Ukrasi dunjaluka

Uzvišeni Allah je dao da čovjekovo mjesto boravka, do Sudnjeg dana, bude dunjaluk, i
obavijestio ga je o tome da su dunjalučke blagodati samo ukrasi na ovome svijetu. Otkrio mu
je odakle dolazi, kuda ide, i zašto je ovdje, te ga je upozorio da će oni koji budu nemarni i
dunjalučkim ukrasima zavedeni, doživjeti stradanje u vječnom životu.

Stoga je za nas od životne važnosti da preispitamo svoj odnos prema dunjaluku i da ne

dozvolimo da se blagodati ovoga svijeta, preokrenu u našu propast, naročito u ovom vremenu
u kojem su dunjalučki ukrasi raznovrsniji i mnogobrojniji, nego ikada prije.

Riječ „dunjaluk“ podrazumijeva život prije smrti, bića sa kojima je čovjek povezan u tom
životu, te njegove težnje, stavove i ponašanja u odnosu sa njima. Također, nosi značenja
poput „biti blizu“ ili „biti najbliže“. Tako se u Časnom Kur’anu na šezdeset i jednom mjestu
spominje Ahiret, a isto toliko puta se izrazom „el-hajatu ‘d-dunja: bliski život“, spominje
njegova suprotnost, tj. dunjalučki život. Ukoliko se osvrnemo na korijensko značenje,
uočavamo da je riječ dunjaluk nastala od korijena „denaet“ , što znači, „niskost, zlo“.

Riječ „Ahiret“ se pak prevodi kao „budući život“, i označava život koji nastupa poslije ovoga
„bliskog života“. (Pogledati: Diyanet Islam Ansiklopedisi, X, 22)
Imam Gazali, k.s., kazuje da čovjekov duhovni život tj. srce ima dvije faze, od kojih se jedna
odnosi na stanje prije smrti, a druga na stanje poslije smrti. Stanje prije smrti naziva se
dunjaluk, a stanje poslije smrti Ahiret. Stoga, Gazali, k.s., sve težnje, želje i prohtjeve, koji se
tiču ovodunjalučkog života, naziva dunjalukom. (Ihja ulumi ‘d-din, III, 280)

Imam Rabbani, k.s., dunjaluk opisuje sljedećim riječima: „Znate li šta je dunjaluk? To je sve
ono što vas odvraća od Uzvišenog Hakka i sprječava vas da dođete do Njega; žene, sinovi,
imetak, slava, ugled, položaj, igra i zabava.“ (Mektubat, I, 73. mektub)

Ravnoteža između dunjaluka i Ahireta

U časnim ajetima i hadisima, napravljena je usporedba između dunjaluka i Ahireta, sa
akcentom na vrijednost Ahireta. Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., nam govore da je
Ahiret mnogo bolji i vrjedniji, te da dunjaluk, u odnosu na budući svijet, nema nikakvu
vrijednost.

Međutim, veoma je važno naglasiti da se prijekor dunjaluka u ajetima i hadisima, odnosi

isključivo na dunjalučki način života – način života orijentisan samo prema ovome svijetu,
bez imalo brige o Ahiretu i polaganju računa.

Za vjernika, život na ovom svijetu je blagodat i sredstvo pomoću kojeg postiže vječnu sreću.
To je tako sve dok ga ne odvraća od činjenja djelā za Ahiret. Uzvišeni Gospodar je sve na
dunjaluku stvorio zbog čovjeka, i želi da budemo sretni i na dunjaluku i na Ahiretu:

„On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio (…)“ (Bekara, 29)
„Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom i na onom svijetu. I sačuvaj nas patnje u vatri. “
(Bekara, 201)
U poređenju dunjaluka i Ahireta, dunjaluk je omražen i istaknuta je njegova bezvrijednost,
kako bi se čovjek spasio od zavaranosti njegovim ukrasima. Uzvišeni Gospodar kaže:

„Ljudima se čini lijepim samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i
usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. “ (Al-i
‘Imran, 14)
„Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, dobra djela, koja vječno ostaju, biće od
Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (Kehf, 46)
„Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno
hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece. Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše
oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na
onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo
naslađivanje.“ (Hadid, 20)
Kao što se može vidjeti, Časni Kur’an je dunjaluk opisao svojstvima: „varljiv“, „onaj koji
zadržava“, „udaljava čovjeka od cilja“, „vodi u nemar“, „prolazni ukras“, i to je ujedno ono
što ga čini bezvrijednim i ono na šta ajeti upozoravaju.

Za uspostavljanje ravnoteže između dunjaluka i Ahireta, nužno je znati da je Ahiret bolji i

vrjedniji. Kur’an nas uči toj istini i osuđuje svaku vrstu pretpostavljanja dunjaluka budućem
svijetu:

„Ali vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je.“ (A’la, 16-17)
„Onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio Džehennem prebivalište
postati sigurno.“ (Nazi’at, 37-39)
Ljubav prema dunjaluku i životu na ovom svijetu je pohranjena u čovjekovoj prirodi. Čak i
kada bi čovjek pouzdano znao da ga nakon smrti, čeka samo ljepota, opet bi želio da živi na
ovom svijetu. To je prirodno i normalno, međutim, ukoliko rob tu naklonost ne bude držao
pod kontrolom i u ravnoteži, ona će ga odvesti u propast.

Kada se desilo da su neke od Poslanikovih časnih supruga, r.anhum, u svojim srcima osjetile
naklonost koja bi mogla narušiti tu ravnotežu između dunjaluka i Ahireta, Allahov Poslanik,
s.a.v.s., ih je, vođen Objavom, upozorio da naprave izbor između ukrasa ovoga svijeta, i
Allaha i Njegovog Resula, s.a.v.s. Na taj način je pokazao put, i svojoj porodici, i cijelom
ummetu. Uzvišeni Allah mu je tada objavio ajet:

„O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: ‘Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se
odlučite, daću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti. A ako želite Allaha i Poslanika
Njegova, i onaj svijet – pa, Allah je doista, onima među vama koje čine dobra djela pripremio
nagradu veliku.“ (Ahzab, 28-29)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio da su dunjalučke blagodati slatke i privlačne
(Buhari, Džihad, 37), a zatim upozorio na opasnost povođenja za njima. Podsjetio nas je da
dunjaluk kod Allaha, dž.š., ne vrijedi ni koliko krilo mušice (Tirmizi, Zuhd, 13), te na njegovu
bezvrijednost ukazao riječima:

„Ovosvjetske blagodati u odnosu na blagodati Ahireta su kao prst umočen u more. A pogledajte koliko
vode ostane na prstu umočenom u more.“ (Tirmizi, Zuhd, 15)
Stanja ljudi
Sreća ahiretskog života postiže se na dunjaluku. Gledano sa tog stanovišta, ovaj svijet je
jedinstvena prilika, mjesto zarade. Da bi se postigla sreća budućeg života, nije nužno niti
potrebno odreći se dunjaluka. Čovjek može živjeti u rahatluku i postići ahiretske ljepote.
Suprotno tome, oni koji gube Ahiret, ne nalaze sreću ni na ovome svijetu, bez obzira kako
živjeli.

Upozorenja i zabrane sadržane u ajetima upućene su ljudskom porivu da dunjalučke ukrase

koristi kao sredstvo zadovoljavanja nefsanskih prohtjeva. Korištenje blagodati, u okviru
dozvoljenog, na putu stjecanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva, dozvoljeno je i potrebno. Zbog
toga nas naša vjera savjetuje da ne budemo robovi materije, nego njeni vlasnici; da pažljivo
čuvamo ravnotežu u odnosu prema ovome i budućem svijetu.

Shodno tome, vjernik ne smije dozvoliti da dunjaluk vlada njime, nego on, kao posjednik
dunjalučkih dobara, ta dobra treba koristiti u skladu sa Allahovim, dž.š., zadovoljstvom, te na
taj način postići vječnu sreću. Takav odnos prema ovome svijetu ne donosi štetu, nego
naprotiv, korist. Štetni su i zabranjeni robovanje dunjaluku i pretjerana vezanost za
materijalne stvari. Ukoliko čovjek u prvi plan stavlja materijalne stvari, onda je on odan
dunjaluku. A ako pak, prednost daje suštini, duhovnim vrijednostima, onda to znači da je
predan Ahiretu.

