NITRATNA

DIREKTIVA
91/676/ EEZ
ZAHTJEVI I
IMPLEMENTACIJA

Podržano od strane projekta Program razvoja tržišne

poljoprivrede (FARMA)
PRIPREMA OVE PUBLIKACIJE JE OMOGUĆENA OD STRANE
AMERIČKE AGENCIJE ZA MEĐUNARODNI RAZVOJ (USAID) I
ŠVEDSKE AGENCIJE ZA MEĐUNARODNI RAZVOJ (SIDA)
PUTEM PROJEKTA FARMA (PROGRAM RAZVOJA TRŽIŠNE
POLJOPRIVREDE)

NITRATNA DIREKTIVA
(91/676/EEZ)

ZAHTJEVI I IMPLEMENTACIJA

Autori:
Dr. sc. Midhat Glavić
Dr. sc. Stane Klemenčič

Stajališta izražena u ovoj publikaciji odražavaju stajališta autora i ne

moraju da odražavaju stajališta Američke agencije za međunarodni
razvoj, Vlade Sjedinjenih Američkih Država, Vlade Kraljevine Švedske, ili
Švedske međunarodne agencije za razvoj.

Novembar, 2012. god.

1
SADRŽAJ:
1. NEZVANIČNI PREVOD .................................................................................. 4
DODATAK I. ...................................................................................................... 15
KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE VODA NAVEDENIH U ČLANU 3, STAVU 1. ... 15
DODATAK II. ..................................................................................................... 16
KODEKS(I) DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE ......................................... 16
DODATAK III. .................................................................................................... 18
MJERE KOJE SE UKLJUČUJU U AKCIJSKE PROGRAME PREMA ČLANU 5.,
STAVU 4, TAČKI A) .......................................................................................... 18
DODATAK IV. ................................................................................................... 20
REFERENTNE MJERNE METODE .................................................................. 20
DODATAK V. .................................................................................................... 21
PODACI KOJI SE NAVODE U IZVJEŠTAJIMA IZ ČLANKA 10. ....................... 21
2. NAČELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZAŠTITI VODA ............ 22
2.1. PRAVNI I PROPISI I MEĐUNARODNE OBAVEZE KOJE SE ODNOSE
NA ONEČIŠĆENJE VODA ........................................................................... 23
3. SKUPLJANJE, SKLADIŠTENJE I PRIMJENA STAJSKOG ĐUBRIVA NA
ZEMLJIŠTU ....................................................................................................... 24
3.1. SPRJEČAVANJE ZAGAĐENJA VODA SA NITRATIMA ........................ 24
3.2. PAŠA ..................................................................................................... 29
3.3. VRIJEDNOST STAJSKOGA ĐUBRIVA ................................................ 31
3.4. SPRJEČAVANJE ZAGAĐENJA VODA NITRATIMA IZ STAJSKOG
ĐUBRIVA ..................................................................................................... 32
3.5. SKLADIŠTENJE STAJSKOGA ĐUBRIVA............................................. 32
3.6. ČVRSTI STAJNJAK ............................................................................... 36
3.7. TEČNI STAJNJAK ................................................................................. 37
3.8. OSOKA .................................................................................................. 39
3.9. RAZLOZI ZA SKLADIŠTENJE STAJNJAKA .......................................... 39
4. SISTEMI IZGNOJAVANJA STAJA ................................................................ 44
4.1. IZGNOJAVANJE U LAGUNU PORED OBJEKTA .......................... 45
4.2. IZGNOJAVANJE KROZ REŠETKASTI POD U LAGUNU ISPOD
OBJEKTA (KOD STAJA S RIJETKIM/TEKUĆIM STAJNJAKOM) ................ 49
4.3. IZGNOJAVANJE STAJA S PUNIM PODOM U LAGUNU ISPOD
OBJEKTA (KOD RIJETKOG/TEKUĆEG STAJNJAKA) ................................ 50
2
 4.4. IZGNOJAVANJE STAJE S PUNIM PODOM U KOLEKTOR IZ
KOJEG SE STAJNJAK ISPUMPAVA U VANJSKI SPREMNIK:................... 51
5. PRIMJENA STAJSKOGA ĐUBRIVA ............................................................. 52
6. SADRŽAJ HRANIVA U ZEMLJIŠTU ............................................................. 57
7. PLAN ĐUBRENJA (ZA ČETVOROGODIŠNJI PLODORED – PLAN ZA P I K)
.......................................................................................................................... 64
8. LITERATURA ................................................................................................ 67

3
1. NEZVANIČNI PREVOD
Originalna verzija se moze pogledati na:
http://ec.europa.eu/environment/water/waternitrates/index_en.html

B DIREKTIVA VIJEĆA
od 12. decembra 1991.
O zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati
poljoprivrednog porijekla
(91/676/EEZ)
(SL L 375, 30. decembar 1991., str. 0001 - 0008)
Dopunjena:

Službeni list:
M1 Propis (EZ) No 1882/2003 Evropskog Parlamenta i
Vijeća od 29. septembara 2003.
br. str. datum
L 284 1 31.10.2003.

DIREKTIVA VIJEĆA od 12. decembara 1991. o zaštiti voda od

onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog porijekla
(91/676/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a
posebno njegov članak 130s,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije1,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga parlamenta2,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskoga i socijalnoga odbora3,

1
SL br. C 54, 3. marta 1989, str. 4. i SL br. C 51, 2. marta 1990, str. 12.
2
SL br. C 158, 26. juna 1989, str. 487.
3
SL br. C 159, 26. juna 1989, str. 1.
4
budući da je na pojedinim područjima u državama članicama udio nitrata
u vodi u stalnom porastu te je već sada visok u usporedbi s normama
Direktive Vijeća 75/440/EEZ od 16. juna 1975. o kvalitetu površinske
vode namijenjene zahvaćanju vode za piće u državama članicama4 ,

izmijenjene i dopunjene Direktivom 79/869/EEZ5 te Direktive Vijeća

80/778/EEZ od 15. jula 1980. o kvalitetu vode za ljudsku upotrebu6 ,
izmijenjene i dopunjene Aktom pristupa iz 1985,

budući da je četvrti akcijski program Europske ekonomske zajednice u

području okoliša7 naznačio namjeru Komisije da izradi prijedlog
Direktive o kontroli i smanjenju onečišćenja voda uzrokovanog
širenjem ili izlijevanjem stajskog otpada i prekomjernom upotrebom
gnojiva,

budući da je reforma zajedničke poljoprivredne politike, utvrđena

Zelenom knjigom Vijeća o “Perspektivi zajedničke poljoprivredne
politike“, naznačila da prekomjerna upotreba gnojiva predstavlja
opasnost za okoliš, ali da je upotreba azotnih gnojiva i stajskog gnojiva
nužna za poljoprivredu Zajednice, te je naznačila, također, potrebu
zajedničkog djelovanja radi kontrole problema intenzivne stočne
proizvodnje i obavezu poljoprivredne politike da vodi više računa o
zaštiti okoliša,

budući da Rezolucija Vijeća od 28. juna 1988. o zaštiti Sjevernog mora i

ostalih voda u Zajednici8 poziva Komisiju da podnese prijedlog mjera na
nivou Zajednice,

budući da su nitrati poljoprivrednog porijekla glavni uzrok onečišćenja

voda Zajednice iz difuznih izvora,

4
SL br. L 194, 25. jula 1975, str. 26.
5
SL br. L 271, 29. oktobra 1979, str. 44.
6
SL br. L 229, 30. augusta 1980, str. 11.
7
SL br. C 328, 7. decembra 1987, str. 1.
8
SL br. C 209, 9. augusta 1988, str. 3.

5
budući da je radi zaštite ljudskog zdravlja, živućih resursa i ekosustava
voda te radi osiguranja

ostalih zakonitih korištenja voda potrebno smanjiti onečišćenje voda,

uzrokovano ili izazvano nitratima poljoprivrednog porijekla, i spriječiti
daljnje onečišćenje; budući da je, u tu svrhu, potrebno provesti mjere
vezane uz skladištenje i primjenu svih azotnih spojeva, uz određene
postupke gospodarenja zemljom,

budući da je djelovanje na nivou Zajednice, sukladno članku 130r, nužno

iz razloga što onečišćenje voda nitratima u jednoj državi članici može
utjecati na vode u drugoj državi članici,

budući da države članice, poticanjem dobre poljoprivredne prakse,

mogu osigurati opći nivo zaštite svih voda od budućih onečišćenja,

budući da određena područja koja se odvodnjavaju u vode podložne

onečišćenju azotnim spojevima zahtijevaju posebnu zaštitu,

budući da države članice moraju utvrditi ranjiva područja te izraditi i

provesti akcijske programe kako bi se smanjilo onečišćenje voda
azotnim spojevima u ranjivim područjima,

budući da spomenuti akcijski programi trebaju uključiti mjere

ograničenja primjene svih gnojiva koja sadrže azot, a posebno ograničiti
primjenu stajskog gnojiva,

budući da je potrebno nadzirati vode i primjenjivati referentne mjerne

metode za azotne spojeve kako bi se osigurala učinkovitost mjerenja,

budući da je poznato da su, u određenim državama članicama,

hidrogeološki uvjeti takvi da zaštitne mjere mogu donijeti poboljšanje
kvaliteta voda tek za mnogo godina,

budući da je potrebno osnovati odbor koji će surađivati s Komisijiom u

pitanjima provedbe ove Direktive i njenog prilagođavanja znanstvenom i
tehničkom napretku,
6
budući da su države članice obavezne izraditi i dostaviti Komisiji
izvještaje o provedbi ove Direktive,

budući da Komisija redovno podnosi izvještaje o provedbi ove

Direktive državama članicama,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Član 1.

Cilj je ove Direktive:

- smanjiti onečišćenje voda, uzrokovano ili izazvano nitratima
poljoprivrednog porijekla, te
- spriječiti daljnje takvo onečišćenje.

Član 2.

U svrhu ove Direktive:

a) “podzemne vode“ označuju sve vode ispod površine tla u zoni

zasićenosti i u izravnom doticaju s tlom ili podtlom;

b) “slatka voda“ označava prirodnu vodu s niskom koncentracijom

soli koja se često smatra prikladnom za zahvat i obradu u
proizvodnji pitke vode;

c) “azotni spoj“ označava bilo koju tvar koja sadrži azot, izuzev
plinovitog molekularnog azota;

d) “stoka“ označava sve životinje koje se uzgajaju radi koristi ili

dobiti;

e) “gnojivo“ označava bilo koju tvar koja sadrži jedan ili više
azotnih spojeva, a koja se koristi za poticanje rasta vegetacije;

7
 uključuje i stajsko gnojivo, ostatke iz uzgajališta riba i mulj s
uređaja za pročišćavanje vode;
f) “umjetno gnojivo“ označava bilo koje gnojivo koje je
proizvedeno industrijskim postupkom;

g) “stajsko gnojivo“ označava stočne fekalije ili mješavinu slame i

fekalija, čak i u prerađenom obliku;

h) “primjena na zemljištu“ označava dodavanje materijala u zemlju

rasprostiranjem po površini, ubrizgavanjem, stavljanjem ispod
površine ili miješanjem s površinskim slojevima zemlje;

i) “eutrofikacija“ označava obogaćivanje vode azotnim spojevima,

čime se uzrokuje ubrzani rast algi i viših biljnih vrsta i time
izaziva neželjeno narušavanje prirodne ravnoteže organizama
prisutnih u vodi i pogoršanje kvaliteta vode;

j) “onečišćenje“ označava direktno ili indirektno ispuštanje

azotnih spojeva poljoprivrednog prijekla u vodeni okoliš, čije
posljedice mogu prouzročiti opasnost za ljudsko zdravlje,
ugroziti živuće resurse i ekosustave voda, naštetiti
pogodnostima ili narušiti ostale dozvoljene načine korištenja
vode;

k) “ranjiva zona“ označava zemljišni prostor određen u skladu s

člankom 3, stavkom 2,

Član 3.

1. Države članice utvrđuju onečišćenje vode i vode kojima prijeti

onečišćenje ukoliko se ne poduzmu radnje sukladno članu 5, a
prema kriterijima utvrđenima u Dodatku I.

