja?

Kao dijete je bila vanturističkog duha, optimistično i veselo dijete, živjela je od fantazija koje
joj je otac pružao, kako odrasta i počinje shvatati određene stvari i njihovo stanje sve više
zamjera ocu i majci, dok naposljetku ne shvata de sama mora izboriti i postaje odlučnija,
neovisna i samovoljna, tako da uspjeva napraviti plan odlaska od doma sa bratom i
sestrama,kako bi omogućili sebi bolji život.
Rizične faktore predstavljaju, siromaštvo, selidbe stalne ( nova sredina, škola, prilagodba na
novo uvijek), otac alkoholičar, majka koja je zaokupljena sobom ( sa vjerovatnim manično-
depresivnim poremećajem), slaba skrb roditelja, zanemarujući odgojni stil.

Zaštitni faktori, topla emocionalna privrženost uz oca, neki pozitini aspekti njihovog
opuštenog odgojnog stila ( poticanje samodovoljnosti, neovisnosti od strane majke, poticanje
neustrašivosti od strane oca), inteligentni roditelji podučavaju ih sa umjetnosti, fizici,
matematicim, geologiji, blizak i ispunjen ljubavlju i podrškom odnos sa bratom i sestrama.

13. Ono što je najposebnije u knjizi je činjenica da, unatoč svemu, Jeannette odbija da
osudi svoje roditelje. Da li ste i vi uspjeli da budete jednako neosuđujući?

Janet odbija da osudi svoje roditelje, jer ona razumije zbog čega su oni takvi kakvi jesu, i
zbog toga što u suštini nije imala nesretno djetinjstvo, preovladavaju sretna sjećanja, i sve
nedaće koje su je zadesile su učinile da bude to što jeste u odrasloj dobi, a to je uspješna i
sretna osoba. Njeni roditelji su je ipak naučili važnim životnim lekcijama, to je da bude
neustrašiva, da se izbori za sebe, da bude ono ko jeste, da se ne pretvara i da bude sretna i
zadovoljna sobom. I zbog toga se slažem u Janetinom nastojanju da ne osudi roditelje.