Umjetnička akademija

Split, Hrvatska

ZEMLJA BEZ SUTONA

Marija Andrijašević

KNJIŽEVNOST, SEMINARSKI RAD

PROFESOR: STUDENT:

Srećko Jurišić Jakov Kulić

Split, 4. veljače, 2023. g.

 UVOD
Marija Andrijašević (1984., Split) pjesnikinja i spisateljica. Diplomirala je komparativnu
književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju (2015.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Za rukopis davide, svašta su mi radili nagrađena je Goranom za mlade pjesnike 2007. Prije i
poslije toga objavljivala je poeziju u kulturnim i književnim časopisima (Re, Quorum,
Knjigomat, Poezija…). Poezija joj je uvrštena u suvremene pjesničke antologije (I u nebo i u
niks, Hrvatska mlada lirika…) kao i u talijanski izbor poezije s Balkana Voci di donne della
ex Jugoslavia. Povremeno je prevodila poeziju s engleskog govornog područja za Treći
program hrvatskoga radija te intervjuirala spisateljice s Balkana za Voxfeminae.net. Poezija
joj je prevođena na slovenski, talijanski, ukrajinski, engleski, švedski, poljski, rumunjski i
njemački. Pohađala je i završila dvosemestralni program Centra za ženske studije u Zagrebu.
U 2018. dobila je godišnju potporu Ministarstva kulture za prvi roman Zemlja bez sutona.
RAZRADA
Zemlja bez Sutona djelo je o ostvarenoj i uspješnoj Gloriji Suton koja se vraća u svoje rodno
mjesto Vrj. Iako bi se lako moglo pisati o likovima i odnosima u djelu, pažnju sam ipak
posvetio vjerodostojnosti opisa sela i seoskog života. Jednostavni opisi se prožimaju čitavim
djelom, Marija Andrijašević kirurški precizno dočarava djetinstvo i odrastanje na selu, čak i
opis ljudi i njihove uloge u Glorijinom životu čine atmosferu okruženja još realnijom. Glorija
kao lik u sebi nosi iskustvo oba života, bilo seoskog ili onog gradskog, no ono sigurno jest da
je temelje svoje osobnosti i vjerovanja stekla na selu. Sentimentalni opisi i retrospekcija koja
se provlači kroz djelo zasigurno igraju na subjektivnost čitatelja, usudio bih se reći da to vrlo
spretno i uspijevaju. Marija Andrijašević dočarava iskustva i ljepote lijepe naše kroz opise
tradicija i krajolika Dalmatinske zagore.

Tražimo put o kojemu smo načuli od Jere i Žare,, rastvaramo mapu napravljenu od likovnog
bloka, unutra ucrtavamo dokle smo stigli i onda se umorni i gladni vraćamo , što dalje od
vrha Nugla, prema drugoj strani obale gdje nam ćaće valjaju balote i unervoze se čim nas
primijete. Liježemo pod spomenik, crvenu zvijezdu, sričemo natpis s granitne ploče: Putniče,
ne prelazi odmah modru Cetinu, zastani kod Lađarevih kuća... Sa sebe skidamo obade,
prutovima nabadamo po galebini pa ih ukrštavamo jedan na drugi. Mi smo divljaci, dječaci s
Vrja, dva kosa. Zviždimo kanjonom, lelamo i rasplamsavamo svemoguće.
Na ovakvom je mjestu samo ljubav božja svemoguća, rekao je nekidan fratar na misi kad
nam je iz džepova izvukao oružje i odnio ga sa sobom. Treba se pokorit i služit bogu, bit
otvorenih ruku spremni za milost. (Andrijašević, 19)

Okrutnost . Okrutnost se pojavljuje i prije nego se rodio, i tko zna pomisli li kad tko je
njezino sjeme razbacao po Vrju. Grči mu srce, mijesi i stišće, tjera iz njega svaku nježnost.
Nje se, ako si naumio preživjeti, prve moraš otarasiti. ( Andrijašević,58).
Marija Andrijašević kroz Glorijin lik prikazuje njeno viđenje Splita, Vrja i ljudi u tim
mjestima. Vrj kao fiktivno mjesto daje Mariji Andrijašević odriješene ruke za stvaranje
okoline i mjesta koje se može smjestiti u gabarite prosječne Dalmatinske obitelji i zajednice,
jer ju jednako vjerodostojno prikazuje.

ZAKLJUČAK
Zemlja bez Sutona je neupitno najvividniji prikaz gradsko-ruralnog odnosa, kako kod samog
opisa krajolika tako i kod profila ličnosti koje spisateljica provodi kroz djelo. Marija
Andrijašević je ovim romanom, ekstremnom lakoćom, kod mene probudila identičan osjećaj
seoskog ˝guvna˝. Čitajući djelo umom su mi se vrtile kojekakve retro slike proslava na selu,
osjećaj komina i vatre, žar sunca na sredini njive , osjećaj starih istrošenih i grubih bakinih
dlanova na obrazu; miris zemlje i zelenila.

Mi smo divljaci, dječaci s Vrja, dva kosa. Zviždimo kanjonom, lelamo i rasplamsavamo
svemoguće.