Darko pokretima Polek: marionete Uvod u sociologiju: koja je za njih privezana na vrlo sloen nain, neto poput veze

brojeva i njihovih logaritama, ili asimptoti i hiperbole. I Kazalite UVOD lutaka nije samo sposobno za vii razvoj kada bi neki Socioloka izumitelj imaginacija stvorio marionetu prema njegovim specifikacijama, tvrdio je, on bi mogao prikazati ples kojemu nijedan ples, ak ni najtalentiranijeg plesaa naega vremena ne bi bio ravan.
What a piece of work is man! how noble in reason! how infinite in faculty! in form and moving how express rei and admirable! in action how like an angel! Vjerojatno ne bi bilo pogreno da dobar sociolog i pravnik, poputin majstora apprehension how like a god! the beauty of the world, the paragon of animals! Kleistovog kazalita marioneta, pokuavaju pronai centre gravitacije ljudskih

William Shakespeare pokreta. Nema niega proturjenog u pokuaju da se objasnimo centre Hamlet (in II, scena II) gravitacije pokreta i da istodobno uivamo u njihovom estetskom dojmu; da shvatimo motive ljudskih djela i da raspoznamo bogatstvo kojim se ti motivi manifestiraju u stvarnosti, da shvatimo stvarnost i pojedinanost ljudskih djela Kada pomislimo na sva djela koja su ljudi tijekom povijesti inili u ime ljubavi, i da na njih ne primijenimo odreene kriterije postupanja, i naposljetku, da mrnje, asti, poude, da postignu mo, slavu, bogatstvo, priznanje kada spoznavanjem tih pravila, i sami ne pokuamo biti kreativni. pomislimo na sva herojska i zvjerska djela koja su izvodili u ime ideala ljepote i dobrote, u ime boanstava, u ime pravde, kolektivnih ciljeva, iz niskih strasti, Svaka znanost, pa tako i sociologija, ini upravo to: ona pokuava bogatstvo osvete ini se da emo na sva ta raznolika ljudska ponaanja, djela i pojavnih oblika stvarnosti svesti na odreena naela. Ali sociolog, za razliku ostvarenja izuzetno teko moi primijeniti pojam zakon (u njegovom recimo od fiziara, ima jo jedan dodatan zadatak: on mora biti i poput znanstveno-objanjavalakom smislu - kao logos, ili pak u normativnom Kleistovog lutkara koji izvodi ples marionete: njegov zadatak nije samo da smislu - kao nomos). Kada usporedimo tu raznolikost (i kada jo k tomu shvati mehanizam kretanja svojih lutaka. Vrlo esto, on je u situaciji da stvara zamislimo sve ono za to je ovjek jo sposoban) s bilo kojim oblikom zakona, ples, on svojim objanjenjima utjee na stvarnost i postane dio igre. Vrlo imamo dojam da e pri pokuaju objanjenja svih tih ponaanja i djela, kao i u esto, pravila igre, Kleistov odnos brojeva i njihovih logaritama, asimptota i pokuaju odreivanja normi o dopustivosti i primjerenosti odreenih ponaanja hiperbole, postoje tek u sociolokoj glavi. Kategorije koje e sociolog koristiti i djela uvijek biti rije o neprimjerenoj redukciji ljudskih sposobnosti, o bit e tek grublje ili finije mree za dohvaanje ljudske stvarnosti, a same te zanemarivanju svih onih stvarnih i zamiljenih detalja koji tvore ljudsko mree bit e konstrukcije za jednokratnu ili viekratnu upotrebu; bit e to postojanje. Goetheov pokli Gdje da te zahvatim silna prirodo? zasigurno jo ljestve koje emo, kako kae filozof Ludwig Wittgenstein, odbaciti jednom vie vrijedi za drutveni i povijesni ivot. Pa ipak, kako sugerira Goetheov kada se njima popnemo. Student sociologije, nakon to dovri svoj teaj, suvremenik Heinrich von Kleist u svojoj prii Teatar marioneta, u cijeloj toj moi e sam odluiti hoe li te ljestve s kojima emo ga upoznati, iskoristiti u raznolikosti moda postoji neki mehanizam, neki sistem kretanja. nekim drugim prilikama, ili e moda jednoga dana odluiti napraviti neke sline, po uzoru na one upoznate. Raspitao sam se o mehanizmu kojim je mogue kontrolirati pojedinane udove tih marioneta. On mi je odgovorio da ne trebam razmiljati o tome Zadatak sociologa stoga je viestruk: on mora pokuati spoznati mehanizme da lutkar tijekom razliitih faza plesa marionete kontrolira svaki dio tijela. drutvenog dogaanja, koji su, priznajmo, vrlo fluidni jer je stvarnost na koju Svaki pokret ima svoj centar gravitacije. Dovoljno je kontrolirati tu toku se oni odnose jo fluidnija. Na njemu je zadatak da prosudi u kojoj su mjeri u figuri. Udovi nisu nita drugo doli klatna, oni se mehaniki kreu po novi dogaaji, i novi oblici drutvenog udruivanja, ponaanja i djelovanja sebi, i ne treba im pridavati posebnu panju. Uvijek kada se sredite isti kao i neki prethodni, a u kojoj su mjeri novi i dosad nepoznati. Drugim gravitacije kree po ravnoj crti, udovi opisuju krivulje Ta je primjedba rijeima, on e morati odluiti je li neki dogaaj koji treba objasniti tipian, ili dijelom objasnila uitak koji sam doivio u kazalitu marioneta. Ali ja jo pak na nj treba primijeniti neku drugu mreu ili matricu. Posve je mogue da uvijek nisam imao ideju kakav bi iz toga trebalo izvui zakljuak On je za takvo odluivanje nema pravila, i da je (kako je tvrdio filozof Immanuel odgovorio: premda je lutkarsko zanimanje mehaniko i jednostavno, to ne Kant u svojoj Kritici moi suenja ) podreivanje pojedinanog dogaaja pod znai da se moe obavljati bez ikakve senzibilnosti. Crta koju opisuje neko ope pravilo i samo po sebi jedan kreativan - kleistovski zadatak. Ali kretanje sredita gravitacije bez sumnje je vrlo jednostavna i u veini je ak i kada bi taj zadatak bio rijeen, naime kada bi za svako ljudsko ponaanje sluajeva ravna. Kada nije ravna, jednadba te krivulje bit e prvoga reda, postojala neka naela pod koje ih moemo podvesti, sociologa e snai posve ili maksimalno drugoga. Ali ak i kada je drugoga reda, krivulja e biti novi i bitno razliit zadatak. On e dodatno morati odluiti u kojoj su mjeri jednostavno eliptina. Pa ipak, nastavio je, ta je crta u jednom drugom ljudi marionete, a u kojoj su mjeri autonomne osobe sposobne za vlastito smislu vrlo misteriozna. Jer ona nije nita drugo doli put plesaeve due. razmiljanje i odluivanje. Kako se ini da ljudi po definiciji nisu marionete, On je posumnjao da se moe postii ta crta ako se lutkarski majstor ne sociolog e morati odluiti u kojoj se mjeri mora poistovjetiti s pojedincem ili postavi u samo sredite gravitacije marionete, drugim rijeima, ako sam ne grupom ije ponaanje eli objasniti, i koliko se mora uivjeti u situaciju koja plee. Meni su zanimanje lutkara prikazali kao prilino dosadan, tvrdio je druge ljude navela na odreeno ponaanje. To uivljavanje bit e mu katkada sam ja. Naprotiv, odgovori on, pokreti lutkarevih prstiju odnose se prema

