EUROPA I SVIJET UOČI PRVOG SVJETSKOG RATA

INDUSTRIJSKI RAZVOJ EUROPE I SAD-a

 Između 1870. i 1914. se dogodila druga industrijska revolucija („revolucija čelika i

elektriciteta“). Čelik je omogućio nova tehnička dostignuća, a električna energija dala
je svijetu novi izvor energije. Posljedice su bile ubrzana idustrijalizacija i urbanizacija.
 Vodeća industrijska zemlja postaje Njemačka koja je preuzela vodstvo i u razvoju
novih grana industrije (kemijska industrija, elektroindustrija te izvoz robe).

VOJNOPOLITIČKI SAVEZI I NJIHOVI CILJEVI

 Države se bore za osvajanje kolonija u Africi, Aziji i zemljama Tihog oceana. Ta

imperijalistička politika je uvjetovala uspostavu novih međunarodnih odnosa jer
prestaju kolonijalni sukobi između Francuske I Velike Britanije.
 1904. Francuska i Velika Britanija sklapaju sporazum o suradnji nazvan Antanta. Cilj
je bila podjela kolonija u Africi i očuvanje svjetskog poretka koji im je odgovarao.
1907. savezu se priključuje i Rusija. Zemlje Antante su imale neriješenih sukoba s
Njemačkom i Austro-Ugarskom.
 U Njemačkoj se nakon ujedinjenja javila jaka težnja za daljnjim povećanjem
gospodarske i političke moći, a ona se mogla ostvariti jedino zauzimanjem kolonija i
novih područja. Zato je Njemačka tražila novu preraspodjelu svijeta. Sve jače
podupire A-U u njenim sukobima s Rusijom zbog utjecaja u jugoistočnoj Europi.
1879. nastaje savez između Njemačke i A-U, a 1882. se priključuje i Italija pa je
savez nazvan Trojni savez, a zemlje članice Centralne sile.
 Svaka velesila je imala svoje saveze s manjim europskim državama.

NAORUŽAVANJE VELIKIH EUROPSKIH ZEMALJA

 Međusobne suprotnosti dvaju saveza dovode do oružanih sukoba, pa počinje utrka u

naoružavanju.
 Kao posljedica izbijaju međunarodne krize i regionalni ratovi (tzv. naoružani mir).

MAROKANSKA KRIZA

 1905. izbija Prva marokanska kriza kad je njemački car Wilhelm II. posjetio Maroko i
izjavio da će se Njemačka zalagati za slobodu Maroka kojeg je Francuska htjela učiniti
svojom kolonijom. Francuska se usprotivila prijedlogu pa je Njemačka zaprijetila
ratom. 1906. sazvana konferencija u Madridu kad je odlučeno da Maroko ostane
neovisna država, ali da Francuska i Španjolska u svojim zonama održavaju mir.
 1911. izbija Druga marokanska kriza. Marokanska plemena su se pobunila protiv sve
čvršće francuske moći u Maroku. Francuzi zauzeli prijestolnicu na što Nijemci šalju
svoju topovnjaču Panteru u luku Agadir tražeći od Francuske taj grad ili neko drugo
područje u Africi. Kriza riješena tako što je Njemačka dobila pogranični dio Konga, a
Francuskoj je priznato pravo na Maroko.

1
AUSTROUGARSKA ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE

 Jačanje i stabilizacija Osmanskog Carstva nisu odgovarali austrougarskim interesima u

BiH zbog straha da će mladoturci zahtijevati reviziju Berlinskog kongresa. Iz tog
razloga je A-U 1908., nakon 30-godišnjeg mandata, anektirala BiH bez odobrenja
ostalih supotpisnica Berlinskog sporazuma.
 Nastaje kriza s Osmanskim Carstvom i Rusijom. Završila je 1909. tako što su
Osmanlije priznali aneksiju i zauzvrat dobili odštetu o 52 mil. kruna i obećanje da će
A-U povući vojsku iz novopazarskog sandžaka.
 Njemačka je pritisnula Rusiju da prizna aneksiju, nakon čega je to učinila i Srbija.

BALKANSKI SAVEZI I BALKANSKI RATOVI

 1912. nastaje Balkanski savez (Srbija, Crna Gora, Bugarska i Grčka) koji je imao cilj
istjerivanje Turaka s Balkana i širenje vlasti tih država na područja O. Carstva.
Uglavnom su to bile težnje za zemljama drugih naroda, Makedonaca i Albanaca.
 1912. izbija Prvi balkanski rat između Balkanskog saveza i O. Carstva. Osmanlije
gube rat nakon nekoliko mjeseci. Mir je potpisan u Londonu 1913. Nastala Albanija.
 Izbijaju novi sporovi oko teritorija, Srbija traži Makedoniju od Bugarske. 1913. nastaje
Drugi balkanski rat. Savez Srbije, Crne Gore, Grčke te Rumunjske i O. Carstva
porazio je usamljenu Bugarsku. Mirom u Bukureštu Srbija je dobila vardarsku
Makedoniju, Grčka egejsku Makedoniju i dio Trakije, Rumunjska Dobrudžu, O.
Carstvo istočni dio Trakije i Jedrene, a Bugarska je zadržala samo pirinsku
Makedoniju i uski izlaz na Egejsko more.

JAPAN POČETKOM 20. STOLJEĆA

 Japan nije postao europska ili američka kolonija.

