Savjetovanje Sa Zainteresiranom Javnošću o Prijedlogu Nacionalnog Kurikuluma Nastavnoga Predmeta Pravoslavni Vjeronauk

— NACIONALNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA PRAVOSLAVNI VJERONAUK
PRIJEDLOG NACIONALNOG KURIKULUMA

NASTAVNOGA PREDMETA PRAVOSLAVNI
VJERONAUK
A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA

Svrha poučavanja Pravoslavnoga vjeronauka u odgojno-obrazovnom sustavu jest pružiti cjelovit pogled na svijet
i život u duhu pravoslavnoga predanja i iskustva vjere. Čovjek je ličnost i biće zajednice te može postojati samo
u odnosu s drugom ličnošću. Kvaliteta te zajednice opisuje se u pojmovima slobode i ljubavi. Bogoslovna
podloga Pravoslavnoga vjeronauka, odnosno vjerskog odgoja i obrazovanja, jest poučavanje o Bogu kao Svetoj
Trojici. Bog je Otac, Sin i Sveti Duh, zajednica ličnosti koja se zasniva na ljubavi. Zajednica Boga i čovjeka
ostvaruje se u svetoj liturgiji, zajedničkom djelu svih članova Crkve koje postaje vječno jedinstvo u ljubavi.
Pravoslavni vjeronauk osmišljen je kao liturgijska katehizacija čija se svrha djelovanja ne ostvaruje samo u školi,
nego se nastavlja u svijetu i konkretnom životu. Ta se svrha može ostvariti tako da objektivno i sustavno potiče
učenika da u svojemu načinu života živi znanje koje dobiva u školi. Takav odgojno-obrazovni razvoj omogućuje
da se odnos ljubavi ostvaruje slobodno i sa svakom ličnošću.
Postojanje Crkve projavljuje se u evharistiji i hrišćani su projavljivali sebe kao Crkvu u liturgijskom događaju
prinošenja darova Bogu. Crkva je, prije svega, eshatološka zajednica, a to znači da se ovdje u povijesti
projavljuje onakvom kakva će biti. To je osnova njezina identiteta, ne u onome što jest sada, nego u onome što
će biti u ,,budućem vijeku“. Crkva se u svijetu projavljuje kao konkretna liturgijska zajednica, odnosno Tijelo
Hristovo, što podrazumijeva zajednicu mnogih u Hristu. Liturgija je ikona carstva Božjega na zemlji i tko god
krštenjem uđe u Crkvu, ulazi u buduće carstvo Božje. Pravoslavni vjeronauk, utemeljen na vrijednostima i
načelima istine i ljubavi koja proizlaze iz liturgije kao istinskoga – vječnoga načina postojanja svijeta i čovjeka,
sastoji se u produbljivanju spoznajnog o vjeri, doživljajnog u vjeri i djelatnog iz vjere. Takve vrijednosti i načela
usklađuju se sa zajedničkim društveno-kulturnim vrijednostima i dugoročnim odgojno-obrazovnim ciljevima
predviđenima Okvirom nacionalnoga kurikuluma.
U odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske Pravoslavni vjeronauk temelji se na empatiji, odgovornosti

prema općemu društvenom dobru, prirodi, radu, sebi i drugima, čuvajući i poštujući ličnost svakog učenika. Kao
dio društveno-humanističkoga područja pridonosi izgradnji osobnoga, kulturnog i vjerskog identiteta učenika
koji ostvaruje vlastite potencijale, razumije sebe, druge, zajednicu, svijet i njihove suodnose te ga potiče na rad i
cjeloživotno učenje. Kako bi se zadovoljile odgojno-obrazovne potrebe učenika s teškoćama, kurikulum se
prilagođava u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje
postignuća djece i učenika s teškoćama. Kako bi se zadovoljile odgojno-obrazovne potrebe darovitih učenika,
uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje
postignuća darovite djece i učenika.
Pravoslavni vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama izborni je nastavni predmet i obvezan za one
učenike koji ga izaberu te se izvodi pod istim uvjetima pod kojima se izvodi i nastava ostalih obveznih nastavnih
predmeta.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I

POUČAVANJA NASTAVNOGA PREDMETA
Pravoslavnim vjeronaukom u osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenik:
1. Razvija svoj osobni vjerski identitet kao aktivni član liturgijske zajednice.
—4
2. Ostvaruje se i razvija kao cjelovita ličnost u zajednici slobode i ljubavi s ostalim članovima Crkve i društva u
kojemu živi. Pronalazi i gradi smisao svojega života, preuzima odgovornost za svijet oko sebe i stječe iskustvo
potrebno radi aktualizacije konačnoga smisla života.
3. Gradi lični odnos sa svetotrojičnim Bogom i drugim ljudima zasnovan na ljubavi i slobodi. Istodobno se
osposobljava za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu postojanja svijeta i čovjeka, o životu i smrti,
slobodi te zauzima stajalište utemeljeno u iskustvu pravoslavne vjere. Osposobljava se za život u zajednici, za
komunikaciju, suradnju i dijalog. Osvješćuje važnost individualnih i kolektivnih inicijativa za nadilaženje
različitih socijalnih problema. Shvaća, prihvaća i poštuje različitost kultura s njihovim posebnostima.
4. Upoznaje se s crkvenom umjetnošću i drugim oblicima stvaralaštva koji proizlaze iz pravoslavnog iskustva
vjere. Proučava odnos između stvaralaštva i podvižničkog etosa Crkve, a kreativnost sagledava i razvija kao
izraz čovjekove bogolikosti.
5. Prepoznaje Božje otkrivenje i prisutnost u svijetu kroz Hrista kao Bogočovjeka koji je nositelj ikonomije
spasenja tvorevine.
C. KONCEPTI U ORGANIZACIJI KURIKULUMA

NASTAVNOGA PREDMETA
Učenje i poučavanje Pravoslavnoga vjeronauka temelji se na pet koncepata: Liturgija, Crkva, Bogoslovlje i
život, Podvig i umjetnost i Božje otkrivenje. Ovo su ključni pojmovi i staze pravoslavne teologije koje cilj
ostvaruju u ličnome zajedničkom liturgisanju trojičnoga Boga i čovjeka. Koncepti su određeni pojmovima širega
sadržaja zato što pravoslavni svjetonazor ne vidi čovjeka kao individuu, nego kao slobodnu ličnost okrenutu
prema Bogu i drugom čovjeku u kontekstu zajedničkoga postojanja. U tom je smislu svaki koncept djelomično
sadržan u drugima i u skladu s tim uvjetovan njima prema načelu komplementarnosti. U ostvarivanju odgojno-
obrazovnih ishoda unutar pojedinoga koncepta također je nedvojbena njihova međusobna ovisnost. Liturgija je
tako temeljni izraz zajedništva: Crkve, praktičnoga hrišćanstva, vidljivog ikoničnog prostora, primijenjenoga
bogoslovlja, stvarnog čina susreta s drugima i doksologije Božjeg otkrivenja.
Takva konceptualizacija nudi razvoj teorijske i praktične dimenzije učenja i poučavanja vjeronauka potičući
kritičko razmišljanje o vjerskim, etičkim i socijalnim pitanjima današnjice te zauzimanje stajališta prema njima.
Njihova je glavna uloga formiranje ličnosti koja odnose gradi na hrišćanskim vrijednostima. Ličnost je dio
vremena i prostora u kojemu živi i pronalazi aktualizirane poveznice u svakom od koncepata. Kontinuirana
tematska razrada sadržaja koncepata razvija učenika kao ličnost koja je aktivni dionik zajednice koja teži
eshatološkom ispunjenju povijesti u carstvu Božjemu. Poučavanje i usvajanje sadržaja svakog od predviđenih
koncepata utemeljuje i razvija pravoslavni liturgijski identitet ličnosti te jasniju introspekciju,
samorazumijevanje i razumijevanje drugih. Liturgija je vječni vremensko-prostorni kontinuum zajedništva, a
koncepti Pravoslavnoga vjeronauka u školi kao odgojno-obrazovnoj ustanovi produljuju i šire liturgijsko
zajedništvo ličnosti i na druga životna područja.
Pravoslavni vjeronauk tim konceptima razvija slobodu i stvaralaštvo kao glavne značajke koje je Bog Tvorac
podario čovjeku kao svojoj ikoni. Stvaranje je izraz slobode ljudskoga duha. Pravoslavno stvaralaštvo nije dio
samog umjetničkog izražavanja, nego uspostavljanje ličnog odnosa s Bogom, drugim ljudima i prirodom. Razvoj
stvaralaštva omogućuje rasterećenje od strogog idealističko-kognitivnog pristupa te tako stvara raznovrsnije
sklonosti kod učenika.
Koncepti su zamišljeni tako da omogućuju da učenje i poučavanje unutar jednoga ciklusa ne bude isključivo
linearno, nego linearno-ciklično kako bi se pojedine teme naglasile i sistematizirale. Istodobno učeniku
omogućuju izbornost i samostalni pristup izučavanju pojedinih tema, ali i otvaraju prostor mogućim
modalnostima korelacije nastavnih sadržaja srodnih predmeta, napose društveno-humanističkoga područja. Tako
se sasvim izbjegava da se predviđene biblijske, svetotajinske, asketske, etičke ili kulturološke teme izučavaju
izolirano od života Crkve.
Liturgija
Učenik razumije da središnje mjesto u životu pravoslavnoga hrišćanina zauzima liturgija, koja je ikona carstva
Božjega i bît pravoslavnog identiteta. Razvija svijest o pripadnosti liturgijskoj zajednici i potaknut je na aktivno
dioništvo u Crkvi kao Tijelu Hristovu u kojemu mnogi postaju jedno. Spoznaje da su evharistijski (liturgijski)
darovi cjelokupna tvorevina koja preko nas sjedinjena s Bogom zadobiva vječno postojanje. Učenik u liturgiji
identificira hristocentričnu projavu Crkve i istodobno projavu Hrista u vidljivoj Hristovoj ikoni – episkopu, oko
kojega se okupljaju ostale liturgijske službe, svećenici, đakoni i narod Božji – te upoznaje ikoničnost liturgijskih
radnji i službi.
—6
Učenik prosuđuje da hrišćanske ideje poput ličnosti, slobode, ljubavi, jednakosti, zajedništva i odgovornosti
dobivaju istinski smisao u liturgiji. Kao dionik liturgije u svijet nosi etos autentične pravoslavne duhovnosti.
Najviši je cilj Pravoslavnoga vjeronauka u liturgijskom zajedničarenju, stoga je liturgija kao koncept istodobno
izvor i ušće za sve ostale koncepte.
Crkva
Učenik razumije da je Crkva narod Božji sabran na jednome mjestu oko jedne konkretne ličnosti, episkopa u
evharistiji.
Izvodi zaključak da u Crkvi nitko ne može postojati sâm za sebe, bez zajednice s drugim, i da ona postoji radi
spasenja cjelokupne tvorevine. Spoznaje da je liturgijsko postojanje Crkve, službe i odnos koji u liturgiji čovjek
kao ličnost ima prema Bogu, drugom čovjeku i prirodi osnova njezina istinskog i besmrtnog postojanja.
Liturgijsko iskustvo kao iskustvo Crkve koje učenik živi i iz kojega dobiva svoj identitet mjerilo je istine, zato se
može i logički definirati radi primjene u raznim vremenima te kao odgovor na razne životne probleme.
U ovome vjeronaučnom konceptu svi ostali koncepti Pravoslavnoga vjeronauka ostvaruju djelatnu funkciju.
Njezin je krajnji ishod učenik kao neponovljiva ličnost – biće zajednice i aktivni član Crkve kao Tijela Hristova
– zajednice mnogih u Hristu.
Bogoslovlje i život
Učenik razumije da je bogoslovlje nasljeđe cijele Crkve i da je razrađeno njezinim sabornim razumom.
Zasnovano je na Svetome pismu i svetopredanjskom iskustvu Crkve, a neosporne su istine vjere općeobvezne za
hrišćane.
Učenik prepoznaje da je bogoslovlje doživljeno i potvrđeno u liturgiji, u iskustvu prisutnosti Boga u Hristu.
Bogoslovlje otkriva Istinu, upućuje na Put i uzvodi čovjeka prema dioništvu u istinskome Životu, u jedinstvu s
Bogom i drugim ljudima. Uočava da je ličnost otjelovljenoga Logosa projava istine i života: „Ja sam put i istina i
život“ (Jn. 14,6).
Učenik zaključuje da bogoslovlje nije spomenik hrišćanske starine, nego da zahtijeva živo zamjećivanje i
komentar suvremenoga čovjeka i njegova životnog iskustva.
Razumije da se bogoslovlje suočava s temeljnim egzistencijalnim problemima čovjeka svake epohe – traganja za
slobodom, za ljubavlju, za nadilaženjem smrti – i ne ostaje inertno pred pitanjima koja nameću suvremeni
društveni problemi, suvremena tehnologija, umjetnost i kultura.
Podvig i umjetnost
Učenik razumije da hrišćanski podvig gradi Crkvu kao liturgijsku zajednicu mnogih oko Hrista i u Hristu.
Podvig je odricanje sebe, svoje individualnosti i ostvarenje sebe u zajednici s drugim čovjekom, prirodom i
Bogom prinošenjem tvorevine Bogu, čuvajući pri tome različitosti.
Učenik prepoznaje da je cjelokupna ikoničnost pravoslavne crkvene umjetnosti usmjerena na predstavljanje

konkretnoga događaja i načina čovjekova postojanja u budućem vijeku – eshatonu, a ne samo na prisjećanje o
onome što je bilo.
—7
Učenik doživljava ikone, glazbu, žitija svetih kao umjetnička djela i svjedočanstva Crkve, čovjekove vjere i
podviga (ljubavi) u svetosti života. Tako se, zapravo, svijetu predstavlja konkretni odnos ljubavi prema drugom
čovjeku, prirodi i Bogu.
Svrha poučavanja ovoga koncepta jest poticati učenika da teži liturgijskom uzrastanju u vjeri i ljubavi osobnim
podvigom i stvaralaštvom te aktivno živi i doživljava svoj život iz perspektive liturgije kao ikone carstva
Božjega.
Božje otkrivenje
Učenik prepoznaje Boga kao sveprisutnoga, koji se od početka vijeka javljao ljudima kako bi objavio istine koje
su potrebne za spasenje, pozivajući nas u zajednicu. Razumije da izvor tog otkrivenja nalazimo u Svetome pismu,
u kojemu je u Starome i Novome zavjetu opisana povijest spasenja.
Upoznaje osobite biblijske ličnosti koje su izabrane od Boga, a koje su primale i bogonadahnuto dalje predavale
Njegovo otkrivenje u kojemu je objavljivao svoju blagu volju i promisao o svijetu.
Učenik shvaća puninu otkrivenja u utjelovljenome Sinu Božjem, Isusu Hristu, razumije da samo kroz Njega
potpuno možemo ostvariti zajednicu s Bogom u svetoj liturgiji, koja je ikona carstva nebeskoga.
Učenik upoznaje i Božju riječ koja nije zapisana – sveto predanje koje se čuva u Crkvi, prepoznaje ga kao
neodvojivo od Svetoga pisma. Razumije da se Sveto pismo i sveto predanje međusobno dopunjuju i jednak su
izvor vjere i istinitosti učenja.
—8
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI PO RAZREDIMA I KONCEPTIMA NASTAVNOGA

PREDMETA
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
Učenik Prikazuje Prikazuj Identificir Ispituje Istražuje Povezuje Utvrđuje Objašnjava Povezuje Objašnjava Objedinjuje
prepoz različite e a sebe kao liturgisanj liturgisanje vrste i smisao i zašto je starozavjetno zašto je različito
naje da službe i liturgiju aktivnoga e zajednice u smisao uporabu postojanje u izvješće o svaka znanje o
A. je predmete kao dionika zajednice Novome bogosluže liturgijskih liturgijskoj praroditeljsk zajednička elementima
liturgija u zajednicu konkretne u Starome zavjetu. nja i predmeta. zajednici način ome trpeza svete liturgije i
L djelo liturgijsko ličnosti u liturgijske zavjetu. bogosluž hrišćanskoga (prvorodnom (liturgija) liturgijskoga
I svih m ljubavi. zajednice. benih postojanja i , istočnom) izraz molitvenog
T krštenih sabranju. knjiga, djelovanja te grijehu i zajedništva s opita.
U i uporabu i djeluje kao sudjelovanje Hristom.
R događaj smisao član liturgijske na liturgiji s
G na odeždi. i parohijske vlastitim
I kojemu zajednice. spasenjem.
J se
A vjerni
okupljaj
uu
zajednic
u
ljubavi.
—9
— 10
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
Učenik Prikaz Obrazlaže Opisuje Istražuje Istražuje Istražuje Utvrđuje Potvrđuje da Tumači Povezuje tekst Kombinira
A. prepoz uje smisao značenje bogoslužbe bogoslužbe svetotroji sadržaj i se dioništvom Stari zavjet u liturgije s teorijsko
naje dijelove liturgijskog liturgijski nu uporabu nu uporabu čna smisao na liturgiji novozavjetno cjelokupnim znanje s
L značenj liturgije a teksta i h pjesama starozavjet novozavjet svjedočan dijelova stupa na put me domostrojem prakticiranje
I
e i pjeva i pjeva ih. nih knjiga. nih knjiga. stva u liturgije, bogopoznanja. bogoslužben spasenja i m vjere
T
osnovni liturgijs liturgijske liturgijsk liturgijskih om svetim aktivnim
h ke pjesme. om tekstu radnji i kontekstu. tajnama. dioništvom
U
liturgijs radnje. i molitava, u liturgijskoj
R
kih objašnja utvrđuje zajednici.
G
riječi va zašto smisao
I
potvrde je liturgijskih
J
i liturgija pjesama i
A
molitav svetajna pjeva ih.
ai Crkve.
pjeva
ih.
— 11
— 12
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
Učenik Prikaz Prikazuje Tumači Zaključuje Zaključuje Brani Istražuje Razlikuje Povezuje Zaključuje Liturgijskim
svojim uje značenje i odnos da nam da je stajalište ikoničnost akademsko smisao da je liturgija molitvama
riječima liturgiju smisao između liturgija liturgijski da je liturgijskog „znanje o starozavjetni tajna Božje utvrđuje
opisuje kao tvari u liturgije preko život izraz liturgijski a prostora i Bogu“ od h žrtava i prisutnosti u trijadološki,
A
darove najvažn evharistiji. i carstva Hristove slobodnoga život povijesni bogopoznanja blagdana s svijetu i eshatološki i
.
prirode iji Božjega žrtve kao dioništva u izraz razvoj i predokusa Hristovom našeg ulaska kozmološki
koji se događaj . ispunjenja tajni zajedništv liturgijske carstva žrtvom, u carstvo karakter
L
prinose i Crkve i starozavjet Hristovoj. a i ljubavi forme te Božjega u liturgijom i Božje te liturgije te
I
svoju ikonu nih žrtava prema zaključuje liturgiji. novozavjetni pokazuje odgovorno
T
ulogu kao carstva daje lijek svim da liturgija m načine djeluje u
U
člana Božjega besmrtnosti ljudima. ima vječno blagdanima. hrišćanskoga svijetu prema
R
naroda . . značenje. djelovanja u liturgijskom
G
Božjega društvu. etosu.
I
na
J
liturgiji
A
kao
mjestu i
vremenu
sjedinjenj
as
Hristom.
— 13
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
Učenik Svojim Istražuje Objašnja Analizira Zaključuje Ističe da Objašnjav Tumači Izvodi Izvodi Zaključuje da
uspore riječim odnos va da je sličnosti u da je Crkva je Crkva a kako je povijest zaključak da zaključak da je Crkva ikona
đuje a između svijet strukturi Hristova na liturgijsko nastanka je početak Duh Sveti Svete Trojice;
obiteljs objašnj Boga, stvoren starozavjet rođena vaseljensk sabranje Crkve ostvarivanja konstituira
ke ava svijeta i da ne i silaskom im izraz Crkve Hristove. Crkve u Crkvu. Istražuje
odnose Crkvu čovjeka u postane novozavjet Svetoga saborima kao Tijela vremenu – crkvenojerarhi
i kao Crkvi. Crkva i ne Crkve. Duha na rješavala Hristova. povijesti jsku i
B. samoupravnu
odnose zajedni živi apostole. probleme otkrivenje
koji cu vječno. s kojima Boga vlast, tijela i
C organizaciju
vladaju radosti se Abrahamu.
R SPC-a (Srpske
u Crkvi. u koju susretala
K
ulazimo tijekom pravoslavne
V Crkve).
krštenje povijesti;
A
m. prikazuje
povijest
ustroja
crkvene
jerarhije u
Pravoslav
noj Crkvi.
— 14
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
Ističe Istražuje Zaključu Zaključuje Zaključuje Prepoznaje Zastupa Objedinjuje

važnost Crkvu kao je da se da je da je Crkva da je Crkva stajalište da stečeno znanje
blagdana u zajednicu udjelom u carstvo blagodatna živi saborni je jedna, o liturgijskom
B. životu čovjeka i svetim Božje zajednica organizam, sveta, načinu
pravoslavn stvorene tajnama uzrok Boga i Tijelo saborna i postojanja
C oga prirode s Crkve naš postojanja vjernih koja Hristovo i apostolska Crkve i razvija
R hrišćanina. Bogom. život i svi Crkve i se ostvaruje u ikona carstva Crkva spoznaju da je
K njegovi povijesti. svetoj Božjega. konkretna i on aktivni
V elementi liturgiji. liturgijska dionik Crkve.
A uzvode u zajednica
lični vozglavljena
odnos s jednim
Bogom. episkopom.
— 15
— 16
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
C. Učenik Opisuje Ističe da je Tumači Razlikuje Otkriva Objašnja Objašnjav Objedinjuje Tumači Povezuje Objedinjuje
usvaja službe na Bog iz molitvu osnovne Tajnu va a da se svjedočanstva biblijsku tajnu stečeno znanje
B osnovn liturgiji. ljubavi Gospodnj elemente Hrista kao biblijska, čovjek biblijskog i povijest o ovaploćenog o istinama
O u stvorio u. religije i tajnu svetootač ostvaruje svetootačkog stvaranju a Boga u vjere i
G hrišćan svijet. kulture spasenja ka i kao ličnost poimanja vjere svijeta i kojemu je pravoslavno
O sku Staroga svijeta i liturgijska jedino u te povezuje povezuje ju čovjekova učenje o
S simboli svijeta. čovjeka. svjedočan zajednici s vjeru i s ciljem tajna dobila Svetoj Trojici
L ku. stva o Bogom i nevjerovanje s Božjega vječnu te ih povezuje
O Svetoj drugim čovjekovim stvaranja. vrijednost i s hrišćanskom
V Trojici. čovjekom. slobodnim ujedinjuje ju antropologijo
LJ izborom. s tajnom m.
E domostroja
spasenja koje
I je mogao
izvršiti
Ž jedino Bog
I Tvorac.
V
O
T
— 17
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
— 18
Učenik Objašnja Odgovorn Primjenj Prepoznaj Proučava Istražuje Ističe Istražuje Tumači Istražuje Preispituje
C.
povezu va svoju o se uje e odgojni različita relacije: slobodu biblijsko- biblijsko značenja izazove
je službu u ponaša hrišćansk smisao socijalna i vjera – vjeroispovij svetootačke i poimanje pojma različitih
B
Hristov Crkvi kao prema e vrline. starozavjet etička ljubav – esti kao antropološke stvaranja sveštenost (suvremenih)
O
o člana drugima i ne biblijske pitanja znanje. jedno od pretpostavke čovjeka života i egzistencijalni
G
učenje naroda svijetu. povijesti i društva u osnovnih pravoslavnoga prema ikoni i dovodi ga u h situacija i
O
o Božjega. Deset kojemu ljudskih poimanja podobiju vezu sa tumači
S
ljubavi Božjih živi. prava. ličnosti. Božjem i svakodnevni bogoslovske
L
i zapovijedi. predočava m životom i odgovore na
O
praštanj da se odnosom odabrane
V
us čovjekov prema Bogu, primjere.
LJ
vlastiti promašaj bližnjemu i
E
m (grijeh) tvorevini.
odnoso sastoji u
I
m odvajanju od
prema zajednice s
Ž
bližnji Bogom.
I
ma i
V
svijetu.
O
T
— 19
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
C. Objašnjava Objedinjuje Sabire Objedinjuje

hrišćansko hrišćansko bogoslovska stečeno znanje
B poimanje poimanje značenja i iskustvo
O smisla života stvaranja ikone i „života u
G kao svijeta i objedinjuje Hristu“ i
O pristupanje čovjeka, a biblijsko i povezuje ih sa
S Izvoru Života, shvaćanje svetootačko životom u
L koji je sâm čovjekova viđenje multireligijsko
O Bog, i naznačenja ljepote s me društvu i
V vezivanje uza povezuje sa funkcijom multikulturno
LJ nj. suvremenim ikone u me svijetu oko
E ekološkim Crkvi. sebe.
problemom.
I
Ž
I
V
O
T
— 20
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
D. Učenik Objašnjav Ističe Opisuj Opisuje Otkriva da Ističe Utvrđuje Doživljava Predočava Analizira Povezuje
opisuje a da žitija važnost e različite je liturgijski da je podvig kao važnost povezanost podvig i
P crkveni svetih kao molitve, važnos oblike monaštvo karakter svetost neodvojiv dio podviga za poruka iz zadužbinarstvo
O blagdan svjedočanst posta i t ikone svetosti u odraz pravoslav hrišćanskog hrišćanskoga crkvenu života (žitija) sa spasenjem.
D kao va života u pokajanja u Crkvi. izrazito ne a života stvaralaštva. umjetnost i svetih s
V poseban vjeri u životu životu podvižničk molitveno neodvojiva doživljavanja liturgijskom
I događaj Imaju pravoslavn Crkve. oga načina sti i od svojega zajednicom u
G u Crkvi. posebno oga života u ličnoga liturgijskog načina života Crkvi.
mjesto u hrišćanina. Pravoslavn molitveno a života. iz
I bogoslužbe oj Crkvi. g života. perspektive
nom životu ikone carstva
— 21
U Crkve. Božjega.
M
J
E
T
N
O
S
T
— 22
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
D. Učenik Izgovara Ističe da Ističe Prepoznaj Objašnjav Ističe da Ističe Obrazlaže da Prepoznaje Iznosi Objedinjuje
izgovara sadržaje je da je e važnost a ulogu je liturgiju je crkvena vrijednost i stajalište o stečeno znanje
P sadržaje molitava i stvaralašt vrlinski duhovnо- bogoslužbe pravoslav kao izvor umjetnost važnost tome koliko iz prethodnih
O molitava i pjeva vo jedan život umjetničkih nih knjiga u na umjetničko sastavni dio crkvene starogrčka, godina i
D pjeva duhovne od izraza način na djela Pravoslavn umjetnost ga pravoslavne glazbe te renesansna, povezuje
V duhovne pjesme, čovjekov koji starozavjet oj Crkvi. utemeljen stvaralaštva vjere uspoređuje suvremena i crkveno
I pjesme. tropare i e hrišćani noga a na arhitekture doživljena iz u širem pravoslavna slikarstvo i
G kondake. bogolikos n teži stvaralaštva odlukama Pravoslavn perspektive smislu umjetnost književnost sa
ti. stupiti u . vaseljens e Crkve. ikone carstva glavne pridonose svjetovnim.
I odnos kih i Božjega. stilove razvoju
ljubavi s pomjesni crkvene ličnosti,
U Bogom h sabora. arhitekture. ispunjenju
M i smisla života
J bližnjim i
E a. predstavljanj
T u konkretnih
N događaja iz
O povijesti
S Crkve.
T
— 23
1 2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4
E. Učenik Preprič Detaljno Objašnja Interpretir Objašnjav Objašnja Povezuje Objašnjava Istražuje Zastupa Objašnjava
preprič ava upoznaje va a biblijske a dublje va evanđeoske karakter mesijansku stajalište da zašto su Sveto
B ava evanđeo priču o događaj sadržaje značenje primjere poruke s bogonadahnut ideju kao cilj primjere pismo i sveto
O osnovn ske stvaranju prvorodn Staroga evanđeoski otkrivenja konkretnim osti Svetoga starozavjetni Božjeg predanje kao
Ž e priče. svijeta i oga zavjeta o h priča. Svete primjerima pisma i h otkrivenja izvori vjere
J biblijsk čovjeka. grijeha brizi Božjoj Trojice u iz života. svetoga iščekivanja. nalazimo u neodvojivi
E e priče. kao o svijetu i Svetome predanja. Svetome jedno od
pogrešnu čovjeku od pismu. pismu i drugoga i
O uporabu stvaranja svetome važni za
T slobode i do dolaska predanju njegov život te
K povredu Hristova. koje se da se Bog
R Božje prenosi i neprestano
I ljubavi. čuva u Crkvi otkriva u
V te da se Bog Crkvi.
E neprestano
N otkriva
J ljudima.
E Učenik Opisuje Objašnjav Prepozna Primjenjuj Istražuje Istražuje Objašnjav Objašnjava Tumači Povezuje Tumači
daje liturgiju a ispravan je važnost e poruke društveno- otkrivenje a Božju da je Božje lično evanđeoske konkretne
primje kao odnos slobodno starozavjet politički i trojičnoga prisutnost u otkrivenje otkrivanje događaje i biblijske
re iz događaj prema g nih priča i povijesno- Boga u svijetu i čovjeku Božje u Hristove sadržaje i
života na bližnjima odgovora događaja. geografski svijetu. Crkvi. istodobno Starome priče sa prakticira
za kojemu na temelju na kontekst poziv u zavjetu. životom hrišćanske
pouke nam se odabranih Hristov novozavjet zajednicu s Crkve i vrijednosti
iz Bog novozavjet poziv u nih Njim. zastupa riječi Božje u
prigodn otkriva nih priča. lični događaja. vrijednosti odnosu prema
— 24
ih priča. i na odnos – molitve, Bogu, čovjeku

kojemu zajednicu vjere, i prirodi.
nas slobode i pričešća i
poziva ljubavi. milosrđa
u izražene u
zajednic Hristovim
u. riječima i
djelima.
— 25
Osnovna škola
KONCEPT A: LITURGIJA (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI
A. 1. 1 ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju prve godine učenja i poučavanja predmeta – povezuje krštenje s pripadanjem Božjoj – imenuje dionike – opisuje – opisuje odnos – prepoznaje
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Liturgija učenik obitelji i preduvjetom za aktivno liturgijske zajednice dionike ljubavi među svoju ulogu u
prepoznaje da je liturgija djelo svih krštenih i dioništvo u liturgijskoj zajednici liturgijske dionicima dioništvu u
događaj na kojemu se vjerni okupljaju u zajednicu – nabraja dionike liturgije (episkopa, zajednice liturgijske liturgijskoj
ljubavi. sveštenika, đakona, narod Božji) zajednice zajednici
– opisuje liturgijsku zajednicu kao
zajednicu ljubavi, odnosno Crkvu
– daje primjer i objašnjava kako biti
aktivni liturgijski dionik
Učenik posebno ističe episkopa kao prvoga u liturgijskoj zajednici. U didaktičkim igrama koje zahtijevaju suradnju shvaća važnost zajedništva.
Sudjelovanjem na liturgiji prepoznaje dionike u liturgijskoj zajednici. Prepoznaje svoju ulogu u narodu Božjemu.
A. 1. 2 ZADOVOLJAVAJUĆA VRLO DOBRA
DOBRA IZNIMNA
Na kraju prve godine učenja i poučavanja predmeta – navodi i imenuje osnovne riječi liturgijskog odgovaranja Amin i – imenuje i pjeva osnovne – prepoznaje
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Liturgija učenik Gospode, pomiluj liturgijske riječi potvrde i molitve značenje
prepoznaje značenje osnovnih liturgijskih riječi – prepoznaje značenje i pjeva osnovne liturgijske riječi Amin i osnovnih
potvrde i molitava i pjeva ih. molitvene potvrde Gospode, pomiluj liturgijskih riječi
– prepoznaje važnost riječi u uspostavljanju odnosa s Bogom potvrde i molitava
i pjeva ih
Učenik u didaktičkim igrama koje vježbaju govor i lijepo obraćanje prepoznaje važnost riječi u odnosima s Bogom i ljudima.
— 26

A. 1. 3 ZADOVOLJAVAJ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
UĆA
Na kraju prve godine učenja i poučavanja predmeta – navodi kruh i vino kao – imenuje – opisuje darove – objašnjava smisao darova – svojim riječima
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Liturgija učenik darove prirode koje darove prirode prirode koji se prirode koji se prinose na opisuje darove
svojim riječima opisuje darove prirode koji se prinosimo na liturgiji koji se prinose prinose na liturgiji liturgiji kao mjestu i vremenu prirode koji se
prinose i svoju ulogu kao člana naroda Božjega na – ističe kruh i vino kao na liturgiji kao kao mjestu i vremenu sjedinjenja s Hristom prinose i svoju
liturgiji kao mjestu i vremenu sjedinjenja s Hristom. tijelo i krv Hristovu mjestu i sjedinjenja s Hristom ulogu kao naroda
– objašnjava tko prinosi vremenu Božjega na
darove prirode na liturgiji; sjedinjenja s liturgiji kao
ovdje se posebno ističe Hristom mjestu i vremenu
uloga episkopa sjedinjenja s
– opisuje liturgiju kao Hristom.
mjesto i vrijeme
sjedinjenja s Hristom
odnosno mjesto i vrijeme
prinošenja darova prirode
– prepoznaje važnost
darova prirode i ističe
svoju ulogu kao onoga
koji se putem darova
sjedinjuje s Hristom.
Učenik na različitim primjerima darivanja (predmeta, pozornosti) usvaja vrijednost darivanja kao izraza ljubavi. Hristovi darovi nama izraz su božanske ljubavi prema nama.
— 27
KONCEPT B: CRKVA (OSNOVNA ŠKOLA)

B. 1. 1 ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju prve godine poučavanja – upoznaje osnovne hrišćanske – opisuje odnose u – u kratkim crtama – prikazuje – uspoređuje odnose
predmeta Pravoslavni vjeronauk u simbole obitelji prikazuje odnose u odnose u obitelji i u obitelji s odnosima u
konceptu Crkva učenik uspoređuje – uspoređuje članove obitelji i obitelji i Crkvi Crkvi Crkvi
obiteljske odnose i odnose koji vladaju u prijatelje koji ih okružuju s Božjom
Crkvi. zajednicom i razumije da smo svi dio te
zajednice koja se ostvaruje u Crkvi –
veza mt oisr a.1.1.
– prepoznaje važnost obitelji u
vjersko-društvenom životu i povezuje
ju s liturgijskom zajednicom ljubavi;
ilustrira obitelj i liturgijsku zajednicu –
veza mt održivi razvoj 1.1.1.
– opisuje Crkvu kao Tijelo Hristovo
– prepoznaje da Hrista susrećemo u
Crkvi
– doživljava Crkvu kao svoju obitelj i
Hrista koji nas voli
Učenik uspoređuje biblijsku priču o Noinoj arci s Crkvom kao brodom spasenja i razvija osjetljivost na probleme današnjih obitelji.
KONCEPT C: BOGOSLOVLJE I ŽIVOT (OSNOVNA ŠKOLA)
C. 1. 1 ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju prve godine poučavanja – usvaja postupak pravilnog – usvaja pravilno
predmeta Pravoslavni vjeronauk u osjenjivanja krsnim znakom osjenjivanje krsnim
konceptu Bogoslovlje i život učenik – usvaja molitvu Očenaš i Bogorodice znakom, molitvu
usvaja osnovnu hrišćansku simboliku. Djevo Očenaš i Bogorodice
Djevo
Učenik usvaja hrišćansku simboliku s pomoću maloga pravoslavnog bukvara (izrada plakata ili knjige).
— 28

Na kraju prve godine poučavanja – upoznaje Hristovu ljubav – prepoznaje priče koje – prepričava – pronalazi primjere – objašnjava primjere ljubavi
predmeta Pravoslavni vjeronauk u prema čovjeku govore o ljubavi obrađene priče ispravna odnosa prema i ispravna odnosa prema
konceptu Bogoslovlje i život učenik – objašnjava da ljubav treba Bogu, bližnjima i Bogu, bližnjima i prirodi iz
povezuje Hristovo učenje o ljubavi i pokazati djelima i povezuje to prirodi iz okoline vlastitoga života
praštanju s vlastitim odnosom prema s primjerima iz života; čitajući
bližnjima i svijetu. evanđeoske i poučne priče,
Veza MT IKT B.1.3. razvija odnos ljubavi prema
Veza MT oisr B.1.1. drugim ljudima; na temelju
Hristova odnosa prema
čovjeku dati primjere za
pozitivno djelovanje prema
drugima.
Veza MT Održivi razvoj 1.3.2.
Koristiti se evanđeoskim pričama o Hristovoj ljubavi prema ljudima i svijetu te poučnim pričama koje pokazuju ljubav prema Bogu, ljubav kao čovjekoljublje i ljubav prema prirodi.
— 29
KONCEPT D: PODVIG I UMJETNOST (OSNOVNA ŠKOLA)

D. 1. 1 ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju prve godine učenja i poučavanja – prepoznaje ikone crkvenoga – prepoznaje crkvene – povezuje crkveni – opisuje sadržaj – opisuje crkveni
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu blagdana blagdane blagdan s liturgijskim pojedinih crkvenih blagdan kao događaj
Podvig i umjetnost učenik opisuje crkveni – povezuje crkveni blagdan s bogosluženjem blagdana okupljanja – susreta
blagdan kao poseban događaj u Crkvi. ličnostima i događajima Crkve vjernog naroda
– prepoznaje blagdan kao
događaj zajednice vjernih
– prepoznaje Božić, Vaskrs i
blagdan svetoga Save
Prepoznaje proslavu blagdana kao događaja cijele obitelji. Preporučeni sadržaji za učenje i poučavanje: Rođenje Presvete Bogorodice, Sv. Dimitrije, Sv. Nikola, Sv. Jovan Krstitelj,
Blagovijesti, Sv. Kirilo i Metodije, Pedesetnica.
Na kraju prve godine učenja i poučavanja – opisuje pojam molitva – prepoznaje sadržaje – opisuje sadržaje – uz učiteljevu – samostalno
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu – prepoznaje da nam je molitava i duhovnih molitava i duhovnih pomoć interpretira sadržaje
Podvig i umjetnost učenik izgovara sadržaje molitvu Očenaš predao Isus pjesama pjesama interpretira molitava i duhovnih
molitava i pjeva duhovne pjesme. Hristos kao obrazac molitve sadržaje molitava i pjesama
– interpretira molitvu Očenaš duhovnih pjesama
i Bogorodice Djevo
– pjeva duhovne pjesme
— 30
KONCEPT E: BOŽJE OTKRIVENJE (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI
ISHOD E. 1. 1
ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju prve godine – početno upoznaje – prepoznaje o kojoj je priči – prepoznaje i imenuje – uz učiteljevu pomoć prepričava – samostalno i
poučavanja predmeta biblijsku pripovijest o riječ na osnovi slika i likove priče u osnovnim biblijske priče opširno prepričava
Pravoslavni vjeronauk u stvaranju svijeta, Hristovu osnovnih pojmova crtama biblijske priče
konceptu Božje otkrivenje rođenju i životu
učenik prepričava osnovne
biblijske priče.
Učenik početno upoznaje biblijske priče o stvaranju svijeta, Adamu i Evi, Noi i potopu, rođenju i vaskrsenju Hristovu.

ISHOD ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
E. 1. 2
Na kraju prve godine – upoznaje osnovne – uz učiteljevu pomoć – pronalazi pouke iz – povezuje pouke iz priča s – daje primjere iz
poučavanja predmeta pojmove ispravna prepoznaje pouke života vlastitim životom života za pouke iz
Pravoslavni vjeronauk u hrišćanskoga ponašanja uz prigodnih priča
konceptu Božje otkrivenje prigodne poučne priče
učenik daje primjere iz
života za pouke iz prigodnih
priča.
Veza MT IKT B.1. 3.
Veza MT oisr B.1.1.
U obradi se koristiti i poučnim pričama (u temama o poslušnosti, odnosima u obitelji, čovjekoljublju, ljubavi prema Bogu i sl.).
— 31

Na kraju druge godine učenja i – objašnjava liturgiju kao događaj Crkve i sabranje – prepoznaje službe u – imenuje službe u – objašnjava ulogu – prikazuje
poučavanja predmeta Pravoslavni zajednice liturgijskom sabranju i liturgijskom službi u liturgijskom međusobne
vjeronauk u konceptu Liturgija – objašnjava međusobne odnose liturgijskih službi osnovne liturgijske sabranju i liturgijske sabranju i uporabu odnose i
učenik prikazuje različite službe i (episkop, sveštenik, đakon i narod Božji) i svoju predmete (putir, diskos, predmete Hrist liturgijskih predmeta smisao službi i
predmete u liturgijskom sabranju. ulogu u liturgiji – veza MT oisr A.1.4. žličica, zvjezdica) predmeta u
– opisuje liturgijske predmete (putir, diskos, liturgijskom
zvjezdica, koplje, kadionica, žličica, darci...) i sabranju
povezuje ih s liturgijskim službama
Učenik u Hristovoj paraboli o pozvanima na svadbu (Mt. 22,1–14) prepoznaje liturgiju kao sabranje i djelo zajednice. Uočava razliku između svjetovnih i liturgijskih službi. Uspoređuje
liturgijske predmete s predmetima iz svakodnevne uporabe. Prikazivanje na iznimnoj razini podrazumijeva učenikov samostalni odabir načina prikazivanja (ilustracija, demonstracija
itd.).
Liturgijske službe obraditi s praktičnog aspekta, a u konceptu Bogoslovlje i život bit će obrađeni s teorijskoga.
Na kraju druge godine učenja i – navodi dijelove liturgije (proskomidija, liturgija – opisuje dijelove – uz učiteljevu – samostalno – prikazuje
poučavanja predmeta Pravoslavni riječi i liturgija tajne, otpust) liturgije i liturgijske pomoć objašnjava objašnjava dijelove dijelove
vjeronauk u konceptu Liturgija – opisuje radnje na proskomidiji (predloženju), u radnje dijelove liturgije i liturgije i liturgijske liturgije i
učenik prikazuje dijelove liturgije liturgiji riječi (sabranje, pojanje, mali vhod, čitanje i liturgijske radnje radnje liturgijske
i liturgijske radnje. prozbe), liturgiji tajne (Heruvimska pjesma, veliki radnje
vhod, prinošenje darova, osvećenje i pričešće) i
otpustu (blagoslov, otpust i podjela nafore)
– pjeva jednostavnije liturgijske pjesme (Sveti
Bože; Neka bude ime Gospodnje...)
Preporučuje se da se učenici pjevanjem i pomaganjem pri oltaru aktivno uključe u liturgiju.
— 32

A. 2. 3
Na kraju druge godine učenja i – povezuje liturgiju s drugim dolaskom Hristovim – prepoznaje liturgiju kao – govori zašto je – opisuje liturgiju – prikazuje liturgiju
poučavanja predmeta Pravoslavni i vječnim životom najvažniji događaj Crkve liturgija kao najvažniji kao najvažniji događaj
vjeronauk u konceptu Liturgija – doživljava liturgiju kao događaj spasenja i puta najvažniji događaj Crkve i Crkve i ikonu carstva
učenik prikazuje liturgiju kao u vječni život događaj Crkve ikonu carstva Božjega
najvažniji događaj Crkve i ikonu Božjega
carstva Božjega.
Moguće je grafički prikazati ikoničnost liturgije uspoređujući liturgijske službe i radnje s poretkom u carstvu Božjemu.

Na kraju druge godine – objašnjava da krštenjem postajemo članovi – prepoznaje Crkvu kao – objašnjava – opisuje Crkvu – svojim riječima
poučavanja predmeta Pravoslavni Crkve posebnu zajednicu Crkvu kao kao zajednicu objašnjava Crkvu kao
vjeronauk u konceptu Crkva – opisuje Crkvu kao zajednicu s Bogom koja je zajednicu radosti u koju zajednicu radosti u
učenik svojim riječima potpuno drugačija od drugih zajednica radosti u koju ulazimo krštenjem koju ulazimo
objašnjava Crkvu kao zajednicu – razlikuje značenje pojmova Crkva (zajednica) ulazimo krštenjem
radosti u koju ulazimo krštenjem. i hram (mjesto sabiranja) krštenjem
– opisuje osnovna obilježja obiteljske krsne
slave kao domaće crkve
Učenik posjećuje hram i bolje upoznaje osnovna obilježja pravoslavnih hramova.
— 33

Na kraju druge godine poučavanja – upoznaje liturgijske službe (episkop, – prepoznaje – prepoznaje – imenuje – opisuje liturgijske
predmeta Pravoslavni vjeronauk u sveštenik, đakon, narod Božji) i prepoznaje liturgijske službe na liturgijske službe liturgijske službe službe
konceptu Bogoslovlje i život učenik njihovu povezanost vizualnoj osnovi na osnovi teksta
opisuje službe u liturgiji.
Objasniti liturgiju kao događaj na koji su svi pozvani, učenik upoznaje sveštene službe, službe monaha.
Liturgijske službe obraditi s teorijskog aspekta, a u konceptu Liturgija bit će obrađene s praktičnoga.
Na kraju druge godine poučavanja – uočava da je i sâm važan i poseban u životu – prepoznaje različite – opisuje – povezuje – objašnjava svoju
predmeta Pravoslavni vjeronauk u Crkve vrste služenja različite vrste naučeno o ulogu u služenju
konceptu Bogoslovlje i život učenik – prepoznaje svoju ulogu kao člana naroda služenja služenju sa Crkvi
objašnjava svoju službu u Crkvi kao Božjega u Crkvi životom
člana naroda Božjega.

Na kraju druge godine učenja i – govori tko su sveti – prepoznaje važnost – opisuje odraz – opisuje žitija – objašnjava da
poučavanja predmeta Pravoslavni – opisuje načine na koje su sveti ljudi ugodili vjere za život u Crkvi svjedočanstva svetih kao žitija svetih kao
vjeronauk u konceptu Podvig i Bogu (osobna vjera) vjere svetih u svjedočanstva svjedočanstva života
umjetnost učenik objašnjava da žitija – prepoznaje žitija svetih kao svjedočanstva pojedinim života Crkve u vjeri imaju
svetih kao svjedočanstva života u vjeri života u vjeri crkvenim posebno mjesto u
imaju posebno mjesto u životu – prepoznaje mjesto žitija svetih u blagdanima bogoslužbenom
Pravoslavne Crkve. bogoslužbenom životu Crkve životu Crkve
Veza MT oisr C.1.4. – opisuje Božić, Vaskrs i blagdan svetoga Save
Služeći se primjerima iz žitija svetih, učenik prepoznaje ulogu pokajanja i ispovijedi. Preporučeni sadržaji za učenje i poučavanje: Uzdizanje Časnoga Krsta, Prepodobna mati
Paraskeva, sv. Kozma i Damjan, Vavedenje, Detinjci, sv. Prvomučenik i arhiđakon Stefan, sv. Maksim Ispovednik, Sretenje Gospodnje.
— 34

D. 2. 2
Na kraju druge godine učenja i – objašnjava ulogu i – prepoznaje sadržaje – opisuje sadržaje – uz učiteljevu pomoć – samostalno izgovara
poučavanja predmeta Pravoslavni važnost duhovnih molitava, duhovnih pjesama, molitava, duhovnih izgovara sadržaje sadržaje molitava,
vjeronauk u konceptu Podvig i pjesama tropara i kondaka pjesama, tropara i molitava, duhovnih duhovnih pjesama,
umjetnost učenik izgovara sadržaje – prepoznaje tropar i kondaka pjesama, tropara i tropara i kondaka
molitava i pjeva duhovne pjesme, kondak kao kratke kondaka
tropare i kondake. crkvene pjesničke forme
– kreativno izražava
sadržaje duhovnih
pjesama
– pjeva duhovne pjesme
Učenik interpretira tropar svoje slave.

E. 2. 1 ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju druge godine poučavanja – početno upoznaje – prepoznaje o kojoj je priči – prepoznaje i – uz učiteljevu pomoć – samostalno
predmeta Pravoslavni vjeronauk u evanđeoske priče riječ na osnovi slika i osnovih imenuje likove priče prepričava evanđeosku prepričava događaje
konceptu Božje otkrivenje učenik – upoznaje priče koje pojmova u osnovnim crtama priču obrađenih priča
prepričava evanđeoske priče. govore o Hristovim
čudima
Preporučeni sadržaji (priče): Hristovo prvo čudo, Čudesni ribolov, Smirivanje bure, Bogati mladić, Obućar iz Aleksandrije.

E. 2. 2
— 35
Na kraju druge godine – prepoznaje hram i liturgiju kao mjesto u – prepoznaje posebnost – uočava da je hram – uz učiteljevu – svojim riječima opisuje
poučavanja predmeta kojemu se susreće s Bogom (u kojemu se Bog hrama kao mjesto mjesto na kojem se pomoć opisuje hram da je hram mjesto na
Pravoslavni vjeronauk u otkriva) molitve i liturgije kao susreće s Bogom koji kao mjesto na kojemu se susreće s Bogom
konceptu Božje – otkriva liturgiju kao događaj u kojemu se središnjega događaja nam se otkriva na kojemu se susreće s koji nam se otkriva na
otkrivenje učenik Bog otkriva u priči o pozvanima na svadbu liturgiji Bogom koji nam se liturgiji
opisuje liturgiju kao otkriva na liturgiji
događaj u kojem nam se
Bog otkriva i u kojemu
nas poziva u zajednicu.
Preporučeni sadržaji (priče): Hristovo prvo čudo, Čudesni ribolov, Smirivanje bure, Bogati mladić, Obućar iz Aleksandrije.

A. 3. 1
Na kraju treće godine – opisuje liturgiju kao zajednicu ljubavi Boga, – opisuje liturgiju kao – svojim riječima – svojim riječima – svojim riječima opisuje
učenja i poučavanja ljudi i prirode zajednicu ljubavi opisuje pojam ličnosti opisuje pojam pojam ličnosti i važnost
predmeta Pravoslavni – objašnjava pojam ličnosti i povezuje ju s Boga, ljudi i prirode i važnost ljubavi za ličnosti i važnost ljubavi za postojanje
vjeronauk u konceptu ljubavlju upućujući na važnost svakoga postojanje liturgijske ljubavi za postojanje liturgijske zajednice na
Liturgija učenik liturgijskog dionika zajednice liturgijske zajednice, čelu s episkopom,
prikazuje liturgiju kao – objašnjava ulogu episkopa u prinošenju ističući episkopa naglašavajući da on kao
zajednicu ličnosti u darova, poučavanju o vjeri i ljubavi koji čuva jedinstvo ikona Hristova na liturgiji
ljubavi. – izražava da je episkop ikona Hristova i da se u zajednice čuva jedinstvo i prinosi
njegovoj ličnosti čuva jedinstvo zajednice darove
Učenik na temelju biblijskog izvještaja o Adamovu grijehu shvaća što znači ne biti u zajedništvu s Bogom te da ljubav i lični odnos vode prema ispunjenju liturgijskoga zajedništva.
— 36

A. 3. 2 ZADOVOLJAVAJUĆA VRLO DOBRA
DOBRA IZNIMNA
Na kraju treće godine učenja i poučavanja – izgovara tekst liturgijskih pjesama Prva i – prepoznaje tekst i pjeva liturgijske – obrazlaže značenje riječi u tekstu
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu druga slava te Tijelo Hristovo primite pjesme pjesme i pjeva liturgijske pjesme
Liturgija učenik obrazlaže smisao – prepoznaje i opisuje značenje teksta
liturgijskoga teksta i pjeva liturgijske pjesme. liturgijskih pjesama
– pjeva liturgijske pjesme

A. 3. 3 ZADOVOLJAVAJ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
UĆA
Na kraju treće godine učenja i poučavanja – definira tvar kao ono što pripada stvorenoj – navodi tvari – objašnjava – ističe smisao – prikazuje u kratkim
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu prirodi i što se preko nas treba uznijeti k Bogu koje se pojam evharistije tvari u crtama značenje i
Liturgija učenik prikazuje značenje i smisao – prije svih tvari učenik navodi kruh i vino, upotrebljavaju u i uporabu tvari u liturgijskom smisao tvari te
tvari u evharistiji. koji imaju liturgijsku uporabu liturgiji njoj blagodarenju evharistije u liturgijskoj
Veza MT IKT D.2.3. – objašnjava da su darovi prirode (tvar) (evharistiji) okolini, posebno
darovi blagodarnosti Bogu Ocu, da s pomoću naglašavajući
tih darova liturgija preobražava svijet sjedinjenje Boga i
– obrazlaže smisao tvari u evharistiji, čovjeka u evharistiji
naglašava da je evharistija svijet u malome jer
se u njoj prinosi ikonično cjelokupna tvorevina
– prikazuje evharistiju kao sjedinjenje s
Bogom Ocem putem tijela i krvi Sina Božjega
Učenik na primjeru proizvodnje vina i kruha prepoznaje važnost tvari za ljudsko postojanje u svakodnevnoj i liturgijskoj okolini.
— 37

Na kraju treće godine poučavanja – uočava da je čovjek posrednik između – prepoznaje odnos – opisuje odnos – objašnjava – istražuje odnos
predmeta Pravoslavni vjeronauk u Boga i prirode između Boga, svijeta između Boga, odnos između između Boga, svijeta i
konceptu Crkva učenik istražuje odnos – upoznaje primjere služenja bližnjima i čovjeka u Crkvi svijeta i čovjeka u Boga, svijeta i čovjeka u Crkvi
Boga, svijeta i čovjeka u Crkvi. – prepoznaje da je svijet skup konkretnih Crkvi čovjeka u Crkvi
vrsta živih bića koja su ujedinjena, jedna
drugima potrebna te da čine veliku zajednicu
ljubavi – Crkvu
– objašnjava da je svijet stvoren ljubavlju
Božjom, a da smo mi pozvani čuvati ga
Učenik prepoznaje vlastitu odgovornost za tvorevinu u raznim aktivnostima (skupljanje staroga papira, recikliranje itd.)

Na kraju treće godine poučavanja – upoznaje da je Bog stvorio svijet iz ljubavi – prepričava priču o – povezuje – opisuje da Bog – ističe da je Bog iz
predmeta Pravoslavni vjeronauk u – prepoznaje različitost i razdijeljenost stvaranju svijeta stvaranje s Božjom želi da svijet živi ljubavi stvorio svijet i
konceptu Bogoslovlje i život učenik Boga, ljudi i prirode ljubavi vječno želi da svijet živi vječno
ističe da je Bog iz ljubavi stvorio svijet. – prihvaća da svijet ne može bez Boga i da
je bez Njega smrtan

Na kraju treće godine poučavanja – usvaja ekološke teme o brizi prema Božjoj – prepoznaje Božju – uviđa postojanje – opisuje pravila – daje primjere
predmeta Pravoslavni vjeronauk u tvorevini brigu o svijetu Božje brige u svom odgovorna odgovorna ponašanja
konceptu Bogoslovlje i život učenik se životu ponašanja prema prema Božjoj tvorevini
odgovorno ponaša prema drugima i Božjoj tvorevini
svijetu.
— 38

Na kraju treće godine učenja i – opisuje vrijednosti – navodi primjere – navodi primjere – definira osnovne – ističe važnost
poučavanja predmeta Pravoslavni molitve, posta i pokajanja osobnoga molitvenog iz evanđeoskih priča vrijednosti posta, molitve i pokajanja u
vjeronauk u konceptu Podvig i služeći se primjerima iz života i života svetitelja u molitve i pokajanja u životu pravoslavnoga
umjetnost učenik ističe važnost evanđeoskih priča odnosu prema odnosu prema Bogu, hrišćanina
molitve, posta i pokajanja u životu – objašnjava svrhu molitve, molitvi, postu i svijetu i bližnjemu
pravoslavnoga hrišćanina. posta i pokajanja u odnosu pokajanju
prema Bogu, svijetu i
bližnjemu
– povezuje važnost molitve,
posta i pokajanja s Božićem,
Vaskrsom i životom svetoga
Save
Istaknuti važnost molitve, posta i pokajanja na primjerima iz evanđeoskih priča, poput priče o cariniku i farizeju te milosrdnom ocu (izgubljenom sinu). Preporučeni sadržaji za učenje
i poučavanje: Usekovanje, sv. Arhangel Mihailo, Materice, sv. Ignjatije Bogonosac, Sabor Presvete Bogorodice, sv. Trifun, Cveti, sv. Nikolaj Žički, sv. Georgije, Preobraženje
Gospodnje.
Na kraju treće godine učenja i – opisuje umjetničke izraze – prepoznaje različitosti – imenuje različite – opisuje ulogu – stvaralački
poučavanja predmeta Pravoslavni Pravoslavne Crkve crkvenih umjetničkih stilove crkvenog crkvenoga pjevanja u izražava usvojene
vjeronauk u konceptu Podvig i – opisuje temeljna obilježja izraza umjetničkog izraza životu Crkve sadržaje pojedinih
umjetnost učenik ističe da je crkvene umjetnosti stilova crkvene
stvaralaštvo jedan od izraza čovjekove – opisuje različitosti izraza crkvene umjetnosti
bogolikosti. umjetnosti
Učenik ističe ulogu svetoga Save i njegove prosvjetiteljske djelatnosti koristeći se pričama o njemu.
— 39

Na kraju treće godine poučavanja predmeta – utvrđuje biblijsku priču stvaranja – prepričava priču o – prepoznaje – uočava – utvrđuje da je
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Božje po danima stvaranju svijeta i čovjeka stvoreno od Boga i različitost Bog stvorio svijet i
otkrivenje učenik detaljno upoznaje priču o – prepoznaje da Bog stvara svijet iz stvoreno od čovjeka stvorenih bića i čovjeka kao
stvaranju svijeta i čovjeka. ljubavi čovjeka posebno biće
– ističe da svijeta nekada nije bilo
– zaključuje da je čovjek stvoren da
nalikuje na Boga

Na kraju treće godine poučavanja predmeta – upoznaje sadržaje poučnih – interpretira biblijske i – ističe pouku iz – povezuje – pronalazi osobne
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Božje novozavjetnih priča o Božjoj brizi poučne priče obrađenih priča naučeno sa primjere Božje
otkrivenje učenik objašnjava ispravan odnos za čovjeka (O milostivom ocu – sadašnjim životom prisutnosti u životu
prema bližnjima na temelju odabranih izgubljenom sinu; Carinik i farizej,
novozavjetnih priča. Lazar i bogataš, Vaskrsenje Jairove
kćeri)
– upoznaje pravilne oblike
ponašanja na temelju navedenih
priča
Božja briga o svijetu može se objasniti biblijskim primjerima (mȁna u pustinji, sv. Iliju hrane gavranovi, Danijel i lavovi itd.) I poučnim pričama (Neobični prosjak).
— 40

Na kraju četvrte godine učenja i poučavanja – stavlja sebe u odnos prema – traži objašnjenja za – daje primjer – iskazuje – pronalazi svoje
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu drugim dionicima liturgije kao važnost pripadnosti pripadnosti pripadnost mjesto u
Liturgija učenik identificira sebe kao Tijela Hristova konkretnoj liturgijskoj konkretnoj konkretnoj konkretnoj
aktivnoga dionika konkretne liturgijske – pronalazi svoje mjesto u zajednici liturgijskoj liturgijskoj liturgijskoj
zajednice. liturgijskom sabranju zajednici zajednici zajednici
– upoznaje odnose vrlina –
sloboda – liturgija

A. 4. 2 ZADOVOLJAVAJUĆ VRLO DOBRA
A IZNIMNA
DOBRA
Na kraju četvrte godine učenja i poučavanja – spreman je za aktivnije sudjelovanje u liturgiji pjevanjem liturgijskih pjesama: Dostojno – prepoznaje – obrazlaže
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu je, Blagosloven koji dolazi, Da se ispune usta naša i Vidjesmo svjetlost istinitu smisao teksta i smisao teksta i
Liturgija učenik opisuje značenje liturgijskih pjeva liturgijske pjeva liturgijske
pjesama i pjeva ih. pjesme pjesme

Na kraju četvrte godine učenja i poučavanja – svojim riječima objašnjava – povezuje strukturu službi i – svojim riječima – uz učiteljevu – samostalno
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu ikoničnost strukture službi i radnji u liturgiji s carstvom opisuje strukturu pomoć tumači tumači strukturu
Liturgija učenik tumači odnos između radnji u liturgiji s carstvom Božjim službi i radnji u strukturu službi i službi i radnji u
liturgije i carstva Božjega. Božjim (episkop – ikona liturgiji s carstvom radnji u liturgiji s liturgiji s carstvom
Hristova; sveštenik – ikona Božjim carstvom Božjim Božjim
apostola; đakon – ikona anđela;
laos – ikona svetih u carstvu
Božjemu)
— 41

Na kraju četvrte godine poučavanja – prepoznaje zajednicu kao osnovu života i – prepoznaje Crkvu – opisuje cilj – uz učiteljevu – samostalno
predmeta Pravoslavni vjeronauk u način postojanja ljudi kao cilj stvaranja stvaranja svijeta pomoć objašnjava da objašnjava da je
konceptu Crkva učenik objašnjava da – opisuje Crkvu kao zajednicu s Bogom u svijeta je svijet stvoren da svijet stvoren da
je svijet stvoren da postane Crkva i kojoj dobivamo vječno postojanje postane Crkva i živi postane Crkva i
živi vječno. – prepoznaje da je cilj stvaranja svijeta da vječno živi vječno
svijet postane Crkva i živi vječno.
– razvija svijest o životu, ali i o vječnome
životu kao daru Božjemu.
Učenik prepoznaje i daje primjere propadljivosti svijeta izvan zajednice s Bogom; razgovara o osobnom iskustvu zajedništva i liturgijskom odnosu s Bogom; razvija svijest o pojmu
smrti i propadljivosti.

Na kraju četvrte godine poučavanja – usvaja pojmove iz molitve i može ih – prepoznaje značenje – pronalazi primjere – objašnjava ključne – tumači ključne
predmeta Pravoslavni vjeronauk u objasniti svojim riječima, navesti primjere i molitve Gospodnje vezane uz molitvu pojmove riječi iz molitve na
konceptu Bogoslovlje i život učenik likovno obraditi Gospodnju vlastitim
tumači molitvu Gospodnju. primjerima
Opraštanje prikazati poučnim pričama („Kao što i mi opraštamo“ – Starečnik za djecu) i vlastitim primjerima.
— 42

Na kraju četvrte godine poučavanja predmeta – učenik shvaća važnost vrlinskog života i – nabraja hrišćanske – navodi – objašnjava – primjenjuje
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Bogoslovlje pogubnost grijeha kao promašaja i vrline primjere važnost vrlinskoga hrišćanske vrline u
i život učenik primjenjuje hrišćanske vrline. izostanka istinske ljubavi – prepoznaje i hrišćanskih života svojemu životu
primjenjuje vrline u kontekstu zajedništva vrlina
i odnosa prema drugima veza MT Održivi
razvoj 2.3.2.
– povezuje osobnu i opću dobrobit
Vrline obraditi pjesmama iz „Vrlinoslova“ i crtanim filmom.


Na kraju četvrte godine učenja i poučavanja – opisuje ulogu ikone u Pravoslavnoj Crkvi – opisuje važnost – nabraja – opisuje ulogu – opisuje pojedine
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu – opisuje važnost Bogorodičine ikone ikone različite Bogorodičine kanone Pravoslavne
Podvig i umjetnost učenik opisuje važnost – povezuje ličnost svetoga Jovana Bogorodičine ikone u životu Crkve kojima
ikone u životu Crkve. Damaskina s poznatim Bogorodičinim ikone Pravoslavne Crkve raspoznajemo
ikonama specifičnosti
– opisuje načine na koje prepoznajemo pravoslavne ikone
pravoslavnu ikonu
Učenik ističe specifičnosti pravoslavne ikone koristeći se primjerima ikone Bogorodice Trojeručice, Bogorodice Vladimirske i drugih. Opisuje vezu ikone Bogorodice Trojeručice s
ličnostima svetoga Jovana Damaskina i svetoga Save.
— 43

Na kraju četvrte godine učenja i – navodi hrišćanske vrline – opisuje važnost – nabraja – opisuje – ističe da je
poučavanja predmeta Pravoslavni – prepoznaje važnost vrlina kao puta ostvarivanja vrlinskoga života hrišćanske ulogu vrlinom
vjeronauk u konceptu Podvig i odnosa ljubavi s Bogom i ljudima vrline vrlinskoga moguće
umjetnost učenik ističe da je vrlinski – uočava specifičnosti vrlinskoga života svetitelja života koristeći ostvariti odnos
život način kojim hrišćanin teži stupiti u – prepoznaje svetitelje kao primjere vrlinskoga života i se žitijama ljubavi s
odnos ljubavi s Bogom i bližnjima. zajednice ljubavi s Bogom svetih i Bogom
Veza MT oisr B.2.1. – potaknut je truditi se u sebi razviti hrišćanske vrline poučnim
– objašnjava odnose ljubavi u blagdanima Božiću i Vaskrsu pripovijetkama
te životu svetoga Save
Učenik opisom pojedinih crkvenih blagdana prepoznaje važnost stjecanja vrlina u životu pravoslavnoga hrišćanina. Preporučeni sadržaji za učenje i poučavanje: Uspenije Presvete
Bogorodice, Sv. Apostoli Petar i Pavle, Sv. Tri jerarha, Oci, Lazareva subota, Veliki četvrtak, Veliki Petak, Vaznesenje Gospodnje; sv. Vasilije Ostroški, sv. Apostol Toma, sv. Jovan
Damaskin.

Na kraju četvrte godine poučavanja – upoznaje značenje priče o prvorodnome grijehu i – prepričava biblijski – upoznaje – povezuje – objašnjava
predmeta Pravoslavni vjeronauk u posljedicama pada sadržaj pravilnu i naučeno s događaj
konceptu Božje otkrivenje učenik – povezuje priče o pozivanju apostola i slanju u svijet na nepravilnu primjerima iz prvorodnoga
objašnjava događaj prvorodnoga grijeha propovijed s ispravnom uporabom slobode uporabu života grijeha kao
kao pogrešnu uporabu slobode i povredu slobode pogrešnu
Božje ljubavi. uporabu
slobode i
povredu Božje
ljubavi
Produbljuje znanje o pripovijesti o prvorodnome grijehu, objašnjava da je grijeh način odbijanja zajednice s Bogom i prihvaća da je smrt sastavni dio stvorene prirode.
— 44

E. 4. 2 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju četvrte godine poučavanja predmeta – upoznaje priče kojima Hristos – prepričava – prepoznaje Hristov – objašnjava – doživljava Hrista
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Božje poziva ljude u zajednicu s Njim sadržaj priča poziv u pričama Hrista koji nas koji nas poziva u
otkrivenje učenik prepoznaje važnost – upoznaje se sa svetiteljima koji su poziva u lični lični odnos –
slobodnog odgovora na Hristov poziv u lični se odazvali Hristovu pozivu odnos – zajednicu zajednicu slobode i
odnos – zajednicu slobode i ljubavi. slobode i ljubavi. ljubavi.
Temu „Hristos nas poziva u zajednicu“ obraditi poučnim pričama.

A. 5. 1 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju pete godine učenja i poučavanja – nabraja dionike starozavjetnoga – opisuje dionike – obrazlaže ulogu – prikazuje – uspoređuje
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu bogosluženja starozavjetne starozavjetnih bogoslužbeni život liturgisanje
Liturgija učenik ispituje liturgisanje zajednice u – opisuje ulogu prvosveštenika, hebrejske sveštenoslužitelja u starozavjetne zajednice u Starome
Starome zavjetu. sveštenika, levita i ostalih dionika bogoslužbene prinošenju žrtve zajednice zavjetu i danas
hebrejske zajednice u bogosluženju zajednice
– opisuje odežde starozavjetnih
sveštenoslužitelja i uspoređuje ih s
današnjim odeždama
– obrazlaže smisao žrtve u
hebrejskome bogoslužbenom životu
– u analizi hebrejskoga
bogoslužbenog života prepoznaje
liturgijske elemente
Učenik na primjeru slavljenja starozavjetnih blagdana (Pedesetnice, Sjenica itd.) Može ispitati ulogu zajednice u bogoproslavljanju.
— 45

Na kraju pete godine učenja i – imenuje starozavjetne knjige koje se najčešće – imenuje starozavjetne – ističe – uspoređuje – uz učiteljevu pomoć
poučavanja predmeta upotrebljavaju u bogosluženjima (Psaltir, parimeji knjige koje se starozavjetne bogoslužbeni i istražuje
Pravoslavni vjeronauk u – odabrani dijelovi starozavjetnih knjiga) upotrebljavaju u motive u starozavjetni tekst bogoslužbenu
konceptu Liturgija učenik uz – u liturgijskom tekstu uz vjeroučiteljevu pomoć bogosluženju bogosluženju uporabu
učiteljevu pomoć istražuje ističe starozavjetne motive starozavjetnih knjiga
bogoslužbenu uporabu – u kratkim crtama prikazuje sličnost i
starozavjetnih knjiga. istovjetnost bogoslužbenog i starozavjetnog teksta
– uz učiteljevu pomoć istražuje bogoslužbenu
uporabu starozavjetnoga teksta
Učenik na primjeru psalamskih tekstova upoznaje izvorni bogoslužbeni govor slavljenja Boga.
Na kraju pete godine učenja i – opisuje evharistiju kao zajednički čin prinošenja – opisuje starozavjetno – uz učiteljevu – samostalno – zaključuje da
poučavanja predmeta darova prirode kruha i vina shvaćanje žrtve i smrti pomoć objašnjava objašnjava Hristova žrtva
Pravoslavni vjeronauk u – objašnjava starozavjetno shvaćanje smrti (šeol, te liturgije kao lijeka starozavjetno starozavjetno nadilazi svaku žrtvu i
konceptu Liturgija učenik izraz i bi pribran rodu svojemu, očekivanje besmrtnosti shvaćanje žrtve i shvaćanje žrtve i da nam daje lijek
zaključuje da nam liturgija u Mesije/Spasitelja) smrti te liturgije kao smrti te liturgije besmrtnosti u
Hristovoj žrtvi kao ispunjenju – prikazuje liturgijske elemente u starozavjetnom lijeka besmrtnosti kao lijeka evharistiji
starozavjetnih žrtava daje lijek odnosu prema Bogu (uloga žrtve) besmrtnosti
besmrtnosti. – zaključuje da je liturgija u činu evharistije
objava Hristove pobjede nad smrću i volje da se
sjedinimo s Njim te da su darovi prirode lijek
besmrtnosti, prema svetom Ignjatiju
Antiohijskome
Učenik na primjeru susreta između Abrahama i Melhisedeka te darivanja kruha i vina vidi prasliku evharistije, najavu oslobođenja od smrti i pobjede nad njom. Uspoređuje
starozavjetno žrtvoprinošenje i liturgijsko prinošenje darova prirode.
— 46

Na kraju pete godine učenja i – navodi starozavjetna sabranja – prepoznaje starozvjetne ličnosti i – opisuje – povezuje – analizira sličnosti u
poučavanja predmeta oko jedne ličnosti koja upućuju događaje koji upućuju na Hrista i starozavjetne događaje starozavjetne ličnosti strukturi starozavjetne
Pravoslavni vjeronauk u na Novi zavjet i najavljuju Crkvu koji upućuju na Hrista i događaje s Hristom i i novozavjetne Crkve
konceptu Crkva učenik Hrista i Crkvu i Crkvu njegovom Crkvom
analizira sličnosti u strukturi – povezuje priču o Noinoj arci s
starozavjetne i novozavjetne Crkvom kao brodom spasenja
Crkve. – izvodi zaključak da su
starozavjetni događaji i
starozavjetna Crkva ikona i
praslika sabranja oko Hrista u
Crkvi
Na kraju pete godine učenja i – objašnjava povijest nastanka – navodi podjelu crkvenih blagdana – objašnjava nastanak – otkriva da se – ističe važnost
poučavanja predmeta Gospodnjih i Bogorodičnih Gospodnjih i blagdani prije svega blagdana u životu
Pravoslavni vjeronauk u blagdana Bogorodičnih proslavljaju u Crkvi pravoslavnoga
konceptu Crkva učenik ističe – opisuje shvaćanje vremena blagdana na liturgijskom hrišćanina i
važnost blagdana u životu koje sadržava sintagmu sabranju prepoznaje nužnost
pravoslavnoga hrišćanina. Veza „crkvena godina“ (bogoslužbeni vlastitoga
MT oisr C.2.4. godišnji krug) sudjelovanja u
– prepoznaje da Crkva u njihovu
povijesti živi liturgijsko vrijeme evharistijskom
crkvene godine slavljenju
– opisuje obilježja krsne slave
kao sabranja i obiteljskoga
blagdana
— 47

Na kraju pete godine učenja i – upoznaje se s poviješću vjerovanja i – navodi religije – povezuje religije – opisuje svojim – uspoređuje
poučavanja predmeta religijskim idejama starih naroda Staroga svijeta Staroga svijeta s riječima religijske religijska vjerovanja
Pravoslavni vjeronauk u – upoznaje se s postojanjem poganskih pojedinim narodima i ideje starih naroda starih naroda
konceptu Bogoslovlje i život mitova i legenda tradicijama
učenik razlikuje osnovne – imenuje pojedine religije i vezuje ih uz
elemente religije i kulture narode i kulture
starog svijeta. – u vjerovanju judejskog naroda prepoznaje
Veza MT oisr C.2.4. vjeru u jednoga Boga – Jahvu.
Susreće pojmove kult, religija, mit, legende, monoteizam, politeizam itd. Opisuje vjerovanja naroda Mezopotamije, Egipta, Judeje, starih Grka i Rimljana… Preporučuje se upoznati
glavna obilježja mitologije starih Slavena.
Na kraju pete godine učenja i – upoznaje sadržaje biblijske povijesti – nabraja Deset – ponavlja Deset Božjih – obrazlaže – objašnjava kako
poučavanja predmeta – prepričava biblijski opis uručenja Deset Božjih zapovijedi zapovijedi i prepričava važnost Deset Božje zapovijedi (Deset
Pravoslavni vjeronauk u Božjih zapovijedi svojim riječima sadržaje Božjih zapovijedi Božjih zapovijedi i
konceptu Bogoslovlje i život – upoznaje sadržaj Deset Božjih zapovijedi biblijske povijesti i pojedinih Hristove zapovijedi
učenik prepoznaje odgojni – tumači Božje zapovijedi starozavjetnih ljubavi) uređuju naš
smisao starozavjetne biblijske – uočava odgojni smisao Božjih zapovjedi događaja za odnos prema Bogu i
povijesti i Deset Božjih – upoznaju Hristove zapovijedi ljubavi izabrani Božji drugom čovjeku
zapovijedi. narod
Učenik prepoznaje da je Stari zavjet „pedagog“ za Hrista. Razumije kako su o odnosu prema zapovijedima u Starome zavjetu ovisile sudbina i pripadnost Božjemu narodu. Zapovijedi
imaju prije svega odgojni smisao, one su putokazi prema ostvarenju zajednice između Boga i ljudi.
— 48

Na kraju pete godine učenja i – otkriva važnost svetitelja kao uzora za ostvarivanje – opisuje pojam – nabraja – opisuje – ističe da nas na
poučavanja predmeta Pravoslavni zajednice s Bogom svetost pojedine oblike pojedine oblike svetost poziva
vjeronauk u konceptu Podvig i – povezuje različite oblike svetosti s različitim načinima svetosti svetosti Isus Hrist
umjetnost učenik opisuje proslavljanja Boga, poput proroka, pravednika, ispovjednika
različite oblike svetosti u vjere, apostola
Pravoslavnoj Crkvi. – objašnjava da nas na svetost poziva Isus Hrist
– objašnjava Božić, Vaskrs i blagdan svetoga Save kao
događaje Crkve
Primjerima iz života sv. Dimitrija i sv. Kirila i Metodija ističe osobitost i važnost različitih oblika svetosti. Preporučeni sadržaji za učenje i poučavanje: Rođenje Presvete Bogorodice,
sv. Nikola, sv. Jovan Krstitelj, Blagovijesti, sv. Ilija, Pedesetnica.
Na kraju pete godine učenja i – prepoznaje starozavjetne motive u pravoslavnoj – uočava povezanost – otkriva – opisuje ulogu – ističe ulogu i
poučavanja predmeta Pravoslavni ikonografiji starozavjetnih djela i ljepotu Psaltira i važnost
vjeronauk u konceptu Podvig i – opisuje važnost biblijskih spisa u životu Crkve, poput događaja u umjetničkoga knjige Staroga starozavjetnoga
umjetnost učenik prepoznaje Staroga zavjeta i Psaltira, koji se objašnjava kao „pedagog“ bogoslužbenom životu stvaralaštva zavjeta u duhovno-
važnost i ulogu starozavjetnoga prema Isusu Hristu Pravoslavne Crkve Staroga zavjeta bogoslužbenom umjetničkog
stvaralaštva. – ističe da Davidovi psalmi kao književno djelo pripadaju životu Crkve stvaralaštva
poetskomu stvaralaštvu hebrejskoga naroda
– ističe bogousmjerenost života starozavjetnih ličnosti i
starozavjetnoga duhovno-umjetničkog stvaralaštva
— 49

Na kraju pete godine poučavanja predmeta – upoznaje Bibliju kao knjigu, njezin – prepoznaje biblijske – povezuje – sažeto – samostalno
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Božje otkrivenje nastanak i podjelu ličnosti starozavjetnih ličnosti s interpretira interpretira
učenik interpretira biblijske sadržaje Staroga – upoznaje priče i ličnosti iz Staroga priča pričama sadržaje starozavjetne
zavjeta o Božjoj brizi o svijetu i čovjeku od zavjeta: Adam, Noa, babilonska kula, starozavjetnih priče
stvaranja do dolaska Hristova. Abram, Jakov, Josip, Mojsije, carevi priča
David i Solomon te proroci

Na kraju pete godine poučavanja predmeta – prepoznaje starozavjetne praslike o – prepričava – pronalazi – objašnjava – primjenjuje
Pravoslavni vjeronauk u konceptu Božje otkrivenje Hristu i Crkvi starozavjetne priče poruke poruke naučeno u svojem
učenik primjenjuje poruke starozavjetnih priča i – opisuje Božju brigu o svijetu i čovjeku starozavjetnih starozavjetnih životu
događaja – objašnjava kako je Bog pripremao svoj priča priča
narod za dolazak Sina Božjega
— 50

A
Na kraju šeste godine učenja i – nabraja dionike bogosluženja – opisuje dionike – opisuje ulogu liturgijskih – prikazuje smisao – uspoređuje
poučavanja predmeta Pravoslavni prvih hrišćanskih novozavjetnih prvobitne službi u prvobitnoj evharistije u liturgisanje prvobitne
vjeronauk u konceptu Liturgija zajednica novozavjetne i novozavjetnoj i današnjoj bogoslužbenome životu novozavetne i
učenik istražuje liturgisanje – opisuje ulogu apostola, današnje bogoslužbenoj zajednici prvobitne novoozavjetne i današnje zajednice
zajednice u Novome zavjetu. episkopa, prezvitera, đakona u bogoslužbene današnje zajednice
liturgisanju prvih hrišćanskih zajednice
zajednica
– navodi Hristove riječi potvrde
kruha i vina kao tijela i krvi
Njegove
– prikazuje smisao tajne večere u
kontekstu evharistije
– istražuje sličnosti i razlike
između liturgisanja prvobitne
novozavjetne i današnje zajednice
Učenik ilustrira novozavjetnu zajednicu radom u skupini. Predlaže nacrt igrokaza o tajnoj večeri i novozavjetnom bogosluženju te sudjeluje u njemu.
A
Na kraju šeste godine učenja i – navodi novozavjetne knjige – navodi – ističe novozavjetne – uz učiteljevu pomoć – samostalno
poučavanja predmeta Pravoslavni koje se najčešće upotrebljavaju u novozavjetne motive u bogosluženju istražuje bogoslužbenu istražuje
vjeronauk u konceptu Liturgija bogosluženjima (Evanđelje, knjige koje se uporabu noozavjetnih knjiga bogoslužbenu
učenik istražuje bogoslužbenu Poslanice, Djela apostolska) upotrebljavaju u uporabu
uporabu novozavjetnih knjiga. – ističe uz učiteljevu pomoć bogosluženju novozavjetnih knjiga
novozavjetne motive u
liturgijskom tekstu
– prikazuje u kratkim crtama
sličnost i istovjetnost
bogoslužbenog i novozavjetnog
teksta
— 51
– istražuje bogoslužbenu
uporabu novozavjetnog teksta
– izražava svoju ulogu u
liturgijskim čitanjima (kao
mogući čitatelj i kao slušatelj)
Učenik na primjeru uporabe crkvenoga kalendara pronalazi određeno liturgijsko čitanje bogoslužbenih knjiga Evanđelja i Apostola.

