Otac Goriot

Otac Goriot roman je kojeg je napisao francuski književnik Honore de Balzac. Taj je roman
vjerojatno njegov najčitaniji roman, a dio je poznatog Balzacova ciklusa pod nazivom Ljudska
komedija. Balzac nije skrivao svoje oduševljenje Danteom pa je i svome ciklusu romana dao
naslov koji se izravno referira na Danteovu Božanstvenu komediju. Osim toga, u ovome romanu
daju se primijetiti i brojne sličnosti sa Shakespeareovim Kraljem Learom odnosno kćerima
Goneril i Regan koje izrazito podsjećaju na Goriotove kćeri Anastase i Delphine.

Balzac je utjecao na mnoge pisce, a između ostaloga i na velikoga pisca realizma, Fjodora

Mihajloviča Dostojevskoga. Vautrin, osim što ima obilježja romantičarskoga junaka, podsjeća na
neke Dostojevskijeve likove koji su obilježeni određenim idejama, gotovo cijelim filozofijama
kojima utječu na razmišljanja drugih likova, a sličnu situaciju možemo primijetiti između
Vautrina i Rastignaca. Vidljiv je i utjecaj Goethea odnosno njegova poznatog romana “Patnje
mladog Werthera“, naročito u karakterizaciji nekih likova.

Iako ima neka obilježja romantizma (npr. intrige, nesretne ljubavi, jednostavnost u
karakterizaciji pojedinih likova), ovaj se Balzacov roman najčešće smješta u fazu realizma, epohe
koja se na više načina očituje u stilu ovoga romana. Jedan je od tih načina svakako sveznajući
pripovjedač u trećem licu koji priču pripovijeda “objektivno” i “nepristrano”. Iznimno je bitno i
“načelo istinitosti” odnosno pripovijedanje onakvih događaja i na onakav način tako da oni što
više odražavaju “zbilju” odnosno “stvarnost”, ali ne tako da se nužno opisuju događaji koji su se
zaista dogodili nego oni događaji koji su vjerodostojni odnosno uvjerljivi.

Likovi su socijalno uvjetovani i motivirani što je također obilježje romana u epohi realizma. S
obzirom na različita obilježja, može se reći da ovaj roman ima obilježja sentimentalnog romana
(njegova romantičarska obilježja), epistolarnog (razmjena pisama između Eugenea i njegove
majke te sestara) te pikarskog (većina se Rastignacovih razmišljanja događa dok hoda).

Također, bitno je spomenuti tri fabularne linije koje se daju raspoznati u romanu. Jedna je
fabula vezana uz Goriota, oca koji propada u želji da učini svoje kćeri sretnima. Razdjeljuje im
svoj imetak, a one zaboravljaju na njega čim nemaju više što od njega uzeti, čak mu ne dolaze ni
na pogreb nego šalju prazne kočije. Druga fabula prati Vautrina, odbjeglog i snalažljivog robijaša
koji pridobiva simpatije stanara pansiona Vauquer te dolazi u zanimljiv odnos s mladim
studentom Rastignacom. Treća je fabula vezana upravo uz Rastignaca, mladoga studenta koji
zbog svojih ambicija da se uspne na društvenoj ljestvici prolazi kroz brojne probleme, ali i
unutarnje, moralne dvojbe. Fabule je lako pratiti, one se isprepliću i međusobno su povezane, a
zahvaljujući Balzacovim opisima, likovi su intrigantni i živopisni.

Raspon tema o kojima ovaj roman progovara izuzetno je širok, a uz neke teme koje su u prvome
planu, on manje detaljno, ponekad i neizravno govori o brojnim društvenim problemima kao što
su razni poroci, brakovi iz interesa, problemi odgoja i obrazovanja, a svakako i materijalizam te
poimanje novca kao glavnoga životnoga pokretača i društvenog mjerila. Zanimljiva je npr. razlika
u razmišljanju Bianchona koji se zadovoljava skromnim životom i Rastignaca čije su ambicije za
stjecanjem bogatstva njegov glavni pokretač.