medusobno, ali ne viSe u dikt<1tu klasičnog Diskursa, već u moguć­
nosti strukturacije, pružajući lingvističkoj amtlizi sredstvo dešifri-
ranja podsvj(~snog poretka značenja. Vodeća uloga lingvistike među
znanostima o čovjeku i mogućnost široke primjene njezinih metoda
zasniva se na tome što korjenitost lingvističke raščbmhe omogu-
ćuje da se na element<>.rnoj n1zini (jezičnih) čestica raščlanjenog
predmeta očitava konfiguracija podsvjesnog i slijedi »objektivna
misao« koja znači na temelju postojanja nekog sustava - jer, da
se posljednji put poslužimo riječima Claude Levi-Straussa, »jedino
poznavanje jezika omogućuje n<~m da prodrerno u neki sustav
logičkih kategorija i moralnih vrijednosti različit od promatračeva;
potom, jer je lingvistika, bolje od ikoje druge znanosti, sposobna
poučiti nas kako da prijeđemo od razmatranj[t elemenata, koji su
sami u sebi bez značenja, na razmatranje nekog semantičkog su-
stava te da pokažemo kako se ovaj potonji može izgraditi na t.::-
melju onih prvih - što je možda, prije svega, problem jezika, ali
poslije njega i kroz njega problem kulture u cjelini«".
Mogućnost o kojoj Lćvi . Strauss govori s toliko pouzdanja i
njemu svojstvene vjere ne temelji se dakle na nekom unaprijed
pretpostavljcnom smislu, niti na njegovoj suprotnosti ili odsutnosti,
nego na neč:em neutralnom što opstoji prije i poslije svakog zna-
čenja: opća poravnatost jezičnog predmeta u raščlanjenu građu,
elemente sustava, teorijski dokida epohalnu raskomadanost jezika.
Ona mu u eksperimentalnom prostom analize vraća univerzalnost
i cjelovitost, ali neutralnu, atomiziranu - namijenjenu nekorn
drugom opredmećenju, drugačijoj konkretizaciji u svemim neke
dmge svrhe. Struktura se konstn1ira počevši od te neutralnosti
crpeći iz nje svoju posredničku i otkrivačku mogućnost; ona rela-
tivizira granicu između svjesnog i podsvjesnog, empirijskog i trans·
cendentalnog, nijemog govora sustava i čina stvaralačke riječi -
ona llSpostavlja dijalog ili dovodi u protuslovlje ono što se htjelo
kazati riječju i ono što je stvarno kazano sustavom. Ta granična,
vrijednost razludžbenog čina mjesto je gdje otpor stvarnog postaje·
inteligibilnim sadržajem, ne kao nametanje ljudskog obrasca ne•
poznatom, Drugom, nego kao mjera njegova istinskog očovječenja
u tvorbi novog smisla za čovjeka.
49 Claude Lćvi-Strau$S, Anthrupologie simcturale, str. 404.
118
STRUKTURALIZAM l KNJižEVNA KRITIKA
Gćrard Gemtl te
Kritika majstorijanjc
U jednom već klasičnom poglavlju Divlje misli, Claude Levi-
-Strauss karakterizira mitsku misao kao ,,neku vrstu intelektualnog
majstorijanja«. Majstorijanju je naime svojstveno da se njegova
djelatnost odvija počevši od instrumental11ih cjelina koje, kao na
primjer inženjerove, nisu bile stvorene s obzirom na tu djelatnost.
Pravilo je majstorijanja da se »uvijek snalazi s priručnim sred-
stvima« i da ulaže u novu strukturu napuštene ostatke starih stmk·
tura prištcđujući sebi izričitu tvorbu po djenu dvostruke radnje,
analitičke (da izvuče različna počela iz raznih već stvorenih cjelina)
i sintetičke (da od tih raznorodnih počela sačini novu cjelinu u
kojoj, u krajnjem slm~aju, nl jedno od ponovo upotrijebljenih pO·
čela neće opet pronaći svoju izvornu funkciju). Ta je operacija
tipično ~strukturalistička« jer nadoknađuje stanovitu oskudnost
proizvodnje krajnjom domišljatošću razdiobe ostataka, i nju, pod-
sjetimo se, etnologija nalazi na razini mitološke invencije ispitujući
»primitivne« civilizacije. Ali postoji i druga intelektualna djelat-
nost, svojstvena »najrazvijenijim« kulturama, na koju bi se ova
djelatnost mogla od riječi do riječi primijeniti: riječ je o kritici,
po,sebno o književnoj kritici, koja se formalno razlikuje od dnt·
kritike činjenicom da se ona koristi istim materijalom
em) kao i djela kojima se bavi: likovna kritika i glazbena
očigledno se ne izražavaju zvukovima i bojama, aH knji-
kritika govori jezikom svoga predmeta; ona je meta-jezik,
u govoru« 1 : ona može dakle biti meta··literarna, tj. »književ-
nost kojoj je književnost sama narndnut pn::dlm:t,,•.
Zaista, ako se izdvoje dvije najočitije službe kritičke djelat-
nosti, - "kritič·ka« služba u pravom smislu tog izraza, koja se
sasto i u tome da se sude i vrednuju nedavna djela kako bi se
pomoglo u izboru (služba vezana za novinsku ustanovu),
" služba (poglavito vezana za sveučilišnu ustanovu),
se sastoji u pozitivnom ispiliv;mju s isključivom svrhom da
l Roland Barthes, Essais criliqttes, str. 255.
: Paul Val~ry, Albert Thibaudet, »NRF«, srpanj 1936, str. 6.
~19
 ~e ~lozr~aju ':vjeti,po~tojan.ia knjizevnih djela
on, pstholoska liJ btstorijska geneza itd·). --- neprimjetno su mzm;:tlc.nutc. Zbilja, bar jedan od načina rw koji
..' treC'l.
nek·t f 1' · · k'OJa
< • ur ~CIJZt
· je U pravom ' ' smislu
· k ;·, , . . .· znak suprotstavlj::J pojmu ovisi o rome što ovaj potonji ho(:e
k DJlga kno sto Je' Port-Rova! il' K ... . n,_IZtHt<t. Kt 1 stvarnosti cjelovito j<tsan, dok prvi prihvaća, č:ak zahtijeva da
je i kn'i<.,_ · · · ·, . ' · 1
!
11 1
zevnz P1·ostor tzmedu osta stvarnosti bude pridodana stanovita gustoća ljudskosti.« Ako
ono št<; f'~~~~t~~,~~..J e·,_.Ps ns::. 1:a s:oJ nač_ln ·i bar u stanovitoj
11
1
stavlja pitanje svijetu, kritik ga stavlja knjiž.evnosti, tj. nekom
. .. ' ••· <nl\· a pzscent 'nasuprot • · ) ·
rac poruke kop d j d omi ce teži d·'l se n~·-v 0 .· ;.~zsaocu ' tj. znakova. Ali ono što u pisca bijaše znak (d jelo) postaje u
ćaranjc« smisb k(Jji se uk,-t;ću-'~ .· .:.:c.'_ 1
:_ u pnzor. Ovo »razo· · ičara smisao (jer je pre· dm d kritičkog govom) i, na jed:m
potrosnje bez sumnJ·c ·r·e l'':Jrl}•·:tJ1cl. Il)<Jpk,~ltva(I,ll u predmet estetske drugi način, ono što u pis(~2l bijaše. srniso.o ( njc·gc•vo viđenje svijeta l
k DJtzevnosti.