(ili pak vrlo esto) potrebno za razumijevanje onih pojedinanih odluka i djela, poput primjerice Napoleonove odluke da se ne napada lijevo krilo vojske Svete alijanse na bitki kod Waterlooa, kako bismo razumjeli situaciju i sve posljedice takvih odluka. I premda su koristi takvog uivljavanja razmjerno jasne, niti u tome nema pravila. Kada su primjerice neki sociolozi potajno ispitivali marginalne skupine kriminalce, prostitutke, homoseksualce ili prosjake na ulici, njihovo uivljavanje nije moglo, niti smjelo biti potpuno. U sluaju potpune identifikacije s predmetom prouavanja, nestao bi naime razlog njihova prouavanja: a to je po mogunosti objektivno i nepristrano zapisivanje i tumaenje. Ukratko, sociolog e osim odluke o tome koliko je ponaanje tipino ili novo, koliko je autonomno ili manipulirano, morati odravati i ravnoteu izmeu nepristranosti i angamana, izmeu objektivnosti i potrebe za razumijevanjem detalja. Poetkom XX stoljea u socijalnoj filozofiji, u djelima filozofa Wilhelma Diltheya, Martina Heideggera i Georga Gadamera razvila se teorija tumaenja ili tzv. hermeneutika. Hermeneutiari starije generacije (primjerice Dilthey, ili njegov uenik sociolog Max Weber) smatrali su da je u drutvenim znanostima potrebno uivljavanje kako bi se postiglo tono razumijevanje ili tumaenje ljudskih djela. Hermeneutiari novije generacije (Heidegger, Gadamer, Richard Rorty) tvrdili su meutim, da proces tumaenja zapravo moramo shvatiti kao proces samospoznaje. Pri tumaenju (i razumijevanju) drugih djela, mi zapravo koristimo vlastite prosudbe, interese, vrijednosti i stavove, i oni e se ogledati u tumaenju drugih. Drugi su nam dakle samo sredstva za razumijevanje samih sebe, i nema smisla govoriti o objektivnosti. Sociolog stoga pri tumaenju tuih djela mora odravati jo jednu, vrlo labilnu ravnoteu: izmeu iluzije postizanja objektivnosti pomou uivljavanja, i posve relativistikoga zakljuka da pri tumanju stvarnosti uvijek konstruiramo stvarnost po uzoru na same sebe. U svim tim sluajevima, sada je to ve jasno, odravanje ravnotee kako ne bismo zapali u pogreke ekstremnijih pristupa, bit e kreativan postupak. Ono zahtijeva odreeno iskustvo s drutvenom stvarnou, i, kao i u svakoj znanosti, odreeni trening u objanjavanju. Istina je meutim, da ti uvjeti nee garantirati ni ispravnost ni originalnost sociolokog tumaenja. Ali, sada, kada to imamo na umu, moemo se vratiti u drutvenu stvarnost, za koju smo rekli da je ionako toliko bogata da je barem ispoetka ne moramo dodatno komplicirati metodolokim potekoama. ***** Ako je svijet tako sloen, kako znanost moe biti tako jednostavna? Paul Feyerabend Pojedinano i ope u sociologiji

Dana 11. rujna 2001. godine na dva nebodera World Trade Centra u razmaku od jedan sat sruila su se dva oteta putnika aviona. Nedugo potom, od goleme temperature pri izgorijevanju kerozina, dvije najvie zgrade na svijetu, najvei simboli svjetske trgovine i moi, pretvorili su se u prah ili tonije u gomilu eljeza. Pri ruenju i spaavanju, poginulo je vie od 50.000 ljudi. Organizator toga djela, kao i slinoga napada na Pentagon istoga dana, bila je muslimanska teroristika skupina Al Khaida, pod vodstvom Osame Bin Ladena. Taj dan i taj dogaaj u svijesti veine stanovnika svijeta, koja je cijeli tijek dogaaja promatrala posredstvom televizijskih medija, obiljeio je pravi poetak 21. stoljea. Po svojem znaaju u kulturnom mjerenju vremena, ili drutvenom pamenju, istovjetan je ubojstvu prijestolonasljednika Franje Ferdinanda u Sarajevu neposredno prije izbijanja Prvog svjetskog rata 1914. godine. Premda je od ruenja zgrada u New Yorku prolo neko vrijeme, ljudi se i dalje pitaju: zato je to netko uinio? Kakve je motive mogao imati? Kako su to teroristi izveli? Kako je mogue da najrazvijenija zemlja svijeta, s najrazvijenijim tajnim slubama i najjaom vojskom nije uspjela predvidjeti ili sprijeiti taj dogaaj? Kako to arhitekti zgrada i spasitelji nisu predvidjeli? to se moglo dogoditi da su se pri ruenju zgrada uruili i temelji, kanali prema New Jerseyu, ili zalihe otrovnog plina freona za hlaenje zgrada? Nadalje, kakve je posljedice taj dogaaj imao na svjetsku ekonomiju i trgovinu? Na geopolitike i vojne odnose? Na integraciju muslimana u Aziji? Na vanjsku politiku europskih zemalja? Na sukobe na Bliskom istoku? Na ameriku ideologiju slobode trita i pravnu jednakost? Kako su vlade SAD-a i drugih zapadnjakih zemalja poele tretirati muslimanske manjine u drugim zemljama? to su preivjeli ili preivljavali graani New Yorka u to vrijeme? Tko im je pomagao? Zato su istai ruevina krali ostatke oblinjih, neuruenih grandioznih hotela? to se dogaalo poslije toga dogaaja? Socijalne mree i totalni fenomeni Odgovori na sva ta pitanja dio su predmeta prouavanja sociologije. Bilo da smo toga svjesni li ne, na sve nas taj je dogaaj posredno utjecao. Na dogaaj su reagirali svi svjetski voe, ukljuujui i hrvatske; Hrvatska je vojska stavljena u stanje pripravnosti; cijene nekih artikala na svjetskom, pa i hrvatskom tritu su za trenutak rasle, a vrijednost poduzea je padala. Taj je dogaaj, ne samo zbog izravnog televizijskoga prijenosa, pokazao kako se dogaaji u nekim udaljenim krajevima svijeta, koji ukljuuje razliite, nama zemljopisno udaljene narode i socijalne skupine, dijelovi jedne guste i isprepletene socijalne mree koju tvorimo i mi, naim svakodnevnim ponaanjem ili organizacijom u institucije. Neki teoretiari, poput francuskih sociologa Marcela Maussa (Marsela Mosa) i Georga Gurwitscha (ora Gurvia) takav dogaaj ili fenomen zovu totalnim fenomenom ili totalnom drutvenom injenicom , jer obuhvaa niz drutvenih pitanja i odgovora, opisa i objanjenja, pretpostavki, predrasuda, perspektiva i odluka. Pri opisu toga dogaaja, za pronalaenje njegova uzroka i njegovih posljedica potrebno je razumjeti neto o ekonomiji (na primjer, zato je WTC simbol svjetske trgovine, ili kako se ruenje zgrada manifestiralo na trite dionica na Wall Streetu i na svjetsku ekonomiju), neto o psihologiji (primjerice, kakav zloinaki um moe smisliti tako detaljan plan masovnoga ubojstva), neto o religiji (kako to da je takvo zlodjelo izvela ba muslimanska vjerska ili