 1868. Japan se otvara europskim tehničkim dostignućima, stvara vlastitu industriju,
ukida se feudalizam.
 Uoči Prvoga svjetskog rata Japan postao vodeća zemlja Dalekoga istoka.

HRVATSKO PITANJE U PREDANEKSIJSKOM RAZDOBLJU

DRŽAVNOPRAVNI POLOŽAJ HRVATSKE

 Hrvatska početkom 20.st. i dalje u sastavu Austro-Ugarske (Istra i Dalmacija u

austrijskom dijelu,a banska Hrvatska sa Slavonijom, Međimurje i grad Rijeka u
ugarskom dijelu).
 Banska Hrvatska- najpovoljniji položaj jer joj je bio priznat određeni autonomni status
i pravo samostalnog odlučivanja u nekim poslovima. Središnje zakonodavno tijelo
Hrvatski sabor, izvršni organ hrvatska Zemaljska vlada kojom je predsjedovao ban.
 Međimurje u izravnom sastavu ugarske Zaladske županije.
 Rijeka nije izravno bila dio Ugarske, njom je upravljalo Gradsko vijeće kojem je
predsjedovao guverner, politički zastupnici iz Rijeke odlaze u Ugarski sabor.

2
  Središnje zakonodavno tijelo Dalmacije bio je Dalmatinski sabor sa sjedištem u Zadru.
Najviše izvršno tijelo Dalmacije je bila vlada (Namjesništvo), a namjesnika je
imenovao vladar.
 Sličan ustroj imala je i Istra, a obje pokrajine su svoje zastupnike slale u Carevinsko
vijeće u Beč.
 1878. nakon Berlinskog kongresa odlučeno je da Bosnom i Hercegovinom upravlja
zajednički austrougarski ministar financija.

OSNUTAK HRVATSKE PUČKE SELJAČKE STRANKE

 Nakon odlaska Khuena Hedervaryja obnovljen je politički život u Hrvatskoj.

 Braća Stjepan i Antun Radić su 1904. osnovali Hrvatsku pučku seljačku stranku
(HPSS). Razradili su program koji je trebao riješiti probleme koji su tištili hrvatske
seljake jer se velika većina stanovništva bavila poljoprivredom na malim imanjima,
jedva dovoljnim za preživljavanje. Siromašni seljaci nisu imali ni pravo glasovanja pa
su se braća Radić zalagali za uvođenje općeg prava glasa koji bi svima omogućio
glasovanje i biranje zastupnika. Predlagali su i da se veliki zemljišni posjedi podijele
seljacima bezemljašima i onima s malim posjedima.

POLITIKA "NOVOG KURSA"- HRVATSKO-SRPSKA KOALICIJA

 Hrvatski političari iz Dalmacije , Frano Supilo i Anton Trumbić, su htjeli uspostaviti

suradnju sa Srbima i mađarskim strankama koje su bile u oporbi u Ugarskom saboru.
Taj politički smjer se naziva politikom "novog kursa".
 1905. potpisana Riječka rezolucija kojom je dogovoreno zajedničko javno istupanje i
ciljevi. Hrvatski političari su trebali podržati mađarske u borbi protiv dominacije
Austrije, a zauzvrat su Mađari obećali podršku u ujedinjenju hrv. zemalja te proširenje
građanskih i političkih prava Hrvatima. Rezoluciju u Hrvatskoj nisu podržale Čista
stranka prava i HPSS. Bečki vladajući krugovi su se sporazumjeli s mađarskom
oporbom obećavši im ulazak u vladu pa oni odbacuju Riječku rezoluciju.
 1905. sklopljen politički savez između nekoliko hrvatskih i srpskih stranaka (tzv.
Zadarska rezolucija) čime je nastala Hrvatsko-srpska koalicija. Sudjelovale su
Hrvatska pučka napredna stranka, Hrvatska stranka prava i Srpska samostalna stranka
te Samostalni klub, a nisu sudjelovale Čista stranka prava i HPSS.
 Stjepan Radić je zastupao austroslavizam- pretvaranje A-U u federaciju s prevlašću
slavenskih naroda.
 Koalicija došla na vlast na idućim izborima. Mađarska oporba se nastavlja boriti za
jačanje ugarske prevlasti nad Hrvatskom pa su 1907. donijeli Željezničku pragmatiku
kojom su uveli mađarski kao službeni jezik u sve željezničke službe u Hrvatskoj.

3
 POLITIČKI I GOSPODARSKI UVJETI U HR UOČI I. SVJ. RATA
HRVATSKO PITANJE U POSTANEKSIJSKOM RAZDOBLJU

 Središnja vlast A-U Monarhije je težila razbijanju Hrvatsko-srpske koalicije budući da

se ona borila za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja. Postojao je i strah od ujedinjenja
svih južnoslavenskih zemalja Monarhije (Slovenije, Vojvodine, BiH i Hrvatske).
 U vrijeme bana Pavla Raucha (1908.-1910.) prvo je bio odgođen Hrvatski sabor, a
onda su pokrenuta dva sudska procesa protiv članova Koalicije. Prvi se nazivao
veleizdajnički proces i bio je pokrenut protiv srpskih članova, a drugi Friedjungov
proces protiv hrvatskih članova, posebno protiv vođe Frane Supila. Sud je pokazao da
su optužbe bile izmišljene, Supilo odlazi, a vođa postaje Svetozar Pribićević.
 1912. novi ban Slavko Cuvaj raspušta Sabor i uvodi komesarijat čime su ukinute
ustavne slobode u Hrvatskoj.
 Kao posljedica sve većeg nezadovoljstva Hrvata dolazi do političkih atentata. Dva su
izvršena na bana Cuvaja i njegovog prethodnika Nikolu Tomašića.
 1913. obnovljene ustavne slobode, raspisani izbori za Sabor i ukinuta željeznička
pragmatika.

GOSPODARSKO STANJE

 Austrija i Ugarske su donosile mjere kojima je bio cilj napredak vlastitih zemalja na
račun njima podređenih zemalja. Obje vlade su nastojale usporiti industrijski razvoj
Hrvatske pretvarajući je u izvor sirovina za svoje industrije te su vodile politiku
međusobne gospodarske izolacije hrvatskih zemalja.
 Svi hrvatski političari su htjeli povezati željezničku mrežu banske Hrvatske s mrežom
Istre i Dalmacije, ali to nije ostvareno do sloma Monarhije. Austrija je Istru vezala za
svoje zemlje i glavnu luku Trst, a Ugarska je htjela očuvati svoju luku Rijeku pa je
sprečavala svaku vezu banske Hrvatske i Dalmacije.
 Osnovna prepreka razvoju bio je nedostatak kapitala, domaći kapital postojao je jedino
u Slavoniji, a bansku Hrvatsku su poticala inozemna ulaganja.
 U Dalmaciji je stanje bilo još teže jer se kasnije pojavila prehrambena i kemijska
industrija. U Istri je industrija bila koncentrirana u Puli. Hrvatske zemlje su i dalje
imale poljoprivredni karakter- 85% stanovnika se bavilo poljoprivredom na malim
gospodarstvima.

RAZVOJ GRADOVA

 Dolazi do postupnog razvoja gradova i rasta broja stanovnika u gradovima, ponajviše

u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Puli.
 Pula je bila glavna vojna luka Monarhije pa su u njoj nastale mnoge tvornice i pogoni
za vojne potrebe što je otvorilo radna mjesta.

4
KULTURA I PROSVJETA

 Razvoj gradova uzrokovao je jačanje kulturnog života pogotovo u banskoj Hrvatskoj.

Mladi građani odlaze studirati u Austriju, Češku, Ugarsku, Poljsku i Njemačku otkud
donose nove kulturne stilove.
 I dalje je velik broj ljudi bio nepismen čemu nije pomogla ni uredba o obaveznom
pohađanju osnovne škole.

HRVATI U DIJASPORI

 Hrvati sve više iseljavaju, a tek pojava Prvog svjetskog rata sprečava iseljavanje zbog
vojne obveze.
 Od 1900. do 1913. iz Hrvatske iselilo više od 500 000 tisuća ljudi (čak 330 000 u
SAD). U tom razdoblju je u Hrvatskoj bili 3,5 mil. stanovnika (2,4 mil. Hrvata).
 Osim na istočnoj obali SAD-a, mnogo Hrvata se naselilo i na kalifornijskoj obali.
 Do 1914. u Južnoj Americi je bilo oko 40 000 Hrvata (iz Dalmacije, Istre i Hrv.
primorja), mnogi su odselili i u Australiju, Novi Zeland, južnu Afriku te u neke
europske zemlje.
 Za iseljavanje je, osim siromaštva, razlog bila i politika koju su Austrija i Ugarska
vodile prema hrvatskom narodu. Tome svjedoči povećanje broja Mađara u Hrvatskoj
sa 5000 na 105 000 u razdoblju od 1840. do 1910.

PRVI SVJETSKI RAT, UZROCI I POVODI

EUROPA ULAZI U RAT

 Prvi svjetski rat je sukob koji se dugo pripremao. Njemačka je stalno isticala potrebu
"Drang nach Osten" (prodora na istok), traženja novih zemalja slobodnih za kolonije
te novih sirovina. Smatrala je da je Rusija povoljna za širenje na istok.

SARAJEVSKI ATENTAT

 Usprkos upozorenjima, austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand odlučio je

prisustvovati vojnim vježbama u okolici Sarajeva. 28. lipnja 1914. vozio se u
otkrivenom automobilu kad je organizacija "Mlada Bosna" ,koja je htjela da BiH
pripadne Srbiji umjesto Austro-Ugarskoj, izvršila atentat na njega i njegovu suprugu
Sofiju. Ubio ih je Srbin Gavrilo Princip.
 Bečki dvor je dobro pretpostavio da je u atentat uključena tajna srpska organizacija
"Ujedinjenje ili smrt". A-U je tražila da njeni istražitelji ispituju o Srbiji o atentatu te
da se Srbija ispriča u roku od pet dana. Budući da nisu dobili odgovor, 28.srpnja su
objavili rat Kraljevini Srbiji te je to bio početak Prvog svjetskog rata.

POČETAK RATA

 Francuska i Rusija su smatrale da trebaju zaštititi Srbiju te su obje objavile

mobilizaciju, na što je i Njemačka, kao saveznik A-U, objavila mobilizaciju te 1.

5
 kolovoza 1914. objavila rat Rusiji, a onda i Francuskoj. U međuvremenu je sklopljen
tajni savez Turske i Njemačke. 3. kolovoza njemačke snage ulaze u neutralnu Belgiju
kako bi u munjevitom ratu osvojile Pariz, ali na to odgovara Velika Britanija objavom
rata Njemačkoj.
 U zemljama je vladalo nacionalno oduševljenje zbog rata, u Njemačkoj se govorilo o
"svetom ratu" te se činilo da će se neprijatelji teško oduprijeti velikom naoružanju. Na
čelu je bio car Wilhelm.
 Švicarska i Španjolska su odmah objavile neutralnost, a Italija se odlučila na čekanje
iako je bila članica Trojnog saveza.

RATOVANJE TIJEKOM 1914. NA FRANCUSKOM, RUSKOM I SRPSKOM

BOJIŠTU

 Njemačka je očekivala brzi rat, uključila se u borbe i na istoku i na zapadu. Nisu

očekivali da će se Rusija uključiti u rat pa su svoje snage upućene u Francusku morali
podijeliti. To je iskoristio francuski general Joffre te je 1914. zajedno s Britancima na
rijeci Marni zaustavio Nijemce. Tako se rat pretvorio u rovovski rat jer su vojnici
danima živjeli u rovovima.
 Nijemci su prebacili dio vojnika sa zapadnog na istočno bojište pa su pod vodstvom
Paula von Hindenburga pobijedili Ruse kod Tannenberga zarobivši 90 000 ruskih
vojnika.
 A-U u prvom razdoblju nije postigla uspjehe protiv Srba i Crnogoraca. Na planini Cer
je doživjela veliki poraz. U protuudaru dolazi nadomak Beograda preko Drine i
Srijema, ali u bitci na Kolubari opet gubi.
 U rujnu 1914. sile Antante se dogovaraju da neće sklapati separatni mir s
neprijateljem. Rusija je trebala dobiti Bospor i Dardanele, a V. Britanija njemačke
kolonije dok je zajedno s Francuskom trebala podijeliti azijsku Tursku (O. Carstvo na
strani Trojnog s.).
 Njemački proizvođač topova Albert Krupp je htio da Njemačka osvoji Sueski kanal i
da Afrika postane njeno kolonijalno carstvo.
 Cilj Austro-Ugarske je bio stavljanje Srbije i Crne Gore pod svoj utjecaj te
uspostavljanje protektorata nad Albanijom.

RATOVANJE 1915. GODINE

 Već se pokazuju slabosti obiju strana. Bugarska se priključila Centralnim silama.

 Italija je nakon dugih pregovora u Londonu 1915. potpisala pridruživanje silama
Antante, a zauzvrat je trebala dobiti južni Tirol, dijelove Dalmacije i Istre, dalmatinske
otoke te Valonu u Albaniji, a obećano joj je i sudjelovanje u podjeli njemačkih
kolonija u Africi.
 Nijemci su prvi put u belgijskoj pokrajini Flandriji upotrijebili otrovni plin, a na istoku
su napredovali duboko u prostor Rusije.
 U dogovoru s Bugarskom i Austro-Ugarskom u rujnu 1915. napali su Srbiju i istjerali
srpsku vojsku preko Kosova i Albanije sve do Soluna i Krfa. Bugari su spriječili

6
 srpsko povlačenje prema Grčkoj pa su Srbi morali prelaziti albanske planine. Do kraja
godine Centralne sile su osvojile cijelu Srbiju, a do siječnja 1916. i Crnu Goru.
 Italija je otvorila talijansko bojište, ali su se austrougarski vojnici pod
zapovjedništvom Svetozara Borojevića borili bolje nego na drinskom bojištu pa je rat
oko toka rijeke Soče postao dug i iscrpljujuć.
 Turci su uzaludno pokušali zauzeti britanske položaje na Sueskom kanalu, a arapski
šeici su pokrenuli rat protiv Turske. Britanske snage su doprle do Kuvajta bogatog
naftom, ali su ih zaustavile tursko-njemačke snage.
 Engleska i Francuska u veljači 1915. Pokreću Dardanelsku ekspediciju s ciljem
zauzimanja tjesnaca Dardaneli i Carigrada i uspostavljanja pomorske veze s Rusijom.
To je bojište početkom 1916. napušteno zbog velikih gubitaka.
 Početkom 1915. Njemačka je područje mora oko Velike Britanije proglasila ratnik
područjem i tako spriječila opskrbu Antante iz SAD-a. Nijemci su podmornicama
potapali britanske trgovačke brodove, potopili su i putnički brod "Luisitania" pri čemu
je poginulo 118 Amerikanaca što je još više izazvalo SAD.
 Uvode se avioni, prva uloga im je bila izviđačka, ali su ih počeli opremati i bombama.
U jesen 1915. je izvršeno prvo takvo bombardiranje Londona iz balona (cepelina).
 Neutralne zemlje, Švicarska i Vatikan, su se angažirale u humanitarnim misijama
pomaganja bolnicama i zarobljenicima.
 U Njemačkoj krajem godine organizirana domovinska fronta, tj. organizacija svega u
službi rata pa su tako u rat bila uključena i djeca.

TIJEK PRVOG SVJETSKOG RATA

RATOVANJE 1916.