... . - .n ~
Književni ·predmet ( 't .. :
l"'
·
l l Pl''JlC [ ')
· .1: ::.as OJ
k
sva e. postaje u kritičara znak. kao tema i simbol stanovite knj iževnc
uzYrnt postoj.i ;;;Hno PO onnrrt p lS OJI •. amo po nJemu; a ovo za. prirode. Tu važ.i opet ono što Lćvi-Strnuss kaže o mitskoj rni.;;li
, .. J . · . orvom 1 prem-~ ol·o] 1 · 1 · b'l
KOJI te >:st može biti ili ne biti' k ,.~"' ,; ·· · ' · ' :us una, 1 o koja neprestano stvara, kao !;to je to opažao Boas, nove svjcton,
11
primlien kao ')rizot· 1•·11· (t'''(1.. JlZ~><~n po tome JC li (rndije) ali obr('ući svrhe i sredstva: »Oznaćcna sc pretvaraju u označitelje,
• 1· · · "' !JC) kao po•-Ltl·- · l "-
tvori to odlaž<:njt· i dolažen i•~ i t, [:l k . ',. ~"'· mJIZ~':'mt povijest i obratno«. Ovo neprestano rniješanje, ova stalna inverzija znaka
}m;~_om smislu književno<> .pred~ ~~ tt;ta:-·J~-. To znacr da :lema u i smisla dobro ukazuje na dvostruku s!u:t.bu krir.idwg posla koja je
k~lflZH'tla funhija koja n~ože na· e ~~ .. H'<. Sd,1J? da r:osto.)l neka da se stvara. smisao djelom drugih. ali takoder da sc stvara SV(>je
brlo kor'i J)redmet n's.'lt1J·~ "··,. JZmJc;,ce Z~lPO'>Jedatl lli napuštati djelo ovim smislom. Ako postoji neka »kriti(:ka poezija•<, kako kaze
.·
~ l ena hter·•rno · 1·· '· d·
• '·'· '·" Je<'ova d 'elor•1 '
.. ~ ' ·' k· ··t;,·.' Jena,. nesta 1na dvosmi-
·t lllJe
< · • s ,1 k.. l e SVOJstvena v. • ' • • · •
Cocteau, onda je to u smislu u kojem Lćvi-Strauss govori o nekoj
od drugih književnih '•vrsta : ., . : . ll ,eJ. o.Jo sto Je razhkuje . »poeziji majstorijanja«: k<lO što onaj koji majstorija »govori s po-
opaske Levi-Straussa 0 ma'j;t Jt::s.t nJezmal· drugot~w WJ.Žnost, i tu moću stvari«, kritik govori --- u jakom smislu, to jest: govori sebe
prim jenu. '·. orl] anJu na <~ze moz.da neočekivanu - s pomoću knjiga, te ćemo po posljednji put parafrazirati Lćvi­
In.~trumcntalni svemir ono<>a ko" 01 . . .. ·Straussa govoreći kako »ne obistini avajući nikada svoj nacrt, (on)
.
Jedan. J~~ »Zatvoreni« svemir. M~ k
»OstaJe og'·nnt'čen O . v
t-
. o'elkod bw·. šJrok, ri]Cimv
., ..
"J_5tO~l.Ja: LI:-c Levi-Strauss,
ret)CJ'tc"'r
uvijek stavlja u njega nešto od sebe«.
U ovom se smislu dakle može književna kritika promatrati
·' "· vo ogranl<'t•n · ,. · ·'"
od inženj~nl koji u na(~elu muž~ -uJ s~ _va;a ,onoga f?.i,i _majstorija kao »Strukturalistička djelatnost«; ali tu se radi. kao što s~ to
P~>sebn? prilagocicn nekoj tehničko: \ctkonbcastt :Joom mstrument mož.e dobro vidjeti, samo o implicitnom i nepromišljenom struk-
11Jer "1?lta svijet, doćim se ona· koA p~t_r_e L . .'!'o Je stoga .što inže- turalizmu. Pitanje što ga postavlja sadašnje usmjeren je znanosti
taka ~Judskih radova, tj. nek~. .J l drr:·~Jst':HJJa o braca zb1rki osta- o čovjeku kao što su lingvistika ili antropologija u tome je ch:~ se
u ovoJ l)OSIJ'ednJ·o_·)·
'
re-'·en·c·
v
-l. po Cjchm kulture«.
l l Z<ll1lljl'l1it' ... .. ·
Dovol]'no J·e dozna je li kritika pozvana ela izričito organizira svoj strukturali-
majstorija« riJ'c(·im't t·on . . . . .. l t!Jecl ~mzenJer« i »onaj ko'ri
v • • •

· . . · < 1anoprsac (na prim· ) · k . . · stički poziv po strukturnoj metodi. Ovdje želimo samo odrediti
o d re<110 književni status kritike M ~ :. .Jer . l. ·rrttč:ar da bi se smisao i domet- tog pitanja navodeć.i glavne putove na kojima struk-
su oni »ostaci ljudskih ,radova« .k .~tcnJa~J kntJckog rada zaista turalizam pristupa predmetu kritike, tc sc može njemu predložiti
teme.· motive ' riJ.'·'i'-J'-l·!·J·lt•'e''' . .odJlaJU~, .su dJela Jednom svedena n·'" kao plodonosan postupak.
"k ·
'el "'. ; k"'
,, .. ·' ,.· e ODSJ"'
~ e t r:etercncijc. Po,:e.tno ·e' d
f
~1e~a :ore, lli.Wod<!, bilje-
l h ~naJ koji maj.stodj;). radtavda <k~\~~;li ~u:-" k.~o ~ one. cjeline .<\to
konsnc u svakl! ,vrliu· · k.· .1' '· ' . )t lZ HJlh Jzvadw elemente
jedno pnčclo P<; ~,vnjoj' l~T l!tl \. .nn1alze neku strukturu u pol'ela· Jezik književnosti
t; 1 1
mo h' vl jek p~sl~Žiti« · i ~~;cs~ ' ges 0 onoga koji majstori i a.' ·;,t~
ti čara dok s tv.,., .., z.l)J't·k:t·I"b· 'j·s~:mk orwJ za b tjev ko ji nadahnJ'tiJ· e kt•t'- Budući da je književnost ponajprije djelo jezika i da je struk-
• ' '" " ..
'J reba potoru .izraditi nnvu stn~·tt;ru.,
. l Jez·> 'Q t\"1
riltl T 'd l
~l}. e;l nu, razumije se.
. turalizam, sa svoje strane, poglavito lingvistička metoda, susret
se najvjerojatnije morao oč-igledno zbiti na području lingvističke
lička misao•, može sc r~d paraf~·a .. ;>r~_ lJ;l~J ove ostatke«. "Kri- 0

strukturirane c 1·<·lin, ,. po . , zk.lla.JUCJ Lei· l-Straussa, »iz"raciu,·e građe: glasovi, oblici, riJeči i rečenice tvore zajednički predmet
·l l · · ~- ,, · mocu ne e stru ''turir · l' "'..k
~J}e o; a i ona ga ne u sva ·a na .. - . : , ". ane CJe me oja Je lingvista i filozofa, tako da se u prvotnom žaru ruskog formalistič­
Ideološke palace iz krhotir~· . '· r~Zll~l strukt~~:,e; ona gntdi svoje kog pokreta književnost definirala kao obil~an dijalekt tc se pred-
R->zJ''·· ·. ·j . . a neKo,'Š starog knJz<:.:Fnr;<• govor'!" vidjelo da će se ona ispitivnti kao dodatak op;_~oj dij<1lektologiji' .
. '· ': . LK~ lZmec u kn tJ čara i pisca ni. .. .... d· ·" . . <:
"'"Zn<·)e• 1· k·r't·"k
n1ccnoJ',Y~;ot,,~-;-. ll('COffie đ Je S«mo, u <wrotnOJ
~'k''"'~,.. e ' 1 ogra '- .. l upnwo ruski Formalizam, koji s punim pravom smatramo jednom
neograručcnom i prvotno·n "'zn.,,\. nJcz~vn<~stJ) suprots_tavljenom od matrica strukturalne lingvistike, u početku ne bijo.šc drugo do
neskne g-rađe· O\"'t 1. . . .11 .,k'·· · ~cenJu S\cmJr) poetskog ili rorrta- susret kritičara i lingvista na tlu poetskog jezika. Ovo izjednačenje
·' . ' ' " . t ' n'lCJU kva f1 t . · · ·-
uoJazi od· toor:".~to
1 kritik dol . ~ · ... · n_ at1_vna mJeriornost, koja književnosti s dijalektom izaziva suviše o(:itc primjedbe a clzt bismo
rijalima šr.o"" mu ih ie nam:~~~~slqe Plsca ! ;aspolažc samo mate-
možda je otežan m~J-'(la d k prethodan rzbor ovog potonJ·e,., ~ B. Tomaševski. La nonvcll.s ecole d'histoire litterair:: en Russie. •Revue
p· · ·- , ··· ~ na O"Pađen i··dno d ' ·· "'
'' t.mc radi s pomo61 po'mov::1 ;_ .1·:k ~t · m, rugom razlikom: des Etudes Sbves«, !928, str 23i. O ruskom form::lHzmu uopc'e, cf. V. Edich.
suprotnosti između priroA- . {'n. 1 5
k.