A
Na kraju šeste godine učenja i – opisuje liturgijski život u Hristu – opisuje – prikazuje liturgijski život – istražuje liturgijski život – zaključuje da je
poučavanja predmeta Pravoslavni i sadržaj izraza tajna Hristova liturgijski život i i tajnu Hristovu kao izraz slobode i tajnu liturgijski život
vjeronauk u konceptu Liturgija – daje primjere liturgijskoga tajnu Hristovu Hristovu slobodno dioništvo u
učenik zaključuje da je liturgijski života tajni Hristovoj
život izraz slobodnoga dioništva u – prikazuje smisao slobode u
tajni Hristovoj. liturgijskom životu
Veza MT IKT B.3.3. – prikazuje tajnu Hristovu kao
izraz slobodne Božje volje
– povezuje liturgijski život sa
shvaćanjem tajne Hristove i
carstvom Božjim
Učenik u raspravi o slobodi razlikuje božansku i čovječju slobodnu volju te slobodu kao ikonu Božju i izbor. Napisati esej na temu „Sa svojom slobodom ostvarit ću...“. Učenik
raspravlja o međuučeničkim i općenito međuljudskim odnosima s obzirom na pitanje slobode (Koliko sam slobodan u obitelji, školi, Crkvi, društvu?).
— 52
OBRAZOVNO-ODGOJNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

Na kraju šeste godine učenja i – navodi Crkvu u Jeruzalemu kao prvu – prepričava događaj – objašnjava da – analizira – zaključuje da je
poučavanja predmeta Pravoslavni liturgijsku zajednicu koja je nastala na praznik silaska Svetoga Duha na je blagdan silaska novozavjetni Crkva Hristova
vjeronauk u konceptu Crkva učenik Pedesetnice kad je Duh Sveti u obliku ognjenih apostole kao rođenja Crkve Svetoga Duha na događaj silaska rođena silaskom
zaključuje da je Crkva Hristova jezika sišao na apostole, na temelju Djela apostole Svetoga Duha Svetoga Duha na
rođena silaskom Svetoga Duha na apostolskih rođendan Crkve na apostole apostole
apostole. – objašnjava osobitosti svjedočenja vjere u
ranoj Crkvi
– obrazlaže progone hrišćana i hrišćanske
Crkve do Milanskog edikta

Na kraju šeste godine učenja i – objašnjava da je Crkva jedinstvo mnogih s – prepoznaje Crkvu kao – opisuje Crkvu – povezuje – istražuje kako se
poučavanja predmeta Pravoslavni Bogom preko jednoga, prvog u liturgiji – zajednicu čovjeka i kao zajednicu Crkvu kao u Crkvi ostvaruje
vjeronauk u konceptu Crkva učenik episkopa kao ikone Hristove stvorene prirode s Bogom čovjeka i stvorene zajednicu zajednica čovjeka i
istražuje Crkvu kao zajednicu – prepoznaje da je Crkva ostvarenje tajne prirode s Bogom čovjeka i stvorene prirode s
čovjeka i stvorene prirode s Bogom. Hristove kao cilja stvaranja svijeta stvorene prirode Bogom
– izvodi zaključak da se u ličnosti Hristovoj s Bogom s
ostvaruje zajednica s Bogom, drugim ljudima i liturgijom
prirodom, na što upućuje liturgijski način
postojanja Crkve
— 53

C. 6. 1
Na kraju šeste godine – upoznaje se s evanđeoskim izvještajima o – uz učiteljevu pomoć – opisuje Hrista kao – uz učiteljevu – povezuje evanđeoske
učenja i poučavanja Gospodu Isusu Hristu opisuje Hrista kao spasitelja pomoć povezuje izvještaje i sadržaj teksta
predmeta Pravoslavni – u opisima Hristovih čuda prepoznaje ljubav spasitelja evanđeoske Simbola vjere s
vjeronauk u konceptu Božju izvještaje i sadržaj Hristovom spasiteljskom
Bogoslovlje i život – ističe vaskrsenje Hristovo kao središnji teksta Simbola vjere ulogom
učenik otkriva Hristovu događaj vjere s Hristovom
tajnu kao tajnu spasenja – obrazlaže povezanost između tajne večere i spasiteljskom
svijeta i čovjeka. svete liturgije, a u događaju silaska Svetoga ulogom
Duha na apostole prepoznaje rođenje Crkve
– tumači tekst Nicejsko-carigradskoga
simbola vjere
– upoznaje se s bogoslovskim temama
vaseljenskih sabora
Učenik upoznaje novozavjetne tekstove o rođenju i vaskrsenju Hristovu, o događaju Pedesetnice i tekst Nicejsko-carigradskoga simbola vjere.
C. 6. 2
Na kraju šeste godine – upozorava na problem siromaštva, gladi i – nabraja različite – prepoznaje različite – osvješćuje važnost – u osobnom odnosu
učenja i poučavanja (ne)pravedne raspodjele dobara (veza MT društvene probleme s društvene probleme u kolektivnih i prema svakom čovjeku
predmeta Pravoslavni Održivi razvoj 3.3.4.) kojima se suočava društvu u kojemu se pojedinačnih djeluje u duhu
vjeronauk u konceptu – razgovara o problemu pravednosti suvremeni čovjek kreće i živi inicijativa za evanđeoske samožrtvene
Bogoslovlje i život – prepoznaje oblike borbe za socijalnu pravdu prevladavanje ljubavi
učenik proučava (veza MT oisr B.3.1.) različitih društvenih
različita socijalna i – u evanđeoskom kontekstu upoznaje relaciju: problema
etička pitanja društva u ljubav – pravda (veza MT oisr B.3.4.)
kojem živi. – upoznaje značenje pojma dostojanstvo
ličnosti
— 54

Na kraju šeste godine učenja i – prikazuje u kratkim crtama začetak i – opisuje začetke i – opisuje oblike i – ističe važnost – naglašava da je monaštvo
poučavanja predmeta razvoj monaštva razvoj monaštva stupnjeve monaškoga zavjeta i odraz liturgijskoga života
Pravoslavni vjeronauk u – opisuje osnove monaškoga monaštva ulogu podviga u
konceptu Podvig i umjetnost podvižničkog etosa – monaški zavjet i monaštvu
učenik otkriva da je monaštvo podvižnički život
odraz izrazito podvižničkog – otkriva vrijednost monaštva kao
načina života u Pravoslavnoj odraza sabornosti Pravoslavne Crkve
Crkvi. – objašnjava smisao podviga u proslavi
Božića i Vaskrsa
– povezuje monaštvo i život svetoga
Save
Učenik otkriva vrijednost Svete Gore kao obrasca monaškoga života u suvremenome svijetu. Preporučeni sadržaji za učenje i poučavanje blagdana: Uzdizanje Časnoga Krsta,
Prepodobna mati Paraskeva, sv. Kozma i Damjan, Vavedenje, Detinjci, sv. Prvomučenik i arhiđakon Stefan, sv. Maksim Ispovednik, Sretenje Gospodnje.
Na kraju šeste godine učenja i – opisuje podjelu bogoslužbenih knjiga – prepoznaje ulogu – nabraja – opisuje ulogu – opisuje liturgijsko
poučavanja predmeta – ističe važnost sadržaja bogoslužbenih bogoslužbenih knjiga liturgijske pojedinih bogoslužbenih naznačenje bogoslužbenih
Pravoslavni vjeronauk u knjiga u liturgijskoj praksi Crkve u Pravoslavnoj Crkvi bogoslužbene knjiga knjiga
konceptu Podvig i umjetnost – nabraja liturgijske bogoslužbene knjige knjige
učenik objašnjava ulogu – raspoređuje bogoslužbene knjige
bogoslužbenih knjiga u prema njihovoj namjeni u bogoslužbenom
Pravoslavnoj Crkvi. životu Crkve
Učenik otkriva bogatstvo bogoslužbenoga života Pravoslavne Crkve koristeći se primjerima bogoslužbenih knjiga poput Služebnika, Časoslova, Trebnika, notnih zbornika.
— 55

Na kraju šeste godine – upoznaje se s novozavjetnim – uz učiteljevu – u osnovnim crtama – detaljno opisuje – objašnjava dublje
poučavanja predmeta spisima, njihovim piscima pomoć prepričava prepričava evanđeoske evanđeoske priče i pronalazi značenje evanđeoskih priča
Pravoslavni vjeronauk u – usvaja novozavjetne sadržaje i evanđeoske priče priče njihovu poruku i njihovu aktualizaciju u
konceptu Božje otkrivenje ličnosti svojem životu
učenik objašnjava dublje – otkriva Hrista kao istinitog Boga i
značenje evanđeoskih priča. istinitog čovjeka, usvaja njegova
Veza MT IKT učenja
B.3.3. – u evanđeoskim pričama (Hristova
čudesa, Besjeda na gori,
Novozavjetne zapovijedi ljubavi)
pronalazi pouke koje može
primijeniti u životu

E. 6. 2
Na kraju šeste godine – upoznaje se s predanjima kojima se – imenuje društvene – uz učiteljevu pomoć – samostalno opisuje – istražuje društveno-
poučavanja predmeta dopunjuje biblijski sadržaj skupine koje su opisuje društveno- društveno-politički i politički i povijesno-
Pravoslavni vjeronauk u – analizom biblijskih tekstova djelovale u Hristovo politički i povijesno- povijesno-geografski geografski kontekst
konceptu Božje otkrivenje upoznaje se s biblijskom vrijeme geografski kontekst kontekst novozavjetnih novozavjetnih događaja
učenik istražuje društveno- arheologijom, geografijom, novozavjetnih događaja događaja
politički i povijesno- topologijom, poviješću itd.
geografski kontekst – istražuje društvene prilike i skupine
novozavjetnih događaja. u Hristovo vrijeme
Za obradu sadržaja uputiti učenike i na istraživački rad u vezi sa svetim predanjem (npr. Preobražaj pojedinoga događaja u crkveni blagdan i sl.).
— 56

Na kraju sedme godine učenja i – nabraja i opisuje vrste bogosluženja – opisuje tipove – prikazuje vrste – istražuje vrste i – povezuje vrste i smisao
poučavanja predmeta Pravoslavni u sklopu godišnjeg i dnevnog ciklusa bogosluženja, bogosluženja i smisao bogosluženja i bogosluženja i
vjeronauk u konceptu Liturgija (večernje, malo povečerje, polunoćnica, bogoslužbenih bogoslužbenih knjiga, bogoslužbenih knjiga, bogoslužbenih knjiga,
učenik povezuje vrste i smisao časovi, jutrenje, liturgija) knjiga i odeždi odeždi uporabu i smisao odeždi uporabu i smisao odeždi
bogosluženja i bogoslužbenih bogoslužbenih knjiga (Evanđelje,
knjiga, uporabu i smisao odeždi Apostol i dr.)
– navodi dijelove episkopskih,
svešteničkih i đakonskih odeždi
– prikazuje odežde, knjige na različite
načine (ilustrativno, opisno itd.)
– komentira i utvrđuje sadržaj i
smisao bogosluženja, knjiga i odeždi
Učenik posjećuje hram i upoznaje vrste bogoslužbenih knjiga i odeždi.
Na kraju sedme godine učenja i – nabraja tekstno spominjanje Svete – pronalazi – komentira – u kratkim crtama – istražuje smisao
poučavanja predmeta Pravoslavni Trojice u liturgiji (vozglas i molitve) svetotrojična svetotrojična prikazuje svetotrojična svetotrojičnih liturgijskih
vjeronauk u konceptu Liturgija – opisuje smisao svetotrojičnih svjedočanstava u liturgijska liturgijska svjedočanstva svjedočanstava i
učenik istražuje svetotrojična liturgijskih svjedočanstava i smisao liturgiji i definira da svjedočanstva i i istražuje kako je objašnjava zašto je
svjedočanstva u liturgijskom svete tajne u kontekstu liturgije je liturgija svetajna opisuje liturgiju kao liturgija svetajna Crkve liturgija svetajna Crkve
tekstu i objašnjava zašto je – prikazuje liturgiju kao svetajnu Crkve svetajnu Crkve
liturgija svetajna Crkve. Crkve, u kojoj sve tajne ostvaruju svoj
smisao
– uz učiteljevu pomoć istražuje
svetotrojična svjedočanstva u liturgiji i
zaključuje da je liturgija svetajna
Crkve
— 57
— 58

A
Na kraju sedme godine učenja i – opisuje liturgijski život i njegove – opisuje – ispituje smisao – raspravlja o – podupire stajalište da je
poučavanja predmeta Pravoslavni utjecaje u životu pojedinca i zajednice liturgijski život liturgijskoga života liturgijskom životu kao liturgijski život izraz
vjeronauk u konceptu Liturgija – daje primjere mogućih posljedica kao odnos ljubavi izrazu zajedništva i zajedništva i ljubavi koji
učenik brani stajalište da je liturgijskoga života s obzirom na u zajednici ljubavi koji se treba se treba prenijeti u
liturgijski život izraz zajedništva i zajedništvo i ljubav prenijeti u svakodnevicu
ljubavi prema svim ljudima. Veza – ispituje smisao liturgijskoga života u svakodnevicu
MT IKT B.3.3. svakodnevici
– dovodi u vezu sadržaj i smisao pojmova
zajedništva i ljubavi s liturgijskim životom
– raspravlja o posljedicama liturgijskoga
života u svakodnevici
– zastupa mišljenje da je liturgijski život
život u zajednici i življenje odnosa ljubavi
prema svim ljudima

B. 7. 1 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju sedme godine učenja i – navodi da je Simbol vjere ustanovljen na – prepoznaje – nabraja – daje primjere jeresi i – ističe da je Crkva na
poučavanja predmeta Pravoslavni vaseljenskim saborima vaseljenske sabore vaseljenske sabore problema koje je Crkva vaseljenskim saborima
vjeronauk u konceptu Crkva učenik – zaključuje da su vaseljenski sabori izraz kao izraz jedinstva rješavala na rješavala probleme s
ističe da je Crkva na vaseljenskim jedinstva Crkve Hristove Crkve vaseljenskim saborima kojima se susretala
saborima rješavala probleme s – razlikuje stupnjeve sveštenstva i – objašnjava tijekom povijesti
kojima se susretala tijekom sveštenomonaštva – nabraja povijest nastanka – razlikuje stupnjeve – prikazuje povijest
povijesti; prikazuje povijesni ustroj – opisuje povijest nastanka pojedinih stupnjeve pojedinih činova u sveštenstva i crkvene jerarhije u
crkvene jerarhije u Pravoslavnoj činova u Crkvi sveštenstva i Crkvi sveštenomonaštva Pravoslavnoj Crkvi
Crkvi. – opisuje povijest Srpske pravoslavne sveštenomonaštva
— 59
Crkve i pomjesnih pravoslavnih crkava

B. 7. 2
ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju sedme godine učenja i – objašnjava smisao svetih tajni u – prepoznaje – opisuje – obrazlaže smisao – zaključuje da se
poučavanja predmeta Pravoslavni kontekstu liturgije liturgiju kao izvor svetotajinski život svetih tajni u kontekstu udjelom u svetim tajnama
vjeronauk u konceptu Crkva učenik – prepoznaje krštenje i miropomazanje i cilj svih tajni Crkve liturgije Crkve naš život i svi
zaključuje da se udjelom u svetim kao tajne ulaska u Crkvu Crkve njegovi elementi uzvode u
tajnama Crkve naš život i svi – razvija svijest o važnosti ličnog lični odnos s Bogom i
njegovi elementi uzvode u lični sudjelovanja u svetotajinskome životu razvija spoznaju o
odnos s Bogom. Crkve nužnosti aktivnoga
dioništva u
svetotajinskome životu
Crkve
Na temelju opisa svetih tajni učenik zaključuje da je Crkva sa svetim tajnama prisutna u čovjekovu životu od njegova rođenja: krštenje kao duhovno rođenje, vjenčanje i brak kao odnos
između Hrista i Crkve, briga Crkve za bolesne u jeleosvećenju, pokajanje kao vraćanje u naručje Očevo, pričešće kao vrhunac svetotajinskoga života, sveštenstvo.

C. 7. 1 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju sedme godine učenja i – navodi simbole trojičnoga Boga u – prepoznaje – citira biblijska, – opisuje biblijska, – tumači biblijska,
poučavanja predmeta Pravoslavni Starome i Novome zavjetu biblijska, svetootačka i svetootačka i liturgijska svetootačka i liturgijska
vjeronauk u konceptu Bogoslovlje i – upoznaje svetootačka svjedočanstva o svetootačka i liturgijska svjedočanstva o Svetoj svjedočanstva o Svetoj
život učenik objašnjava biblijska, Svetoj Trojici liturgijska svjedočanstva o Trojici Trojici
svetootačka i liturgijska – objašnjava svojstva svake osobe Svete svjedočanstva o Svetoj Trojici
svjedočanstva o Svetoj Trojici. Trojice Svetoj Trojici
– nabraja liturgijske i bogoslužbene
simbole trojičnoga Boga
Ističe da hrišćani vjeruju u jednoga Boga – Oca, Sina i Svetoga Duha. Pritom Trojica nisu tri boga, nego jedan Bog.
— 60

Na kraju sedme godine učenja i – opisuje značenja pojmova vjera, znanje, ljubav, – prepoznaje – povezuje osnovna – u kontekstu – u kontekstu
poučavanja predmeta Pravoslavni bogopoznanje osnovna obilježja obilježja biblijskog i biblijskog i biblijskog i
vjeronauk u konceptu Bogoslovlje i – povezuje relacije ovih pojmova biblijskog i svetootačkoga svetootačkoga svetootačkoga
život učenik istražuje relacije: vjera – objašnjava smisao tvrdnje: Vidio si brata svetootačkoga poimanja poimanja opisuje poimanja
– ljubav – znanje. svoga, vidio si Boga svoga! poimanja bogopoznanja pojmove ljubav i objašnjava
bogopoznanja poznanje u ličnosti relacije između
ljubavi i
bogopoznanja
Učenik se upoznaje s relevantnim biblijskim citatima:
 Ako li neko misli da nešto zna, još ništa nije saznao što treba znati; a ako neko ljubi Boga, toga je Bog poznao (1. Kor. 8, 2–4 )
 (...) Koji ne ljubi ne poznade Boga; jer Bog je ljubav (1. Jov. 4,8 )
 Boga niko nikada nije vidio: ako ljubimo jedni druge… (1. Jov. 4,12 )
Učenik istražuje sadržaj teksta Himne ljubavi i biblijskoga shvaćanja prema kojemu je srce organ pozanja Boga (Srce mi čisto sazdaj, Bože (…), Ps. 50, i Blaženi čisti srcem, jer će Boga
vidjeti (...), Mt. 5,8) i povezuje ih s romanom Mali princ.

Na kraju sedme godine učenja i – оpisuje ulogu brojanice u molitvenome životu – oblikuje – opisuje različite – ističe važnost – ističe da je
poučavanja predmeta Pravoslavni – koristi se primjerima iz života svetih kojima pozitivan odnos izraze molitvenoga molitvene prakse liturgija središte
vjeronauk u konceptu Podvig i potvrđuje neodvojivost molitvenoga života od prema molitvenoj života koristeći se molitvene prakse
umjetnost učenik ističe liturgijski liturgije praksi primjerima iz života pravoslavnoga
karakter pravoslavne molitvenosti i – opisuje da se karakter molitve otkriva u svetih hrišćanina
ličnoga molitvenog života. zajedničkoj službi
– opisuje da je liturgija središte molitvene prakse
– opisuje krsnu slavu kao događaj obitelji – Crkve
u malome
– objašnjava važnost molitve i molitvenoga
života u kontekstu Božića, Vaskrsa i života sv.
Save
Utvrđuje važnost molitvenoga života koristeći se sadržajima iz žitija svetih i dijelova bogoslužbenih knjiga. Preporučeni sadržaji za učenje i poučavanje: sv. Arhangel Mihailo, sv.
— 61
Ignjatije Bogonosac, Sabor Presvete Bogorodice, sv. Trifun, Cveti, sv. Nikolaj Žički, sv. Georgije.
Na kraju sedme godine učenja i – u kratkim crtama prikazuje osnovnu podjelu – opisuje osnovnu – opisuje liturgijsku – prikazuje – ističe važnost
poučavanja predmeta Pravoslavni pravoslavne umjetnosti podjelu hrišćanske osnovu pravoslavne različitost motiva odluka
vjeronauk u konceptu Podvig i – opisuje liturgijsku osnovu pravoslavne umjetnosti umjetnosti kojima vaseljenskih i
umjetnost učenik ističe da je umjetnosti kao ikone budućega carstva Božjega pravoslavna pomjesnih sabora
pravoslavna umjetnost utemeljena – objašnjava ulogu odluka vaseljenskih sabora u umjetnost izražava u kontekstu
na odlukama vaseljenskih i formiranju pravoslavne umjetnosti svoju liturgijsku pravoslavne
pomjesnih sabora. – uspoređuje različite stilove crkvene umjetnosti i osnovu umjetnosti
likovnoga prikazivanja Svete Trojice
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZINE USVOJENOSTI

RAZRADA ISHODA
Na kraju sedme godine poučavanja – upoznaje biblijska svjedočanstva o otkrivenju – prepoznaje biblijske – navodi biblijske – uz učiteljevu – samostalno
predmeta Pravoslavni vjeronauk u Svete Trojice sadržaje otkrivenja sadržaje otkrivenja pomoć objašnjava objašnjava
konceptu Božje otkrivenje učenik – prepoznaje javljanja Svete Trojice u Starome i svetotrojičnoga Boga svetotrojičnoga Boga biblijske sadržaje biblijske sadržaje
objašnjava primjere otkrivenja Novome zavjetu otkrivenja otkrivenja
Svete Trojice u Svetome pismu. svetotrojičnoga svetotrojičnoga
Boga Boga
— 62
RAZINE USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD
RAZRADA ISHODA ZADOVOLJAVAJU
E. 7. 2 DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
ĆA
Na kraju sedme godine poučavanja – upoznaje Boga kao tvorca i svedržatelja – prepoznaje – navodi svetootačka učenja o – uz učiteljevu – samostalno
predmeta Pravoslavni vjeronauk u koji svijet stvara ni iz čega. učenja o Svetoj Svetoj Trojici pomoć objašnjava
konceptu Božje otkrivenje učenik – prepoznaje djelovanje pojedine ličnosti Trojici objašnjava svetootačka
istražuje otkrivenje trojičnoga Boga u Svete Trojice u stvaranju svijeta i povijesti svetootačka učenja o Svetoj
svijetu. spasenja učenja o Svetoj Trojici
Trojici
— 63

Na kraju osme godine – nabraja i opisuje liturgijske predmete (putir, diskos i – opisuje liturgijske – objašnjava – uz učiteljevu – samostalno
učenja i poučavanja druge) predmete uporabu liturgijskih pomoć utvrđuje smisao i
predmeta Pravoslavni – objašnjava smisao i uporabu liturgijskih predmeta predmeta objašnjava uporabu liturgijskih
vjeronauk u konceptu – prikazuje liturgijske predmete smisao i uporabu predmeta
Liturgija učenik utvrđuje – utvrđuje sadržaj i smisao liturgijskih predmeta u liturgijskih
smisao i uporabu liturgijskih kontekstu evharistije predmeta
predmeta.

Na kraju osme godine – razlikuje dijelove liturgije (proskomidija, liturgija – opisuje sadržaj – u kratkim crtama – istražuje – utvrđuje sadržaj i
učenja i poučavanja riječi i liturgija tajne) osnovnih dijelova prikazuje sadržaj sadržaj i smisao smisao dijelova
predmeta Pravoslavni – navodi i objašnjava smisao svešteničkih radnji liturgije i smisao dijelova liturgije i dijelova liturgije, liturgije, liturgijskih
vjeronauk u konceptu tijekom proskomidije (prinošenje i priprema darova, liturgijskih radnji smisao liturgijskih liturgijskih radnji radnji i molitava
Liturgija učenik utvrđuje spominjanje članova Crkve pri vađenju čestica). – prepoznaje i pjeva radnji i molitava – samostalno
sadržaj i smisao dijelova – opisuje smisao biblijske riječi u sklopu liturgije liturgijske pjesme – prepoznaje – uz učiteljevu utvrđuje smisao
liturgije, liturgijskih radnji i – navodi i tumači dijelove liturgije riječi (vozglas, smisao liturgijskih pomoć utvrđuje liturgijskih pjesama
molitava, utvrđuje smisao velika jektenija, antifoni, blaženstva, mali vhod, tropari, pjesama i pjeva ih smisao i pjeva ih
liturgijskih pjesama i pjeva čitanje Apostola i Evanđelja, molitva usrdnog moljenja, liturgijskih
ih. otpust oglašenih). pjesama i pjeva
– navodi i tumači osnovne dijelove liturgije tajne: ih
Heruvimska pjesma, veliki vhod, jektenija, cjelov
ljubavi, Simbol vjere, prinošenje svetih darova, Trisveta
pjesma, priziv Svetoga Duha, uznošenje darova kruha i
vina, molitveni spomen i zajednica u evharistiji s
Bogorodicom i ostalim članovima Crkve, molitva
Gospodnja, sveto pričešće, blagodarenje i otpust).
– raspravlja o sadržaju i smislu liturgijskih radnji i
molitava i utvrđuje ih.
– navodi liturgijske riječi potvrde, molitve i pjesme
(Amin, Gospodi pomiluj, antifoni, Trisveta pjesma, Mi
— 64
koji heruvime, kanon evharistije, Videsmo svetlost

istinsku, Da se ispune usta naša, Neka bude ime
Gospodnje).
– pjeva liturgijske pjesme i utvrđuje poznavanje smisla
teksta
Posebno se naglašava učenička uloga u svetoj tajni pričešća. Preporučuje se obraditi sadržaje uporabom dokumentarne serije „Liturgija“.
A. 8. 3
Na kraju osme godine – nabraja i opisuje glavne dijelove hrama (oltar, naos, – opisuje u osnovnim – u kratkim crtama – tumači glavne – istražuje
učenja i poučavanja priprata) imajući na umu njegovu povijesnu pozadinu, crtama glavne dijelove prikazuje glavne dijelove ikoničnost glavnih
predmeta Pravoslavni bogoslužbenu uporabu, smisao i ikoničnost liturgijskoga prostora i dijelove liturgijskoga dijelova
vjeronauk u konceptu – dovodi u vezu liturgijski prostor s načelom „gdje je osnovne etape razvoja liturgijskoga prostora i liturgijskoga
Liturgija učenik istražuje episkop, tu je sveta evharistija“ hrišćanskoga prostora i osnovne osnovne etape prostora, osnovne
ikoničnost liturgijskoga – upoznaje proces povijesnog oblikovanja današnje bogosluženja. etape razvoja razvoja etape razvoja
prostora, povijesni razvoj liturgijske forme i razgovara o tome – objašnjava važnost hrišćanskog hrišćanskog hrišćanskog
liturgijske forme i zaključuje – nabraja i opisuje koje se liturgije služe u svete liturgije za život bogosluženja bogosluženja bogosluženja
da liturgija ima vječno Pravoslavnoj Crkvi (Vasilija Velikog, Jovana hrišćana danas i prvih – ističe važnost – raspravlja o – zaključuje o
značenje. Zlatoustog i dr.) stoljeća hrišćanske ere svete liturgije za važnosti svete važnosti svete
– raspravlja o važnosti liturgije u životu pravoslavne život hrišćana danas liturgije za život liturgije za život
ličnosti i prvih stoljeća hrišćana danas i hrišćana danas i
– uspoređuje život prvih i današnjih hrišćana u hrišćanske ere prvih stoljeća prvih stoljeća
kontekstu liturgijskoga života hrišćanske ere hrišćanske ere
Učenik posebno ističe oltar kao središnje mjesto prinošenja darova prirode kruha i vina (tijela i krvi Hristove). U opisivanju povijesnih oblikovanja liturgijskih forma učenik upoznaje
prvotno karizmatično liturgisanje i liturgijske forme u kontekstu hrišćanske slobode u četvrtome stoljeću. Preporučuje se odvesti učenike u hram ili napraviti (iskoristiti postojeće)
njegov vizualni prikaz (posebno interijera).
— 65

B. 8. 1 ZADOVOLJAVAJ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
UĆA
Na kraju osme godine učenja i – opisuje Crkvu kao konkretnu liturgijsku zajednicu – opisuje Crkvu – otkriva da se – analizira projavu – zaključuje da je
poučavanja predmeta Pravoslavni koja je preko njezina načalnika Hrista u zajednici s kao Tijelo Crkva kao Tijelo Crkve kao Tijela liturgijsko sabranje
vjeronauk u konceptu Crkva Bogom Ocem Hristovo Hristovo Hristova u izraz Crkve kao Tijela
učenik objašnjava kako je – uspoređuje odnos među članovima Crkve s projavljuje u liturgijskom sabranju Hristova
liturgijsko sabranje izraz Crkve povezanošću udova u ljudskom tijelu liturgiji
kao Tijela Hristova. – izvodi zaključak da je Crkva Tijelo Hristovo jer je
Hristova ličnost nositelj postojanja stvorene prirode
koja postoji kao zajednica mnogih u Hristu

