Fra Velimir Blažević

PROMJENE U ZAKONIKU KANONSKOG PRAVA

Uvod

Prošlo je tek nešto manje od 40 godina od stupanja na snagu sadašnjeg Zakonika kanonskog prava (27.
11. 1983.), a u njemu je već promijenjen veliki broj kanona. Donesene su neke posve nove odredbe;
mnoge su nešto izmijenjene ili dopunjene, ili formalno i jezično poboljšane.1 Ovdje će biti naznačene
samo stvarne i sadržajne promjene, bilo da se radi o posve novim odredbama ili o onima u kojima je
izvršena neka značajnija izmjena ili dopuna.2

1. NOVE ODREDBE

Prvu novu odredbu u Zakonik kanonskog prava iz 1983. unio je papa Ivan Pavao II. svojim
motuproprijem: Ad tuendam fidem, od 18. svibnja 1998. Dodao je u kan. 750 paragraf drugi, o obvezi
vjernika da čvrsto prihvaćaju i drže sve i pojedino što o nauku vjere ili ćudoređa kao konačno izloži
crkveno Učiteljstvo, naime što se traži za sveto čuvanje i vjerno izlaganje poklada vjere, te da se protivi
nauku katoličke Crkve tko te postavke koje treba definitivno držati odbacuje.3

Taj paragraf glasi:

/Can. 750/ § 2. Firmiter etiam amlectenda ac
retinenda sunt omnia et singula quae circa
doctrinam de fide vel moribus ab Ecclesiae
magisterio definitive proponuntur, scilicet quae
ad idem fidei depositum sancte custodiendum et
fideliter exponendum requiruntur; ideoque
doctrinae Ecclesiae catholicae adversatur qui
easdem propositiones definitive tenedas
racusat.
/Kan. 750/ § 2. Treba čvrsto prihvatiti i vjerovati
sve i svaku pojedinačnu nauku o vjeri i ćudoređu,
koju kao konačnu izlaže crkveno učiteljstvo,
naime što je potrebno za sveto čuvanje i vjerno
izlaganje poklada iste vjere; protivi se stoga
nauku Katoličke crkve tko ta izlaganja što ih treba
držati kao konačna odbacuje.

Nove odredbe u I. knjizi Zakonika: Opće odredbe

Papa Franjo je svojim motuproprijem: De concordia inter Codices, od 31. svibnja 2016., umetnuo
pargraf drugi u kan. 111, o pribrajanju djeteta katoličkoj Crkvi kada je katolik samo jedan od roditelja. 4

1
Za razliku od sadašnjeg Zakonika, u prethodnom Zakoniku iz g. 1917. kroz 66 godina (1917.-1983.), koliko je bio
na snazi, izvršene su promjene u samo 6 kanona: dokinut § 3 u kan. 236; izmijenjene odredbe kann. 240 § 3, 808
i 858 bez da je diran sam tekst, te dodan novi tekst kan. 1099 § 2 i kan. 2319 § 1, 1o.
2
Detaljan prikaz promjena dao: I. Marković, „Izmjene kanona Zakonika kanonskog prava iz 1983: Od motu
proprija Ad tuendam fidem do motu proprija Magnum principium“, u: Vrhbosnensia 22(2018), 1, str. 117-150.
3
Ivan Pavao II., Motu proprio: Ad tuendam fidem, 18. svibnja 1998., art. br. 4., u: AAS 90(1998),457-461.
4
Franjo, Motu proprio: De concordia inter Codices, 31. svibnja 2016., art. 1, u: AAS 108(2016), str. 603.
 Odredba glasi:

/Can. 111/ § 2. Si vero unus tantum ex /Kan. 111/ § 2. Ako je pak samo jedan od
parentibus sit catholicus, Ecclesiae ad quam hic roditelja katolik, upisuje se u Crkvu kojoj pripada
parens catholicus pertinet adscribitur. ovaj katolički roditelj.

Istim motuproprijem u kan. 112. je dodan paragraf treći, o tome da prelazak u drugu samostojnu
Crkvu dobiva snagu od trenutka kada je dana izjava pred mjesnim ordinarijem te Crkve ili pred vlastitim
župnikom ili svećenikom delegiranim od kojega od njih i dvojicom svjedoka. 5

Odredba o tome:

/Can. 112/ § 3. Omnis transitus ad aliam
Ecclesiam sui iuris vim habet a momento
declarationis factae coram eiusdem Ecclesiae
Ordinario loci vel parocho proprio aut sacerdote
ab alterutro delegato et duobus testibus, nisi
rescriptu Sedis Apostolicae aliud ferat; et in libro
baptizatorum adnotetur.
/Kan. 112/ § 3. Svaki prijelaz u drugu samosvojnu
Crkvu ima snagu od časa kad je dana izjave pred
ordinarijem mjesta iste Crkve ili vlastitim
župnikom ili svećenikom kojeg delegira neki od
njih i dvojicom svjedoka, osim ako otpis
Apostolsko Stolice ne određuje drugo; i upisuje
se u knjigu krštenih.

Nove odredbe u II. knjizi Zakonika: Božji narod

Papa Franjo je motuproprijem: Communis vita, od 19. ožujka 2019., u kan. 694., paragraf prvi, dodao
br. 3, o otpuštanju iz redovničke ustanove samim činom tko iz redovničke kuće bude nezakonito
odsutan kroz dvanaest neprekidnih mjeseci; a dodao je i paragraf treći, da proglas o otpustu, da bi
pravno bilo utvrđeno, treba potvrditi Sveta Stolica, a za ustanove biskupijskog prava biskup glavnog
sjedišta.6

Te su odredbe:

/Can. 694, § 1/ 3o a domo religiosa illegitime
absens fuerit, secundum can 665 § 2 duodecim
continuos menses, prae oculis habita eiusdem
sodalis irreperibilitate
/Can. 694/ § 3. In casu de quo in § 1 n. 3, talis
declaratio ut iuridice constet, a Sancta Sede
confirmari debet; quod ad instituta iuris
dioecesani attinet, confirmatio ad principis Sedis
Episcopum spectat.
/Kan. 694, § 1/ 3o nezakonito bude odsutan iz
redovničke kuće, prema kan. 665 § 2, kroz
dvanaest neprekidnih mjeseci, imajući pred
očima da je taj član nepronalažljiv.
/Kan. 694/ § 3. U slučaju o kojem u § 1 br. 3, tu
izjavu da pravno bude utvrđena treba potvrditi
Sveta Stolica; što se tiče ustanove biskupijskog
prava, potvrđivanje spada na biskupa glavnog
sjedišta.

Nova odredba u III. knjizi Zakonika: Naučiteljska služba Crkve

Papa Franjo je motuproprijem: De concordia inter Codices u kan. 868 dodao treći paragraf, o
podjeljivanju krsta djeci kršćana nekatolika kad im nije moguće doći do vlastitog služitelja.7

5
Franjo, Motu proprio: De concordia inter Codices, 31. svibnja 2016., art. 2, u: AAS 108(2016), str. 603.
6
Franjo, Motu proprio: Communis vita, od 19. ožujka 2019., u: L'Osservatore Romano, 27. ožujka 2019., str. 9.
7
Franjo, Motu proprio: De concordia inter Codices, 31. svibnja 2016, art 5, u: AAS 108(2016), str. 605.
 Odredba o tome:

/Can. 868/ § 3. Infans christianorum non
catholicorum licite baptizatur, si parentes aut
unus saltem eorum aut is, qui legitime eorundem
locum tenet, id petunt et si eis corporaliter aut
moraliter impssibile sit accedere ad ministrum
proprium.
/Kan. 868/ § 3. Dijete kršćana nekatolika
dopušteno se krsti, ako roditelji ili barem jedno
od njih, ili onaj, koji zakonito zauzima njihovo
mjesto, to traži i ako mu je tjelesno ili moralno
nemoguće pristupiti vlastitom služitelju.

Nove odredbe u IV. knjizi Zakonika: Posvetiteljska služba Crkve

Motupropijem pape Benedikta XVI.: Omnium in mentem, od 26. listopada 2009., dodan je u kan.
1009. treći pragraf, o dobivenom poslanju i ovlasti biskupa i prezbitera da djeluju u ime Krista Glave,
đakoni snagu služenja Božjem narodu u diakoniji bogoslužja, riječi i djelotvorne ljubavi:8

/Can. 1009/ § 3. Qui constituti sunt in ordine
episcopatus aut presbyteratus missionem et
facultatem agendi in persona Christi Capitis
accipiuntm diaconi vero vim populo Dei
serviendi in diaconia liturgiae, verbi, et caritatis.
/Kan. 1009/ § 3. Koji su uspostavljeni u red
biskupstva ili prezbiterata dobivaju poslanje i
ovlast djelovanja u ime Krista Glave, đakoni pak
snagu služenja Božjem narodu u dijakoniji
bogoslužja, riječi, i djelatne ljubavi.

Papa Franjo je u motupropriju: De concordia inter Codices dodao paragraf treći i u kan. 1108., o
tome da samo svećenik prisustvuje valjano ženidbi između stranaka istočnih kršćana ili između stranke
latinske i stranke istočne bilo katoličke bilo nekatoličke:9

/Can. 1108/ § 3. Solus sacerdos valide assitit /Kan. 1108/ § 3. Samo svećenik valjano
matrimonio inter partes orientales vel inter prisustvuje ženidbi između stranaka istočnjaka ili
partem latinam et partem orientalem sive između stranke latinske i stranke istočne bilo
catholicam sive non catholicam. katoličke bilo nekatoličke.

Istim motuproprijem papa Franjo je dodao paragraf treći također u kan. 1116., o podjeljivanju
ovlaštenja katoličkom svećeniku da blagoslovi ženidbu vjernika istočnih Crkava koje nemaju punog
zajedništva s katoličkom Crkvom ako to svojom voljom traže:10

/Can. 1116/ § 3. In iisdem rerum adiunctis, de /Kan. 1116/ § 3. U istovjetnim okolnostima, o

quibus in § 1, nn. 1 et 2, Ordinarius loci cuilibet
sacerdoti catholico facultatem conferre potest
matrimonium benedicendi christifidelium
Ecclesiarum orientalium quae plenam cum
Ecclesia catholica communionem non habeant si
sponte id petant, et dummodo nihil validae vel
licitae celebrationi matrimonii obstet. Idem
sacerdos, semper necessaria cum prudentia,
kojima u § 1, brr. 1 i 2, mjesni ordinarij svakom
katoličkom svećeniku može podijeliti ovlast
blagoslivljanja ženidbe kršćana istočnih Crkava
koje nemaju punog zajedništva s katoličkom
Crkvom ako to svojevoljno traže, i ukoliko ništa
ne priječi valjanog ili dopuštenog sklapanja
ženidbe. Isti svećenik, uvijek s nužnom
razboritošću, neka o stvari obavijesti nadležnu
vlast nekatoličke Crkve koje se tiče.