. p_omocu znakova. Na osi
e l u ture, CJelme kojima sc oni služe
FltlSoiau Fomwlism, Mouton, La !-'lave, 1955. lzdav,1čka kub Editions du Seuil
(kolekcija •Tel Quel«) izdala je antologiju tekstova fonnaliH:; koju je uredio
T. Todorov.
120
121
ga uzeli doslovno. Ako dijalekt postoji, to bi onda bio neki trans-
Ungvistič:ki dijalekt koji vrši nad svim jezicima stanovit broj pre-
obrazbi različ;itih po postupcima, ali analognih u njihovoj službi,
pomalo na način na koji razni argoi mzličito parazitiraju razne
jezike, ali su slični u svojoj parazitskoj službi; ništa se takvo ne
može iznijeti u pogledu dijalekata, i iznad svega, razlika koja odva-
ja »književni jezik« od običnog jezika manje je u sredstvima nego
u ciljevima: izuzmemo li neke promjene, pisac se koristi istim
jezikom kao i drugi korisnici, ali on se njime ne koristi na isti
način ni u istoj namjeri: istovetan materijal, pomaknuta funkcija:
taj je status tačno obrnut statusu dijalekta. Ali, kao i druge >>pre·
tjeranosti« fonnalista, ovo je imalo katarktičku vrijednost: trenu·
tačan zaborav sadržaja, privremc:no svođenje »književnog bića<<
književnosti• na njezino lingvističko biće trebalo je omogućiti da
se preispitaju neke stare očitosti što su se odnosile na "istinu•<
govora književnosti tc da se ispita iz bližega sustav njegovih kon-
vencija. Dovoljno se dugo na književnost gledalo kao na poruku
bez koda, a da ne bi trebalo neophodno gledati ni3 nju kao na kod
bez poruke.
Strukturalistička metoda razbija formalističku školjku u sa-
mom trenutku kada ispod koda ili, radije. u kodu, pronalazimo
poruku koju nameće struktura koda i koju ideološke rutiniranosti
više unaprijed ne pretpostavljaju. Ovaj trenutak ne može dugo
izostati~, jer postojanje znaka na svim razinama počiva na vezi
forme i smisla. Tako Roman Jakobson, u svojoj studiji iz 1923. o
češkom stihu, otkriva odnos između prozodijske vrijednosti neke
foničke crte i njezine označujuće vrijednosti, jer svaki jezik teži
da dade što veću prozodijsku V<~žnost najpertinentnijem sustavu
suprotnosti na semantičkom planu: razlici intenziteta u ruskom,
trajanja u grčkom, visine u hrvatskosrpskom. Ovaj prijelaz iz fonet-
skog u fonematsko, tj. iz čiste zvučne supstancije, drage prvim
nadahnućima fonnalista, u organizaciju te supstancije u označu·
jući sustav (ili bar sposoban za značenje) ne zanima samo ispiti·
vanje metrike, jer se u njemu s pravom vidi anticipacija fonološke
metode. On predstavlja dosta dobro kakav može biti doprinos struk-
turalizma ispitivanjima književne morfologije u cjelini: poetike,
stilistike, kompozicije. Između čistog formalizma koji svodi knji·
ževne »oblike« na konačno bezobličan materijal jer je ne-označu­
jući5, i klasičnog realizma koji pridaje svakoj formi samostalnu
»izražajnu vrijednost«, strukturalna analizu treba omogućiti da se
izdvoji veza što postoji između nekog sustava oblika i nekog su-
stava smisla zamjenjujući istraživanje analogija izraz-po-izraz istra-
živanjem globalnih homologija.
• •Predmet knji7.evnog ispitivanja nije čitnva književnost, već njegova
literarnost (literatumostj, tj. ono što neko djelo bni književnim.• Ova reče­
nica koju je 1921. napisao Jakobson bila je jedna od lozinki ruskog for·
mali zrna.
5 »U mitologiji kao i u lingvistici, formalna nnaliza smjesta postavlja
pitanje: smisao.« Lćvi-Strauss, Anrhmpologie stmctura!e. str. 266.
~ Cf. posebno Eihenbaumovu, Jakob;;onovu i Tinjanovljevu kritiku mc-
tode rnetdčko akustićkc Skver>ove koj.\ .Je p:-etendirah da ispituje zvučnosti
neke pjcsm>?. kao da je napi~:ma na posve nepoznatom jeziku. Kritika koju
re:z.imlr.:t Erlich, str. 187.
Jedan simplicistički primjer poslužit će r:nož,da da se utvrde
ideje o ovoj točki: jedno od tradicionalnih mjesta s kojim razbija
glavu teorija izražajnosti jest teorija o »boji« samoglasnika koju
je istakao Rimbaudov sonet. Pristaše fonkke izražajnosti, kao
Jespersen ili Gramrnont, trude se da svakom fonemu pripišu vla-
stitu sugestivnu vrijednost koja bi u svim jezicima nametnula
tvorbu stanovitih riječi. Drugi su pokazali krhkost ovih postavki·; i,
što se posebno tiče boje samoglasnika, usporedne slike što ih je
dao Etiemble• pokazuju odlučno da se pristaše ohoj('lle slu:šnosti
ne slažu ni u jednoj atribuci,W. Njihovi protivnici iz toga prirodno
zaključuju da je obojena slušnost samo mit i, ukoliko je prirodna
činjenica, ona bez sumnje nije ništa više. Ali raskorak individualnih
slika ne obezvređuje samobitnost svake od njih, i strukturalizam
mož0 ovdje pružiti komentar koji istodobno vodi računa o proiz-
voljnosti svakog odnosa samoglasnikboja i vrlo p:·oširena osjećaja
vokalnog kromatizma: istina je da nijedan samoglasnik prirodno
i izdvojeno ne priziva nijednu boju; ali takoder je i.>tina da raz-
. dioba boja u spektru (koja je uostalom i sama, kako su pokazali
Gel b i Goldstein, isto toliko č.ir:jeniea jezika koliko i vida) može
naći svoju odgovarajuću vrijednost u razdiobi sarnoglasnika nekog
datog jezika: otuda ideja o tablici slaganja, promjenljiva u poje·
dinostima, ali postojana u svojoj službi: postoji spektar samo-
glasnika kao što postoji spektar boja, dva se sustava međusobno
prizivlju i privlače, i globalna homologija stvara iluzije analogije
izraz-po-izraz koju svaki ostvaruje na svoj način činom simboličke
motivacije usporedivim s onim što ga otkriva Lćvi-Strauss u po-
vodu totemizma. Svaka individualna motivacija, objektivno proiz·
voljna ali subjektivno osnovana, može se dakle smatrati pokaza-
teljem stanovite duševne konfiguracije. Strukturalna hipoteza u
tom slučaju vraća stilistici subjekta ono što oduzima stilistici
objekta,
Ništa dakle ne sili strukturalizam da se ograniči na »površin-
ske« analize, sasvim naprotiv: ovdje kao i drugdje, obzor struktu-
ralističkog postupka semantičke je vrste. »Stih je bez sumnje uvijek
najprije fonički lik koji se ponavlja; ali on nije nikada samo to ...
Valćryjeva formula - pjesma je produženo oklijevanje izmedu
zvuka i smisla- mnogo je realističkija i znanstvenija od svih oblika
fonetskog izolacionizma.«'" Važnost koju Jakobson od svog članka
iz 1935. o Pasternaku pripisuje pojmovima metafore i metonimije
posuđenirn od retorike tropa, važna je za ovo usmjerenje, pogo-
tovu ako se sjetimo da je jedna od borbenih postavki prvog forma-
lizma bio prezir prema slikama i obescjenjenje tropa kuo znać<tjki
pjesničkog jezika. Sam je Jakobson god. 1936, u povodu neke Puški-
nove pjesme, nastojao na postojanjn poezije bez slika". Godine
1 Sinteza ovih kritika se nalazi u P. Delbouille, Po<isie et sonorites, Les
Belles Lettres, Paris 1961.
a Le Mythe de Rim1wud, II, str. 81-104,
• ••Sve su boje bile bar jednom pripisane svakom od samoglasnika.•
Delbouil!e, str. 248.
10
Romait Jakobson, Essais de Linguistique Gc~nJrulc, ?;,ris 1963, str. 233.
u Erlich, str. 149.