2. U roku od dvije godine od notifikacije ove Direktive, države

članice proglašavaju ranjivim zonama sva poznata zemljišta na
svojem teritoriju koja se ocjeđuju u vode određene stavkom 1.
i koja doprinose onečišćenju. U roku od šest mjeseci
8
 obavještavaju Komisiju o svojoj odluci o proglašenju navedenih
zona.
3. U slučaju da su vode, koje je država članica odredila sukladno
stavku 1, onečišćene vodama koje se ocjeđuju, direktno ili
indirektno, sa zemljišta druge države članice, oštećena država
članica dostavlja relevantne činjenice ostalim državama
članicama i Komisiji. Države članice u pitanju usklađuju, po
potrebi zajedno s Komisijom, djelovanje kako bi se otkrili izvori
i odredile odgovarajuće zaštitne mjere ugroženih voda, te se na
taj način usklađuju s odredbama ove Direktive.

4. Najmanje svake četiri godine države članice preispituju, i prema

potrebi, preinačuju ili pridodaju odredbe o proglašenju ranjivih
područja, kako bi se uzele u obzir promjene i faktori
nepredvidivi u trenutku donošenja prvobitne odredbe. U roku
od šest mjeseci obavještavaju Komisiju o preinakama i
dopunama odredbama o proglašenju ovih područja.

5. Države članice se izuzimaju od obaveze proglašavanja

pojedinačnih ranjivih područja, ukoliko izrade i primjenjuju
akcijske programe iz članka 5. sukladno ovoj Direktivi na
cijelom svom nacionalnom teritoriju.

Član 4.

1. U cilju osiguranja općeg nivoa zaštite svih voda od onečišćenja,

države članice su dužne u roku od dvije godine nakon notifikacije
ove Direktive:

a. odrediti jedan ili više kodeksa dobre poljoprivredne prakse,

koje će poljoprivrednici dobrovoljno primjenjivati, a koji će
sadržavati barem odredbe iz Dodatka II.A;
b. utvrditi, prema potrebi, program koji će uključivati odredbe o
obuci i informiranju poljoprivrednika i koji će poticati primjenu
kodeksa dobre poljoprivredne prakse.

9
2. Države članice podnose Komisiji detaljne obavijesti o kodeksima
dobre poljoprivredne prakse, a dobivene podatke Komisija
obuhvaća izvještajem iz člana 11. U svjetlu dobivenih podataka,
Komisija, ukoliko smatra potrebnim, Vijeću iznosi odgovarajuće
prijedloge.

Član 5.

1. U roku od dvije godine od prvobitnog određivanja ranjivih područja

iz člana 3, stavka 2. ili u roku od jedne godine od svakog slijedećeg
određivanja ranjivih područja iz člana 3, stavka 4, države članice
donose akcijske programe u vezi s proglašenim ranjivim područjima
radi ostvarivanja ciljeva iz članka 1.

2. Akcijski program se može odnositi na sva ranjiva područja na

teritoriju države članice ili se, ukoliko država članica smatra
prikladnim, donose različiti programi za različita ranjiva područja ili
dijelove tih područja.

3. Akcijski programi uzimaju u obzir:

a. dostupne znanstvene i tehničke podatke, uglavnom s obzirom
na pripadajući udio azota porijeklom iz poljoprivrednih i drugih
izvora,
b. ekološke uvjete u relevantnim područjima dotične države
članice.
c. Akcijski programi se primjenjuju u roku od četiri godine nakon
njihova donošenja i sadrže sljedeće obavezne mjere:
d. mjere iz Dodatka III,
e. mjere koje su države članice propisale u kodeksima dobre
poljoprivredne prakse, utvrđenima sukladno članu 4, izuzev
mjera koje se zamjenjuju mjerama iz Dodatka III.

4. U okviru akcijskoga programa države članice poduzimaju, nadalje,

dodatne mjere ili pojačane radnje koje smatraju potrebnim, ukoliko
od samoga početka ili u svjetlu iskustva stečenog pri provedbi
akcijskoga programa, postane jasno da mjere iz stavka 4. nisu
10
 dostatne za ostvarivanje ciljeva navedenih u članu 1. Pri odabiru
spomenutih mjera ili radnji, države članice vode računa o njihovoj
učinkovitosti i troškovima u odnosu na druge moguće zaštitne
mjere.

5. Države članice izrađuju i provode odgovarajuće programe

monitoringa kako bi se ocijenila učinkovitost akcijskih programa,
utvrđenih u skladu s ovim člankom. Države članice koje primjenjuju
člana 5. na cijelom svom teritoriju, sustavno prate koncentraciju
nitrata u vodama (površinskim i podzemnim) na odabranim
mjernim točkama, na kojima se može utvrditi nivo onečišćenja voda
nitratima poljoprivrednog porijekla.

6. Najmanje svake četiri godine države članice preispituju i, prema

potrebi, preinačuju akcijske programe, uključujući sve dodatne
mjere poduzete sukladno članu 5. O svim promjenama u akcijskim
programima dužne su obavijesiti Komisiju.

Član 6.

1. 1. U svrhu donošenja i preinake odredaba o proglašenju ranjivih

područja, države članice su obavezne:
a. u roku od dvije godine nakon notifikacije Direktive,
pratiti koncentraciju nitrata u slatkim vodama u
periodu od jedne godine:
i. najmanje jednom mjesečno na kontrolnim
stanicama površinskih voda, kako je
utvrđeno člankom 5, stavkom 4. Direktive
75/440/EEZ i/ili na drugim kontrolnim
stanicama koje su reprezentativne za
površinske vode u državi članici, a češće
tijekom razdoblja poplava;
ii. u redovitim razmacima na kontrolnim
stanicama koje su reprezentativne za
podzemne vode u državi članici, vodeći računa
o odredbama Direktive 80/778/EEZ;

11
 b. najmanje svake četiri godine ponoviti program
monitoringa, naveden u stavku a), izuzevši one
kontrolne stanice na kojima je koncentracija nitrata
kod svih prethodnih uzoraka bila manja od 25 mg/l i
gdje nisu zabilježeni novi faktori koji bi mogli utjecati na
povećanje sadržaja nitrata. U tom slučaju, program
monitoringa se ponavlja svakih osam godina;
c. svake četiri godine preispitati eutrofno stanje slatkih,
estuarijskih i obalnih voda.

2. Koriste se referentne mjerne metode utvrđene u Dodatku IV.

Član 7.

Smjernice za monitoring iz člana 5. i 6. izrađuju se u skladu s

postupkom utvrđenim u članu 9.

Član 8.

Dodaci ovoj Direktivi prilagođavaju se znanstvenom i tehničkom

napretku u skladu s postupkom utvrđenim u članu 9.

M1
Član 9.

1. Komisiji pomaže Odbor.

2. Prilikom upućivanja na ovaj člana, primjenit će se članovi 5. i 7.

Odluke 1999/468/EC9, uzimajući uz to u obzir i odredbe člana 8.

Razdoblje navedeno u članu 5, stavak 6. Odluke 1999/468/EC bit će

određeno na tri mjeseca.

3. Odbor će usvojiti pravila postupanja

9
Odluka Vijeća 1999/468/EC od 28. juna 1999 uspostavlja postupke za izvršenje postupaka
provedbe povjereno Komisiji (SL L 184, 17.7.1999, p. 23)

12
 Član 10.

1. S obzirom na četverogodišnji period nakon notifikacije ove

Direktive i s obzirom na svaki slijedeći četverogodišnji period,
države članice Komisiji podnose izvještaj s podacima navedenim
u Dodatku V.

2. Izvještaj se, sukladno ovom članku, podnosi Komisiji u roku od

šest mjeseci nakon isteka razdoblja na koje se odnosi.

Član 11.

Na temelju podataka dobivenih sukladno članu 10. i u roku od šest

mjeseci nakon primitka izvještaja od država članica, Komisija objavljuje
sažetke izvještaja i dostavlja ih Europskom parlamentu i Vijeću. U
svjetlu provedbe ove Direktive, a posebno odredaba iz Dodatka III,
Komisija treba do 1. januara 1998. Vijeću podnijeti izvještaj, a ukoliko je
potrebno, s priloženim prijedlozima za reviziju ove Direktive.

Član 12.

1. Države članice će donijeti potrebne zakone i druge propise

kako bi se uskladili s odredbama ove Direktive u razdoblju od
dvije godine od dana notifikacije10. One će o tome odmah
obavijestiti Komisiju.

2. Kada države članice budu donosile ove mjere, te će mjere

prilikom njihove službene objave sadržavati uputu na ovu
Direktivu ili će se uz njih navesti takva uputa. Načine toga
upućivanja predvidjet će države članice.

3. Države članice će Komisiji dostaviti tekst odredaba

nacionalnoga prava koji će donijeti u području na koje se
odnosi ova Direktiva.

10
Ova je Direktiva državama članica notificirana 19. decembra 1991.

13
 Član 13.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

14
DODATAK I.
KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE VODA NAVEDENIH U ČLANU 3, STAVU 1.

A. Vode navedene u članu 3, stavku 1. određuju se primjenom,

između ostalog, slijedećih kriterija:

1. ako površinske slatke vode, a posebno one koje se koriste ili su

namijenjene zahvatu vode za piće, sadrže ili bi mogle sadržavati,
veću koncentraciju nitrata od one utvrđene u skladu s
Direktivom 75/440/EEZ, ukoliko se ne poduzmu radnje iz člana
5

2. ako podzemne vode sadrže više od 50 mg/l nitrata ili bi mogle

sadržavati više od 50 mg/l nitrata, ukoliko se ne poduzmu
radnje iz člana 5,

3. ako se utvrdi da su prirodna slatkovodna jezera, ostale slatke

vode, estuariji, obalne i morske vode eutrofna ili bi u skoroj
budućnosti mogla postati eutrofna, ukoliko se ne poduzmu
radnje iz člana 5.

B. Pri primjeni ovih kriterija države članice također uzimaju u

obzir:

1. fizikalna i ekološka obilježja voda i tla

2. dosadašnja saznanja o ponašanju azotnih spojeva u okolišu
(voda i tlo)
3. dosadašnja saznanja o učinku radnji poduzetih u skladu s
članom 5.

15
DODATAK II.
KODEKS(I) DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE

A. Kodeks ili kodeksi dobre poljoprivredne prakse koji imaju za

cilj smanjenje onečišćenja nitratima i koji vode računa o
uvjetima u različitim područjima Zajednice, trebaju sadržavati
odredbe koje se odnose na slijedeća pitanja, u onoj mjeri u
kojoj su ona relevantna:

1. razdoblja u kojima nije prikladno primjenjivati gnojivo

2. primjena gnojiva na strmom terenu

3. primjena gnojiva na vodom zasićenom, poplavljenom,

zaleđenom ili snijegom prekrivenom terenu

4. uvjeti primjene gnojiva u blizini vodenih tokova

5. kapacitet i izrada spremnika za stajsko gnojivo, uključujući

mjere zaštite od onečišćenja voda, uzrokovanog istjecanjem
tekućina koje sadrže stajsko gnojivo, te otpadnih voda iz
pohranjenih biljnih materijala, kao na primjer silaže, i njihovim
prodiranjem u podzemne i površinske vode

6. postupci primjene umjetnih i stajskih gnojiva, uključujući

postotak i ravnomjernost nanošenja, kojima se gubitak hranjivih
tvari prema vodi održava na prihvatljivoj razini.

B. U kodeks(e) dobre poljoprivredne prakse države članice mogu,

također, uključiti slijedeće:

7. upravljanje korištenjem zemljišta, uključujući rotacijski sustav

sjetve i omjer površine zemljišta namijenjenog trajnim usjevima
u odnosu na zemljište namijenjeno uzgoju jednogodišnjih usjeva
16
8. održavanje minimalne količine biljnog pokrova tijekom (kišnih)
perioda, jer se time iz tla upija azot koji bi inače mogao
prouzročiti onečišćenje voda nitratima

9. izrada planova za upotrebu gnojiva prema individualnim

potrebama uzgajivača i vođenje evidencije o upotrebi gnojiva

10. zaštita od onečišćenja voda padavinskim ispiranjem i otjecanjem

vode izvan dosega korijena u sustavima navodnjavanja.

