Expressing-The-Inexpressible-On-The-Theme-Of-Literature-And-Psychology - Content File PDF

You have downloaded a document from
The Central and Eastern European Online Library
The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

research institutes, and various content providers
Source: Umjetnost riječi
Art of Words
Location: Croatia
Author(s): Mladen Machiedo
Title: Kazivanje neizrecivog (na temu književnosti i psihologije)
Expressing the Inexpressible (On the theme of literature and psychology)
Issue: 3/1988
Citation Mladen Machiedo. "Kazivanje neizrecivog (na temu književnosti i psihologije)". Umjetnost
style: riječi 3:207-245.
https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=219137
CEEOL copyright 2021
.Umjetnost riječi« XXXII (1988) • 3 • Zagreb. srpanj - rujan
Izvorni znanstveni članci

UDK(045)
MLADEN M A e H I E D o (Zagreb - Filozofski fakultet)
KAZIVANJE NEIZRECIVOG
(NA TEMU KNJIŽEVNOSTI I PSIHOLOGIJE)
UDK 82:159.91.033
Autor istražuje dvosmjerne veze između znanstvenih teorija i
odnosnog literarnoga konteksta. »Nenormativnoj« psihologiji
pripadaju antički poticaji (jedan Herodotov dapače naknadno
»ispravlja« Freuda), kao i talijanski (od XIV. stoljeća do sredi-
ne XIX). Povijesna uloga Lombrosa uspostavlja se na raskriž-
ju između srodnih naslova i postavki Dostojevskog, Dossijeve
»autodijagnoze«, te Kamovljevih eseja i Isušene ka/juie
(= psihe). Slično autor prilazi Bergsonu i Freudu. Potonji biva
razmatran kao kritičar književnih i umjetničkih pojava; dopu-
njuju ga Svevo (romanopisac i Joyceov svjedok), Saba, Piran-
dello, Breton ... Značajna je revalorizacija talijanskog nadrea-
lizma s pretečama poput Savinia (višestrukog tvorca promje- 207
ne) i Giorgia De Chirica (slikarskog sudionika Nadje) , dok ve-
zu između čovjekove nutrine i povijesti traže Moravia i Gadda.
Lacanovim postavkama prožima se poezija neoavangarde,
koju ilustriraju Sanguineti i Zanzotto. Skriveniji vertikalan »di-
jalog« vodi autor teksta s kritikom: od nastanka psihoanalitič-
ke biografije preko revizije Freuda (Fromm, Marcuse, Timpa-
naro), osporavanja, aktualizacije psihoanalize, njene doslovni-
je ili »autoritativne« isključivosti (M. David), te pomaka prema
simboličkom ... sve do Kriegerove »psihoanalize« samoga kri-
tičara i Calvinova citata iz kojeg dijelom proizlazi naslov. Raz-
vedena historičnost književno-psiholoških primjera nastoji
kompenzirati pomanjkanje perspektive u smislu uobičajenog
»cilja pred SObOf77cc •
.Za koliko se bolesti činilo da uopće ne
postoje sve dok ne bijahu prokazanel.
(A. Gide, Dostojevski) l
.Istraživanje koje kritičar obavlja uvijek
je rizik: naime, kritičar a priori ne zna
kamo će stići.«
(G. Barberi Squarotti, Babilonski kod) 2
l A. Gide, Dostojevsk~ Gallimard, Pariz 1964 (1. izd. 1923), str. 153.
2 G. Barberi Squarotti, Il eodice di Babele, Rizzoli, Milano 1972, str. 137.

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

.Umjetnost riječi. XXXII (1988).3 • Zagreb. srpanj - rujan
Opća istina o skrivenom postojanju fenomena i prije njihove znanstvene ob-

rade mogla bi se, između ostalog, potkrijepiti davnom prisutnošću psihologije
u književnom tekstu (ili tekstu koji se s današnjeg stajališta može smatrati i
književnim). Još staroegipatska Knjiga mrtvih govori o dva aspekta srca: .ha-
ti. bi, u slobodnom tumačenju, odgovarao modernoj Freudovoj podsvijesti ili
nagonskoj sferi, a .ib., recimo, Nietzscheovoj volji (uz dodatnu napomenu o
prevazi, pa i isključivosti potonjeg, u grčko-rimsko doba). Izvorno, međutim,
.ib. upućuje na transcendenciju: o njemu, nadasve, ovisi sud o zemaljskom
životu pokojnika; stoga njegova eventualna podložnost .hatiju. dovodi u pita-
nje, ničeovski rečeno - ali bez želje za razgradnjom i bez sugeriranja privida
- proročansku .apolonijsku. mudrost bića prema pamćenju i iskustvu nje-
gove .dionizijske. prošlostP Herodot, neslućeno blizak znanosti XX. stoljeća,
ne iziskuje nikakav napor za aktualizacijom. Dapače, jedno njegovo tumače
nje sna doima se korektivno u odnosu na isključivost najčuvenije moderne
teorije. Pizistratov sin Hipija, koji uoči bitke vodi Perzijance prema Marato-
nu, interpretira povoljno (a ne represivno) svoj .edipski. san o spavanju s maj-
kom: kao predznak povratka u Atenu i preuzimanja vlasti (Povijest, VI, 107).4
Uloga simboličkog faktora podudara se nevjerojatno sa suvremenim Vernan-
tovim prigovorom Freudu.~ Dokaz je utoliko uvjerljiviji što se opisana epizo-
da vremenski poklapa sa Sofoklovim stoljećem. Ranokršćanski Augustin,
208 omiljena Petrarkina lektira, obiluje psihološkim istančanostima, osobito u X.
knjizi svojih Ispovijest~ o pamćenju. Autor izričito naglašava da će priopćavati
o sebi ono što zna i što ne zna (x, 5, 7),6 dok samo pamćenje biva metaforički
izjednačeno s .golemim spremištem. punim tajnovitosti (x, 8, 13).1
Među piscima iz prvih stoljeća talijanske literature čini se neizostavnim
Boccaccio. Ozbiljni kritičari i teoretičari (kao Bigongiari i Segre)8 Elegiju gospe
, 3 Livre des morls des anciens Egyptiens, franc. prijevod, Stock, Pariz 1985 (l. izd. 1954), str.
106 -107. O obrnutoj .dionizijskoj mudrosti. pretpostavljenoj .a~olonijskoj varci. u .čudnom
bratskom spoju., vidi F. Nietzsche, Rođenje tragedije, prevela V. Čicin-Šain, GZH, Zagreb 1983,
str. 130 - 131. Budući da Nietzscheova metoda asocijativnog vatrometa trpi apsolutno sve, spaja
se u njoj i ono što će potom u Freuda i Heideggera ostati rigorozno razdvojeno. Kad Nietzscheov
Dioniz, naime, .otvara put u utrobu Bitka. (str. 96), suočavamo se s jedinstvenom ambicijom os-
tvarivanja spoznaje putem libiJa (rekao bih gotovo s isijavanjem bolesti, parafrazirajući zajedno
terminologiju iz dvaju znatno cjelovitijih pojmovnika).
4 Herodotova Istorija, preveo M. Arsenić, Matica srpska, Novi Sad 1966, str. 107; Erodoto,
Le storie, tal. prijevod, Mondadori, Milano 1982, II, str. 135.
~ J. P. Vernant, Edipo senza complesso, tal. prijevod, u .Nuovi Argomenti., br. 12/1968, oso-
bito str. 234 - 235 (o Edipovu snu).
6 Aurelije Augustin, Ispovijest~ preveo Stjepan Hosu, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1973,
str. 211. Takoder (nakon što je .moć pamćenja. prikazana kao .golemo i beskrajno svetište.):
.Tko će mu doprijeti do dna? (...) ali ja sam ne shvaćam potpuno što sam. (x, 8, 15; str. 215).
7 U tal. izd.•prostrana spilja•. Po Sant'Agostino, Le confession~ Mondadori, Milano 1984,
str. 270.
8 P. BiBongiari o .sentimentalnom romanu. koji podrazumijeva psihološke nijanse, u La
poesia come junzione simbolica del linguaggio, Rizzoli, Milano 1972, str. 40; C. Segre doslovno o


Fiammette smatraju psihološkim romanom. S obzirom na količinu glasnih

uzdaha koje napuštena plačna protagonistkinja upućuje plemenitim gospama,
teško bi bilo terminološki inzistirati na unutrašnjemu monologu. Pa ipak, u
završnom poglavlju, Fiammetta se obraća svojoj »malenoj knjižici« (izvorna
hiperbola) gotovo izvučenoj iz »groba« vlastite nutrine. 9 Nasuprot modulaciji
takva osamljena glasa, izvanjštit će se, naprotiv, u Dekameronu prava teatral-
nost: obilje kretnji koje prikrivaju ili raskrinkavaju želju. (Spuštajući to djelo u
napuljski podsvijet, tendenciozno prema piščevoj »zlatnoj mladeži« koja pod-
sjeća na anžujski dvor, Pasolini je u svojoj ekranizaciji naglasio, odnosno pre-
naglasio, tjelesnu beskonačnost, a time i tragičnost neispunjenog libida.) Te-
meljitije od Fiammette, koja je (poput skrivenog autora) patnju sublimirala
pisanjem, gubi sebe Ariostov Orlando. U studiji Ariosto i njegovi likovi, G.
Resta je 1957. godine predočio nekoliko detalja koji uvjerljivo ilustriraju de-
personalizaciju, amneziju i simboličku osvetu, pa i potrebu za liječenjem, pre-
tjeravši možda ipak - medicinski - u piščevu izjednačavanju s likom, toč
nije u tumačenju zaigrane autoironije kao Ariostova vlastita obrambena me-
hanizma. lo Između Orlandova ludila i ozdravljenja zapravo i ne dolazi u pita-
nje pjesnikova tipično renesansna suverenost nad materijom. (Nevolja je u
tome što pisac za ortodoksnu psihoanalizu, priznavao on to ili ne, skrivao ili
otkrivao karte, uglavnom podliježe podjednakoj dijagnozi.) Tassov lik (dvor-
ski lik i kad mu se nudi utjeha pastorale) ozbiljnije je uvučen u psihologiju 209
međuljudskih odnosa: .vajme, kako mogu ja / drugog nać, ako sebe nać ne
mogu?«, pita se Aminta u istoimenom komadu (I, 2, 359 - 360),11 u stoljeću
koje je već upoznalo dileme Shakespeareovih dramskih osoba, uglavnom ne
znajući, međutim, za dugo netiskane Michelangelove stihove: nezadrživ izljev
nutrine (ne više ludi izuzetak) načima ondje dvorjaničku besprijekornost bića,
formu dotada podložnu kontroli svijesti (da ne kažem i super-ega),12 U svoju
proširenu psihologiju barok uvlači i boštva, pa tako približava njihova reagira-
nja. U XV. pjevanju Marinova Adonisa Venera igra šah s istoimenim likom uz
uvjet da će tko izgubi biti u vlasti pobjednika, dok uloge odnosnih »sekunda-
nata« preuzimaju na sebe Amor i Merkur. U datom trenutku potonji (prevo-
.psihološkom romanu« ('romanzo psicologic01, u Avviamento all'analisi del testo letterario, Einau-
di, Torino 1985, str. 238.
9 G. Boccaccio, Elegija gospe Fiammette, preveo F. Čale, u Djela, uredili F. Čale i M. Zorić,
Liber-NzMh, Zagreb 1981, I, str. 645. Izvornik po: G. Boccaccio, Elegia di Madonna Fiammetta,
BUR, Milano 1962, str. 218.
10 G. Resta, Ariosto e i suoi personaggi, u .Rivista di psicoanalisi«, br. 3/1957, izvadak pretis-
kan pod naslovom Il sogno di Orlando, u I metodi attuali della critica in Italia, uredili M. Corti i
C. Segre, Torino 1970, str. 144-153.
II T. Tasso, Aminta, BUR, Milano 1976, str. 73.
12 Vidi osobito madrigal Come puiJ esser ch'io non sia piu mio?, u Michelangelo Buonarroti,
Rime, BUR, Milano 1975, str. 49; Kako to da ja više nijesam svoj?, u Michelangelo Buonarroti, U
kamu vrletnom i tvrdom, uredio M. Machiedo, Istarska naklada, Pula 1986, str. 29.


dim u pjesničkoj prozi): •...vidi da božica ljubavi na drugo misli; jer nakanila
da iskušava nogom nogu voljenog mlaca pod stolom, nizašto više ne mari, pa
izvan sebe pobjeđuje jadna u igri a srce gubi!.Y Po prirodi dovitljivi Merkur,
posredstvom nimfe Galanije, pojedene figure ubacuje natrag u igru, ali Vene-
ra otkriva varku, nasrće na nimfu šahovskom pločom i pretvara je, bijesna, u
kornjaču. Efekt mitološko-zoološke vizualizacije (evo zašto kornjača ima ša-
hovska polja na oklopu~ nadjačao je, štoviše uklonio, dublje zavirivanje u
podsvijest; stoga ni opisana situacija ne uvjetuje razvoj, niti je strukturalno za-
mašna u poetici nepresušnog estetskog nadraživanja čudesnim. U istom sei-
eentu Brusoni, kao romanopisac zaokupljen povijesnom silom i nasiljem, raz-
mišlja o psihologiji mnoštva, koje pristaje na vlast jednog čovjeka, premda se
.među njih sto tisuća neće naći dvojica, koji bi težili istom predmetu i pri-
stanku«.14 Psihologija Parinijeve poeme, u idućem stoljeću, djeluje funkcional-
no podređena društvenoj satiri. Smisao je dokonih pojedinosti, koje sačinja
vaju dnevni raspored .mladoga gospodina., razotkriti povlastice aristokrat-
skog sloja. Na njih više ne pristaje autor kao glas osviještenoga građanstva (ili
najprosvjećenijeg svećenstva) u vremenu pomodne, ozakonjene hipokrizije,
vlasulja i napudranih lica. Samim ukidanjem fizionomije, odnosno progra-
matskim uvođenjem tipa, Parini odustaje od individualnosti. Riječ je o prvoj
militantnoj psihologiji klase u talijanskoj literaturi: promatrane i one u ime
210 koje se promatra. 15 Alfierijevim protoromantičnim likovima vraća se pojedi-
načna kompleksnost, zasnovana na klasičnoj tragediji. Rodoskvrni poriv u
namjeri - don Carlosa prema maćehi Isabelli u Filipu (španjolskom Filipu
II), odnosno Mirre prema ocu u komadu Mirra (također s kraljevskom fabu-
lom, no preuzetom iz Ovidija) - završava smrću, zadanom ili izabranom. Hi-
perboličan poriv prema zapriječenom cilju, za koji osoba nije sasvim odgo-
vorna (u Mirri: .Neka neznana sila u meni zbori ...•),l6 nameće gledaocu pita-
nje o krivici i nevinosti, čime je postignut učinak odgođene katarze (glavne
neoklasicističke psihološke dopune scenskoga klasicizma). U Alfierijevu tivo-
topisu zastao bi zacijelo Freud nad barem dva mjesta: nad ispričanim lapsu-
som pretvorbe .fratara« ('Irati') u .očeve. ('padri'); odnosno nad tezom da je
odrastao čovjek .nastavak djeteta. P U XIX. stoljeću, u drugoj polovici kojeg
će nastati psihološki roman, obiluju od samog njegova početka već školski
13 G. B. Marino, L'Adone, Einaudi, Torino 1976, str. 207.