123
 .hiSS. Oll ';e O!)Ct V'"t(' ..! I'J'" ·· ·"t . J" · supstancija", i koja dakle mclže precijeniti njihovu ekspiik:ttivnu
_ .. ,. · . , .. · --• _·• -_"J'n p.1 anJu '' 1 OSJetno premjestivši na-
glas.tk. ':nr~cmcJ V]cTUJU u postojanje pjesama lišenih slika ali vrijednost. Pitanje doista nije tollko u tome da se zna postoji H
zar.)n\V~ J~ Slroma~ltvo leksičkih tropa uravnoteženo ra-k )x'n·m i1i ne SUStav odnosa U OH)!ll iJi ll onom predmetU istraživanja, je;·
<>rama•·Jčk t . l"· 12 ,s e.~ 1 . ih o(:igkdno ima posvuda, vc<: da se odredi razmjerna važnost toga
"' •· , • -. rm__ ropa~na 1 ·1gurnma.« Trope su, kako je poznato
z nacenJS~e ~1gure, l preuzmtajući metafont i metonimiJ-U k~o po:
1
sustava u odnosu na druga počela shvat:anja: ta va:7.nost mjeri stu-
ove SVOJt' trp· Jo., .. · ··1 J k l · "' panj valjanosti strukturne metode; ali kako mjeriti samu tu važnost
_.• _: .·. · .--~ . ~IJe Jt?Zl <a,_. n ·o_Hon .ne odaje samo počast staroj
l<ctol~CL on sta1.IJ-' kategoriJe srmsla u srce strukturne metode. ako se ne prihj•:gne toj metodi? Eto, to je krug.
Hl]esnić:korr ·,,z .Prividno. strukturalizam bi morao biti na svome tlu kada god
. ,
Stn1kturno
•
ispiti\"<Ulje
. r- .. <· 1 " ·1"k·'" b d k n J""
• «' 1• <ll)l"'·- lZCV'lOg kritika napusti istraživanje životnih uvjeta ili izvanj:>kih odrednica
tzraz:1van1n
k· L 1- · .. 1uopc'e
. ne rnoŽ'·'" :'s···bi zabr·;;n-:t.
' " J ..1 ana.l'1zu oonosa ·, · •
tzmeđu ------ psiholoških, društvenih ili nekih drugih ---· književnog djeb, dn
o<.~<l po .. u .. c. Jakobsonov IZvještaj o »Lino-vistici i fJCJ•"r· 1·-- 1· k ·· bi usmjerila paznju na to djdo u njemu samom koje se v!še n-:
~ --. :.mo_.
<e l«todd · 1 "'
po z~ va m; t. e u~ii':are k~mmnikacije i na pjesnike kao
-- · ·'· ", OJI
smatra posijcJicom već apsolutnim bićem. U tom smislu strukta-
._to s_u_ Hopkms l Valcry th na kntičare kao što su Ransom ili ralizam je povcnn s općim pokretorn napuštanja pozitivi7.n:l3, x·hi·
Empso,J, pokazuJe to na eksplicitan nai:·in· -,Dvc)~t 1 ~xn t (
8 ;t,) ·. v • ~ • • ' • os
, .. ""·' am b'I· storizirajm'e« historije i »biografske iluzije«, s pokrewm koji. je u
"'1. e JC unutnlSnJe ncotuoivo svojstvo svake poruke usred .. t različitom svojstvu krith:ko dJelO Prousta, Eliota, Vale..ryja, ruskog
na sebe samu, ukratko ob~ve~" ·l· ··d '· .. lS ene formalizma, francuske »tematske kritike« ili anglosaksonskog »new
E ·~. . ' "' Lu!l pos Je a.K poeZJje. Ponovit ćemo
s.·m<t:n'Fsonom dd su spletke dvo::.nać11osti ll sami 111 k ;;, , · · criticisma« 1$'. Pojam strukturalne analize može se na stanovit način
. · "T · · , · . or ..• u •. 1.ma v;e· smatrati običnim ekvivalentom onoga što Amerikanci nazivaju close
~ · · ~:';." .. :,;-~Ja s:ru~tu~·alizma se ne ograničava na to'da sc b;:o·e
stope 1•.1• b~ljcz? pon<tV]JanJa fonema: on se mora !<'lkoder pozab~wfti reading i što bi se u Europi. po Spitzcrovu primjeru, nazvalo ima-
senwnttckH~- ronemima koj_i, kako se zna poslije Mallarmć<~: t~ore nentnim ispitivanje111 djela. U tom je smislu upravo Spitzer, ocrta-;-
ono _mlJ~:t:llJe u poetskom J_ez1ku", i općenitije pitanjima književne . ši 1960. razvoj koji ga je doveo od psihologizma njegovih prvih
stilističkih studija kritici oslobođenoj svake referencije na Erieb-
semJOlo~,IJE.. Jed~u od zadaca strukturalizma je možda da zu ·.,
onu >>novu retonktt« ko]' u J· e traž;o Fl-<>r·rt'!'o PotJrr·' a k . . , 'SUll.Jv ;;is, koja »potčinjava stilistićku razudbu tumačenju pojedinih djela
' " · _, .. b~ • OJe JOS nema. kao poetskih organizama po sebi, bez pribjegavanja psihologiji
pisca«", kvalificirao taj novi stav kao "strukturalisti;":l<i«. Svaka
analiza koja se zatvara u nekom djelu ne razmatrajući mu izvore
Smisao i struktura i pobude bila bi dakle implicitno struktura lis tička, i strukturali-
stička bi metoda morala intervenirati kako bi se toj imanentnoj
, .s~mktural~ni značaj jezika na svim razinama danas je dovoJ ·no prosudbi dala neka vrst racionalnosti shvać.anja koja bi nadomje-
ž · · k pnzn<~t te se strukturali';tičkl
opcemto ",.,r stila racionalnost eksplikacije napuštene s istraživanjem uzroka.
" · ;::· 1·stuiJ"
· , k r1jlzevnom
--z ·J
Jzra- Na neki način prostoran determinizam strukture zamijenio bi, u
:'l.JU ta o reu sam od sebe name<:e Tek ~t<) '"ill() Tl''P t·"j' ·1
l ···'k (T ' ... ·' "US!! p.an posve modernom duhu, vremenski determinizam posumka, jer sva·
,mgviSti e .. 1 t_onog .:'mosta prebačenog između lingvističke i knJ·i- ka je cjelina određena u izrazima odnosa a ne više slijeda uzroče-
zevne pOV1JeSti« ko]! po Sp"t·, ·d •- ·]· ·, · · ·. forme
. tT~ l· b". . ' .... · .IZ<.ru. pre Sed\ Ja IspitlvanJe
l sk: ~~-lcd Jsdrno~sc pnbh;J.th podnlt"ju tradicionalno !)ridrh•Jo'11
za
• . .
. rH! <u:, .po·_·_,l'lJCi'l
."·:·
»S'Jd .x. · J
·'· ;rZ,1]::t« •.opravcanost strukturno!' gledišta
• .... ' ' " Vrlo oštromncm iznn ove nakane koja bi mogla rLlzv:.Hi struktu:·;·\·
1 iizarn intelek!ualnorn Ui estetshorn str·a$ću naluzirno u ovim V~1l6ryj~.:!vin1
!zazt":~ C(,s:a ozOdJne rw.cclne pngovore. A priori, rmrav~o, struk· riječima ((kt•vres. Plciiade, ll, str. 1532-1533): nBilo je vrijem·~ kad sam
.m_alJzam _Je k~o metoda utemeljen da ispituje struktur~ ~vu l vidio. Vidio s:,m ili smn hrlo vidi<:ti odnose među :.tvarima, 3 ne stvari."