socijalne mree totalni fenomen, totalna drutvena injenica

sociologija u uem smislu rijei podroban opis Sociologija u irem smislu rijei

teroristika skupina), neto o kulturi i civilizaciji (zato je predmet napada bio upravo New York, zato su poinitelji u nekim zemljama proglaeni idolima), o povijesti, o ratovanju, medijima, tehnologiji, i naposljetku, neto o sociologiji u uem smislu rijei (na pr. kako se obino uspostavljaju, koordiniraju i organiziraju teroristike ili druge organizacije, kakve su manifestacije solidarnosti rtvama iskazivali njihovi sugraani ili druge nacije, kakve su reakcije velikih sila na takve dogaaje). Za takve je dogaaje, kako kae ameriki antropolog Clifford Geertz potreban tzv. podroban opis , koji e ukljuivati sve razine ili slojeve objanjenja, jer nijedno posebno podruje ne iscrpljuje sve odgovore, odnosno zato jer je odgovor iz jednoga opisa potreban za razumijevanje drugoga. Tako spomenuti akt primjerice neemo razumjeti ako podrobno ne opiemo njegovu religijsku, ekonomsku, psiholoku, kulturnu, politiku pa ak i simbolinu pozadinu. Predmet i definicija sociologije Predmet sociologije u irem smislu rijei jest sve to ljudi rade. Ali takva je definicija isuvie iroka. Sociologija je znanstvena disciplina koja primarno prouava ljudska ponaanja koja se tiu drugih ljudi , te djela kojima se stvaraju drutveni odnosi i njihove manifestacije, poput institucija. Sociologija prouava oblike institucionaliziranja drutvenih odnosa, u skupine, narode, klase, kaste i dr., naine na koji se takve skupine institucionaliziraju kao drave, radne organizacije, graanska udruenja, politike stranke, odnosno naine na koji se one pomou odreenih vrijednosti ili skupova ideja stvaraju i odravaju na ivotu. Za mnoge je laike sociologija tek uoblieno i kategorizirano iskustvo koje nam prua svakodnevni ivot. Premda je to esto tono, kategorizacija fenomena zdravoga razuma nije najbitniji zadatak sociologije. Najbolji primjeri sociolokih studija upravo su primjeri zaudnih objanjenja neega to nam se ini poznatim. Mnogi sociolozi istrauju upravo fenomene koji nam se ine najpoznatijim. Zamiljene i stvarne skupine, Thomasov teorem, drutvene injenice i samoispunjavajua proroanstva Kako se ne mogu izravno vidjeti, sve su drutvene skupine u izvjesnom smislu zamiljene . Intenzitet veza meu ljudima, pogotovo u skupinama, ovisi o tome koliko se lanovi te veze ili skupine smatraju dijelom jedne cjeline, i skupina prestaje postojati ako je ljudi ne doivljavaju kao svoju, odnosno ako ne doivljavaju drugu skupinu ljudi kao cjelinu koja na njih vri odreenu zamiljenu ili stvarnu prisilu. Prema amerikom sociologu Ivo Thomasu (Ajvo Tomas), stvari koje su zamiljene po svom karakteru, stvarne su po svojim posljedicama, ili prema klasinoj formulaciji tzv. Thomasova teorema , situacija koja se definira kao stvarna, postaje stvarna po svojim posljedicama. Thomas je elio rei da se nai strahovi, naa nadanja, zablude i openito imaginarne kategorije, pretvaraju u neto stvarno time to posljedice naih miljenja i stavova doista poinju na nas vriti prisilu i kanalizirati naa daljnja djelovanja. Drugim