17
DODATAK III.
MJERE KOJE SE UKLJUČUJU U AKCIJSKE PROGRAME PREMA ČLANU 5.,
STAVU 4, TAČKI a)

1. Mjere uključuju propise vezane uz:

a. razdoblja u kojima je zabranjena upotreba odrečenih vrsta gnojiva

b. kapacitet spremnika stajskog gnojiva; mora premašivati kapacitet

potreban za skladištenje gnojiva tijekom najduljeg razdoblja u kojem
je na snazi zabrana njegove upotrebe u ranjivim područjima, osim u
slučaju kada se nadležnom tijelu dokaže da će se sva količina gnojiva
koja premašuje trenutni kapacitet spremnika, odložiti na način koji
nije štetan za okoliš

c. ograničenje upotrebe gnojiva, u skladu s dobrom poljoprivrednom

praksom i uzimajući u obzir obilježja dotičnog ranjivog područja, a
posebno:

i. uvjete, vrstu i nagib tla

ii. klimatske uvjete, padavine i navodnjavanje
iii. korištenje tla i poljoprivrednu praksu, uključujući rotacijski
sustav sjetve; a temelji se na ravnoteži između:
 predviđene potrebe usjeva za azotom, i
 opskrbe usjeva azotom iz tla te gnojidbom, a odnosi se
na:
 količinu azota prisutnog u tlu, u trenutku kada ga
usjevi počnu koristiti u značajnijoj mjeri (preostale
količine na kraju zime)
 opskrbu azotom putem mineralizacije rezervi
organskog azota u tlu
 dodavanje azotnih spojeva iz stajskog gnojiva
 dodavanje azotnih spojeva iz umjetnih i drugih
gnojiva.
18
2. Ove mjere, za svako pojedinačno poljoprivredno gospodarstvo
ili stočnu jedinicu, osiguravaju da količina stajskog gnojiva,
upotrijebljena u godini dana, uključujući gnojivo rasprostranjeno
od samih životinja, ne premaši određenu količinu po hektaru.

Spomenuta količina po hektaru odgovara količini gnojiva koje

sadrži 170 kg azota.

Međutim:
a) u prvom četverogodišnjem akcijskome programu,
države članice mogu dozvoliti količinu gnojiva koja
sadrži do 210 kg azota
b) tijekom i nakon prvog četverogodišnjeg akcijskoga
programa, države članice mogu odrediti drugačiju
količinu od gore navedene. Te količine ne smiju dovesti
u pitanje ostvarivanje ciljeva iz članka 1. i moraju se
opravdati na temelju nepristranih kriterija, kao npr:
 dugotrajno razdoblje rasta
 usjevi s visokim stupnjem potrošnje azota
 velika količina padavina u ranjivim područjima
 tlo s iznimno visokim kapacitetom denitrifikacije.
Ukoliko, prema podstavku b), država članica dozvoli
drugu količinu, o tome obavještava Komisiju koja
ispituje opravdanost u skladu s postupkom utvrđenim u
članu 9.

3. Države članice izračunavaju količine iz stavka 2. na temelju

broja životinja.

4. Države članice obavještavaju Komisiju o načinu primjene

odredaba iz stavka 2. U svjetlu dobivenih podataka, Komisija,
ukoliko smatra potrebnim, iznosi Vijeću odgovarajuće
prijedloge u skladu s člankom 11.

19
DODATAK IV.
REFERENTNE MJERNE METODE

Umjetno gnojivo

Mjerna metoda za azotne spojeve utvrđena je Direktivom Komisije

77/535/EEZ od 22. Juna 1977. o usklađivanju zakona država članica koji
se odnose na metode uzimanja uzoraka i analize gnojiva11, izmijenjenom
i dopunjenom Direktivom 89/519/EEZ12.

Slatke, obalne i morske vode

Mjerna metoda za određivanje koncentracije nitrata utvrđena je člankm

4a, stavkom 3. Odluke Vijeća 77/795/EEZ od 12. decembra 1977.
kojom se određuje zajednički postupak razmjene podataka o kvalitetu
površinskih slatkih voda u Zajednici13, izmijenjene i dopunjene Odlukom
86/574/EEZ14.

11
SL br. L 213, 22. augusta 1977, str. 1.
12
SL br. L 265, 12. septembra 1989, str. 30.
13
SL br. L 334, 24. decembra 1977, str. 29.
14
SL br. L 335, 28. novembra 1986, str. 44.
20
DODATAK V.
PODACI KOJI SE NAVODE U IZVJEŠTAJIMA IZ ČLANKA 10.

1. Izjava o poduzetim zaštitnim radnjama sukladno članu 4.

2. Karta koja pokazuje slijedeće:

a) vode određene u skladu s članom 3, stavkom 1. i Dodatkom I,

navodeći za svaku vodu koji je kriterij iz Dodatka I.
upotrijebljen u svrhu određivanja
b) lokaciju proglašenog ranjivog područja, razlikujući postojeća
područja od područja proglašenih nakon posljednjeg izvještaja.

3. Sažetak rezultata monitoringa provedenog sukladno članu 6,

uključujući razmatranja na temelju kojih je proglašeno pojedino
ranjivo područje i na temelju kojih je došlo do preinaka ili
dodavanja odredaba o proglašenju ranjivih područja.

4. Sažetak akcijskih programa izrađenih u skladu s članom 5, a

posebno:

a) mjere navedene u članu 5, stavku 4, točkama a) i b)

b) podaci navedeni u Dodatku III, stavku 4.
c) sve dodatne mjere ili pojačane radnje, poduzete sukladno članu
5, stavku 5.
d) sažetak rezultata programa monitoringa, provedenih sukladno
članu 5, stavku 6.
e) pretpostavke država članica o vjerojatnom roku, unutar kojeg
se očekuje da vode, određene sukladno članu 3, stavku 1,
reagiraju na mjere iz akcijskog programa, uz navođenje stupnja
neizvjesnosti spomenutih pretpostavki.

21
2. NAČELA DOBRE
POLJOPRIVREDNE PRAKSE U
ZAŠTITI VODA
Azot je neophodno biljno hranivo. Korijenov sistem biljaka apsorbira
azot u mineralnom obliku iz rastvora (otopine) zemljišta. Uz pomoć
energije, koju biljke dobiju procesom fotosinteze, azot se ugrađuje u
biljne bjelančevine, koje su izvor aminokiselina za ljude i životinje.

Ukoliko količina mineralnog azota u zemljištu prelazi potrebe biljaka za

azotom, povećava se rizik ispiranja azotnih jedinjenja u podzemne vode.

Budući da se azot prije svega ispire u obliku nitrata, govorimo o

zagađenju (onečišćenju) podzemnih voda sa nitratima. Nitrati iz
podzemnih voda neposredno zagađuju i površinske vode. Takođe
onečišćenje površinskih voda može nastati direktnim oticanjem azotnih
jedinjenja u stajaće i tekuće vode. Upotrebom mineralnih đubriva je
povećan prinos ali i povećana mogućnost onečišćenja voda.

Nitrati sami po sebi u količinama u kojima se nalaze u hrani i vodi nisu

štetni. Oni tek postaju štetni kada se u organizmu pretvore u druga
azotna jedinjenja. Povećanja količina nitrata u vodi za piće može stvoriti
velike probleme kod djece, bolest zvana methemoglobinemija.

Eutrofikacija je pojava, kojom se zbog povećane količine biljnih hraniva

u stajaćim i tekućim vodama, razmnožavaju alge i druge vodene biljke.
Kasnije u razgradnji velike biomase, razmožavaju se mikroorganizmi koji
troše kisik i tako ugrožavaju vodenu faunu. Poznati slučaj prekomjernog
razmnožavanja algi je „cvjetanje mora“. Eutrofikaciju ne izazivaju samo
azotna jedinjenja već i fosfor.

Ispiranje nitarata takođe uzrokuje velike ekonomske gubitke. U vodu se

ispire azot koji bi biljke mogle koristiti za rast i razvoj. S dobrim
gospodarenjem azotom možemo uštedjeti na kupovini azotnih đubriva.
22
Nitrati dolaze u vodu i zbog lošeg upravljanja stajskim đubrivom i
nekontrolisanim ispuštanjem komunalnih otpada. Prema grubim
procjenama nitrati se u poljoprivredi ispiru u omjeru 50% iz mineralnih
đubriva, a 50% iz organskih đubriva.

Onečišćenje podzemnih voda je poslijedica nekoliko faktora, na koje

čovjek ima uticaja i neki na koje je utjecaj čovjeka manji. Ti faktori su
slijedeći:

 Tip zemljišta. Na lako propusnim zemljištima kontaminacija je lakša.

 Poljoprivredni usjevi. Na travnjacima je ispiranje nitrata znatno
manje u odnosu na oranične površine.
 Količina padavina i isparavanje. Veliki dotok vode osigurava brzo,
obnavljanje podzemnih voda, i sa time ispiranje nitrata u podzemne
vode.
 Nepoljoprivredna i nenaseljena područja. Dotok vode iz tih
područja razređuje nitrate i ispire ih u podzemne vode.

2.1. Pravni i propisi i međunarodne obaveze koje se odnose na

onečišćenje voda

Nitratna direktiva (Council Directive 91/676/EEC) iz 1991. godine

propis je Europske unije koji se odnosi na zaštitu voda od zagađenja
nitratima iz poljoprivrednih izvora. Direktiva traži od zemalja članica
Europske unije da:
 Definišu područja koja su osjetljiva na zagađenje voda nitratima iz
poljoprivrede,
 Evidentiraju već zagađene i vode koje bi mogle biti zagađene
nitratima,
 Da osmisle i primijene operativne programe sprječavanja takvih
zagađenja,
 Uvedu odgovarajuće programe za praćenje učinka upravljanja
programima za smanjenje onečišćenja voda uzrokovanih nitratima.

23
3. SKUPLJANJE, SKLADIŠTENJE I
PRIMJENA STAJSKOG ĐUBRIVA NA
ZEMLJIŠTU
Posebno važna u poljoprivrednoj proizvodnji jesu načela kruženja azota
(N) na poljoprivrednom gazdinstvu.

3.1. Sprječavanje zagađenja voda sa nitratima

U planiranju upravljanja azotom moramo moramo uzeti u obzir i načela

kruženja azota na farmi. Nedovoljna i prekomjerna primjena azota (N)
u đubrenju poljoprivrednih kultura i hranidbi domaćih životinja imaju
negativne posljedice. Prekomjerna primjena azota uzrokuje gubitak i
zagađenje okoliša (zemljište, vode i zraka), a nedovoljna obezbijeđenost
umanjuje ekonomske efekte proizvodnje. Azot se u kruženju na
gazdinstvu neizbježno gubi, ali se pravilnim gospodarenjem ti gubici
trebaju svesti na najmanju moguću mjeru.

Slika 1. Moguće zagađenja voda nitratima

24
 Slika 2. Kruženje azota (N) u prirodi

Slika 3. Nitrogenski ciklus

Oko 99% svog azota na Zemlji se nalazi u atmosferi. To je azot u

molekularnom obliku (N2), koji je ekološki neutralan. Biljke i životinje
25
azot u ovakvom obliku ne mogu direktno koristiti. Biljke ga
iskorištavaju tek kada se pretvori u biljkama pristupačan oblik. Ova
konverzija azota odvija se:

 Biološkom fiksacijom azota iz atmosfere, što je rezultat simbioze

biljaka i bakterija (leguminoze),
 Industrijska fiksacija azota, putem mineralnih đubriva.

Azot kruži na farmi. Biljke azot ugrađuju u bjelančevine koje su

neophodne u ishrani ljudi i životinja. Životinje iskoriste jedan dio
bjelančevina iz krme za svoj rast i za životinjske proizvode. Ostatak se
eliminira u različitim jedinjenjima azota u izmet i urin, koji su, ako ga
pravilno koristimo, ponovno izvor azota za biljke. U kruženju azota na
farmi postoje gubici koje se naravno ne mogu izbjeći, ali se mogu
znatno smanjiti. Azot se gubi u vodu i u zrak.

Gubitak azota u zrak dolazi:

 Iz štala, gdje se gubici javljaju uglavnom u obliku amonijaka,

 Iz đubrišta, gdje se gubici javljaju u obliku amonijaka, molekularnog
azota i azot-oksida,
 Iz poljoprivrednih zemljišta, gdje se azot gubi u obliku amonijaka,
molekularnog azota i azot oksida.

Gubitak azota u vodu dolazi:

 Iz poljoprivrednih zemljišta, gdje se ispiru azotna jedinjenja u

podzemne i površinske vode,
 Iz neuređenih i vodonepropusnih đubrišta,
 Iz neuređenih štala i ispusta za domaće životinje.

Osnovna načela za smanjenje gubitaka u kruženju azota na farmi

su:

 Opće načelo – više azota (N), veći gubici – biljke obezbijediti sa

onoliko azota koliko ga trebaju a životinje obezbijediti sa onoliko
bjelančevina koliko ih trebaju.
26
 Pravilnim postupkom sa azotom smanjujemo gubitak a time i manju
upotrebu industrijski vezanog azota.

U zaštiti od zagađenja, odlučujuću ulogu ima opterećenje

poljoprivrednih površina brojem životinja. Pravilnik o dobroj
poljoprivednoj praksi u korištenju đubriva propisuje opterećenje
poljoprivrednih površina brojem životinja posredno, odnosno propisuje
najveću količinu čistog azota iz organskoga đubriva kojom se godišnje
može đubriti poljoprivredna površina. U početnom četverogodišnjem
periodu, najveća dopuštena količina unosa čistog azota putem
organskog đubriva iznosi 210 kg N/ha godišnje. Nakon isteka početnog
četverogodišnjeg perioda, uvodi se trajno ograničenje najveće
dopuštene količine unosa čistog azota putem organskog đubriva koja
iznosi 170 kg N/ha godišnje (kada se pristupi u EU).

Tabela 1. Obrazac za izračunavanje opterećenja zemljišta sa stokom i

opterećenja zemljišta sa azotom iz životinjskih đubriva

Vrsta i UG/životinji Broj Broj Azota po Azota u

kategorija životinja uslovnih životinjskom životinjskom
stoke stoke na farmi grla na gnojivu gnoju
farmi (kg/UG/godina) (kg/godina)
A B C (A x B) E (C x D)
D
Odrasla goveda 1,0 70
Goveda 12 – 24 0,6 70
mj.
Goveda 6 – 12 0,3 70
mj.
Telad do 6 mj. 0,15 70
Odrasli konji 1,0 60
Ždrebad i omad 0,5 60
Ovce i koze 0,15 70
Rasplodne 0,3 80
krmače i nerasti
Tovne svinje 0,15 80
Kokoši nesilice 0,004 85
Tovni pilići 0,0025 85
Purani 0,02 85
UKUPNO Kg N (azota)
Površina poljoprivrednog zemljišta u upotrebi ____ha _______ha
Opterećenje poljoprivrednog zemljišta sa stokom ___UG/ha
Opterećenje zemljišta sa N (azotom) ____kg N/ha

27
 Tabela 2. Sadržaj azota (N), fosfora (P) i kalija (K) u stajskim đubrivima i
najveća dopuštena količina u primjeni đubriva
Vrsta N P2O5 K 2O Granična Najveća dozvoljena Sadržana količina
đubriva % % % vrijednost količina hraniva
primjene azota đubriva prema
(N) graničnim
vrijednostima
Kg/ha t/ha N P2O5 K 2O
210 42 210 126 210
Goveđi 0,5 0,3 0,5
170 34 170 102 170
210 35 210 105 210
Konjski 0,6 0,3 0,6
170 28 170 85 170
210 26 210 130 210
Ovčji 0,8 0,5 0,8
170 21 170 106 170
210 35 210 175 140
Svinjski 0,6 0,5 0,4
170 28 170 142 113
210 14 210 182 70
Kokošji 1,5 1,3 0,5
170 11 170 147 57
210 7 210 210 140
Brojlerski 3,0 3,0 2,0
170 5,5 170 170 110
Kompost 210 10 210 220 80
2,1 2,2 0,8
goveđi 170 8 170 180 65
Gnojovka 210 52 m3/ha 208 104 260
0,4 0,2 0,5
goveđa 170 42 m3/ha 170 85 210
Gnojovka 210 42 m3/ha 210 168 126
0,5 0,4 0,3
svinjska 170 34 m3/ha 170 136 102
Naznačenim vrijednostima ograničava se broj uslovnih grla po hektaru
koje je dopušteno držati na gazdinstvu.

Tabela 3. Preporučeno dopušteno opterećenje UG/ha u primjeni stajskoga

đubriva na vlastitom gazdinstvu
N u stajskom
Vrsta i kategorija Dopušteno opterećenje
UG/životinji đubrivu
stoke (UG/ha)
(kg/UG/godini)
Odrasla goveda 1,0 70
Goveda 12 – 24 mj. 0,6 70
2,4
Goveda 6 – 12 mj. 0,3 70
Telad do 6 mj. 0,15 70
Odrasli konji 1,0 60
2,8
Ždrebad i omad 0,5 60
Ovce i koze 0,15 70 2,4
Rasplodne krmače i 0,3 80
nerasti 2,1
Tovne svinje 0,15 80
Kokoši nesilice 0,004 85
Tovni pilići 0,0025 85 2,0
Purani 0,02 85

Gazdinstva s većim brojem UG/ha od preporučenog iz tablice, višak

28
stajskoga đubriva mogu zbrinuti: đubrenjem poljoprivednih površina
drugog vlasnika na osnovu ugovora; preradom stajskoga đubriva u
bioplin, kompost ili supstrat; ili zbrinjavanjem na druge načine.

Na taj način dugoročno se osigurava zaštita zemljišta i podzemnih voda,

održiva biljna i stočarska proizvodnja, dobivanje okolišnih dozvola
potrebnih za daljnji razvoj proizvodnje, ostvarivanje poticaja na
proizvodnju i ostvarivanja nepovratne financijske pomoći iz fondova
Europske unije.

Slika 4. Ciklus N, P i K kod jedne krave muzare koja godišnje daje 5 000 kg
mlijeka. N, P i K za telad vezani su jedino za proizvodnju embriona.

3.2. Paša

Životinje izlučuju uriniranjem i baleganjem po jedinici površine znatno

veće količine azota (N) nego pri đubrenju sa životinjskim đubrivima.

Za sprječavanje onečišćenja voda kada su goveda na paši treba uraditi

slijedeće:
 Pašu treba organizirati tako da bi se izbjeglo dugotrajno zadržavanje
29
 životinja kod napajališta, krmilišta i dr.,
 Organizirati pregonski način ispaše i da su površine za ispašu dobro
ozelenjene,
 Nedozvoliti pristup životinja vodotocima,
 U vrijeme kada nema vegetacije stoku držati u oborima koji
omogućuju sakupljanje izmeta, stajnjaka ili gnojnice.

Preoravanje dugotrajnih travnjaka

Preoravanjem dugotrajnih stajnjaka u zemljište se unosi velika količina
azota, koji se ispire u podzemne vode. Ako se planira preoravanje većih
površina, onda to treba raditi postupno, tokom nekoliko godina.
Preorane površine u što kraćem roku zasijati.

Naknadni usjevi i ozelenjavanje preko zime

Sjetvom naknadnih usjeva i ozelenjavanjem njiva preko zime
smanjujemo nivo mineralnog azota u zemljištu a time i ispiranje nitrata
u podzemne vode. Ovo je uspješno samo kod onih usjeva koji se uspiju
do zime dovoljno razviti.

Zaoravanje žetvenih ostataka

Ispiranje azota može se spriječiti zaoravanjem ostataka usjeva koji
sadrže malo azota kao npr. slama žitarica.

Slika 5. Krave na ispaši. Sa stanovišta zaštite okoliša i dobrobiti životinja

ispaša ima velike prednosti. Ali se mora voditi računa da se stoka ne
zadržava dugo na jednom mjestu i da su površine ozelenjene
30
3.3. Vrijednost stajskoga đubriva

Prirodno je, najekonomičnije i za okoliš najprihvatljivije stajsko đubrivo

primjenjivati na poljoprivrednim površinama. Pri tome je jako važno
kada se (i koliko) stajskoga đubriva smije izvoziti na poljoprivredne
površine da bi se na najmanju mjeru svelo zagađenje površinskih i
podzemnih voda, a istovremeno najviše iskoristila hraniva iz stajskoga
đubriva i njegovi drugi korisni efekti. Primjereno skladištenje i
korištenje stajskoga đubriva uveliko smanjuje potrebe za primjenom
mineralnih đubriva na poljoprivrednim površinama.

Vrijednost stajskoga đubriva zavisi od njegovog sastava, a on se dosta

razlikuje, zavisno od vrste domaće životinje od koje je dobiven.

Uz sadržaj primarnih hraniva, stajsko đubrivo sadrži i druga važna

sekundarna hraniva i mikrohraniva, i nezamjenjiv je u poljoprivrednoj
proizvodnji. Stoga stajsko đubrivo prije svega treba tretirati kao
vrijedan proizvod na gazdinstvu i tako s njime treba i gospodariti –
koristiti ga na dobrobit biljne proizvodnje, za popravljanje plodnosti i
strukture zemljišta, uz što manje gubitaka. Tada će gospodarenje
stajskim đubrivom biti povoljno i za okoliš.

Proizvodnja stajskoga đubriva posebno zavisi od načina držanja

životinja, tipa izđubravanja, intenziteta proizvodnje i hranidbe domaćih
životinja.

Općenito su u upotrebi tri tipa stajskoga đubriva, i to:

 kruto stajsko đubrivo smjesa je stelje, krutih i tekućih

životinjskih izlučevina različitog stepena biološke razgrađenosti,
stabilnosti i zrelosti;
 gnojovka je polutekuće stajsko đubrivo, smjesa krutih i tekućih
životinjskih izlučevina, tj. stajsko đubrivo uglavnom bez stelje;
 gnojnica je tekuće stajsko đubrivo, najčešće smjesa tekućih
životinjskih izlučevina i otpadnih voda (obično nastaje kao tekući
ostatak izlučevina koje stelja ne uspije upiti).

31
3.4. Sprječavanje zagađenja voda nitratima iz stajskog đubriva

Potencijalno velik izvor zagađenja površinskih i podzemnih voda jest

ispiranje nitrata iz stajskoga đubriva. To se prije svega odnosi na
područja s vrlo intenzivnim uzgojem u kojima je velika gustoća
stočarskih farmi, odnosno veliko opterećenje poljoprivrednih površina
brojem životinja. Potrebno je provoditi mjere i postupke dobroga
gospodarenja stajskim đubrivom da bi se omogućio razvoj stočarske
proizvodnje bez štetnog uticaja na okoliš. Takav okolišni pristup
gospodarenju u poljoprivredi stvara pozitivne rezultate u drugim
privrednim djelatnostima, turističkim sadržajima i široj zajednici, uz vrlo
direktno djelovanje i poboljšanje plodnosti poljoprivrednih površina u
cjelini.

Zagađenje površinskih voda (stajaćih i tekućih) nitratima vidljivo je po

bujanju nižeg vodenog bilja (algi) pa i drugog (višeg) vodenog bilja, a ta
se pojava naziva eutrofikacija. U morima se ta pojava vidi u obliku
bujanja kolonija algi – tzv. „cvjetanje mora“. To su općenito vrlo štetne
pojave u vodenim ekosistemima, ugrožavaju biološku ravnotežu pa čak
dovode i do ugibanja vodenoga svijeta. Ispiranje nitrata u podzemne
vode koje dospiju u pitku vodu direktno šteti zdravlju ljudi. Dakle,
ispiranjem nitrata iz stajskoga đubriva događa se višestruka šteta –
ugrožava se zdravlje ljudi i okoliš, a gubi se vrijedan izvor azota kojega
bi poljoprivredne kulture mogle iskoristiti, a ovako se mora
nadomjestiti sve skupljim mineralnim đubrivima.

3.5. Skladištenje stajskoga đubriva

Skladišta za stajsko đubrivo grade se prije svega zbog sprječavanja

zagađenja podzemnih i površinskih voda, te zbog očuvanja hranivih
vrijednosti stajskoga đubriva. Skladišta treba graditi vrlo pažljivo jer
moraju biti nepropusna, onemogućavati izlijevanje, ispiranje ili oticanje
stajskoga đubriva u okoliš, pa stoga predstavljaju veliku investiciju na
gazdinstvima. Pri skladištenju životinjskih đubriva stvaraju se amonijak i
staklenički plinovi. Treba voditi računa da se što manja površina
stajnjaka izlaže utjecaju zraka. Skladišta za stajnjak su objekti sa
32
periodom korištenja od dvadest i više godina. Zato se pri izgradnji
skladišta za stajnjak uvijek moramo posavjetovati sa stručnjacima koji će
pomoći u planiranju potrebnih kapaciteta, savjetima o poziciji i obliku
objekta i dr. Prepravke ovakvih objekata je vrlo teško raditi, zato
trebaju biti dobro urađeni građevinski radovi.

Skladištenje životinjskog đubriva (stajnjaka) treba definisati slijedećim

zakonskim aktima:
 Pravilnik o maksimalnim nivoima unosa opasnih materija i đubriva u
zemljište,
 Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u primjeni đubriva.

Skladišta moraju svojom veličinom zadovoljiti prikupljanje đubriva za

šestomjesečni period (6 mjeseci) u kontinentalnom području i
četvoromjesečni period (4 mjeseca) u priobalnom području. Kada je
stoka na paši u periodu od 8 mjeseci ili više, skladišni prostor za
stajnjak treba biti izgrađen za najmanje četvoro mjesečni period
skladištenja (4 mjeseca).

Za jedno uslovno grlo za šest mjeseci skladištenja, potrebno je

osigurati:

 za kruto stajsko đubrivo najmanje 4 m2 površine skladišta uz visinu

nakupine đubriva od 2 m odnosno 8 m3 prostora skladišta za kruto
stajsko đubrivo, ako je visina hrpe manja od 2 metra,
 za gnojnicu spremnik od 2 m3,
 za skladištenje gnojovke 10 m3 za lagune.

Tabela 4. Minimalni potrebni kapacitet skladišta za životinjski gnoj (u

m3/životinji) (Uredba Europskog parlamenta i savjeta broj 1137/2008 od
22.oktobra 2008. godine)
Vrsta životinje Gnojovka Štalski gnoj Gnojnica
sa
prostirkom
Tele 1,2 1 0,7
Tele za daljni uzgoj 2,3 2,1 1,2
Mlada goveda od 1 do 2 godine 5,8 4,2 2,9
33
Vrsta životinje Gnojovka Štalski gnoj Gnojnica
sa
prostirkom
Junica 7,7 7 3,8
Bikovi 7,1 7 3,5
Krave muzare 11,8 7 3,9
Ovce 1
Koze 1
Podaci iz Slovenije – Kmetijsko Gozdarski Zavod Maribor

Jame za gnojnicu nije potrebno izgraditi ako se kroz sistem i tehnologiju

uzgoja domaćih životinja ne stvara gnojnica.

Jame i odlažuće površine za stajsko đubrivo moraju biti potpuno

nepropusne za vodu. Zbog toga za betonske objekte
upotrebljavamo beton kvaliteta B 300 WU/LS (vodonepropustan,
otporan prema nagrizanju) po standardu ONORM B
4200/odjeljak 10. Armirano željezo mora biti prekrito s obje strane
s najmanje 3,5 cm debelim slojem betona.

Preporuka primjer Hrvatska:

Konstrukcija objekata za skladištenje gnojiva može biti bazirana na betonu.

Jame za skladištenje gnojiva imat će 15-20 cm debeo sloj od dobro
granuliranog šljunka nabijenog pod pritiskom od 30 MPa ispod temeljne
ploče. Za konstrukcije podova i zidova koristit će se vodonepropusni beton
otporan na hemikalije. Beton prema jačini mora pripadati minimalno u
razred C30/37, s minimalnim udjelom cementa od 300-320 kg/m3,
maksimalnim omjerom vode i cementa od 0,6 i mora spadati u klase: XC4,
XF3, XA1 (očekivani vijek trajanja konstrukcije je 50 godina). Maksimalna
veličina agregata bi trebala biti 20 mm (također poznat kao trofrakcijski
beton u Hrvatskoj). Beton će sadržavati čelična pojačanja B500B Q (ojačanje
mreže) i B500B R (ojačanje šipki) u količini od 70 kg/m3. Betonska ploča
mora biti dizajnirana na način da podnese teret mehanizacije za punjenje i
pražnjenje gnojiva iz skladišta. Nagnute pregrade opisane u strukturnom tipu
1 bilo bi poželjno da budu izgrađene od betona. Testiranje kompaktnosti i
34
stvrdnjavanja betona prati listu propisa i standarda. Spojevi između okomitih
zidova i betonske ploče moraju osiguravati nepropusnost gnojiva i kišnice.
Ljepljiva traka će biti postavljena između okomitih zidova i temeljne ploče,
konstrukcijskih spojeva i pogonskih spojeva. Sav lijevani beton će biti testiran
na jednom uzorku od 10m3.

Proizvođače treba upozoriti da samoizgradnja bez tačnih stručnih

savjeta i nadzora nije dobra. Ekološka i vodopravna kontrola gnojišta će
biti sve stroža.

Prilikom izgradnje skladišta za stajnjak treba naći i njaprikladnije mjesto

za izgradnju. Toplota ubrzava stvaranje metana i neugodnih mirisa, te
stoga treba skladišta graditi na sjenovitom mjestu. Skladišta moraju biti
tako dizajnirana da se mogu lako isprazniti bez mogućnosti rizika
izlijevanja. Takođe treba voditi računa i o smjeru vjetrova, da bi se
izbjeglo uznemiravanje zbog neugodnih mirisa. Ako je moguće, skladište
za stajnjak nikada ne graditi u blizini izmuzišta i skladišta za mlijeko.
Skladišta za tekući stajnjak moraju biti izgrađena na najmanje 10 metara
od vodotokova i kanala, čime se smanjuje rizik od izlijevanja.

Tabela 5. Procenjena dnevna proizvodnja fecesa i urina za goveda

Dnevna proizvodnja
Kategorija
Feces (kg) Urin (kg)
Tele uzrasta do 6 meseci 105 kg 5 3
Junice uzrasta od 1 god. 250 kg 13 8
Junice uzrasta od 1 -2 god. 440 kg 22 14
Junice uzrasta preko 2 god. 550 kg 28 17
Krave u laktaciji 650 kg 34 21
Zasušene krave 26 16
Bikovi 19 11

35
3.6. Čvrsti stajnjak

Čvrsti stajnjak predstavlja mješavinu fecesa (izmeta), mokraće,

prostirke, manje količine vode koja se prosipa prilikom napajanja,
ostataka hrane, dlake i dr.

Godišnja količina stajnjaka zavisi od vrste domaćih životinja, tjelesne

mase i količine upotrebljene prostirke. Tako goveče od 500 kg ostavlja
oko 15 tona svježeg odnosno 11 tona zrelog stajnjaka, dok konj iste
težine oko 10 t svježeg i 8 t zrelog stajnjaka. Manje životinje proizvode
proporcionalno manje količine stajnjaka: ovca (45 kg) oko 0,9 t svježeg
ili 0,7 t zrelog, a svinja (100 kg) 2,7 t svježeg odnosno 2,2 t zrelog
stajnjaka. Čvrsti stajnjak bogat slamom može se slagati na gomilu visine
do 3 m. Tokom perioda lagerovanja stajnjaka na betonskim skladištima
pod utjecajem atmosferskih padavina dolazi do cjeđenja vode bogate
nutrijentima i ta voda se naziva osoka.

Procjena dnevne proizvodnje svježeg čvrstog stajnjaka

Očekivana količina čvrstog stajnjaka izračunava se na osnovu formule:

Očekivana količina stajnjaka (kg) = (K/2 + P) x 4

Gdje je: K- suva materija hrane (kg); P- količina prostirke (kg)

U oksidacijskim uslovima krajnji produkti su CO2 i H2O pa slabo

zbijene gomile stajnjaka imaju velike gubitke na težini i azotu. U
uslovima dobre zbijenosti stajnjak za tri mjeseca izgubi približno 30%
težine i 25 % azota. Obično se smatra da je stajnjak nakon 3-4 mjeseca
poluzreo, a nakon 6-8 mjeseci potpuno zreo.

Tabela 6. Prosječan sadržaj makroelemenata u svježem stajnjaku (%)

Tip stajnjaka N P2O5 K2O Ca Mg S
Goveđi 0,6 0,3 0,5 0,3 0,1 0,04
Konjski 0,6 0,3 0,6 0,3 0,1 0,04
Ovčiji 0,9 0,5 0,8 0,4 0,1 0,06
Svinjski 0,6 0,5 0,4 0,5 0,1 0,10

36
 Tip stajnjaka N P2O5 K2O Ca Mg S
Kokošji 1,5 1,3 0,5 3,0 0,3 0,40
Brojlerski 3,1 3,0 2,0 2,0 0,4 0,70

Tabela 7. Prosječan sadržaj mikroelemenata u svježem stajnjaku (%)

Tip stajnjaka Mn Zn Cu B Fe Vlaga %
Goveđi 0,003 0,002 0,0008 0,002 --- 80
Konjski 0,003 0,002 0,0008 0,002 --- 70
Ovčiji 0,003 0,002 0,0008 0,002 --- 65
Svinjski 0,0005 0,010 0,0004 0,0003 0,03 80
Kokošji 0,003 0,002 0,0006 0,002 0,06 65

3.7. Tečni stajnjak

Tečni stajnjak se sastoji od fecesa, mokraće, upotrijebljene tehničke

vode koja se koristi za pranje bokseva ili linija, i vode koja se rasipa pri
napajanju grla, ostataka hrane, dlake itd.

Količina i kvalitet proizvedenog tečnog stajnjaka zavise od količine

upotrijebljene vode za čišćenje boksa ili linija u objektu i ispravnosti
pojilica.

Nekontrolisana – prekomjerna upotreba vode za čišćenje boksa ili linija

smanjuje sadržaj suhe materije u stajnjaku i povećava potrebe za
skladištenje tečnog stajnjaka. Jedan kubni metar sadrži približno 1000 kg
tečnog stajnjaka.

Tabela 8. Procjena dnevne proizvodnje tečnog stajnjaka

Procjenjena dnevna proizvodnja
Kategorija goveda
tečnog stajnjaka, l
Telad 7,0
Junad 6-12 mj. 13,0
Junad 12-24mj. 26,0
VSJ/Tovna junad 32,0

37
 Procjenjena dnevna proizvodnja
Kategorija goveda
tečnog stajnjaka, l
Muzne krave 53,0

Tabela 9. Prosječne vrijednosti tečnog stajnjaka

(Virginia tech and research data from N.C State University, 1993.)
Tečni N NH4 P2O5 K2O Ca S Mg Zn H2O
stanjnjak kg/m3 %
Goveđi 2,76 1,13 1,68 2,52 1,20 0,37 0,58 0,03 93,0
Svinjskai 3,72 2,40 2,64 2,04 1,03 0,56 0,35 0,05 95,0
Juneći 4,44 1,92 2,76 3,84 1,19 0,84 0,61 0,02 89,0

Sve životinje izlučuju neiskorištene hranjive materije jer se potpuno

usvajanje ne može postići. Rezultati iz Holandije pokazuju da se 60-80%
N i P i više od 90% K izluči putem ekskremenata kod živine i svinja.
Također, prosječna krava izluči u ekskrementima po kg proizvedenog
mlijeka 10-14 grama N, 0-3 grama P i 10-20 grama K. Životinje i njihovi
ekskrementi čine 16,4 % od ukupne godišnje proizvodnje metana.

Farme za proizvodnju mlijeka takođe proizvode 56% ukupne emisije

amonijaka u Holandiji, a ostale farme 38%, tako da danas postoji
nekoliko strategija u ishrani domaćih životinja koje značajno smanjuju
izlučivanje N i P kao i emisiju metana i amonijaka:
 hranjenje ispod maksimalnih potreba životinja;
 upotreba sintetičkih aminokiselina i visoko kvalitetnih izvora
bjelančevina;
 upotreba multifazne ishrane i odvojena ishrana po polovima;
 upotreba enzima i probiotika u poboljšanju svarljivosti;
 poboljšanje konverzije hrane;
 poboljšanje svarljivosti P.

Upotreba tečnog stajnjaka mora se obavljati u skladu sa važećim

propisima u propisanim ograničenim količinama i to samo u
vegetacijskom dijelu godine.

38
3.8. Osoka

Dio izlučevina koje prostirka ne upije u samom objektu i iz skladišta

čvrstog stajnjaka sakupljaju se odvojeno i nazivaju se osoka.

Osoka sadrži prosječno 0,3% azota (0,1-0,5), 0,6% K2O (0,3-1,0) i

fosfora u tragovima (0,01% P2O5). Stajanjem osoke u otvorenim jamama
ili bazenima vrlo brzo se gubi azot u vidu amonijaka, pogotovu pri višim
temperaturama.

Azot je 70% u obliku amonijaka pa se lako gubi isparavanjem. Gubici

azota mogu se spriječiti dodavanjem formaldehida (0,1%) ili gipsa pri
čemu nastaje amonijum-sulfat.

Postupak sulfatizacije izvodi se izvan staje zbog redukcije sumpora do

sulfida koji su otrovni za stoku. Dodavanjem superfosfata (sadrži gips) u
osoku snižava se pH i spriječava isparavanje amonijaka bez štetnih
posljedica za stoku a ujedno povećavamo i udio fosfora.

Količina osoke po jednom govečetu iznosi oko 14 kg/dan odnosno 5 m3

u toku godine, a prevedeno u nutrijente oko 10 kg N i 25 kg K2O.

3.9. Razlozi za skladištenje stajnjaka

 Kako bi se stajnjak mogao upotrijebiti na zemljištu u uslovima koji

su kompatibilni sa klimatskim i karakteristikama usjeva gdje će se
stajnjak rasturati.
 Upotreba stajnjaka na zemljištu tokom perioda kada je zemljište
zasićeno, vlažno, smrznuto ili prekriveno snijegom je zabranjena.
 Nutrijenti iz stajnjaka će se najbolje iskoristiti ako se stajnjak koristi
neposredno prije ili tokom sezone porasta usjeva.

39
 Slika 6. Ne ovako (čest slučaj u BiH)

Slika 7. Hrpa stajskog gnojiva na obali rijeke Bosne (Ilijaš – Lješevo)

40
Slika 8. Stajnjak izvezen na njivu, na gomili u oktobru, 2008., slikano mart,
2009.(Čelić)

Slika 9. Hrpa stajnjaka pored staj na zemlji (Odžak)

41
 Slika 10. Skladište od betona i izđubravanje staja

Gospodarstva koja uzgajaju životinje u boksovima na stelji ili nekoj

drugoj podlozi ( gumena prostirka, pijesak, piljevina) grade građevine za
skladištenje gnojovke.

Gospodarstva s povećanim brojem životinja u odnosu na proizvodne

površine i koja ne raspolažu dovoljnim kapacitetima za skladištenje,
ugovorno mogu riješiti skladištenje đubriva na gospodarstvima koja
imaju višak takvih kapaciteta.

Upotrebom stajnjaka u proizvodnji obnovljivih izvora energije moguće

su znatne uštede u kapacitetima potrebnim za skladištenje đubriva i
energenata u proizvodnji za zagrijavanje prostorija, tehnoloških voda, u
proizvodnji plina, struje itd.

U posebnim slučajevima stajnjak se može skladištiti i na polju, ali samo

zreli stajnjak. Ako pravilno uskaldištimo stajnjak na polju rizik od
ispiranja azota je mali. Kod skladištenja stajnjaka na polju moramo uzeti
u obzir slijedeće:
 na polju se može skladištiti samo stajnjak koji je najmanje tri (3)
mjeseca bio čuvan u uređenom skladištu za stajnjak,
 hrpe stajnjaka moraju biti udaljen najmanje 25 metara od
vodotokova i kanala,
 hrpe ne smiju biti na kosim terenima i plitkim zemljištima,
 za skladištenje nisu dobra mjesta na kojima se zadržavaju
42
 površinske vode i sa visokim nivoom podzemnih voda,
 na polju skladištimo stajnjak koji se može upotrijebiti iste godine, a
naredne godine hrpu ne pravimo na istom mjestu,
 hrpa mora biti oblikovana tako da kiša i druge padavine ne otiču po
površini i ne nakupljaju se u hrpi stajnjaka,
 hrpu stajnjaka na polju preporučuje se pokriti folijom.

Slika 11. Nadzemni spremnik gnojovke

Slika 12. Kanali za skladištenje gnojovke ispod staje („slalom sistem“)

43
 Slika 13. Klasična hrpa krutog stajskoga đubriva s jamom za gnojnicu,
najprikladnija je za manja gospodarstava

4. SISTEMI IZGNOJAVANJA STAJA

Sistemi za izgnojavanje staja sastoje se od slijedećih tehnoloških
elemenata:
 Sistem za uklanjanje stajnjaka s blatnih hodnika
(scraperi, izguravanje traktorom uz pomoć ralice/daske, robot za
izgnojavanje, rešetkasti pod, i dr.);
 Spremnik za skladištenje i zbrinjavanje stajnjaka (laguna), u kojemu
se stajnjak prikuplja i drži u periodu fermentiranja do praženja i
odvoženja na njivu, koji obično traje 6 mjeseci. Laguna treba
imati kapacitet za sladištenje od najmanje 10 m3 stajnjaka po
uvjetnom grlu (kravi) u roku od 6 mjeseci, ako se radi
o rijetkom/tekućem stajnjaku (bez slame); Ako se radi o krutom
stajnjaku (sa slamom), potreban je spremnik za skladištenje
najmanje 8 m3 stajnjaka po muznoj kravi, te 2 m3 spremnika za
osoku, u roku od 6 mjeseci;
 Oprema za minipuliranje, kondicioniranje i transport stajnjaka,
ovisno od izabranog rješenja (pumpe, mješalice, transporteri, preše,
bageri, cisterne, itd.)

Izbor optimalnog tehnološkog rješenja za uspostavljanje ovakvih sistema

ovisiti će od konkretnih uvjeta i potreba svake farme. U tom smislu, u
praksi se najčešće projektiraju i izvode slijedeća rješenja:

44
 4.1. Izgnojavanje u lagunu pored objekta

Slika 14. Nacrt stajskog objekat sa lagunom pored staje

Ovo je uobičajen način za izgnojavanje manjih staja sa punim podovima,

koji se primjenjuje kod krutog i rijetkog stajnjaka. Kod ovakvog
sistema stajnjak sa blatnih hodnika izgurava se u lagunu skreperom ili
traktorom sa ralicom/daskom (pogodnije kod duboke stelje).

Slika 15. Sistem duboka stelja

Za rijetki/tekući stajnjak (npr. kod držanja goveda u boxovima bez

stelje), uobičajeno se izvode ukopane vodonepropustne lagune. Radi
sprečavanja da se stajnjak u laguni skrutne, i da bi se održala

45
homogenost mase, stajnjak u ovakvim lagunama potrebno je
povremeno miješati odgovarajućim mješalicama.

Slika 16. Nacrt lagune za stajnjak

Slika 17. Laguna pored staje

46
 Slika 18. Screper za izguravanje stajnjaka u lagunu

Za kruti stajnjak (npr. kod držanja na kosoj ploči ili u boxovima s

dubokom steljom), pored staje se obično izvodi ravni deponij za prihvat
stajnjaka sa obodnim zidovima.

Kod sistema sa krutim stajnjakom javljaju se problemi vezani uz

transport i manipuliranje hrpama krutog stajnjaka koje nastaju ne
depou, koje treba premještati kako bi se osigurao prostor za nove
količine. Za te svrhe obično se koriste odgovarajući mehanički ili
hidraulički transporteri, bageri, i sl.

Radi efikasnog upravljanja izgnojavanjem, a naročito kod farmi sa

dubokom steljom, koriste se odgovarajući hidraulični transporteri i
prese, kojima se bitno olakšava manipuliranje i smanjuje se volumen
stajnjaka.

47
 Slika 19. Nacrt staje sa izgnojavanjem – kruti stajnjak

Slika 20. Kruti stajnjak u skaldištu pored staje

Prednosti ovakvih sistema su:

 jednostavnost i lakše održavanje,
48
 stajnjak se kontinuirano uklanja iz objekta, čime se osigurava bolja
higijena i eliminiraju se štetni plinovi iz stajskog prostora,
 nešto povoljnija cijena;

Mane se sastoje u slijedećem:

 zauzima više prostora na parceli,
 povećani utjecaj na okoliš (ako laguna nije natkrivena),
 gubitak vrijednosti stajnjaka, ukoliko laguna nije natkrivena (zbog
bržeg hlapljenja azota, atmosferilija, itd.

4.2. Izgnojavanje kroz rešetkasti pod u lagunu ispod

objekta (kod staja s rijetkim/tekućim stajnjakom)

Kod staja s rešetkastim podom, ispod blatnih hodika izvodi se

vodonepropustna laguna u koju stajnjak propada kroz rešetke u podu.
Za vrijeme dok fermentira u laguni, stajnjak se mora povremeno
miješati i „vibrirati“ kako bi se izbjeglo skrućivanje te osigurala
homogenost mase. Za tu svrhu izvodi se poseban otvor i mješalica za
miješanje stajnjaka.

Slika 21. Sistem držanja krava – rešetkasti pod

Prednosti staja s rešetkastim podom:

 ušteda prostora na parceli – pogodno za manje parcele,
49
 vrlo jednostavno izgnojavanje,
 smanjena potreba za radom ljudi,
 nema narušavanja okoliša – pogodno za gušće naseljene lokacije,
 manji gubitak vrijednosti stajnjaka,
 nije nužan scraper;

Mane rešetkastog poda:

 kompleksnija konstrukcija i veći troškovi gradnje staje,
 smatra se da rešetkasti pod više ugrožava zdravlje krava
(zbog povećane količine štetnih plinova koji dopiru kroz
rešetke, nedekvatnosti za kretanje i papke, itd.);
 otežano održavanje podzemne lagune;
 kompromisna čistoća (stajnjak se zadržava na rešetkama, tako da je
za optimalnu higijenu ipak potrebno koristiti lagani skreper ili robot
skreper za rešetkasti pod).

4.3. Izgnojavanje staja s punim podom u lagunu ispod

objekta (kod rijetkog/tekućeg stajnjaka)

Radi se o novijem rješenju koje objedinjuje prednosti prethodna dva

sistema.

Kod ovog sistema stajnjak s punog poda izgurava skreperom u lagunu

ispod objekta kroz otvore na kraju blatnih hodnika.

Slika 22. Sistem izguravanja tečnog stajnjaka u sabirni kanal

50
Prednosti ovakvog sistema:
 nešto niži troškovi nego kod rešetkastog poda,
 nema štetnih učinaka po zdravlje krava,
 optimalna čistoća,
 sačuvana kvaliteta stajnjaka.

4.4. Izgnojavanje staje s punim podom u kolektor iz

kojeg se stajnjak ispumpava u vanjski spremnik:

Ovo je također novije rješenje, koje je praktično na parcelama s

visokim podzemnim vodama i u drugim slučajevima kada nije moguća
izvedba ukopane lagune.

Kod ovog rješenja stajnjak se izgurava skreperom u specijalni kolektor

na kraju blatnih hodnika, i potom se iz kolektora prepumpava
u odgovarajuću nadzemnu lagunu koja se smješta na parceli pored
staje. S obzirom na razvoj tehnologije i znatno niže cijene nadzemnih
spremnika, ovakvi sistemi sve češće se koriste.

Slika 23. Nacrt staje sa kolektorom

51
5. PRIMJENA STAJSKOGA ĐUBRIVA
Stajsko đubrivo je najbolje iskoristi u vrijeme vegetacije. Tome se treba
prilagoditi i đubrenje.

Đubriva se koriste u skladu s potrebama biljaka za hranivima pri

čemu se uzima u obzir:

- bilanciranje unesenih hraniva (mineralna i organska đubriva, žetveni

ostaci, navodnjavanje) i hraniva iznesenih iz zemljišta (odnošenje hraniva
ostvarenim prinosom, procjena gubitaka hraniva ispiranjem,
isparavanjem, (denitrifikacijom) na osnovu početne analize zemljišta i
tehnoloških postupaka tokom proizvodnje,
- očekivanog nivoa proizvodnje i kvaliteta prinosa,
- raspoloživa količina hraniva u zemljištu i dodatne količine biljkama
dostupnih hraniva za koja predviđamo da će nastati u toku rasta usjeva,
zavisno o uslovima rasta usjeva, tipu zemljišta, podneblju u kojem se
usjev uzgaja,
- pH vrijednost zemljišta, količina humusa u zemljištu i tekstura zemljišta,
kako s gledišta povećanja pristupačnosti hraniva, tako i s gledišta
smanjenog gubitka hraniva ispiranjem,
- direktan uticaj đubrenja i indirektan uticaj mjera popravljanja zemljišta
na raspoloživost sekundarnih hraniva: kalcij (Ca), magnezij (Mg), sumpor
(S), mikrohraniva: bor (B), klor (Cl), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan
(Mn), molibden (Mo), nikal (Ni), cink (Zn), a posebno teških metala,
- uslovi proizvodnje koji utiču na dostupnost hraniva, posebno
poljoprivredna kultura, predusjev, obrada zemljišta i navodnjavanje,
- rezultati lokalnih i regionalnih poljskih ogleda.

Prilikom izrade plana đubrenja moramo uzeti u obzir i količinu hraniva

koju unosimo u zemljište sa stajskim đubrivom. Iz tog razloga uz
pravilnu upotrebu stajskog đubriva moramo smanjiti količinu mineralnih
đubriva. Smanjena količina mineralnih đubriva je ovisna o količini i vrsti
životnjskog đubriva.

52
Općenito je najbolji trenutak đubrenja stajskim đubrivom kasna zima i
proljeće. Ako se đubri u jesen ili zimi, povećaju se gubici azota u vode,
a đubri li se ljeti, izgubi se amonijak u zrak.

Tabela 10. Sadržaj mineralnih hraniva u životinjskom đubrivu

(kg/t ili kg/m3)
Životinjsko đubrivo N P2O5 K2O
Goveđi 3,0 2,9 5,0
Goveđa gnojnica 2,0 0,3 3,3
Goveđa gnojevka 4,4 1,6 4,0
Svinjska gnojevka 5,0 2,7 2,7
Ovčiji 5,0 3,0 7,0
Konjski 4,3 3,0 6,0
Kokošiji 18,0 24,0 14,0

U tabeli su navedene okvirne vrijednosti sadržaja biljnih hraniva, ali nije

svaka vrsta životninjskog gnojiva vrijedna kako je navedeno. Sadržaj
biljnih hraniva u životinjskom đubrivu zavisi od više faktora, a to su:
 način ishrane životnija,
 starost životinja,
 način držanja životnija,
 način skladištenja đubriva i dr.

Navedene vrijednosti predstavljaju približno tačnu vrijednost potrebni

za izradu plana đubrenja. Ukoliko poljoprivredni proizvođač ima
podatke o sastavu i analizi životinjskog đubriva, onda su ti podaci pravi
za izradu plana đubrenja.

Granične vrijednosti unosa opasnih materija iz životinjskog

đubriva su na godišnjem nivou:
 170 kg/Ha N azota
 120 kg/Ha P2O5 fosfora
 300 kg/Ha K2O kalija

Upotrebom podataka iz tabele o sadržaju mineralnih hraniva u

životinjskom đubrivu (Tabela 11) lako možemo izračunati najveću
dozvoljenu količinu životinjskog đubriva po hektaru poljoprivrednog
53
zemljišta. Ukoliko u kalendarskoj godini upotrebljavamo više vrsta
životinjskih đubriva, ukupna količina hraniva iz životinjskih đubriva ne
smije prijeće navedene granice.

Tabela 11. Najveća godišnja dozvoljena količina životinjskih đubriva

Životinjsko đubrivo Granična vrijednost godišnjeg unosa
t ili m3 /Ha
Goveđi gnoj 41
Goveđa gnojnica 85
Goveđa gnojevka 39
Svinjska gnojevka 34
Ovčiji gnoj 34
Konjski gnoj 40
Kokošiji gnoj 5
Napomena: u primjeru goveđeg i kokošijeg gnoja granični faktor godišnjeg
unosa je fosfor a kod ostalih granični faktor je azot.

Gore navedene najveće količine godišnjeg unosa životinjskog đubriva ne

smiju se upotrijebiti uvijek. Mora se voditi računa i o drugim faktorima
kao što su:

 Struktura zemljišta,
 Godišnji plan đubrenja,
 Predviđeni plodored,
 Vrijeme upotrebe životinjskog đubriva,
 Posebni zahtjevi za đubrenje u vodozaštitnim pojasevima.

Okvirno % iskorištenja azota iz životinjskih đubriva je slijedeći:

 Gnojnica 85%
 Gnojevka 75%
 Štalski gnoj na njivi 70%
 Štalski gnoj na travnjacima 50%

Uzrok za navedene razlike je različit hemijski oblik azota u pojedinim

đubrivima. U goveđoj gnojnici, 90% azota je u amonijačnom obliku
kojeg biljke lako koriste. U goveđoj gnojevki udio amonijačnog azota je
54
50% a u čvrstom štalskom đubrivu 10 do 15%.

Također, procenat iskorištenja azota zavisi i od pravilne primjene

životinjskog đubriva jer se amonijačni oblik azota lako gubi u zrak usljed
nestručne upotrebe.

Gubici fosfora i kalija su mnogo manji u odnosu na azot.

Radi smanjivanja gubitaka azota ispiranjem i isparavanjem

(volatizacija) ne preporučuje se:
- đubrenje gnojnicom i gnojovkom na svim poljoprivrednim površinama bez
obzira na pokrov od 1. Decembra do 1. Marta;
- đubrenje gnojnicom i gnojovkom raspodjelom po površini bez unošenja u
zemljište na svim poljoprivrednim površinama od 1. Maja. do 1.
Septembra;
- đubrenje krutim stajskim đubrivom na svim poljoprivrednim površinama
od 1. Maja. do 1. Septembra.

Đubrenje stajnjakom treba organizovati tako da izvoženje, rasturanje i

zaoravanje budu sinhronizovani. Stajnjak odmah po rasturanju treba
zaorati na odgovarajuću dubinu. Ako se stajnjak kasnije zaorava
nastaju veliki gubici. Prvenstveno, amonijak se gubi volatizacijom, što
znatno smanjuje fertilizacionu vrednost stajnjaka, što se vidi iz ovih
podataka:

 • Vrijednost odmah zaoranog stajnjaka, poslije rasturanja, je 100%;

 • Vrijednost stajnjaka zaoranog 6 sati poslije rasturanja je 80%;
 • Vrijednost stajnjaka zaoranog 24 sata poslije rasturanja je 70%;
 • Vrijednost stajnjaka zaoranog 4 dana poslije rasturanja je 50%.

55
Tabela 12. Kalendar đubrenja gnojnicom – preporučeno vrijeme korištenja i
količina gnojnice u mliječnim stadima – Bavarski primjer

Kultura Preporučena MJESEC

maksimalna 7 8 9 10 11 12 1 2 3 4 5 6
količina
m3/ha
Silažni kukuruz 60 30 – 40 20 -30
Repa 50 30 –50
Krompir 30 20 –30
Zimska repica 50 20 –25 20 –40
Ozima pšenica, 40 15 20 – 30
tritikale
Ozimi ječam 40 20 20 – 30
Pšenica jara 40 20 – 30
Ječam jari 20 20
Zob 30 20 – 30
Djetelina 40 15 –25 15 – 20 15 – 25
Krmno bilje 80 20 –25 20 – 25 20 – 40 20 – 25
Međukultura, slama 25 20 –25
Pašnjak 80 15 – 25 15 –25 15 – 25 15 – 25

Tabela 13. Primjer računanja količine biljkama dostupnog azota iz štalskog

đubriva (10 t štalskog đubriva)
Njiva Travnjaci
Iskorištenje Biljkama Iskorištenje Biljkama
% dostupni % dostupni
N N
1. godina 35 10,5 25 7,5
2. godina 25 7,5 18 5,4
3. godina 10 3,0 7 2,1
Ukupno 70 21,0 50 15,0

56
6. SADRŽAJ HRANIVA U ZEMLJIŠTU
Za zadovoljavajući rast i razvoj biljke potrebna je uravnotežena
obezbijeđenost biljnim hranivima. Primarna hraniva: azot (N), fosfor (P),
kalij (K); te sekundarna hraniva: kalcij, magnezij i sumpor, biljkama
trebaju u većim količinama, a bor, bakar, željezo, cink, mangan,
molibden i hlor biljke trebaju u znatno manjim količinama
(mikrohraniva).

Mikrohraniva obično se nalaze u zemljištu, ali nekad ih treba

nadomjestiti iz mineralnog i organskog gnojiva. Zemljište treba redovno
analizirati svake pete godine da bi gnojidba bila racionalna.
Uravnoteženost potrebnih hraniva prijeko je potrebna kako bi rast
biljaka bio optimalan.

Održavanjem odgovarajućih pH vrijednosti zemljišta i sadržaja

organskih materija u zemljištu, većina osnovnih zahtjeva usjeva za
hranivima može biti zadovoljena iz rezervi u zemljištu ili redovnom
primjenom gnojiva.

Treba se voditi briga o održavanju ravnoteže zemljišta i izbjegavanju

zagađenja voda azotom (N), fosforom (P) ili organskim materijama.

Utvrđeno je posebno ograničenje u primjeni azota (N) iz organskih

gnojiva u osjetljivim područjima EU. To ograničenje proizlazi iz
Pravilnika o dobroj poljoprivredenoj praksi u korištenju gnojiva.

Primjena 170 kg N/ha iz organskih gnojiva u dužem razdoblju trebala bi

osigurati unos dovoljne količina azota (N), a bez nepovoljnih učinaka na
sastav zemljišta i podzemnih voda. Navedena količina azota (N) iz
organskih gnojiva približno odgovara proizvodnji stajnjaka od 2 uslovna
grla po hektaru (UG/ha) – (uslovno grlo - težine 500 kg).

Analiza zemljišta prijeko je potrebna da bi se utvrdilo stanje hraniva u

zemljištu. Gnojidbom se nadoknađuju nedostaci i ispravlja
neuravnoteženost. Pravilno uspostavljeni odnosi između hraniva i
57
drugih važnih elemenata u zemljištu omogućavaju dobru ishranu biljaka.

U prirodno siromašnim zemljištima teško se mogu podići rezerve

dostupnog fosfora. U takvim situacijama fosfor se snažno veže u
zemljištu i nedostupan je biljkama. Treba više puta primjeniti organsko
ili mineralno gnojivo da bi se fosfor u zemljištu podigao na
zadovoljavajući nivo dostupan biljkama. Jednom podignut sadržaj fosfora
može se održavati redovnom gnojidbom.

Nije dopušteno gnojenje živica i vodotokova te suhih jaraka zbog

opasnosti od zagađenja voda. Gdje je gnojenje nužno, treba koristiti
rubne pojaseve da se gnojivima ne zagadi ugroženo područje.

Neki usjevi ili osjetljiva staništa, (planinski pašnjaci i prirodne livade)

rastu na zemljištima s niskim sadržajem azota (N) i fosfora (P) te ih
takvima treba i zadržati bez dodavanja gnojiva.

Gnojidbom ne treba dodavati više fosfora (P) nego što to zahtjeva

zasijani usjev. Ako dijelovi zemljišta s visokim sadržajem fosfora (P)
erodiraju i natalože se u rijekama i jezerima, povećava se fosfor u
vodama, što uzrokuje eutrofikaciju.

Eutrofikacija je obogaćivanje vode azotom (N) ili fosforom (P), što

uzrokuje ubrzani rast algi, viših biljaka i poremećaje ravnoteže
organizama u nadzemnim vodama i kvalitetu podzemnih voda.

Njome se troši kiseonik iz vode te može uzrokovati ugibanje riba i

vodenih organizama. Opisani oblik onečišćenja nije vezan samo uz
pjeskovita i propusna zemljišta nego i za druga zemljišta s visokom
nivoom podzemnih voda ili stepenom zagađenja usljed prekomjerne
primjene mineralnih ili organskih gnojiva.

Visoki sadržaj dostupnog fosfora (P) može uzrokovati ispiranje topivog

fosfora ocjednom vodom.

Kontrolisanom gnojidbom smanjuju se nepotrebni troškovi i štiti se

zemljište, voda i zrak od zagađenja nitratima. Količina nitrata u vodi za
58
javnu upotrebu ne bi smjela biti veća od 50 mg/l.

Racionalno s hranivima u zemljištu:

- analizom zemljišta svake pete godine utvrđuje se stanje hraniva,
- pravilnom primjenom gnojiva nadoknađuju se nedostaci i ispravlja
neuravnoteženost u ishrani biljaka,
- gnojidbom prilagođenom potrebama usjeva,
- pridržavanjem plana gnojidbe.

Tabela 14. Primjer konstanti mineralizacije za različite tipove žetvenih

ostataka i procenat organskog azota unešenog mineralizacijom zelenišnog
gnojiva.
Tip organske materije 1. godina 2. godina 3. godina
Slama od žitarica 0 10 1
Slama od graška 25 20 5
Zelenišno đubrivo, Sinapis alba 50 20 5

Smatra se da se godišnje mineralizuje sledeći procenat organske

materije iz stajnjaka po godinama od primjene:
- 1. godina 25 %
- 2. godina 8 %
- 3. godina 3 %
> 4 godine: 0 – 1 %
Pri izračunavanju konstante mineralizacije u procentima, uzima se u
obzir procenat organskog azota.

Tabela 15. Primjer konstanti mineralizacije za različite tipove stajskog

gnojiva.
Organski Ukupno Mineralizacija, % ukupnog N
Tip organske materije kg N po kg N po 2.
t t 3. godina
godina
Organsko 1 (goveđi stajnjak) 5 6 13 10
Organsko 2 (duboka prostirka) 4 6 10 7
Organsko 3 (svinjski stajnjak) 3 6 7 5
Organsko 4 (tečni stajnjak) 2 6 4 3
Organsko 5 (osoka) 1 6 1 1

59
Količina aktivnog azota (N) u stajskom gnojivu može se izračunati na
sljedeći način:

AKTIVNI N = UKUPNI N x EKVIVALENT

Tabela 16. N ekvivalent

Vrsta gnojiva Ekvivalent u zavisnosti od vremena primjene
jesen proljeće
Kruti stajnjak 0,30 0,30
Gnojnica 0,50 0,60
Gnojovka 0,50 0,80

Najbolje poljoprivredne prakse – o čemu se radi i kako se mogu

primjeniti

Primjer: Ako se 30 t stajskog gnojiva tipa "organsko 1" primjeni po ha u

proljeće godinu dana ranije, onda je količina unešenog azota: 30 x 6 x 0,13
= 23 kg N /ha.

Tabela 17. Djelovanje stajnjaka po godinama, u %

Tip Prva Druga Treća Četvrta
zemljišta godina godina godina godina
Teža 40 29 18 13
Lakša 50 30 20 -

Tabela 18. Iskorištavanje pojedinih hraniva iz gnojiva, u % ( Milojić)

Iz stajnjaka Iz mineralnih đubriva
N 25 80
P 25 – 30 15 – 30
K 60 - 70 60

60
 Slika 24. Zimska raspodjela krutog stajskog đubriva na travnjake može
zagaditi vodu i zrak

Slika 25. Travnjak na kojem je tokom ljeta injektirana gnojovka

Posebno je rizična primjena tekućih stajskih đubriva, gnojovke i

gnojnice, koje mogu zagaditi vode.
61
Nije dopuštena gnojidba stajskim đubrivom:

- na područjima izloženim velikom riziku od zagađenja,

- na zemljištima zasićenim vodom,
- na zemljištima koja su prekrivena snježnim prekrivačem,
- na zamrznutim, te na plavnim zemljištima,
- u proizvodnji povrća, jagodastog voća i ljekovitog bilja, unutar 30 dana
prije zriobe i berbe,
- pomiješane s otpadnim muljem ili kompostom od otpadnog mulja,
- s poljoprivrednih gospodarstava na kojima su utvrđene bolesti s
uzročnicima otpornim na uslove u gnojišnoj jami,
- na nepoljoprivrednim zemljištima.

Nije dopuštena primjena gnojnice i gnojovke:

- na 100 do 200 m udaljenosti od vodocrpilišta,

- na 25 m udaljenosti od bunara,
- na 20 m udaljenosti od jezera,
- na 5 m udaljenosti od ostalih vodenih tokova,
- na nagnutim terenima gdje se slijevaju s površine,
- na nagnutim terenima uz vodotokove, s nagibom većim od 10% na
udaljenosti manjoj od 10 m od vodenih tokova.

Ako se pri đubrenju opazi da se gnojovka ili gnojnica skuplja na

površini, potrebno je đubriti manje ili prestati đubriti. Na područjima
koja su ugrožena poplavma, đubrivo se unosi u zemljište kada završi
vrijeme opasnosti od plavljenja. Posebno treba paziti da plitka i
drenirana zemljišta nisu vlažna. Površinu površinsko zbijenih zemljišta
treba prije đubrenja razrahliti s drljačom ili kojim drugim strojem za
obradu zemljišta i time omogućiti upijanje gnojovke i gnojnice u
zemljište. To je posebno preporučljivo obaviti na nagnutim terenima.

Za sve poljoprivredne površine odgovarajuće je održavanje minimalne

količine vegetacijskoga pokrova tokom cijele godine, a posebno u
područjima sklonim dužim kišnim razdobljima, da bi se iskoristio azot iz
zemljišta koji bi inače mogao uzrokovati zagađenje vode.
62
Strojevi za primjenu stajskih đubriva moraju biti dobro održavani.
Ventili cisterni za primjenu tekućih đubriva se trebaju dobro zatvarati.
Rad uređaja za raspodjelu mora funkcionisati primjereno da bi se
đubrivo ravnomjerno raspodijelilo po poljoprivrednoj površini, sa što
manje gubitaka.

Radi smanjenja gubitaka amonijaka u zrak preporučuje se stajsko

đubrivo odmah unijeti u tlo. Pri tome treba paziti da se đubrivo ne
unese preduboko. Đubrivo nikako ne smije biti izvan dosega korijena.

Na područjima zona sanitarne zaštite i drugih ležišta voda koja se

koriste ili su namijenjena za javnu vodoopskrbu đubrenje
poljoprivrednog zemljišta provodi se prema propisima koji uređuju
zaštitu voda.

Plan gnojidbe jest plan korištenja organskih i mineralnih gnojiva. Pri

izradi plana gnojidbe treba voditi brigu o zahtjevima biljke, sadržaju
hraniva u zemljištu i u gnojivima.

Plan gnojidbe sastavlja se za cjelokupni plodored, zato što:

- hraniva iz stajskoga gnojiva usjevima su na raspolaganju više godina,
- nekim usjevima u plodoredu stajsko gnojivo ne odgovara,
- izborom mineralnih gnojiva svake je godine teško potpuno uskladiti
gnojidbu i potrebe usjeva za hranivima.

Plan gnojidbe treba sadržavati:

- rezultate analize zemljišta,
- planirani plodored,
- račun potrebnih hraniva za očekivani prinos,
- vremenski i količinski plan korištenja stajskog i mineralnoga gnojiva,
- račun godišnjeg unosa hraniva iz gnojiva u zemljište,
- konačnu bilancu hraniva u plodoredu.

Kvalitetna proizvodnja pojedinog usjeva agrotehnički će biti

zadovoljavajuća ako se između ostalog poštuje i plan gnojidbe koji se
može ostvariti uz primjereni Plan gospodarenja gnojivima koji
sadrži:
63
- plan proizvodnje stajskoga gnojiva,
- raspored dostupnih parcela za primjenu stajskoga gnojiva,
- usklađivanje spremanja stajskoga gnojiva s rasporedom dostupnih
parcela,
- potrebne veličine skladišta za gnojivo,
- vođenje evidencije o korištenju gnojiva.

7. PLAN ĐUBRENJA (za

četvorogodišnji plodored – plan za P i
K)
U planiranju đubrenja sa azotom (N) uvijek vodimo računa da
azot dodajemo kada ga biljka treba. U planu đubrenja uvijek se
predpostavlja da se sav azot (N) iz mineralnih đubriva iskoristi u
godini upotrebe.

Datum analize Reakcija zemljišta pH P2O5 K2O mg/100g

KCl Ca acetat mg/100g

Iznošenje Hraniva
Prin hraniva Đubrenje u đubrivu
Godi Kultu os prinosom kg/Ha
na ra t/Ha P2 K2 Organs Količi Mineral Količi P2 K2
O5 O ko na no na O5 O
t/Ha
kg/Ha

64
 P2O5 K2O P2O5 K2O
Ukupno iznošenje hraniva Ukupna količina hraniva u
prinosom đubrivu
Prosječno godišnje Prosječna količina hraniva
iznošenje hraniva (kg/Ha/god.)
(kg/Ha/god.)
Potrebna količina hraniva Razlika između đubrenja i
(usklađena sa analizom iznošenja prinosom
zemljišta)

Tabela 19. Granične vrijednosti godišnjeg unosa azota u tlo

BILJKA GRANIČNA VRIJEDNOST kg N/ha

KRMA SA TRAVNJAKA I PAŠNJAKA

2 OTKOSA 170

3 OTKOSA 240

4 OTKOSA 320

PAŠNO KOSNO KORIŠTENJE 240

DJETELINE 80

DJETELINSKO TRAVNE SMJESE 240

TRAVE, TRAVNE SMJESE I TDS 320

KUKURUZ ZA ZRNO 270

KUKURUZ ZA SILAŽU 270

KROMPIR 240

PŠENICA 180

JEČAM 150

TRIRIKALE 150

OVAS 120

RAŽ 120

ULJANA REPICA 200

ULJARICE 80

SOJA 80

SUNCOKRET 150

65
BILJKA GRANIČNA VRIJEDNOST kg N/ha

KRMNE KORJENJAČE 200

DRUGI JEDNOGODIŠNJI USJEVI 200

VOĆE 150

MASLINA 100

DRUGO VOĆE (JAGODA, BOROVNICA I DR.) 80

VINOVA LOZA 100

66
8. LITERATURA
1. Agriculture in the European Union“, Information 2004, European
Union, Directorate-General for Agriculture and Rural Development.
2. COMMISSION REGULATION (EC) No 2603/1999
3. Council Regulation (EC) No 1257/1999.
4. „Enlargement and agriculture“, European Commission, Directorate-
General for Agriculture
5. Načela Dobre Poljoprivredne Prakse, Grupa Autora, Ministarstvo
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Hravatske, Zagreb, 2009.
6. Opšte ratarstvo, Komljenović, I., Poljoprivredni fakultet Banja Luka.
7. Poljoprivreda i ruralni razvoj Srbije u tranzicionom periodu,
monografija, DAES, Poljoprivredni fakultet, Beograd, 2006.
8. „Rural Development under the CAP: Significance, likely impacts and
modeling issues“, Dr Janet Dwyer, Reader in Rural Studies, University
of Gloucestershire, UKJRC workshop, Italy, September 2005.
9. „Rural Development Next Generation: better, broader, simpler“,
IP/04/920, Brussels, July 2004.
10. „Rural Development measures“, Jean-Michel Courades, Sofia,
Bulgaria, March 2004.
11. „Rural Development Situation and Challenges in EU-25“, John M
Bryden, EU Rural Development Conference, Salzburg 2003.
12. „Rural Development in the European Union“, Statistical and
economical information, Report 2006, European Commission
Directorate-General for Agriculture and Rural Development.
13. „SAPARD – Special pre-accession assistance for agriculture and rural
development“, European Commission, Agriculture directorate -
general.
14. Svetovalni kodeks dobre kmetijske prakse, Kmetijski inštitut Slovenije,
2006.
15. „Smanjenje zagadjenja kroz promene poljoprivrednih propisa i
demonstracije u pilot projektu“, Dunavski regionalni projekat,
UNDP/GEF, 2004.
16. „The SAPARD instrument of the eve pre-accession“, Alan Wilkinson,
conference on Common Agricultural Policy – opportunities and
perspectives, Sofia, Bulgaria, March 2004.
17. Tehničke upute za gospodarenje organskim gnojivima u državama
središnjeg i donjeg sliva rijeke Dunav, Mark, R., 2004.
18. Vukadinovič, V., Lončarić, Z.: Ishrana bilja, Poljoprivredni fakultet u

67
 Osijeku, 1997.
19. Vukadinović, V. i Bertić, B. : Praktikum iz agrokemije i ishrane bilja.
Poljoprivredni fakultet u Osijeku, skripta (praktikum). 1988.
20. Vukadinović, V.: Ekofiziologija, Skripta, Poljoprivredni fakultet u
Osijeku, 1999.
21. www.globalgap.org
22. www.og-corping.hr

68
69