gdje na I1Jth muđe; alt prij·c sveoa strul:t·tt•·e· I1l."U 111. ·.d· J k·. eda \Bt·aque, koga navodi Jnkobson, ka?..{:~ takoder: "~Ne vjerujcn1 t.t stvari, Vt,;~(
••· k ·, , ·1 · "" • · ' ' -· . JZ a. e. a pre"- 11 odnose rnedu stvnrim~L~~ To k strukturaHsti(·1\.i kn::do,) 11Stt>ari su nv.~
r:J:,~hna , OJe n:~ HZltll(), ~O SU sustavi iatentni.h odnosa, v.iše zamiš- navodile da se smiješim od snžaljenja. oni koji ~u >-e kod njih zadr7.avali bili
r~~k ~ego Op<~zemh, koje razndba gradi dok ih izdvaja te dol·17.i su za mene idolopoklonici. Znao sarr1 da je votž<m bio iik. J bijaše to neka
d l a u opasnost da ih izmisli vjeruJ· ući da ih otk.· ,.. , , . ~ d·.. " . vrsta rnistidzrna, _jer .ic to značilo staviti svijet vsjct.nn oćirna u zavisno~.:t
stn.rv· stt-ttkt unJ. 1·Jzam lllJC .. samo ·metoda on · · ·.k tl\ a, <~ s JLWe od svijeta osjetnog duhu i rczervir~'-l.nog, pretpo<.:.t<:'.vlja.iući otkrivenje, inkl··
· • _., ·, J, ·"' jaciju, itd.< l jo~: »Moj je ukus (po1c. pisac) sklon organizacijama i funk-
Casstrer naziva »općom težnjom misli•" ,d. .J'b.r~ o e; -~no što -Cioniranju.«
ideologija koje nakana J· e up·t~avo da., v·r··! _ru_g} ~I_ )krutaimJc rekli
cc hUJe st t u ture na štetu ''" Mo7.e se rneđutim n~v.:i jedno na neki na::in (:i!<to mctc>dološko stanje
urukturalizma u pisaca koji s,~ ne pozivaju nn ovu •filozofiju•. To je slu.::aj
Dumet.i!a koji stavlja u službu tipično historij~kih istraživanja analizu ftmk-
cija što povezuju t~h;orn<.:"~rne lndt.x~uropske n1itolo~_!i}e .Slna.tt•;tjuCi ih važnijiln~"\
<)(1 ~amih tih elemenata. To je također slučaj l\:burona <'i;i::~ psihokl"itika ne
turnad izdvojene tcrn(;\ \'C\; tnr'c~e kojih izr0zi n1ogu v<triratl u da in1 Sl~
struk:un1 ne izmijeni. Ispitivanje sustava nužn<) ne ishiiućuje ispitivanje
geneza ili uod,.tv:l: minim<>lni progr-am strukturalizma .<est da im ono prct·
hodi i da njirna upravlja. '
17
Le~ dtndes dc .Hylc et le.s l,.'liffcr<~nts pa\-·S, »L;:1ngue ct Littcr0-tur~{{,.
str. 27-28. · ··
124
nja:•. »Temutska" bi raščlamba, dakle, spontano težila da se dovrši
i prokuša u stmkturnoj sintezi gdje se ruzličite teme sabiru u
mreže da bi izvlačile svoj puni smisao od svog mjesta i funkcije u
sustavu djela: tu je namjeru jasno iskazao Jean-Pierre Richard u
svom Mallarmeovu imaginar11om svemiru, ili Jean Rousset kada
piše: »Forma je dohvatljiva samo ondje gdje se ocrtava sklad ili
odnos, linija sile, opsjedajući lik, potka prisutnosti ili odjeka, mre-
ža konvergencija; nazv::tt ću 'strukturama' te formalne konstante,
te veze koje odaju neki mentalni svemir sto ga svaki umjetnik po
svojim potrebama ponovo izmišlja.«'"
Strukturalizam bi tad bio pomoć svakoj imanentnoj kritici pro-
tiv opasnosti osipanja što prijeti tematskoj raščlambi: sredstvo
rekonstrukcije jedinstva nekog djela, njegovo na(:elo koherencije,
ono što je Spitzer nazivao· njegovirn duhovnim etinw1wm. Zapravo,
pitanje je nesumnjivo složenije, jer im::1nentna kritika može zauzeti
pred djelom dva tipa vrlo različitih stavova, pa čak antitetskih,
prema tome smatra li ona to djelo objekton1 ili subjektom. Suprot-
nost izmedu ovih dvaju stavova nazmu.".io je veornu jasno Georges
Poulet u tekstu gdje sebe naziva pristašom drugog stava: "Ja držim
kao i svi da je cilj kritike da se doete do prisne spoznaje kritizirane
stvarnosti.. No, čini mi sc da je takva prisnost moguća samo uko-
liko kritička misao postane kritizirana misao, ukoiiko ona uspije
opet osjetiti, opet misliti, opet imagJnirati iznutra ovu potonju.
Nema ništa manj(! objektivno od takva kretanja duha. Nasuprot
onome što se zamišlja, kritika se mora čuvati toga da promatra
bilo koji predmet (bila to piščeva osoba uzeta kao netko drugi, ili
njegovo djelo uzeto kao stvar); jer ono što se mora dohvatiti jest
subjekt, tj. duhovna djelatnost koja se može shvatiti jedino ako
se stavimo na njezino mjesto i ako joj dademo da iznova igra u
nama svoju ulogu subjekt.8.« 2"
Ova intcrsubjcktivna kritika, koju divno ilustrira samo djelo
Georgesa Pouleta, vezuje sc za tip shvaćanja koji Paul Ricoeur, po
Diltheyu i nekim drugima (medu kojima i po Spitzeru), naziva
hermeneutičkim". Smisao nekog djela nije shvnćen preko niza inte-
lektualnih radnji, on je ponovo ž.ivljen, »obnovljen« kao por-uka
ujedno stara i uvijek prcporodena. U obrnutom slučaju, jasno je
da strukturalna kritik::t vodi k objektivizmu koji Poulet osuđuje,
jer strukture nisu doii1'ijene ni stvaralaC'kom sviješću, ni kriWSkom.
One su u srži djela, bez sumnje, ali kao njegova latentna armatura,
kao načelo objcktivrK' pojrnljivosti, ali koja je putem raščlambe
i komunikacija, pristupačna nekoj vrsti geometrijskog duha koji
nije svijest. Strukturalna je kritika čista od svih transcendentnih
svođenja psihoanalize, na primjer, ili marksističke eksplikacije, ali
ona :sa svoje strane vrši unutrašnje svodenje prolazeći kroz sup-
stanciju djela da bi doprla do njegova kostura: pogled koji sigurno
'" •Struf't.uralna lingvistika kao i kvantna mehanika dobivaju u rnorfič­
nom determum:mu ono što gube u vremenskom determmizmu.« Jakobson,
Essais .. ., str. 74.
1tj J. Rousst~t, Pornze :u Significath>n. Corti, 1962 str. 12.
1
~o ),Les Lettres N·ouvclks-<, 24. lipnja 1959.
:u P. Ricoeur. SrrttctHre et 11ennencutique, ~,Esprit~<, stud. 19{,.3.
nije površinski, ali na neki nač:in radioskopski prodoran i u toliko
izvanjskiji što je više prodoran.
Ovdje se daJde ocrtava granica dosta slična onoj što ju j.:
P. Ricoeur stavljao stmktmalnoj mitologiji: posvmla gdje je her-
meneutička obnova smisla moguća i po:ž.eljna, u intuitivnom sla-
ganju dviju svijesti, strukturna bi analiza bila (bz1r djelomice) nt."
zakonita i neumjesna. Mogla bi se tako zamisliti neka vrst podjde
knjizevnog polja na dva područja: područje »žive'< književnosti,
to jest one -za koju se pretpostavlja da je dož.ivljava kritička svijest,
i koju bi trebalo pridrž.ati .hermeneutičkoj kritici, kao što Ricoeur
zahtijeva područ:je judaistićkih i helen.skih trad.icija, koje nose u
sebi neiscrpan i uvijek bezgrar:ič.no prisutan .mvi.šak smisla; drugo
·ućje pripada književnosti ne »mrtvoj«, ali na neki način dale-
oj i teško odgonetljivoj koje bi izgubljeni smisao bio zarnjetljiv
samo radnjama struktur-alne inteligencije, kao što je područ:je
"totcmskih« kultura, isključivo područje etnologa. Takva podjela
rada nema ništa apsurdno u načelu i valja primijetiti prije svega
da ona odgovara razboritim ogranicenj.ima što ih st1·ukturalizam
sam od sebe postavlja sebi, pristupajućl prvenstveno pod.ruč:jima
koja se najbolje i s najmanje "ostataka« nude primjeni njegove
metode2"; treba takoder priznati da ova podjela ostavlja golemo
i gotovo djevičansko podn1čje strukturalističkom istrazivanju. l
odista, dio književnosti "izgubljena smisla« mnogo je veći od onog
drugog i ne uvijek od manjeg interesa. Postoji čitavo jedno nn neki
način etnografske područje književnosti koje bi bilo strastven
predmet strukturalističkog istraživanja: knji:~evnosti daleke u vre-
menu i prostoru, dje(:je. i narodne književnosti tJključujući tu i
nedavne oblike kao što su melodrama i roman u podlisku koje je
kritika uvijek zanemarivala, ne samo iz akademskih predrasuda,
već .i zato što je nikakvo intersubjektivno učešće nije moglo pobu-
divati i voditi u istraživanju, i koje bi strukturalistički kritik mogao
tretirati kao antropo.loš.ki materijal, ispit-ivati u velikim masama
i u funkcijama što se ponavljaju, slijede6 put što su ga :wcrtali
ruski formalisti kao sto su Propp ili Skahimov'". Ti radovi, kao i
radovi Levi-Straussa o primitivnim mitologijama pokazuju već
plodnost strukturne metode primijenjene na tekstove ove vrste i
sve što je onu mogla otkriti o nepoznatoj podgradnji »kanonske«
književnosti. Fantomas ili Moclrobradi ne govore nam iz tolike
blizine kao Swann ili Hamlet: oni nas mogu možda isto toliko
pouciti. A neka službeno posvećena djela, ali koja su nam većim
dijelom zapravo postala strana, kao Corneil!eova, mozda bi bolj<~
progovorila na tom jeziku razdaljine i neobičnosti nego što govore
na jeziku lažne bliskosti koji im ustrajno nameć't>.mo. č:est.o na čist
gubitak.