rijeima, ako sebe definiramo kao lana odreene skupine, onda ta skupina sa sociolokoga stajalita de facto jest naa, jer emo i mi i ostali lanovi skupine osjeati posljedice radnji kojima elimo pripisati svoj ili tui socijalni identitet. Ljudi meutim esto zaboravljaju imaginarni karakter socijalne pripadnosti, te smatraju da imaginarne veze ili intencije pojedinaca imaju neovisno postojanje, da su kategorije klase, rase, kaste i drugih skupina objektivne. Premda nam nije namjera poricati objektivnost pojedinih socijalnih kategorija, za sociologe je esto korisnije i produktivnije pretpostavljati da stvarnost drutvenih fenomena kreiraju ljudi. Francuski klasik sociologije Emile Durkheim (Emil Dirkem) govorio je o takvim fenomenima kao o drutvenim injenicama . Primjerice, brak je veza dvoje ljudi koja najee nema vidljivih manifestacija, ili ih ne mora imati, ali time to obvezuje ili pritie pojedince da djeluju na odreen nain, time to ga pojedinci doivljavaju kao neto stvarno, ona postaje stvarna injenica koja se moe analizirati kao empirijska injenica. Isto vrijedi i za druge skupine, za nacije, klase i sl. Thomasov je teorem u sociologiji vaan i po jo nekoliko vrlo bitnih hipoteza. Jednu od njih neki, primjerice austrijsko-britanski filozof Karl Popper, nazivaju proroanstvima koja se sama ispunjavaju . Primjerice, ako mislimo da Hrvatska nikada ne moe dostii razvijenost zapadnih zemalja, onda e se ljudi vrlo vjerojatno ponaati tako da to uistinu nikada ne postignemo. Ili ako se svrstamo u kategoriju loijih uenika, vjerojatno emo zbog manje motivacije doista i postati loiji uenici. Drugu, slinu hipotezu moemo nazvati nenamjeravanim posljedicama ljudskih djela. Izraz takvoga djelovanja najvidljiviji je na tritu dionicama. Ako veina vlasnika dionica smatra da e vrijednost njihovim dionicama poeti padati, i ako odlue prodati svoje vlasnike uloge, oni e nenamjerno postii upravo to da vrijednost dionicama doista pone padati. Samoispunjavajua proroanstva i nenamjeravane posljedice ljudskih djela esta su pojava u sociologiji, i jedan je od zadataka drutvenih znanosti i sociologije da ispituju upravo odnos izmeu namjera i njihove stvarne manifestacije. Trajnost drutvenih odnosa Drutveni odnosi mogu biti privremeni ili trajniji. Kada se bavi kratkotrajnim drutvenim odnosima, poput susreta s nepoznatom osobom na ulici ili kada kupujemo novine, sociologija, a posebno nekoliko njezinih pravaca, poput simbolinog interakcionizma , fenomenologije ili etnometodologije , prouava: a. postoje li pravila ponaanja i za takve interakcije ili susrete? b. na koji se nain uspostavljaju pravila, ili kako u skupu moguih ponaanja odabiremo upravo ono koje smatramo primjerenim za danu situaciju? Znamo li to je primjereno u nekoj situaciji, i kako to znamo? c. da li prolo iskustvo u takvim privremenim i kratkotrajnim odnosima utjee na naa oekivanja prema ponaanja drugih prema nama? d. koristimo li posebne vrste govora, u koje treba ukljuiti i mimiku, tjelesne znakove, prostorni raspored ili udaljenost, kako bismo drugoj

e. f. g. h.

osobi u interakciji, sugovorniku, suigrau, uputili neku poruku? Koristimo li se pri tom onime to sami smatramo pravilom ili onime to druga osoba smatra pravilom ili pravilnim ponaanjem? Kako se predstavljamo tj. kako elimo da nas drugi vide? Imamo li doista veliko podruje slobode u izboru naeg ponaanja ili predstavljanja? Moemo li glumiti? Ako da, kada i zato to radimo? Kako prepoznajemo da li netko glumi ili je ponaanje autentino? Koliko je osoba, subjekata ili aktera ukljueno u interakciju? U kakvim okolnostima kratkotrajni drutveni odnosi, susreti ili interakcije mogu postati dio trajnog obrasca ponaanja, i kada se ti susreti prekidaju?

Kada je rije o dugotrajnijim drutvenim odnosima, sociologija, a posebno neki njezini pravci poput marksizma i funkcionalizma , prouava: a. kako se odravaju skupine i drutveni sistemi? b. Kakve vrste normi moraju postojati da bi se skupine odrale? c. Na kakve se naine strukturira skupina? Postoji li hijerarhija ljudi i vrijednosti? Kako se ljudi kreu na socijalnoj skali? Kakva sredstva koriste kako bi se penjali na drutvenoj ljestvici, i to im nedostaje (to ne zadovoljavaju) ako na njoj padaju? d. to tvori drutveni poredak? Kako on nastaje i kako se rui? e. Tko ima mo? Na koji se nain ta mo distribuira u skupini? Kako se ona odrava (nasilno, uvjeravanjem ili na neki drugi nain)? f. Kako se stie status (roenjem ili zaslugom)? Kakav je odnos statusa i uloga? Kako se usklauju razliite uloge koje pojedinac ima u veoj skupini? g. Kakav je odnos nekog drutvenog sustava prema socijalnoj ili prirodnoj okolini? Je li sustav prilagoen okolini? Kada se naruava drutveni sustav? to se zbiva ako jedan dio sustava zakae? to ini ravnoteu sustava? h. Koliko je intenzivna integracija skupine? to integrira, a to dezintegrira skupinu? Kada nastaje dezintegracija? i. Kako se skupine bore za nadmo? Kakva sredstva koriste za borbu? to integrira nadreenu skupinu ako se u njoj skupine bore za nadmo? Mikrosociologija i makrosociologija Neki sociolozi misle da trajnost skupine ovisi o njezinoj veliini, odnosno da se upravo spomenuta podjela podudara sa podjelom na mikrosociologiju i makrosociologiju, naime s podjelom po veliini skupine. Ali to nije tako. Primjerice gomila je skupina bez strukture, i u pravilu je sastavljena od pojedinaca koji se u istom broju i svojstvu vie nee sastati. Ili obrnuto, brana zajednica ili obitelj je vrlo strukturirana premda se moe sastojati od dva ili tri lana, i donedavno je obino trajala do kraja ivota njezinih lanova. ovjeka kojega na ulici pitamo koliko je sati niti ne poznajemo, i naa veza traje nekoliko sekundi. A neke velike skupine poput drava mogu trajati i desecima stoljea. Mikrosociologija je podvrsta sociologije koja se bavi malim skupinama, obiteljima, uenikim udruenjima, razredima, klanovima. Mikro problemi

