Miroslav Krleža: Svrha slikarstva

Slikati za van Gogha znači trajno se pitati šta je svrha slike! Da bude nadgrobni govor,
melodrama, historijska scena, propaganda ili dekoracija, sentimentalna subjektivna Iirika ili čisti
slikarski doživljaj, bez skrivenih misli, bez buntovničkih ambicija, prosto razgovor  u okviru
obične društvene snošljivosti? Koprena magije,  neizgovorena nijansa između redaka, štimung u
svjetlo – mraku ili glasna fanfara jasnih žuto-bijelo-crvenih odnosa?

U talasanju stilova sva slikarstva svijeta trajno se ispituju, što bi zapravo trebalo da im bude
svrhom? U baroku Rubensova radioniea, na primjer, već prema tome za koga je radila, imala je
svoje ustaljene protokole, kodekse i propise. Zanatski recepti i tajne pojedinih velikih majstora
bile su jedini propisi slikarstva.

Vodoravne ili okomite pačetvorine isprecrtane dijagonalama iz lijevog donjeg ugla u desni gornji
i obratno, u lijevi donji ugao iz desnog gornjeg, sa centralnim žarištem iz koga se kao zapaljene
karteče vitlaju u vertikali novi kompozicioni elementi, dekorativno nezavisni od sujeta, da li
slika prikazuje Raspeće ili bilo kakvu raskošnu scenu sa golim bakantkinjama. Tu pod
rubensovskim uslovima slikarstvo se pretvorilo u majstorsku radionicu vlastitog stila, koja
obrađuje raznovrsne motive po narudžbi, bez obzira na to da Ii je idejna tematika sakralnog ili
dekorativnog laičkog karaktera. U tom pogledu Rubens je prividno indiferentan spram bilo
kakve društvene problematike, a tako je i van  Gogh prividno uzvišen iznad socijalnog meteža.

Slikarstvo danas

Sva su pitanja otvorena. Zapadnoevropski slikar  moži slikati miran i uzvišen isto kao i uzbuđen.
Slikar portretist može htjeti biti šarmantan, udvarati se modelima (nagim boginjama ili damama
iz najviših društvenih krugova) ili obratno: on može da bude nesmiljeno negativan, da slika s
nezakrinkanom mržnjom pa čak i da karikira. Pokazalo se u historiji slikarstva da laskati
modelima nikad nije bio tako težak zadatak i da je sklonost čovjeka, da se osjeća manjevrijednim
pred društvenim autoritetima, čini se, po svemu majmunski urođena. Veliki dvorski slikari bili su
ulizice, bića veoma često sažaljenja dostojna, a suvremeni slikar zapadnoevropske liberalne
civilizacije, buntovnik, koji neće da maše repom i koji stvara na temelju građanskih, revolucijom
stečenih prava, jeste plebejac i on može da kaže о svojim modelima šta hoće i kako hoće,
slikajući ih često u najintimnijem negližeu, iza kulisa.

Suvremeni slikar, koji prodaje svoje slike agentima, danas, ako ne će da slika na koljenima, ne
treba, ako neće da bude sluga gospodnji — nitko ga zato neće spaliti na lomači. Suvremeni slikar
neće da kleči ni pred kakvim božanstvom, on se ne moli nikakvom moralnom autoritetu, on ne
vjeruje u prekogrobne tajne, on ne propovijeda nikakve programe, on ne popravlja ni svemir ni
društvene odnose, on se veoma često ruga samome sebi i svojim bližnjima, on poriče sve svoje
uzore i, oslobodivši se potpuno od toga balasta, on je postao potpuno bezidejno prazan i on nema
više što da kaže.

On je prazna lutka u jednom praznom društvenom prostoru sastavljenom od isto tako praznih
društvenih lutaka, koje kupuju te prazne slike da bi uživajući u vakuumu zardale bez repa i glave
kao prave svemirske drombulje. Suvremeni slikar gradskih dekadenca je glup. On nije apologet
Svrhovitosti svemirske, on ne razbija svoju glavu nikakvim problemima, on nije ni teleolog ni
agnostik, on je savršeno indiferentan spram pitanja da li je ovaj svijet vrhunaravno remek-djelo
ili nije, on je negator svih moralnih i socijalnih ideala, cinik, koji skida svoju i tudu obrazinu,
dokazujuéi kako je život čovjeka stara zarđala šerpenja na sajmu buva. Čitava civilizacija leži
pred ovim modernim slikarstvom kao zgažena i odbačena limena konzerva i zarđali ključ kojim
se više ništa otključati ne može. Mjesto biblijske himne bezbožnjačka grimasa kao kod Picassa,
koji je korozivan i sasvim razoran, sto posto negativan klaun u ovoj cirkuskoj areni, na kojoj je
Charlot otpjevao nekoliko posljednjih humanističkih kupleta.

Izvor: Miroslav Krleža, 99 Varijacija.