SOPOTSKA KULTURA

• 1897. Vjekoslav Celestin, kustos muzeja u

Osijeku, iskopavao neolitičko naselje-tell
Hermannov vinograd u Osijeku (ujedno prvo
veliko istraživanje neolitičkog naselja u sjev.
Hrv.)
• 1940. g. F. Tompa navodi neke slavonsko-
srijemske lokalitete ( koje danas definiramo kao
sopotske) kao:
čiste LTK: Samatovci, neki nalazi s Vučedola
starija potiska: Samatovci, Vukovar, Kormadin
mlađa potiska ili lenđelska: Dalj, Bapska
• R.R. Schmidt, prvi uvodi pojam lenđelske kulture u hrv.
prapovijest - u monografiji “Die Burg Vučedol”, koja
također donosi neke lokalitete savsko-dravsko-
dunavskog međuriječja, on određuje neke nalaze iz
Bapske kao karakteristične oblike lenđelske kulture
(Schmidt 1945:121)
• ipak sopotska kultura kao samostalna pojava izdvojena
je tek 1949. g. – V. Milojčić u svojoj Chronologie... pod
nazivom slavonsko-srijemska kultura (Slawonisch-
syrmische Kultur), potom bapsko-lenđelska te lenđelsko-
slavonska, raščlanio je na 4 stupnja i paralelizirao s
Vinčom A-D. U njezinom nastanku vidio je 2 genetske
komponente: starčevačku i vinčansku
•
• M. Garašanin najprije definira sopotsku kulturu kao lokalnu,
slavonsko-srijemsku varijantu vinčanske kulture ( u svojoj
Hronologiji vinčanske grupe)
• J. Korošec: Srijem i ist. Slavonija = čista vinčanska kultura, srednja
Slavonija i sjev. Bosna = slavonsko-srijemska kultura (koja je
zapravo mješavina vinčansko-butmirska uz nešto lenđelskih
primjesa, zapadna Slavonija = prava lenđelska koja se nadovezuje
na Mađarsku, križevački kraj = alpska facies lenđelske kulture
• S. Dimitrijević u svojoj disertaciji 1959. g. predlaže bapsko-
lenđelsku kulturu koju definira na temelju starog materijala i manjih
vlastitih istraživanja 1957. g. (Vinkovci-Ervenica, Vinkovci-
Trbušanci, Sopot, Otok)
• 1964. Dimitrijevićeva iskopavanja Bapske mijenjaju sliku. 2 gornja
sloja bila su čista vinčanska, a 2 donja sopotska – mijenja ime u
sopotsko-lenđelsku kulturu i pod tim imenom objavljuje 1968.
monografiju
• 1968. i 1972. otkrivena je u Mađarskoj istovrsna
skupina i autori je nakon prvobitnih vrludanja
(vinčanska) definiraju kao Sopot-Bicske kulturu –
ujedno smatraju neprikladnim termin lenđelska
kao sastavni dio – Dimitrijević to prihvaća i 1979.
predlaže samo naziv sopotska kultura (ona je
samo rodonačelnik lenđelskih kultura, ali ne i
njihova sastavnica, ona ima protolenđelski
karakter)
Rasprostranjenost:
međuriječje od hrvatsko-srpske granice
na istoku, dok zapadna varira – Požeška
kotlina u ranoj i srednjoj fazi, potkraj Ib
stupnja penetracija u sjev. Bosnu, u
Transdanubiju i na zapad do poteza
Medvednica-Kalnik
Naseljavanje
• klasična poljodjelska zajednica
• u ranoj fazi topografske karakteristike podsjećaju na
starčevačke: prirodna uzvišenja na obalama rijeka,
potoka i uz stalne močvarne površine (Bapska, Sarvaš,
Klokočevik)
• u II. stupnju djelomično se nastavlja isti trend (Vinkovci,
Bogdanovci, Samatovci, Gradac, Novoselci), ali se
oblikuju i specifična utvrđena naselja u močvarnim i
vodoplavnim područjima, pravilnoga, ovalnog oblika, s
opkopom i vj. palisadama – tipični Wasserburg (tj,
utvrđena gradina okružena vodom, najviše ih ima u
poriječju Bosuta: Sopot, Orolik, Privlaka, Slakovci,
Retkovci, Vuke: Gaboš i Drave: Hermannov vinograd
Naseljavanje
• klasična poljodjelska zajednica
• u ranoj fazi topografske karakteristike podsjećaju na
starčevačke: prirodna uzvišenja na obalama rijeka,
potoka i uz stalne močvarne površine (Bapska, Sarvaš,
Klokočevik)
• u II. stupnju djelomično se nastavlja isti trend (Vinkovci,
Bogdanovci, Samatovci, Gradac, Novoselci), ali se
oblikuju i specifična utvrđena naselja u močvarnim i
vodoplavnim područjima, pravilnoga, ovalnog oblika, s
opkopom i vj. palisadama – tipični Wasserburg (tj,
utvrđena gradina okružena vodom, najviše ih ima u
poriječju Bosuta: Sopot, Orolik, Privlaka, Slakovci,
Retkovci, Vuke: Gaboš i Drave: Hermannov vinograd
Pokapanje
• nije zasad poznato, očito nije bilo unutar naselja.
Jedini uništeni kosturni grob, možda, Vinkovci-
Silos, blizina Ervenice, bikonična posuda kao
prilog
• Hermannov vinograd, istraživanja 199? skeletni
zgrčenci
• Lokaliteti oko Đakova (zaštitna iskopavanja
2006.) – kosturni ukopi unutar naselja
Periodizacija
S. Dimitrijević
rana faza Ia – Vinča B1
Ib - Vinča B2
srednja faza II - Vinča C
kasna faza III - Vinča D1 i D2

Z. Marković
1a
1b
2
3
4
Podrijetlo i razvoj
• sopotska kultura je vrlo jednostavna i statična pojava, ulazi u balkansko-anadolski
kulturni kompleks, ali nema njegova dekorativnog sjaja
• nastanak na starčevačkom supstratu→rezultat vinčansko-starčevačke kulturne
simbioze, ali je duh sopotske kulture bliži starčevačkoj, osobito u njezinoj posljednjoj
fazi u kojoj se povlači slikanje
• ekspanzija vinčanske kulture tijekom prijelaza A2/B1 stupanj zahvatila je i Srijem i to
je bi konačan udarac starčevačkoj kulturi te početak sopotske kulture
• vinčanska se komponenta očituje u tehnologiji pečenja i nekim vodećim oblicima
(prije svega zdjela na stupastoj nozi)
• osobni pečat sopotskoj keramici daje duborezni i rovašeni ukras koji je u osnovi
proistekao iz starčevačkog urezanog ukrasa koji se obilnije počinje primjenjivati u
kasnoj razvojnoj fazi.
• novi vinčanski pritisak uslijedio je na prijelazu Sopot Ib/II i uglavnom se očituje u
istočnim područjima rasprostranjenosti sopotske kulture→vj. se zbog toga u to
vrijeme pojavljuju naselja tipa Wasserburga, pa ipak u III. stupnju sopotska kultura
gubi svoju podunavsku zonu (primjer Bapske i Vukovara s vinčanskom kulturom), ali
se ponovo konsolidira u sjev.zapadnim dijelovima umjesto brezovljanskog tipa
REGIONALNI TIPOVI SOPOTSKE
KULTURE

• krajem Ib stupnja i početkom stupnja II,

sopotska se kultura širi iz matičnog
slavonskog prostora na jug preko Save u
sjevernu Bosnu, na sjever u Transdanubiju
(Sopot-Bicske tip), na zapad u središnju
Hrvatsku (Sopot-Brezovljani).
Brezovljanski tip sopotske kulture