Stoga, nameće se zaključak da nije zabranjen dunjaluk, nego pogrešan odnos prema
dunjaluku, odnosno nezdrava veza između čovjekovog srca i materije. ( Diyanet Islam
Ansiklopedisi, X, 22)
Ebu Safvan er-Ru’jani, rah., je kazao: „Sve što čovjek učini samo za dunjaluk, to je dunjaluk.
A ono što učini za Ahiret, to je Ahiret.“ (Ebu Talib el-Mekki, Kutu ‘l-kulub, I, 444)

Prema riječima Imama Gazalija, k.s., ljudi se dijele na tri vrste, shodno njihovom odnosu
prema onome što je u Časnom Kur’anu spomenuto kao dunjalučki ukrasi:

 Oni koji ne pridaju nikakvu pažnju Ahiretu, i usmjereni su samo na dunjaluk

Veliki broj ljudi ubraja se u ovu skupinu i oni su u Časnoj Knjizi opisani riječima: „ Oni koji su
se šejtanu klanjali (robovi Taguta) – njih čeka najgore mjesto, jer oni su najdalje s Pravog puta
odlutali.“ (Ma’ide, 60)
 Oni koji, potpuno suprotno prvoj skupini, sav svoj trud ulažu za Ahiret, ne mareći
uopšte za dunjaluk
 Oni koji žive ispunjavajući hak (pravo) i dunjaluka i Ahireta
Posljednja skupina, na čelu sa Allahovim poslanicima, a.s., jesu najbolji ljudi na Zemlji. Jer,
onaj ko dosljedno i ispravno izvršava svoje dunjalučke i ahiretske obaveze, taj je dostojan da
bude Allahov halifa na Zemlji.

Poslanik milosti, s.a.v.s., je rekao da su svi ljudi Allahova, dž.š., porodica (Njegovi štićenici)
(Muslim, Itk, 16), stoga je hizmet ljudima ibadet, i to jedan od najvrjednijih. (Gazali, Mizanu
‘l-amel, 58)

Znak zavaranosti
Da li je moguće da čovjek živi okružen blagodatima, ukrasima ovoga svijeta, a da im ne bude
naklonjen? Šta su znakovi te naklonjenosti? Koliko je čovjek svjestan toga?
Odgovor na navedena i slična pitanja potražimo u riječima hazreti Mevlane:

„Čovjekovo stanje na dunjaluku liči na brod koji plovi. Ukoliko voda uđe u brod, potopit će
ga. Ako ostane izvan broda, pomoću nje stiže do cilja.“ (Mesnevija, 985. bejt)

Dakle, koliko god je voda potrebna da bi brod stigao do svoga odredišta, isto toliko su za
čovjeka važne i potrebne ovosvjetske prilike i blagodati.

Kako god brod do svoga odredišta stiže samo putem koji vodi kroz vodu, isto tako i čovjek,
do ahiretskih ljepota stiže samo putovanjem kroz dunjaluk.

Međutim, ako voda koja na tom putovanju treba da ostane izvan broda, uđu u unutrašnjost,
brod će potonuti. Isto tako, ako voda dunjaluka – imetak, položaj, slava, djeca, i drugo, uđu u
srce čovjeka i tu se nastane, brod zvani čovjek će potonuti.

Uopšte nije važno da li čovjek posjeduje mnogo ili malo dunjalučkih blagodati, sve dok one
nisu u srcu. Onaj ko robuje svome nefsu, i zaokupljen je ispunjavanjem želja i prohtijeva, čak
i ako ne posjeduje ništa od ukrasa, zavaran je dunjalukom.

Kao što je već prethodno rečeno, u ajetu se naglašava pogubnost vezivanja srca za ono što je
prolazno. Srce je stvoreno da se veže za vječno, za Uzvišenog Gospodara i Ahiret. Onaj ko
dozvoli da njegovo srce okupiraju prolazni dunjalučki ukrasi, taj zaboravlja na svoju suštinu,
cilj, i biva zavaran. A oni koji svoja srca sačuvaju od ljubavi prema onome što posjeduju, i
povjerene blagodati koriste na putu stjecanja Allahovog, dž.š., zadovoljstva, bivaju spašeni i
postižu sreću na oba svijeta.

U korijenu zavedenosti dunjalukom leže nezadovoljstvo opskrbom, pohlepa, zaborav, i nemar

spram budućeg svijeta. Čovjek je zaveden onoliko koliko je nemaran.