Ovdje bi strukturalizam mož.da počeo zadobivati dio zemljišta
ustupljena hermeneutici: jer istinska podjela izmedu ovih dviju
»metoda« nije u predmetu, nego n krltič:kom stavu. Paulu H.icoeuru,
koji je predlagao spomenutu podjelu, navodeći tome u prilog da
22 Levi-Strauss, ibid., str. 632.
" V. Propp, A:1orplwlogy of lhe Fo/kto.le, Indiana UniYersity, 1958. (prvo
rusko izdanje: Lenjingrad. 1923), A. Skllftimov, Poetika i gene~a biiina (n<~
ruskom), Saratov, 1924. Cf. Erlich, str. 176--!77.
1'27
"Jedan dio civilizacije, onaj upravo od kojega naša ku.ltun1 ne po·
pogodniji jo..: od ikojeg drugog primjera strukturalne meto·
tj<:(:<:-,
Cle«, Levi-Strauss je odgovono s pitanjern: ».k li riječ o unutrašnjoj
razlici iznJCdu dviju vrsta misli i civilizacije, ili naprosto o rela-
r.ivnom položaju prorru1trača koji prema vlastitoj civilizaciji ne
moze pnhvatiti iste perspektive koje mu se C:ine prirodne prema
nekoj različitoj civilizaciji?«'": kao što I<.icoeur smatra da bi mo·
guća primjena strukturalizma na judaisti<:ko-krsćanske mitologije
bila neumJesna, tako bi i neki melanezijski filozof možda mogao
smatrati neumjesnom struktun:llnu rašdambu vlastitih mitskih
trudicija koju on illleriori.:im kao što svaki kršćanin intcrionzira
biblijsku poruku; ali obrnuto, taj bi Melanezijac smatrao umjes·
nom struJauralnu rašćla.mbu Biblije. Ono što je Merleau-Ponty
pisao o etnologiji kao disciplini može se pnmijcn.iti na struktu·
ralizam kilo na mewdu: »To nije specijalnost određena nekim po·
sebnim predmetom, 'primitivnim' društvima, to je način mišljenja,
onaj kojt se J.Ja.meće kada je predmet 'drugačiji' te zahtijeva da se
mi sami preobrazimo. Tako postajemo etnolozima svog vlastitog
društva ako zauzrnemo razdaljinu prema njemu.«"
Tako, odnos koji povezuje strukturalizam i hermeneutiku mo·
gao bi ne biti odnos mehaničkog odvajanja i iskljuCivanja, vec:
:;ukbdnosti; u povodu istog djela hermeneutska bi kritika govo-
rila jezikom obnavljanj<~ smisla i unutrašnje rekreacije, a struktu-
ralistička kritika jez1kom rijeći razdaljine i inteligibilne rekonstruk·
cije. Oni bi tako izdvaj<~.Li sukladna značenja i njihov bi dijalog
time bio samo plodniji, s tom rezervom što se ne bi nikada moglo
govoriti ova dva jezika u isto vrijeme'''. Kako bilo da bilo, književna
kritika nema nikakva razloga da se ogluši na nova značenja''' koja
strukturalizam može izvući iz djela prividno bližih i poznatijih
•razdaljujući se" od njihove rijeci; jer jedna od najdubljih pouka
suvremene antropologije jest da nam je i udaljeno blisko, i to
samom svojom udaljenošću.
Uostalom, n;:.por psiholoskog shvaćanja što ga je začela kritik:!
XIX stoije(:a n što ga u no.šim danima nastavljaju različiti varijeteti
tematske kritike možda se suviše isključ-ivo odnos.io na psihologiju
općinstva ili čitaoca. Zna se na primjer da jedan od podvodnih
" »E~prib<, stud. 1963, str. 633.
"' Sigues, str. J51.
"" !.f:vi-Straus> pokazuje odnos istog tipa između historije i etnologije:
»Strukture se javljaju samo promatranju izvršenom izvana. Obratno, ono
ne može otkriti nikada procese koji nisu ,~nalitićki predmeti, već pos<.ban na-
čin na koji subjekt do?.ivljava neku vrcmenost ... Povjesnik može kadgod rfl·
diti kao etnolog a etnolog kao povjesnik, nli su sarrl(: metode komPlemen-
tarne u smislu koji fizičari daju torne izrazu; w je~t. ne moi.e se odjednom
i u isto vrijeme strogo odrediti stllpanj A i stupanj B (što je moguće samo
izvan't strukturalbtit'kirn ilrazin1u), i ernpirijski proživjeli prij<-::1:\z. iz jednog
u drugo (što bi bio jedini pojrntjivi nabn. (Ll ~e on shvati). 1 znanosti o
i::ovjcku inwju svoje relacije neizvjesnosti.{< :vGranice pojn1a :;truktun:~ u
etnologijh, Sn1isao i upotreba rije{·i strt(klur<l, i\1outon, L:t .Haye, 1962.
21
Novo zna~.:enje nije ntJžno nov srnisao: to ic nova veza fornw i s1ni~la.
Ako je književnost urnjet:nost znnčcnj3~ ona st:· obnavlja, i kritika zajedno
s njom, mijenjajn6 tu vc:zu, bilo 10 smislom ili fol'mom. Dognch 'e tako
da rnoc.k~rna kritika nalazi u ten:u.vna ili u sri!ov1·nw ono što ie klasi<.:na kd·
lika već bib n.:'\šl:1 u idt'!jarnn i o~jeCajirnn. Neki narn se st(.H~i sn1i~a<> vr~~C<.1
vcz~n ?..n novu forrnu, i taj prije11os pomiC\;~ č:iu::vo djelo.
l]g
grebenova ten1atske raščlambe predstavlja teškoća n;~, k<;>ju ~na
često nailazi u razabiranju udjela št? pnpada nesvo~l]lVOJ poseb-
nosti neke stvaralačke individualnosti od onc~~a što pnpada u_ op~~­
nitijem smislu ukusu, osjetljivosti, ideologiJI nekog r~::doblja, rl!,
ioš sire, konvencijama i trajnim tradicij.ama,_neke knJt:zevn~ vrste
lli forme. Cvor te teškoće stoji na nekr nacm u sysretu :zvome
i »duboke« tematike stvarnlač:kog individuu~n<~ s. om~ što J.~ st~nl
retorika nazivala topikom, tj. riznicom sadrzap 1 obhka koJt pr~d­
stavljaju zajedničko dobro , n~slje.đa i kulture., Oso?~a t~mat1k~
predstavlja samo izbor načmJen 1zmeđu mošucnostJ :;to 1h nu~~
zajednička topika. Vidimo dobro - govorcc1 1:a vri~. shemats~1
način- da je udio TOposa ved U vrstama nazvamm >>l1!ZHrl«, ~.ko)~
bi radije trebalo nazvati ie1neljnitn, kao što su na,rod_n': pnča 1l1
pustolovni roman, i tu je ulof?~1 stv~m:lačk_e osobr10st1,pnhcno osla\~­
ljena a da bi sc povodom nJlh knt1cka JS~~·a,~a spor.t~no okre~ma
prema ukusima, rima, potrebama kop eme ono sto se ;>b:čn~
zove onim što pub očekuje. Ali valjalo bi takođe~ r~zhko~at1
sve ono što >>velika djela« - pa i naj izvorni ja····-, duguJU tt m zajed-
ničkim sklonostima. Kako, na primjer, vrednovat1 posebm~ kakvo?u
stendhalovskocr romana ne razmatrajući zajedničk:u. temnyku u l~J;·
zinoj historijŠkoj i transhistorijskoj općenitosn')'': Sp1tzer P~~~~
kako je njegovo kasno - i sve u sve_mu ,dosti\, nm vno. -----: ot.ku_c._
važnosti tradicionalnog toposa u klasJčnOJ knJlzevnos!l bm Je?an
od događaja koji su pridonijeli njegovu "obesh~abreDJW< u ps1ho:
analitičkoj stilistici"9 • Ali prijelaz iz onoga št? l?_r se ~o~lo na~vat1
autorovim psihologizmom u neki posv:er~msnJl ::'ntlpslhol?g1Zlllll
nije možda tako neminovan kako se čim, Jer, koliko god bto kon·
ve.ncionalan, topos nije psihološki proizvoljniji od osobne teme:
on naprosto potječe iz neke druge psiholo~~jc, ovoga pu~a kol~k·
tivne, na koju nas je suvremena antropologJJa ponešto. pnp~emt~a,
i čije bi književne imp_li~aci~e zas~uživale ~ustavu.(~ _tstraŽl':an~e.