14 G. Brusoni, u Il carrozzino alla moda, po C. Vare se, Scena, linguaggio e ideologia dal Sei-
cento al Settecento, Bulzoni, Rim 1985, str. 92.
15 G. Parini, Il Giorno, Sansoni, Firenca 1964.
16 V. Alfieri, Mirra, u Tragedie, Sonzogno, Milano 1939, II, str. 329.
17 V. Alfieri, Vita, Garzanti, Milano 1981, str. 12,23. Također: .Sad motri, čitatelju, u meni
c'ovječuljku portret i svoj i sviju koji su bili ili će biti ljudi, jer smo ipak svi uvijek, razmisliš li do-
j·ro, vječna djeca«; isto, str. 15.


primjeri. Jacopo Ortis Uga Foscola pridodaje modelu patetične Fiammettine

tužaljke (ako ne i Petrarkine, vodeći računa o ne slučajnom romansijerskom
izletu u ArqUll) nacionalnu komponentu (u političkom i kulturološkome
smislu), a nutarnjoj rastrganosti podešava izlomljeno izlaganje do mjestimič
no pjesničkog zapisa. Još je očitije, međutim, Manzonijevo prilagođavanje
.dekameronske. gestualnosti u sceni don Abbondiova susreta s razbojnicima,
u prvom poglavlju Zaručnika/ 8 gdje se nemoguće usklađivanje plašljivosti i
tobože čiste savjesti odaje i govorom: isprekidanim, »nesemantičkim. replika-
ma. Na mnogim stranicama Tommaseovih proza izražava se za romantičare
programatska veza između krajolika i duševnog stanja. Ali »izljevu. u krajolik
odgovara - kao značajnija anticipacija tog pisca - možda i učestalije, obrnu-
to poniranje iz prirode u nutrinu lika. Osebujna slikovno-refleksivna vibracija
prožima npr. početni ženski monolog u noveli Dva poljupca (napisanoj
1831): »Motri na drugoj strani svjetlucanje one ponajviše osamljene zvijezde,
možda veće od Sunca: a ako pogledaš u vode, ne nalaziš od tolikog blistavog
blaga nijednu zraku koja bi doprla da ih optoči. Čuvstvo muškarca sliči tome
moru, o bratiću moj. Žena živahno laka, koja uspijeva probuditi u njima krat-
kotrajno gibanje, potiče ga cijelog da blista i u svakoj misli ostavlja gotovo lu-
tajuću neku zraku vlastite slike, tako da se život čini blagim ljubavnim talasa-
njem. Ali duša žene koja, međutim, znatno nadmašuje želje izopačena muš-
karca, makar bila blistava i žarka, neće o sebi u onom nepostojanom srcu os- 211
taviti ni slike •. 19 Prava je šteta što pripovijetka započeta tako profinjenim
psihološkim sjenčanjem završava u deklarativnom obiteljsko-domovinskome
moralizrnu. Posljednji izabrani primjer, u ovom nizu, Giustijeva je pjesma
Sant'Ambrogio (iz 1846), točnije Pirandellova analiza te pjesme u njegovoj po-
znatoj studiji Humorizam, objavljenoj 1908. godine. Promatrajući slavenske
vojnike, kao austrijske zavojevače u najstarijoj crkvi u Milanu, Giusti psiho-
loškom razradom, naime postupnim razvojem situacije do obrata, podupire
Pirandellovu osnovnu zamisao o humorizrnu kao »osjećanju protivnog•. Pod-
sjećam na početnu pjesnikovu netrpeljivost, u Slamnigovu prijevodu: »Uđoh,
a tamo sve sami soldati / što sjeverni ih narodi imadu, / kao na primjer Česi i
Hrvati, / kolci u ovom našem vinogradu...•. Ubrzo, međutim, misa, Verdijev
zbor i pjevanje unovačenih na njemačkom pobuđuju malo-pomalo drugačija
čuvstva, sve do proklamiranja talijansko-slavenske solidarnosti i Giustijeve
osobne autoironične sućuti: »Daleko tu od svojih, jadni ljudi, / u ovom kraju
gdje ih svatko kara (...) / Il bježim sad, il grlim desetara...• ('Qui, se non fuggo,
abbraccio un caporale... ').20 Pirandellov zaključak o »psihološkoj analizi te pjes-
18 A. Manzoni, I promessi sposi, u Tutte le opere, Barbera, Firenca 1946, str. 446. i dalje.
19 N. Tommaseo, Due baci, u Opere, Sansoni, Firenca 1968, I, str. 49l.
20 Izvornik Giuseppea Giustija (1809 -1850) po L. Pirandello, L'umorismo, Mondadori, Mi-
lano 1986, str. 136 -137; prijevod I. Slamniga, U crkvi Sant'Ambrogio, u .Forum«, br.


.Umjetnost riječi. XXXII (1988) • 3 • Zagreb. srpanj - rujan
me« kao .nužnoj osnovi njezina estetičkog vrednovanja«,21 može se protegnuti

unatrag na primjere što sam ih predočio. Svi oni (a cilj im je bio tek da pruže
uvid, ne cjelovit pregled) govore, na različite načine, o kompleksnosti bića i
nepredvidivosti njegovih postupaka. Nazvao bih takvu psihologiju nesistema-
tičnom ili cum grano salis .nenormativnom« (po uzoru na poetiku, ali obrnu-
tim redoslijedom) prije prvih tipologizacija svojstvenih znanosti otprilike od
posljednje četvrtine prošlog stoljeća naovamo:
Cesare Lombroso, Henri Bergson i Sigmund Freud označavaju tri momenta

te modeme znanosti (psihijatrije odnosno, u drugom slučaju, psihologiji blis-
ke intuicionističke filozofije), što je s manjom prednošću, istodobno ili s po-
nešto zakašnjenja, ali stalno u svojevrsnom odmaku, prate književna djela.
(Medicinski bi historijat, naravno, zahtijevao znatno više imena.) Lombrosa
donekle .dopunjuje« Dostojevski, Bergsona Proust, a Freuda Svevo i Joyce.
Uloga međukarike, nažalost u evropskim razmjerima još nepoznate i stoga za
odnosnu teoriju nedjelotvorne, pripada našem Janku Poliću Kamovu: izme-
đu usvojenih Lombrosovih teza, te protoavangardnog proboja (u Italiji uskoro
nepomirljivog, na futuristički način, prema svakom obliku psihizma) i više-
strukih približavanja još anonimnom Svevu, prije njegova glavnog ostvarenja
i, u apsolutnome smislu, prije Joycea.
212 Između naslova Fjodora Dostojevskog iz 60-ih godina prošlog vijeka, Zlo-
čin i kazna i Idiot, te Lombrosovih iz 70-ih godina, Zločinac (L'uomo delin-
quente) i Gentj i ludost, sličnost je upravo frapantna. No mentalne iznimke
što ih talijanski psihijatar promatra na istoj fiziološkoj liniji, kao polove, u
ruskog se pisca često poistovjećuju, pa upravo intelekt podliježe patološkoj
reakciji. Suvremenici dvaju opusa doživjeli su šok prije no što su, u dotičnih
autora, spoznali smjerove prevladavanja .skandaloznog«: u Dostojevskog
afektivnu evanđeosku preobrazbu; u Lombrosa racionalnu, znanstvenu razda-
ljinu. Služeći se još nepotpunim francuskim i njemačkim prijevodima, morao
se Andre Gide, od svojeg prvog napisa 1908. sve do predavanJa sabranih u
djelu Dostojevski 1923. godine, boriti za postumno posvećenje tog romanopis-
ca na Zapadu. U studiji se logično, ali samo jednom, spominju Lombroso (na
temelju tada već opće poznatog izjednačavanja genija i neuroze) i- Freud (na-
javljen u Idiotu neodgonetnutom enigmom snova).22 Ovo potonje približava-
nje bit će prešutno osporeno idealom povratka u pročišćeno djetinjstvo što
ga, drugdje, zastupa ruski pripovjedač. B Dva odlomka Gideove studije mogu
posebno zaokupiti teoriju modernog romana: .neka vrsta slojevitosti« ljudske
10 - 11/1980, str. 719 - 721, popraćen studijom M. Tomasovića, Hrvati u Sant'Ambrogiu (uz no-
vi prijevod Giustijeve pjesme), isto, str. 703 -718.
21 L. Pirandello, isto, str. 137.
22 A. Gide, Dostlievski, cit. izd., str. 218, 68.
23 Isto, str. 214.


