Professional Documents
Culture Documents
Igor Marojević - Microssay o Paranoji PDF
Igor Marojević - Microssay o Paranoji PDF
Takođe je kraj pozitivnom utemeljenju. Sve ideje su iscrpene, tako da jedino preostaje
variranje ustanovljenih obrazaca. U tome je posljednja mogućnost
za neku vrstu autentičnosti - njihovo drugačije simbiotizovanje. Kao nerazlučivost sinteze
i antiteze, konstrukcije i dekonstrukcije, paranoja je usklađena
sa takvim okolnostima. Što je veća paranoičnost, to su po srijedi izraženija lucidnost i
sistematičnost -- sklonost ka zaokrugljenom kombinovanju i zaranjanju
u moguća ishodišta. Tako da je dobar paranoik, po sebi, suprotnost običnom umu, koji u
sagledavanju ostaje na fenomenološkoj ravni, ne vodeći računa da
se uzrok uvijek nalazi izvan pozornice. Svi vrijedni poslenici zamršene kombinatorike,
kao što su vojni stratezi i šahisti, te dubokoumnici poput dobrih
pisaca i filosofa, moraju u znatnoj mjeri da budu paranoični. I, po prirodi stvari, gotovo
svako ko se odlikuje bolje sistematizovanom zalihom informacija
i suptilnijim zapažanjima; svako ko je u stanju da riješi složenije zagonetke, pitalice i
hijeroglife, te ko je sklon logičkoj dedukciji -- mora biti paranoidan,
makar iz potrebe da do krajnjih konsekvenci, i sa "druge strane", sagleda svaku moguću
varijantu nekog procesa. Ergo, paranoici su intelektualci. Kojim
dvjema oblastima su, inače, zajedno prirođeni međusobno sistemsko povezivanje
naizgled nelogičnih/sumanutih pretpostavki, uključujući i sitnice?
To je logičan slijed iz prethodnog stoljeća, u kojem je tvorac kratke priče Edgar Alan Po
uzburkao duhove, između ostalog, diskursom cerebralne proračunatosti,
naročito njegovim razvijenim inkorporiranjem u tales of racionation, kakve su, na
primjer, Strava u ulici Morg i Ukradeno pismo. Osim toga, ostranjenje,
odnosno, oneobičenje od ruskih formalista do danas jeste ključna riječ u mjerenju
književnog djela, a sam postupak baziran je na iskrivljenju stvarnosti.
Jedna od tipskih crta paranoje jeste deformisanje stvarnosti. Ukazujući na
eksperimentalnost kritičko-paranoičke aktivnosti, podsjetiću još da književnost
na kraju XX, a samim tim i XXI vijeka -- jer je postmoderna konzerviranje moderne,
nakon čega više nema ničega -- poseže za patchworkom, fragmentarnošću,
a paranoja i jeste slika prepuna oneobičenih detalja. Pošto će u narednom stoljeću da
uslijedi usavršavanje tržišnog poslovanja umjetnosti, kulture, porodice
i ekonomije, pri čemu će za svaki činilac ovih i inih oblasti postojati mjera i modus
računanja, paranoja će predstavljati jedini prirodan segment, jedini
ostatak intime -- posljednju zamjenu za sve vrste bezinteresnog sviđanja, kojih više neće
biti, kao ni filosofije, istorije, psihologije, patologije, psihopatologije,
psihoanalize, pisaćih mašina, mehaničkih aparata, kompjutera 286, 386, 486...
Odlomak iz romana:
"Obmana Boga"
Stubovi kulture,