Arg nagle ćudi uze pratit, vrebat me,

I gustim očima pazit svaki korak moj

Eshil, Okovani Proemtej.

Paonoptikon - vidljiva i neprovjerljiva moć

Engleski filozof i društveni teoretičar, Jeremy Bentham, sredinom 1700-tih osmislio je

mehanizam društvenog nadzora, koji će postati simbolom moderne vlasti i uspostave
discipline u zapadnom svijetu: zatvorski mehanizam nazvan Panoptikon. Arhitektura i
konfiguracija panoptikona, kako naglašava Jacques - Alain Miller u svome tekstu Jeremy's
Bentham Panoptic Device, je takva da postavlja brutalnu nesimetričnost vidljivosti. Na
brutalnu nesimetričnost vidljivosti u strukturi panoptikona upućuje nas i kovanica grčkih riječi
od kojih je sazdana riječ panoptikon, naime, pan - sve i optes - vidjeti, nadzirati. Ova
kovanica nas upućuje i na mit o divu Argusu Panoptesu - po grčkoj priči, div s očima po
čitavu tijelu (»stooki Argus«), od kojih je polovica bila uvijek budna (otuda izraz »Arg(us)ove
oči« za budne oči koje sve vide). Argus je bio čuvar Zeusove ljubavnice Ije, koju je
ljubomorna Hera pretvorila u kravu. Kad ga je Hermes po zapovijedi Zeusovoj ubio, utisnula
je Hera njegove oči u paunov rep. Argusa Panoptesa spominje i Eshil u svome djelu Okovani
Prometej, kada Ija svoje nedaće saopštava Prometeju:

Ah, ah!
I opet jadnu prolaze me trnci!
Sjen Arga, Zemlje sina - pomoz', bože! -
Pastira s tisuću oči vidim;
Ide - ide, a očima lukavim
Sve zvjera on, - ni mrtva ne krije ga
Zemlja, već jadnu mene,
Iz donjeg svijeta dižuć' se, gladnu gle
Goni, morskijem vere se žalom tud.
Osnovu strukture Benthamova Panoptikona čini zgrada prstenasta oblika, u čijem se središtu
nalazi toranj. Michel Foucault, na tragu Benthamovog opisa panoptikona kazuje: Na zidovima
tornja otvori su širokih prozora koji gledaju na unutašnju stranu prstena; ruba je zgrada
podijeljena na ćelije od kojih svaka prolazi cijelom širinom zgrade. Ćelije imaju dva prozora,
jeda koji, okrenut prema tornju, odgovara jednom od prozora na njemu, dok drugi gledan na
vanjsku stranu i dopušta prolaz svjetlosti s kraja na kraj ćelije. Dovoljno je tada u središnjem
tornju postaviti nadziratelja, a u svaku ćeliju po jednog luđaka, osuđenika, radnika ili
učenika. Zahvaljujući djelovanju protusvjetla, s tornja se mogu opaziti malene siluete,
zatočene u ćelijama na rubnom dijelu, koje se točno ocrtavaju na svijetloj pozadini. Koliko
ima kaveza, tliko je i malih pozornica gdje je svaki glumac sam, savršeno individualiziran i
stalno vidljiv.

Ustrojstvo panoptikona obezbjeđuje nadzorniku stalnu vidljvost duž osi prstena, te

neutralizuje opasnost od pobune kod zatvorenika, pokušaja bijega, lošeg međusobnog uticaja,
straha od uzajamnog nasilja ako je riječ o luđacima, te nema varanja na ispitima, svađe,
galame ukoliko je riječ o učenicima. Panoptikon odatle kako kazuje Miller nije zatvor. Opće
načelo konstrukcije je, polivalentni aparat nadzora, univerzalna optička mašina grupiranja
ljudi. To je prema mišljenju Foucaulta i glavni učinak Panoptikona, da se kod zatočenika
stvori svjesno i stalno stanje vidljivosti kojim se osigurava automatsko funkcioniranje moći.
Odatle nije potrebno stalno nadgledanje zatočenika, učinak Panoptikona se sastoji u tome da
zatočenik zna da u svakom trenutku može biti predmetom nečijeg posmatranja. Stoga je
Bentham postavio načelo da moć mora biti vidljiva i neprovjerljiva. Vidljiva: zatočeniku će
bez prestanka pred očima biti visoka silueta središnjeg tornja s kojeg se na njeg vreba.
Neprovjerljiva: zatočenik nikada ne smije znati da li ga netko stvarno gleda, ali mora biti
siguran da se to uvijek može dogoditi. Odatle Panoptikon funkcionše kao stroji kojim se
razdružuje par vidjeti - biti viđen, na rubnom je prstenu čovjek cjelokupno viđen, a da nikada
ne vidi; sa središnjeg se tornja sve vidi, a da čovjek nikada nije viđen.

Stoga je prema mišljenu Foucaulta malo važno ko će nadgledanje izvršavati. Bilo koji
pojedinac, nasumično izabran, može da pokrene i upravlja ovim strojem, ako nema
upravitelja, mogu to učiniti njegova obitelj, okolina, prijatelj, posjetioci, pa čak i služinčad.
Ova moć nadzora koju uključuje u sebe ovaj stroj isključuje standardne modele prisile i
potčinjavanja da bi se osuđenika primoralo da se dobro vlada, ili da se luđak ponaša smireno,
radnik marljivo ili bolesnik na poštivanje liječničkih uputa. Bentham je naglašavao
prozračnost stroja, odsustvo rešetaka, lanaca i brava. Onaj tko se potčinjen nalazi u polju
vidljivosti i to zna, preuzima na sebe prinude moći, spontano provodi na sebi njihovo
djelovanje, upisuje u sebe odnos moći u kojem istovremeno igra obje uloge; postaje osnovom
vlastitoga potčinjavanja.

Foucault kazuje da Panoptikon nastupa kao prirodoslovac, prije svega uspostavljajući razlike:
kod bolesnika, zatim promatranje simptoma kod svakog od njih, a da pritom blizina kreveta,
strujanje zaraznih isparenja ne utječu na miješanje kliničkih slika, kod djece, zapažanje
postignuća, te uočavanje sposobnosti, odjeljivanje po razredima, te razlučivanje između onog
što nazivamo lijenost i tvrdoglavost, kod radnika, zapažanje svačijih sposobnosti,
uspoređivanje vremena što ga svaki od njih ulaže u obavljanje nekog posla, te ako su plaćeni
po danu, izračunavanje odgovarajuće nadnice.

Panotpikon također može da služi i kao labaratorija, za izvođenje opita, za uslovljavanje

ponašanja, dresiranje ili ispravljanje pojedinaca. Dalje za ispitivanje lijekova i provjere
njihova učinka. Također i za iskušavanje različitih kazni na zatvorenicima, shodno njihovom
zločinu, te traganje za najdjelotvornijima. Poučavanje radnka u različitim tehnikama,
utrđivanje najbolje od njh. Izvođenje pedagoških pokusa.Panoptikon se na taj način nadaje
kao povlašteno mjesto za izvođenje eksperimenata sa ljudima. On je također i nadzorni aparat
za vlastite mehanizme. Naime, upravitelj sa središnjeg tornja može promatrati i podređene mu
službenike; doktore, učitelje, čuvare, te o njima može kontinuirano izvlačiti zaključke, uticati
na njihovo ponašanje, uočavati mane u metodama kojima se koriste, te im nametati one za
koje smatra da su bolje i djelotvornije.

Na ovaj način, nadzornik će jednim uvidom u stanje stvari ocijeniti, a da mu ništa ne bude
skriveno, na koji način cijela ustanova i stroj funkcionišu. Foucault postavlja pitanje, shodno
na povlaštenu poziciju nadzornika, nije li on s njime povezan? Nesposoban liječnik koji
dopusti da se zaraza proširi, upravitelj zatvora ili radionice koji nespretno postupi bit će prve
žrtve epidemije ili pobune. Stoga je sudbina nadzornika kazuje Bentham povezana s njihovom
(sa sudbinom zatočenika), svim vezama koje sam mogao iznaći.

Bentham panoptikon predstavlja kao osobitu ustanovu, čvrsto zatvorenu u sebe,

predstavljajući je kao utopistički model savršenog zatočeništva, okrutan i znalački načinjen
kavez, koji je polivalentan u svojoj primjeni, služi za kažnjavanje zatvorenika, liječenju
bolesnika, poučavanju učenka, čuvanju luđaka, nadziranju radnika, tjeranju prosjaka i
dokoličara na rad. Njegovu efikasnost u distribuciji moći nadzora omogućuje nijedno drugo
oruđe do oruđe arhitekture i geometrije, izravno djelujući na pojedince, dajući duhu moć nad
duhom. Panoptička shema kazuje Foucault je pojačivač za bilo koji aparat moći: osigurava
njegovu ekonomičnost (u pogledu materijala, osoblja i vremena), osigurava njegovu
djelotvornost zahvaljujući svom predostrožnom značaju, kontinuiranom funkcioniranju i
svojim automatskim mehanizmima.

Autor: Senad Arnaut

Upute na tekst:

Michel Foucault: Nadzor i kazna, rađanje zatvora.

Jeremy Bentham: Panopticon.
Jacques - Alain Miller: Jeremy's Bentham Panoptic Device.
Eshil: Okovani Prometej.
http://www.enciklopedija.hr/