duše, sačinjene od intelektualnog pojasa, pojasa strasti i nekog neoskvrnjenog

pojasa koji omogućuje uskrsnuće; odnosno, ponešto u polemici s Larbaudom,
zacrtavanje tehnike monologa prije Joycea, zahvaljujući Poeu, Browningu i
- ponajviše - Dostojevskom.24 Njegovo privilegiranje ispovijesti, u širem
smislu, vodi Gidea natrag do istoimenog Rousseauova djela, poimence citira-
nog u romanu Mladić.2~
Sto godina zakašnjelo objavljivanje djela Carla Dossija Svakodnevna auto-
dijagnoza (iz 1884), s instruktivnim pogovorom i komentarom Laure Barile,
potiče na razmišljanje o dvosmjernim vezama između milanske bohemske
Scap;gliature i čuvenog psihijatra. Taj se, naime, u jednom svojem izdanju po-
služio materijalom što mu ga je prikupio aristokratsko-anarhični prijatelj Do-
ssi. Bez oklijevanja može se utvrditi da je militantni frojdizam (ne njegov os-
nivač), s problematičnim >određivanjem« kasnijeg apsolutnog početka (nakon
Lombrosa), zatamnio jednu sferu koju Barileova povijesno zaokružuje, tako-
đer uz pomoć naknadnog iskustva (a to će, za ovaj tekst, biti najava budućeg
zapleta, ne raspletaQ: .Kad šezdeset godina kasnije lu odnosu na Dossijal jedan
drugi veliki 'barokni' pisac, Gadda, pokazuje sa svoje strane vrlo živo zanima-
nje za genetičke procese, tražeći u nasljednom prenošenju znakove bergso-
novski neprekinutog vitalnog procesa, gomilajući u svojem prebogatom i
izobličenom nabrajačkom govoru sve 'su-uzroke' koji međusobno djeluju u
proizvodnji materije, neće više dostajati same uzročne veze ili zakon nasljeđa: 213
autor već zna da postoji nešto, i to nešto bitno u dinamici života, neka tajna
koju uzročne veze ne uspijevaju opravdati, nešto što je onkraj njih«.26 No, vra-
timo se načas Kamovu. U usporedbi s malo prije naznačenim datumima Gi-
deovih tekstova o Dostojevskom, njegovi feljtoni o Lombrosu - 1907, za ži-
vota potonjeg, i kao nekrolog, 1909 - idu i te kako u prilog piscu i njegovu
predmetu, pa i zagrebačkim časopisima (.Pokret« i .Hrvatski đak«) u kojima
su objavljeni. Prvi feljton, svojim zaključkom, primiče Lombrosu književne
primjere: .1 onda zaviđaš sretniku i pomišljaš na one koji su bacili zrno na
neplodnu zemlju ili onako bezbrižno, slučajno, od obijesti ko čarobni lump
Poe ili genijalni epileptik Dostojevski ili biblički heroj Wilde«,27 što je ujedno
i svjedočanstvo o izvanrednoj aktualnosti tadašnje Kamovljeve lektire. Dva-
put ponovljen patetičan usklik u .drugom« Lombrosu: .Umrvši za svijet oživje
za Hrvatsku!«,28 pripada vremenu nakon Isušene kaijuže(kaljuža je metaforički
24 Isto, str. 195.

2~ F. M. Dostojevski, izvadak iz romana Miadi{, kao Dodatak u A. Gide, cit. izd., str. 238.
26 L. Barile, Postfazione, u C. Dossi, Autodiagnosi quotidiana, Scheiwiller, Milano 1984, str.
43-44.
27 J. Polić Kamov, O djelu C. Lombrosa (PO njegovoj ?O-godišnjici), u Clanci feljtoni i pisma,
Sabrana djela, uredio D. Tadijanović, O. Keršovani, Rijeka 1984, N, str. 9.
28 J. Polić Kamov, Lombroso, isto, str. 160, 167.


psiha), naime jedinog Polićeva romana, nastalog kako sam, nadam se, utvrdio
na drugome mjestu, izmedu 1906. i 1909. godine. 29 Termin .autoanaliza«
upotrijebio je naš autor u vezi s likovima Dostojevskog,3° dok su mu romani
Bourgeta i D'Annunzia (Giovanni Episcopo, 1891) pružili modele daljnjeg ras-
lojavanja ličnosti koje, medutim, u njima još nije izazvalo adekvatnu preinaku
strukture. Ako Dossiju pripada postumni primat u eksplicitnoj .autodijagno-
zi«, Kamov prednjači autoterapijom razlomljene psihe (psihe kao nejasnog
odnosa svjesnog i nesvjesnog), prije no što će Italo Svevo taj postupak primi-
jeniti tek u svojem trećem, najzrelijem romanu Zenova svijest, 1923. godine
(gdje svijest odgovara modernim leksikonskim definicijama, kao suodnos psi-
hičkih sadržaja vlastitog .ja«).31 U svojem znanstvenom životopisu (iz 1925)
sam Sigmund Freud priznaje da mu nikad nije palo na pamet zanijekati fak-
tore konstitucije i nasljeda. 32 Nije li to dovoljno priznanje Lombrosovoj teoriji
i pripadnom književnom dometu?
Iako četiri godine mladi od Freuda, Henri Bergson započinje objavljivati
nešto ranije: Esej o neposrednim datostima svijesti izlazi 1889. Neovisnošću
svijesti o prostorno-vremenskoj >objektivnosti«, ili ljudskog vremena o .me-
haničkom«, ili psihe o uri, zadan je pravac .potrage« Proustovu ciklusu
(1913 -1922).• Posljednje poglavlje posljednjeg romana napisano je odmah
nakon prvog poglavlja prvog romana. Sav meduprostor je ispisan nakon to-
214 ga«.33 Sam Proust, dakle, priznaje prvenstvo koncepta pred osjetilno-intelek-
tualnim beskrajem digresija. Taj oblik discipliniranog rasta sanjarije nije Tali-
janima bio odviše blizak: apsorbirat će ga tek Lampedusa i Bassani u drugoj
polovici ovog stoljeća. Upravo dok Proust, nakon ranih mladenačkih okušava-
nja, započinje tiskanje svojeg ciklusa, Bergsonova predavanja u Parizu sluša
još student Giuseppe Ungaretti. U studiji pod naslovom Smijeh (iz 1900),
francuski filozof tumači život kao .svojevrsnu evoluciju u vremenu i kao svo-
jevrsno zaplitanje u prostoru«,34 a ta misao pruža i savršen ključ za interpreta-
ciju Ungarettijevih skorašnjih (autobiografskih) Rijeka. Ako je poticaj za
29 M. Machiedo, Eksplozija poticaja (Inozemni Kamov), u .Croatica., br. 24 - 25/1986, str.

7 - 45. Ponavljam da je Polićev roman i mitološki, ne samo psihološki, što ga donekle dvostruko
približava (kasnijem) joyceovu Uliksu.
30 J. Polić Kamov, Lombroso, cit. izd., str. 166.
31 Za tu i druge provjere dragocjen je A. Virel, Dictionnaire de Psychologic, Marabout, Vervi-
ers 1977.
32 Po S. Freud, Storia della mia vita, u La mia vita. La psjcoanalis,; tal. prijevod, Mursia,
Milano 1983, str. 64. Odlomak je preskočen (kao i početak istog, 5. poglavlja!) u S. Frojd IFreudi,
Autobiografija, preveo V. jerotić, u Autobiografija. Nova predavanja za uvođenje u psihoanalizu,
Matica srpska, N. Sad 1979.
33 M. Proust, po G. Cattui, Marcel Proust, Editions Universitaires, Pariz 1958, str. 82.
34 H. Bergson, Smijeh (Esej o značenju komilnog), prevela B. Br1ečić, Znanje, Zagreb 1987,
str. 61. Izvornik po H. Bergson, Le rire (Essai sur la signification du comique), Quadrige/PUF Pa-
riz 1985 (41. izd.), str. 67.


osluškivanjem sebe istog podrijetla, vitalni je polet ubrzo usmjerio pjesnika

prema ničeanskom naglašavanju faktora volje. Kratak esej iz 1924 (Bergsonov
stil) odaje već dobro poznat Ungarettijev smisao za konotaciju, ali ovaj put i
kao rezultat kritičkog stjecanja: .Riječi za njega imaju 'pomično' značenje.
Bergson je kolebljiv pred riječima«.35 U novije vrijeme i Ime ruže Umberta
Eca neslućeno navodi na aktualizirano čitanje spomenute Bergsonove studije
(podrazumijevajući ulogu, Ecu zacijelo znanog, Bahtinova Rabelaisa i uopće
karnevala). Po svojoj prirodi smijeh je nesvjestan (sličan snovima, kaže fran-
cuski filozof), ali mu učinak odgovara ponižavanju subjekta, odnosno društve-
nom kažnjavanju. 36 Kao da zaključak studije komentira Ecova inkvizitorskog
Jorgea, skrivanje Aristotelove knjige (o komediji, dakle o smijehu~, njenu za-
branu, paničan palež biblioteke i uništenje opatije kao .zrcala svijeta«. Dru-
štvo - čitam dalje rezimirajući - reagira obrambeno, u strahu pred ponešto
.atentatorskim« aspektom komike. 37 Valja li upozoriti da se Pirandellov .hu-
morizam«, kao pojam i izvan naslova studije, nadovezuje na Bergsonov Smi-
jeh? Prije dvojice spomenutih zabilježio je, medutim, treći autor, nakon zapa-
žanja o ponašanju ptica i divljaka (zna li to Levi-Strauss?) slijedeće riječi: .Ali,
o ovim pojavama raspravit ću opširnije u jednoj povijesti smijeha, koju na-
mjeravam napisati«.38 Nažalost, Giacomo Leopardi nije ostvario svoj naum.
Bilo je potrebno, evo, nanizati ponešto stranica da bi se doprlo do oca mo-
deme psihijatrije. Pritom sam se namjerno služio i njegovom terminologijom 215
sa svrhom oživljavanja ranijih pojava. Glavne etape psihoanalitičke djelatnosti
Sigmunda Freuda obilježavaju, u povećem vremenskom razmaku, djela Tu-
mačenje snova (1899), Psihoterapija svakodnevnog života (1901), Tri eseja o teo-
rtji seksualnosti (1905), Povtjest psihoanalitičkog pokreta (1914), Onkraj načela
užitka (1920) i Ja i 'Es' (1923). Datumi njihova objavljivanja, uz socio-antro-
pološki rad Totem i tabu (1913), mogu poslužiti temeljitijoj provjeri uspored-
nog literarnoga konteksta: s njegovim vlastitim intuicijama, preuzimanjem
postavki i otklonima. Zaseban Freudov corpus, u izravnijoj vezi s književnoš-
ću i umjetnošću, tvore medutim tekstovi objedinjeni pod naslovom Psiho-
analiza gentja, nastali izmedu 1907. i 1917. godine, u kojima se autor čas ba-
vi psihoanalizom lika (u Jensenovoj Gradivt: Shakespeareovim komadima
35 G. Ungaretti, Lo stiJe di Bergson, u Vita d'un uomo. Saggi e interventi, Mondadori, Milano
1974, str. 87. U citatu se, naravno, prepoznaje i Ungarettijev vlastiti smisao za konotaciju, kao što
drugdje (uključivši i Rijeke iz zbirke Radost) pjesnikovo vitalističko pamćenje može takoder pod-
sjetiti na Bergsona (poznati 'elan vital~.
36 U. Eco, Il nome della rosa, Bompiani, Milano 1980; Ime ruže, prevela M. Čale, GZH, Za-
greb 1984; H. Bergson, Smijeh, cit. izd., str. 119, 89; Le rire, cit. izd., str. 142, 103.
37 .Atentatorskim. (dosl. 'attentatojre~, radije negoli .napadačkim., kao u H. Bergson, Smi-
jeh, cit. izd., str. 130. Izvornik po H. Bergson, Le n·re, cit. izd., str. 157.
38 G. Leopardi, Pohvala pticama, u Dijalozj i esej~ preveo T. Smerdel, Zora, Zagreb 1961,
str. 165. Izvornik po G. Leopardi, Elogio degli uccelli, u Operette morali, BUR, Milano 1951, str.
172.

M. M a e h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

Mletački trgovac i Kralj Lear, kao i povodom Michelangelova Mojsija), a čas

postavljanjem upravo medicinske dijagnoze samog stvaraoca (Leonardo da
Vinci, Goethe), priznajući vlastiti status nestručnjaka, a time i svoj interes za
sadržaj umjetničkih djela, nasuprot formalnim razlozima njihove vrijednos-
ti. 39 Estetika je tako, a zajedno s njom i ontologija, unaprijed isključena iz
strogo omeđenog vidnog polja. Studija Deliriji i snovi u jensenovoj 'Gradivi'
(pripovijeci danskog autora, iz 1903. godine; o »arheološkom. snu koji Nor-
dijca vodi u Pompeje) vrlo minuciozno razlaže simptome halucinantnog pro-
bijanja nesvjesnog. U analizu je uključeno i etimološko superponiranje pro-
storno-vremenski nedohvatne Gradive i »potisnute« Zoe Bertgang: prva, uze-
ta iz davnog života, žurno korača svojim reljefom kao »Mars Gradivus«; druga
imenom potvrđuje, na grčkom, sam život, a prezimenom također sjajan hod.
(Čudim se što pisac nije primijetio, sasvim u skladu sa svojom metodologi-
jom rebusa i odgonetki, da prezime Bert-gang dijelom »apsorbira« i ime pro-
tagonista - Nort-bert Hanold - možda i u vezi s njegovim prividnim uda-
ljavanjem sa Sjevera = Nor-d.) U svakom slučaju, dokazni je postupak opće
nito uvjerljiv, jer je Freud naišao na čudesno bliskog autora, naravno zahvalan
što je književnost tako brzo i neočekivano pružila potvrdu njegovoj vlastitoj
psihoterapeutskoj metodi. 40 No dok se ta studija, unatoč profesionalnom pri-
svajanju predmeta, može smatrati i prvim uzorom (točnije, priznatim uzo-
216 rom) u širem smislu psihološke kritike, jedno sjećanje iz djetinjstva Leonarda
da Vincija (iz 1910) odaje diletantsku stranu Freudovih zalijetanja. Ne samo
zbog kardinalne lingvističko-ornitološke pogreške, pretvorbe oštrookog »jas-
treba. iz izvornog teksta u abnormalnoga »kraguja« u samoj analizi, već i zbog
fantastičnog povezivanja kulturološki vrlo udaljenih područja. Jer i kad bi pti-
ca bila ispravna, prisutnost hermetičkih (helenističkih~ spisa u renesansnoj
Firenci (Leonardu poznatih ali, naravno, nakon epizode iz spomenutih sjeća
nja) ne bi bila dovoljna da (samo jednu~ individualnu podsvijest umjetnika
poveže sa simboličkim inventarom staroegipatske Božice Majke, koja bi mo-
rala potvrditi traženi kompleks! Problematično je također i izdvajanje mi-
krostrukture Gednog između tisuća Leonardovih zapisa) bez intertekstualnos-
ti unutar opusa (barem u pogledu spornih ptica) a, naprotiv, sa svega jednom
interdisciplinarnom dopunom: Pfisterovim otkrićem tobožnje Vincijeve skri-
39 S. Frojd [Freud), Mikelandelov Mojsije (1914), preveo V. Jerotić, u Iz kulture i umetnost~

Matica srpska, N. Sad 1979, str. 199.
40 Radije .deliriji« (medicinski terminQ negoli .sumanutosti«; S. Frojd [Freud), Sumanutosti
i snovi u 'Gradivi' V. Jensena, preveo V. Matić, u Iz kulture j umetnost~ cit. izd., str. 93. Provjera
po tal. izd. S. Freud, Deli'; e sogni nella 'Gradiva' dj jensen (1907), u Psicoanalisi del genio, Ne-
wton Compton Italiana, Rim 1970, str. 235. Osvrćuci se naknadno (1925) na tu svoju analizu,
Freud poriče osobitu vrijednost Jensenovoj kraćoj pripovijeci (Autobiografija, cit. izd., str. 70), pa
se nehotična književna intuicija teško može povezati s naknadnom dodjelom Nobelove nagrade
danskom piscu (1944), pri čemu je zacijelo njegovo privilegiranje .gotičkogc nad .semitskim«
odigralo ne malu, ako ne i presudnu ulogu.


vačice, primjerene nespretnoj dječjoj igri osjenčavanja nevidljive figure, pri

čemu Freud, silom prilika, ne može nikakvim libidom objasniti zanatsku am-
neziju inače besprijekornog znalca anatomije. 41 Rekao bih da Freud nesvjesno
(!?) projicira u argumentaciju ono što inače zna, ili misli da zna, oVincijevoj
biografiji. Analizirati .maštariju« (tako sam Jensen definira Gradivu) nije isto
što i doskočicom, uz minimum erudicije, htjeti razriješiti tajnu Leonardova
centrifugalnog opusa. Te bih ishode nazvao usponom i padom Sigmunda
Freuda pri prosudbi umjetničkog stvaranja. Bilancu popravlja esej pod naslo-
vom Pjesnik i snovi otvorenih očiju (1908), u kojem autor spominje tada novije
.'psihološke' romane« i zapaža u njima predominaciju jedne osobe viđene iz-
nutra, kao i dijeljenje piščeva .ja«, putem auto-opažanja, u više djelomičnih
.ja«.42 U istom tekstu govori Freud, premda usput, i o .stoljetnim snovima«
čovječanstva, čime je već označen put prema Jungovim arhetipovima.
Tri moderna autora, koja izdvajam iz obilja bibliografije, nastojala su -
50-ih, 60-ih i 70-ih godina - provesti reviziju Freudove doktrine iznutra, is-
tičući njene novosti, upirući prstom u nedosljednosti, katkada bušeći utopij-
ske procijepe u sistemu. Djelom Misija Sigmunda Freuda afirmirao je Erich
Fromm hrabrog istinoljubivog iluminista u prvom poglavlju, odnosno u os-
mom (od njih deset), proroka koji, poput Mojsija, vodi u .obećanu zemlju« os-
vajanja ida. 43 Sav međuprostor ispunjen je dokazima po načelu frojdovski o
Freudu, pa posebno poglavlja .Mamin sin«, .Žena«, .Prijateljstva« i .Otac« bi- 217
ografski degradiraju autoritativnog učitelja ili ga pak, po boomerang-sistemu,
pretvaraju u pacijenta vlastite teorije. Tek potkraj knjige upustio se Fromm u
slobodnija vlastita razmišljanja; između njih ono o životu srednje klase XIX.
stoljeća u znaku štednje, naspram građanstvu XX. stoljeća u znaku potrošnje i
neodložnog zadovoljavanja svih želja, izvrsno obrazlaže popularnost psiho-
analitičkih teorija na području seksa. 44
U djelu Eros i civilizacija Herbert Marcuse se, dosljedno podnaslovu,
upustio u .filozofsko istraživanje Freuda« između načela užitka i načela zbilj-
nosti. Dopunjavajući izvorni predmet širim uvidom u tradiciju, autor je po-
nudio jezgrovito mitološko uprimjerenje opozicije Thanatosa i Erosa: naime,
Narcisova .libida« i Prometejeva .načela izvedbe« s noćno-dnevnim pomire-
41 S. Frojd IFreudI, Jedna uspomena iz detinjstva Leonarda da Vinlija, preveo V. Jerotić, u Iz

kulture i umetnost~ cit. izd., str. 101-195; Autobiografija, cit. izd., str. 70. Leonardov tekst u Co-
dice Atlantico 66 v. b.; Leonardo da Vinci, Quadnfolium, uredio M. Machiedo, GZH, Zagreb
1981, str. 111. Podsjećam na svoju raniju analizu Freudova tumačenja, u Leonardo da Vinci i poe-
zija, Rad JAZU, Zagreb 1981, knjiga 391 (cijela), str. 98 -100.
42 Po tal. izd. S. Freud, Il poeta ed i sogni ad occhi apert~ u Psicoanalisi del genio, cit. izd., str.
135. Tekst nije uvršten u Odalirana dela Sigmunda Frojda, Matica srpska, N. Sad, cit. izd., 1979,
1-VIII.
43 E. From [Fromm], Misija Sigmunda Frojda, preveo Lj. Stojić, Grafos, Beograd 1985, str.
97. Neoprostivo je što je u tom izdanju VIII. poglavlje otisnuto iza IX. i X!
44 Isto, str. 82 - 83.


njem, reklo bi se, .dvostrukog« Orfeja. (Tom dijelu Marcuseove studije i sam
dugujem poticaj za psiho-stilističku impostaciju jednog eseja o Dragi Ivaniše-
viću: pjesnikova .korektura« Prometeja kompleksnijim Belerofontom, uz pro-
življeno .ponavljanje« Narcisa i Orfeja, pokazala je jedno tada i teorijski aktu-
alno modernističko otvaranje.) 45 Naklonjen civilizaciji, shvatljivo je da Marcu-
se nije mogao probiti pažljivo rekonstruiranu Freudovu shemu na relaciji id-
-Thanatos-Nirvana; učinio je to na .prometejskoj« strani Super-ega, ali ukida-
jući represiju u društvu utopijski oslobođenijem (ako već ne i oslobođenom)
od rada. Dapače, igra i zadovoljenje u radu morali bi evoluirani užitak pribli-
žiti zbiljnosti.
Sebastiano Timpanaro u djelu Freudov lapsus evocira, pored ostalog, puto-
vanje između Dalmacije i Hercegovine što ga je slavni psihijatar opisao u
prvom poglavlju Psihopatologije svakodnevnog života, na samom početku sto-
lj~ća. Lapsus ovaj put pripada subjektu koji se, želeći upitati slučajnog suput-
nika da li je vidio vrlo poznate freske u Orvietu, nikako ne uspijeva sjetiti nji-
hova majstora Luke Signorellija. Dvostrukim asocijativnim nizom Freud tu-
mači podrijetlo pitanja i amneziju koja ga je navela na pogrešno Boltraffiovo
ime. Od Hercegovine preostalo početno .her« postaje 'herr~ u značenju .gos-
podin« (ali i kao dodatno apostrofiranje slušatelja u vezi s jednom seksualnom
aluzijom među bosanskim seljacima). 'Herr' se zatim prevodi na talijansko
218 'signor' da bismo posljednjom riječju, sad već lako, doprli do Signorellija. po-
tiskivanje zamjenjuje, međutim, Signorellija drugim slikarom s obaveznim
početnim Bo- (zbog Bosne Q, pri čemu Boltraffio nadjačava konkurentskog
Botticellija, jer u prezimenu sadrži, anagramski, toponim Trafoi u pokrajini
Alto Adige, gdje Freud bijaše doznao za samoubojstvo jednog svojeg pacijen-
ta (zbog neizlječive seksualne smetnje).•Još jednom valja se upitati - zaklju-
čuje Timpanaro - što sve nije moguće dokazati tolikom slobodom asocijaci-
ja, uklanjanja, nadomještanja, prevođenja s jednog jezika na drugi«.46 Prava je
šteta što ta opravdana sumnja umanjuje psihoanalitičku povezanost naših kra-
jeva s talijanskom renesansom. Uz lapsuse (a njih Timpanaro, počevši od pri-
mjera antičkih prepisivača, privodi grafičkoj, foničkoj, leksičkoj, morfološkoj
ili sintaksičkoj .banalizaciji«),47 na udaru je i teorija snova: .Ali mana Freudo-
ve interpretatorske metode i teorija što ih je Freud na njoj izgradio ne leži u
45 H. Marcuse, Eros i civilizaCija (Filozofsko istraživanje Preuda), preveo T. Ladan, Naprijed,

Zagreb 1965; M. Machiedo, Prijedlog za čitanje Drage lvaniševi{a / Proposta di lettura (per Drago
Ivaniševit). U Mnogi ja / Molteplice io, uredio M. Machiedo, preveli razni prevodioci, Dometi, Ri-
jeka 1979, str. 6 -13 .• Mnogi ja. (pjesnikov citat) obuhvaća povratke u vlastito djetinjstvo, mito-
loške uloge i, uopće, .prijenose« u druge osobe.
46 S. Timpanaro, Il lapsus freudiano (psicanalisi e critica testuale), La Nuova Italia, Firenca
1974, str. 64; vidi S. Frojd [Freud), Psihopatologija svakodnevnog života, preveo H. Klajn, Matica
srpska, N. Sad 1979, str. 59-66 (s autorovom vlastitom shemom na str. 64).
47 S. Timpanaro, Il lapsus freudiano, cit. izd., str. 20.


činjenici da su one dijelom opovrgnute novim eksperimentalnim datostima i

da su se morale preinačiti kako bi im se prilagodile, već u posve drugačijem
svojstvu, da izmiču svakoj opovrgljivosti. Kad bismo barem vidjeli Freuda vi-
še puta primoranog priznati da neki san izmiče njegovoj teoriji, po kojoj po-
stoje samo željni snovi«.48 Unatoč razornoj reviziji interpreta, autor priznaje
da je pronicljivi znanstvenik u istoj osobi (osobito iz ranijih djela) uočio tri
neodstranjiva stvarna problema, a to bi bili: .animalnost čovjeka«, .odnos čov
jek-priroda« i .nesreća ne kao isključivi povijesno-društveni činilac«.49 U svo-
jem, u biti sociologiziranom pristupu, Timpanaro se napokon pita ne pripa-
daju li katkada lapsusi potiskivanja i klasnom suparništvu, odnosno strahu od
konkretne fizičke boli i smrti.
Nasuprot takvim kritičkim revizijama stoje otvoreniji otpori, zabilježeni
čak i u krugu negdašnjih suradnika međunarodnog psihoanalitičkog pokreta.
Tako već zreli Jung, u jednom eseju iz 1922. godine, odbacuje Freudovu
.'purgativnu' metodu« da bi umjetničko djelo promatrao putem simboličke
pras like kolektivne ne-svijesti. 50 (Proppova Morfologtja bajke proizlazi, šest
godina kasnije, iz sličnog odabira, iako je ostvarena sažimanjem strukturali-
stičkih funkcija). Po Benedettu Croceu (iz jednog teksta nastalog u poodmak-
loj dobi), kritičar osim što je filozof .mora biti istančan i uravnotežen 'psiho-
log' «.51 Naznačenu sferu interesa proširuje i izravan osvrt (1926) na francuski
prijevod Freudova Tumaćenja snova. Pobornik čiste lirske intuicije uzima u 219
obzir, kao ispravna, rješenja mnogih problema iz tog djela, ali se etički vitalist,
kakav je Croce u ne manjoj mjeri, ne može složiti s umjetnošću svedenom na
imaginaciju blisku oniričkoj psihi: .Naprotiv, u fantaziji temeljni je motiv
kontemplacija (...); stoga, premda bi sadržavala imaginaciju i želju koja ju je
porodila, sadrži je kao tvar, koju ona nadmašuje uobličavajući je u svemirsku
sliku«.52 (Ključni su pojmovi ovdje nužno prevedeni stranim terminima, jer
sinonimijsko prožimanje što ga između .imaginacije« i .fantazije« nude naši
rječnici pod zajedničkom .maštom«, ne vodeći računa o etimološkoj razlici
između latinske .slike« i grčkog .ja pokazujem«, dolaze citiranim odlomkom i
te kako pod znak pitanja.) Kao da, na razmaku vremena, Croceovu nelagodu
dijeli Davide Lopez, autor djela Duboka potka (1986), u kojem je Eshilov Pro-
metej suprotstavljen Sofoklovo-Freudovu Edipu (uz ponešto moralistički ko-
mentar i brzopleto .sređivanje« Marcusea i Fromma). U djelima svojeg omi-
ljenog tragičara Lopez vidi skladno ostvarivanje .persone« (različite od Nie-
tzscheova natčovjeka) kao .odnos [vlastitog] 'ja' s [očinskim] idealnim 'ja'«.53
48 Isto, str. 195 - 196.

49 Isto, str. 188.
50 Po antologiji Psieoanalisi e esteliea, uredio A. Pagnini, Sansoni, Firenca 1975, str. 42.
51 B. Croce, u Nuove pagine sparse, po P. Bonetti, Croee, Laterza, Bari 1984, str. 133.
52 B. Croce, u Conversazioni eriliebe. Sene terza, po C. Bonetti, cit. izd., str. 47.
53 D. Lopez, La trama pr%nda, Coliseum, Milano 1986, str. 33.


Zanimljiv je također osvrt na Sofokla i Euripida: u jednog, paralelizam uočen

između Sfinge i Jokaste, simbolične (»koralne«) i prave majke, dviju smrti,
pandži i zlatnih kopča; a u drugog, svraćanje pozornosti na enigmatske juna-
kinje (svojevrsne Sfinge), uz napomenu da u toj tragičnoj »vječnoj sukoblji-
vosti (...) iskustvo ne podučava ničemu«.'4 Ne bi li skeptik takvu »nultu točku«
mogao općenito pripisati psihoanalizi?
Premda u »mitološkom« odmaku od svega onoga što bi se vrlo približno
nazivalo ruskom školom (s formalističkim vrhovima na jednoj strani i osuvre-
menjenom Bahtinovom sociologijom na drugoj), Meletinski ne pokazuje od-
više razumijevanja ni za Junga, koji »rastvara socijalno u psihičkom« i »preu-
veličava iracionalno«, ni za Freuda kao »racionalista i dogmatičara«." Drugačiji
su stavovi suvremenih Francuza: »frojdizam - primjećuje Jean-Marie Dome-
nach - obuzima sve što dodirne, jer njegova priroda odgovara društvima ko-
ja su odustala od kolektivnih opijenosti radi zadovoljstava privatnog života«.'6
Philippe Sollers, naposljetku, uočava »decentralizaciju« kojom psihoanaliza
obrće dekartovski racionalizam: »Ja mislim gdje nisam«, odnosno »ja ne mis-
lim gdje jesam«.57 I Domenach i Sollers bave se danas razmatranjem prijelaza
od Freudove prakse priželjkivanog ozdravljenja do Lacanove kompleksnije
teorije lingvističkog očitovanja nesvjesnog, putem (rekao bi Eco) »odsutne
strukture«.58
220
Ime Itala Sveva vraća nas, međutim, autentičnom književnom kontekstu
Freudovih istraživanja: s dva romana apsolutno ranije datirana i objavljena, a
zatim i s jednim naknadnim romansijerskim skretanjem već opće poznate te-
orije. Za glavne likove svih triju djela (a Alfonso, Emilio i Zeno su, abeced-
nim redoslijedom, gotovo produžetak iste osobe) moglo bi se reći da - na
drugi način - pripadaju kategoriji pobijeđenih. Ali nema tu više vanjske sile
jatuma, koja bjesni Verginom obalom nekadašnje Magnae Graetiae; sudbina
Svevovih likova ovisi o njihovoj vlastitoj tromosti ili neprilagođenosti, dapače
o nekom srednjoevropskom psihičkome mazohizmu, lišenom čak i one očaj
ne snage koja će poslovno-administrativnu Kafkinu svakodnevicu dovesti do
»metamorfoze«. Primjećuje se tu - po riječima kritičara Spagnolettija -
»potpuno pomanjkanje 'obzora', 'ideala' i duhovnih 'utvara'. / Na njihovu
mjestu nalazimo, onkraj impulsa nezadrživa egoizma, onaj tip neodgovorno-
54 Isto, str. 107.