vezani su za odnose u tim manjim skupinama, probleme u obiteljima, kriminalno ponaanje, mentalne bolesti i njihovo tretiranje, samoubojstvo, alkoholizam, narkomaniju i sl. Meutim, mikrosociologija se ee definira prema metodama koje se koriste u analizi tih odnosa. Jedan od tipinih primjera mikrosociolokog istraivanja jest izrada tzv. sociograma, ideje do koje je doao ameriki sociolog Moreno .Na primjer, ako profesor eli znati na koji nain da po klupama rasporedi uenike u razredu, on ih moe zamoliti da na listiu papira napiu s kim bi najradije sjedili. Ako povee crtama brojeve osoba koje su predale papiri s brojevima izabranih osoba, dobit e sociogram, tj. strukturu razreda iz koje e biti vidljive imaginarne interakcije meu uenicima. U nekim sluajevima, na pr. prilikom odabira parova u vojnim avionima ili u policijskim patrolama, sociogram moe biti vrlo koristan. Makrosociologija je vrsta sociologije koja se bavi globalnim drutvenim sustavima, odnosima meu civilizacijama, kulturama, narodima, rasama, dravama, religijama i drugim veim skupinama. Ona se bavi nizom problema koje smo naveli u odlomku o trajnijim skupinama. Obino se uz spomenute probleme makro sociolokima nazivaju i populacijsko-demografski, zaostajanje u razvoju, militarizam i rat, ekonomska nejednakost i siromatvo, rasizam, seksizam, problemi kolstva, zdravstva i sl. O metodama svojstvenim makrosociolokim istraivanjima govorit emo kasnije, ali obino su makrosocioloke teorije vrlo openite i esto nedovoljno specifine. Primjerice, etiri godine prije ruenja dva tornja WTC, ameriki politolog Samuel Huntington (Semjuel Hantington) u svojoj knjizi Sukob civilizacija tvrdio je da e se glavni sukobi u svijetu voditi prema naelima religijske tradicije u populacijama, odnosno da e do glavnih sukoba u budunosti dolaziti izmeu religijski razliitih civilizacija. Huntington je tvrdio da danas u svijetu postoji devet takvih civilizacija (zapadna, latinoamerika, afrika, islamska, kineska, hindu, pravoslavna, budistika i japanska). Premda takve analize esto mogu biti instruktivne, pa ak i predvialaki ispravne, one su obino kategorijalna pila koja ree isuvie grubo. Tako po Huntingtonu primjerice katolika i protestantska religija predstavljaju jednu civilizaciju, katolike zemlje June Amerike ipak predstavljaju posebnu civilizaciju. Podjela drutveno-ekonomskih formacija u djelu klasika njemake sociologije Karla Marxa sline je makrosocioloke vrste. Marx je povijest podijelio prema klasnoj podjeli sredstava za proizvodnju na drutveno-ekonomske formacije primitivnog komunizma, robovlasnitva, feudalizma, kapitalizma i socijalizma. Meutim, i ta je makrosocioloka kategorizacija isuvie gruba. Primjerice, dananja Kina ima komunistiki drutveni poredak, ali kapitalistiki ekonomski poredak. Ili, Britansko carstvo u Viktorijansko doba, bilo je tipian primjer kapitalistikog ureenja, ali se esto na karipskim plantaama eerne trske sluilo ropskim radom ili pak trgovinom robljem. Slino vrijedi i za podjele modernih i predmodernih drutava u djelu Anthonyja Giddensa (Entoni Gidns) koji predmoderna drutva dijeli na lovakosakupljaka, stoarska i agrarna, i neindustrijske civilizacije, i za brojne druge

drutvene znanstvenike, povjesniare i sociologe poput Oswalda Spenglera, Toynbeeja, Parsonsa, i druge. Poput zemljopisnih karata velikih razmjera, makrosocioloke podjele i teorije najee nam slue kao osnovna orijentacija u socijalnom prostoru i vremenu. One najee nisu zamiljene da objasne potankosti socijalnih interakcija u nekom drutvu. Za to e nam biti potrebna preciznija istraivanja. Formalnost skupina Osim trajnosti i veliine, sociologija prouava i formalnost skupine, te ih dijeli na formalne i neformalne . Osnovni kriterij podjele formalnih i neformalnih skupina jest prisutnost ili odsutnost kodificiranih (zapisanih, sankcioniranih, legaliziranih) pravila ponaanja u skupini. Neprihvaanje naredbi u vojsci podrazumijeva sankcije. Pravila ponaanja (esto i izvan slube) zapisana su i trebala bi biti poznata svakom lanu skupine. Vojska je u tom smislu formalna skupina ili organizacija. Ali neprihvaanje naredbi prijatelja ne podrazumijeva izravne sankcije. Najee takva pravila meu prijateljima ne postoje, ili barem nisu zapisana. Skupina radnika u nekoj organizaciji (recimo u Sjedinjenim dravama) moe se sastati na nekoj bottlein (donesi bocu) ili potlach 1 (donesi jelo) zabavi, ali nedonoenje jela ili pia obino nee uroditi sankcijama. Takve su skupine neformalne . Isti pojedinci mogu tvoriti i formalne i neformalne skupine. Na radnome mjestu, oni mogu organizirati formalnu skupinu, a na zabavi neformalnu (premda najee takva zbrka u pravilima ne zavrava dobro). Isto tako, esto se neka formalna ponaanja u skupini podrazumijevaju, premda nisu zapisana. Kastinska drutva su vrlo formalna, premda, primjerice u Indiji, naela na kojima se grade kaste nisu legalizirana. Stoga esto postoji razlika izmeu socijalnih formi (i sankcija) i legalnih tj. pravnih formi (i sankcija), odnosno izmeu socijalno formalnih skupina, i pravno formalnih skupina. Intenzitet veza: zajednica i drutvo, mehanika i organska solidarnost Neki klasici sociologije, posebno tzv. formalisti , primjerice Ferdinand Toenies, i Georg Simmel, isticali su bitne razlike izmeu zajednice i drutva . Zajednica je oblik udruivanja koje najee obiljeava krvno srodstvo ili zamiljeno krvno srodstvo, intenzivne veze, i velika solidarnost. Svaka osoba u zajednici svoj status (poloaj) stie roenjem odnosno ulogom koju ima u ve predodreenoj socijalnoj hijerarhiji, tj. bioloki. Drutvo je vea skupina u kojoj se temelji na ugovoru, tj. na dobrovoljnom prihvaanju odreenih dunosti i obaveza, najee na temelju reciprociteta. Struktura i akcija

Potlach je inae obiaj indijanskog plemena Kwakiutl u zapadnoj Kanadi, koji obiljeava obilje darova koje drugi klanovi ili predstavnici drugih plemena donose poglavici Kwakiutla. Na ritualu potlach poglavica unitava dobivene darove, kako bi pokazao da mu oni nisu potrebni, ali za uzvrat prireuje najraskoniju gozbu koju si moe priutiti.

