TEORIJA INFORMACIJE – Teorija

INFORMACIJA je skup podataka sa pripisanim značenjem

1.Osnovni internetski servisi

E-mail - servis koji omogućuje razmjenu poruka putem interneta pri čemu svaki korisnik e-pošte ima vlastitu
adresu. Mogu se razmjenjivati i datoteke.
Mrežne novine – način organizacije podataka i poruka e-pošte na Usenet mreži. Servis koji omogućava razmjenu
mišljenja među sudionicima.
Forum – servis sličan mrežnim novinama gdje korisnici mogu pisati poruke i odgovarati na poruke. Sličan
mrežnim novinama ali ne zahtijeva poseban program.
Razgovaranje (Chat) – servis koji omogućuje razmjenu poruka u realnom vremenu između 2 ili više korisnika.

2. Web kao osnovni internetski servis

Najpopularniji internet servis je WWW – World Wide Web. Prilagodljiv servis temeljen na HTTP protokolu za
prijenos hipertekstualnih dokumenata. Svaki dokument na Internetu ima jedinstvenu internetsku URL adresu.
Domenama nazivamo oređene intenetske lokacije.
Za pretraživanje interneta važne su Vršne internetske domene (Top-level domain). Razlikujemo globalne vršne
domene (.com .net .org) i lokalne(.hr .de .at)
Domena .com - prvotno u komercijalne svrhe, .edu za obrazovne institucije .org za organizacije kojima druge
domene ne odgovaraju

Mrežna stranica – digitalni dokument napisan u HTML-u spremljen na serveru.

Mrežna mjesta – zbirka web stranica povezanih poveznicama koje us na serveru.
Mrežni(Web) portal – mrežna stranica ili mjesto koje nudi mnogo mrežnih izvora i servisa
Mrežni dnevnik – web blogovi

3. Osnovne i napredne metode za pretraživanje informacija na Webu

--Najbitniji korak prije pretraživanja je definiranje sadržaja koji želimo pronaći
Osnovno pretraživanje
a) Odabri ključnih riječi – Ključna riječ je riječ koja najbolje opisuje traženi sadržaj odnosno predmet određ.
dokumenta. Za ključnu riječ koristiti najprecizniju riječ koja opisuje traženu temu
b) Alati za formuliranje upita – Pretraživanja se temelje na Booleovoj logici – AND(sužava pretraživanje),
OR(proširuje), NOT(isključuje termin iz pretrage)
c) Pretraživanje postavljanjem upita – kao upit može se postaviti obično pitanje
d) Kraćenje - omogućuje pronalazak riječi sa istim korijenom npr pretraživ*
e) Zamjenski znakovi – simboli unutar riječi koji zamjnenjuju jedan ili više znakova, isključivo kod pretrage
f) Pretraživanje fraza -pretraživanje po izrazu sastavljenom od nekoliko riječi unutar navodnika
g) Zaustavne riječi – najčešće članovi, veznici i prijedlozi koji se zanemaruju kod pretrage
h) Polja – svi mrežni dokumenti sastoji se od dijelova koji se zovu polja. To su npr tekst dokumenta, naslov,
format, poveznice
i) Mrežni imenici – za općenito pretraživanje, hijerarhijski organizirani

Napredno pretraživanje
Google – Advnaced search
Ask! – Advanced search
Yahoo! – Advanced search
Postupak – Planiranje pretraživanja > Vrednovanje informacija objavljenih na Internetu

4.) Alati za pretraživanje informacija na WEBU

Tražilice – Dobre za pretraživanje unaprijed definiranih pojmova, omogućuju korištenje ključnih riječi, dokumenti
nisu svrstani u kategorije. To su Google, Yahoo, Ask.com, Aol, Lycos
Posebne tražilice – youtube, books.google.com, itd

Metatražilice – Korisne za uspoređivanje rezultata pretraživanja različitih tražilica, istovremeno koriste više
tražilica. To su Dogpile, ixquick, Search.com

Nevidljivi web – sadrži različite vrste stranica sa stručnim i znanstvenim informacijama

5) Metode vrednovanja informacija objavljenih na webu

a) Vrednovanje podataka o stranici – obraća se pozornost na URL ili domenu, vrstu stranice, autora, datum
objave sadrzaja, održavanost stranice
b) Vrednovanje sadržaja stranice - obraća se pozornost na stručnost, kvalitetu poveznica, kontekst i svrhu
sadržaja, recenziranost, bibliografiju(izvore inf), vrstu citiranih tekstova, stil teksta, sponzoriranost, ciljnu
skupinu, obrađenost teme, objektivnost

PR2
1.)Sekundarni izvori informacija
-Enciklopedije – abecednim ili drugim redoslijedom sustavno obrađene činjenice i spoznaje o ljudskom znanju,
opće enciklopedije i specijalne za znanje određenog područja
-Leksikoni – leksikografko djelo ili predmetni rječnik koji daje pregled ukupnog općeg znanja ili pregled znanja
neke struke, natuknice su abecedno poredane te sažeto obrađuju i tumače pojmove, znamenite osobe, imena,
povijesna zbivanja, znanstveno i stručno nazivlje, itd.
-Rječnici – leksikografsko djelo koje sadržava popis riječi te izraza nekog jezika, objašnjenih i poredanih
abaecedno ili nekim drugim redoslijedom
-Baze podataka – organizirani skup podataka, prema sadržaju postoje baze s cijelim tekstom, citatne baze i
bibliografske baze

2.) Nevidljivi web

Drugi dio Weba čiji sadržaj nije dostupan putem konvencionalnih mrežnih preglednika, kvaliteta je 1000 do 2000
puta veća nego na vidljivom webu.
Više od 99% cjelokupnog Weba se nalazi na Nevidljivom Webu.
Konvencionalne tražilice ne mogu indeksirati dinamičke web stranice

Sadržaj nevidljivog weba se dijeli u nekoliko kategorija:

-online baze podataka – sadržaj se dinamički generira kad se postavi određeni upit
-netekstualni sadržaji – multimedija, softver, itd
-sadržaj koji zahtijeva autentikaciju
sadržaj koji se stalno mijenja – portali s vijestima(mogu se indeksirati ali je potrebna ažurnost)
-nepovezane stranice – stranice na koje ne vodi niti jedan link pa roboti do njih ne dolaze
-sadržaj na društvenim mrežama, stranice s ograničenim pristupom
Podjela sadržaja prema dostupnosti:
-Netransparentni web – sadržaj može biti indeksiran ali nije iz više razloga: indeksiranje je skup i dugotrajan
proces, roboti ne stignu indeksirati sve nove stranice i promjene, neke stranice nemaju link, privatne mreže se
namjerno ne indeksiraju
- Sadržaj dostupan pod određenim uvjetima – mogu biti stranice koje zahtijevaju registraciju koja možda nije
besplatna ili sadržaj koji se plaća
- Zbilja nevidljivi Web – stranice koje je tehnički teško indeksirati od strane robota

Baze podataka u neviljivom webu: bibliografske, citatne, BP sa cjelovitim tekstovima

Bazama se najčešće može pristupiti preko pripadnog Web sjedišta ili web direktorija.

3.) Učinkovito dizajnirani vizualni elementi i temeljna načela za učinkovit dizajn

Učinkovito dizajnirani vizualni elementi uvećavaju komunikacijsku moć tekstualnih poruka pa čak i zamjenjuju
poruke, privlače i zadržavaju pažnju te pomažu u pamćenju. Prenose neke poruke(emocije, korelacije) bolje od
riječi.
Bitna je vizualna pismenost – sposobnost stvaranja učinkovitih slika i ispravne interpretacije istih.

6 NAČELA:
a) Konzistentnost – niz elemenata se promatra kao cjelina i ti elementi trebaju biti dosljedni od jednog do
drugog (konzistentna primjena boja, oblika, veličine, teksture...)
b) Kontrast – da bi se naglasile razlike predmete je moguće prikazati kontrastnim bojama oblicima ili veličinama
c) Ravnoteža – može biti formalna kada su elementi na slikama simetrično raspoređeni oko centralne točke –
smirenija i ozbiljnija i obrnuto Neformalna kad elementi nisu simetrično raspoređeni ali su postavljeni tako da se
postiže ravnoteža – pridonosi dinamičnosti i privlačnosti
d) Isticanje – isticanje bojom, položajem ili smještajem nekog elementa se on postavlja kao dominantan element
i ujedno najvažniji
e) Konvencije – poštovanje pravila kao npr da se ideja prikazuje slijeva na desno odnosno na materinjem jeziku
sadržaja
f) Jednostavnost – ograničiti broj boja i dizajnerskih elemenata kako ne bi pretjerali jer se onda dobije kontra
efekt

4.) Odabir odgovarajuće vrste elem, naslova, opisa i legendi vizualnih elemenata
Vrsta vizualnog elem. – veliki broj načina predstavljanja podataka. Odabrati vrstu elementa najbolju za prikaz
takve vrste podataka
Naslov – ako treba jednostavno identificirati temu ilustracije koristi se deskriptivan naslov. Ako naslov želi
skrenuti pozornost na zaključak iz podataka onda se koristi informativan naslov
Opis – ako je potreban, nudi dodatnu raspravu o vizualnom sadržaju, može biti dugačak nekoliko rečenica
Legenda – objašnjava značenje različitih boja, simbola i drugih dizajnerskih odluka. Legende nisu nužne za
jednostavnije prikaze.

5.) Verificiranje kvalitete vizualnih elemenata

To se radi sljedećim pitanjima:

Je li vizualni element točan? – provjeriti eventualne pogreške, usklađenost informacija u tekstu i drugim
elementima, ispravne vrijednosti u grafikonima, itd
Jel li vizualni element ispravno dokumentiran? – jesu li potpuno citirani podaci, predvidjeti i odgovoriti na
moguća pitanja koja će se postaviti. Opisne bilješke ili sekundarni izvori informacija rješavaju moguća pitanja
Je li vizualni element iskren? – prikazuju li se vjerodostojni podaci

6.) Stvaranje učinkovitih vizualnih elemenata

1 – Provjeriti 6 načela grafičkog dizajna kojima se mogu izraditi učinkoviti vizualni elementi:
-----konzistentno koristiti jasne elemente, efektno prikazati kontraste, težiti ravnoteži, privući pozornost na
ključne elemente, poštivati konvencije dizajna, težiti jednostavnosti

2 – Opisati najuobičajenije opcije predstavljanja podataka u vizualnom obliku:

-----Vizualni elementi kojima se najčešće prikazuju podaci su tablice, grafikoni, piktogrami, Gantt-ovi dijagrami...
-----U poslovnoj komunikaciji se koriste linijski i stupčasti dijagrami

7) Kritičko vrednovanje izvora informacija na Internetu

Označava sustavno provjeravanje izvora i procjenjivanje njihove vjerodostojnosti. To je metoda koja koja
omogućava da svjesno biramo izvore kojima ćemo se služiti.
Kriteriji su:
- Izvornost – je li izvor originalan i vjerodostojan
- Aktualnost – jesu li informacije aktualne
- Nezavisnost – je li izvor informacija neovisan o drugim izvorima inf.
- Objektivnost – jesu li informacije iz izvora pristrane, koje interese zastupa izvor inf.

Vrednovanje za različite vrste informacija:

- Za tekst: kopirati naslov ili neku rečenicu i zalijepiti ih u tražilicu da pronađemo izvor informacije
- Za slike: obaviti pretraživanje po slici koje prikaže gdje je slika korištena i je li izvornik
- Za glazbu – teško je utvrditi je li audio zapis autentičan
- Za video materijale – provjeriti kvalitetu video zapisa, osobu koja je objavila video, komentare na video zapis

8) Pojam informacije i njeno razumijevanje

Informacija je skup podataka s pripisanim značenjem i osnovni element komunikacije koji kad je primljen u
određenoj situaciji povećava primateljevo znanje. Znanje se stječe iskustvom, učenjem i/ili obavještanjem.

Informacija nastaje pripisivanjem značenje primljenim podacima

Razumijevanje pojma informacije može se provoditi na posredne načine i uz primjenu tehnika poput analogije,
metafore, simbola i arhetipa (praobrazaca) – J.Campbell

9) Informacijski ciklus i pet slojeva informacije

Cjelovita obrada informacija odvija se u informacijskom ciklusu. Informacija iz nekog izvora je bolja što su veći
volja, inteligencija i znanje izvora. Informacija = volja(v)*inteligencija(d)*znanje(d)=vd^2
Obrazac je nositelj informacije u informacijskom ciklusu
Informacijski ciklus je: AKCIJA > OBRAZAC > DETEKCIJA i u krug

Pet slojeva informacije:

- Statistika – signal obrasca
- sintaksa – obrazac kao dio sustava
- semantika – značenje obrasca za primatelja
- pragmatika – mjera učinkovitosti izvora
- apobetika – mjera manipulacije primatelja od strane izvora informacije

10) Statistička razina informacije

Na ovoj razini bitan je fizički put razmjene te se razmatraju granice brzine razmjene koje su ograničene resursima
komunikacijskog puta (IZVOR – KOM. KANAL – ODREDIŠTE)
Osnovna jednadžba resursa je: I=kR – gdje je I propusna moć kanala, R je sustavski resurs a k je konstanata

Rizik na komunikacijskom kanalu je izlaganje mogućem gubitku propusne moći, označava se sa r(E).
Jednadzba rizika glasi: I=kR+bR*r(E) gdje je b koeficijent osjetljivosti na rizik.

Zbog promjenjivog rada resursa jednakost dobitaka i gubitaka: G1+G2+...+Gn = D1+D2+...+Dn gdje su Gn mjereni
gubici a Dn mjereni dobici broja znakova u pojedinim intervalima
Maksimalni rizik je kad se radi sa resursom s pogreškom od 50%

Mjera jedinice prenesenog znaka je bit (Shannon)

11) Sintaksna razina informacije

U ovu razinu spadaju pravila pisanja, izbor simbola i izbor njihovih kombinacija, pravila biranja riječi, tvorbe
rečenice. Gramatika je uži naziv za sintaksu.

Na ovoj razini se odlučuje ima li sustav kreativnu ili samo reproduktivnu značajku
- Kreativni kodovi imaju sintetička, integrativna i asocijativna obilježja
- Reproduktivni kodovi imaju analitička i disocijativna oblilježja
12) Semantička razina informacije
Semantika (semantikos - obilježavajući, sema = znak) je smisao, sadržaj, poruka, iskaz, značenje niza znakova,
općenito je značenje poruke.
Pošiljatelji primatelj imaju zajednički koncept kojim se prihvaća značenje informacije.
Informacija je nepromjenjiva bez obzira na vrstu medija za pohranu
Po semantičkoj vrijednosti i korisnosti razlikujemo pet stupnjeva: izuzetno važnu, važnu, korisnu, beskorisnu i
štetnu informaciju.
Atributi su: korisnost, kvaliteta (najkvalitetnija q=1, najmanje kvalitetna q=-1), aktualnost(a=1 je max, a=0 je
min), postojanje, relevantnost

PR03

1) Razvoj suvremene teorije informacije i njezina veza s drugim disciplinama

--Samuel Morse je 1838. osmislio kod za prijenos teksta putem telegrafa, slovima je pridjelio kodje riječi.
Dolazi do problema kodiranja kako pretovriti poruku u znakove
Kasnije se javlja problem preklapanja susjednih signala ukoliko razmak nije dovoljno dugačak između njih

Problem brzine prijenosa – središnji problem TI

--Claude Shannon je utemeljio Suvremenu Tinf i ujedinio dotadašnja praktična i teorijska saznanja i uspostavio je
matematički model teorije informacije. Dokazao je entropiju – graničnu kompleksnost ispod koje se podaci ne
mogu sažimati

TI je povezana sa fizikom, komunikacijskom tehnologijom, teorijom vjerojatnosti, statistikom, matematikom,

ekonomijom, računarstvom

2) Poruka i prijenos poruke

Poruka je niz simbola odabranih iz abecede, gdje je abeceda X konačan skup simbola X={x1,x2,...,xn} i nastaje na
izvoru ponavljanjem simbola iz abecede X pri čemu kod N-tog biranja simbol xi ima vjerojatnost p(xi)
Poruka se prenosi komunikacijskim kanalom od izvora prema odredištu.

U idealnom slučaju primljena i poslana poruka su iste, dok u praksi zbog smetnji to ne mora biti pravilo
Pretpostavlja se da su statistička svojstva komunikacijskog sustava poznata, Tinf ne ulazi u fizičke mehanizme
prijenosa

3) Pojam entropije i njezina svojstva

Entropija je mjera za sadržaj (količinu) informacije – poruka sastavljena od ovakvih simbola sadrži prosječno H(X)
bitova po simbolu.

Entropija je najveća kad je vjerojatnost događaja 1/n gdje je n broj simbola, to je naopaka parabola na grafu

Entropija izvora H(X) – neodređenost koji simbol će biti odabran prije nastanka poruke, ovisi o svojstvima izvora
Entropija odredišta H(Y) – dok još poruka nije stigna na odredište, to je neodređenost koji simboli će biti
primljeni
4) Vjerojatnosni opis informacijskog sustava
Ulaz su simboli xi iz skupa X={x1,....,xn}
Izlaz su simboli yi iz skupa Y={y1,....,yn}
p(xi) i p(yi) su apriorne vjerojatnosti
Sastoji se od 3 pogleda
1)Pogled s ulaza - apriorne vjerojatnosti na ulazu + vjerojatnosti prijelaza (uvjetne vjerojatnosti)
2)Pogled s izlaza - apriorne vjerojatnosti na izlazu + unazadne vjerojatnosti prijelaza (aposteriorne vjerojatnosti)
3)Istovremeni pogled na ulaz i izlaz: združene vjerojatnosti

5) Informacijski opis komunikacijskog kanala

Predstavlja skup informacijskih mjera koje se odnose na sadržaj informacije i prijenos informacije kroz sustav
Informacijske mjere se mogu izračunati iz ranije spomenutih vjerojatnosti kojima je opisan komunikacijski kanal
Informacijski opis niza slučajnih događaja je entropija

Sadržaj informacije koji nastaje pojavom događaja (xi) je: I(xi)= ld(1/p(xi))

6) Informacijske mjere - pojam, značenje, odnosi i svojstva

Informacijske mjere su sastavnica informacijskog opisa.
To su Entropija na ulazu, Entropija na izlazu, Združena entropija H(X,Y), Entropija šuma H(Y|X), Ekvivokacija
H(X|Y), Transinformacija I(X;Y)

7) Kapacitet kanala - temeljni teorem kanala sa smetnjama

Kapacitet kanala je maksimalna količina informacije po simbolu koja se u prosjeku može prenijeti kanalom.
Definira se kao maksimum transinformacije pri čemu se maksimizacija provodi po svim mogućim razdiobama
vjerojatnosti pojave simbola na ulazu
Temeljni teorem kanala sa smetanjama – Kad je entropija veća od kapaciteta kanala gubici se ne mogu svesti na
nulu.
Povećanjem učestalosti pogrešaka u kanalu kapacitet kanala pada postupno.

8) Binarni simetrični kanal

To je kanal koji prenosi simbole 0 i 1 pri čemu ako je s pogreškom pg je vjerojatnost pogreške i ona je jednaka za
oba simbola. Kapacitet je maksimalan kad je p(0)=p(1)=0.5 a H(Y)=1 bit/simbol

9) Model komunikacijskog sustava

IZVOR > PREDAJNIK > KANAL (i SMETNJE) > PRIJEMNIK > ODREDIŠTE
Predajnik ima koder informacije i kanala
Prijemnik ima dekoder kanala i informacije

PR04

1) Model procesnog izvora informacije - Zalihost u informacijskim izvorima

---Entropijski model izvora - je najjednostavniji model procesnog izvora informacije, a može se odnositi osim
ocjene izvora i na ocjenu bilo kojeg dijela informacijskog lanca od izvora do prijemnika

---Zalihost u informacijskim izvorima i signalima

--------Zalihost ili redundancija jest postojanje nekog detalja, koda, poruke, signala, kanala ili sustava više nego
što je najmanje potrebno za predstavljanje, prijenos ili pohranu neke tražene informacije.
--------Prijenosom redundantnog signala dolazi do neučinkovite uporabe kanala

Primjenom zalihosnih bitova smanjuje se utjecaj šuma na nastanak pogreške u prijenosu

Diskretni procesni informacijski izvori su oni koji prizvode konalan broj kodnih poruka
Kontinuirani izvor podataka npr temperaturni senzor šalje neizmjerno raznovrstan skup znakova za korisnika
večinom beznačajan

Kod procesnih izvora podataka najbitnije je što više reducirati nepotrebne obrade podataka odnosno izostaviti
redundantne podatke.
2) Bayesov teorem i Bayesov stavak kao modeli informacijskog izvora
Bayesov teorem koji povezuje apriornu i aposteriornu vjerojatnost, njegov stav je „Sve je moguće“

3) Matematički model informacijskog izvora - Markovljevi lanci, Markovljev izvor

Vođenje računa o statističkim svojstvima izvora omogućava veće brzine prijenosa uz zadanu vjerojatnost
pogreške.
Markovljev lanac – objekt opisan sa 4 stanja i skupom vjerojatnosti prijelaza

Markovljev izvor – izvor kod kojeg postoji utjecaj prethodnog simbola na izbor sadašnjeg, ima memoriju.

4) Ergodični Markovljev izvor

Ergodični Markovljev izvor je izvor koji u konačnom broju koraka iz bilo kojeg stanja može doći u bilo koje drugo
stanje.
Takav izvor ima svojstvo da će vjerojatnosti sljedova simbola težiti graničnoj raspodjeli p^T=[p1 p2 p3 ....] koja je
noevisna o početnoj raspodjeli vjerojatnosti.

5) Djelotvornost komunikacije
Prenesena količina infromacija ovisi o statističkim karakteristikama signala i šumova
Kroz kanal se ne može propustiti veći informacijski tok od kapaciteta kanala, došlo bi do gubitaka i pada
djelotvornosti
Primjenom određenih metoda zaštitnog kodiranja uklanjanju se smetnje i povećava se djelotvornost

6) Informacijska djelotvornost procesiranja

Mjera djelotvornosti algoritama zaobradu podataka
Djelotvornost se povećava štednjom memorije i vremena(stabla sa što manje čvorova i dužine)
Slučaj ravnomjerne raspodjele vjerojatnosti i ravnomjerni kod je teorijski maksimum djelotvornosti, ali za
praktične slučajeve neravnomjerne raspodjele vjerojatnosti, neravnomjerni kod djelotvorniji je od ravnomjernog
7) Kapacitet i tokovi u mreži
Postoji serijski kapacitet i paralelni kapacitet
Maksimalni tok od izvora do odredišta jednak je minimalnom kapacitetu kod serijskih struktura.
Kod paralelnih struktura ukupni kapacitet jednak je zbroju svih kapaciteta.
Ukoliko postoji prekid, kapacitet je 0 i obrnuto.

Informacijska mreža - skup sklopovskih i programskih elemenata koji obavljaju sljedeće operacije:
- transmisija – prijenos određene količine informacije između čvorova
- komutacija – prosljeđivanje informacijskih jedinica ne određene prijenosne putove
- procesiranje – procesorsko izvođenje algoritama

Dijelovi mreže su: ulazno-izlazni dio, dio za posluživanje, upravljački dio

PR05

1) Vrste informacija i usluge informacijske mreže - komutacija kanala i komutacija paketa

Usluge inforfmacijske mreže: komunikacija govorom u digitalnom obliku, komunikacija tekstom, komunikacija
podataka, pristup bazama podataka i računalnim uslugama
Vrste informacije su: govor, telefaks, CD audio, TV, videokonferencija, podaci većih brzina, .....

Komutacija kanala je postupak u kojem se na početku komunikacije uspostavlja komunikacijski kanal (fizička
veza) koji se kontinuirano održava sve dok korisnik ne objavi kraj komunikacije. Veza se uspostavlja tako da se
posebnim sustavom signalizacije zauzimaju posebni kanali od čvorišta do čvorišta.
Komutacija paketa je postupak pri kojemu se na početku komunikacije ne uspostavlja cijeli put kroz mrežu već se
poruke prenose postupno. Svaki se podatkovni paket kroz mrežu usmjerava neovisno o ostalima što dovodi do
značajno bolje iskorisitivosti resursa i omogućava kodiranje pa poboljšava otpornost na kvarove. Istovremeno s
predajom jednog paketa obavlja se prijem sljedećeg – kontinuirani tok podataka
U javnoj telefonskoj mreži se koristi komutiranje kanala, dok se u novijim mrežama koje koriste VoIP koristi
komutiranje paketa

2) Procesiranje u informacijskoj mreži

Sustav za obradu podataka sastoji se od niza uređaja koji određenom

brzinom obavljaju obradu podataka.
Informacija stiže na zajedničku sabirnicu koja povezuje sve jedinice
računala. Prijenos se obavlja u obliku okteta najčešće paralelno. Preko
sabirnice istovremeno mogu komunicirati samo jedan par jedinica.
Teži se što većoj brzini obrade. Bzrina izražena u okteta/s

Brzina=(višestrukost/ciklus)*istodobnost

Jedinice za obradu:
- Glavna memorija – za spremanje programa i tekućih podataka, dva
bitna parametra: brzina pristupa i veličina memorije
- Procesorska (AL) jedinica – provodi naredbe s njavećom mogućom brzinom
- Vanjska memorija – za formiranje baza podataka i programa
- Vanjske jedinice – za lokalnu uporabu sustava
- Jedinica za komunikaciju s okolinom povezuje sustav za obradu sa komunikacijskom mrežom

Postoji linijska i praralelna obrada podataka.

3) Slojevita arhitektura informacijske mreže

Podijeljena na više slojeva pri čemu svaki sloj obavlja jednu od osnovnih operacija.
Općenito može se reći da niži slojevi obavljaju operacije komunikacije dok viši slojevi obavljaju operacije
procesiranja. U čvorištima slojeva su sklopovska i programska sredstva koja obavljaju operacije na tim slojevima.

Za praktičnu primjenu potrebno je odrediti broj slojeva i definirati funkcije koje će se obavljati u njima. Taj
postupak je često složen.

Standardno je prihvaćen OSI model (7 slojeva) -prva 4 sloja obaljavljaju komunikaciju a ostala 3 vrše obradu

4) Formiranje informacijskog toka

Najmanja infromacijska jedinica je binarni element - BIT. Zbog prikladnosti kodiranja formiraju se okteti – 8
BITOVA. Slijed okteta nakon toga formira paket. Logički skup informacija formiran nizom paketa čini poruku.
Logičkim grupiranjem poruka koje čine smislenu poruku se dobije komuniciranje. Niz komuniciranja u slijedu
sastavljaju poziv - događaj koji traje od trenutnka kad je sučelje izvorne točke spremno za izmjenu podataka kroz
mrežu s odabranim odredištem pa sve do prekidanja te veze.

5) Matematički modeli informacijskog toka

Rekurentni informacijski tok je tok informacijskih jedinica za koji vrijedi F1(t)=F2(t)=....=F(t)

Poissonov tok je poseban vrsta rekurentnog informacijskog toka i vrijedi F(t)=1-e^(-lambda*t)

Za Poissonov tok može se izraziti vjerojatnost da će se n informacijskih jedinica pojaviti u intervalu vremena t
Prosječni tok informacijskih jedinica je:

Trajanje informacijske jedinice iznosi:

PR06

1) Sustavi posluživanja u informacijskoj mreži

Sustav posluživanja je informacijsku sustav u koji pristižu određeni entiteti (zahtjevi) i traže uslugu. Entiteti
pristižu ograničenom brzinom a sustav ima konačan kapacitet davanja usluga

Sustav posluživanja sastoji se od spremnika i poslužiteljskog dijela. U spremniku se formira red čekanja i to uvijek
kada trenutna veličina zahtjeva za posluživanjem premašuje kapacitet posluživanja.

Teorija repova se koristi kao sredstvo za analizu pojava čekanja u informacijskim mrežama
Za opis sustava posluživanja koristi se Kendallova notacija: A/B/x/y/Z gdje
- A – označava razdiobu međudolaznih vremena dolaznog toka
- B – označava razdiobu vremena posluživanja jedinica
- x – broj poslužitelja koji rade u paraleli (slučaj a) na gornjoj slici)
- y – kapacitet cijelog sustava
- Z – rep čekanja

Npr M/D/4/10 sustav – četvoro poslužiteljski sustav s eksponencijalno raspodijeljenim međusdolaznim

vremenima i s konstantnim vremenom obrade po jedinici, ukupno 10-4=6 mjesta za čekanje u redu

2) Osnovni parametri za vrednovanje svojstava sustava za obradu podataka

Ukoliko više korisnika istovremeno zatraži sredstva, dolazi do konflikta. Da bi se konflikt razriješio uvodi se
disciplina čekanja po kojoj se dodjeljuju sredstva.

Ključni parametar koji opisuje svojstva sustava za obradu podataka je vrijeme odgovora odnosno vrijeme koje
prođe od trenutka ulaska zahtjeva do završetka posla. Ono se razlikuje kod jednoprocesorskih i višeprocesorskih
sustava.
Slijed ulaznih zahtjeva opisuje se funkcijom raspodejele međudolaznih vremena F(t) i funkcijom raspodjele
vremena obrade H(t), ovisno o prioritetu zahtjeva i koliko puta je zahtjev bio obrađen dotad

3) Jednoprocesorski sustavi

Kod jednoprocesorskih sustava jedan CPU izvodi obradu i svi zahtjevi čekaju u jednom redu.
Kad se dodijeljeni dio iscrpi, zahtjev se vraća nazad u rep a novi zahtjev zauzima CPU.

Mjera kvalitete ovakvog sustava je vrijeme odgovora koje glasi T(x)={sred. Vrijeme zadržavanja zahtjeva u
sustavu koji treba x sekundi obrade}

Vrijeme čekanja na obradu je Tw(x)=T(x)-x

Karakteristike su još i srednja gustoća zahtjeva I(x) i srednji broj zahtjeva L(x)
4) Slijedna obrada informacijskih zahtjeva

Slijedna obrada je najjednostavniji algoritam raspodjele zahtjeva kod obrade podataka.

Kod algoritma FCFS (First Come – First Served) novi posao se uvijek stavlja na kraj reda a CPU za obradu uzima
posao koji se nalazi na početku reda čekanja i dodjeljuje mu određeno vrijeme posluživanja.
Ovakav model se može promatrati na dva načina i u oba načina se može primjeniti rješenje M/G/1 sustava
- prvi način – količina vremena posluživanja je neograničena, zahtjev se izvršava do kraja
- drugi način – količina vremena posluživanja je ograničena i nakon što zahtjev potroši to vrijeme vraća se na
POČETAK reda ako se nije izvršio do kraja i izvršava se ponovo

Kod slijedne obrade relativno manje čeka korisnik koji treba duže vrijeme obrade

5) Kružna obrada informacijskih zahtjeva

Kružna obrada je napoznatiji i najčešći model obrade s vremenskom podjelom.

Dolazni zahtjevi se stavljaju u jednostruki rep i napreduju prema početku posluživanja po disciplini FCFS i kada
dođu na red dobiju dio vremena posluživanja. Kada taj dio istekne zahtjev se vraća na KRAJ repa i opet čeka da
dođe na red kako bio dobio novi dio vremena posluživanja. To se ponavlja u krug sve dok se zahtjev ne izvrši i
napusti sustav.

Kada se u sustavu nalazi k zahtjeva svaki zahtjev dobije 1/k sekunde u jednoj sekundi – svi zahtjevi u sustavu
podjednako dijele kapacitet CPU.

Kod ovog sustava korisnik s dužim vremenom obrade duže čeka.

6) Obrada informacijskih zahtjeva po podjeli u obrnutom redoslijedu

Model obrade zahtjeva za koji vrijedi disciplina da zahtjev koji je došao zadnji, ima prednost u upotrebi
cjelokupnog procesora dok ne stigne novi zahtjev koji preuzima njegovu prednost, ako nije posao prije završen
do kraja.
Uvedeno je pravilo Zadnji dolazi – prvi odlazi (LIFO)

Moguće je odrediti vrijeme odgovora za posao koji traje x vremena – to je zbroj vremena čekanja i vremena
posluživanja.

7) Obrada informacijskih zahtjeva na dvjema razinama

Model obrade zahtjeva koji daje prednost poslovima koji su do trenutka promatranja dobili najmanje vremana
posluživanja.
Ako se u sustavu nalazi jedan zahtjev i u trenutku t1 dođe još jedan zahtjev, CPU počinje obrađivati drugi zahtjev
dajući mu 1/k vremena, ukoliko u sljedećih t1 sekundi ne dođe novi zahtjev, ova dva zahtjeva počinju dijeliti CPU
s omjerom ½ sve dok se ne pojavi novi zahtjev ili neki od njih bude obrađen.

8) Višeprocesorski raspodijeljeni sustav

Višeprocesorska organizacija sustava za obradu zahtjeva ima karakter mrežne strukture što znači da su
procesirajući elementi međusobno spojeni komunikacijskom mrežom i preko nje komuniciraju.
Svaki čvor odlučuje gdje će se pristigli zahtjev obraditi: lokalno na početnom čvoru ili na udaljenom čvoru pa će
se opet vratiti na početni čvor. U drugom slučaju javlja se dodatno kašnjenje.
Cilj ovog sustava je da se cjelokupni tok zahtjeva rasporedi na cijelu strukturu tako da se dobije minimalno
vrijeme odgovora.

9) Analitički opis modela višeprocesorske obrade

Raspodijeljeni procesorski sustav se sastoji od N procesirajućih čvorova spojenih komunikacijskom mrežom.

Svaki od čvorova može imati jedno ili više sredstava za obradu zahtjeva, istih ili različitih brzina obrade ali čvorovi
moraju imati iste mogućnosti obrade – svaki zahtjev može biti obrađen na svakom čvoru

Vrijeme odgovora sastoji se od vremena zadržavanja u procesirajućem čvoru i vremena kašnjenja zbog prijenosa
zahtjeva do tog čvora i vraćanja nazad do izvornog čvora.

PR07

1) Pojam i svojstva entropijskog kodiranja

Kodiranje je postupak dodjeljivanja kodnih riječi simbolima poruke. Svaka kodna riječ se sastoji od jednog ili više
simbola iz neke druge abecede. Kodiranje se izvodi zbog boljeg prijenosa ili za zaštitu

Entropijsko kodiranje je niz metoda kojima se vrši kompresija poruka bez gubitaka. Kompresija je kodiranje sa
svojstvom smanjenja broja bitova potrebnih za izražavanje poruke.

Najvažnija svojstva bilo koje metode kompresije su:

- vrši li se kompresija sa gubicima ili bez
- koji je omjer kompresije

Metode bez gubitaka se koriste za tekst, dokumente, važne snimke, dok se metode sa gubicima koriste kod
komprimiranja slike ili video zapisa

2) Karakteristike izvora informacije – stacionarni i ergodički izvori

Izvor informacije se modelira kao stohastički proces – niz slučajnih varijabli X1, X2, ..., Xn od koji svaka poprima
vrijednost iz abecede. Izvor može biti bezmemorijski ili memorijski(Markovljev)

Izvor je stacionaran ako se njegova statistička svojstva ne mijenjaju s vremenom – bilo koja dva podniza jednake
duljine imaju jednaku razdiobu vjerojatnosti pojavljivanja slučajnih varijabli

Izvor je ergodičan ako je stacionaran i ako za svaki simbol, i za svaki podniz od n simbola, vrijedi da je prosjek po
skupu jednak prosjeku po vremenu

3) Vrste kodova

Vrste su: nesingularni, jednoznačno dekodabilni, prefiksni(trenutni)

Nesingularan kod je onaj kod koji svakom simbolu dodjeljuje drugačiju kodnu riječ
Nesingularnost koda ne predstavlja garanciju da je kod jednoznačno dekodabilan (svaki niz kodnih riječi se može
jednoznačno dekodirati)

Jednoznačno dekodabilni kod je onaj kod čije je proširanje nesingularno i kojeg je moguće jednoznačno
dekodirati ali je u nekim slučajevima nužno imati cijelu poruku, nije moguće trenutno dekodiranje.

Prefiksni kod je onaj kod u kojem nijedna kodna riječ nije prefiks neke druge kodne riječi. Time je postignuto
svojstvo da se svaka kodna riječ može trenutno i konačno dekodirati bez znanja iduće riječi.

4) Optimalni kodovi

Cilj optimalnog kodiranja je kodirati s najmanjim mogućim brojem bitova a maksimalno za jedan bit više od
entropije informacije koju kodiramo.

Optimalni kod je onaj kod koji zadovoljava sljedeći kriterij:

Gdje je L prosječna duljina kodne riječi

Nemoguće je kodirati informaciju sa manje bitova od njene entropije, a u idealnom slučaju moguće je postići L=H
Efikasnost koda se definira kao omjer entropije i prosječne duljine kodne riječi i uvijek je <=1

5) Shannon-Fanoovo kodiranje
Jednostavna metoda kodiranja koja ne daje uvijek optimalni kod i ne koristi se često u praksi.
Nastoji udovoljiti sljedeće zahtjeve:
--Nijedna riječ ne smije biti prefiks neke druge riječi
--U kodiranim porukama simboli 0 i 1 imaju podjednaku vjerojatnost pojavljivanja

Kod ravnomjernog koda srednje duljina kodne riječi odgovara broju binarnih simbola u toj riječi dok kod
optimalnog koda srednja duljina je manja a time je efikasnost veća.
Postupak vidi AV
6) Huffmanovo kodiranje

Huffmanovim kodiranjem dobija se optimalan kod s najmanjom mogućom duljinom kodne riječi

Huffmanov kod se zasniva na sljedećim teoremima:

--U optimalnom kodu simboli s većom vjerojatnosti pojavljivanja ne mogu imati veću duljinu kodne riječi od onih
sa manjom vjerojatnosti
--U optimalnom kodu dva simbola s najmanjim vjerojatnostima pojavljivanja imaju kodne riječi jednake duljine
Dobije se Huffmanovo stablo
Postupak vidi AV

7) Aritmetičko kodiranje

Postupak kodiranja koji tretira cijelu poruku kao jedan simbol i preslikava je na jednu vjerojatnost iz intervala
[0,1) koji sadrži beskonačan broj realnih vrijednosti
Postupak vidi AV

PR08

1) Hammingova udaljenost
Hammingova udaljenost je mjera različitosti kodnih riječi u zaštitnom kodu. To je broj pozicija na kojima kodne
riječi imaju različite simbola. Definira se samo za kodne riječi jednakih duljina.

Cilj je osigurati što veću udaljenost.

2) Geometrijska interpretacija kodova

Vijest koja se sastoji od k informacijskih binarnih simbola prilikom zaštitnog kodiranja dobije m zalihosnih
simbola pri čemu se dobije kodna riječ duljine n=k+m
Kodna brzina F je omjer broja informacijskih simbola i ukupne duljine kodne riječi.
Kvantitativna mjera zalihosti je r=(n-k)/k

Primjer: uz pomoć koda n=3 kodiramo 4 vijesti, zalihost bude 50%. Geometrijski gledano potrebno je na
prikladan način odabrati one vrhove kocke u koje ćemo sjestiti te 4 vijesti.
Udaljenost dvaju vrhova (dij) definira se kao najmanji broj bridova koji ih dijele.

Maksimalni broj pogrešaka koje se mogu detektirati je d-1 dok je moguće ispraviti d/2-1 ako je d parno i (d-1)/2
ako je neparno d

3) Distanca koda i ekvivalencija kodova

Distanca koda je najmanja Hammingova udaljenost svih parova kodnih riječi koda K

Dva koda su ekvivalentna ukoliko se jedan iz drugog mogu dobiti uzastopnom primjenom sljedećih postupaka:
--permutacijom simbola nad jednom ili više pozicija
--zamjenom dviju pozicija koda
4) Paritetno kodiranje i kod s križnim paritetom
Kod u kojemu se informaciji dodaje paritetni bit. Kod parnog pariteta ukupan broj jedinica u kodnoj riječi mora
biti paran a kod neparnog pariteta broj jedinica mora biti neparan

Križni paritet križno kombinira po dva paritetna ispitivanja naziva se još i LRC, on ima mogućnost detekcije i
ispravljanja jednostruke pogreške i sigurnu detekciju dvije pogreške

5) Binarni kodovi s ponavljanjem

Metoda kodiranja u kojoj se pojedinačnom bitu dodaje blok n identičnih bitova – (n,1) kod
Stvara se vremenska zalihost i kodna brzina opada: F=1/n
Dekodiranje se provodi na načelu većinskog odlučivanja.
Samo su dvije kodne riječi – sve jedinice ili sve nule

6) Hammingovi kodovi
Kodovi koji pripadaju skupini linearnih kodova i predstavljaju poseban slučaj paritetnog zaštitnog koda.
Hammingov kod detektira i ispravlja jednostruke greške na bloku.
Hammingov kod (n,k):

Hammingovi (7,4), (15,11) i (31,26) imaju najveću efikasnost.

Kodna brzina F=k/n

Vjerojatnost preostale pogreške je vjerojatnost da se pojave 2 ili više pogreški

PR09

1) Pojam i vrste signala

Signal je pojava koja prikazuje neku fizikalnu veličinu i sadržava infrormaciju o ponašanju, odnosno o prirodi
promatranog događaja. Signali su materijalni nositelji informacije. Prenose se najčešće u obliku
elektromagnetskog titranja

Vrste:
a) Kontinuirani signali – signal x(t) je signal u kontinuiranom vremenu ako je t kontinuriana varijabla
b) Diskretni signali – ako signal poprima vrijednosti isključivo u diskretnim trenucima t=kT
c) Analogni i digitalni signali – ako umjesto vremena t promatramo vrijednosti koje signal može poprimiti u bilo
kojem trenutku . Analogni signal u nekom trenutku može poprimit bilo koju vrijednost unutar kontinuiranog
skupa vrijednosti. Digitalni signal može u bilo kojem trenutku poprimiti samo jednu vrijednost od N mogućih iz
tog skupa
d) Deterministički i slučajni signali – Deterministički signali imaju specificirane vrijednosti u svakom vremenskom
trenutku i može biti periodički i neperiodički. Slučajni signali poprimaju slučajne vrijednosti.

2) Periodični signali i spektar signala

Signal x(t) u kontinuiranom vremenu smatra se periodičnim ako vrijedi pri
čemu je T realna konstanta – signal se ponavlja u određenom periodu vremena.
Najmanji T za kojeg navedena jednakost vrijedi naziva se Osnovni period signala x(t) – oznaka T0
Najjednostavniji i narasprostranjeniji periodični signal je harmonički signal izražen sinusoidom ili kosinusoidom.

Spektar signala je prikaz signala.

Vremenski prikaz signala – prikaz determinističkog signala pomoću vremenske funkcije
Ako je signal u konačnom vremenu – prikaz trigonometrijskim funkcijama
Spektar vremenske funkcije – skup amplituda, frekvencija i faza svih harmoničkih komponenata.

3) Razvoj signala u Fourierov red

Signal se može razviti u Fourierov red ako je periodična funkcija:
--ograničena
--neprekinuta na odsječcima
--duž perioda ima konačan broj ekstrema

Vrijedi da je

Funkcije ostalih harmonika su višekratnici osnovnog harmonika

Spektar periodičnog signala je niz odvojenih spektralnih linija.

4) Vrijeme utitravanja
Vrijeme utitravanja (delta Tau) je vrijeme koje je potrebno da signal prijeđe od vrijednosti posljednjeg
minimuma do vrijednosti prvog maksimuma.
Posljednji minimum je na mjestu gdje najviša harmonička komponenta prenesena sustavom ima minimum
(Omega g)
Prvi maksimum je na mjestu maksimuma najviše harmoničke komponente
Vrijedi: delta Tau=1/2fg
Periodom T određena je brzina prijenosa – što je manji period veća je brzina

5) Pojam i vrste šumova

Šum je neželjena smetnja koja se preklapa sa korisnim signalom i ima tendenciju prikrivanja korisne informacije.
Šum se može pojaviti na ulazu, u prijemniku i na izlaznoj strani

Vrste šumova su:

--Električni šum – prisutan u aktivnim i pasivnim električnim komponentama i sklopovima. Uglavnom nepoželjan
osim u slučaju kao što je dither(namjerno dodavaje šuma)
--Termički šum – prisutan u prijemniku, naziva se Johnsonov ili Nyquistov šum. Prisutan na omskim otporima
zbog toplinskog gibanja elektrona – Karakterizira se kao AWGN i spektralna gustoća je konstantna.
--Šum sačme – pojavljuje se kod poluvodiča, uzrokovan sponatanom fluktuacijom nositelja naboja kod prijelaza
pn spoja, bijeli Gaussov šum
--1/n ili Flicker šum – šum čija snaga je obrnuto proporcionalna prekvenciji, povezan sa površinskim svojstvima
poluvodiča
--Šum na ulazu u prijemnik – ukupan šum na ulazu u prijemnik, modelira se kao Gaussov Bijeli šum
--Prirodni šumovi i umjetno generirani šumovi
--Impulsni šum – karakteriziraju ga izdvojeni impulsi velikih amplituda
--Kvantizacijski šum – uzrokovan razlikama između uzoraka u kvantizaciji

AWGN – aditivni bijeli Gaussov šum

Šumovi u bojama – bijeli, ružičasti, crveni/smeđi, plavi, ljubičasti i sivi šum

PR10

1) Linearnost i vremenska nepromjenjivost kanala

Signal x(t) djeluje na ulazu u sustav dok signal y(t) djeluje na izlazu iz sustava
Sustav je linearan ako je njegov odziv na pobudu linearnim kombinacijim signala na ulazu ista takva kombinacija
odziva na pobudu n svaki od signala posebno. x1(t) -> y1(t) ax1(t)->ay1(t)

Sustav je vremenski nepromjenjiv ako je odziv sustava na pobudu signalom x(t-t0) jednak signalu y(t-t0) za bilo
koji t0. t0 je vremenski pomak

2) Impulsni odziv i prijenosna funkcija kanala

Linearan sustav se u vremenskoj domeni opisuje impulsnim odzivom.

Ako pretpostavimo da Diracov impuls nastupa na ulazu nekog linearnog vremenski nepromjenjivog (LTI – Linear
Time Invariant) sustava tada je odziv na takvu pobudu jednak impulsnom odzivu sustava – označava se h(t)
Odziv LTI sustava je konvolucija ulaznog signala i impulsnog odziva sustava: y(t) = x(t) * h(t)

Ako je sustav vremenski nepromjenjiv, oblik impulsnog odziva uvijek je isti

Prijenosna funkcija LTI sustava H(f) definirana je kao Fourierova transformacija impulsnog odziva, ona je u
općenitom slučaju kompleksna veličina.

Impulsni odziv i prijenosna funkcija LTI sustava čine Fourierov transformacijski par.

3) Širina prijenosnog pojasa i vrste kanala

Širina prijenosnog pojasa kanala je područje frekvencija u kojem komunikacijski kanal propušta signale sa ulaza
na izlaz. Realni kanali uvijek prigušuju signale koje prenose – srednja snaga izlaznog signala manja je od srednje
snage ulaznog signala

Vrste kanala:
--Pojasnopropusan – propušta sve frekvencije unutar pojasa između donje i gornje granične frekvencije
--Pojasna brana – propušta sve frekvencije osim onih unutar pojasa između donje i gornje granične frek.

U praksi se svi kanali ponašaju kao pojasnopropusni ili kao niskopropusni.

Za nisko propusni kanal širina prijenosnog pojasa B jednaka je gornjoj graničnoj frekvenciji

4) Veza između širine prijenosnog pojasa kanala i širine spektra signala

Za uspješan prijenos signala kanalom poželjno je:
-- da širina spektra signala bude manja od širine prijenosnog pojasa
-- da pojas frekvencija u kojem je smještena glavnina spektra bude sadržan unutar pojasa frekvencija koje tvore
propusni pojas kanala

Ukoliko gore navedeni uvjeti nisu ispunjeni, prijenos će se odviti uz gubitke.

5) Amplitudna modulacija

Amplitudna modulacija sinusnog prijenosnog signala je jedan od najstarijih modulacijskih postupaka.

Prijenosni signal u0(t) koji se modulira definiran je kao
Modulacija sinusnog prijenosnog kanala provodi se promjenom amplitude u0(t) signala

U postupku modulacije množimo prijenosni i modulacijski signal pa će amplituda moduliranog signala biti
funkcija razine modulacijskog signala

Indeks modulacije m=Um/U0

6) Frekvencijska modulacija

Frekvencijska modulacija FM je postupak modulacije kod kojeg se u ovisnosti o amplitudi modulacijskog singala
mijenja frekvencija prijenosnog signala.
Ukoliko je modulacijski signal kontinuiran, riječ je o analognoj frekvencijskoj modulaciji (FM)
Ukoliko je signal diskretan radi se o digitalnoj frekvencijskoj modulaciji (FSK, AFSK, MSK)
Analogna FM koristi se za prijenos analognog radija u pojasu (88-108MHz)

PR11

1) Pojam uzorkovanja i teorem uzorkovanja u vremenskoj domeni

Uzorkovanje (sampling) je proces uzimanja uzoraka kontinuiranog signala u diskretnim trenucima. Provodi se u
predajniku a rekonstrukcija izvornog signala u prijemniku. Predstavlja osnovu digitalnog prijenosa signala, prvi
korak u digitalizaciji.

Teorem uzorkovanja za strogo pojasno ograničene signale konačne energije glasi:

--Prvi dio (za predajnik) – pojasno ograničeni signal konačne energije u potpunosti je i na jednoznačan način
opisan pomoću vrijednosti tog signala uzetih u diskretnim vreneskim trenucima. Tn=n/(2B)
--Drugi dio (za prijemnik) – Pojasno ograničeni signal konačne energije moguće je u potpunosti i na jednoznačan
način rekonstruirati na temelju poznavanja njegovih uzoraka.
Uzorkovanje 2B uzoraka u sekundi je Nyquistova frekvencija uzorkovanja
Nyquistov interval uzorkovanja – interval 1/(2B)
Osnovni problem uzorkovanja je odabir adekvatne frekvencije uzorkovanja.

2) Kvantizacija uzoraka – kvantizator

Kvantizacija uzorkovanja je sljedeći korak u postupku digitalizacije signala. To je proces pretvorbe amplituda
uzoraka uzetih od analognog signala u diskretne amplitudne razine

Kvantizator vrši preslikavanje m(nTu)->Vk

Amplitudne razine koje ulaze u kvantizator zovu se razine odlučivanja dok diskretne razine po izlasku iz
kvantizatora se nazivaju razine za rekonstrukciju signala.
Kvantizacija može biti jednolika – svi koraci kvantizacije isti, i nejednolika – različiti koraci kvantizacije

3) Kvantizacijski šum

Kvantizacijski šum nastaje kao posljedica moguće razlike između uzoraka analognog signala na ulazu i diskretnog
uzorka na izlazu iz kvantizatora.
Kvantizator preslikava slučajnu varijablu M u diskretnu slučajnu varijablu V. Vrijednosti varijabli M i V su m i v pa
vrijedi v=g(m)
Kvantizacijski šum opisujemo slučajnom varijablom Q:
-- Q=M-V, odnosno q=m-v
-- Ako je E[M]=0, vrijedi E[V]=E[Q]=0
-- Cilj je odrediti standardnu devijaciju kvantizacijskog šuma

4) Kodiranje kvantiziranih uzoraka

Kodiranje kvantiziranih signala je posljednji korak u digitalizaciji analognog signala. Svakoj kvantizaciji potrebo je
dodijeliti jednoznačan slijed simbola. Pravilo dodjele simbola naziva se kod a slijed simbola koji se dodjeljuje je
kodna riječ. Ako se prilikom kodiranja uzoraka koriste binarni simboli, radi se o binarnom kodu.

5) PCM modulacija

PCM – Pulse Code Modulation jedan od postupaka modulacije signala.

Zasniva se na tri sukcesivna procesa:
--uniformnom uzorkovanju po vremenu – rezultira periodičkom pojavom kopija spektra analognog signala na
višekratnicima frekvencije uzorkovanja
--kvantizaciji po amplitudi – uzorke signala treba kvantizirati kako bi se njihova amplituda svela na konačan broj
analognih vrijednosti – rezultat je kvantizirani PAM signal
--kodiranju – često se provodi istovremeno sa kvantizacijom