kapelan (lat.), kat.

 svećenik komu je povjerena kapela, bez obvezatnoga

dušobrižništva (bolnički, dvorski, redovnički k.), pomoćnik župnikov.
župnik, u kršć. crkvama, vjerski službenik koji upravlja župom i obavlja
dušobrižničku službu; 
u pravoslavlju → paroh, u protestantskim crkvama → pastor.

svećenik, osoba koja u ime zajednice prinosi žrtve i obavlja druge obrede. U

kršćanstvu, osoba koja je primila sakrament reda da obavlja svete obrede i crkv.
službu.

prezbiter (lat. prema grč.: starješina), 1. u ranokršć. doba, navjestitelj

evanđelja i predvoditelj euharistijskoga slavlja; 2. katolički i
pravoslavni svećenik.

metropolit (grč.), biskup gl. grada, države ili pokrajine (metropolije); nadbiskup.

Župa (grčki paroikia - stanovati blizu) najmanja administrativna jedinica u

kršćanskim crkvama. zajednicu vjernika koja živi na određenom području
unutar biskupije. Svaka župa ima župnika i vlastitu crkvu. određena područjem,
nekad i obredom, nacionalnošću i jezikom.

Više župa obuhvaćeno je u dekanat, a više dekanata predstavlja biskupiju.

Kler je u suvremenom govoru skupni naziv za katoličko svećenstvo ili hijerarhijski

organizirano kršćansko svećenstvo 
duhovni stalež, svećenike (i one koje se pripremaju za svećenike) te redovnike i
redovnice.
Svi klerici moraju biti inkardinirani (doslovno: „ustožereni”, tj. „moraju
pripadati”) u dijecezi ili redu

er je u suvremenom govoru skupni naziv

za katoličko svećenstvo (klir za pravoslavno svećenstvo)[1] ili hijerarhijski
organizirano kršćansko svećenstvo bez obzira na crkvu kojoj pripada.[1][2

eč kler u Bibliji označava božju baštinu, izabrani (izraelski) narod.

U grčkom riječ hleros (grč. κλήρος) znači „ždrijeb”, odnosno ždrijebom određenu
stvar ili osobu (javni dužnosnici u grčkim demokracijama birani su ždrijebom).[ne
slaže se s izvorom] Otuda nastaje kasnolatinska riječ clerus,[ne slaže se s
izvorom] dok u staroslavenskom jeziku riječ kliros označava zajednicu svećenika. U
ranokršćansko doba izraz kler označavao je čitavu zajednicu (općinu) vjernika.
Svaka takva zajednica nazivala se crkva. Postepeno, stvaranjem čvrste crkvene
hijerarhije (pokornost biskupu koji vodi zajednicu kao što monarh vodi državu) i
stvaranjem ideje „jedne Crkve”, pojam kler suzuje se na tzv. duhovni stalež,
svećenike (i one koje se pripremaju za svećenike) te redovnike i redovnice.

Član klera - klerik. Nasuprot, svi ostali vjernici označuju se imenom laik ili puk.

Laik postaje klerikom kad primi prvu tonzuru

Tonzura ili podstrig je običaj brijanja kose na tjemenu koji je uveden

za svećeničke redove oko 400. godine, a ukinut 1972. godine

metropolija ili crkvena pokrajina označuje skupinu biskupija jedne pokrajine ili

jednoga kraja. Obuhvaća nadbiskupiju i njoj podvrgnute biskupije, koje se
nazivaju sufraganske biskupije.