8
Benedikt XVI., Motu proprio: Omnium in mentem, 26. listopada 2009., u: AAS 102(2010), 1, str. 10.
9
Franjo, Motu proprio: De concordia inter Codices, 31. svibnja 2016., art 5, u: AAS 108(2016), str. 605.
10
Franjo, Motu proprio: De concordia inter Codices, 31. svibnja 2016., art 10, u: AAS 108(2016), 6, str. 605.
auctoritatem competentem Ecclesiae non
catholicae, cuius interest, de re certiorem faciat.

Nove odredbe u VI. knjizi Zakonika: Kaznene mjere u Crkvi

U kanonu 1311. dodan je drugi paragraf:

/Can. 1311/ § 2. Qui Ecclesiae praeest bonum
ipsius communitatis singulorumque
christifidelium tueri ac promovere debet
caritate pastorali, exemplo vitae, consilio et
adhortatione et, si opus sit, etiam poenarum
irrogatione vel declaratione, iuxta legis
praecepta semper cum aequitate canonica
applicanda, prae oculis habens iustitiae
restitutionem, rei emendationem et scandali
reparationem.
/Can. 1311/ § 2. Tko predstoji Crkvi dobro same
zajednice i pojedinih kršćana treba štititi i
promicati pastoralnu ljubavlju, primjerom
života, savjetom i bodrenjem i, ako treba,
također nametanje ili proglašavanjem kazna,
prema zapovijedima zakona, uvijek s kanonskom
pravičnošću primjenjivane, imajući pred očima
nadoknadu pravednosti, popravak krivca i
popravljanje sablazni.

U kanonu 1321. novi je prvi paragraf, koji izražava pravno načelo:

Can. 1321, § 1. Quilibet innocens censetur donec Kan. 1321, § 1. Svatko se smatra nevinim dok se
contrarium probetur. suprotno ne dokaže.

U kanonu 1332. novi su paragrafi drugi i treći:

/Can. 1332/ § 2. Lex tamen vel praeceptum
interdictum definire eo modo potest, ut tantum
quaedam singulares actiones, de quibus in can.
1331, § 1, nn. 1-4, vel alia quaedam singularia
iura reo prohibeantur.
§ 3. Etiam in casu interdicti praescriptum can.
1331, § 2, n. 1, servandum est.
/Kan. 1332/ § 2. Zakon pak ili zapovijd mogu
zabranu definirati na način, da samo neki
pojedinačni čini, o kojima u kan. 1331, § 1, brr.
14, ili druga neka pojedinačna prava krivcu
zabranjuju.
§ 3. Također u slučaju zabrane ima se obdržavati
propis kan. 1331, § 2, br. 1.

U kanonu 1335 novi je prvi paragraf:

Can. 1335, § 1. Si censuram infligat vel declaret
in processu iudiciali aut per decretum extra
iudicium, auctoritas competens potest quoque
eas poenas expiatorias imponere, quas ad
iustitiam restituendam vel ad scandalum
reparandum necessarias censeat.
Kan. 1335, § 1. Ako cenzuru udara ili proglašava
u sudskom postupku ili dekretom izvan suda,
nadležna vlast može nametnuti također one
okajničke kazne, koje smatra nužnim za
nadoknadu pravednosti ili za ispravljanje
sablazni.

U kanonu 1338. paragraf peti je novi:

/Can. 1338/ § 5. Prohibitiones de quibus in can. /Kan. 1338/ § 5. Zabrane o kojima je riječ u kan.
1336, § 3, numquam sunt sub poena nullitatis. 1336, § 3, nisu nikada pod kaznu ništavosti.

Novi su u kanonu 1339. paragrafi četvrti i peti:

/Can. 1339/ § 4. Si, semel vel pluries, monitiones
vel correptiones inutiliter alicui factae sint, vel si
ex iis effectus expectare non liceat, Ordinarius
det praeceptum poenale, in quo accurate
praescribat quid agendum vel vitandum sit.
§ 5. Si casus gravitas ferat, ac praesertim si quis
versetur in periculo relabendi in delictum, eum
Ordinarius, etiam praeter poenas ad normam
iuris irrogatas vel declaratas per sententiam vel
decretum, submittat vigilantiae modo per
decretum singulare determinato.
Novi je u kanonu 1346. paragraf prvi:
Can. 1346, § 1. Ordinarie tot poenae quot Kan. 1346, § 1. Redovito toliko kazna koliko
delicta. zlodjela.
U kanonu 1356, § 1, umetnut je novi broj 1o.
/Can 1356, § 1/ 1o praecepti auctor
Novi paragraf, četvrti, je dodan u kanonu 1361.:
/Can. 1361/ § 4. Remissio dari non debet donec,
prudenti arbitrio Ordinarii, damnum forte
illatum reus reparaverit; qui ad hanc
reparationem vel restitutionem urgeri potest
peru nam ex poenis de quibus in can. 1336, §§ 2-
4, quod valet etam cum illi censura remittitur ad
normam can. 1358, § 1.
U kanon 1362. dodan je paragraf treći:
/Can. 1362/ § 3. Reo ad normam can. 1723 citato
vel modo praeviso in can. 1507, § 3, certiore
facto de exhibitione accusationis libelli iuxta can.
1721, § 1, praescriptio actionis criminalis
suspenditur per tres annos, quo termino elapso
vel interrupta suspensione, cessationis
processus poenalis causa, rursus currit tempus,
quod adiungitur ad illud iam decursum pro
praescriptione. Eadem suspensio pariter viget si,
servato can. 1720, n. 1, ad poenam irrogandam
vel declarandam per decretum extra iudicium
procedatur.
U kanon 1371. dodana su tri nova paragrafa:
/Kan. 1339/ § 4. Ako su jednom ili više puta
opomene ili ukori nekome učinjeni beskorisno, ili
ako se od njih ne može očekivati učinak, ordinarij
neka dadne kaznenu zapovijed u kojoj će
potanko propisati što treba činiti ili izbjegavati.
§ 5. Ako težina slučaja traži, a osobito ako se
netko nalazi u pogibelji ponovnog pada u
kažnjivo djelo, ordinarij mimo kazna udarenih
prema odredbi prava ili proglašenih presudom ili
odlukom, neka ga podvrgne nadzoru na način
određen pojedinačnom odlukom.
/Kan. 1356, § 1/ 1o naredbodavac
/Kan. 1361/ § 4. Otpuštenje ne treba dati dok, po
razboritu mišljenju ordinarija, krivac ne popravi
štetu možda nanesenu; može ga se na taj
popravak ili nadoknadu primorati kojom od
kazna o kojima je riječ u kan. 1336, §§ 2-4, što
vrijedi također kad mu se otpušta cenzura prema
odredbi kan. 1358, § 1.
/Kan. 1362/ § 3. Krivcu prema odredbi kan. 1723
pozvanom ili na način predviđen u kan. 1507, § 3
obaviještenom o podnošenju optužnice prema
kan. 1721, § 1, zastarijevanje krivične tužbe se
obustavlja kroz tri godine, a kad taj rok isteče ili
obustava bude prekinuta zbog prestanka
kaznenog postupka, vrijeme opet teče, koje se
dodaje onome već isteklome za zastaru. Ta
obustava jednako vrijedi ako se, obdržavajući
kan. 1720. br. 1, postupa za izricanje ili
proglašavanje kazne odlukom izvan suda.
/Can. 1371/ § 4. Qui obligationem secreti /Kan. 1371/ § 4. Tko povrijedi obvezu čuvanja
pontificii servandi violat poenis de quibus in can. papinske tajne neka se kazni kaznama o kojima u
1336, §§ 2-4, puniatur.
§ 5. Qui non servaverit officium exsequendi
sententiam exsecutivam vel decretu poenale
exsecutivum iusta poena puniatur, non exclusa
censura.
§ 6. Qui commincare neglegit notitiam de
delicto, cum ad id exsequendum lege canonica
teneatur, puniatur ad normam can. 1336, §§ 2-
4, adiunctis quoque aliis poenis pro delicti
gravitate.
Novi je kanon 1376.:
Can. 1376, § 1. Poenis de quibus in can. 1336, §§
2-4, puniatur, firma damnum reparandi
obligatione:
1º qui bona ecclesiastica subtrahit vel impedit ne
eorundem fructus percipiantur;
2º qui sine praescripta consultatione, consensu
vel licentia aut sine alio requisito iure ad
validitatem vel ad liceitatem imposito bona
ecclesiastica alienat vel in ea actus
administrationis exsequitur.
§ 2. Iusta poena puniatur, non exclusa officii
privatione, firma damnum reparandi
obligatione:
1º qui delictum de quo in § 1, n. 2, ex sua gravi
culpa committit;
2º qui aliter graviter neglegens in bonis
ecclesiasticis administrandis repertus fuerit.
U kanonu 1377. dodan je drugi paragraf:
/Can. 1377/ § 2. Qui in officio vel munere
exercendo stipem ultra definitam aut summas
adiunctivas aut aliquid in sui utilitatem requirit,
congruenti mulcta pecuniaria vel aliis poenis,
non exclusa officii privatione, puniatur, firma
damnum reparandi obligatione.
Kanon 1379. izmijenjen je i dopunjen, a glasi:
Can. 1379, § 1. In poenam latae sententiae
interdicti vel, si clericus sit, etiam suspensionis
incurrit: 1º qui ad ordinem sacerdotalem non
promotus liturgicam eucharistici Sacrificii
actionem attentat;
kan. 1336, §§ 2-4.
§ 5. Tko ne ispuni dužnost provedbe izvršne
presude ili izvršne kaznene odluke neka se kazni
pravednom kaznom, ne isključujući cenzuru.
§ 6. Tko zanemari da priopći vijest o kažnjivom
djelu, kad je po kanonskom zakonu dužan to
provesti, neka se kazni prema odredbi kan. 1336,
§§ 2-4, dodavši također druge kazne prema
težini kažnjivog djela.
Kan. 1376, § 1. Kaznama o kojima u kan. 1336, §§
2-4, neka se kazne, ne dirajući u obvezu
nadoknade štete:
1o tko crkvena dobra uništava ili priječi da se
ubiru njihovi plodovi;
2o tko bez propisanog savjetovanja, pristanka ili
dopuštenja ili bez drugog zahtjeva nametnutog
pravom za valjanost ili za dopuštenost otuđi
crkvena dobra, ili na njima vrši čine upravljanja.
§ 2. Pravednom kaznom neka se kazni, ne
isključujući oduzimanje službe, tako da ostaje
netaknuta obveza nadoknade:
1o tko kažnjivo djelo o kojemu u § 1, br. 2, počini
iz svoje teške krivnje;
2o tko drukčije bude pronađen teško nemarnim
u upravljanju crkvenim dobrima.
/Kan 1377/ § 2. Tko u vršenju službe ili dužnosti
traži plaću veću nego je utvrđena ili dodatni iznos
ili nešto na svoju korist, neka se kazni
odgovarajućom novčanom globom ili drugim
kaznama, ne isključujući oduzimanje službe, tako
da netaknuta ostaje obveza nadoknade štete.
Kan. 1379, § 1. U kaznu unaprijed izrečenu
zabrane ili, ako je klerik, također obustave
upada: 1o tko pokušava vršiti bogoslužni čin
euharistijske žrtve a nije promaknut u svećenički
red;
2º qui, praeter casum de quo in can. 1384, cum
sacramentalem absolutionem dare valide
nequeat, eam impertire attentat, vel
sacramentalem confessionem audit.
§ 2. In casibus de quibus in § 1, pro delicti
gravitate, aliae poenae, non exclusa
excommunicatione, addi possunt.
§ 3. Tum qui sacrum ordinem mulieri conferre
attentaverit, tum mulier quae sacrum ordinem
recipere attentaverit, in excommunicationem
latae sententiae Sedi Apostolicae reservatam
incurrit; clericus praeterea dimissione e statu
clericali puniri potest.
§ 4. Qui deliberate sacramentum administrat illis
qui recipere prohibentur, puniatur suspensione,
cui aliae poenae ex can. 1336, §§ 2-4, addi
possunt.
§ 5. Qui, praeter casus de quibus in §§ 1-4 et in
can. 1384, sacramentum se administrare
simulat, iusta poena puniatur.
U kanonu 1382. drugi paragraf je novi:
/Can. 1382/ § 2. Reus consecrationis in
sacrilegum finem unius materiae vel utriusque in
eucharistica celebratione aut extra eam pro
gravitate delicti puniatur non excluca dimissione
e statu clericali.
U kanon 1386. dodan je novi paragraf, treći:
/Can. 1386/ § 3. Firmis praescriptis §§ 1 et 2,
quicumque quovis technico instrumento captat
aut in communicationis socialis mediis malitiose
evulgat quae in sacramentali confessione, vera
vel ficta, a confessario vel a paenitente dicuntur,
pro gravitate delicti puniatur, non exclusa, si de
clerico agatur, dimissione e statu clericali.
Dodan je novi paragraf, drugi, u kanon 1388.:
/Can. 1388/ § 2. Qui ad sacros ordines accedit
innodatus quadam censura vel irregularitate,
voluntarie reticita, praeer id quod statuitur in
can. 1044, § 2, n. 1, est ipso facto a recepto
ordine suspensus.
Novi je kanon 1392.:
2o tko, osim slučaja o kojem u kan. 1384, budući
da ne može dati valjano sakramentalnog
odrješenja pokušava ga podijeliti, ili slušati
sakramentalnu ispovijed.
§ 2. U slučajevima o kojima u § 1, prema težini
kažnjivog djela, mogu se dodati druge kazne, ne
isključujući izopćenja.
§ 3. Kako onaj tko pokuša sveti red podijeliti
ženskoj osobi tako ženska osoba koja pokuša
primiti sveti red, upada u izopćenje unaprijed
izrečeno pridržano Apostolskoj Stolici; klerik
osim toga može se kazniti otpuštanjem iz
kleričkog staleža.
§ 4. Tko promišljeno podjeljuje sakrament onima
kojima je primanje zabranjeno neka se kazni
obustavom, kojoj se mogu dodati druge kazne iz
kan. 1336, §§ 2-4.
§ 5. Tko, osim slučajeva o kojima u §§ 1-4 i u kan.
1384, simulira da sebi podjeljuje sakrament,
neka se kazni pravednom kaznom.
/Kan. 1382/ § 2. Krivac koji u euharistijskom
slavlju ili izvan njega posvećuje u svetogrdnu
svrhu jednu tvar ili obje, neka se kazni prema
težini kažnjivoga djela, ne isključujući otpust i
kleričkog staleža.
/Kan. 1386/ § 3. Ne dirajući propise §§ 1 i 2,
svatko tko bilo kojim tehničkim sredstvom snima
ili u sredstvima društvenog priopćavanja širi što
u sakramentalnoj ispovijedi, pravoj ili fiktivnoj,
govore ispovjednik ili pokornik, neka se kazni
prema težini kažnjivog djela, ne isključujući, ako
se radi o kleriku, otpusta iz kleričkog staleža.
/Kan. 1388/ § 2. Tko pristupi svetim redovima
vezan nekom cenzurom ili nepravilnošću,
namjerno prešućenom, osim onoga što se
određuje u kan. 1044, § 2, br. 1, samim činom se
obustavlja od primljenog reda.
Can. 1392. Clericus qui sacrum ministerium
voluntarie et illegitime relinquit, per sex menses
continuos, cum animo sese subducendi a
competenti Ecclesiae auctoritate, pro delicti
gravitate, suspensione vel etiam poenis in can.
1336, §§ 2-4, statutis puniatur, et in casibus
gravioribus dimitti potest e statu clericali.
Novi je u kanonu 1393. paragraf drugi:
/Can. 1393/ § 2. Clericus vel religiosus qui,
praeter casus iure iam praevisos, in re
oeconomica delictum committit, vel graviter
violat praescriptiones, quae in can. 285, § 4,
recensentur, poenis de quibus in can. 1336, §§ 2-
4, puniatur, firma damnum reparandi
obligatione.
Dodan je novi paragraf, treći, i u kanon 1395.:
/Can. 1395/ § 3. Eadem poena de qua in § 2
puniatur clericus qui vi, minis vel abusu suae
auctoritatis delictum committit contra sextum
Decalogi praeceptum aut aliquem cogit ad actus
sexuales exsequendos vel subeundos.
Novi paragraf, treći, je dodan i u kanonu 1397.:
/Can. 1397/ § 3. Si de delictis agatur de quibus in /Kan. 1397/ § 3. Ako se radi o zlodjelima o kojima
hoc canone, in casibus gravioribus clericus reus je riječ u ovom kanonu. U težim slučajevima
dimittatur e statu clericali.
U kanonu 1398. dodan je novi paragraf, drugi:
/Can. 1398/ § 2. Sodalis instituti vitae
consecratae vel societatis vitae apostolicae, et
fidelis quilibet aliqua dignitate gaudens aut
officio vel functione in Ecclesia fungens, si
delictum committat de quo in § 1 vel in can.
1395, § 3, puniatur ad normam can. 1336, §§ 2-
4, adiunctis quoque aliis poenis pro delicti
gravitate.
Nove odredbe u VII. knjizi Zakonika: Postupci
Motuproprijem pape Franje: Mitis Iudex, od 15. kolovoza 2015., umetnut je novi cijeli kanon 1673.:
Kan. 1392. Klerik koji svojevoljno i nezakonito
napusti sveto služenje kroz šest neprekidnih
mjeseci, s namjerom da se izmakne ispod
nadležne crkvene vlasti, prema težini kažnjivog
djela neka se kazni obustavom ili također
kaznama određenim u kan. 1336, §§ 2-4, a u
težim slučajevima može se otpustiti iz kleričkog
staleža.
/Kan. 1393/ § 2. Klerik ili redovnik koji, osim
slučajeva pravom već predviđenih, počini
kažnjivo djelo u ekonomskoj stvari, ili teško
povrijedi propise koji se navode u kan. 285, § 4,
neka se kazni kaznama o kojima u kan. 1336, §§
2-4, ostajući netaknutom obveza nadoknade
štete.
/Kan. 1395/ § 3. Istom kaznom o kojoj u § 2 neka
se kazni klerik koji silom, prijetnjama ili
zloupotrebom svoje vlasti počini kažnjivo djelo
protiv šeste Božje zapovijedi, ili prisili nekog na
vršenje ili podnošenje spolnih čina.
klerik krivac neka se otpusti iz kleričkog staleža.
/Kan. 1398/ § 2. Član ustanove posvećenog
života ili družbe apostolskog života, i svaki
vjernik koji ima neko dostojanstvo ili vrši službu
ili zaduženje u Crkvi, ako počini kažnjivo djelo o
kojem u § 1, ili u kan. 1395, § 3, neka se kazni
prema odredbi kan. 1336, §§ 2-4, dodajući
također druge kazne prema težini kažnjivog
djela.
Can. 1673, § 1. In unaquaque dioecesi iudex Kan. 1673, § 1. U svakoj biskupiji sudac prvog
primae instantiae pro causis nullitatis matrimonii stupnja u parnicama ništavosti ženidbe, koje
iure expresse non exceptis est Episcopus pravom nisu izričito izuzete, jest dijecezanski
dioecesanus, qui iudicialem potestatem biskup, koji sudsku vlast može vršiti osobno ili
exercere potest per se ipse vel per alios, ad preko drugih, prema pravnoj odredbi.
normam iuris.
§ 2. Episcopus pro sua dioecesi tribunal § 2. Neka biskup osnuje za svoju biskupiju
dioecesanum constituat pro causis nullitatis biskupijski sud za parnice ništavosti ženidbe,
matrimonii, salva facultate ipsius Episcopi poštujući ovlast istoga biskupa da se pridruži
accedendi ad aliud dioecesanum vel drugom susjednom biskupijskom ili
interdioecesanum vicinius tribunal. međubiskupijskom sudu.
§ 3. Causae de matrimonii nullitate collegio § 3. Parnice ništavosti ženidbe pridržane su
trium iudicum reservantur. Eidem praeesse sudskom vijeću trojice sudaca. Sudskomu vijeću
debet iudex clericus, reliqui iudices etiam laicimora predsjedati sudac klerik, a ostali suci mogu
esse possunt. biti i laici.
§ 4. Episcopus Moderator, si tribunal collegiale § 4. Biskup moderator, ukoliko nije moguće
constitui nequeat in dioecesi vel in viciniore osnovati sudsko vijeće u biskupiji ili bližem sudu
tribunali ad normam § 2 electo, causas unico koji je bio izabran prema odredbi § 2, povjerava
iudici clerico committat qui, ubi fieri possit, duos
parnice sucu pojedincu kleriku, koji, gdje je to
assessores probatae vitae, peritos in scientiis moguće, neka si uzme dva prisjednika prokušana
iuridicis vel humanis, ab Episcopo ad hoc munus života, stručnjaka u pravnim ili humanističkim
approbatos, sibi asciscat; eidem iudici unico, nisi
znanostima, odobrena od biskupa za tu zadaću;
aliud constet, ea competunt quae collegio, istom sucu pojedincu pripadaju, osim ako ne
praesidi vel ponenti tribuuntur. proizlazi drugačije, dužnosti sudskoga vijeća,
predsjednika ili izložitelja.
§ 5. Tribunal secundae instantiae ad validitatem § 5. Sud drugoga stupnja za valjanost mora uvijek
semper collegiale esse debet, iuxta praescriptum biti zboran, prema odredbi prethodnog § 3.
praecedentis § 3.
§ 6. A tribunali primae instantiae appellatur ad § 6. Sa suda prvoga stupnja priziva se na
tribunal metropolitanum secundae instantiae, metropolitov sud, poštujući propise kann. 1438-
salvis praescriptis cann. 1438-1439 et 1444. 1439 i 1444.

Kanon 1679. je novi:

Can. 1679. Sententia, quae matrimonii Kan. 1679. Presuda, koja proglašava ništavost
nullitatem primum declaravit, elapsis terminis a ženidbe, po isteku rokova određenih kann.
cann. 1630-1633 ordinatis, fit executiva. 1630.-1633, postaje izvršna.

Odredbe kanona 1680, paragrafi prvi, drugi i treći su nove, i glase:

Can. 1680, § 1. Integrum manet parti, quae se
gravatam putet, iteque promotori iustitiae et
defensori vinculi quaerelam nullitatis sententiae
vel appellationem contra eandem sententiam
interponere ad mentem cann 1619-1640,
§ 2. Terminis iure statutis ad appellationem
eiusque prosecutionem elapsis atque actis
iudicialibus a tribunali superioris instantiae
receptis, constituatur collegium iudicum,
designetur vinculi defensor et partes
moneanturut animadversiones, intra terminum
Kan. 1680, § 1. Stranka koja se smatra oštećena
presudom, a isto tako i promicatelj pravde i
branitelj veze, imaju pravo podnijeti ništovnu
žalbu ili priziv protiv presude, prema kann. 1619-
1640.
§ 2. Kad isteknu zakonom predviđeni rokovi za
ulaganje i slanje priziva, te nakon što je sud višeg
stupnja zaprimio sudske spise, neka se uspostavi
sudsko vijeće, odredi branitelja veze i neka se
upozori stranke da dadnu primjedbe u
određenom roku; pošto prođe ovaj rok, sudsko
 praestitutum, proponant; quo termino
transacto, si appellatio mere dilatoria evidenter
appareat, tribunal collegiale, suo decreto,
sententiam prioris instantiae confirmet.
§ 3. Si appellatio admissa est, eodem modo quo
in prima instantia, congrua congruis referendo,
procedendum est.
Kanon 1682. je novi:
Can. 1682, § 1. Postquam sententia, quae
matrimonii nullitatem declaraverit, facta est
exsecutiva, partes quarum matrimonium
declaratum est nullum, possunt novas nuptias
contrahere, nisi vetito ipsi sententiae apposito
vel ab Ordinario loci statuto id prohibeatur.
§ 2. Statim ac sententia facta est exsecutiva,
Vicarius iudicialis debet eandem notificare
Ordinario loci in quo matrimonium celebratum
est. Is autem curare debet ut quam primum de
decreta nullitate matrimonii et de vetitis forte
statutis in matrimoniorum et baptizatorum libris
mentio fiat.
Još pet novih kanona /kann. 1683.-1687./, pod naslovom: Kraći ženidbeni postupak pred biskupom,
dodano je moturoprijem: Mitis Iudex, pape Franje.
U kanonu 1683. se govori o nadležnosti dijecezanskog biskupa da po kraćem postupku sudi o
ništavosti ženidbe, i naznačuje u kojim je slučajevima to moguće:
Can. 1683. Ipsi Episcopo dioecesano competit
iudicare causas de matrimonii nullitate processu
breviore quoties:
1o petitio ab utroque coniuge vel ab alterutro,
altero conseentiente, proponatur;
2o recurrant rerum personarumque adiuncta,
testimoniis vel instrumentis suffulta, quae
accuratiorem disquisitionem aut
investigationem non exigant, et nullitatem
manifestam reddant.
Kanon 1684. naznačuje što treba sadržavati tužba za pokretanje kraćeg postupka:
Can. 1684. Libellus quo processus brevior
introducitur, praeter ea qua in can. 1504
recensentur, debet: 1o facta quibus petitio
innititur breviter, integre et perspicue exponere;
2o probationes, quae statim a iudice colligi
possint, indicare; 3o documenta quibus petitio
innititur in adnexo exhibere.
vijeće, ako je očito da je priziv samo odgodan,
neka potvrdi odlukom presudu prvog stupnja.
§ 3. Ako je priziv prihvaćen, treba postupati na
isti način kao i u prvom stupnju, primjenjujući
ono što se treba primijeniti.
Kan. 1682, § 1. Pošto presuda kojom je
proglašena ništavost ženidbe postane izvršna,
stranke čija je ženidba proglašena ništavom
mogu sklopiti novu ženidbu, osim ako to priječi
zabrana koja je dodana samoj presudi ili koju je
odredio mjesni ordinarij.
§ 2. Čim presuda postane izvršna, sudski vikar
mora ju priopćiti ordinariju mjesta u kojem je
ženidba sklopljena. Ordinarij se pak mora
pobrinuti da se što prije u matice vjenčanih i
krštenih upiše presuđena ništavost ženidbe i
možda određene zabrane.
Kan. 1683. Samom dijecezanskom biskup
pripada da sudi parnice o ništavosti ženidbe
skraćenim postupkom ukoliko:
1o zamolbu iznesu oba bračna druga ili jedan od
njih, uz suglasnost drugoga;
2o nastupe stvarne ili osobne okolnosti,
poduprte svjedočanstvima ili sredstvima koji ne
zahtijevaju brižljivije istraživanje ili ispitivanje, i
čine ništavost očitom.
Kan. 1684. Molba kojom se skraćeni postupak
uvodi, osim onoga što se navodi u kan. 1504.,
treba: 1o činjenice na koje se zahtjev oslanja
ukratko, cjelovito i jasno izložiti; 2o dokaze, koje
sudac može odmah skupiti, naznačiti; 3o isprave
na kojima se zahtjev zasniva u privitku donijeti.
 Kanon 1685. nalaže da sudski vikar, istim dekretom kojim definira sporni predmet, pošto imenuje
istražitelja i prisjednika, pozove na sjednicu, koju treba održati u roku od trideset dana, sve koji na njoj
trebaju sudjelovati:

Can. 1685. Vicarius iudicialis, eodem decreto quo
dubii formulam determinat, instructore et
assssore nominatis, ad sessionem non ultra
triginta dies iuxta can. 1868 celebrandam omnes
citet qui in ea interesse debent.
Kan. 1685. Sudski vikar, istim dekretom kojim
određuje sporni predmet, imenujući istražitelja i
prisjednika, na sjednicu koju treba održati prema
kan. 1868. ne preko trideset dana, poziva sve koji
na njoj trebaju sudjelovati.

Kanon 1686. određuje da istražitelj na jednoj sjednici, ako je moguće, prikupi dokaze i odredi rok
od 15 dana za iznošenje primjedbi glede ženidbenog veza i obrana stranaka, ako bi ih imale:

Can. 1686. Instructor una sessione, quatenus
fieri possit, probationes colligat et terminum
quindecim dierum statuat ad animadversiones
pro vinculo et defensiones pro partibus, si quae
habeantur, exhibendas.
Kan. 1686. Istražitelj na jednoj sjednici, ukoliko
je moguće, skuplja dokaze i određuje rok od 15
dana za iznošenje primjedbi za vez i obrana za
stranke, ako ih imaju.

Kanon 1687. ima 4 paragrafa. U paragrafu prvom se određuje da dijecezanski biskup, pošto primi
spise, posavjetovavši se s istražiteljem i prisjednikom i razmotrivši primjedbe branitelja veza, ako koje
ima, i obrane stranaka, ukoliko stekne moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe, odmah donosi presudu,
inače slučaj prosljeđuje na redovni postupak; paragraf drugi. određuje da cjelovit tekst presude, s
navedenim razlozima, čim prije treba priopćiti strankama; paragraf treći naznačuje komu se ulaže priziv
protiv biskupove presude; a u paragrafu četvrtom je govor o tome kako metropolit ili biskup, odnosno
dekan Rimske Rote svojim dekretom trebaju odbaciti priziv koji se pokazuje očevidno odlažućim, a ako
bude pripušten, da se slučaj prepusti na redovnom postupanje u drugom stupnju.

Kanon cijeli glasi:

Can. 1687, § 1. Actis receptis, Episcopus
dioecesanus, collatis consiliis cum instructore et
assessore, perpensisque animadversionibus
defensoris vinculiu et, si quae habeantur,
defensionibus partium, si moralem certitudinem
de matrimonii nullitate adipiscitur, sententiam
ferat. Secus causam ad ordinarium tramitem
remittat.
§ 2. Integer sententiae textus, motivis expressis,
quam citius partibus notificetur.
§ 3. Adversus sententiam Episcopi appellatio
datur ad Metropolitam vel ad Rotam Romanam;
si autem sententia ab ipso Motropolita lata sit,
appellatio datur ad antiquiorem suffraganeum;
et adversus sententiam alius Episcopi qui
auctoritatem superiorem infra Romanum
Pontificem non habet, appellatio datud ad
Episcopum ab eodem stabiliter selectum.
§ 4. Si appellatio mere dilatoria evidenter
appareat, Metropolita vel Episcopus de quo in §
Kan. 1687, § 1. Po primitku spisa, dijecezanski
biskup pošto se savjetuje s istražiteljem i
prisjednikom te razmotri primjedbe branitelja
veze i, ako ih ima, obrane stranaka, ako stekne
moralnu sigurnost o ništavosti ženidbe, donosi
presudu. U protivnom slučaju određuje
provedbu redovitog postupka.
§ 2. Cjeloviti tekst presude s obrazloženjem treba
što prije priopćiti strankama.
§ 3. Protiv presude biskupa priziva se na
metropolitu ili na Rimsku rotu; ako je presudu
donio metropolita priziva se na najstarijeg
sufragana; a protiv presude drugog biskupa koji
nema poglavara ispod Rimskog prvosvećenika
priziva se na biskupa kojeg je on trajno odobrao
§ 4. Ako je očito da je priziv samo odgodan,
metropolita ili biskup o kojemu se govori u § 3, ili
 3, vel Decanus Rotae Romanae, eam a limine dekan Rimske rote, takav priziv trebaju odlukom
decreto suo reiciat; ai autem admissa fuerit, odbaciti u potpunosti; ako je pak priziv
causa ad ordinarium tramitem in altero gradu prihvaćen, parnica se treba predati na redovito
remittatur. razmatranje u drugome stupnju.

2. IZMIJENJENE ODREDBE

Puno je promjena učinjeno u većem broju kanona. Neke se sastoje samo u tome da je izvršena
zamjena drugim riječima, ali istoznačnim, npr.: prohibitum – vetitum; vetatur – prohibitur, vetitum –
prohibitio, ili je umetnuta neka riječ koja ne mijenja smisao odredbe, ili promijenjen red riječi. Ovdje
se neću osvrtati na te promjene, nego samo na one kojima se donekle mijenjao smisao odredbe.

Izmijenjene odredbe u II. knjizi Zakonika: Božji narod

Papa Franjo je svojim motuproprijem: Spiritus Domini, od 10. siječnja 2021., u kan. 230 paragrafu
prvom, iz sintagme 'viri laici' ispu stio riječ 'viri', tako da je ostalo samo laici,11 te se službe čitača i akolita
mogu podjeljivati i muškim i ženskim.

Odredba sada glasi:

Can. 230, § 1. Laici qui aetate dotibusque pollent
Episcoporum conferentiae decreto statutis, per
ritum liturgicum praescriptum ad ministeria
lectoris et acholyti stabiliter assumi possunt,
quae tamen ministeriorum collatio eiusdem ius
non confert ad sustentationem
remunerationemve ab Ecclesia praestandam.
Kan. 230, § 1. Laici koji imaju dob i vrline
određene odlukom biskupske konferencije,
mogu se za stalno po propisanom bogoslužnom
obredu uzeti u službu čitača i akolita, ipak to
podjeljivanje službi ne daje im pravo na crkveno
uzdržavanje ili plaću.

U kanonu 535, paragraf drugi, motuproprijem pape Franje: De concordia inter Codices, od 31.
svibnja 2016., je određeno da u knjigu krštenih treba ubilježiti također upis u samostojnu Crkvu ili
prijelaz u drugu:12

/Can. 535/ § 2. In libro baptizatorum adnotentur
quoque adscriptio Ecclesiae sui iuris vel ad aliam
transitus, necnon confirmatio, item quae
pertinent ad statum canonicum christifidelium,
ratione matrimonii, salvo quidem praescripto
can. 1133, ratione adoptionis, ratione suscepti
ordinis sacri, necnon professionis perpetuae in
instituto religioso emissae; eaeque adnotationes
in documento accepti baptismi semper
referantur.
/Kan. 535/ § 2. U knjigu krštenih neka se ubilježi
i upis u samostojnu Crkvu ili prelazak u drugu,
kao i potvrda, isto takoono što se odnosi na
kanonsko stanje vjernika, s obzirom na ženidbu,
uz pridržavanje propisa kan. 1133 s obzirom na
posvojenje, s obzirom na primljeni sveti red, kao
i doživotno zavjetovanje položeno u redovničkoj
ustanovi; neka se zabilježbe uvijek unesu u
ispravu o primljenom krštenju.

11
Motu proprio: Spirius Domini, 10. siječnja 20121., objavljen u: L'Osservatore Romano, 11. siječnja 2021, str. 10.
12
Motu proprio: De concordia inter Codices, art. 3, u: AAS, 108(2016), str. 604.
 Motuproprijem pape Franje: Authenticum charismatis, od 1. studenoga 2020., izmijenjen je kan
579. tako da za osnivanje nove posvećenog života nije dovoljno samo da dijecezanski biskup upita za
savjet Apostolsku Stolicu, nego treba dobiti pismeno dopuštenje:13

Can. 579. Episcopi dioecesani , in suo quisque
territorio, instituta vitae consecratae formali
decreto valide erigere possunt, praevia licentia
Sedis Apostolicae scripto data.
Kan. 579. Dijecezanski biskupi, svaki na svom
području, mogu službenim dekretom valjano
osnovati ustanovu posvećenog života, uz
prethodno dopuštenje Apostolske Stolice dano
napismeno.

Izmijenjene odredbe u IV. knjizi Zakonika: Posvetiteljska služba Crkve

Papa Franjo je motuproprijem: Magnum principium, od 3. rujna 2017., izmijenio drugi i treći
paragraf u kan. 838. U drugom paragrafu je dodano da na Apostolsku Stolicu spada da pregleda
prilagodbe liturgijskih knjiga koje je prema odredbama prava odobrila biskupska konferencija, a u
trećem paragrafu, u kojem se naznačuje što spada na biskupsku konferenciju, dodano je da može,
nakon što budu potvrđene od Apostolske Stolice, izdati liturgijske knjige za područja na koja spadaju.14

Te odredbe glase:

/Can. 838/ § 2. Apostolicae Sedis est sacram
liturgiam Ecclesiae universae ordinare, libros
liturgicos edere aptationes, ad normam iuris a
Conferentia Episcoporum approbatas,
recognoscere, necnon advigilare ut ordinationes
liturgicae ubique fideliter observentur.
§ 3. Ad Episcoporum Conferentias spectat
versiones librorum liturgicorum in linguas
vernaculas fideliter et convenienter intra limites
definitos accomodatas parare et approbare
atque libros liturgicos, pro regionibus ad quas
pertinent, post confirmationem Apostolicae
Sedis, edere.
/Kan. 838/ Zadaća je Apostolske Stolice da
uređujue sveto bogoslužje opće Crkve, izdaje
bogoslužne knjige, pregleda prilagodbe koje je
prema pravnoj odredbi odobrila biskupska
konferencija i da bdije da se bogoslužne uredbe
posvuda vjerno obdržaju.
§ 3. Na biskupske konferencije spada da prirede
prijevode bogoslužnih knjiga na narodne jezike,
vjerno i primjereno prilagođene unutar
određenih granica, te da odobre i objave
bogoslužne knjige za krajeve za koje su
odgovorne, nakon što ih potvrdi Svet Stolica.

Papa Benedikt XVI. je svojim motuproprijem: Omnium in mentem, od 26. listopada 2009., izmijenio
kanon 1008. tako što se u njemu ne nabrajaju službe naučavanja, posvećivanja i upravljanja koja se
povjeravaju posvećenim službenicima, nego se jednostavno kaže da se oni posvećuju i određuju, da
svatko, prema svom stupnju, služi narodu Božjem:15

Can. 1008. Sacramento ordinis ex divina Kan. 1008. Sakramentom reda se po božanskom
institutione inter christifideles quidam, ustanovljenju neki između vjernika, neizbrisivim
charactere indelebili quo signantur, biljegom kojim se označuju, postavljaju za
constituuntur sacri ministri, qui nempe posvećene službenike, koji se naime posvećuju i
consecrantur et deputantur ut, pro suo quisque određuju da, svatko prema svojem stupnju, iz

13
Motu proprio: Authenticum charismatis objavljen u: L'Osservatore Romano,4. studenoga 2020., str. 6
14
Motu proprio: Magnum principium, objavljen u: AAS 109(2017), str. 967-970.
15
Motu proprio: Omnium in mentem, u: AAS 102(2010), 1, str. 10.
 gradu, novo et peculiari titulo Dei populo novog i posebnog naslovom služe Božjem
inserviant. narodu.

Papa Franjo je motuproprijem: De concordia inter Codices, u kanonu 1111. dopunio paragraf prvi, i
kanonu 1112. paragraf prvi, referiranjem na novi, treći paragraf kanona 1108.:16

Can. 1111, § 1. Loci Ordinarius et parochus,
qumdiu valide officio funguntur, possunt
facultatem intra fines sui territorii matrimoniis
assistendi, etiam generalem, sacerdotibus et
diaconis deegare, firmo tamen eo quod
praescribit can. 1108, § 3.
Kan. 1111, § 1. Mjesni ordinarij i župnik, dokle
god valjano vrše službu, mogu ovlast za
prisustvovanje ženidbama , također opću, u
granicama svojeg područja povjeriti svećenicima
i đakonima, obdržavajući pak ono što propisuje
kan. 1108, § 3.

Can. 1112, § 1. Ubi desunt sacerdotes et diaconi,
potest Episcopus dioecesanus, praevio voto
favorabili Episcoporum conferentiae et obtenta
licentia Santae Sedis, delegare laicos, qui
matrimoniis assistant, firmo praescripto can.
1108, § 3.
Kan. 1112, § 1. Gdje nema svećenika ni đakona,
dijecezanski biskup može, s prije dobivenim
povoljnim mišljenje biskupske konferencije i
pošto dobije dozvolu Svete Stolice, ovlastiti laike
da prisustvuju ženidbama, obdržavajući pak ono
što propisuje kan. 1108, § 3.

Papa Benedikt XVI. je motuproprijem: Omnium in mentem, izmijenio kanone 1117 i 1124 tako što
se u njima ne spominje formalno napuštanje Katoličke crkve.17

Ta dva kanona sada glase:

Can. 1117. Statuta superius forma servanda sit,
si saltem alterutra pars matrimonium
contrahentium in Ecclesia catholica baptizata vel
in eandem recepta sit, salvis praescriptis can.
1127, § 2.
Kan. 1117. Gore određeni oblik treba da se
obdržava, ako je barem jedna od stranaka koje
sklapaju ženidbu krštena u Katoličkoj crkvi ili je u
nju primljena, uz obdržavanje kan. 1127, § 2.

Can. 1124. Matrimonium inter duas personas
baptizatas, quarum altera sit in Ecclesia catholica
baptizata vel in eandem post baptismum
recepta, altera vero Ecclesiae vel communitati
ecclesiali plenam communionem cum Ecclesia
catholica no habenti adscripta, sine expressa
auctoritatis competentis licentia prohibitum sit.
Kan. 1124. Ženidba između dviju krštenih osoba
od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u
nju primljena poslije krštenja, a druga pak upiana
u Crkvu ili crkvenu zajednicu koja nema punog
zajedništva s Katoličkom crkvom, zabranjena je
bez izričite dozvole mjerodavne vlasti.

Promjene u VI. knjizi Zakonika: Kaznene mjere u Crkvi

Motuproprijem pape Franje: Pascite gregem Dei, od 23. svibnja 2021.,18 izmijenjen je veći broj
odredba u VI. knjizi ZKP: O kaznenim sankcijama u Crkvi.

U kanonu 1312. izmijenjen je paragraf treći:

16
Motu proprio: De concordia inter Codices, u: AAS 108(2016), str. 605.
17
Motu proprio: Omnium in mentem, u: AAS 102(2010), 1, str. 10.
18
Motu proprio: Pascite gregem Dei, u: l'Osservatore Romano, 1. lipnja 2021., str. 2-4.
/Can. 1312/ § 3. Praeterea adhibentur remedia
poenalia et paenitentiae de quibus in cann. 1339
et 1340, illa quidem praesertim ad delicta
praecavenda, hae potius ad poenam
substituendam vel augendam.
/Kan. 1312/ § 3. Osim toga, primjenjuju se
kazneni lijekovi i pokore o kojima je riječ u kann.
1339. i 1340., oni napose za predusretanje
zlodjela, ovi više da se kazna zamijeni ili poveća.

U kanonu 1315. izmijenjeni su paragrafi prvi i drugi:

Can. 1315 § 1. Qui potestatem habet leges
poenales ferendi, potest etiam legem divinam
congrua poena munire.
§ 2, 3o poenam lege universali constitutam ut
inetedrminatam vel facultativam determinare
aut obligatoriam reddere.
Kan. 1315 § 1. Tko ima vlast donisti kaznene
zakone, može odgovarajućom kaznom učvrstiti
također božanski zakon.
§ 2. 3o kaznu uspostavljenu općim zakonom kao
neodređenu ili fakultativnu, odrediti ili učiniti
obvezatnom.

Kanon 1316. i 1317. su izmijenjeni, i glase:

Can. 1316. Curent Episcopi dioecesani ut, Kan. 1316. Neka se dijecezanski biskupi pobrinu
quatenus fieri potest, in eadem civitate vel da se, ako je moguće, u isto gradu ili pokrajini
regione uniformas ferantur poenales leges. donesu jednoobrazni kazneni zakoni.

Can. 1317. Poenae eatenus constituantur,
quatenus vere necessariae sint ad aptius
providendum ecclesiasticae disciplinae. A
legislatore autem inferiore dimissio e statu
clericali constitui nequit.
Kan. 1317. Neka se kazne uspostavljaju toliko
koliko su zaista nužne da se prikladnije osigura
crkvena stega. Niži pak zakonodavac ne može
ustanoviti otpust iz kleričkog staleža.

Neznatno je izmijenjen prvi paragraf kanona 1319.:

Can. 1319 § 1. Quatenus quis potest vi potestatis
regiminis in foro externo praecepta imponere
iuxta praescripta cann. 48-58, eatenus potest
etiam poenas determinatas, exceptis expiatoriis
perpetuis, per praeceptum comminari.
Kan. 1319 § 1. Ako netko može snagom vlasti
upravljanja u izvanjskom području nametati
zapovijedi prema propisu kann. 48-58, može
također određenim kaznama, izuzevši trajne
okajničke, zapovijeđu zaprijetiti.

U kanonu 1324. dopunjeni su paragrafi prvi i treći, te glase:

Can. 1324, § 1, 2o ab eo qui rationis usu carebat
propter ebrietatem aliamve similem mentis
perturbationem, quae culpabilis fuerit, firmo
praescripto can. 1326, § 1, n. 4.
§ 3. In circumstantiis, de quibus in § 1, reus
poenae latae sententiae non tenetur, attamen
ad resipiscentiam vel ad scandali reparationem,
ipsi poenae mitiores irrogari vel poenitentiae
applicari possunt.
Kan. 1324, § 1, 2o onaj tko je bio lišen uporabe
razuma zbog pijanstva ili drugog sličnog umnog
poremećajua, koji je bio skrivljen, uz obdržavanje
popisa kan. 1326, § 1, br. 4.
§ 3. U okolnostima, o kojima u § 1, krivac nije
obvezan na kaznu unaprijed izrečenu, ipak za
otrežnjenje ili ispravljanje sablazni, mogu mu se
nametnuti blaže kazne ili primijeniti pokore.

Izmijenjeni su kanon 1325. i u kan. 1326. paragraf treći:

Can. 1325. Ignorantia crassa vel supina vel Kan. 1325. Neznanje grubo ili nehajno ili
affectata numquam considerari potest in hotimično neikada se ne mogu uzeti u obzir u
applicandis praescriptis cann. 1323 i 1324. primjenjivanju propisa kann. 1323. i 1324.

/Can. 1326/ § 3. In iisdem cassibus, de quibus in /Kan. 1326/ §3. U istim slučajevima, o kojima u §
§ 1, si poena constituta sit ut facultativa, fit 1, ako je kazna uspostavljena kao fakultativna,
obligatoria. postaje obvezatna.

U kanonu 1332, pargraf prvi glasi:

Can. 1332 § 1. Interdictus tenetur Kan. 1332 § 1. Tko je kažnjen zabranom vezan je
prohibitionibus, de quibus in can. 1331, § 1, nn. zabrane o kojima je riječ u kan. 1331, § 1, brr. 1-
1-4. 4.

U kanonu 1342, izmijenjen je paragraf prvi:

Can. 1342, § 1. Quoties iustae obstent causae ne
iudicialis processus fiat, poena irrogari vel
declarari potest per decretum extra iudicium,
servato can. 1720, praesertim quod attinet ad
ius defensionis atque ad moralem certitudinem
in animo eius qui decretum fert ad normam can.
1608. Remedia poenalia et paenitentiae
applicari possunt per decretum in quolibet casu.
Kan. 1342, § 1. Kada god opravdani razlozi
sprečavaju da se vodi sudski postupak, kazna se
može izreći ili proglasiti izvansudskim dekretom,
obdrćajući kan. 1720., naročito što se tiče prava
na obranu i na moralnu sigurnost u svijesti onoga
tko dekret donosi prema odredbi kan. 1608.
Kazneni lijekovi i pokore mogu se primijeniti
dekretom u svakom slučaju.

Kanon 1343., izmijenjen, glasi:

Can. 1343. Si lex aut praeceptum iudici
facultatem concedat applicandi vel non
applicandi poenam, iste, salvo praescripto can.
1326, § 3, rem definiat, pro sua conscientia et
prudentia, iuxta id quod expostulant iustitiae
restitutio, rei emendatio et scandali reparatio;
iudex autem his in casibus potest etiam, si res
ferat, poenam temperare vel in eius locum
paenitentiam imponere.
Kan. 1343. Ako zakon ili zapovijed daje sucu
ovlast da kaznu primijeni ili ne primijeni, on,
držeći propis kan. 1326, § 3, po svojoj savijesti i
razboritosti, neka stvar utvrdi, prema tome što
traži ispravljanje pravednosti, popravak krivca i
otklanjanje sablazni; sudac pak u tim slučajevima
može također, ako stvar traži, kaznu ublažiti ili
umjesto nje nametnuti pokoru.

U kanonu 1344. izmijenjeni su brr. 1 i 2:

/Can. 1344/ 1º poenae irrogationem in tempus
magis opportunum differre, si ex praepropera rei
punitione maiora mala eventura praevideantur,
nisi necessitas urgeat scandalum reparandi;
2º a poena irroganda abstinere vel poenam
mitiorem irrogare aut paenitentiam adhibere, si
reus emendatus sit, necnon scandalum et
damnum forte illatum reparaverit, aut si ipse
satis a civili auctoritate punitus sit vel punitum iri
praevideatur;
/Kan. 1344/ 1o udaranje kazne odgoditi za
prikladnije vrijeme, ako se predviđa da će iz
prenagljenog kažnjavanja krivca uslijediti veća
zla, osim ako nužda traži da se otkloni sablazan;
2o uzdržati se od udaranja kazne ili udariti blažu
kaznu ili primijeniti pokoru, ako se krivac
popravio, i sablazan i štetu možda nanesenu
nadoknadio, ili ako je dovoljno kažnjen od civilne
vlasti ili se predviđa da će biti kažnjen;
 Izmijenjen je kanon 1345. i glasi:
Can. 1345 - Quoties delinquens vel usum rationis
imperfectum tantum habuerit, vel delictum ex
necessitate vel gravi metu aut passionis aestu
vel, salvo praescripto can. 1326, § 1, n. 4, in
ebrietate aliave simili mentis perturbatione
patraverit, iudex potest etiam a qualibet
punitione irroganda abstinere, si censeat aliter
posse melius consuli eius emendationi; reus
tamen puniri debet si aliter ad iustitiam
restituendam, et scandalum forte illatum
reparandum provideri non possit.
U kanonu 1346. izmijenjeni je paragraf drugi:
/Can. 1346/ § 2. Quoties vero reus plura delicta
patraverit, si nimius videatur poenarum
ferendae sententiae cumulus, prudenti iudicis
arbitrio relinquitur poenas intra aequos
terminos moderari, et eum vigilantiae subicere.
Kanon 1349, izmijenjen, glasi:
Can. 1349. Si poena sit indeterminata neque
aliud lex caveat, iudex in poenis determinandis
eas eligat quae inducto scandalo et damni
gravitati proportionatae sint; poenas tamen
graviores ne irroget, nisi casus gravitas id
omnino postulet; perpetuas autem poenas
irrogare non potest.
U kanonima 1350. i 1356., izmijenjeni su drugi pargarafi, i u kanonu 1358. izmijenjen je prvi
paragraf, koji sada glase:
/Can. 1350/ § 2. Dimisso autem e statu clericali,
qui propter poenam vere indigeat, Ordinarius
meliore quo fieri potest modo providere curet,
exclusa vero collatione officii, ministerii vel
muneris.
/Can. 1356/ § 2. Antequam remissio fiat,
consulendus est, nisi propter extraordinarias
circumstantias impossibile sit, praecepti auctor,
vel qui poenam irrogavit vel declaravit.
Can. 1358, § 1. Remissio censurae dari non Kan. 1358, § 1. Otpuštenje cenzure ne može se
potest nisi delinquenti qui a contumacia, ad dati osim počinitelju zlodjela koji je, prema
normam can. 1347, § 2, recesserit; recedenti odredbi kan. 1347, § 2, odustao od
Kan. 1345. Kada god je prekršitelj ili imao samo
nesavršenu uporabu razuma, ili je počinio
zlodjelo iz prisile ili teškog straha ili u naletu
strasti ili, ne dirajući propis kan. 1326, § 1, br. 4,
u pijansstvu i drugom sličnom poremećaju uma,
sudac se može uzdržati od izricanja bilo kakvog
kažnjavanja, ako bude smatrao da se drugčije
može bolje providjeti njegovom popravku; krivca
pak treba kazniti ako se ne bi moglo drugačije
providjeti naknadi pravednosti, i ispravljanju
sablazni možda izazvanoj.
/Kan. 1346/ § 2. Kad god je krivac počinio više
zlodjela, ako se čini da je prevelik broj kazna koje
treba izreći, prepušta se razboritom sudu suca da
kazne smanji unutar pravičnih granicama, i da ga
podvrgne nadzoru.
Kan. 1349. Ako je kazna neodređena, a zakon ne
određuje drukčije, sudac u određivanju kazna
neka izabere one koje su razmjerne nastaloj
sablazni i težini štete; neka teži kazna ne
nameće, osim ako to težina slučaja sasvim
zahtijeva.
/Kan. 1350/ § 2. Ordinarij neka se na najbolji
mogući način pobrine za onoga tko je otpušten iz
kleričkog staleža, koji se zbog kazne nalazi u
istinskoj potrebi, isključivši pak podjeljivanje
službe, dužnosti ili zadaće.
/Kan. 1356/ § 2. Prije nego se kazna otusti, treba
se posavjetovati, osim ako znog izvanrenih
okolnosti to nije moguće, s onim tko je zapovijed
donio, ili tko je kaznu nametnuo ili proglasio.
autem denegari nequit, salvo praescripto can. tvrdokornosti; onome pak tko je odustao ne
1361, § 4. može se uskratiti, uz pridržavanje kan. 1361, § 4.

Kanon 1360., izmijenjen:

Can. 1360. Remissio poenae vi aut metu gravi aut Kan. 1360. Otpuštenje kazne iznuđeno prisilom
dolo extorta ipso iure irrita est. ili teškim strahom ili prevarom po samo je pravu
ništavo.

U kanonu 1362. izmijenjen je pargraf prvi, br. 2, i također paragraf drugi:

/Can. 1362, § 1/ 2º firmo praescripto n. 1, de
actione ob delicta de quibus in cann. 1376, 1377,
1378, 1393, § 1, 1394, 1395, 1397, 1398, § 2,
quae septennio praescribitur, vel de ea ob
delicta de quibus in can. 1398, § 1, quae viginti
annorum spatio praescribitur;
§ 2 Praescriptio, nisi aliud in lege statuatur,
decurrit ex die quo delictum patratum est, vel, si
delictum sit permanens vel habituale, ex die quo
cessavit.
/Kan. 1362, § 1/ 2o ne dirajući propis br.1, o tužbi
zbog zlodjela o kojima u kann. 1376, 1377, 1378,
1393, § 1, 1394, 1395, 1397, 1398, § 2, koja
zastarjeva kroz sedam godina, ili o onoj zbog
zlodjela o kojima u kan. 1398, § 1, koja zastarjeva
u roku od dvadeset godina;
§ 2. Zastara, osim ako se u zakonu drukčije
određuje, teče od dana kada je zlodjelo
počinjeno, ili malo je zlodjelo trajno ili
habitualno, od dana kada je prestalo.

Dosadašnji kanon 1371., sada kanon 1365., glasi:

Can. 1365 - Qui, praeter casum de quo in can.
1364, § 1, doctrinam a Romano Pontifice vel a
Concilio Oecumenico damnatam docet vel
doctrinam, de qua in can. 750, § 2, vel in can.
752, pertinaciter respuit, et ab Apostolica Sede
vel ab Ordinario admonitus non retractat,
.censura puniatur et privatione officii; his
sanctionibus aliae addi possunt de quibus in can.
1336, §§ 2-4.
Kan. 1365. Tko, osim slučaja o kojem u kan.
1364, § 1, naučava nauk osuđen od Rimskog
biskupa ili od općeg sabora, ili uporno odbacuje
nauk o kojem u kan. 750, § 2 ili u kan. 752, i
opomenut od Apostoske Stolice ili od ordinarija
ne odustane, neka se kazni cenzurom i
oduzimanjem službe; tim sankcijama mogu se
dodati druge o kojima u kan. 1336, §§ 2-4.

U kanonu 1370., paragraf treći:

/Can. 1370/ § 3. Qui vim physicam in clericum vel /Kan. 1370/ § 3. Tko upotrijebi fizičku silu protiv
religiosum vel alium christifidelem adhibet in klerika ili redovnika ili drugog vjernika iz prezira
fidei vel Ecclesiae vel ecclesiasticae potestatis vel prema vjeri ili Crkvi ili crkvenoj vlasti ili službi,
ministerii contemptum, iusta poena puniatur. neka se kazni pravednom kaznom.

Izmijenjeni dosadašnji kanon 1375., sada 1372., glasi:

Can. 1372 - Puniantur ad normam can. 1336, §§
2-4:
1º qui impediunt libertatem ministerii vel
exercitium potestatis ecclesiasticae aut
legitimum rerum sacrarum vel bonorum
ecclesiasticorum usum, aut perterrent eum qui
Kan. 1372. Neka se kazne prema odredbi kan.
1336, §§ 2-4:
1o oni koji sprječavaju slobodu služenja ili vršenja
crkvene vlasti ili zakonite upotrebe posvećenih
stvari ili crkvenih dobara, ili zastrašuju onoga tko
izvršava vlast ili crkveno služenje.
 potestatem vel ministerium ecclesiasticum 2o oni koji priječe slobodu biranja ili zastrašuju
exercuit; birača ili izabranoga.
2º qui impediunt libertatem electionis aut
perterrent electorem vel electum.

Dosadašnji kanoni 1386. i 1389., paragraf drugi, a sada kanon 1377., paragraf prvi, i kan. 1378.,
paragraf drugu, izmijenjeni su, i glase:

Can. 1377, § 1. Qui quidvis donat vel pollicetur ut
aliquis officium vel munus in Ecclesia exercens,
illegitime quid agat vel omittat, iusta poena
puniatur ad normam can. 1336, §§ 2-4; item qui
ea dona vel pollicitationes acceptat pro delicti
gravitate puniatur, non exclusa officii privatione,
firma damnum reparandi obligatione.
Kan. 1377, § 1. Tko bilo što daruje ili obeća da
netko, obavljajući službu u Crkvi, nešto
nezakonito učini ili propusti, neka se kazni
pravednom kaznom prema odredbi kan. 1336,
§§ 2-4; isto tako neka se kazni prema težini
zlodjela onaj koji te darove ili obećanja prima.

/Can. 1378/ § 2. Qui vero, ex culpabili
neglegentia, ecclesiasticae potestatis vel officii
vel muneris actum illegitime cum damno alieno
vel scandalo ponit vel omittit, iusta poena
puniatur ad normam can. 1336, §§ 2-4, firma
damnum reparandi obligatione.
/Kan. 1378/ § 2. Tko pak, zbog skrivljenog
nemara, na štetu drugoga ili na sablazan,
nezakonito počini ili propusti čin crkvene vlast ili
službe ili zadaće, neka se kazni pravednom
kaznom prema odredbi kan. 1366 §§ 2-4, uz
obavezu da se šteta nadoknadi.

Kanon 1380. izmijenjen:

Can. 1380. Qui per simoniam sacramentum Kan. 1380. Tko slavi ili prima sakramente po
celebrat vel recipit, interdicto vel suspensione simoniji, neka se kazni zabranom /interdiktom/
vel poenis de quibus in can. 1336, §§ 2-4, ili suspenzijom /obustavom/ ili kaznama o
puniatur. kojima je riječ u kan. 1336, §§ 2-4.

Dosadašnji kanoni 1385. i 1384, izmijenjeni su i pod brojevima 1383. i 1389. glase:

Can. 1383. Qui quaestum illegitime facit ex Kan. 1383. Tko nezakonito zarađuje iz priloga za
Missae stipe, censura vel poenis de quibus in mise, neka se kazni cenzurom ili kaznama o
can. 1336, §§ 2-4, puniatur. kojima je riječ u kan. 1336, §§ 2-4.

Can. 1389. Qui, praeter casus, de quibus in cann. Kan. 1389. Tko, osim slučajeva o kojima se govori
1379-1388, sacerdotale munus vel aliud sacrum u kann. 1378.-1383., nezakonito vrše svećeničku
ministerium illegitime exsequitur, iusta poena dužnost ili drugo sveto služenje, neka se kazni
puniatur, non exclusa censura. pravednom kaznom, ne isključujući cenzuru.

U dosadašnjem kanonu 1390. izmijenjeni su pargrafi drugi i treći:

/Can. 1390/ § 2. Qui aliam ecclesiastico Superiori
calumniosam praebet delicti denuntiationem,
vel aliter alterius bonam famam illegitime laedit,
iusta poena puniatur ad normam can. 1336, §§
2-4, cui praeterea censura addi potest.
§ 3. Calumniator cogi debet etiam ad congruam
satisfactionem praestandam.
/Kan. 1390/ § 2. Tko crkvenom poglavaru pruži
drugu klevetničku prijavu o zlodjelu, ali drukčije
nezakonito povrijedi dobar glas drugoga, neka se
kazni pravednom kaznom prema odredbi kan.
1336, §§ 2-4, kojoj se uz to može dodati cenzura.
§ 3. Klevetnik se može prisiliti također na davanje
primjerene zadovoljštine.
 Izmijenjen dosadašnji kanon 1391.:
Can. 1391 - Poenis de quibus in can. 1336, §§ 2-
4, pro delicti gravitate puniatur:
1º qui ecclesiasticum documentum publicum
falsum conficit, vel verum mutat, destruit,
occultat, vel falso vel mutato utitur;
2º qui alio falso vel mutato documento utitur in
re ecclesiastica;
3º qui in publico ecclesiastico documento falsum
asserit.
U dosadašnjim kanonima 1392. i 1394., a sada kann. 1393. i 1394., izmijenjeni su prvi paragrafi:
Can. 1393, § 1. Clericus vel religiosus
mercaturam vel negotiationem contra canonum
praescripta exercens pro delicti gravitate
puniatur poenis de quibus in can. 1336, §§ 2-4.
Can. 1394 - § 1. Clericus matrimonium, etiam
civiliter tantum, attentans, in suspensionem
latae sententiae incurrit, firmis praescriptis
cann. 194, § 1, n. 3, et 694, § 1, n. 2; quod si
monitus non resipuerit vel scandalum dare
perrexerit, gradatim privationibus vel etiam
dimissione e statu clericali puniri debet.
U kanonu 1395. izmijenjen je paragraf drugi, a u kanonu 1397. paragraf prvi, i glase:
/Can. 1395/ § 2. Clericus qui aliter contra sextum
Decalogi praeceptum deliquerit, si quidem
delictum publice patratum sit, iustis poenis
puniatur, non exclusa, si casus ferat, dimissione
e statu clericali.
Can. 1397, § 1. Qui homicidium patrat, vel
hominem vi aut fraude rapit vel detinet vel
mutilat vel graviter vulnerat, poenis, de quibus in
can. 1336, §§ 2-4, pro delicti gravitate puniatur;
homicidium autem in personas de quibus in can.
1370, poenis ibi et etiam in § 3 huius canonis
statutis punitur.
Izmijenjene odredbe u VII. knjizi Zakonika: Postupci
Kan. 1391. Kaznama o kojima je riječ u kan. 1336,
§§ 2-4,, prema težini zlodjela, neka se kazni:
1o tko krivotvor javnu crkvenu ispravu ili pravu
mijenja, uništi, sakrije, ili se lažnom ili
promijenjenom služi;
2o tko se služi drugom krivotvorenom ili
izmijenjenom ispravom u crkvenoj stvari;
3o tko u javnoj crkvenoj ispravi iznese nešto
lažno.
Kan. 1393, § 1. Klerik ili redovnik koji se, protiv
kanonskih propisa, bave trgovinom ili
novčarstvom, prema težini zlodjela neka se
kazne kaznama o kojima je govor u kan. 1336, §§
2-4.
Kan. 1394 § 1. Klerik koji pokuša sklopiti ženidbu,
također samo civilno, upada u suspenziju
unaprijed izrečenu, ne dirajući propise kann. 194
§ 1, br. 3, i 694, § 1, br. 2; a opomenut ako se ne
urazumi ili nastavi izazivati sablazan, postepeno
se treba kažnjavati oduzećima ili također
otpustom iz kleričkog staleža.
/Kan. 1395/ § 2. Klerik koji drukčije pogriješi
protiv šeste Božje zapovijedi, ako je zlodjelo
počinjeno javno, neka se kazni pravednim
kaznama, ne isključujući, ako slučaj traži, otpust
iz kleričkog staleža.
Kan. 1397, § 1. Tko počini ubojstvo, ili čovjeka
silom ili na prevaru otme ili zadržava ili osakati ili
teško rani, kaznama o kojima je riječ u kan. 1336,
§§ 2-4 neka se prema težini zlodjela kazni;
ubojstvo pak osoba o kojima je riječ u kan. 1370.
meka se kazni kaznama ondje određenim i
također u § 3 ovoga kanona.
 Temeljem motuproprija: Mitis Iudex pape Franje, do promjena je došlo u više kanona ili odredaba
u VII. knjizi Zakonika.19
Dosadašnji kanon 1672. je postao paragraf 2 u kan. 1671., a kanon 1673. je postao kanon 1672., i
u njemu su spojeni brr. 2 i 3.:
Can. 1672. In causis de matrimonii nullitate,
quae non sint Sedi Apostolicae reservatae,
competentia sunt: 1o tribunal loci in quo
matrimonium celebratum est; 2o tribunal loci in
quo alterutra vel utraque pars domicilium vel
quasi-domicilium habet; 3o tribunal loci in quo de
facto colligendae sunt pleraeque probationes.
Kanoni 1674. i 1675. su spojeni u jedan, i čine dva paragrafa u novom kanonu 1674.:
Can. 1674 § 1. Habiles sunt ad matrimonium
impugnandum: 1oconiuges; 2o promotor
iustitiae, cum nullitas iam divulgata est, si
matrimonium convalidari newueat aut non
expediat.
§ 2. Matrimonium quod, utroque coniuge
vivente, non fuit accusatum, post mortem
alerutrius vel utriusque coniugis accusari non
potest, nisi quaestio de validitate sit
praeiudicium ad aliam solvendam controversiam
sive in foro canonico sive in foro civili.
§ 3. Si autem coniux moriatur pendente causa,
servetur can. 1518.
Kanon 1676. postao je kan. 1675. i posve izmijenjen:
Can. 1675. Iudex, antequam causam acceptet,
certior fieri debet matrimonium irreparabiliter
pessum ivisse, ita ut coniugalis convictus restitui
nequeat.
Kanon 1677. izmijenjen i postao je kan.1676.:
Can. 1676 § 1. Recepto libello, Vicarius iudicialis
si aestimet eum aliquo fundamento niti, eum
admittat et, decreto ad calcem ipsius libelli
apposito, praecipiat ut exemplar notificetur
defensori vinculi et, nisi libellus ab utraque parte
subscriptus fuerit, parti conventae, eidem dato
termino quindecim dierum ad suam mentem de
petitione aperiendam.
§ 2. Praefato termino transacto, altera parte, si
et quatenus, iterum monita ad suam mentem
19
Motu proprio: Mitix Iudex, u: AAS 107(2015), str. 958-970.
Kan. 1672. U parnicama o ništavosti ženidbe,
koje nisu pridržane Apostolskoj Stolici,
mjerodavni su: 1o sudište mjesta u kojem je
ženidba sklopljena; 2o sudište mjesta u kojem
jedna ili druga ili obje stranke imaju prebivalište
ili boravište; 3o sudište mjesta u kojem stvarno
treba da se prikupi većina dokaza.
Kan. 1674 – § 1. Sposobni su za pobijanje
ženidbe: 1° ženidbeni drugovi; 2° promicatelj
pravde, kad je ništavost već razglašena, ako se
ženidba ne može ukrijepiti ili ako to nije uputno.
§ 2. Ženidba koja nije bila pobijana dok je živjelo
oboje ženidbenih drugova ne može se pobijati
poslije njihove smrti ili smrti jednoga od njih,
osim ako pitanje o valjanosti prethodi rješenju
drugog spora bilo na kanonskom bilo na
građanskom sudištu
§ 3. Ako jedan ženidbeni drug umre za vrijeme
trajanja parnice, neka se obdržava kan. 1518.
Kan. 1675 – Sudac, prije nego prihvati parnicu,
mora biti siguran da je ženidba nepovratno
propala tako da je nemoguće obnoviti bračni
suživot.
Kan. 1676, § 1. Kad je tužba zaprimljena, sudski
vikar, ako smatra da ima kakvog temelja, neka ju
prihvati i, s odlukom priloženom na kraju tužbe,
odredi da se jedna preslika priopći branitelju
veze i tuženoj stranci, ako tužbu nisu potpisale
obje stranke, dajući joj rok od petnaest dana da
iznese svoje mišljenje o zahtjevu.
§ 2. Pošto prođe navedeni rok, nakon što je
drugu stranku ponovno upozorio, ako i ukoliko to
 ostendendam, audito vinculi defensore, Vicarius smatra prikladnim, da očituje svoje mišljenje, i
iudicialis suo decreto dubii formulam determinet zatraživši mišljenje branitelja veze, neka sudski
et decernat utrum causa processu ordinario an vikar svojom odlukom odredi formulu dvojbe i
processu breviore ad mentem cann. 1683-1687 odluči treba li parnica ići u redoviti postupak ili u
pertractanda sit. Quod decretum partibus et skraćeni postupak prema odredbama kann.
vinculi defensori statim notificetur. 1683-1687. Ova odluka neka se odmah priopći
strankama i branitelju veze.
§ 3. Si causa ordinario processu tractanda est, § 3. Ako parnicu treba rješavati u redovitom
Vicarius iudicialis, eodem decreto, postupku, sudski vikar istom odlukom određuje
constitutionem iudicum collegii vel iudicis unici uspostavu sudskoga vijeća ili suca pojedinca sa
cum duobus assessoribus iuxta can. 1673, § 4 dva prisjednika prema kan. 1673, § 4.
disponat.
§ 4. Si autem processus brevior statutus est, § 4. Ako se pak odredi skraćeni postupak, sudski
Vicarius iudicialis agat ad normam can. 1685. vikar postupa prema odredbi kan. 1685.

§ 5. Formula dubii determinare debet quo capite § 5. Formula dvojbe mora odrediti s kojeg se
vel quibus capitibus nuptiarum validitas razloga ili s kojih se razloga pobija valjanost
impugnetur. ženidbe.

Kanon 1679. postao je kan. 1678. s četiri paragrafa, od kojih prvi paragraf čini izmijenjeni kan. 1679;
paragraf drugi je novi; paragraf treći je nešto izmijenjeni kan. 1680., a paragraf četvrti je izmijenjeni
kan. 1681. i glasi:

Can. 1678. In causis de matrimonii nullitate,
confessio iudicialis et partium declarationes,
testibus forte de ipsarum partium credibilitate
sustentae, vim plenae probationis habere
possunt, a iudice aestimandam perpensis
omnibus indiciis et adminiculis, nisi alia accedant
elementa quae eas infirment.
§ 2. In iisdem causis, depositio unius testis
plenam fidem facere potest, si agatur de teste
qualificato qui deponat de rebus ex officio gestis,
aut rerum et personarum adiuncta id suadeant.
§ 3. In causis de impotentia vel de consensus
defectu propter mentis morbum vel anomaliam
naturae psychicae iudex unius periti vel plurium
opera utatur, nisi ex adiunctis inutilis evidenter
appareat; in ceteris causis servetur praescriptum
can. 1574.
§ 4. Quoties in instructione causae dubium valde
probabile emerserit de non secuta matrimonii
consummatione, tribunal potest, auditis
partibus, causam nullitatis suspendere,
instructionem complere pro dispensatione super
rato, ac tandem acta transmittere ad Sedem
Apostolicam una cum petitione dispensationis
ab alterutro vel utroque coniuge et cum voto
tribunalis et Episcopi.
Kan. 1678. § 1. U parnicama ništavosti ženidbe,
sudsko priznanje i iskazi stranaka, potkrijepljeni
možebitnim svjedocima o vjerodostojnosti
samih stranaka, mogu imati snagu potpunog
dokaza, a koje neka sudac vrednuje procijenivši
sve pokazatelje i pomagala, osim ako se pridruže
drugi elementi koji ih opovrgavaju.
§ 2. U istim parnicama, iskaz jednog svjedoka
može dati potpun dokaz, ako se radi o
službenom svjedoku koji daje izjavu o stvarima
koje je vršio po službenoj dužnosti, ili ako
okolnosti stvari i osoba to savjetuju.
§ 3. U parnicama o spolnoj nemoći ili o
nedostatku privole zbog duševne bolesti ili
poremećaja psihičke naravi neka se sudac
posluži djelom jednog ili više stručnjaka, osim
ako se iz okolnosti očito vidi da je to nekorisno;
u ostalim parnicama neka se obdržava propis
kan. 1574.
§ 4. Kad god u istraživanju parnice iskrsne veoma
vjerojatna dvojba o neizvršenju ženidbe, sud
može, saslušavši stranke, obustaviti parnicu o
ništavosti, dopuniti istraživanje za oprost od
tvrde ženidbe i zatim poslati Apostolskoj Stolici
spise zajedno s molbom za oprost jednog ili oba
ženidbena druga i mišljenjem suda i biskupa
 Kanon 1688. neznatno je izmijenjen dosadašnji kan. 1686.:

Can. 1688. Recepta petitione ad normam can.
1676 proposita, Episcopus dioecesanus vel
Vicarius iudicialis vel Iudex designatus potest,
praetermissis sollemnitatibus ordinarii
processus sed citatis partibus et cum interventu
defensoris vinculi, matrimonii nullitatem
sententia declarare, si ex documento, quod nulli
contradictioni vel exceptioni sit obnoxium, certo
constet de exsistentia impedimenti dirimentis
vel de defectu legitimae formae, dummodo pari
certitudine pateat dispensationem datam non
esse, aut de defectu validi mandati procuratoris.
Kan. 1688 – Kad primi zahtjev prema odredbi
kan. 1676, dijecezanski biskup ili sudski vikar ili
postavljeni sudac, pošto izostavi oblike redovitog
postupka, ali pozvavši stranke i uz sudjelovanje
branitelja veze, može presudom proglasiti
ništavost ženidbe, ako je na temelju isprave, koja
nije podložna nikakvu protivljenju ili prigovoru,
posve sigurno da postoji zapreka ili da nedostaje
zakoniti oblik, samo ako je s jednakom
sigurnošću očito da nije dan oprost ili da
zastupnik nije imao valjana naloga.

Kanon 1690. je postao paragraf drugi kanona 1691., neznatno izmijenjen, a kan. 1691. je postao
paragraf treći kanona 1691.:

/Can. 1691/ § 2. Causae ad matrimonii /Kan. 1691/ § 2. Parnice za proglašenje ništavosti

nullitatem declarandam, processu contentioso
orali, de quo in cann. 1656-1670, tractari
nequeunt.
§ 3. In ceteris quae ad rationem procedendi
attinet, applicandi sunt, nisi rei natura obstet,
canones de iudiciis in genere et de iudicio
contentioso ordinario, servatis specialibus
normis circa causas de statu personarum et
causas ad bonum publicum spectantes.
ženidbe ne mogu se voditi usmenim parničnim
postupkom o kojem govore kann. 1656-1670.
§ 3. U ostalome s obzirom na način postupanja
trebaju se primijeniti, osim ako se tome protivi
narav stvari, kanoni o sudovima općenito i o
redovitome parničnom suđenju, uz obdržavanje
posebnih odredaba za parnice o pravnom stanju
osoba i za parnice koje se tiču javnoga dobra.

Zaključak

Od donošenja i stupanja na snagu sadašnjeg Zakonika kanonskog prava učinjeno je u njemu puno
promjena, bilo da su donesene neke posve nove bilo da su postojeće mijenjane. Jednu novu odredbu
unio je u Zakonik Ivan Pavao II.; tri promjene je učinio Benedikt XVI.; s sve ostale učinio je papo Franjo.
Nove su dvije odredbe u I. knjizi Zakonika (Opće odredbe), jedna u II. knjizi (Božji narod), jedna u III.
(Naučiteljska služba Crkve), tri u IV. (Posvetiteljska služba Crkve), dvadeset u VI. (Kaznene mjere u Crkvi)
i devet u VII. knjzi (Postupci); a izmijenjenih odredaba ima tri u II. knjizi, šest u IV., trideset i četiri u VI.
i sedam u VII. knjizi.