 Sukob postaje totalni rat. Nijemci žestoko napadaju utvrdu Verdun koji je bio glavna
obrana Pariza. Branio ga je general Philippe Petain. U bitci koja je trajala godinu dana
poginulo 1,2 mil. vojnika.
 Isto toliko vojnika poginulo u bitkama oko rijeke Somme. Te bitke su pokrenule
francusko-engleske snage. Prvi put upotrijebljeni tenkovi.
 Ruske snage su pod vodstvom generala Brusilova imale uspjeha. Njegova vojna akcija
je potaknula Rumunjsku da prijeđe na stranu Antante pa su ih Nijemci odlučili
pregaziti uz pomoć Turaka. Ulaze u Bukurešt krajem 1916.
 Sve proizvodnje podbacuju zbog mobilizacije radnika u redove vojske, osim onih koje
su bile u funkciji rata. Sirovine su se teško prikupljale pa su vojnici Centralnih sila bili
slabo opremljeni. Zbog toga se žene uključuju u ratno gospodarstvo.
 U svibnju 1916. bila je Jylldinska bitka između njemačke i britanske ratne mornarice
koja je završila neriješeno uz velike gubitke, ali je Britanija zadržala nadzor nad
Sjevernim morem.

7
 RATOVANJE 1917. I ULAZAK SAD-a U RAT

 Američki predsjednik Woodrow Wilson 21. prosinca 1916. poziva zaraćene strane da
sjednu za stol, ali prijedlog nije prihvaćen iako je situacija bila sve teža.
 Japan se borio na strani Antante te je zauzeo njemačke posjede u Aziji.
 Krajem 1917. počela je velika ofenziva austrougarske vojske na Soči te su Talijani
doživjeli veliki poraz kod Kobarida.
 Ratovanje 1917. na zapadnom bojištu završava bitkom kod Cambreya gdje su sile
Antante upotrijebile velik broj tenkova, ali Nijemci nisu popuštali.
 Njemačka se odlučila na neograničeni podmornički rat u veljači 1917. u kojem je
potopljen velik broj američkih brodova koji su prevozili hranu i oružje silama Antante.
Također su nagovarali Meksiko da se pridruži Centralnim silama pa SAD 6. travnja
1917. objavljuje rat Njemačkoj. Dobro opremljena američka vojska je dosta pomogla
silama Antante koje su polako lomile njemačku frontu na zapadu.

REVOLUCIJE U RUSIJI

 U Rusiji više narod nije mogao trpiti glad i bijedu pa izbija Prva revolucija
(februarska) u noći 27. veljače (po novom kalendaru 12. ožujka)1917. nakon što je
štrajk radnika jedne tvornice izmaknuo kontroli, a vojska odbila napasti štrajkaše.
Novi car Aleksandar Fjodorovič Kerenski obnavlja sukobe s Nijemcima, ali se u isto
vrijeme javljaju i sovjeti radničkih i vojničkih deputata koji su preuzimali vlast od
veleposjednika i industrijalaca.
 Vladimir Iljič Lenjin je stao na čelo boljševika koji su činili većinu u
Socijaldemokratskoj radničkoj partiji Rusije. Oni su se zalagali za rušenje
kapitalističkog poretka revolucijom. Travanjskim tezama Lenjin je izložio program
rušenja kapitalističke vlasti u Rusiji, a krajnji cilj mu je bio diktatura proletarijata.
 24. listopada prema julijanskom kalendaru, tj. 7. studenog 1917. izbija Oktobarska
revolucija. Pobuna je počela u Petrogradu te Lenjin preuzima vlast. Bio je dobro
upoznat s komunističkom literaturom pa je znao usmjeriti revoluciju. Sva je vlast
prenesena na sovjete (odbore) i Sovjet narodnih komesara kojem je na čelu bio upravo
Lenjin.
 3. ožujka 1918. sklopljen mir u Brest-Litovsku između Rusije i Njemačke. Rusija
priznala neovisnost Finske i Ukrajine koju su, uz pribaltičko područje i područje
kasnije Poljske, predali Njemačkoj. Uz to su morali platiti i ratnu odštetu. U studenom
1918. sovjetska je vlada poništila taj ugovor.
 Glavni organizatori intervencije protiv Sovjetske Rusije bile su Francuska i Engleska
te još 12 država. One su pomogle pristašama cara i ostalim protivnicima boljševika
formirajući tako Bijelu gardu, a su boljševici su 1918. osnovali Crvenu armiju. Nakon
dvije godine car i članovi njegove obitelji su strijeljani.

RATNA ZBIVANJA 1918. I SLOM CENTRALNIH SILA

 Stvaranje samostalne Ukrajine omogućuje predah Nijemcima pa sukobi na zapadnom

bojištu postaju još krvaviji. U posljednjoj ofenzivi u proljeće 1918. koristili su top

8
 zvan "Berta" kojim su mogli bombardirati Pariz udaljen više od 100 km, ali su brzo
slabjeli zbog nestašice hrane i oružja.
 Francuske, britanske, srpske, crnogorske bi grčke postrojbe su napredovale prema
Podunavlju pa je Bugarska istupila iz saveza s Njemačkom i u rujnu 1918. potpisala
mir.
 Austrougarski car i kralj Karlo I. se 8. studenog 1918. odrekao prijestolja.
 11. studenog 1918. Njemačka je potpisala primirje čime je završio Prvi svjetski rat.

WILSONOVA NAČELA PRAVEDNOG MIRA

 Početkom 1918. američki predsjednik Wilson je pred Kongres iznio uvjete za

poslijeratne mirovne ugovore. Glavni prijedlog je bio o pravu svih naroda na
samoopredjeljenje i samostalnost te uspostavljanje novog svjetskog poretka bez
presudnog utjecaja velikih sila. Na taj bi način zauvijek bili uklonjeni razlozi za neki
novi svjetski rat.
 Njegov program je sadržavao 14 točaka. Bio je prihvaćen, ali neke točke nikada nisu
prihvaćene. Najvažnije točke: 1. ugovori o miru trebaju se sklapati javno te ne smije
biti tajnih sporazuma, a diplomacija uvijek treba raditi javno, 2. apsolutna sloboda
pomorske plovidbe tijekom rata i mira izvan teritorijalnih voda, 4.smanjenje
nacionalnog naoružanja na najmanju moguću mjeru koja odgovara sigurnosti
pojedinih zemalja, 10. puna sloboda za autonoman razvitak naroda A-U, 14. osnivanje
Društva naroda koje će pružiti jamstvo za političku i teritorijalnu nezavisnost malih
država.

POSLJEDICE PRVOG SVJETSKOG RATA

 Antanta mobilizirala 42 mil. ljudi (5 mil. poginulo, 13 mil. ranjeno), Centralne sile su
mobilizirale 23 mil. (poginulo 3,3 mil., a ranjeno 8,3 mil.). Na kraju rata izbila je
epidemija španjolske gripe koja je odnijela još više života nego cijeli rat.

HRVATSKA U VRIJEME PRVOG SVJETSKOG RATA

POLITIČKE MJERE TIJEKOM RATA
 Uvedena je cenzura tiska.
 Srbi iz Hrvatsko-srpske koalicije su došli na udar austrougarske vlasti, jer je Austro-
Ugarska zaratila protiv Srbije.
 Mađari, kao i Hrvati priželjkuju izlazak Mađarske iz Monarhije, pa ugarski premijer
Tisza štiti hrvatske političare.
 U Dalmaciji, koja je u austrijskom dijelu Monarhije, progoni Srba su veći.
 Mnogi političari bježe u Italiju.
 U Italiji je 1914. osnovan Hrvatski odbor, koji je 1915. preimenovan u Jugoslavenski
odbor.
 Polovicom 1917. počinju jenjavati progoni politički sumnjivih osoba.
 Krajem 1916. novi car Austro-Ugarske postaje Karlo I.

9
DRUŠTVENA I SOCIJALNA KRIZA U DOBA RATA
 U austrijskom dijelu Monarhije, vladala je tijekom rata često i glad, a u ugarskom
dijelu Monarhije bila je bolja situacija.
 Cijela je privreda prilagođena ratnim uvjetima.
 Budući da su muškarci na ratištima, žene preuzimaju mnoge poslove u tvornicama i u
domaćinstvima; bijeda se pokazuje kao drugo lice rata.
 1917. Narodna zaštita preseljuje djecu iz pasivnih krajeva Dalmacije, Hercegovine,
Bosne, Istre u sjeverne krajeve Hrvatske kako bi se prehranila.
 U gradovima je bila teža situacija i bile su veće restrikcije hrane, osnivaju se pučke
kuhinje.
 Vlast plijeni stoku od seljaka po vrlo niskim cijenama.
HRVATSKI SABOR TIJEKOM RATA
 Hrvatski se sabor sastajao 1914., 1915. i 1916. samo radi izglasavanja proračuna.
 1917. dolazi do djelomične liberalizacije političkog života u Monarhiji, pa je oživio i
rad Hrvatskog sabora.
 Najjača je stranka Hrvatsko-srpska koalicija, koja djeluje oprezno ne želeći se
zamjeriti Beču ni Pešti; ne izražava otvoreno svoje političke stavove.
 Hrvatska pučka seljačka stranka prvotno je bila za preuređenje Monarhije
(austroslavizam), a kasnije za stvaranje samostalne hrvatske države koja bi mogla ući
u savez s nekom drugom državom.
 U svibnju 1917. slovenski političar Anton Korošec u Carevinskom vijeću u Beču
iznosi tzv. svibanjsku deklaraciju kojom zastupnici u tom Vijeću iz Dalmacije, Iste i
slovenskih zemalja zahtijevaju da uđu u jedinstvenu državu, koja bi, doduše, ostala u
Monarhiji; ova je deklaracija imala velik odjek među Južnim Slavenima.
HRVATI NA BOJIŠTIMA I U ZAROBLJENIŠTVU
 Hrvati se bore na istočnom, balkanskom i talijanskom bojištu.
 Samo se na talijanskom bojištu bore žestoko, jer su vjerovali da time brane svoju
domovinu od Talijana, na talijanskom bojištu zapovjednik je feldmaršal Svetozar
Borojević.
 Nasuprot tome, protiv Srba i Rusa nisu imali motivacije boriti se, pa mnogi padaju u
zarobljeništvo.
POBUNE MORNARA U AUSTROUGARSKOJ RATNOJ MORNARICI
 Ratovanje na moru bilo je teže od onoga na kopnu.
 Nakon ulaska SAD-a u rat, i nakon Oktobarske revolucije u Rusiji, među mornarima
je zavladalo antiratno raspoloženje.
 U listopadu 1917. iz Šibenika je izbjegla torpiljarka u talijanske vode.
 U siječnju 1918. dolazi do pobune mornara u Puli.
 U veljači 1918. izbija pobuna mornara na 40 brodova u Boki kotorskoj; traže prekid
rata, dopuštanje samoodređenja naroda i organizaciju bolje prehrane stanovništva. 400
mornara je bilo optuženo i procesuirano, smijenjeni su admiral Maksimilijan Njegovan
i kontraadmiral Dragutin Prica.