B. 8. 2 ZADOVOLJAVAJ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
UĆA
Na kraju osme godine učenja i – objašnjava da je Bog stvorio svijet kako bi on – prepoznaje – definira cilj – obrazlaže uzrok – zaključuje da je
poučavanja predmeta Pravoslavni postao Crkva carstvo Božje stvaranja svijeta postojanja svijeta carstvo Božje uzrok
vjeronauk u konceptu Crkva – prepoznaje da je liturgijsko postojanje Crkve kao uzrok postojanja Crkve i
učenik zaključuje da je carstvo ikonično postojanje carstva Božjega u povijesti koje je postojanja Crkve povijesti
Božje uzrok postojanja Crkve i istodobno dar Božji i povijesni događaj koji ostvaruju i povijesti
povijesti. ljudi
– zaključuje da uzrok postojanja svijeta nije u
prošlosti, nego u budućnosti, u budućem događaju koji
se još nije zbio, ali ostvaruje se tijekom povijesti (u
Crkvi kao konkretnoj liturgijskoj zajednici)
— 66

C. 8. 1
Na kraju osme godine – razlikuje osnovna obilježja hrišćanskog – navodi osnovna – opisuje osnovna – u odabranim žitijima – dovodi u vezu
učenja i poučavanja etosa obilježja pravoslavnoga obilježja pravoslavnoga svetih, pojedinim pravoslavno poimanje
predmeta Pravoslavni – ističe važnost novozavjetnih zapovijedi poimanja ličnosti i poimanja ličnosti i događajima i osobama ličnosti i hrišćanskog
vjeronauk u konceptu o ljubavi hrišćanskog etosa hrišćanskog etosa svjetske povijesti etosa s vjerom u
Bogoslovlje i život – preispituje značenja pojma slobode istražuje osnovna vaskrsenje i vezuje ih uz
učenik objašnjava da se – objašnjava da je grijeh promašaj obilježja hrišćanskog osobni odnos prema
čovjek ostvaruje kao čovjekova naznačenja i zloupotreba etosa drugom čovjeku i
ličnost jedino u slobode Hristovu ličnost
zajednici s Bogom i – objašnjava zašto se smrt naziva
drugim čovjekom. posljednjim neprijateljem
– istražuje osnove hrišćanskoga poimanja
čovjeka kao ikone Božje
– objašnjava pojam identiteta
– opisuje pravoslavno poimanje ličnosti
Učenik imenuje ljubav kao najvažnije iskustvo života. Prepoznaje ljubav i slobodu kao osnovna obilježja hrišćanske etike. Istražuje značenja savjesti, motiva i autoriteta u čovjekovu
etičkom životu. Tumači značenje citata: „Sve mi je dozvoljeno, ali nije mi sve na korist. Sve mi je dozvoljeno, ali ne dam da išta ovlada mnome” (1. Kor. 6,12). U Hristovu etosu
učenik prepoznaje savršeni ljudski etos i ostvarenje čovjeka kao ličnosti. Suprotno Adamu, koji je želio postati ravan Bogu mimo Boga (tragedija grijeha i smrt), Hrist je unizio sebe i
postao čovjek. Učenik ističe uzajamnu ljubav među ljudima i važnost bližnjega u svojemu životu.
— 67

C. 8. 2 ZADOVOLJAVAJ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
UĆA
Na kraju osme godine učenja i – upoznaje velike svjetske religijske sustave i – nabraja velike – opisuje osnovna – osvješćuje – prihvaća sve
poučavanja predmeta Pravoslavni njihov doprinos sveukupnoj civilizaciji svjetske religije i obilježja i vjerska pravo svakoga ljude kao djecu
vjeronauk u konceptu Bogoslovlje i – istražuje učenja i osnovna obilježja vjerskih vezuje ih uz učenja islama, čovjeka na jednog Oca
život učenik upoznajući velike svjetske zajednica iz vlastite okoline (hrišćanstvo, judaizam, pojedine judaizma i hrišćanskih slobodu
religije i njihova učenja ističe slobodu islam) – veza MT oisr C.3.2. I C.3.4. prostore, narode i denominacija mišljenja i
vjeroispovijesti kao jedno od osnovnih, – upoznaje Katoličku Crkvu i tradiciju reformacije kulture vjerovanja
temeljnih i ljudskih prava. – uspoređuje tekst Opće deklaracije UN-a o
Veza MT IKT B.3.3. pravima čovjeka i povezuje ga s tekstom Milanskog
edikta o oslobodi vjeroispovijedanja
– obrazlaže pojavu i osnove ideje ekumenskoga
pokreta
– razlikuje pojam tolerancija i ljubav prema
drugome čovjeku

D. 8. 1 ZADOVOLJAVAJ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
UĆA
Na kraju osme godine učenja i – potvrđuje da je liturgija središte života Crkve – opisuje – opisuje važnost i – utvrđuje da – utvrđuje da je
poučavanja predmeta Pravoslavni – zaključuje da je etos hrišćanskih svetitelja – primjere podviga ulogu hrišćanskoga je liturgija cilj spasonosnost
vjeronauk u konceptu Podvig i liturgijski etos carstva Božjega iz žitija svetih podviga u ostvarenju hrišćanskoga hrišćanskoga
umjetnost učenik utvrđuje da je – povezuje svetost hrišćanskoga života s proslavom čovjeka kao ličnosti podviga podviga neodvojiva
svetost hrišćanskoga života neodvojiva Božića, Vaskrsa i životom svetoga Save od liturgije
od liturgijskoga života.
Učenik utvrđuje da su crkveni blagdani i njihova proslava neodvojivi od liturgije. Preporučeni sadržaji za učenje i poučavanje: Uspenije Presvete Bogorodice, Sv. Apostoli Petar i
Pavle, Sv. Tri jerarha, Lazareva subota, Veliki četvrtak, Veliki Petak, Vaznesenje Gospodnje; sv. Vasilije Ostroški, sv. Apostol Toma, sv. Jovan Damaskin.
— 68
— 69

D. 8. 2 ZADOVOLJAVAJU DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
ĆA
Na kraju osme godine učenja i – opisuje obilježja i razvitak pravoslavnog – opisuje svrhu – opisuje osnovna – opisuje osnovne – ističe evharistijsko
poučavanja predmeta Pravoslavni hrama pravoslavnoga obilježja i podjelu stilove gradnje i naznačenje
vjeronauk u konceptu Podvig i – opisuje podjelu pravoslavnog hrama hrama pravoslavnoga hrama pravila podizanja pravoslavnoga hrama
umjetnost učenik ističe liturgiju kao – objašnjava da je osnivanje i podizanje pravoslavnoga
izvor umjetničkog stvaralaštva pravoslavnoga hrama povezano s hrama
arhitekture Pravoslavne Crkve. određenim pravilima i obredima –
episkopov blagoslov, postavljanje svetih
moštiju, osvećivanje antiminsa
– opisuje pravoslavni hram i bogosluženje
kao sintezu pravoslavnog umjetničkog
stvaralaštva
– opisuje liturgijsku osnovu unutrašnjosti
pravoslavnoga hrama kao predokusa
carstva Božjega
Obilaskom pravoslavnoga hrama u svojoj parohiji učenik analizira njegova bogoslužbena obilježja. Koristeći se opisom srpskih pravoslavnih manastira Pećke patrijaršije, Žiče,
Ravanice, utvrđuje znanje o pojedinim stilovima pravoslavne arhitekture, poput raškoga, moravskog i vardarskog. Navodi i opisuje pravoslavne manastire u Republici Hrvatskoj.

A
Na kraju osme godine poučavanja – učenik aktualizira pouke evanđeoskih – uz učiteljevu – samostalno opisuje – objašnjava – povezuje evanđeoske
predmeta Pravoslavni vjeronauk u priča (o carstvu Božjem, cariniku i farizeju, pomoć opisuje odabrane evanđeoske odabrane poruke s konkretnim
konceptu Božje otkrivenje učenik bludnome sinu, Zakheju i sl.) Dajući odabrane priče evanđeoske priče primjerima iz života
povezuje evanđeoske poruke s konkretne primjere iz života evenđeoske priče
konkretnim primjerima iz života.
— 70

ODGOJNO- OBRAZOVNI RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI
E. 8. 2
Na kraju osme godine – objašnjava Božju – navodi opće primjere – opisuje neke od primjera – opširno opisuje primjere – svojim riječima
poučavanja predmeta prisutnost u svijetu putem Božje prisutnosti u svijetu Božje prisutnosti u svijetu Božje prisutnosti u svijetu objašnjava Božju
Pravoslavni vjeronauk u znakova poput čudotvornih prisutnost u Crkvi
konceptu Božje otkrivenje ikona, moštiju i sl.
učenik objašnjava Božju – zaključuje da je Bog
prisutnost u svijetu i neprestano prisutan u Crkvi
Crkvi.
— 71
Srednja škola
KONCEPT A: LITURGIJA (SREDNJA ŠKOLA)
ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINA USVOJENOSTI

Na kraju devete godine učenja i – objašnjava čovjekovu potrebu za – prepoznaje da je – objašnjava da je – dokazuje da je – objašnjava zašto je
poučavanja predmeta Pravoslavni postojanjem u zajednici i načinima za način hrišćanskoga način hrišćanskoga način hrišćanskoga način hrišćanskoga
vjeronauk u konceptu Liturgija učenik ostvarivanje zajednice postojanja i postojanja i postojanja i djelovanja postojanja i djelovanja
objašnjava zašto je postojanje u – određuje hrišćanski identitet kao djelovanja djelovanja postojanje u postojanje u liturgijskoj
liturgijskoj zajednici način hrišćanskog pripadnost konkretnoj liturgijskoj postojanje u postojanje u liturgijskoj zajednici zajednici
postojanja i djelovanja te djeluje kao zajednici liturgijskoj zajednici liturgijskoj – identificira se kao – djeluje kao član
član liturgijske i parohijske zajednice. – prepoznaje svoje mjesto u parohiji kao – potaknut je zajednici član parohijske liturgijske i parohijske
lokalnoj zajednici – uključiti se u život – želi se uključiti zajednice zajednice
Veza MT oisr A.4.1. parohijske zajednice u život parohijske
– raspravlja o tome što ako se hrišćanin zajednice
odvoji od zajednice
Raspravu o tome što se događa ako se hrišćanin odvoji od konkretne liturgijske zajednice treba usmjeravati na zaključak da on ne može postojati mimo zajednice Crkve koja se
projavljuje u liturgiji. Učenik tumači izreku: Jedan hrišćanin – nijedan hrišćanin.
Na kraju devete godine učenja i – raspravlja o pravoslavnom shvaćanju – opisuje podvig, – traži – stavlja u odnos – potvrđuje da se
poučavanja predmeta Pravoslavni Crkve kao liturgijske zajednice sudjelovanje u objašnjenja o podvig, sudjelovanje u podvigom i
vjeronauk u konceptu Liturgija učenik – obrazlaže da je liturgija centar liturgiji i odnosu podviga, liturgiji i sudjelovanjem u
potvrđuje da se dioništvom na liturgiji hrišćanskoga života zato što u njoj bogopoznanje sudjelovanja u bogopoznanje liturgiji stupa na put
stupa na put bogopoznanja. stupamo u najprisniji odnos s Bogom liturgiji i bogopoznanja
– stavlja u odnos liturgiju i podvig kao bogopoznanja
put bogopoznanja i vjeru kao način
života
– zaključuje da podvig ispunjenje nalazi
u liturgiji
Učenik ističe da je liturgija istodobno put prema bogopoznanju i put bogopoznanja.
— 72
— 73

A. 1. 3 ZADOVOLJAVAJU DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
ĆA
Na kraju devete godine učenja i – uspoređuje lični doživljaj Boga u liturgiji i – uz učiteljevu – samostalno – uz učiteljevu – samostalno
poučavanja predmeta Pravoslavni teorijsko (akademsko) znanje o Bogu pomoć procjenjuje pomoć uspoređuje akademsko
vjeronauk u konceptu Liturgija učenik – ističe liturgiju kao izvor spasenja jer se u njoj procjenjuje akademsko uspoređuje „znanje o Bogu“ i
razlikuje akademsko „znanje o Bogu“ ostvaruje punina zajednice s Bogom akademsko „znanje o Bogu“ akademsko bogopoznanje kao
od bogopoznanja i predokusa carstva „znanje o Bogu“ i i bogopoznanje „znanje o Bogu“ predokus carstva
Božjega u liturgiji. bogopoznanje kao kao predokus i bogopoznanje Božjega u liturgiji
predokus carstva carstva Božjega kao predokus
Božjega u liturgiji u liturgiji carstva Božjega
u liturgiji
Učenike treba upućivati i na primjere monaha podvižnika i drugih svjedoka vjere koji su ispunjenje svojega puta pronašli u sjedinjenju s Bogom u liturgiji. Preporučuje se činiti to na
temelju liturgijskih tekstova i konkretnih primjera.
KONCEPT B: CRKVA (SREDNJA ŠKOLA)

B. 1. 1 ZADOVOLJAVAJU DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
ĆA
Na kraju devete godine učenja i – opisuje prvu hrišćansku Crkvu kao tajno okupljanje – objašnjava – u kratkim – prikazuje – tumači povijest
poučavanja predmeta Pravoslavni hrišćana radi lomljenja kruha povijest nastanka crtama povijest nastanka nastanka Crkve
vjeronauk u konceptu Crkva učenik – navodi kako su su prvi hrišćani imali Crkvu iako Crkve prikazuje Crkve
tumači povijest nastanka Crkve nisu imali hramove povijest
Hristove. – razlikuje Crkvu kao evharistijsku zajednicu od nastanka Crkve
hrama kao mjesta u kojemu se vrši bogosluženje
— 74

Na kraju devete godine učenja i – objašnjava da se pripadnost – prepoznaje Crkvu kao – opisuje da se – objašnjava Crkvu zaključuje da je
poučavanja predmeta Pravoslavni Crkvi oduvijek izražavala blagodatnu zajednicu Crkva kao zajednica kao konkretnu Crkva blagodatna
vjeronauk u konceptu Crkva učenik sudjelovanjem na evharistijskom Boga i vjernih Boga i čovjeka liturgijsku zajednicu zajednica Boga i
zaključuje da je Crkva blagodatna sabranju ostvaruje u liturgiji vjernih koja se
zajednica Boga i vjernih koja se – prepoznaje Crkvu kao prostor za ostvaruje u svetoj
ostvaruje u svetoj liturgiji. ostvarivanje svoje ličnosti u liturgiji
zajedničarenju s bližnjima i
trojičnim Bogom koji postaje izvor
i punina njegova života
– zaključuje da hrišćana nema
mimo Crkve jer hrišćanin postoji
ponajprije kao član konkretne
liturgijske zajednice (parohije)
KONCEPT C: BOGOSLOVLJE I ŽIVOT (SREDNJA ŠKOLA)

Na kraju devete godine učenja i – istražuje pojam vjere u Boga u – navodi primjere vjere u – razlikuje primjere – utvrđuje primjere – objedinjuje
poučavanja predmeta Pravoslavni Starome i Novome zavjetu Boga i na osnovi vjere u Boga kod vjere u Boga kod primjere vjere u Boga
vjeronauk u konceptu Bogoslovlje i – preispituje fenomen ateizma i biblijskih i svetootačkih biblijskih ličnosti i biblijskih ličnosti i na kod biblijskih ličnosti
život učenik objedinjuje svjedočanstva agnosticizma tekstova otkriva sadržaje na osnovi biblijskih osnovi biblijskih i na osnovi biblijskih
biblijskog i svetootačkoga poimanja – ocjenjuje relacije: vjera – znanje, odnosa: vjera – znanje, tekstova dovodi u tekstova procjenjuje tekstova tumači
vjere te povezuje vjeru i nevjerovanje s vjera – bogopoznanje, vjera – čuda, vjera – bogopoznanje, vezu odnose: vjera – odnose: vjera – odnose: vjera –
čovjekovim slobodnim izborom. vjera – povjerenje, vjera – ljubav vjera – čuda, vjera – znanje, vjera – znanje, vjera – znanje, vjera –
povjerenje, vjera – ljubav bogopoznanje, vjera bogopoznanje, vjera – bogopoznanje, vjera –
– čuda, vjera – čuda, vjera – čuda, vjera –
povjerenje, vjera – povjerenje, vjera – povjerenje, vjera –
ljubav ljubav ljubav
Učenik prepoznaje vjeru kao put kojim Bog i čovjek idu ususret jedan drugomu. Prvi korak čini Bog. Bog zove, a čovjek se treba odazvati. Novozavjetni tekstovi: Poziv prvih apostola
(Mt. 4,18–22), O bogatome mladiću koji „otide žalostan“ (Mt. 19,21–22); Jevr. 11,1 itd. Bog nas najprije poznaje u Hristu. Poznanje Boga kao ličnosti preko Isusa Hrista – Božje
otkrivenje.
— 75

Na kraju devete godine učenja i poučavanja – upoznaje osnove pravoslavne – navodi osnovne – opisuje osnove – objašnjava – tumači
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu antropologije pretpostavke pravoslavnoga poimanje ličnosti iz pretpostavke i ključne
Bogoslovlje i život učenik istražuje – razlikuje pojmove ličnost i pravoslavnoga poimanja poimanja ličnosti perspektive sadržaje
biblijsko-svetootačke i antropološke individua ličnosti pravoslavne pravoslavnoga
pretpostavke pravoslavnoga poimanja – uspoređuje hrišćansko antropologije poimanja ličnosti
ličnosti. poimanje odnosa između tijela i
Veza MT IKT B.4.3. duše te različita filozofska
gledišta
– obrazlaže biblijsko i
svetootačko poimanje jednakosti i
ravnopravnosti spolova
Učenik na osnovi biblijskih i svetootačkih polazišta opisuje čovjeka kao jedinstvenu psihosomatsku cjelinu. Svaki je čovjek jedinstvena i neponovljiva ličnost. Učenik razlikuje hrišćanski
odnos prema tijelu i dualizam grčko-rimske tradicije (propovijed apostola Pavla na Areopagu o vaskrsenju mrtvih (Dap. 17,32) i „Ne znate li da su tjelesa vaša udovi Hristovi... Da je
tijelo vaše hram Duha Svetoga” (1. Kor. 6, 15–19).
Upoznaje da za pravoslavlje ne postoje ljudi ili narodi druge (više ili niže) kategorije.
Susreće se s revolucionarnošću hrišćanske poruke: „Nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste svi jedan čovjek u Hristu” (Gal 3,28).
Na kraju devete godine učenja i poučavanja – opisuje pojam hedonizma i različite teorije o – navodi osnove – opisuje – objašnjava – usvaja
predmeta Pravoslavni vjeronauk u konceptu blagostanju (individualnom i društvenom) hrišćanskoga poimanja hrišćansko hrišćansko hrišćanske
Bogoslovlje i život učenik objašnjava – upoznaje hrišćansko gledište prema kojemu istinske smisla života i sreće poimanje poimanje smisla osnove
hrišćansko poimanje smisla života kao sreće nema bez ljubavi i slobode smisla života života i sreće poimanja
pristupanje Izvoru Života, koji je Bog sâm, i – susreće se s terminom oboženje i sreće smisla i
vezivanju uza Nj. – prepoznaje da je svetost dar Božji sreće
Veza MT oisr A.4.2. – ispituje odnose: svetost – etos, svetost – zajednica,
svetost – savršenstvo
Učenik objašnjava da zajednica s Bogom i iskustvo Njegove ljubavi prema čovjeku daje puninu i smisao životu (povezati sa svjedočenjem i stradanjima mučenika). Perspektiva istinske
sreće jest u nadilaženju individualizma i egoizma te stupanju u zajednicu s Bogom i bližnjima. U toj zajednici projavljuju se plodovi Duha: ljubav, radost, mir, dugotrpljenje... (Gal. 5,
22–23). Nasuprot tomu stoje nemoć, razočaranja, bezizlaznost...
— 76
— 77
KONCEPT D: PODVIG I UMJETNOST (SREDNJA ŠKOLA)

Na kraju devete godine učenja – navodi primjere koji potvrđuju da – navodi primjere podviga i – pronalazi poveznicu – raspravlja o tome – povezuje podvig u
i poučavanja premeta su podvig i odgovornost nužni kako bi odgovornosti hrišćanskih između crkvene koliko i kako Bog u kontekstu
Pravoslavni vjeronauk u čovjek postao autentičan stvaratelj na umjetnika i svetih otaca koji umjetnosti i podviga kao umjetnikovu umjetničkog
konceptu Podvig i umjetnost slavu Božju su tako postali autentični preduvjeta pripadanja podvigu utječe na izražavanja sa
Učenik doživljava podvig kao – pronalazi poveznicu između crkvene stvaratelji Božji Crkvi njega i njegovo žrtvom, odricanjem i
neodvojiv dio hrišćanskoga umjetnosti i blagodati Božje stvaralaštvo odgovornošću
stvaralaštva. – raspravlja o tome koliko Duh Sveti
podvigom oplođuje naše talente,
preobražava nas i posvećuje naš život i
djela

Na kraju devete godine učenja i – objašnjava zašto je istina postojanja – navodi načine – otkriva zašto hrišćani – uspoređuje – obrazlaže da je
poučavanja predmeta svijeta, prema hrišćanskom shvaćanju, umjetničkog izražavanja u umjetničkom pravoslavnu i crkvena umjetnost
Pravoslavni vjeronauk u u zajedništvu s Bogom koje će se prvih hrišćana izražavanju prikazuju svjetovnu umjetnost sastavni dio
konceptu Podvig i umjetnost potpuno ostvariti u budućnosti događaje kakvi će biti u te prepoznaje pravoslavne vjere
učenik obrazlaže da je crkvena – utvrđuje da je hrišćanstvo prepuno zajednici s Bogom, koja osnovne razlike doživljena iz
umjetnost sastavni dio simbola, slika koje osim na povijesnu će se potpuno ostvariti između njih perspektive ikone
pravoslavne vjere doživljena iz stvarnost upućuju na eshaton tek u budućnosti carstva Božjega
perspektive ikone carstva – opisuje kako će zajedništvo Boga i
Božjega. čovjeka pridonijeti tomu da stvorena
priroda prevlada smrt
Učenik zastupa stajalište da je umjetnost estetski izraz našega postojanja, potreba da se kao bića ostvarimo čineći sebe i svijet ljepšim i boljim. Dokazuje da s pomoću umjetnosti
čovjek teži osobni pečat, pečat svojega jedinstvenog i autentičnog postojanja, ostaviti na svijetu oko sebe i potvrditi se kao ličnost samim stvaralačkim činom.
— 78
KONCEPT E: BOŽJE OTKRIVENJE (SREDNJA ŠKOLA)

Na kraju devete godine učenja i – razvija svijest o kontinuitetu – prepoznaje da je – uz učiteljevu – samostalno navodi – objašnjava
poučavanja predmeta Pravoslavni Božjeg otkrivenja u Starome i osobitost Svetoga pisma i pomoć navodi primjere povezanosti karakter
vjeronauk u konceptu Božje otkrivenje Novome zavjetu svetoga predanja sadržana primjere Svetoga pisma i svetoga bogonadahnutosti
učenik na temelju osobnog iskustva – objašnjava kanon i u bogonadahnutosti povezanosti predanja Svetoga pisma i
objašnjava karakter bogonadahnutosti bogonadahnutost Svetoga pisma i Svetoga pisma i svetoga predanja na
Svetoga pisma i svetoga predanja. svetoga predanja svetoga predanja temelju osobnog
– izvodi zaključak da je za pravilno iskustva
tumačenje Svetoga pisma i svetoga
predanja nužna ukorijenjenost u
životu Crkve

Na kraju devete godine učenja i – nabraja i opisuje glavne događaje – opisuje u osnovnim – uz učiteljevu – samostalno opisuje – objašnjava
poučavanja predmeta Pravoslavni iz povijesti spasenja koji potvrđuju crtama glavne događaje iz pomoć opisuje glavne događaje iz važnost Božje
vjeronauk u konceptu Božje otkrivenje Božju prisutnost u svijetu povijesti spasenja koji glavne događaje iz povijesti spasenja koji prisutnosti u svijetu
učenik objašnjava da je Božje – dovodi u vezu Božju prisutnost u potvrđuju Božju prisutnost povijesti spasenja potvrđuju Božju za život ljudi
otkrivenje čovjeku istodobno poziv u svijetu i Njegovo projavljivanje s u svijetu koji potvrđuju prisutnost u svijetu
zajednicu s Njim. događajima iz povijesti spasenja Božju prisutnost u
– raspravlja o važnosti Božje svijetu
prisutnosti u svijetu za život ljudi
– zaključuje da je Božja prisutnost u
svijetu u raznim oblicima, preko
raznih ličnosti i u različitim
povijesnim okolnostima ključna za
spasenje ljudi
Obraditi film „Tvorevina svjedoči o Tvorcu“. Obraditi tekst starca Kleope „Veliki je Bog“.
— 79

A
Na kraju desete godine učenja i – tumači praroditeljski (prvorodni, istočni) – u kratkim crtama – objašnjava važnost – prosuđuje važnost – povezuje
poučavanja predmeta Pravoslavni grijeh kao odvajanje od Boga nasuprot liturgiji, objašnjava sudjelovanja na sudjelovanja na starozavjetno izvješće
vjeronauk u konceptu Liturgija koja je vrhunac zajedništva svih sa Bogom važnost liturgiji za vlastito liturgiji za vlastito o praroditeljskome
učenik povezuje starozavjetno – zaključuje da se liturgijskim zajedništvom sudjelovanja na spasenje spasenje u kontekstu (prvorodnom,
izvješće o praroditeljskome prevladavaju posljedice praroditeljskoga liturgiji za vlastito praroditeljskoga istočnom) grijehu i
(prvorodnom, istočnom) grijehu i grijeha (odvajanje od Boga, disharmonija spasenje (prvorodnog, sudjelovanje na
sudjelovanje na liturgiji s vlastitim između čovjeka i prirode i čovjeka u samome istočnog) grijeha liturgiji s vlastitim
spasenjem. sebi te naposljetku smrt) spasenjem
Učenik zaključuje da svatko od nas ima priliku ispraviti grijeh praroditelja Adama i Eve tako što će sudjelovati na liturgiji i ostvariti svoju slobodu kao zajednicu s Bogom.
A.2. 2 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju desete godine učenja i – istražuje upotrebu starozavjetnih spisa u – uz učiteljevu – samostalno – uz učiteljevu – samostalno tumači
poučavanja predmeta Pravoslavni bogosluženju pomoć pronalazi pronalazi vezu pomoć tumači Stari Stari zavjet u
vjeronauk u konceptu Liturgija – povezujući Dekalog s novozavjetnim vezu između između Staroga zavjet u novozavjetnome
učenik tumači Stari zavjet u zapovijedima ljubavi i molitvom Gospodnjom Staroga zavjeta i zavjeta i novozavjetnome bogoslužbenom
novozavjetnome bogoslužbenom tumači ih u liturgijskom kontekstu novozavjetnoga novozavjetnoga bogoslužbenom kontekstu
kontekstu. – objašnjava uporabu biblijskih tekstova, bogoslužbenog bogoslužbenog kontekstu
riječi, slika i simbola u bogosluženju konteksta konteksta

A
Na kraju desete godine učenja i – uspoređuje starozavjetne žrtve i blagdane s – u kratkim crtama – uspoređuje – objašnjava smisao – povezuje smisao
poučavanja predmeta Pravoslavni litugijskom žrtvom (sve starozavjetne žrtve prikazuje sličnosti starozavjetne žrtve i starozavjetnih žrtava starozavjetnih žrtava i
vjeronauk u konceptu Liturgija bile su praslika Hristove žrtve, posljednje starozavjetnih blagdane s Hristovom i blagdana te smisao blagdana s Hristovom
učenik povezuje smisao krvne žrtve; svi starozavjetni blagdani žrtava i blagdana s žrtvom, liturgijom i Hristove žrtve, žrtvom, liturgijom i
starozavjetnih žrtava i blagdana s ostvaruju ispunjenje i dobivaju nov, dublji Hristovom žrtvom, novozavjetnim litugije i novozavjetnim
Hristovom žrtvom, liturgijom i smisao u liturgiji) liturgijom i blagdanima novozavjetnih blagdanima
novozavjetnim blagdanima. – tumači smisao starozavjetnih događaja i novozavjetnim blagdana
liturgije u odnosu na carstvo Božje blagdanima
— 80

B. 2. 1 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju desete godine učenja i – opisuje početak starozavjetne Crkve kao – prepoznaje – opisuje – objašnjava – izvodi zaključak da
poučavanja predmeta Pravoslavni sabranja naroda oko jedne ličnosti početak starozavjetnu Crkvu početak ostvarivanja je početak
vjeronauk u konceptu Crkva učenik – povezuje javljanje Boga Abrahamu (kao ostvarivanja Crkve Crkve u vremenu, ostvarivanja Crkve u
izvodi zaključak da je početak konkretnoj ličnosti oko koje je okupljena u vremenu, odnosno povijesti vremenu, odnosno
ostvarivanja Crkve u vremenu, zajednica naroda) s Crkvom odnosno povijesti povijesti, otkrivenje
odnosno povijesti, otkrivenje Boga – izvodi zaključak da je starozavjetna Crkva Boga Abrahamu
Abrahamu. ikona i praslika sabranja oko Hrista u Crkvi
Učenik na osnovi istraživanja starozavjetnih događaja i ličnosti (babilonska kula, Noa i potop, Abraham, Izak, Jakov itd.) Zaključuje da su oni ispunjeni u ličnosti Gospoda Isusa
Hrista.
B.2. 2 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju desete godine učenja i – nabraja sve dionike Crkve kao sabornoga, – opisuje – opisuje Crkvu kao – objašnjava da – identificira sebe
poučavanja predmeta Pravoslavni živog organizma čija je glava Hrist pravoslavno Tijelo Hristovo Crkvu činimo svi mi kao jedan od udova
vjeronauk u konceptu Crkva učenik – opisuje Crkvu kao zajednicu ljubavi Boga, shvaćanje Crkve kad se saberemo na Tijela Hristova
prepoznaje da je Crkva živi čovjeka i prirode liturgiji
saborni organizam, Tijelo Hristovo – izvodi zaključak da je hrišćanstvo prije
i ikona carstva Božjega. svega Crkva, a ne samo religija
— 81

C.2. 1 ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju desete godine učenja i – povezuje da svijet postoji zato što je – opisuje biblijsko – tumači tajnu – razlikuje – zaključuje da stvorena
poučavanja predmeta Bog htio da postoji – On ga stvara iz svjedočanstvo stvaranja Božjeg stvaranja uzroke stvaranja priroda može postojati
Pravoslavni vjeronauk u ljubavi i slobodno, prevodi ga iz nebića u svijeta i ističe da Bog nije svijeta i objašnjava svijeta i posljedice jedino u neprekidnoj
konceptu Bogoslovlje i život biće stvorio svijet iz nužnosti, da Bog nije stvorio stvaranja prirode zajednici slobode s Bogom
učenik tumači biblijsku – zaključuje da se cilj stvaranja svijeta nego iz ljubavi i slobodno svijet iz nužnosti, iz nebića te govori i povezuje da će vječni
povijest o stvaranju svijeta i ostvaruje u jedinstvu Boga i stvorene nego iz ljubavi i zašto priroda ne život tvorevine biti u
povezuje ju s ciljem Božjega prirode radi njezina besmrtnog postojanja slobodno može biti vječna sjedinjenju Boga i čovjeka
stvaranja. – zaključuje da je stoga svijet mogao i izvan zajednice s u Sinu Božjemu
ne postojati, a obzirom na to da je Bogom
stvoren, to znači da je i smrtan te da samo
u zajednici s Bogom može postati
besmrtan
Učenik povezuje ključne realnosti hrišćanskoga poimanja stvaranja svijeta: stvoreno – nestvoreno, vječno – prolazno, na temelju kojih razlikuje antičko i hrišćansko poimanje stvaranja
svijeta, ali i povijesti (ciklično shvaćanje, pravolinijsko i, na kraju, hrišćansko).
C.2. 2 ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju desete godine učenja i – povezuje da stvaranje čovjeka prema – prepričava svojim – tumači tajnu – razlikuje – zaključuje da je ljudska
poučavanja predmeta obrazu i podobiju (slici i prilici) znači da riječima biblijski izvještaj o Božjega stvaranja uzroke stvaranja priroda po sebi smrtna
Pravoslavni vjeronauk u je stvoren kao slobodno biće; čovjek je stvaranju čovjeka (Adama i čovjeka i objašnjava čovjeka i zato što je stvorena, pa ne
konceptu Bogoslovlje i život počašćen božanskim likom, stvoren je za Eve) i sažima biblijsku posljedice čovjekova posljedice sadržava sile koje bi joj
učenik tumači biblijsko besmrtnost povijest praroditeljskoga prekida zajednice s stvorenosti te same po sebi osigurale
poimanje stvaranja čovjeka – pretpostavlja da je prvi čovjek (Adam grijeha Bogom odgovara zašto besmrtnost, i povezuje da
prema ikoni i podobiju i Eva), odbacivši Božju zapovijed, čovjek ne može će vječni život biti moguć
Božjemu i predočava da se projavio svoju slobodu negativno u biti besmrtan izvan tek u sjedinjenju Boga i
čovjekov promašaj (grijeh) odnosu na Boga i odbio zajednicu s zajednice s Bogom čovjeka u ovaploćenome
sastoji u odvajanju od zajednice Njime Bogu Logosu
s Bogom. – objašnjava pravoslavno poimanje
svete tajne braka
Učenik povezuje ključne realnosti hrišćanskoga poimanja stvaranja čovjeka: stvoreno – nestvoreno, smrtnost – besmrtnost, ikona - podobije. Čovjek treba tvar prinositi Tvorcu. To je
njegova služba – liturgija. Jedinstvo čovjeka s Bogom jedini je način za prevladavanje smrti. Praroditeljski grijeh u svjetlu bogoslužbenih tekstova. I bez obzira na to što je Adam odbio
zajednicu s Bogom, Bog nije odustao od prvobitnoga plana, nego ponovno preko čovjeka – Novog Adama, Isusa Hrista – uspostavlja zajednicu.
— 82
Učenik tumači smisao riječi da je čovjek stvoren privremeno manjim od anđela. Upoznaje biblijsko i hrišćansko poimanje pojmova ljubav (lični karakter) – eros – seksualnost (prirodno
kretanje), osobito imajući na umu adolescentsko ponašanje kao psihološki najdinamičnije životno razdoblje.
Na kraju desete godine učenja i – istražuje vezu između teologije i – otkriva vezu između – objašnjava vezu – istražuje vezu – odmjerava kolika je
poučavanja predmeta ekologije te plodove njihova susreta teologije i ekologije između teologije i između čovjekova uloga u
Pravoslavni vjeronauk u – ističe da je zemlja zajednički dom koji ekologije ekološkoga suvremenom ekološkom
konceptu Bogoslovlje i život nam je povjerio Tvorac, zbog čega je problema i izazovu i doprinos
učenik objedinjuje hrišćansko nezaobilazna tema za teološko čovjekova (individualni i društveni)
poimanje stvaranja svijeta i promišljanje otuđenja od Boga njegovu ublažavanju te
čovjeka, a shvaćanje čovjekova – upoznaje sadržaj i smisao stvaranja konačnom prevladavanju
naznačenja povezuje sa čovjeka kao krune svega stvorenoga
suvremenim ekološkim – prepoznaje da je služba čovjeka da
problemom. bude spasilac tvorevine
– povezuje čovjekovo naznačenje (iz
pravoslavne perspektive i drugih
perspektiva) sa suvremenim ekološkim
problemom – veza MT Održivi razvoj
4.1.3.
– zaključuje da je cilj ekologije
očuvanje svijeta
– ocjenjuje da je Zemlja mnogo puta
doživjela različite prirodne kataklizme,
ali danas je prvi put ugrožava njezin
stanar – čovjek.
Učenik objedinjuje hrišćansko poimanje svijeta i službu koju čovjek ima u njemu. Liturgija je prinos darova zemlje Tvorcu, „Tvoje od Tvojih“. Suvremeni ekološki problem učenik
promatra kao posljedicu čovjekove otuđenosti od Boga (zloporaba tvorevine, odgovorniji odnos prema prirodi itd.), a kroz prizmu cilja Božjega stvaranja svijeta. Kao hrišćani živimo u
vjeri da je sve što je od Boga stvoreno dobro i da će biti preobraženo. Učenik tumači smisao svetootačkoga poimanja čovjeka kao makrokozmosa u mikrokozmosu.
— 83

D. 2. 1
Na kraju desete godine – prepoznaje da je umjetnost u pravoslavnoj – prepoznaje da je – objašnjava da je – dokazuje da – predočava koliko
učenja i poučavanja hrišćanskoj tradiciji blisko povezana s osobnim umjetnost u umjetnost u kontekstu umjetnošću i podvig i umjetnost
premeta pravoslavni podvigom pravoslavnoj podviga kao liturgijskog osobnim podvigom potiču čovjeka da teži
vjeronauk u domeni – obrazlaže teze da je težnja za stvaralaštvom, hrišćanskoj tradiciji etosa estetski izraz našega čovjek teži osobni liturgijskom
Podvig i umjetnost učenik razvojem i unaprjeđivanjem vjerske kulture i blisko povezana s postojanja, potreba da se pečat, pečat svojega uzrastanju u vjeri i
predočava važnost crkvene umjetnosti neraskidiva od osobnoga osobnim podvigom kao bića ostvarimo čineći jedinstvenog i ljubavi
podviga za crkvenu podviga i svetopredanjske askeze i svetopredanjskom sebe i svijet ljepšim i autentičnog
umjetnost i doživljavanja – procjenjuje koliko podvig i umjetnost potiču askezom boljim postojanja, ostaviti
svojega načina života iz čovjeka da teži liturgijskom uzrastanju u vjeri i na svijetu oko sebe i
perspektive ikone carstva ljubavi potvrditi se kao
Božjega. – iznosi stajalište o tome koliko je važno živjeti ličnost samim
aktivan liturgijski život i doživljavati svoj život stvaralačkim činom
iz perspektive ikone carstva Božjega

D.2 . 2
Na kraju desete godine – navodi različite načine glazbenog izražavanja – prepoznaje – opisuje kada su i pod – razlikuje – uspoređuje
učenja i poučavanja u Crkvi glavna obilježja kojim uvjetima nastajali određene stilove i određene stilove i
predmeta Pravoslavni – opisuje bizantsko srpsko srednjovjekovno i crkvenoga pojanja i pojedini stilovi i načini načine izvedbe u načine izvedbe u
vjeronauk u konceptu suvremeno crkveno pojanje njegove najpoznatije izvedbe u crkvenoj glazbi crkvenoj glazbi crkvenoj glazbi
Podvig i umjetnost učenik – imenuje glavne stilove u arhitekturi predstavnike – ističe da su bizantske – otkriva da su – procjenjuje koliko
prepoznaje vrijednost i – objašnjava povijesne okolnosti u kojima su – nabraja stilove crkve uzor u crkvenom pravoslavni hramovi hrišćanska arhitektura
važnost crkvene glazbe i nastajali pojedini stilovi gradnje gradnje u crkvenom graditeljstvu Pravoslavne na područjima sliči stilovima u
uspoređuje u širem – uspoređuje arhitekturu starozavjetnih graditeljstvu i Crkve i da su određeni različitih država drugim vjerskim
smislu glavne stilove hramova i bogoslužbenih prostora (skinija) s glavne oblike stilovi u pravoslavnoj tijekom povijesti zajednicama
crkvene arhitekture. crkvenom arhitekturom hrišćanskih hramova crkvenoj arhitekturi morali biti građeni u
nastajali pod utjecajem duhu težnji tadašnje
raznih kultura i civilizacija svjetovne vlasti
Učenik zaključuje da je umjetnost najprofinjeniji izraz našega postojanja, suptilna unutarnja intuicija sposobna slušati tihi glas Duha Božjega i slijediti ga.
— 84

Na kraju desete godine učenja i – povezuje biblijsko izvješće o – opisuje starozavjetne – u osnovnim – samostalno i precizno – istražuje
poučavanja predmeta Pravoslavni praroditeljskome (istočnom, događaje u kojima je crtama objašnjava objašnjava starozavjetne mesijansku ideju kao
vjeronauk u konceptu Božje prvorodnom) grijehu i protoevanđelje (1. vidljiva mesijanska ideja starozavjetne događaje u kojima je cilj starozavjetnih
otkrivenje učenik istražuje Moj. 3,15) sa Spasiteljem događaje u kojima vidljiva mesijanska ideja iščekivanja
mesijansku ideju kao cilj – otkriva mesijansku ideju u je vidljiva
starozavjetnih iščekivanja. starozavjetnim pričama o Noi i arci, mesijanska ideja
Abrahamu, Izaku, Jakovu…
– ističe neprestanu Božju brigu koja se
očituje u tome da ne ostavlja narod bez
proroka i predvodnika
– izdvaja Mojsija kao spasioca Hebreja
iz egipatskoga ropstva i u smislu praslike
povezuje ga s Hristom Spasiteljem
Učenik istražuje tekst starozavjetnih proroka Izaije, Danijela i drugih te uz učiteljevu pomoć tumači pojedina mesijanska mjesta u kontekstu evanđeoskog izvješća o rođenju, životu,
stradanju i vaskrsenju Hristovu.
E.2. 2 ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
Na kraju desete godine učenja i – tumači starozavjetne praslike – opisuje pojedine – uz pomoć -samostalno opisuje -tumači lično
poučavanja predmeta Pravoslavni novozavjetnih ličnosti događaje koji pokazuju nastavnika događaje koji pokazuju otkrivanje Božje u
vjeronauk u konceptu Božje – povezuje priču o gradnji babilonske lično otkrivanje Božje u opisuje događaje lično otkrivanje Božje u Starom zavjetu
otkrivenje učenik tumači kule s novozavjetnom Crkvom (nijedna Starome zavjetu koji pokazuju Starom zavjetu
ličnosno otkrivanje Božje u zajednica osim Crkve ne vodi prema lično otkrivanje
Starome zavjetu. sjedinjenju s Bogom) Božje u Starom
– objašnjava događaj Jakovljeva hrvanja zavjetu
s Bogom (Izrael)
– ističe Mojsijev lični odnos s Bogom
(Jahve)
Učenik uspoređuje i povezuje s mitologijom i filozofskim gledištima odnosno kako se bog(ovi) otkriva(ju) čovjeku i kako se odnose prema njemu. Učenik raspravlja o tome koliko je
čovjek bio aktivan i slobodan u odnosu prema bogu ili bogovima.
— 85
— 86

Na kraju jedanaeste godine – povezuje liturgiju s tajnom – ističe da je svaka – u kratkim crtama – tumači svaku – objašnjava zašto je
učenja i poučavanja predmeta večerom na kojoj je Hristos zajednička trpeza (liturgija) prikazuje da je svaka zajedničku trpezu svaka zajednička trpeza
Pravoslavni vjeronauk u ustanovio način zajedništva s izraz zajedništva s Hristom zajednička trpeza (liturgiju) kao izraz (liturgija) izraz
konceptu Liturgija učenik nama do svršetka vijeka (liturgija) izraz zajedništva s Hristom zajedništva s Hristom
objašnjava zašto je svaka – dovodi u vezu poredak na zajedništva s Hristom
zajednička trpeza (liturgija) tajnoj večeri s poretkom na
izraz zajedništva s Hristom. liturgiji (molitva – pjevanje–
pouka – blagodarenje – pričešće)
– zaključuje da pričešćem i mi
postajemo dionici tajne večere jer
liturgija nije samo sjećanje nego
ponovni doživljaj i događaj tajne
večere
Tumačiti s liturgijskim smislom evanđeoski izvještaj o putu u Emaus – prepoznavanje u lomljenju kruha.
Na kraju jedanaeste godine – zaključuje da liturgijski tekst – prepoznaje vezu između – objašnjava vezu – uz učiteljevu pomoć – samostalno povezuje
učenja i poučavanja predmeta Anafore sv. Vasilija Velikoga teksta liturgije i između teksta liturgije i povezuje tekst liturgije tekst liturgije s
Pravoslavni vjeronauk u pruža osnovu za razumijevanje cjelokupnoga domostroja cjelokupnoga s cjelokupnim cjelokupnim
konceptu Liturgija učenik cjelokupnoga domostroja spasenja te svetih tajni domostroja spasenja te domostrojem spasenja i domostrojem spasenja i
povezuje tekst liturgije s spasenja svetih tajni svetim tajnama svetim tajnama
cjelokupnim domostrojem – povezuje događaj preobraženja
spasenja i svetim tajnama. s pjesmom Vidjesmo svjetlost
istinitu
– prikazuje liturgiju kao svetajnu
Crkve, u kojoj sve tajne ostvaruju
svoj smisao
— 87

Na kraju jedanaeste godine – prikazuje tajnu Hristovu kao – opisuje liturgiju, tajnu – uz učiteljevu pomoć – samostalno dovodi u – zaključuje da je
učenja i poučavanja predmeta izraz suradnje između Boga i Božje prisutnosti u svijetu i dovodi u vezu liturgiju, vezu liturgiju, tajnu liturgija tajna Božje
Pravoslavni vjeronauk u čovjeka (Bog uvijek poštuje naš ulazak u carstvo Božje tajnu Božje prisutnosti u Božje prisutnosti u prisutnosti u svijetu i
konceptu Liturgija učenik čovjekovu slobodu) – odobrava načine svijetu i naš ulazak u svijetu i naš ulazak u našeg ulaska u carstvo
zaključuje da je liturgija tajna – povezuje liturgijski život sa hrišćanskoga djelovanja u carstvo Božje carstvo Božje Božje
Božje prisutnosti u svijetu i shvaćanjem tajne Hristove i društvu – usvaja načine – slijedi predložene – pokazuje načine
našeg ulaska u carstvo Božje te carstvom Božjim (poštuje hrišćanskoga djelovanja načine hrišćanskoga hrišćanskoga
pokazuje načine hrišćanskog slobodu drugih i njihovo u društvu djelovanja u društvu djelovanja u društvu
djelovanja u društvu. mišljenje; pomaže potrebitima)
Veza MT IKT B.5.3.
Sadržaje bi trebalo obraditi koristeći se liturgijskim tekstovima.
— 88

Na kraju jedanaeste godine učenja i – opisuje djelatnost Duha Svetoga u sjedinjenju – definira ulogu Duha – obrazlaže – tumači djelatnost – izvodi
poučavanja predmeta Pravoslavni ljudi i stvorene prirode s Bogom Svetoga u kako Duh Sveti Duha Svetoga u zaključak da Duh
vjeronauk u konceptu Crkva učenik – objašnjava da zajednicu s Hristom ljudi mogu konstituiranju Crkve konstituira svetotajinskom Sveti konstituira
upoznavajući svetotajinski život Crkve ostvariti jedino uz pomoć Duha Svetoga koji Crkvu životu Crkve Crkvu
izvodi zaključak da Duh Sveti konstituira Crkvu kao konkretnu liturgijsku
konstituira Crkvu. zajednicu
– prepoznaje krštenje i miropomazanje kao tajne
ulaska u Crkvu

Na kraju jedanaeste godine učenja i – objašnjava pojam jedne, svete, saborne i – prepoznaje jednu, – opisuje jednu, – zaključuje da – zastupa
poučavanja predmeta Pravoslavni apostolske Crkve svetu, sabornu i svetu, sabornu i apostolsko stajalište da je
vjeronauk u konceptu Crkva učenik – objašnjava apostolsko prejemstvo u Crkvi u apostolsku Crkvu apostolsku prejemstvo, konkretna
zastupa stajalište da je jedna, sveta, kontekstu liturgije i carstva Božjega Crkvu kao nasljedstvo u liturgijska
saborna i apostolska Crkva konkretna – zaključuje da Crkva vidljivim radnjama konkretnu Crkvi, zajednica
liturgijska zajednica vozglavljena jednim rukopoloženja nastavlja svoje nepromjenljivo liturgijsku podrazumijeva vozglavljena
episkopom. povijesno trajanje s Duhom Svetim zajednicu neprekidni jednim
vozglavljenu povijesni episkopom, jedna,
jednim kontinuitet jedne, sveta, saborna i
episkopom svete, saborne i apostolska Crkva
apostolske Crkve
te Hristovu
prisutnost u njoj u
povijesti
— 89

A
Na kraju jedanaeste godine – zaključuje da je Hrist Sin Božji i sin čovječji – istiniti – navodi da su u – razlikuje postojanje – objašnjava da je – povezuje tajnu
učenja i poučavanja predmeta Bog i istiniti čovjek; rođen, a ne stvoren ličnosti Isusa božanske i Isus Hristos istinitiovaploćenoga
Pravoslavni vjeronauk u – povezuje značenje Hristove ličnosti i spasenja svijeta i Hrista sjedinjene čovječanske prirode Bog i istiniti čovjekBoga, u kojemu je
konceptu Bogoslovlje i život čovjeka dvije prirode ovaploćenoga Logosa i utvrđuje važnost čovjekova tajna
učenik povezuje tajnu (božanska i i dovodi u vezu spasenja svijeta i dobila svoju
ovaploćenoga Boga, u kojemu čovječanska) i spasenje svijeta sa čovjeka u Hristu vječnu vrijednost,
je tajna čovjeka dobila svoju otkriva da je ovaploćenim Sinom i objedinjuje ju s
vječnu vrijednost, i objedinjuje spasenje svijeta Božjim tajnom
ju s tajnom domostroja spasenja moguće jedino s domostroja
koje je mogao izvršiti jedino ličnošću spasenja koje je
Bog Tvorac. ovaploćenoga mogao izvršiti
Logosa jedino Bog
Tvorac
Učenik tajnu spasenja svijeta i čovjeka neodvojivo vezuje uz Hrista, a tajna domostroja spasenja zajedničko je djelo Svete Trojice. Oslanja se na tekst prologa Evanđelja po Jovanu i
tumači značenja Hristovih imena: Novi Adam, Mesija, Logos, Emanuil.
C. 3. 2 ZADOVOLJAVAJU DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
ĆA
Na kraju jedanaeste godine – ističe evanđeoski smisao pokajanja i praštanja – pronalazi – uz učiteljevu pomoć – samostalno – objašnjava
učenja i poučavanja predmeta upućujući na primjer Hrista čiji je život ispunjen dojmljive primjere navodi dojmljive navodi dojmljive primjere
Pravoslavni vjeronauk u bezuvjetnom ljubavlju prema svakom čovjeku pokajanja i primjere pokajanja i primjere pokajanja pokajanja i
konceptu Bogoslovlje i život – prepoznaje da pojam života ima središnje mjesto u nabraja stupnjeve svojim riječima i razlikuje uspoređuje
učenik istražuje značenja hrišćanskom učenju etičke zrelosti kao opisuje stupnjeve stupnjeve etičke stupnjeve etičke
pojma sveštenost života i – razlikuje stupnjeve etičke zrelosti: strah, plaća, ljubav motive u osobnom etičke zrelosti kao zrelosti kao motive zrelosti kao
dovodi ga u vezu sa – izdvaja i ističe ljubav koja treba osmišljavati odnose životu motive u osobnom u osobnom životu motive u osobnom
svakodnevnim životom i prema Bogu i drugom čovjeku životu životu
odnosom prema Bogu, bližnjem – upoznaje značenja sekularizacije (odnose između
i tvorevini. svetog i profanog), neopoganizma i ciljeve djelovanja
Veza MT IKT B.5.3. destruktivnih kultova
Veza MT oisr B.5.1.
— 90
Učenik razvija smisao hrišćanskog etosa na temelju zapovijedi Božjih o ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu oslanjajući se na ulomke novozavjetnih tekstova (posebno kod sv.
Jovana Bogoslova), ali i na konkretne primjere djelatne i žrtvene ljubavi svetitelja Božjih. Pogled na ubojstvo, samoubojstvo, smrtnu kaznu, holokaust i probleme bioetike (eutanazija,
kloniranje, kremiranje, abortus, umjetna oplodnja…). Hristos: „Ja sam put i istina i život“ (Jn. 14,6 ).
A
Na kraju jedanaeste godine – istražuje teološke osnove crkvenoga slikarstva i – navodi osnovne – prepoznaje osnovne – opisuje osnove – objašnjava
učenja i poučavanja predmeta značenje pojma ikona razlike između razlike između slike i pravoslavne osnove
Pravoslavni vjeronauk u – prepoznaje da se na ikonama projavljuju povijesna i poimanja slike i ikone te samostalno ikonografije i pravoslavne
konceptu Bogoslovlje i život eshatološka dimenzija ikone i uz opisuje da je ikona u povezuje ikonografije i
učenik sabire bogoslovska – navodi da ikona blagovijesti buduće carstvo Božje učiteljevu pomoć Crkvi izraz vjere liturgijsko, usvaja liturgijsko,
značenja ikone i objedinjuje opisuje da je ikona Crkve izražene kozmičko, kozmičko,
biblijsko i svetootačko viđenje u Crkvi izraz vjere likovnom formom – odgojno, mistično i odgojno, mistično
ljepote s funkcijom ikone u Crkve izražene Biblija za nepismene moralno značenje i moralno
Crkvi. likovnom formom ikone značenje ikone
– Biblija za
nepismene
Učenik svojim riječima opisuje tajnu ovaploćenja Hristova koja pruža temelj ikonografiji i uz učiteljevu pomoć prepoznaje ključne elemente pravoslavne ikonografije: obrnutu
perspektivu, ulogu svjetlosti na ikoni, asimetiriju (upućuje na ikonu Hrista Spasitelja sinajskog manastira), sekundarnost psiholoških i estetskih elemenata (uspoređuje studeničko
raspeće i raspeće umjetnika talijanske renesanse). „Čast i poklonjenje“ – tekst Orosa VII. Vaseljenskoga sabora.

D. 3. 1 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju jedanaeste godine – objašnjava da hrišćanski podvig gradi Crkvu kao – navodi tekstove – vjerno tekstu – vjerno tekstu – analizira
učenja i poučavanja premeta liturgijsku zajednicu mnogih oko Hrista i u Hristu iz života (žitija) prepričava neke prepričava većinu povezanost
pravoslavni vjeronauk u domeni – ističe da je podvig odricanje od sebe i svoje svetih koji temeljne sadržaje iz obrađenih sadržaja poruka iz života
Podvig i umjetnost učenik individualnosti potvrđuju da je života svetih koji iz života svetih (žitija) svetih s
analizira povezanost poruka iz – otkriva da je podvig ostvarenje sebe u zajednici s osobni podvig upućuju na to da koji upućuju na to liturgijskom
života (žitija) svetih s drugim čovjekom, prirodom i Bogom prinošenjem odricanje od svoje hrišćanski podvig da hrišćanski zajednicom u
liturgijskom zajednicom u tvorevine Bogu volje i ostvarivanje gradi Crkvu kao podvig gradi Crkvi
Crkvi. – vjerno tekstu prepričava obrađene sadržaje iz života sebe u zajednici s liturgijsku zajednicu Crkvu kao
svetih koji upućuju na to da hrišćanski podvig gradi drugim čovjekom, mnogih oko Hrista i u liturgijsku
Crkvu kao liturgijsku zajednicu mnogih oko Hrista i u prirodom i Bogom Hristu zajednicu mnogih
— 91
Hristu oko Hrista i u

Hristu
Preporučuje se navesti primjere svetitelja dvadesetoga stoljeća.

D. 3. 2 ZADOVOLJAVAJUĆ DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A
Na kraju jedanaeste godine učenja i – opisuje ikone Hristova raspeća i vaskrsenja – navodi glavne – opisuje glavna – prepoznaje – iznosi svoje
poučavanja predmeta Pravoslavni predstavljene u pravoslavnoj ikonografiji odlike ikona obilježja starogrčke, specifičnosti stajalište o tome
vjeronauk u konceptu Podvig i – objašnjava osnovna obilježja starogrčke, Hristova raspeća i renesansne, suvremene svakog od koliko svaka od
umjetnost učenik iznosi stajalište o renesansne, suvremene i pravoslavne umjetnosti, vaskrsenja i pravoslavne navedenih stilova navedenih
tome koliko starogrčka, renesansna, istražuje sličnosti i razlike među njima te iznosi predstavljene u umjetnosti umjetnosti umjetnosti
suvremena i pravoslavna umjetnost svoje stajalište o tome kako svaka od njih pravoslavnoj pridonosi razvoju
pridonose razvoju ličnosti, ispunjenju prikazuje povijesne događaje koji su se zbili u ikonografiji ličnosti,
smisla života i predstavljanju Crkvi ispunjenju smisla
konkretnih događaja iz povijesti života i
Crkve iz perspektive carstva Božjega. prikazivanju
konkretnih
događaja iz
povijesti Crkve iz
perspektive
carstva Božjega

A
Na kraju jedanaeste godine učenja i – navodi glavne ličnosti iz povijesti spasenja koji – u osnovnim – prepoznaje da izvor – obrazlaže – zastupa
poučavanja predmeta Pravoslavni su bili izabranici Božji i prenositelji svijetu Božjeg crtama opisuje Božjeg otkrivenja važnost Božjeg stajalište da
vjeronauk u konceptu Božje otkrivenja glavne ličnosti iz nalazimo u Svetome otkrivenja koje se primjere Božjeg
otkrivenje učenik zastupa stajalište – raspravlja o nastanku i važnosti svetoga povijesti spasenja pismu i svetome nalazi u Svetome otkrivenja
da primjere Božjeg otkrivenja predanja za crkvenu zajednicu i život Crkve koje su bile predanju koje se pismu Staroga i nalazimo u
nalazimo u Svetome pismu i svetome tijekom povijesti izabranici Božji, prenosi i čuva u Crkvi Novoga zavjeta te Svetome pismu i
predanju koje se prenosi i čuva u – zaključuje da su biblijske ličnosti poput Noe, svjedoci i te da se Bog svetoga predanja svetom predanju
Crkvi te da se Bog neprestano otkriva Abrahama, Mojsija itd. Bile izabranici Božji koji prenositelji poruka neprestano otkriva Crkve koje se prenosi i
— 92
ljudima. su primali i dalje bogonadahnuto predavali Božjeg otkrivenja ljudima čuva u Crkvi te da
Njegovo otkrivenje svijetu se Bog neprestano
– raspravlja o tome ima li danas izabranika otkriva ljudima
Božjih i koji su kriteriji da bismo prepoznali
nekoga kao izabranika Božjega

A
Na kraju jedanaeste godine učenja i – navodi biblijske tekstove koji govore o – opisuje – u osnovnim crtama – uspoređuje – povezuje
poučavanja predmeta Pravoslavni vrijednostima molitve, vjere, pričešća i milosrđa evanđeoske objašnjava evanđeoske evanđeoske
vjeronauk u konceptu Božje – nabraja i opisuje evanđeoske događaje događaje i evanđeoske događaje i događaje i događaje i
otkrivenje učenik povezuje Hristovih čudesnih iscjeljenja bolesnika i drugoga Hristove priče sa Hristove priče sa Hristove priče sa Hristove priče sa
evanđeoske događaje i Hristove priče nadnaravnog djelovanja sadašnjim životom sadašnjim životom sadašnjim životom sadašnjim
sa životom Crkve i zastupa – prepričava biblijske tekstove: Crkve Crkve Crkve životom Crkve
vrijednosti molitve, vjere, pričešća i O vjeri i molitvi (Mk. 11,23–26), Tajna večera – prepoznaje – prihvaća vrijednosti – slijedi – zastupa
milosrđa izražene u Hristovim (Mk. 14,22–24) i O udovičinoj lepti (Mk. 12, 41– vrijednosti molitve, vjere, vrijednosti vrijednosti
riječima i djelima. 44) molitve, vjere, pričešća i milosrđa molitve, vjere, molitve, vjere,
– navodi i objašnjava smisao iscjeljenja i uopće pričešća i milosrđa izražene u Isusovim pričešća i milosrđa pričešća i
čudesa u povijesti Crkve izražene u riječima i djelima izražene u milosrđa izražene
– povezuje život crkve u prvim hrišćanskim Isusovim riječima i Isusovim riječima i u Hristovim
vremenima sa životom Crkve u suvremenim djelima djelima riječima i djelima
okolnostima

A
Na kraju dvanaeste godine učenja i – opisuje elemente liturgije (liturgijski prostor, – svojim riječima – u kratkim crtama – tumači elemente – objedinjuje
poučavanja predmeta Pravoslavni vrijeme, darovi, službe) i tumači njihov opisuje elemente prikazuje elemente i strukturu svete različito znanje o
vjeronauk u konceptu Liturgija međusobni odnos svete liturgije i svete liturgije i tekst liturgije u elementima svete
učenik objedinjuje različito znanje – dovodi u vezu tekst liturgijskih molitava s osnovne liturgijske liturgijskih molitava kontekstu liturgije i
o elementima svete liturgije i elementima svete liturgije molitve liturgijskih liturgijskoga
liturgijskoga molitvenog opita. molitava molitvenog opita
— 93
— 94

Na kraju dvanaeste godine učenja i – razlikuje liturgijski pristup (sjedinjenje s – djelomično povezuje – djelomično – povezuje teorijsko – povezuje teorijsko
poučavanja predmeta Pravoslavni Bogom u pričešću) od drugih (teorijskih) teorijsko znanje o povezuje teorijsko znanje o liturgiji s znanje o liturgiji s
vjeronauk u konceptu Liturgija pristupa Bogu liturgiji s prakticiranjem znanje o liturgiji s prakticiranjem vjere prakticiranjem vjere
učenik kombinira teorijsko znanje – zaključuje da aktivnim sudjelovanjem u vjere i spreman je prakticiranjem vjere pasivnim aktivnim
s prakticiranjem vjere aktivnim liturgijskoj zajednici stječemo smjelost prema postati aktivni dionik pasivnim sudjelovanjem na sudjelovanjem na
dioništvom u liturgijskoj Bogu liturgijske zajednice sudjelovanjem na liturgiji liturgiji
zajednici. – aktivno sudjeluje u liturgiji liturgiji
Na temelju tumačenja pojedinih liturgijskih tekstova (molitava) učenik može uvidjeti važnost ličnoga susreta s Bogom.
Na kraju dvanaeste godine učenja i – tumači liturgiju kao projavu Svete Trojice – svojim riječima – u kratkim crtama – tumači – samostalno
poučavanja predmeta Pravoslavni – zaključuje da je liturgija događaj kojim opisuje trijadološki, prikazuje trijadološki, utvrđuje
vjeronauk u konceptu Liturgija cijela stvorena priroda dobiva vječni život u eshatološki i trijadološki, eshatološki i trijadološki,
učenik liturgijskim molitvama zajednici s Bogom – zaključuje da se život u kozmološki karakter eshatološki i kozmološki karakter eshatološki i
utvrđuje trijadološki, eshatološki i Crkvi (liturgiji) proteže na život u liturgije kozmološki karakter liturgije kozmološki karakter
kozmološki karakter liturgije te cjelokupnosti i da je svaki čovjek odgovoran – prihvaća predložene liturgije – predlaže načine liturgije
odgovorno djeluje u svijetu prema Tvorcu za prinošenje prirode načine djelovanja u – ponaša se u djelovanja u svijetu – odgovorno
liturgijskom etosu. – utvrđuje da kao dionik liturgijske zajednice svijetu prema skladu s prema liturgijskom djeluje u svijetu
treba biti društveno odgovoran (socijalno liturgijskom etosu predloženim etosu prema liturgijskom
osjetljiv, ekološki osviješten...) načinima djelovanja etosu
u svijetu prema
liturgijskom etosu
— 95

B. 4. 1
Na kraju dvanaeste – opisuje svaku pomjesnu crkvu kao – prepoznaje Crkvu kao – opisuje kako je – objašnjava da je način – zaključuje da je
godine učenja i punu Crkvu, a ne samo dio Crkve ikonu Svete Trojice Crkva ikona Svete postojanja Crkve ikona Crkva ikona Svete
poučavanja predmeta – objašnjava da se jedinstvo Crkve na – prepoznaje Trojice postojanja Svete Trojice Trojice
Pravoslavni vjeronauk u vaseljenskoj razini ostvaruje u crkvenojerarhijsku i
konceptu Crkva učenik episkopu i liturgiji samoupravnu vlast, tijela i – opisuje – ističe – istražuje
zaključuje da je Crkva – ističe da Crkva nije univerzalna i organizaciju SPC-a crkvenojerarhijsku i crkvenojerarhijsku i crkvenojerarhijsku i
ikona Svete Trojice; bezlična, nego konkretna liturgijska samoupravnu vlast, samoupravnu vlast, tijela i samoupravnu vlast,
Istražuje zajednica, pod jednim episkopom, koja tijela i organizaciju organizaciju SPC-a tijela i organizaciju
crkvenojerarhijsku i tada pretpostavlja zajednicu sa svim SPC-a SPC-a
samoupravnu vlast, tijela drugim crkvama
i organizaciju SPC-a – zaključuje da su svi episkopi
(Srpske pravoslavne međusobno ravnopravni i da nijedan
Crkve). episkop nije iznad drugoga, odnosno da
nijedna pomjesna crkva nije iznad
druge
– objašnjava ustrojstvo SPC-a
Učenik prepoznaje jedinstvo Crkve u episkopu i evharistiju na osnovi opisa hirotonije (rukopoloženja) episkopa kao načalnika jedne liturgijske zajednice, bez kojega nema Crkve, a
kojega rukopolažu najmanje trojica episkopa koji su predstavnici drugih liturgijskih zajednica (crkava).
Proučavajući crkvenojerarhijsku i samoupravnu vlast, tijela i organizaciju SPC-a, objašnjava što je sabor, sinod, patrijaršija, eparhija, crkveni sud...
— 96

B. 4. 2
Na kraju dvanaeste godine učenja i – objašnjava da je u Crkvi – prepoznaje da je liturgijski – opisuje liturgijski – objašnjava – objedinjuje stečeno
poučavanja predmeta Pravoslavni istinski način postojanja način postojanja Crkve istinski način postojanja liturgijski način znanje o istinskom
vjeronauk u konceptu Crkva učenik svijeta način postojanja svijeta i Crkve postojanja Crkve načinu postojanja
objedinjuje stečeno znanje o – prepoznaje da Crkva nije čovjeka – daje primjere – ističe važnost svijeta i čovjeka u
liturgijskom načinu postojanja Crkve i od ovoga svijeta, ali da jest u – povezuje aktivno dioništvo aktivna sudjelovanja aktivna sudjelovanja Crkvi
razvija spoznaju da je i on aktivni svijetu i da postoji radi u Crkvi sa sudjelovanjem u u liturgijskom životu u liturgijskom životu – ostvaruje se kao
dionik Crkve. spasenja cjelokupne tvorevine liturgiji Crkve Crkve aktivni član Crkve
– zaključuje da liturgijskom Hristove
načinu postojanja čovjeka i
svijeta neizbježno prethodi
mijenjanje čovjekova odnosa
prema Bogu, drugim ljudima i
prirodi
Učenik na osnovi učenja o liturgijskom postojanju Crkve, njezinim službama i ličnom odnosu koji čovjek u Crkvi ima s Bogom, drugim čovjekom i prirodom izvodi zaključak da je
Crkva ikona i predokus sabranja svih i svega oko Hrista u carstvu Božjemu.
— 97

Na kraju dvanaeste godine učenja i – utvrđuje znanje o osnovama – prikazuje teorijsku – istražuje pojedine – procjenjuje međusobni – predviđa nadilaženje
poučavanja predmeta Pravoslavni pravoslavne vjere i povezanost podjelu bogoslovlja teme bogoslovlja i odnos pojedinih tema teorijske podjele
vjeronauk u konceptu Bogoslovlje i s temama bogoslovlja prema temama i određuje važnost bogoslovlja i razlikuje bogoslovlja prema
život učenik objedinjuje stečeno (teologija, hristologija, pravilno razvrstava pravilne upotrebe upotrebu izraza ličnost i temama i razvija
znanje o istinama vjere i pravoslavno pnevmatologija...) upotrebu izraza izraza ličnost i suština suština svetootačko poimanje
učenje o Svetoj Trojici te ih – uspoređuje značenje termina ličnost i suština ličnosti i suštine
povezuje s hrišćanskom ličnost i suština
antropologijom. – zaključuje da se čovjek kao
ličnost ostvaruje isključivo u
zajednici s drugim čovjekom
– istražuje odnos između
teologije (učenja o Svetoj
Trojici) i hrišćanske
antropologije (učenja o
čovjeku) – čovjek je pozvan da
postoji na način na koji postoji
Bog
Učenik usvaja pravoslavno učenje o Svetoj Trojici razlikujući pojmove ličnosti i suštine. Formulom „jedna suština – tri ipostasi“ upućuje na ontološko jedinstvo Božanstva, istodobno
naglašavajući samostalnost svake ipostasi: Oca i Sina i Svetoga Duha – Trojice jednosuštne i nerazdjeljive.
Na kraju dvanaeste godine učenja i – raspravlja o izazovima – imenuje kritične – prepoznaje različite – rangira osnovne – razlikuje suvremene
poučavanja predmeta Pravoslavni vremena u kojemu živimo i egzistencijalne egzistencijalne egzistencijalne probleme kritične egzistencijalne
vjeronauk u konceptu Bogoslovlje i različitim egzistencijalnim situacije i navodi da je probleme i u kratkim koji prate čovjeka i situacije, povezuje ih s
život učenik preispituje izazove situacijama (grijeh i pad kao njihovo rješenje crtama prikazuje da objašnjava da ih je udaljavanjem čovjeka od
različitih (suvremenih) udaljavanje čovjeka od Boga, vezivanje uz Boga i je njihovo rješenje moguće prevladati jedino Boga i bližnjega te
egzistencijalnih situacija i tumači samoća, otuđenost, bližnjega vezivanje uz Boga i u zajednici s Bogom i tumači da ih je moguće
bogoslovske odgovore na odabrane marginalizacija, stres...) U bližnjega drugim čovjekom prevladati jedino u
primjere. svjetlu iskustva Crkve zajednici ljubavi i
Veza MT IKT B.5.3. Veza MT oisr A.5.1. slobode s Bogom i
– predviđa hrišćansko stajalište drugim čovjekom
— 98
prema suvremenom shvaćanju

slobode i ličnosti
– zaključuje da je čovjek biće
odnosa
Učenik zaključuje da ličnost, čovjek, nikada ne smije biti tretirana kao stvar – svedena na predmet ili broj, nego isključivo kao jedinstvena i neponovljiva. Oslanjajući se na hrišćansku
antropologiju, bogoslovski razmišlja o različitim problemima morala, egoizma, potrošačkoga društva, diskriminacije...
Na kraju dvanaeste godine učenja i – odbacuje stereotipe i – navodi osnovna – prepoznaje osnovna – objašnjava osnovna – usvaja osnovna
poučavanja predmeta Pravoslavni predrasude koji su nametnuti obilježja hrišćanskog obilježja hrišćanskog obilježja hrišćanskog obilježja hrišćanskog
vjeronauk u konceptu Bogoslovlje i izvana etosa i prikazuje etosa i procjenjuje etosa i osvješćuje važnost etosa i prihvaća važnost
život učenik objedinjuje stečeno – prepoznaje sve ljude kao važnost vladanja u važnost vladanja u vladanja u skladu s njima vladanja u skladu s njima
znanje i iskustvo „života u Hristu“ i braću – djecu jednoga Oca skladu s njima na svim skladu s njima na svim na svim poljima ljudskoga na svim poljima
povezuje sa životom u nebeskoga (tko je naš bližnji?) poljima ljudskoga poljima ljudskoga djelovanja i u svim ljudskoga djelovanja i u
multireligijskome društvu i – objašnjava Hristovu poruku djelovanja djelovanja konkretnim situacijama svim konkretnim
multikulturnome svijetu oko sebe. o ljubavi prema neprijatelju situacijama
Veza MT oisr C.5.4. – objašnjava pojam mir
Hristov
– razvija odnose prema drugom
čovjeku na temelju zapovijedi
Božje o ljubavi prema Bogu i
bližnjemu, poštujući slobodu i
neponovljivost svake osobe
Evanđeoski tekstovi: ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, ljubav prema neprijatelju, razgovor Hristov sa ženom Samarijankom… Učenik promišlja o smislu mira (mir Hristov, mir u
sebi i odnosu prema drugima; odsutnost mira prouzročena je prisutnošću grijeha; odgovornost hrišćana za promicanje dobra u svijetu). Za ostvarenje bilo koje promjene u društvu
hrišćani su pozvani neprestano aktivirati vječne hrišćanske istine živeći po njima u svim konkretnim danostima svojega vremena.
— 99

ISHOD ZADOVOLJAVAJU DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
D. 4. 1 ĆA
Na kraju dvanaeste – navodi da su gotovo svi srednjovjekovni kraljevi i – nabraja – objašnjava njihov – prepoznaje, – ocjenjuje da su
godine učenja i carevi stavljali sebi u sveti zadatak podizati crkve i najvažnije motiv i želju da izdvaja i imenuje srednjovjekovni vladari
poučavanja predmeta manastire u kojima će se Boga proslavljati, a narod srednjovjekovne narodu i Crkvi najpoznatije crkve i odricanjem od zemaljske
Pravoslavni vjeronauk u produhovljivati i prosvjećivati kraljeve i careve ostave nešto što su manastire koje su slave i uživanja pokazali
konceptu Podvig i – uspoređuje njihov stil života prije i poslije koji su se tijekom cijeloga života spomenuti vladari da slijede put Hristov,
umjetnost učenik monašenja svoje vladavine mukotrpno stjecali i ostavili iza sebe ujedno opominjući i
povezuje podvig i – objašnjava osnovne razlike u sagledavanju smisla istaknuli što nisu ostavili podsjećajući potomstvo što
zadužbinarstvo sa života i doživljavanja hrišćanskih životnih načela zadužbinarstvom nasljednicima je najvažnije na čovjekovu
spasenjem. prije i poslije primanja postriga životnom putu
Učenik imenuje i u kratkim crtama opisuje zadužbine srednjovjekovnih vladara.
ISHOD ZADOVOLJAVAJU DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
D. 4. 2 ĆA
Na kraju dvanaeste – objašnjava zašto su se pravoslavni umjetnici – opisuje kako su – ističe da je tijekom – otkriva zbog čega – objedinjuje stečeno
godine učenja i opredijelili za ikonografiju, a ne za skulpturu iako se i kada povijesti bilo i onih su pojedini bizantski znanje iz prethodnih
poučavanja predmeta su im skulpture bile bliže i geografski i kulturno s pravoslavni koji su osporavali i carevi i crkveni godina i povezuje crkveno
Pravoslavni vjeronauk u obzirom na to da je većina prvih hrišćana bila hrišćani zabranjivali velikodostojnici slikarstvo i književnost sa
konceptu Podvig i helenske kulture opredijelili za upotrebu slikarske tijekom povijesti svjetovnim
umjetnost učenik – otkriva zašto prvi hrišćani u Crkvi nisu upotrebu ikona umjetnosti u Crkvi zabranjivali
objedinjuje stečeno upotrebljavali ikone, odnosno slike na drvu ili zidu, – nabraja – objašnjava upotrebu slikarske
znanje iz prethodnih a ni rezane likove i kipove za prenošenje svoje vjere najvažnija njihovu važnost za umjetnosti u Crkvi
godina i povezuje – povezuje hrišćansku književnost (Davidovi dostignuća iz Crkvu i razvoj – otkriva koliko su
crkveno slikarstvo i psalmi, Žitija svetih...) Sa svjetovnom književnošću crkvene crkvene umjetnosti pisci crkvenih
književnost sa književnosti književnih dijela bili
svjetovnim. bogonadahnuti ljudi
koji su prenosili
svijetu Božju poruku
Učenik prepoznaje da je cjelokupna ikoničnost pravoslavne crkvene umjetnosti usmjerena prema predstavljanju konkretnoga događaja i načina postojanja svijeta u budućem vijeku –
eshatonu. Razvija svijest da su ikone, glazba, arhitektura, životi svetih itd. Umjetnička djela i svjedočanstvo Crkve, čovjekove vjere te podviga u svetosti života, predočavajući da se s
pomoću njih svijetu predstavlja konkretan odnos ljubavi prema drugom čovjeku, prirodi i Bogu.
— 100

Na kraju dvanaeste godine učenja i – prepoznaje sveto predanje kao – u osnovnim crtama opisuje – uz učiteljevu – samostalno – objašnjava
poučavanja predmeta Pravoslavni neodvojivo od Svetoga pisma glavne elemente svetoga predanja pomoć opisuje opisuje glavne zašto su Sveto
vjeronauk u konceptu Božje otkrivenje – dokazuje da se Sveto pismo i glavne elemente elemente svetoga pismo i sveto
učenik objašnjava zašto su Sveto sveto predanje međusobno svetoga predanja i predanja i daje predanje kao
pismo i sveto predanje kao izvori vjere dopunjuju i da su jednak izvor vjere prepoznaje primjer veze izvori vjere
neodvojivi jedno od drugoga i važni za i istinitosti učenja poveznicu između između Svetoga neodvojivi jedno
njegov život te da se Bog neprestano – prepoznaje svetosavlje kao Svetoga pisma i pisma i svetoga od drugoga i
otkriva u Crkvi. autentični izraz vjere, put koji vodi svetoga predanja predanja važni za njegov
u život vječni u carstvu Božjemu život
– prepoznaje kosovski zavjet kao
eshatološko opredjeljenje naroda

Na kraju dvanaeste godine učenja i – tumači biblijske tekstove koji – navodi biblijske tekstove koji – vjerno tekstu – tumači većinu – tumači
poučavanja predmeta Pravoslavni govore o važnosti slušanja riječi govore o važnosti slušanja riječi prepričava neke konkretnih konkretne
vjeronauk u konceptu Božje otkrivenje Božje i življenja prema njoj (priča o Božje i življenja prema njoj te temeljne biblijske biblijskih sadržaja biblijske sadržaje
učenik tumači konkretne biblijske sijaču i sjemenu, Mk. 4,5–23) i čekanja Hristova drugog dolaska. sadržaje – primjenjuje – primjenjuje
sadržaje i prakticira hrišćanske čekanja Hristova drugog dolaska – primjenjuje hrišćanske – primjenjuje hrišćanske hrišćanske
vrijednosti riječi Božje u odnosu (Mk. 13,5–36) vrijednosti riječi Božje u odnosu hrišćanske vrijednosti riječi vrijednosti riječi
prema Bogu, čovjeku i prirodi. – prepoznaje potrebu revnosti prema Bogu, čovjeku i prirodi vrijednosti riječi Božje u odnosu Božje u odnosu
(ustrajnosti) u vjeri i budnosti zbog Božje u odnosu prema Bogu, prema Bogu,
Hristova obećanja da će ponovno prema Bogu, čovjeku i prirodi čovjeku i prirodi
doći čovjeku i prirodi
— 101
E. POVEZANOST PREDMETA S DRUGIM ODGOJNO-

OBRAZOVNIM PODRUČJIMA, MEĐUPREDMETNIM
TEMAMA I OSTALIM NASTAVNIM PREDMETIMA
Nastavni predmet Pravoslavni vjeronauk prema tematskom sadržaju koji se uči i poučava pripada društveno-
humanističkom odgojno-obrazovnom području. Poveznice se ostvaruju i s ostalim odgojno-obrazovnim
područjima, prije svega s umjetničkim i jezično-komunikacijskim. Problematiziranjem aktualnih tema tijekom
učenja i poučavanja Pravoslavnoga vjeronauka ostvaruje se korelacija i s područjima poput prirodoslovnoga.
Pravoslavni vjeronauk sagledava opću sliku svijeta te u njoj čovjeka i prirodu stavljene u kontekst odnosa prema
Bogu. Odnos Bog – čovjek – priroda jest prostorno-vremensko zajedništvo, ali s eshatološkim očekivanjem punog
ostvarenja te zajednice u carstvu Božjemu. Učenik se potiče na aktivno dioništvo u toj zajednici. U sklopu
Pravoslavnoga vjeronauka razvija svoj vjerski, kulturni i društveni identitet. U povezanosti s međupredmetnim
temama iznesenima u Okviru nacionalnoga kurikuluma učenik istražuje i otkriva važnost pripadnosti zajednicama
(prije svega Crkvi), zaštite i očuvanja okoliša kao Božje tvorevine, duhovnog i tjelesnog zdravlja, smisao
raznolikosti učenja, korisnost komunikacijskih i informacijskih tehnologija u vjerskom životu, kako biti poduzetan
(npr. u osmišljavanju ideja i provedbi aktivnosti kojima se pomaže drugima) te što znači biti građanin, prije svega
pravoslavni hrišćanin koji svojim životom svjedoči vjeru poštujući druge i pokazujući čovjekoljubivost. Navedene
međupredmetne teme u sklopu Pravoslavnoga vjeronauka razvijaju generičke i specijalne kompetencije učenika:
– komunikaciju na materinskom jeziku – istraživanje i svladavanje pravoslavnog nazivlja i pojmovlja
– učiti kako učiti – razvijati aktivni vjerski život
– socijalno-građanske kompetencije – biti dijelom crkvene zajednice
– inicijativnost i poduzetnost – društveno koristan i humanitarni rad
– kulturnu svijest – izražavanje u sklopu pravoslavnih običaja i u vjerskom stvaralaštvu (crkvena umjetnost).
Poznavanje vjere i religije proširuje i produbljuje odgovore na mnoga pitanja raznih disciplina i školskih predmeta:
filozofije, psihologije, etike, povijesti, književnosti, umjetnosti, sociologije, prava itd. Kad je riječ o ostalim
predmetima, sadržaj Pravoslavnoga vjeronauka najviše se povezuje s Hrvatskim jezikom ili materinskim jezikom,
Poviješću, Geografijom, Likovnom kulturom te Glazbenom kulturom.
F. UČENJE I POUČAVANJE NASTAVNOGA PREDMETA

Iskustva učenja
Odgojno-obrazovni proces Pravoslavnoga vjeronauka podrazumijeva stjecanje i razvoj znanja, vrijednosnih
stajališta i sudova te vještina unutar vjerskog i liturgijskog života učenikove ličnosti. Temelj za poučavanje jest
liturgijska katehizacija, koja znači uvođenje čovjeka u liturgiju kao ličnu zajednicu Boga i čovjeka u Hristu.
Liturgijsko sabranje osnova je postojanja svijeta i čovjeka, a ne njegova nadgradnja. Takva katehizacija
pretpostavlja shvaćanje postojanja utemeljenoga na slobodi kao zajedništvu u ljubavi s drugom ličnošću, a ne na
sebi kao jedinki. Najprije u učeniku treba izgraditi svijest o biću kao zajednici ličnosti, odnosno o ličnosti kao
zajednici slobode s drugom ličnošću, i to na temelju općega životnog iskustva, učenja Crkve o Božjemu postojanju
kao zajednici ličnosti i liturgijskog iskustva hrišćanskoga postojanja, odnosno postojanja Crkve koje upućuje na
ontologiju kao izraz zajedništva ličnosti. Liturgijski i doktrinarni aspekt Crkve valja dovesti u vezu jedinstva, tj.
identičnosti. To znači da se vjera u Boga, znanje o Bogu, sloboda, ličnost, ljubav poistovjećuju s liturgijskim
postojanjem čovjeka koje je način postojanja i djelovanja u odnosu s Bogom, drugim ljudima, sa svijetom i samim
sobom. Ciljevi nastavnoga predmeta ostvaruju se tako da učenik proširuje i produbljuje znanje, razvija vještine i
utvrđuje stajališta tijekom i izvan nastave, odnosno dijalogom i radom u skupini (timu), paru i pojedinačno. S
obzirom na odgojnu funkciju i glavni cilj Pravoslavnoga vjeronauka viđen u zajedništvu, iskustva učenja i rad u
zajednici najviše pridonose razvoju kompetencija izražavanja, vođenja dijaloga, prihvaćanja različitosti,
povezivanja u vjersku i društvenu zajednicu. Odgojno-obrazovni proces treba organizirati u skladu s nastavnim
— 102
principima (načelima): vjerske utemeljenosti, očiglednosti, povezivanja naučenoga sa životnom praksom, dobne i
individualne primjerenosti, diferencijacije, sistematičnosti i postupnosti, svjesne aktivnosti, trajnosti znanja vještina
i navika te principom racionalizacije i ekonomičnosti. U ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda treba
primjenjivati raznovrsne aktivnosti koje sadržavaju slušanje i razgovor o danoj temi, igranje, ilustriranje,
dramatiziranje, upotrebu različitih medija i sredstava, demonstriranje i vrednovanje postignutoga. Pri izboru
aktivnosti treba uzeti u obzir učeničke potrebe da se bave nečim stvarnim, korisnim i za njih same i za zajednicu te
da vide smisao onoga što uče. Treba poticati učeničku aktivnost i inicijativu u osmišljavanju načina učenja i
ostvarivanja tematskih sadržaja te vrednovanja. Kako bi se ostvarili očekivani odgojno-obrazovni ishodi kod
svakog učenika, iskustva učenja potrebno je prilagoditi učeničkoj dobi i psihološkoj osjetljivosti učenika
određivanjem primjerene količine tematskih sadržaja te primjenom različitih odgojnih i pedagoško-didaktičkih
metoda.
Uloga učitelja
Budući da se metoda prenošenja iskustva vjere temelji na pravoslavnom shvaćanju ličnosti, potrebno je naglasiti da
je (vjero)učitelj kao liturg ključna figura i da o odnosu koji ostvari s učenicima ovisi njihovo učenje i razvoj te sâm
odgojno-obrazovni proces. Osnovna je postavka vjeronauka u tome da se odnos učitelj – učenik sastoji u
slobodnom odnosu evanđeoske ljubavi – poslušnosti u kojemu će učenik i učitelj biti sretni i radosni. Učitelj potiče
razvoj i učenje gledajući u učeniku jedinstvenu i neponovljivu hrišćansku ličnost koju treba voditi kroz odgojno-
obrazovni proces razvijajući kompetencije i usvajajući hrišćanske vrijednosti. Svojim čovjekoljubivim odnosom
animira i potiče učenika prema njegovim sklonostima, motivira ga različitim pohvalama, vrednovanjem i izražava
očekivane rezultate te put do njihova ostvarenja. Učitelj pruža neprestanu potporu pokazujući i, ako je potrebno,
ispravljajući smjer u učenju. Pojavljuje se kao mentor, koordinator, organizator i upravitelj odgojno-obrazovnoga
procesa, ali te se uloge postupno mijenjaju i on postaje suradnik, savjetnik i pomoćnik tijekom transformacije
obrazovanja u samoobrazovanje. U poučavanju ističe bitne, ključne i nosive pojmove od kojih se sastoji struktura
tematskih sadržaja kako bi učenik u procesu učenja lakše stekao znanja, svladao vještine i oblikovao stajališta
izražena odgojno-obrazovnim ishodima. Učitelj uspostavlja lični odnos s učenikom u kojem se ličnost doživljava na
autentično pravoslavan način. Izgradnja međusobne vjere i povjerenja između učitelja i učenika jest paradigmatski
pristup vjeronaučnomu odgojno-obrazovnom procesu. Učitelj gaji duh zajedništva među učenicima direktnim
(neposrednim), indirektnim (posrednim) i kooperativnim metodama. S obzirom na to da učenici imaju različite
potrebe i mogućnosti, učitelj pristupa učeniku, prilagođava određeni tematski sadržaj i zadatke njegovim
sposobnostima imajući na umu dob, razlike u iskustvu, tempu i ritmu rada, motivaciji, stajalištima prema
izvršavanju školskih zadataka i drugim osobinama. Diferencijaciju je moguće provesti na nekoliko načina:
dijeljenjem tematskih sadržaja na više razina, dijeljenjem (grupiranjem) učenika prema njihovim interesima,
ponudom različitih izvora znanja uz mogućnost da učenici sami izaberu kojima će se koristiti te naposljetku
projektnom nastavom. Učenik koji pokazuje darovitost dobiva dodatne zadatke poput iscrpna istraživanja pojedine
teme. Posebnu pozornost učitelj posvećuje učeniku koji slabije ostvaruje očekivane ishode i učenicima s teškoćama.
Individualizirani pristup u ostvarivanju ciljeva odgojno-obrazovnoga procesa ostvaruje se unutar razrednog odjela u
kojemu učenici pružaju potporu i pomažu jedni drugima. Najvažnije je da se svaki učenik osjeća važnim i
jedinstvenim dionikom školske zajednice, a u hrišćanskom smislu neponovljivom i jedinstvenom ličnošću.
Materijali i izvori
U odgojno-obrazovnom procesu Pravoslavnoga vjeronauka u svrhu učenja i poučavanja upotrebljavaju se različiti
materijali i izvori. Na prvome mjestu izdvajaju se pisani materijali i izvori: Sveto pismo, udžbenici, priručnici,
enciklopedije, leksikoni, knjige i članci bogoslovnoga karaktera te povijesno-geografske karte. Posebno mjesto
zauzimaju multimedijski sadržaji i informacijsko-komunikacijska tehnologija kao suvremeni mediji. Svakako, treba
naći pravu mjeru primjene različitih resursa i poticati njihovu odgovornu i racionalnu upotrebu. U kontekstu
ličnosti nezamjenjivi su izvori iskustva i doživljaja sâm učitelj i liturgijsko sabranje.
Okolina
Učionica ili predmetni kabinet (ako uvjeti to dopuštaju) primarno su mjesto izvedbe odgojno-obrazovnoga procesa
Pravoslavnoga vjeronauka. Kako bi se bolje razumjeli i ostvarili pojedini odgojno-obrazovni ishodi, nastava se
može izvoditi u hramu ili prirodi (terenska nastava i poklonička putovanja). Zbog višestruke korelativnosti
vjeronaučni odgojno-obrazovni proces može se izvoditi u suradnji s ostalim predmetima, prije svega onima koji
pripadaju društveno-humanističkoj skupini. Karitativni nastavni sadržaji ili oni koji se odnose na društvenu
angažiranost mogu se učiti i poučavati u izvanškolskoj okolini. Suradnja s predstavnicima i zajednicama lokalne,
— 103
regionalne ili državne uprave te predstavnicima drugih vjerskih zajednica u humanitarnim, ekološkim i sličnim
projektima svakako može biti poticajna za učenika. Raznoliki prostorno-vremenski uvjeti u kojima učenik ostvaruje
pojedine odgojno-obrazovne ishode omogućuju mu lakše razumijevanje svijeta oko sebe, socijalizaciju i
prepoznavanje svoje uloge kao hrišćanina u svijetu.
Određeno vrijeme
Nastavni predmet Pravoslavni vjeronauk uči se i poučava tijekom odgojno-obrazovnoga procesa u školi, no
odgojno-obrazovni ishodi mogu se ostvariti i u izvanškolskom radu (učenje kod kuće, domaći zadaci, liturgijske
aktivnosti). Učenik tijekom odgojno-obrazovnoga procesa prema godini učenja i zastupljenosti vjeronaučnoga
koncepta (Liturgija, Crkva, Bogoslovlje i život, Božje otkrivenje, Podvig i umjetnost) provodi različito vrijeme u
učenju pojedinoga koncepta. Ostvarenje odgojno-obrazovnih ishoda pojedinoga koncepta u svakoj godini učenja
zahtijeva najmanje sedam nastavnih sati, a najviše dvadeset pet. S obzirom na to da je učitelj autonoman u procjeni
količine zastupljenosti tematskih sadržaja pojedinoga koncepta, predloženi broj nastavnih sati može varirati.
Grupiranje djece i učenika

Učenici koji pohađaju nastavu Pravoslavnoga vjeronauka na različitom stupnju usvajaju različite tematske sadržaje
i pokazuju interes za njih. Oni koji trebaju više potpore u radu, mogu razvijati sposobnosti i znanje u radu u skupini
(timskom radu) uz darovite učenike. Podjela se može temeljiti i na tome da daroviti učenici budu u zajedničkoj
skupini kako bi bolje upoznali pojedine tematske sadržaje za koje pokazuju posebno zanimanje. Potencijal
razrednog odjela iskorištava se za uspješnije učenje u sklopu interaktivne nastave. Pod time se misli na suočavanje
sa stvarnim problemima u ljudskim odnosima u razrednoj i školskoj zajednici, lokalnoj i široj zajednici. U prvom i
drugom ciklusu osnovne škole asocijacije, ilustracije i ciljani projekti potiču učenike na jasnije izražavanje,
međusobno poštovanje i nadasve hrišćansku ljubav. U ostalim ciklusima, uz navedeno, učenici se potiču na razvoj
rasprave i preciznije iznošenje stajališta. Učitelj prema osobnoj prosudbi prepoznaje ključne probleme i mogućnosti
u razvoju učenika te njihove potencijale kojima pridonose razvoju osjećaja pripadnosti zajednici. Unutar odgojno-
obrazovnoga procesa projektima i konkretnim radom u društvenoj zajednici moguće je učenike podijeliti u skupine
neovisno o razredu koji pohađaju (u mješovite skupine s određenim zadacima). Budući da se broj učenika koji
pohađaju izbornu nastavu Pravoslavnoga vjeronauka razlikuje, u pojedinim slučajevima, kad je u razrednom odjelu
manje učenika, trebaju se podijeliti u kombinirane razredne odjele (istoga godišta ili različitih godišta). Ako se
učenici trebaju podijeliti u skupine prema godištu, to se čini prema načelu bližih godišta, a odgojno-obrazovni
proces učitelj planira vodeći računa o konceptualnom pristupu.
G. VREDNOVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA U

NASTAVNOME PREDMETU
Pravoslavni vjeronauk potiče razvoj svijesti učenika o zajedništvu unutar vjerske (liturgijske) i društvene zajednice
te o pravoslavnoj duhovnoj baštini i identitetu, ali i otvorenom odnosu prema pripadnicima drugih (ne)religijskih
zajednica. Učenička postignuća vrednuju se prema stečenome znanju, svladanim vještinama i oblikovanim
stajalištima koja dobivaju puninu smisla u ostvarenju hrišćanskog etosa. Vrednovanje sadržava kvalitativnu i
kvantitavnu procjenu učeničkih postignuća, zalaganja, odnosa prema drugima u kontekstu odgovornosti i suradnje.
Vrednovanje postignuća učenika pretpostavlja uporabu različitih oblika sustavnog praćenja i vrednovanja kako bi
se unaprijedio proces učenja i napredovanja učenika, što nadilazi praksu brojčanog ocjenjivanja.
Elementi vrednovanja zastupljeni su u svim odgojno-obrazovnim ciklusima. To su:
a) sadržaj vjere – usvojenost odgojno-obrazovnih ishoda na kognitivnoj razini

b) stvaralaštvo – usvojenost i primjena odgojno-obrazovnih ishoda na psihomotoričkoj razini
c) kultura komunikacije – razvoj ispravnih stajališta prema sebi, drugima i radu.
Vrednovanje u Pravoslavnom vjeronauku slijedi tri osnovna pristupa vrednovanju navedena u Okviru nacionalnoga
kurikuluma:
 vrednovanje za učenje
 vrednovanje kao učenje
— 104
 vrednovanje naučenoga.
Prvim dvama pristupima potiče se promišljanje o učenju i dosadašnjim rezultatima, usmjerava na sljedeće
aktivnosti i osnažuje kapacitet učenika za učenje. U pravilu ti oblici vrednovanja ne završavaju ocjenama, nego se
naglašava razmjena informacija i iskustava o procesima učenja i usvojenosti znanja, stajališta i vještina.
Vrednovanje i poučavanje planiraju se zajedno kako bi se vrednovanjem dobile jasne, specifične, pravodobne i
konstruktivne informacije. U temeljima su vrednovanja cjeloviti pristup praćenja i poticaj individualnog razvoja
svakog učenika. Svrha tih dvaju pristupa vrednovanja jest učeničko samovrednovanje. Učenik uči vrednovati svoja
postignuća i pronalaziti mogućnosti za poboljšanje učenja, u čemu mu pomaže učiteljeva povratna informacija (npr.
dnevnik rada, anketa, popis za provjeru itd.).
Vrednovanje naučenoga uzima u obzir razine usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda i njihova je procjena kod
učenika nakon učenja određenoga tematskog sadržaja ili na kraju pojedinoga odgojno-obrazovnog razdoblja te je u
skladu s predloženim razinama usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda. U Pravoslavnom vjeronauku vjera i
povjerenje između učenika i učitelja pridonose kvalitetnijoj refleksiji i senzibilnosti učenika u učenju.
Učenička postignuća vrednuju se opisno i brojčano. Opisno praćenje uključuje sustavno i kontinuirano vođenje
bilježaka o učeničkim interesima, aktivnostima i postignutim odgojno-obrazovnim ishodima, imajući na umu
posebnost vrijednosne perspektive Pravoslavnoga vjeronauka. Učitelj treba prosuditi koju vrstu vrednovanja
primijeniti kako bi učeniku pomogao u samovrednovanju, odnosno kako bi imao uvid u razinu ostvarenosti
rezultata te našao rješenje kad iskrsnu eventualne teškoće. Brojčano praćenje iskazuje se brojčanim ocjenama.
Ocjene ne moraju pratiti razine usvojenosti određenih odgojno-obrazovnih ishoda unutar koncepta predmeta, ali u
nekim slučajevima to mogu. Zbog odgojne zadaće predmeta preporučuje se pronalaziti u učeničkom radu i
ponašanju elemente za pozitivne ocjene.
Preporučene metode poticanja učeničkih postignuća pismene su i usmene pohvale kojima se može vrednovati
doprinos učenika u stvaranju poticajna ozračja u radu, izgrađivanju i očuvanju dobrih međuljudskih odnosa. Tako
se osiguravaju motiviranost i osposobljenost učenika za cjeloživotno usvajanje i razumijevanje tematskih sadržaja
Pravoslavnoga vjeronauka. Dokaz usvojenosti pojedinog odgojno-obrazovnog ishoda jest pokazni razvoj
predmetnih kompetencija: aktivno sudjelovanje u dijalogu uz poštovanje mišljenja drugih; verbalno, pismeno ili
ilustrativno-demonstrativno izražavanje; prakticiranje vjerskoga života i hrišćanskih vrijednosti. Izvješće o
postignućima učenika treba biti transparentno za učenika, roditelje i ostale čimbenike odgojno-obrazovnoga
procesa. Ono se ne svodi samo na obavijest o ocjeni, nego se nastoje kvalitetnije i detaljno opisati ukupnost i
kvaliteta postignuća učenika u pojedinom obrazovnom ciklusu.
Navedeni elementi vrednovanja jednako su vrijedni pri određivanju zaključne (pr)ocjene u svim ciklusima iako je u
prvom ciklusu naglasak na kulturi komunikacije, u drugom i trećem na stvaralaštvu, a u četvrtom i petom na
sadržaju vjere.
Kvalitativni osvrt odnosi se na procjenu generičkih kompetencija: odgovornost, samostalnost i samoinicijativnost te

na komunikaciju i suradnju. Njime se opisuje što učenik zna i može, u čemu je posebno uspješan, a u kojim
elementima treba potporu.
H. POJMOVNIK
AMIN – Amen, neka tako bude, istina
ANTIFONI – opći naziv za crkveni himan ili dijelove Psaltira; crkvene pjesme u kojima se slavi utjelovljenje Isusa
Krista, Sina Božjega; pjevaju se uglavnom s dviju pjevnica ili s dva zbora istodobno: jedan zbor započinje
navedene pjesme, a drugi ih dovršava
APOSTOLSKO PREJEMSTVO – nasljeđe, načelo crkvenoga prava prema kojemu crkvena jerarhija neposredno
proizilazi iz niza rukopolaganja, koje je postavio sâm Isus Krist preko apostola
BOGOLJUBLJE – ljubav prema Bogu
BROJANICA – krunica
— 105
BUKVAR – knjiga namijenjena početnicima koji trebaju naučiti čitati i pisati ćirilicu (pravoslavni bukvar – knjiga
namijenjena onima koji su tek kršteni i koji trebaju naučiti osnovne istine pravoslavne vjere)
CARSTVO NEBESKO – kraljevstvo nebesko
ČASOSLOV – bogoslužbena knjiga
ČOVJEKOLJUBLJE – ljubav prema čovjeku
DARCI – platneni prekrivači za diskos i putir koji se upotrebljavaju u liturgiji
DISKOS – krug, kolut, okrugla ploča; liturgijski predmet u obliku tanjurića na kojemu se za liturgije nalazi kruh, tj.
poslije, nakon pretvorbe, tijelo Kristovo
DOMOSTROJ – plan, pothvat, projekt; božanski plan kako da se svi ljudi spase; odnosi se na naše spasenje, ono što je
Isus učinio za nas tijekom svojega života na zemlji
EPARHIJA – biskupija, u Pravoslavnoj Crkvi označava crkveno-administrativno područje kojim upravlja episkop
EPISKOP – prvosvećenik, svećenički starješina, biskup; svećenik najvišega čina koji rukopolaže druge svećeničke
osobe u Pravoslavnoj Crkvi
ESHATON – kraljevstvo Božje
ETOS – moralni karakter, priroda, temperament; navika, običaj
EVHARISTIJA – blagodarenje, zahvalnost, euharistija
GOSPOD – Gospodin (Bog)
HRISTOS – Krist, pomazanik
HRISTOLOGIJA – znanost, područje, tj. grana teologije koja se bavi proučavanjem druge osobe Sv. Trojstva, Isusa
Krista
HRIŠĆANSTVO – kršćanstvo
IPOSTAS – osoba, hipostaza; izraz kojim se u Pravoslavnoj Crkvi određuje posebnost svake osobe Sv. Trojstva –
Oca, Sina i Duha Svetoga; označava ono što je trojstveno u biti Sv. Trojstva (hipostaza je izraz koji se upotrebljava
u rimokatoličkoj teologiji, tj. hrvatskome teološkom nazivlju)
JEDNOSUŠTNO – istobitno
JELEOSvećenje – sveta tajna (sakrament) u kojoj se prema propisanim molitvama bolesnici pomazuju svetim uljem
radi ozdravljenja
JERARH – episkop, metropolit, patrijarh; najviši čin tročlane jerarhije
JERARHIJA – ustroj u Crkvi putem kojega su svi članovi crkvene zajednice, od najviših prvosvećenika do
posljednjega vjernika, ujedinjeni u svetu svezu radi neprestana duhovnog napredovanja i usavršavanja
JERES – hereza
KONDAK – naziv za pravoslavni crkveni himan ili pohvalnu bogoslužnu pjesmu u čast blagdana ili svetca
KOSMOLOGIJA – kozmologija, znanost koja proučava i pokušava objasniti nastanak i evoluciju svemira
KRST – križ
KTITOR – osnivač, utemeljitelj, zadužbinar; naziv za utemeljitelja, pokrovitelja ili samo priložnika crkve i
samostana (manastira)
KOPLJE – nož, bodež; specijalno izrađen kratki nožić u obliku koplja s drvenom ručkom koji se upotrebljava u
pripremanju liturgijskoga kruha za pričest
KRSNA SLAVA – proslava sveca obiteljskoga patrona
LIČNOST – jedinstveno i neponovljivo biće koje ne može postojati samo za sebe, nego jedino u zajednici s drugim
LOGOS (LOGOS) – um, riječ, nauk, slovesnost; druga božanska osoba
MANASTIR – samotna utvrda, samostan; obitavalište u koje se povlače oni koji su se posvetili Bogu i koji su
pobjegli od svjetovnoga, mirskog života i meteža; u njemu monasi žive u strogu podvizavanju, postu, molitvi,
cjelomudrenosti (moralnoj čistoći), poslušnosti i siromaštvu
MIROPOMAZANJE – krizma
MOŠTI – moći, zemni ostatci, dijelovi ili samo čestice tijela nekog sveca
MONAH – sâm, samac; onaj koji provodi osamljenički život u samostanu, koji je dao zavjet bezbračnosti, siromaštva
i bezuvjetne poslušnosti
MAFORA – ostatak od prosfore koji se dijeli vjernicima poslije liturgije
— 106
ODEŽDA (sveštenička) – svećeničko liturgijsko ruho

ONTOLOGIJA – filozofska disciplina koja raspravlja o bitku te njegovim općim temeljnim i konstitutivnim
odrednicama
OPIT – iskustvo
OVAPLOĆENЈЕ – utjelovljenje, inkarnacija, ključni kršćanski teološki pojam – označava Boga koji je postao čovjek
(plot – tijelo); prema kršćanskom učenju, to se zbilo rođenjem Isusa, Sina Božjega, od Djevice Marije, zvane
Bogorodice
PARIMEJI – odabrani odjeljci iz Sv. pisma Staroga zavjeta koji se čitaju u bogoslužju
PAROHIJA – župa
PNEVMATOLOGIJA – učenje o Duhu Svetome u Crkvi, bogoslovna znanost o Duhu Svetome, trećoj božanskoj osobi
POMJESNA CRKVA – lokalna (autokefalna – samostalna) crkva
PODOBIJE – stanje savršenstva koje je pozvan dostići čovjek, koji je stvoren prema liku i podobiju Božjemu, a koje
je izgubio padom u grijeh i koje ponovno zadobiva u Isusu Kristu; usmjeravanje i kretanje lika prema Božjemu
savršenstvu
PODVIG – pothvat, napor, trud, žrtva (kretanje prema...).
PRASLIKE – starozavjetni događaji i ličnosti koji najavljuju (predstavljaju) događaje i ličnosti iz Novoga zavjeta
PROSKOMIDIJA – prinošenje, bogoslužbeno pripremanje kruha i vina koje svećenik vrši u oltaru prije početka
liturgije
PUTIR – kalež, liturgijski predmet, čaša s drškom koja služi za osvještavanje vina (razblaženoga vodom) iz koje
vjernici primaju svetu pričest
PRIČEŠĆE – pričest
PROJAVITi – pokazati, prikazati; objaviti; otkriti; posredno objaviti
SABRANJE – okupljanje, sabiranje (sabranje oko episkopa na liturgiji)
SINOD – sinoda
SLUŽEBNIK – svećenička knjiga u kojoj je izložen poredak svete liturgije, jutarnjeg i večernjeg bogosluženja
SVEŠTENIK – svećenik
SVETA TROJICA – Sveto Trojstvo
SVETE MOŠTI – svete moći
TREBNIK – bogoslužbena knjiga u kojoj su izložene molitve koje svećenik čita prilikom tijekom vršenja pojedinih
svetih tajni i molitvoslovlja
TRIJADOLOGIJA – učenje o Sv. Trojici (Sv. Trojstvu), nauk, područje, tj. grana teologije koja izučava Oca, Sina i
Duha Svetoga
TROPAR – kratka crkvena molitvena pjesma koja sadržava bît blagdana za koji je napisana
USJEKOVANJe – sječenje, odsijecanje (glave sv. Ivana Krstitelja).
USPENIJE – usnuće, san, smrt (Presvete Bogorodice)
VASKRS – Uskrs
VASKRSENJE – uskrsnuće
VASELJENSKI SABOR – ekumenski koncil
VAZNESENJE – uzašašće (Gospodina Isusa Krista na nebo četrdeseti dan nakon uskrsnuća)
VOZGLAS – završna rečenica u određenoj molitvi na bogosluženju
VOZGLAVLJENA – na čelu s(a)
VRLINA – čovjekova pozitivna osobina
VRLINOSLOV – pravoslavni crtani film i tekst za djecu koji privlačno i kreativno obrađuje kršćanske vrline
VHOD – ulazak; vhodom se nazivaju dva čina u božanstvenoj liturgiji i jedan na večernjoj službi Božjoj
ZVJEZDICA – dvije male, uske polukružne metalne poluge spojene u obliku križa koje se na kraju pripremnoga dijela
liturgije (proskomidije) stavljaju kao držak na diskos iznad agneca (liturgijski kruh koji nakon pretvorbe postaje
tijelo Kristovo)
ŽITIJA SVETIH – književno dijelo u kojima su opisani životi svetaca
— 107

Savjetovanje Sa Zainteresiranom Javnošću o Prijedlogu Nacionalnog Kurikuluma Nastavnoga Predmeta Pravoslavni Vjeronauk

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Savjetovanje Sa Zainteresiranom Javnošću o Prijedlogu Nacionalnog Kurikuluma Nastavnoga Predmeta Pravoslavni Vjeronauk

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

— NACIONALNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA PRAVOSLAVNI VJERONAUK

PRIJEDLOG NACIONALNOG KURIKULUMA

A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA

U odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske Pravoslavni vjeronauk temelji se na empatiji, odgovornosti

B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I

C. KONCEPTI U ORGANIZACIJI KURIKULUMA

Učenik prepoznaje da je cjelokupna ikoničnost pravoslavne crkvene umjetnosti usmjerena na predstavljanje

D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI PO RAZREDIMA I KONCEPTIMA NASTAVNOGA

Ističe Istražuje Zaključu Zaključuje Zaključuje Prepoznaje Zastupa Objedinjuje

C. Objašnjava Objedinjuje Sabire Objedinjuje

ih priča. i na odnos – molitve, Bogu, čovjeku

KONCEPT A: LITURGIJA (OSNOVNA ŠKOLA)

KONCEPT A: LITURGIJA (OSNOVNA ŠKOLA)

KONCEPT B: CRKVA (OSNOVNA ŠKOLA)

KONCEPT C: BOGOSLOVLJE I ŽIVOT (OSNOVNA ŠKOLA)

KONCEPT D: PODVIG I UMJETNOST (OSNOVNA ŠKOLA)

KONCEPT E: BOŽJE OTKRIVENJE (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT A: LITURGIJA (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT A: LITURGIJA (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT C: BOGOSLOVLJE I ŽIVOT (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT D: PODVIG I UMJETNOST (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT D: PODVIG I UMJETNOST (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT E: BOŽJE OTKRIVENJE (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT A: LITURGIJA (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT B: CRKVA (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT D: PODVIG I UMJETNOST (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT E: BOŽJE OTKRIVENJE (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT A: LITURGIJA (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT B: CRKVA (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT C: BOGOSLOVLJE I ŽIVOT (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

– povezuje osobnu i opću dobrobit

Vrline obraditi pjesmama iz „Vrlinoslova“ i crtanim filmom.

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT D: PODVIG I UMJETNOST (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT E: BOŽJE OTKRIVENJE (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

KONCEPT A: LITURGIJA (OSNOVNA ŠKOLA)

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI