„Neki od vas žele dunja/ovaj svijet, a neki ahiret/onaj svijet!

(Alu 'Imran, 152.)

Sve hvale i pohvale pripadaju Allahu dž.š.; neka je salevat i selam na posljednjeg
Allahova Poslanika Muhammeda, na njegovu časnu porodicu, i na njegove ashabe,
i na sve one koji slijede njegov sunnet – do Sudnjega Dana!

Kur'anske poruke traju do Sudnjega dana! Iako objavljen, prije 14 vijekova,

Kur'an se svakog dana sve više obistinjuje, i sve više govori o nama i našoj zbilji.
A činjenica je da među nama ima onih kojima je cilj samo dunjaluk i materija, ali i
da ima i onih kojima je cilj ahiret i Allahov raziluk.

Moramo se ugledati na Poslanika s.a.w.s., u svakom pitanju života, i pokušati,

makar djelomično i ponekada, reći nevjernicima oko sebe: „Da mi dadnu Sunce
u desnu ruku, a mjesec u lijevu, što mi Allah dž.š., nikada ne bi dozvolio,
ne bih odustao od Allahove dž.š., vjere!“

Pojmove dunjaluka i dina moramo ispravno razumjevati, jer ljudi ponekada znaju
otići u dvije krajnosti. Jedni forsiraju dunjaluk i materiju smatrajući ga osnovom
svakog napretka, dok imamo na drugoj strani one koji smatraju da se dunjaluk
mora u potpunosti zapostaviti i napustiti kako bi se spasili!? I prvi/lijevi i
drugi/desni pristup dunjaluku i dunjalučkim pitanjima je doveo muslimane u hal u
kakvom su danas! Obično su se ove dvije krajnosti nalazile kod sekularista i kvazi-
sufija, koji su svojim demagogijama udarali u sami korijen ummeta!

Pogrešno razumjevanje ajeta i hadisa koji govore o dunjaluku je glavni razlog

svega. Allah dž.š., kada kudi dunjaluk takvim ga predstavlja u odnosu na ahiret i
džennetska uživanja: „A dunjalučki život u odnosu na ahiret je ništavnost!“
(el-Ra'ad, 26.)

Allah dž.š., čovjeka upozorava na to da ne bude opsjednut niti obmanut

dunjalukom i njegovim prolaznim ljepotama: „Znajte da život na ovom svijetu
nije ništa drugo do igra, razonoda i uljepšavanje i međusobno hvalisanje i
nadmetanje imecima i brojem djece!“ (el-Hadid, 20.)

Allah dž.š., čovjeka upozorava na to da se ne smije zadovoljiti prolaznim

dunjalukom, i učiniti ga glavnim ciljem u životu, riječima: „Onima koji ne
očekuju da će pred Nas stati i koji su bili zadovoljni životom na ovome
svijetu, koji su u njemu smireni bili, i onima koji su prema dokazima
našim ravnodušni & prebivalište njihovo biće džehennem, zbog onoga što
su činili!“ (Junus, 7-8.)

Allah dž.š., podsjeća nemarne, a pogotove one bogate i moćne, da se ne zanose

mnogo, i da ne zaboravljaju na Allaha dž.š., pa da ih On poslije u zaborav baci, i
to riječima: „I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne
zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu, i čini drugima dobro, kao što je
Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji
nered čine!“ (el-Kasas, 77.)

Islam nema za cilj zapostaviti ovaj svijet, i dunjalučka dobra prepustiti

propadanju, već samo želi da se dunjalukom vjernik-čovjek okoristi u svome
životu, da se njime podrže imanski/vjerski principi, i da se njime potpomognemo u
ostvarivanju pravde i dobra. Rad za ahiret i budući svijet ne iziskuje i napuštanje
dunjaluka! Islam je ono što objedinjuje ljepote ovoga i onoga svijeta - „tevhid dina
i dunjaluka u jednom sistemu“!

Poslanik s.a.w.s., je najljepši primjer objedinjenja dunjaluka i ahireta.

Cjelokupnim svojim životom je tražio Allahovo dž.š., zadovoljstvo i raziluk. Uvjek
je nastojao izgrađivati dunjaluk, i popravljati ga na bolje. On je bio
poslanik/misionar, ratnik i miritelj na Božijem putu, suprug i otac na Allahovom
putu, jeo bi i pio u ime Allaha, volio bi i mrzio u ime Allaha – ahiret je kupovao
dunjalukom! Svojim životom i praksom je ukazao na pravi put zalutalom
čovječanstvu - kako se radi na dunjaluku za ahiret!

Din je sastavni dio dunjaluka; dunjaluk bez dina je kao tijelo bez duše! Ko islam iz
svoga života udalji propao je i na ovom i na budućem svijetu! Din nije trošna
kuća, prazna glava ili džep! Din nije nepismenost, slabost, nejakost i siromaštvo!
Nije propao čovjek koji se nosi sa životnim pitanjima – studira, trguje, radi...

Ono što Allah dž.š., od nas hoće jeste da kad jedeš da jedeš u ime Allaha, kada
piješ da to radiš u ime Allaha, kada uzmeš kramp u ruke da to radiš u ime Allaha,
kada uzmeš pero u ruke da to radiš u ime Allaha... Jednom riječju da živiš u ime
Alaha dž.š., i da umireš s Njegovim imenom na usnama!

Praktični-muslimani su ti koji su iznjedrili veliki broj civilizacija i kultura svih tipova

diljem Azije, Afrike i Evrope. Šeher Sarajevo je prije 500 godina slovio za jedan od
najrazvijenijih evropskih gradova razvijenih ulica, trgovinskih centara, hamama i
džamija, sahat-kula i škola... O Bagdadu, Damasku, Kairu, Istambulu i Kordovi
suvišno je i pričat!
Rad na ovome svijetu se ne smije nikako prekidati, pa makar bio u pitanju i jedan
trenutak pred nastup kijametskog dana! Šejh Rešid Rida rhm., kaže: „Nije od
islama to da muslimani napuste dunjaluk, njegove tekovine i njegovu
politiku/sijasu, i da budu fukara/siromasi i poniženi, koji će se u svemu
povoditi za drugima koji su snažni i jaki; muslimani ne smiju biti poput
stoke bez cilja u životu, koji će samo razmišljati o tome kako zadovoljiti
svoje užitke, strasti i uživanja!“ (el-Menar, 1/118.)

Poslanik s.a.w.s., nije tražio od Osmana r.a., niti od Abdurrahmana b. Avfa r.a.,
da napuste svoj imetak i trgovinu, i da se presele živiti na sofu medinske džamije!
Od njih se tražilo samo to da svoj imetak troše na Allahovom dž.š., putu!

Abdullah b. Mes'ud r.a., je rekao: „Nisam ni pretpostavljao to da će se neki od

Poslanikovih s.a.w.s., drugova boriti radi dunjaluka sve dok nije objavljen ovaj
ajet!“

„Neki od vas žele dunja/ovaj svijet“ – hlepeći za ratnim plijenom, i opštim

dobrom ljudstva kojeg želi što prije prigrabiti sebi, „a neki ahiret/onaj svijet!“
– poštujući odredbe Muhammeda s.a.w.s., naredbe i zabrane! Allah dž.š., nije
spomenuo treću vrste ljudi u ovom ajetu već samo dvije – dunjalučare i ahiretske
ljude; dakle, ili želimo dunjaluk i prolaznost na uštrp ahireta ili želimo ahiret i
vječnost na uštrp dunjaluka!? Preispitajmo se!

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha