ŠTO JE HRVATSKA FILOZOFIJA?

Apologia pro vita sua: Što je hrvatska filozofija na primjeru ovog simpozija?

Slučaj citiranosti radova sudionika ovog simpozija prema Google Scholar-u i CROSBI-ju (03/12/2021) sugerira
optimističan odgovor na pitanje ovog okruglog stola 16/12/2021 (vidi tablicu). Tablica govori za sebe.
Ako iz nje izdvojimo najcitiranije radove na svjetskim
jezicima filozofa na ovom simpoziju oni prosječno
značajno nadilaze prosjek citiranosti svih hrvatskih
filozofa prema Google Scholaru jer je njihov prosjek
(oko 40 citata) značajno iznad hrvatskog prosjeka
(oko 4 citata) na svjetskim jezicima.
Za 2019. godinu i 120 hrvatskih filozofa prosječan
broj citata svih radova navedenih na Google Scholaru
bio je 54,4, a prosjek citiranosti 20 filozofa na ovom
simpoziju je 113,5. Dakle, više nego dvostruko veći
od prosjeka citiranosti 120 filozofa za 2019.
Prema podacima iz 2019. od 120 hrvatskih filozofa
čak 35 je imalo 0–9 citata što je 29,1%. Dakle, skoro
1/3 hrvatskih filozofa je neprepoznatljiva čak i
prema najtolerantnijoj bazi Google Scholar. Inače,
najcitiraniji hrvatski filozof s najviše citiranih radova
na svjetskom jeziku (engleskom) 2021. je čini se
Neven Sesardić s više od oko 700 citata ukupno
(Google Scholar). Na ovom simpoziju s ukupnim
brojem citata dahću mu za vratom P. Gregorić i F.
Grgić, ali i pod vidom broja citata radova objavljenih
u renomiranim svjetskim časopisima i kod svjetskih nakladnika. Ananke stenai. To je hrvatska filozofija. Današnja
filozofija je ona koja je danas prepoznata u svijetu, a hrvatska je ona koja je takva i jučer i sutra. Ili nije?

Probajmo na engleskom: What is Croatian philosophy?

Ako bismo pitanje postavili npr. na engleskom jeziku, tj. What is Croatian Philosophy?“ pod istoimenom rubrikom
dobili bismo natuknice Croatian Philosophy (poput „Croatian Philosophy“ N. Miščevića u 2. izdanju Honderich, T.
(2005) „The Oxford Companion to Philosophy“, Oxford: OUP, p. 184), zatim nekoliko preglednih i/ili uvodnih
članaka o hrvatskim filozofima na engleskom jeziku (još uvijek nemamo o svima, tj. barem o 10-20 najvećih),
nakon toga možda i članke o Ruđeru Boškoviću od strane hrvatskih i međunarodnih stručnjaka za znanost,
filozofiju znanosti, filozofiju religije i ostale teme.
Nije mi poznato postoji li uvod u hrvatsku filozofiju ili uvod u 10-20 najvećih hrvatskih filozofa u povijesti hrvatske
filozofije na svjetskom jeziku. Ako postoji, dam se podučiti. Uostalom, većina naših najvećih filozofa u povijesti
međunarodno je čini se slabo prepoznatljiva, a to vrijedi i za navodne velikane kontinentalne, analitičke, kršćanske
i marksističke filozofije 1. i 2. polovice 20. stoljeća. No, time se ne bavim.

 Uzet ću primjer kojeg sam istraživao (Krkač, 2017, „Wittgenstein in Croatia. On the occasion of 75 years of
Wittgenstein in Croatian philosophy“, Disputatio philosophica, Vol. 19 No. 1, 2017:101-116). S 01/11/2021
prema Google Scholaru Wittgensteinov TLP ima 31.851 citata, PI imaju 60.107, a njegova ostala velika djela
(NB, BB, PR, LE, PG, Z, RFM, GB, RPP, ROC, OC, CV, BT, LFM, LC) imaju 31.050 citata, što ukupno 123.008 citata
ili za ovdje 17 navedenih djela prosječno 7.235 citata po djelu. Ostali najveći filozofi 20. st. imaju značajno
manje citata. Toliko o tome kako filozofi zbog raznih razloga imaju manje citata od prirodnjaka, biomedicinara
ili inženjera. Što se filozofema tiče, Wittgensteinu se pripisuje 20-25 filozofema (poput izomorfizma
propozicije i činjenice, neizrecivost, jezične igre, oblici života itd.) koji su postali trajno nasljeđe filozofije i na
koncu izum istinosnih tablica (u smislu kako ih je objavio iste godine kao i Post). Dakle, radi se u najmanju
ruku o jednom od najvećih filozofa 20. st., a moguće i jednom od 10-20 najvećih filozofa svjetske filozofije.
 Svi tekstovi (i pjesme) o Wittgensteinu od strane hrvatskih filozofa na svjetskim jezicima (engleski, njemački,
talijanski), a kojih od 1960. do 2017. ima 27, imaju prosječno 4 citata što je puno, tj. svi zajedno imaju 108
citata (prema Google Scholaru). Što se tiče tumačenja ne postoje izvorna tumačenja koja se pripisuju autorima
tih članaka. Najbliže izvornom tumačenju je nekoliko radova svjetskih stručnjaka koji kad opisuju kulturno
tumačenje Wittgensteinovog pojma oblika života (koje je jedno od tri najčešća) među ostalima navode i dva
hrvatska autora kao zastupnike tog tumačenja. Eto, toliko su hrvatski wittgensteinovci relevantni u svjetskoj

1
 zajednici stručnjaka za Wittgensteina barem pod vidom prepoznatljivosti njihovih radova, dakle pod vidom
filozofije jednog od najvećih filozofa 20. st. I točno to je u tom smislu pod tim vidom hrvatska filozofija kao
Croatian philosophy. Postoji i manje pesimistično lice ove priče. Hrvatski autori koji se bave Wittgensteinom u
svojim knjigama i člancima na hrvatskom, svojim predavanjima, mentoriranjima završnih, diplomskih radova i
doktorskih disertacija, svojim uredništvima i prijevodima Wittgensteinovih djela već sigurno 25 ili 60 godina
oblikuju generacije tuzemnih wittgensteinovaca i to je možda preduvjet barem mogućnosti optimističnog lica
priče koje je igrom slučaja pesimistično. Sad, može li se to preslikati na ostale teme hrvatske filozofije ne znam.
Vjerojatno ne potpuno jer je tema Wittgensteinove filozofije slabo zastupljena u hrvatskoj filozofiji za početak
zbog demografskih razloga.

No, ako je ovaj primjer djelomično reprezentativan, onda se odgovor na pitanje Što je hrvatska filozofija? nalazi u
odgovoru na pitanje What is Croatian philosophy?, a odgovor na to pitanje glasi: Next to nothing. Uostalom, početno
pitanje pretpostavlja da hrvatske filozofije ima (što nije uvijek jednoznačno afirmativno odgovarano), a uz to je i
esencijalističko (a odgovor je možda „svežanj“ ili „pušlek“ 100 cvjetova).

Što hrvatska filozofija uopće može biti?

Najvećih 10-20 hrvatskih filozofa spadaju u zemlju daleke prošlosti. Pretpostavljam kako se rijetko tko iz 20. st.
može ugurati u tu skupinu usprkos vojskama obožavatelja. Njih 10-20 teško da danas figuriraju kao življi nego ikad.
Oni su u najboljem slučaju prastari spomenici ili muzejski primjerci. Možda je bolji način da oni poput duhova
velikih predaka lebde nad nama dok filozofiramo u 21. stoljeću. Za početak im žrtvujmo ono što smo im dužni. To je
u najmanju ruku džepna kratka povijest hrvatske filozofije na 3-4 svjetska jezika koja bi se koncentrirala na 10-20
velikana i kroz njih ispričala čudnu priču povijesti hrvatske filozofije koja je u mnogočemu specifična u odnosu na
usporedive kako tijekom povijesti i danas (za djelomičnu potvrdu toga vidi Krkač, K. Cerovsky, I. (2012) „O čemu,
koliko i kako filozofiraju hrvatski filozofi?“, OŽ pp. 479-494).

 Završio bih s drugim primjerom. Usprkos relativnom međunarodnom priznanju, bila je potrebna duga svađa s
recenzentima teksta o poslovnoj etici u Hrvatskoj u kojem se pokazuje kako su Kotruljević i Gučetić začetnici
poslovne etike u europskoj novovjekovnoj filozofiji i ekonomiji (Krkač K., Jalšenjak B., Eterović, P. (2015)
„Corporate Social Responsibility in Croatia“, u S. O. Idowu, R. Schmidpeter, M. S. Fifka (eds.) „Corporate Social
Responsibility in Europe, United in Sustainable Diversity“, Springer, 2015:231-243 i Krkač K., Jalšenjak, B.,
Matišić, M. (2020) “Corporate Social Responsibility in Croatia (2013–2019)”, u S. O. Idowu (ed.) “Current
Global Practices of Corporate Social Responsibility”, Springer). Kako su oba teksta objavljena kod svjetskog
nakladnika, vjerojatno je kako će analiza i argumenti u njima sad lakše naći put do šire svjetske recepcije. Stvar
je možda sitnica, ali mislim da treba ići malim (i dokazivim) koracima.

Hrvatska filozofija može biti nekoliko stvari koje se međusobno ne isključuju. (1) Nacionalna (hrvatska) filozofija
je sve ono što nacija (RH) formalno kategorizira kao filozofiju. (2) „Nacionalna [hrvatska?] je filozofija duhovno
oživljena aktivnost nacionalnog bića.“ i „[P]ostojanje nacionalne filozofije, kakva god ona bila, pitanje je kulture
jednog naroda, a ne trenutne pomodnosti.“ (A, Bazala, O ideji nacionalne filozofije, 1938:58-59). (3) Nacionalna
(hrvatska) filozofija je filozofija koja pripada nacionalnom prostoru i kao izvorna je prepoznata u nadnacionalnim
krugovima (Krkač, K. (2012) Hrvatska filozofija i skolastička epistemologija 20. stoljeća, Zagreb: Filozofija.org).
Pod vidom (1) hrvatska filozofija je točno i sve ono što se kategorizira kao filozofija bez obzira koje je izvornosti,
kakvoće i međunarodne prepoznatljivosti i priznanja. Pod vidom (2) nije jasno što opis znači, ali pretpostavimo
kako i u tom smislu postoji hrvatska filozofija. Pod vidom (3) hrvatska filozofija postoji, ali je sužena na krug
(recimo 10-20) hrvatskih filozofa koji svoje izvorne zamisli objavljuju na svjetskim jezicima kod kvalitetnih
nakladnika i u kvalitetnim časopisima i koje su prepoznate od strane svjetskih stručnjaka (u rasponu od citiranja
do uvrštavanja tih zamisli u rubriku njihovih zamijećenih ili utjecajnih zamisli). Ako temeljem (3) pretpostavimo
kako je nacionalna filozofija (3.1) nešto što svjetsku filozofiju čini drugačijom, tj. bez čega ne bi bila ono što jest ili k
čemu ide, onda je hrvatska filozofija točno ono čime pridonosi svjetskoj filozofiji i u mjeri u kojoj i kako to čini.
Hrvatska već godinama ima 1 institut za filozofiju i 7 studija filozofije i krajnje je vrijeme da tih 120-140 filozofa
počnu raditi nešto izvorno što će biti redovito, a ne kao iznimka, međunarodno prepoznato. Ako se trenutačno
stanje nastavi, teško da 20-ak međunarodno prepoznatljivih filozofa može opravdati postojanje zajednice od 120-
140 članova i 7 studija filozofije ili ukratko o tome se nema što za reći pa se mora šutjeti ili se muhi ipak može
pokazati izlaz iz muholovke?1
Kristijan Krkač
05/12/2021

1
Tekst je 05/12/2021 provjeren sustavom PlagScan i sadrži 0% plagijata.