DRAGUTIN TADIJANOVIĆ

Dragutin Tadijanović je bio pjesnik, prevoditelj, antologičar i urednik iz Rastušja

kraj SB. Upisao se na studij šumarstva, ali je prešao na Filozofski fakultet u
Zagrebu. Radio je kao urednik u Nakladnom zavodu Hrvatske i u Zori. Bio je
osnivač i upravitelj Instituta za književnost JAZU. Redoviti je član HAZU-a, a bio
je i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Priredio je antologije Hrvatska
moderna lirika, Novija hrvatska poezija, Antologija hrvatskih pjesnika u prozi i
kritička izdanja niza hrvatskih pisaca. Neke od njegovih brojnih pjesama su: Sunce
nad oranicama, Dani djetinstva, Tuga zemlje, Blagdan žetve, Srebrne svirale,
Prsten, Svjetiljka ljubavi, Šuti srce, u samoći kad naviru uspomene i dr.

Suvremenim lirskim govorom Tadijanović iznosi i obične stvari auroralno poput djece, te
rafinirano kao što nitko to nije uspio ranije. Uspio je najjednostavnijim i
najprirodnijim tonom progovoriti o već opjevanim osjećajima, a da mi pritom
nemamo dojam ponavljanja. Njegova poezija je poezija velikog djeteta, zrelog, koje se
ne stidi svojih osjećaja, nego ih izražava bez uljepšavanja, okolišanja i nadmetanja, tj. bez
ičega što bi podsjećalo na tuđi tekst. Izraz mu je jednostavan i običan, temeljen na
njegovoj sposobnosti da riječima vrati čar prvotnoga iskazivanja.