HRVATSKA POLITIČKA EMIGRACIJA I NJENO DJELOVANJE

10
  Ante Trumbić, Frano Supilo i Ivan Meštrović 1914. u Rimu osnivaju spomenuti
Hrvatski odbor; kako bi privukli u Odbor i druge Južne Slavene preimenovali su ga
1915. u Jugoslavenski odbor
 Već u travnju 1916. iz Jugoslavenskog odbora istupa Supilo koji se protivio planu
srbijanskoga premijera Nikole Pašića da od planirane zajedničke južnoslavenske
države stvori Veliku Srbiju; Supilo je ujedno prvi saznao u Londonu za tajni
Londonski ugovor kojim su Italiji obećani Istra i dobar dio Dalmacije
 U srpnju 1917. sastaju se Jugoslavenski odbor i srbijanska vlada na otoku Krfu u
Grčkoj gdje donose tzv. Krfsku deklaraciju; ovim je dokumentom dogovoreno da će
se stvoriti južnoslavenska država u kojoj će biti dijelovi Austro-Ugarske Monarhije u
kojima žive Južni Slaveni i Kraljevina Srbija; država će biti“ ustavna, demokratska i
parlamentarna monarhija na čelu s dinastijom Karađorđević“
ZELENI KADAR
 Mnogi su hrvatski vojnici dolazeći na dopust kućama sa bojišta, odlučili ne vraćati se
na bojišta na kojima se masovno ginulo, nego se radije skrivati po šumama; nazvani su
zeleni kadar; njima se uskoro pridružuju i vojnici koji bježe izravno s fronte; mnogi od
njih su bili pristaše ruske Oktobarske revolucije
 Zeleni je kadar potkraj rata toliko uzeo maha da je onemogućavao funkcioniranje
državnog aparata

HRVATSKA ULAZI U SASTAV DRŽAVE SHS

POTPORE ZAHTJEVU ZA STVARANJE SAMOSTALNE DRŽAVE

 Donošenje svibanjske deklaracije 30.svibnja 1917. snažno je odjeknulo u Hrvatskoj.

Među političarima u A-U se javljaju zahtjevi za konačnom likvidacijom Monarhije.
Hrvatsko-srpska koalicija na čelu s banom Antonom Mihalovićem su htjeli jedinstveni
jugoslavenski narod,a starčevićanci su htjeli samostalnu hrvatsku državu pa su se
povezali s Antonom Korošecom koji je bio predsjednik Jugoslavenskog kluba.
 Dolazi do povezivanja svih političkih stranaka iz južnoslavenskih zemalja Monarhije s
ciljem prihvaćanja zajedničkog programa. U ožujku 1918. donesena je Zagrebačka
rezolucija kojom se tražila narodna nezavisnost i na demokratskim temeljima uređena
Država Slovenaca, Hrvata i Srba.

OSNUTAK, SASTAV I ZADAĆA NARODNOG VIJEĆA SHS-a

 Hrvatski sabor je bio jedini legitimni zakonodavni organ Južnih Slavena Monarhije pa
je Zagreb postao središte i okupljalište. Tu je 5. listopada 1918. osnovano Narodno
vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u koje su ušli predstavnici Hrvatske, Slovenije, BiH i
Vojvodine. Na čelu je bilo Predsjedništvo s predsjednikom Antonom Korošecom.
Osnovna zadaća vijeća bilo je prekidanje svih državnopravnih odnosa s A-U te
osnutak neovisne države jugoslavenskih naroda.

PREKID DRŽAVNOPRAVNIH ODNOSA S AUSTRO-UGARSKOM

11
  Car Karlo I. je u listopadu 1918. objavio Manifest kojim se predlaže preuređenje
Monarhije u savez ravnopravnih država. Narodni vijeće SHS je odbilo prijedlog i
sazvalo Hrvatski sabor.
 Sabor se sastao 29. listopada 1918. i donio jednoglasnu odluku o raskidu svih veza s
A-U i o proglašenju Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije s Rijekom neovisnom
državom. Odlučili su da ta država pristupa u zajedničku Državu Slovenaca, Hrvata i
Srba. Korošec je postao predsjednik. Najavili su i moguće ujedinjenje s Kraljevinom
Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom.