Nedostatak moderne krmke Je mozda manJe u nJczmu. psth~~o­
gizmu nego u njezinu suviše individualističkom pojmu ps1hologrje.
Klasična kritika - od Aristotela do La Harpea - bijaše u_ ne-
kom smislu mnogo pažljivija prema tim antropološki~ datostHna
književnosti ona -koja je znala mjeriti na tako uzak ah tako točan
naĆin zahtj~ve onog što je ona nazivala vjerojatnf!ŠĆ!l: tj. načina na
koji publika zamišlja istinito ili moguće .. }~azllke 1zmeđu vrsta,
pojmovi epskog, tragičnog, herojskog:. konncnog, ro.manesknog o~:
govarahu stanovitim velikim kategonpma ment.~lmh st~avova ~C:Jl
raspoJožuj~ n~ OV~kaV ili onak;w nači;' l~:~~ttl ,Gl:~~lCa l ..sklanJ~iJU
ga da želi 1 oceku1e određene tJpove sttLL\cip, ,!k~.,IJa, pslho~o.šk.h:
rnoralnih, estetskih vrijednosti. Ne može se reći da sc: k:·t~lka. l
tl
teorija književnosti d<;> sada uz~Je. d:n:oljno ~~-- 7;adat~~. :~p~ V~~~!:
tih velikih dija teza koJe obuh vaca JU 1 mforrmr dJ U. kDJlZe'il1d OS Jd
1j ivost č.ovječanstva (i koje je Gilbert _Durand ISpravno 1;azvao
cintropolo.~kim strttk!1lrama imaginarnog J. Bach~ lard nam Je dao
tipologiju »tvarne« mašte: nema ni~akve_ .surr;.nJE: da tako~er po·
stoji, na primjer, mašta postupaka, slt.tWClJ<l, ljudskth odnosa, dra-
..,.,..,~··;~nas razmatr:mje uvodi vrlo lijepa ~njiga 9Hberta Duranda Mitski
dt~kor J>P(lnnskog kartudjanskog sarnostaru;.((j Cortl 19ol.
t> Navedeni ,:lanak, %tr. 27.
1?.9
marska mašta, u širokom smislu tog izraza, koja snazno pobuduje
tvorbu i potrošnju kazališnih i romanesknih djela. Topika ove ma-
šte, strukturalni zakoni njezina funkcioniranja očito su i prven·
stveno važni književnoj kritici: oni predstavljaju bez sumnje jednu
od te široke aksiomatskc književnosti neodložnu nužnost koju nam
je otkrio Val<~:-y. Najviša učinkovitost književnosti poč:iva na istan-
čanoj igri izmcc!u očekivanja i iznenađenja »nad kojim ne može
prevagnuti očekivanje svijeta«"", izmedu »Vjerojatnog:« što ga općin­
stvo pn:dvida i želi, i rwpredvid.ljivosti stvaranja. Ali zar nepred-
vidljivo, beskr;1jnn potres ve.likih djela, ne odjekuje svom snagom
u tajnim dubinama vjerojatnosti? »Veliki je pjesnik.<, kaže Borges,
»manje onaj koji izmišlja nego onaj koji otkriva.«)1
Književno polje: povijest i sustav
Valery je sanjao o nekoj povijesti Književnosti »shvaćenoj ne
toliko bo povije;;t pisaca l zgoda njihova radnog životopisa iLi
kao povijest njihovih djela, već kao Povijest duha ukoliko on proiz-
vodi ili troši '.knjiž.cvnost', i ta bi se povijest mogla cak n<tčiniti a
da ime piščevo ne bude u njoj ni spomenuto«. Zna se kakve je
odjeke ova misao našla kod pisaca kao što su Borges ili Blanchot,
i već je Thibaudetu palo na um da pomoću usporedbi i neprestanih
transfuzija ustanovi Književnu republiku gdje bi razlike među
osobnostima težile da sc izbri.šu. Ovo sjedinjcno viđenje književnog
polja veoma je duboka utopija i koja ne zavodi bez razloga, jer
knjiz.evnost nije samo zbirka samostalnih djela ili pak djela koja
se »međusobno utječu« u nizu sluč.ajnlh i osamljenih susreta; ona
je suvisla cjelina, i-;torodan prostor unutar koj,~ga se djela dodi-
ruju i međusobno prožimlju; ona je također i sama područje ve·
zano za ostala područja na prostranijem prostoru »kulture« crdje
je njezina vlastita vrijednost funkcija cjeline. Iz tog dvostr~kog
razloga ona potpada ispitivanju struktura, unutrašnjem i vanjskom.
Poznato je da dijete ne stječe jezik običnim širenjem rječnika
već .nizom unutrašnjih dioba a da ne dođe do izmjene cjelokupnog
pOSJeda: u svakoj etapi, nekoliko riječi kojima di jete raspolaže
njemu su čitav jezik, i služe mu da imenuje sve stvari', sa sve većom
tačnoš(:u i bez praznina. Na isti nadn, čovjeku koji je pročitao
samo jednu knjigu ta je knjiga <:itava n,kgova »književnost«; kada
?ude proc;itao dV:ijc, ow, će dvije knjige dijdit.i čitavo njegovo knji-
zevno polje, bez 1kakve praznine medu njima, i tako dalje; i upravo
zato što ona ne treba ispunjati praznine neka se kultura može
obogatiti: ona S(: produbljuje i postaje rnnolikorn jer se ne mora
širiti. ' , .
Na stanovit st naćin mož~: smatrati kako >>književnost« čitavog
čovječanstva (to jest način na koji sc pisana djela organiziraju u
duhu ljudi) nastaje sli(·nim postupkom - potpuno se ogmdujući
od grubog pojednostavnjenja što joj ga ovdje !l<!l1le1:emo: književna
je »proizvodnja« jedna riječ u desaussureovskom smislu, niz indi-
vidualnih činova djelomice samostalnih i nepredvidljivih; ali dru·
so Vah:!ry, Oeuvre.5, II, str. 560.
s1 Labyrinthes} str. 119.
130
štvovna »potrošnja« knjiž.evnosti jest jedan jezik, tj. cjelina koje
cinioci, ma kolik bio njihov broj i njihova priroda, teže da se porc-
daju u suvisao susta\. Raymond Queneau šaljivo kaže kako je
svako književno djdo Ilijada ili Odiseja. Ovo dvojstvo nije uvijek
bilo metafora, te jos kod Platona nalazimo odjek jedne »književ-
nosti« koja se gotovo svodila na ta dvn spjeva i koja se stoga nije
smatrala nepotpunom. r on ne poznaje i neće du pozmtjc ništa osim
Homera: »Čini mi se«, kaže on, »da je to dovoljno", jer Homer
govori o svemu dovoljno, i rapsodova bi upućenost bila enciklope-
dijska kada bi pjesništvo odista ishod ilo iz jednog Znanja (tu po-
sljednju točku poriče Platon a ne univerzalnost djela). Otada, knji-
ževnost se više dijelila nego širila, i tijekom stoljeća nastavilo se
vidjeti u Homerovu djelu zametak i izvorište svake književnosti.
Ovaj mit nije b~~z istine, i palikuća Aleksandrije nije imao posve
krivo kada je stavio samo Kur'an nasuprot (·itavoj knjižnici: sadr-
žnvala ona jednu knjigu, dvije knjige ili rnnogo tisuća, biblioteka
neke civilizacije uvijek je potpuna jer ona u duhu ljudi uvijek
tvori sustav.
Klasič:na je retorika irnala oštru svijest o tome sustavu koju
je formalizirala u teoriji rodova. Postojala je epopeja, tragcdi_ja,
komedija itd., i svi su ti rodovi dijelili bez ostatka sveukupnost
književnog polja. Ono što je toj teoriji nedostajalo bijaše vremen·
ska dimenzija, misao da se sustav može razvijati. Boileatl je gledao
gdje mu pred očima umire epopeja i nastaje roman a da te mijene
nije mogao unijeti u svoju Pjesničku umjetnost. XIX je stoljeće
otkrilo povijest, ali je zaboravilo povezanost cjeline: individualna
povijest djela i pisaca briše sliku rodova. Brunetiere je jedini po-
kušao načiniti sintezu, ali poznato je da ovaj spreg Boilcaua i Dar·
wina nije bio jako sretan: razvoj rodova po Brunetiereu plod je
čiste organično:sti, svaki se rod rada, razvija se i umire kao samotna
vrsta ne brinući se za svog susjeda.
Strukturalistička je misao, ovdje, da se književnost slijedi u
njezinu globalnom razvitku vršeći sinkroničke prereze na različitim
etapama i uspoređujući međusobno dobivene slike. Književni se
razvitak pokazuje tada u svom svojemu bogatstvu koje je u tome
što se sustav održava neprestano se mijenjajući. l ovdje su ruski
formalisti otvorili put poklanjajući živo zanimanje pojavama struk-
turalne dinamike i izdvajajući pojam promjene fwrkcii't. Zabilje-
žiti prisutnost ili odsutnost, osamljenost neke književne forme ili
teme na ovoj ili onoj točki dijakronijskog razvoju n"' zna(:i ništa
dok sinkronijsko ispitivanje nije pokazalo kakva je .slu7.ba tog po-
čela u sustavu. Jedno se počelo može održati mijc:nj•<jući funkciju,
ili, naprotiv, nestati prepuštajući svoju službu nekome drugome.
».Mehanizam književnog razvoja«, kaže B. Tornakvski ocrtavajući
tok fonnalistićkih istra:l.ivanja na toj točki, »tako se malo po malo
odredio: on se predstavljao ne kao slijed oblika !;to jedna drugu
zamjenjuju, već kao neprestana promjena estetske službe književ-
nih postupaka. Svako je djelo orijentirano odnosom prema knji-
ževnoj sredini, i svako počelo odnosom prema djelu u cjelini. Neko
počelo koje ima svoju odrec1enu vrijednost u nekom razdoblju, pot-
puno ,;e promijeniti službu u nekom drl!gom razdoblju. Groteskni
oblici što su sc u razdoblju klasicizma smatrali izvorirn.a komičnog
postali su u razdoblju romantizma jedan od izvora t diferencijalnom značaju knji/.evnc c':injenicc'". LihTarnost je isto
Sklovski i Tinjanov posebice su ispitivali u ruskoj funkcija ne-literarnosti, i tome se ne mo:~e dati nikakva čvrsta
f unkcional_ne varijacije koje, na prirnjer, unapređuju : ostaje jedino svijest o nekoj granici. Svatko zna da je
razre~lnt:Jo~"mu u "kanonsku fonnu« l koje podržavaju filma izmijenilo položaj knjilevnosti: otimljući joj neke
trans: UZIJU 1zm~đu p~)pulame književnosti i službene knjize,vn,o!: ih funkcija ali takoder posuđujud joj neke od vlastitih
rz.:nedu akadermzma 1 »a~angarde«, između poezije i proze itd. a. A ta je preobrazba očito samo početak. Kako bi književ-
sljedst\·o, vo!Jo JC govonti Sklovski, prelazi obično sa strica t mogla preživjeti razvoj drugih komunikacijskih sredstava? Mi
nećaka, tc evolucija krmonizira mladu granu. Tako Puškin ne vjerujemo, kao što se mislilo od Aristotela do La Ha;·pea,
u visoku poeziju efekte iz al~)urnskih stihova xvn stoljeća, je književnost oponašanje prirode, te ondje gdje su. kl~lSlC_J tra·
krnsov zauna od novmarstva 1 vodvilj<:~, Blok od ciganske prije svega lijepu sličnost mL n01protiv, tražimo korJemtu Izvor·
Dostojevski od kriminalističkog rorrinrw·t). i apsolutno stvaranje. Onoga dana kada Knjiga bude prestala
glavnim posrednikom znanja, zar i književnost neće promije-
Knjiž~~vrw povijest tako ~bva{:ena postaje povijest jednog
smisao? Mo'l.da ćemo napro~to živjeti posljednje dane Knjige?
s~ava: vaz:m Je razvoj funkCija a ne razvoj poćda, te
avantura u toku morala bi nas učiniti pažljivijima na prošle
smhomh odnosa nužno prethodi spozna ii procesa. Ali s e : mi ne možemo bezgranično govoriti o književnosti kao
ne . k~ko ukazuje Jakobson, književna· slika nekog ra ]ja je njezin opstanak sam po sebi razumljiv. kao da sc njezin odnos
OJ?.lSUJe samo stvaralačku sadašnjost već također kulturnu svijetu i ljudima nije nikada promijenio. Nedostaje nam,
nJOSt~ i stoga odredeno lice prošlosti. »ne samo književnu
vodnJu datog razdoblja \'GĆ takoder onaj dio lm • primjer, povijest čitanja. To bi bila intcl~ktualna, društv:ena
čak i tjelesna povijest: ako se može vjerovat! svetom Augustmu,
s:~·a_ koji je ost_ao }.iv ili je bio uskrsnut u razdoblju o ko1e1nu je učitelj Ambrozije bio prvi {:ovjek Antike koji je čitao
nJce ·,:. Iz~or sto ga_ neka nova struja vrsi među klasi rie izgovarajući štivo naglns. Istinska je Povijest s~\činjena
tumac,;~nJe sto ga o nJima daje, eto problema bitnih za .,)........ "111
književna ispitivanja«:;, i prema tome za strukturalnu velikih bezg]asnih trenutaka. I šansa strukturalističke pre-
možda je u '{Jjezinoj sposobnosti da ispod svake šutnje pro-
že.vnosti ~?5;< nij~ drugo do stavljanje tih susljednih
shka u dtJaKromJsku perspektivu: na slici francus pitanje.
Homer i Vergilije imaju mjesto, ali ne Dante ili Preveo Zvonimir Afrkonjh'
našem sadašnjem knjizcvnom krajoliku otkriće (ili izum
važnije je od romanti<:Jwg nasljedstva, i naš Sl1akespeare
onaj Voltaireov, ni onaj Hugoov: on je suvremenik B:
Clauddov, kao što je naš Cervantes suvremenik Kafkin. Jedno
razdob1ie izražava isto toliko onim što ono čita kao i onim što
piše, i ta sc dva vida njegove >~k.njiževno<;ti« uzajamno
"Kad bi mi bilo dano da čitam bilo koju današnju stranicu-
na primjer -- kao što će se ona čitati 2000. godine, poznavao
književnost 2000. godine_,,~•
. Toj. povijesti wtutrašn]ih podjela književnog poljn, ras
koJe vec JC veoma bogat (neka se samo nomisli što bi bila
povijest suprotnosti proze i poezije: ta te~neljna. bitna, stalna
p:ro~:10st, nepo~olebljiva u svojoj službi, neprestano obnavljana
svo_run srcdstvJma). valjalo bl pridodati povije~t: mnogo ot=~sežnij
podjele izmedu književnosti i svega onoga što ona nije;
ne bi bila književna povijest, već povijest odnosa između
nosti i drušr.vcnog živow u cjelini: povijest književne ftmkciie.
je nekoć zahtijevao Lucien Febvre16 • Ruski su formalisti '

" 2 B. Toma~evski, citirani tekst, str. 23&···--239.

" Erlich, str. 227-228, i Nina Gottrfinkd. [.es •~<.<uvdfe·s
.~taire !itttirairc eu Rou.ssie, ,_;Lc I\1.ondc slave«, velj. J929.
~ 4 E·ssais .. ., str. 2.12.
" Borges, Enqw!tes, str. 244,
:l6 Coml>ats pour !'Histoire, str. 203-268. lzraz kniif.rtl'na
Z7 J. Tinjanov, Knjif.ev11a činjenica, Arl!aič:ari i awmgardisti (na ruskom),
[~. B;l<~thesa koji preuzima i razvija program L. Febvrea ~~ knjizi O rw''"""''L
s.r. L,l-156. ingrad 1929.

1:33
132