Veina teorijskih sociologa govori o skupinama ili drutvenim sustavima kao o realnim stvarima, kao o entitetima koji postoje neovisno o volji pojedinaca koji tvore skupinu. Primjerice, trite postoji ak i ako odluim da neu nita kupovati i prodavati. Ali e prestati postojati ako svi odlue isto.

Sociologija i druge drutvene znanosti Definiciju koju smo pruili na poetku, o sociologiji koja se bavi svime to ljudi rade, vjerojatno bi mogle prihvatiti i druge drutvene znanosti kao svoju definiciju. Premda pedagoko naelo tko mnogo dokazuje ne dokazuje nita, vjerojatno vrijedi univerzalno, za drutvene je znanosti podjela na discipline tetnija negoli za prirodne. U vrijeme sve obimnije znanstvene grae, rjeenja drutvenih ili teorijskih tekoa danas esto moemo nai u drugim disciplinama, a da strunjaci primjerice u sociologiji, pravu, ekonomiji ili psihologiji za njih uope nisu uli. Kako je veina drutvenih znanosti relativno novijeg datuma, donedavno se veina drutvenih znanosti trudila da pronae za sebe karakteristian predmet ili metodu istraivanja. Ta stoljetna tradicija uglavnom se nastavlja i danas na tetu teorije i na tetu drutva. Umjesto da pokuamo pruiti definiciju drugih drutvenih znanosti, kako bismo razgraniili teritorij sociologije, pokuat emo prikazati velike teorije koje se obino smatraju karakteristinim za neke druge discipline. Vidjet emo da je mnogo plodnije interdisciplinarno pristupiti problemima. Sociologija i filozofija . Mnoge su se drutvene znanosti razvile iz filozofije, ali ta rodbinska povezanost sve vie slabi. Auguste Comte, osniva sociologije, pruio je shemu razvoja uma, prema kojoj se on razvija od teoloke, preko metafizike, u pozitivno znanstvenu fazu. Ta je shema nalik na mnoge prosvjetiteljske sheme razvoja uma i drutva, poput Hegelove ili Condorsetove, i danas su te teorije uglavnom stvar povijesti. Meutim, razmotrimo primjer teorije Nicoloa Machiavellia, iz 16. stoljea, koja se obino smatra filozofskom. Machiavelli, u svojem djelu Vladar , pokuava pruiti praktina naela vladavine: to znai dobro vladati? Premda je Machiavelli renesansnim vladarima preporuao uglavnom brutalne metode, poput im osvoji vlast, ne biraj sredstva da je zadri. Nekoliko glavnih konkurenata pobij, kako bi zastraio podanike i konkurente, po emu se ta teorija pod imenom makjavelizam danas koristi za odreen, brutalni tip vlasti, pitanje o tome to znai dobro vladati, aktualno je socioloko i politoloko pitanje. Makjavelizam stoga u sociologiji slui kao opis jedne vrste vlasti. Mnoge filozofske teorije i danas inspiriraju drutvene procese, i kada je rije o makrosociolokim teorijama, one su esto isto tako apstraktne i spekulativne kao i niz filozofskih.

Sociologija i povijest . Sociologija je neko bila zamiljena kao logija (od gr. logos zakon, um) tj. kao disciplina koja e utvrivati zakonitosti drutvenoga razvoja kroz povijest. Stoga su prvi sociolozi pokuavali pronalaziti pravilnosti u povijesnome tijeku, poput drevnih povjesniara, Herodota, Tukidida i dr. Danas ta zadaa sociologije, prema kojoj bi povijest (res gestae) trebala sakupljati podatke, a sociologija ih kategorizirati i stvarati generalizacije (historiae rerum gestarum), vie nije u prvome planu. Svakako da se sociolozi, kao uostalom i povjesniari i dalje bave usporedbama razliitih reima i drutvenih sustava, ali dananju vezu izmeu povijesti i sociologije bolje emo ilustrirati jednom suvremenijom povijesnom teorijom, tzv. Annales (Anal) kole, iji su predstavnici Jacques Le Goff (ak Le Gof), Fernand Braudel (Brodel), Marc Bloch (Bloh), drugi. Prema Annales koli, nije dovoljno prouavati samo povijesne dogaaje, utvrivati datume zbivanja, ili pratiti biografije velikih linosti. Za pruanje slike jednoga razdoblja potrebno je pruiti brojne detalje svakodnevnog ivota u razdoblju koje opisujemo, shvatiti socijalna pravila koja su slijedili, kojim su se tehnikama sluili, na koji nain prenosili znanja drugim ljudima i generacijama i sl. Primjerice, u nedavnoj objavljenoj studiji Emmanuela Le Roy Laduriea (Laduri), Saint-Simon i dvor Luja XIV , detaljno se opisuju razna pravila socijalne hijerarhije: tko je smio sjediti za stolom u naslonjaama s rukama, bez ruki, ili na obinim stolcima bez naslona, kako pri ruku, a kako na veeri; kako su se pomicale hijerarhije ako je kralj, vice-kralj, ili netko drugi bio odsutan; u kojim prilikama su za stolom smjeli sjediti crkveni velikodostojnici (ne-plemikog, ali francuskog podijetla, ili neke druge kombinacije podrijetla); tko je smio pratiti kraljicu, a tko je eljati u budoaru, tko je pratio kraljevu ljubavnicu i u kojim prilikama, koliko je paeva smjelo posluivati veeru kod prijestolonasljednika, a koliko kod nekog markiza itd. Ladurieova studija, premda se smatra povjesniarskom, pokazuje tipian socioloki interes za detalje, hijerarhiju vrijednosti, odnos moi u svakodnevnim situacijama, i za brojne druge socioloke detalje. Sociologija i antropologija . Antropologija (tzv. kulturna antropologija) nastala je iz studija sociologije, pa je mnogi danas i dalje smatraju dijelom sociologije. Poetno, njezin je predmet bio prouavanje malih, plemenskih zajednica. Studije Bronislawa Malinowskog na Trobrijandskim otocima u knjizi Argonauti zapadnog Pacifika, pogovovo njegovi opisi obiaja kula, trgovakih i socijalnih transakcija izmeu stanovnika moreplovaca malih atolskih otoia, obiaja kojim su se robe mijenjale za enidbene druice, postao je primjer pronalaenja socijalnog sistema u kaotinim zbivanjima za neznanstveno oko. Studije Margaret Mead Arapea, Mudugumora i ambula u Polineziji donedavno su sluile kao uzor sociolokog istraivanja kako razliite kulture na razliite naine mogu oblikovati temperament i spolni identitet. Istraivanja sjevernoamerikih indijanaca Ruth Benedict, bila su primjer kako se tvore razliiti obrasci ponaanja. Znaaj takvih antropolokih istraivanja navika i obiaja plemena za sociologiju bio je tako velik, da su ubrzo antropolozi poeli tvrditi da je sociologija dio antropologije. Bilo kako bilo, (kulturni) antropolozi danas sve vie prouavaju velika drutva, pa ak i globalna. Ponajbolji primjer je niz studija Indije Marvina Harrisa, Krave... , u kojima autor, izmeu ostaloga pokuava dokazati kako svetost krava kod Hindua ima ekonomsko opravdanje. Hindusi ne jedu krave, jer bi ih ubrzo posve unitili. Da ih ne unite, proglasili