Kao što je prethodno pojasnio Imam Gazali, k.s., one koji su zbog gafleta svu svoju pažnju
usmjerili prema dunjaluku, na Ahiretu čeka samo vatra. Uzvišeni Allah o tome kaže:

„Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće
im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve
nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.“ (Hud, 15-16)
Vjerniku ne priliči da se okrene samo dunjaluku i zaboravi na Ahiret, ali isto tako mu ne
priliči ni da u potpunosti ostavi dunjaluk i živi isposnički život. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je
opomenuo Abdullaha b. Omera, Ebu ‘d-Derdaa, Osmana b. Mazuna, i druge ashabe, r.anhum,
kada su se predali samo ibadetu, a sebi i svojim porodicama počeli uskraćivati dunjalučke
blagodati. Rekao im je:

„Neki od vas govore da treba tako i tako. Čujte dobro! Ja se među vama najviše bojim Allaha i imam
najviše takvaluka, ali, ima dana kada postim, i kada ne postim, i klanjam nafile i spavam. I ženim se. Ko
okrene glavu od moga Sunneta, nije od mene.“ (Buhari, Nikah, 1)
Uzvišeni Allah je zadovoljan da slijedimo onoga koji je najispravnije razumio Njegove
propise – Njegovog Miljenika i Poslanika, s.a.v.s. Jer, on, s.a.v.s., nas uči da živimo onako
kako je Allah, dž.š., naredio u Časnoj Knjizi:
„I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu, i
čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one
koji nered čine.“ (Kasas, 77)
„A onaj ko želi onaj svijet i trudi se da ga zasluži, a vjernik je, trud će mu hvale vrijedan biti. “
(Isra’, 19)
Ne pokleknuti pred dunjalukom
Unatoč mnogobrojnim božanskim opomenama i savjetima poslanikā , a.s., većina ljudi se ne
uspijeva oduprijeti dunjaluku. Ako pažljivo analiziramo svoj život, a zatim pogledamo i na
živote ljudi oko sebe, veoma lahko ćemo zaključiti da je tako.

Ako mislimo samo na sebe, ulažemo u sebe, živimo samo za sebe, po principu „ne tiču me se
drugi“, znači da smo poklekli pred dunjalukom.

Ako dok planiramo budućnost naše djece, mislimo samo na prestižan fakultet, dobar posao i
komforan život, ne razmišljajući mnogo o njihovim srcima i duhovnosti, znači da smo
poklekli pred dunjalukom.

Ako namještaj u kući mijenjamo svako malo, samo zato što nam je dosadio, da bismo kupili
bolji, luksuzniji i moderniji, i u to ime se čak i zadužujemo, znači da smo poklekli pred
dunjalukom.

Ako ne možemo barem jedanput sedmično sjesti sa porodicom, družiti se uz razgovor i

muhabet, nego umjesto toga uzimamo telefon i povlačimo se u ćošak sobe, znači da smo
poklekli pred dunjalukom.

Mogli bismo nabrojati još mnogo toga i napraviti detaljne analize o uzrocima spomenutih
stanja, no, ono što želimo kazati jeste da u temelju svega toga leži slaba veza sa Gospodarom.
Bolest gafleta koja je u velikoj mjeri obuzela naša srca, prenosi se na našu porodicu, a iz
porodice na cijelo društvo. Dunjalučke brige i strahovi navlače sjenu na brigu o Ahiretu.

Šta nam je činiti?

U 28. ajetu sure Kehf je svjetlo koje nam pokazuje put:

„Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu
zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije
smo srce nehajnim prema nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od
razboritosti.“
Povod objave navedenog ajeta je bio sljedeći događaj:

Nekoliko uglednih Kurejšija je došlo kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekli su mu da će

pristati na razgovor samo pod uslovom da siromasi koji su tada bili s njim budu udaljeni.

Kako pojašnjava Bejdavi, rah., ajet je ujedno i dokaz da veličina i čast nisu u materijalnom
bogatstvu, nego naprotiv, u bogatstvu duše. (Tefsir Bejdavi, III, 279)

Obraćajući se Svome Poslaniku, s.a.v.s., Gospodar svjetova zapravo svim vjernicima

poručuje:
Ako budete bili uz one koji su u svakom stanju okrenuti Gospodaru i koji traže samo Njegovo
zadovoljstvo, i pokažete istrajnost u tome, bit ćete sačuvani od ljubavi prema dunjalučkim
ukrasima. Ako pak budete slijedili one koji slijede svoje strasti, i čiji su postupci daleko od
razboritosti, onda ste izabrali dunjalučke ukrase.

Da bi se rob mogao sačuvati čežnje za ukrasima ovoga svijeta, uslov je da svoje srce probudi
zikrullahom. Prvi korak na tom putu jeste iskrena tevba i ulazak u društvo sretnika koje ukrasi
ovoga svijeta nisu odvratili od zikra. Njih je Gospodar svjetova opisao riječima:

„Oni koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i milostinju
udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni.“ (Nur, 37)