ORGANIZACIJA I FUNKCIONIRANJE VLASTI U DRŽAVI SHS-POČETAK

TALIJANSKE OKUPACIJE

 Premda su Državu SHS njeni tvorci shvatili kao privremeno rješenje ipak su morali
uspostaviti upravne organe vlasti. Ulogu vlade preuzelo je Predsjedništvo Narodnog
vijeća. Predsjedništvo je počelo s ustrojem lokalnih upravnih tijela.
 Država SHS se dijelila na četiri pokrajine pa je za svaku od njih bila imenovana
zemaljska vlada sa sjedištima u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu i Splitu.
 Uz ratne probleme Država SHS se suočila i s talijanskom okupacijom. Budući da je
Antanta Londonskim ugovorom obećala Italiji dio istočne jadranske obale, talijanska
vojska je počela s okupacijom Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije. Nisu se zadržali
samo na obećanim područjima nego su krenuli i prema unutrašnjosti. Ugrozili su
Ljubljanu i ušli u Rijeku. Jedino rješenje protiv Talijana je bilo ujedinjenje s
Kraljevinom Srbijom koja je bila dio Antante pa je mogla zaposjesti okupirana
talijanska područja.

UKLJUČIVANJE HRVATSKE U KRALJEVSTVO SRBA, HRVATA I

SLOVENACA
KONTAKTI NARODNOG VIJEĆA SHS S POJEDINIM DRŽAVAMA U SVIJETU

 Predstavnik u inozemstvu je bio Jugoslavenski odbor, a Narodno vijeće je 3. studenog

1918. uputilo pismo Velikoj Britaniji, Francuskoj, SAD-u i Italiji u kojem ih je
izvijestilo da su Južni Slaveni iz bivše Monarhije osnovali vlastitu državu. Zatraženo
je da im priznaju tu državu te da ih prihvate kao svoje saveznike. Obavijestili su ih i o
namjerama ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom. Članice Antante ipak
nikada nisu priznale Državu SHS.

ŽENEVSKA DEKLARACIJA

 Sastanak u kojem je predstavnik Srbije bio premijer Nikola Pašić, a u ime Narodnog
vijeća Anton Korošec održao se u Ženevi od 6. do 9. studenog. Sastanku su
prisustvovali i predstavnici Jugoslavenskog odbora. Država SHS je inzistirala na
ravnopravnosti naroda, a Pašić je zagovarao dominaciju Srbije. Na kraju je ipak
dogovoreno ujedinjenje.

12
  O unutarnjem ustroju nove države trebala je odlučiti Ustavotvorna skupština.
 Ženevskom i Krfskom deklaracijom su stvorene osnove da buduća država bude
uređena kao federacija, ali regent Aleksandar (koji je vladao u ime svog starog oca
kralja Petra Karađorđevića) i srpska vlada nisu prihvatili Ženevsku deklaraciju pa je
Pašić dao ostavku.

OPREZ U ZAGREBU PREMA BEZREZERVNOM UJEDINJENJU

 Hrvatski političari su upozoravali na to da treba dobiti čvrsta jamstva o ravnopravnosti

naroda prije ujedinjenja. Najviše je na oprezu bio Stjepan Radić.
 Narodno vijeće je pozvalo srpsku vojsku da im pomognu otjerati Talijane, ali se
vojska nije ponašala kao pomagačka, nego kao osvajačka sila, mijenjajući sastav
mjesnih odbora. Potpukovnik Dušan Simović je jasno istaknuo da Srbija namjerava
pripojiti cijelu Dalmaciju, Slavoniju te BiH ako ne bi došlo do ujedinjenja s njom.
 Za ujedinjenje se zalagao Svetozar Pribićević, Srbin iz Hrvatske, vođa Hrvatsko-
srpske koalicije i potpredsjednik Narodnog vijeća. On je progonio one koji su se
protivili ujedinjenju.
 Na sjednici Narodnog vijeća 24. studenog 1918. odlučeno je sastavljanje delegacije od
28 članova na čelu s potpredsjednikom Narodnog vijeća s Antom Pavelićem (nema
veze s NDH) i Svetozarom Pribićevićem koja je trebala dogovoriti ujedinjenje sa
srpskom vladom. Bio je predložen Naputak, tj. pisana uputa za delegaciju.
 Načinu na koji su delegati otpremljeni u Beograd bez točnih dogovora o budućoj
državi oštro se usprotivio Stjepan Radić koji im je na sjednici Narodnog vijeća 24.
studenog 1918. rekao da ne srljaju kao guske u maglu.

NAČIN UKLJUČIVANJA HRVATSKE U KRALJEVSTVO SHS

 Vojvodina se 24. studenog 1918. priključila Kraljevini Srbiji, a 26. studenog je

proglašeno ujedinjenje Crne Gore i Srbije.
 Delegati SHS-a su u Beogradu predali Adresu koja je bila izmijenjena u odnosu na
Naputak. Iz Naputka je na nagovor Pribićevića izbačeno isticanje državopravnosti
Države Slovenaca, Hrvata i Srba, kao i autonomna prava pokrajina. To je odgovaralo
Aleksandru koji je 1. prosinca 1918. proglasio Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
Hrvatska gubi državnost i postaje dio centralističke države na čelu s Petrom I.
Karađorđevićem. Hrvatski sabor nije odobrio ujedinjenje.

SOCIJALNI PROBLEMI I POSLJEDICE NAKON RATA

 Posljedica rata bila je teška socijalna situacija u Hrvatskoj. Mnogo muškaraca je

poginulo i nestalo pri čemu su obitelji ostale bez hranitelja, a oni koji su se vratili kući
su ostali invalidi. Pojavila se i španjolska gripa od koje je umrlo nekoliko desetaka
tisuća ljudi, došlo je do poremećaja u proizvodnji i trgovini pa su ljudi ostajali bez
posla. Obnova je tekla sporo.

13