su ih svetima, tabuom. Bez obzira na istinitost te teorije, jasno je da se ta antropoloka teorija i po teorijskoj razini i po irini problematike moe slobodno svrstati uz bok brojnih sociolokih objanjenja kastinskog sustava ili religijskih odlika. Sociologija i pravo. Neki veliki sociolozi, poput Durkheima ili Levi-Straussa (Levi-Strosa) bili su po struci pravnici. Durkheim je svoju teoriju drutvene solidarnosti oblikovao i kao analogiju pravnoj teoriji o porijeklu i kategorizaciji sankcija. U razliitim teorijama, pravo se smatra oblikovanjem onoga to ve postoji u udoreu, drugim rijeima ono je svojevrsna kodifikacija normi i vrijednosti koje neko drutvo ve prakticira. Katkada se odnos sociologije i prava formulira na obrnuti nain: pravo normira skup raznolikih ponaanja koja postoje u drutvu. ini mi se da nije posebno vano koja disciplina u tom odnosu ima primat. Meutim, jedna je filozofsko-pravno-socioloka teorija toliko iznimno znaajna za sociologiju i pravo da je svakako valja spomenuti: to je tzv. teorija drutvenog ugovora, koju su na razliite naine formulirali filozofi Thomas Hobbes, John Locke i Jean Jacques Rousseau, a u novije vrijeme filozof John Rawls. Prema nekima to je teorija o nastanku drave. Ali mnogo je bitnije shvatiti da nije rije o podrijetlu, nego o opravdanju drave, i granicama legitimnosti dravne vlasti. Saet u te razliite koncepcije: teoretiari drutvenog ugovora smatraju da je drava nastala kada su pojedinci shvatili da je za njih bolje oportunistiki prepustiti jedan dio vlastite slobode (suvereniteta) nekome drugome, kralju, vlastodrcu, demokratskoj vladi ili ukratko suverenu, kako bi umjesto njih obavljao opu funkciju zatite, negoli se pridravati svoje apsolutne slobode, kada je ovjek ovjeku vuk, i ivjeti u stalnome strahu da e ga drugi, sa svojom apsolutnom slobodom, ubiti dok on spava. Ta koncepcija govori da su ljudi iz racionalnih i sebinih razloga izabrali nekog vou ili neke voe, kojem su prepustili dio slobode, kako bi ih on titio. Tako je nastala drava. Meutim, kako taj voa ne bi zloupotrijebio svoju mo, drutveni ugovor se formulira tako da se unaprijed postave granice ovlasti vladaru. Ako vladar prekorai ovlasti, ili vremenski rok koji mu je dan za obavljanje dunosti, neposlunost podanika i svrgavanje vladara su opravdani. Ta je teorija vrlo vana za sociologiju jer formulira granice ovlasti vlasti, u ime ljudskih prava (tj. osobne slobode), i naela demokratske vlasti. Za sociologiju je jo mnogo vanija spoznaja da veina dananjih drutava i drava ivi na pretpostavkama o racionalnom pojedincu koji iz sebinih interesa moe stvoriti stabilne, jake i pravedne socijalne strukture. Meutim, sociolozi se esto pitaju: a to je s neracionalnim pojedincima? Na koji nain tretirati pojedince koji ili nisu u stanju, ili ne ele pripadati opoj volji koja je formulirala univerzalne zakone? to je s onima koji nisu ili ne ele potpisati drutveni ugovor? Iz toga proizlaze i daljnja vana socioloka pitanja, poput pitanja smrtne kazne. Ako je lan zajednice vlasti dao dio svoje slobode zato da titi njegov ivot i sigurnost, smije li onda drava imati smrtnu kaznu? Jer on zasigurno ne bi potpisao ugovor kojim se nekome dopustio da ga ubije. Oito je da iz te teorije proizlaze brojna tumaenja dopustivih normi u dananjem drutvu. Sociologija i politologija. Politologija se kao i antropologija uglavnom razvijala iz sociologije, ali je naglasak stavljala na prouavanje politike i predvianja vezana za izbor vlasti ili njezine postupke. U novije vrijeme

meutim, ona je uspjela stvoriti neke vane modele politikoga i socijalnog ponaanja, koji se u sociologiji rijetko spominju. Rije je o tzv. teoriji javnoga izbora . Teorija javnoga izbora primjerice dokazuje kako je za stranke koje se natjeu za vlast obino razumno da prije parlamentarnih izbora pokuaju prikazati svoje stavove kao umjerenije negoli to su to doista, kako bi dobili glasove neodlune sredine glasakoga tijela. Isto tako, teorija javnoga izbora moe dokazati kako neka mala politika stranka, time to predstavlja jeziac na vagi pri odluivanju o parlamentarnoj veini, moe postii najvei uspjeh u vlasti, jer je njezin utjecaj presudan za odluku o tome koja e stranka vladati. Teorija javnoga izbora pretpostavlja da se svi ljudi rukovode sebinim interesom: to vrijedi za pojedince, za stranke na vlasti, za skupine koji ine izborno tijelo, pa i za narode. Taj se sebini interes pojedinaca i skupina mora uzeti u obzir, kako bismo na najbolji nain predvidjeli ishode interakcija pojedinaca ili skupina. Sociologija i biologija . U povijesti sociologije bilo je mnogo biologistikih teorija poput rasistikih, socijaldarvinistikih i dr. Danas se ponovno oivljavaju neki elementi biologizma u sociologiji, u tzv. sociobiolokim ili ekoloko-bihejvioralnim teorijama. Prema sociobiolozima, poput Edwarda Wilsona, ljudska je genetika barem dijelom odgovorna za oblike socijalne strukture, te za razlike u postignuima, motivima, ili spolnim ulogama. Sociobiolozi pomou genetskog nasljea primjerice pokuavaju objasniti kako to da je brak gotovo univerzalna karakteristika ljudskih drutava, kako to da su mukarci oni koji udvaraju, a ene spol kojem se udvara, kako to da se iz sebinosti moe roditi altruizam, kako to da se u zla vremena vie roditeljskog uloga ulae u enske, a u dobra vremena u muke potomke, kako to da su brojevi pojedinaca ovisnika o opojnim sredstvima uglavnom konstantni i sl. Bihejvioralni ekolozi, poput Napoleon Chagnona (anjona), uz pomo genetikih pretpostavki primjerice pokuavaju objasniti kako to da se za vlast uglavnom bore mukarci, i kako to da se u populaciji mukaraca s najizraenijim spolnim nagonom (od 15-30 godine) nalazi golema veina pojedinaca koje odlikuje riskantno ili devijantno ponaanje. Premda se sociolozi najee odupiru biolokim objanjenjima socijalnih injenica, takve se bioloke teorije u sociologiji ne bi smjele zanemariti. Slina disciplina je i tzv. evolutivna psihologija, koja pretpostavlja da je u evoluciji ljudskog mozga socijalnost odigrala bitnu ulogu, odnosno da je ovjek izgradio prirodne mehanizme prilagodbe socijalnoj okolini. Stoga kada ljudima postavimo identine zadatke, jednom kao apstraktno-logine, a drugi puta kao rjeavanje nekog socijalnog spora, kao u primjeru tzv. Wasonova eksperimenta, ljudi u prosjeku tri puta bolje odgovaraju na zadatak sa socijalnim kontekstom, negoli na isto apstraktni zadatak. Sociologija i psihologija . Sociologija i psihologija imaju mnogo dodirnih toaka i zajednikih teorija. Tijekom XX stoljea velik je broj sociolokih teorija proirivao podruje psiholokih teorija (primjerice socioloki ili marksistiki oblici psihoanalize, ili pak socijalni bihejviorizam), a katkada su se psiholoke teorije izraivale na temelju sociolokih hipoteza. Jedna takva teorija jest teorija relativne deprivacije, koja kae da razine sree pojedinaca nemaju nikakve veze s njihovim bogatstvom, odnosno da se ljudi bolje osjeaju ako imaju dojam da su i njihovi blinji jednako ugroeni kao i oni, negoli ako

imaju dojam da se samo njima ini socijalna nepravda. Osjeaj ugroenosti i lienosti (deprivacije), stoga je relativan u odnosu prema skupini s kojom se pojedinac identificira. Ve spomenuti socioloki interakcionizam esto je isticao kako na oblikovanje linosti bitno utjee na stav o tome kako nas drugi vide, odnosno kako doivljavamo sebe u odnosu prema drugima. Stoga i danas vrlo vanu vezu izmeu sociologije i psihologije tvore ispitivanja manifestacija spomenutog Thomasovog teorema. Sociologija i ekonomija. Za klasike sociologije, poput Marxa, Webera i Durkheima, veza izmeu sociologije i ekonomije bila je nerazdvojiva. Tijekom XX stoljea, te su se dvije discipline sve vie poele razlikovati, pa danas sociolozi esto zanemaruju ekonomske aspekte socijalnoga ponaanja koji bi po logici stvari trebali pripadati sociologiji. Primjerice, demografija se danas temeljitije izuava na studiju ekonomije negoli sociologije, premda ona ekonomistima koristi samo za ograniene svrhe. Isto vrijedi i za podruje radnih odnosa, nezaposlenosti i sl. Danas je ekonomija stekla akademski status monopolistike znanosti: ona postavlja modele socijalnoga kretanja i socijalna predvianja, a kada ekonomska predvianja zakau sociolozi se pozivaju u pomo kako bi pomou lokalnih vrijednosnih sustava objasnili zato se ona nisu ustvarila. Meutim, nema nikakvoga razloga zbog kojih bi sociolozi odustali od predvianja, ili ekonomistima oteli njihove predvialake teorije. Primjerice, ekonomist Gary Backer dobio je nobelovu nagradu za objanjenja i predvianja socijalnih injenica poput podjele rada u braku, isplativosti diskriminacije ili ulaganja u drutveni kapital (obrazovanje), pomou tzv. teorije racionalnoga izbora . Poput teoretiara javnoga izbora, Becker je dokazivao kako se na gotovo sva socijalna ponaanja moe primijeniti ekonomistiki model isplativosti ili neisplativosti odreenog ponaanja. Tako primjerice razine kriminala padaju proporcionalno ulaganju u policiju, i obrnuto. Spolne se uloge u obitelji diferenciraju tim vie to se nadnice prema spolovima vie razlikuju, pa se podjela rada u obitelji tim vie isplati; ili obrnuto. Ulaganje u djecu (obrazovanje) oblik je kapitala koji se roditeljima isplati jer se povrat tih ulaganja moe sigurnije oekivati u njihovoj starijoj dobi, i td. Iz ovoga kratkog osvrta o odnosu sociologije i drugih drutvenih znanosti jasno je da su tzv. demarkacione crte razdvajanja disciplina u drutvenim znanostima vrlo maglovite, a esto i nepostojee. Meutim, u vrijeme kada su se sve te discipline osnivale i postizale akademski poloaj, bilo je iznimno vano dokazivati kako svaka od njih ima vlastito podruje istraivanja, odnosno kako postoje sui generis fenomeni dotinoga podruja. Klasini primjeri u sociologiji su Durkheimova studija samoubojstva, u kojoj je Durkheim pokuao pokazati kako samoubojstva nisu prirodne ili psiholoke injenice, ve ovise o stupnju integracije pojedinca u drutvo, o njegovoj religioznosti i sl., drugim rijeima o socijalnim uvjetima. Druga je studija Maxa Webera Protestantska etika i duh kapitalizma, u kojoj je Weber dokazivao kako fenomen kapitalizma, odnosno njegov nastanak, ima veze s podrujem drutvenih, odnosno religijskih vrijednosti, koje se manifestiraju kao ekonomska mo. Ekonomija je stoga manifestacija socijalnih vrijednosti.

Mnogi sociolozi i danas zastupaju takav izdvojeni stav sociologije u odnosu prema drugim disciplinama drutvenih znanosti.