" E. M. Meletinski, Poetika mita, preveo J. janićijević, Nolit, Beograd 1982? (bez oznake
godine), str. 66. .
56 J. M. Domenach, De Freud ii Lacan, u /Jnquete sur les idćes contemporaines, du Seuil, Pariz
1987 (pregledano i prošireno izd.), str. 44.
'7 Ph. Sol1ers, Le cours du Freud, u Thćorie des Exceptions, Gallimard, Pariz 1986, str.
242-243.
58 U. Eco, La struttura assente, Bompiani, Milano 1968, s opširnim osvrtom na Lacana i ob-
jašnjenjem .doktrine odsutnosti. (na relaciji Heidegger- Lacan), str. 339.


sti koji nikad ne uspijeva proizvesti pravu krizu savjesti«.'9 Ispravnije je, dakle,
naslov trećeg romana (s dvoznačnom riječju 'coscienza) prevoditi kao· Zenova
svijest (1923), radije negoli savjest, utoliko više što se tadašnja tehnika >struje
svijesti« teže može zamijeniti nekom manje programatskom, marginalnijom
.strujom savjesti«. (Engleski su prevodioci izbjegli psihoanalitičko usmjerava-
nje neutralnijim, ali i tradicionalnijim naslovima: Zeno Casini ili Zenove ispo-
vijesti). Iz samotnog rusoovskog svijeta idealne prirode uveden je u gradski
svijet pritajenih seksualnih maštarija već protagonist prvog romana Jedan ži-
vot (Una vita). Njegova (Alfonsova) potreba za verbaliziranjem ljubavi, u kon-
kretnoj prigodi, ne biva ugrožena samo konvencionalnošću formule (kojoj će
se, uskoro, pridružiti otuđiteljska konvencionalnost kretnji), već i opažanjem,
upravo senzacionalnim za 1892. godinu, .da želja nema riječi«,60 čime naj istu-
renija Svevova anticipacija gotovo .preskače« Freuda i pogađa samu srž Laca-
nove dopune. U vezi s idućim naslovom, u nas nekoć prevedenim kao Mlada
starost (Senilita ),61 (vrijedi zabilježiti jednu topografsko-kronološku okolnost:
prva tri poglavlja tog djela čita Svevo svojoj supruzi Liviji 1896 (dvije godine
prije objavljivanja) na bračnom putovanju povratak kojeg vodi preko Beča i
Rijeke u Trst. 62 (Beč još nije središte međunarodnog psihoanalitičkog pokreta,
a Freud istom mora razraditi uglavnom zacrtano Tumačenje snova). Likovi
drugog, komornog romana tvore svojevrstan kvartet: uz geometrijsku podjelu
2 + 2 između autoru bližih pasivnih (ili stidljivih) i bježnih aktivnih (ili bes- 221
kompromisnih), naime brata i sestre na jednoj strani i komplementarnog pa-
ra koji sačinjavaju njihove neostvarene ljubavi, na drugoj. Bez sestre napokon,
lišen djevojke (čija je lakomislenost uvećana i socijalnim porivom pučanke
prema bogatstvu) i nelojalnog prijatelja, Emilio Brentani upada, također .froj-
dovski«, u .sjećanje na vlastitu krivicu«.63 No slično budućem Proustu, izgub-
ljeno će se životno doba sublimirati i postati .blistavo« do simbola.64 Jedno-
stavnom alfabetsko-egzistencijalnom simbolikom pripisan je treći Svevov lik
slovu .Z«; u retrospektivi naspram Annette i Angioline iz prethodnih roma-
na i novog (ženskoga) kvarteta: Ada, Augusta, Alberta (sic prema Proustovoj
Albertine~ i Anna (između prvih dviju sestara i mlađe Carle vrludat će prota-
'9 G. Spagnoletti, Svevo. [ronia e nevros~ Memoranda, Massa 1986, str. 149.
60 I. Svevo, Una vita, DaIl'Oglio, Milano 1962, str. 154. Na prethodnu me zagradu potakao
citat: .On pozdravi visoko mašući šeširom. Kretnja bijaše pronađena, ali je njemu nedostajao od-
govarajući osjet. Vidjevši Annettu na prozoru, prisjeti se da se tako običavalo u ljubavi«; str. 201.
61 I. Svevo, Senilita, DaIl'Oglio, Milano 1963 (ll. izd.); Mlada starost, preveo A. Nizeteo,
Zagreb 1935.
62 L. Veneziani Svevo, Vita di mio marito (izd. 1950, 1958), po G. Spagnoletti, Svevo. [ronia
e nevrosi, cit. izd., str. 32.
63 I. Svevo, Senilitd-, cit. izd., str. 272.
64 Isto, str. 277 - 278. Taj završni dio pomaže točnijem tumačenju naslova: .Živje od toga
[Emilio Brentani] kao neki starac od sjećanja na mladost«; str. 277.


goni st sentimentalno i erotski).65 Nova su tematski naslovljena poglavlja, pod-

udarna s nepravilnim unutarnjim vremenom i tehnikom monologa, a po-
sljednje među njima, u dnevničkoj formi, nazvano je eksplicitno .Psihoanali-
za«. Frojdovski su, no sad već bez navodnika, Zenov iskompleksirani odnos
prema ocu i - kao nadasve rječit simptom - (pirandelovsko!) uključivanje
u pogrešan sprovod prilikom smrti svekra. Pušačka neuroza zasebna je tema.
Suptilnim protupitanjem austrijskom psihijatru, u podtekstu dakako, može se
smatrati dilema Tršćanina (austrijskog s obzirom na vrijeme fabule) da li da
zaprosi djevojku na književnom talijanskom (poput svojevrsnog građanskog
Charlota, kako reče drugdje Cremieux),66 ili na familijarnom dijalektu koji bi
ne samo bolje odgovarao podsvjesnoj želji, nego na kojem - usput rečeno -
i danas misli većina Svevovih čak i intelektualnih sugrađanaP U trima te-
meljnim ljudskim odnosima - prema liječniku, ocu (prigodom smrti poto-
njeg) i vlastitoj ženi - bilježi se Zenova (= Svevova) polemika sa znanošću:
•...kupih i pročitah jednu raspravu o psihoanalizi. Nije ju teško razumjeti, ali
je vrlo dosadna«; •.. .i da bih pamtio svoju silnu bol i svaku pojedinost nesreće
zaista mi nije potrebno sanjati kako žele gospoda analitičari«; •Ja upravo ana-
liziram njeno zdravlje ali primjećujem da ga, analizirajući, pretvaram u qo-
lest«.68 Dok je u drugom citatu fiziološki faktor (dopunski više no alternativ-
222
65 .Za onim stolom rekoše takoder da su sve četiri lijepe. Onaj inicijal me pogs>di više nego-
li je zasluživao. Sanjah o one četiri djevojke tako dobro povezane svojim imenom. Cinilo se da se
uručuju u snopu. Inicijal je govorio i nešto drugo. Ja se zovem Zeno i zato sam osjećao da bih
upravo morao naći ženu daleko od zavičaja.; I. Svevo, La coscienza di Zeno, Dall'Oglio, Milano
1966, str. 90. Iz posve tehničkih razloga navodim citate iz romana u vlastitom prijevodu. čitate
lju, medutim, stoji na raspolaganju Zenova svijest, preveo M. Maras, s pogovorom M. Zorića, Li-
ber, Zagreb 1982 (za razliku od Zenova savest, prijevod V. Matić, Beograd 1963). Čini se da je Sve-
vo početnim slovom preinačio dočetak iz djela Carla Dossija (Nastavak na A, lA Desinenza in
A, 1878; Einaudi, Torino 1981), odnosno da je verbalizam scapigliature pred ponorom vječnog
ženskog zamijenio suzdržanim modernim ironiziranjem zdravlja. Zenovo ime možda upućuje, u
tome smislu, na Zenove aporije, a njegovo prezime Cosini na postvarenje (od cosa = stvar) .fizio-
loškog. čovjeka.
66 B. Cremieux u časopisu .Le Navire d'argent., 1926; po G. Spagnoletti, SVtlvo. lronia tl ne-
vrosi, cit. izd., str. 124.
67 I. Svevo, La coscienza di Zeno, cit. izd., str. 119. Vidi takoder: .On [doktor] je studirao me-
dicinu i zato ne zna što znači pisati na talijanskom za nas koji govorimo a ne znamo pisati dija-
lekt. Svakom našom toskanskom riječju mi lažemo!.; .Jasno je da bi naš život izgledao sasvim
drugačije, kad bi bio izrečen na našem dijalektu.; •... moja ispovijed na talijanskom nije mogla biti
ni potpuna ni iskrena. (isto, str. 445, 456).
68 Isto, str. 24, 52, 184. Izravno je polemičan prema Freudovoj metodi i slijedeći odlomak iz
poglavlja .Psihoanaliza.: .Moje je liječenje moralo biti završeno, jer bolest bijaše otkrivena. Nije
bila drugačija od dijagnoze što ju je pokojni Sofoklo izrekao nad jadnim Edipom: bijah voljeo
svoju majku i bijah želio ubiti svojeg oca. / Nisam se uopće naljutio! Zaneseno poslušah. Ta me
bolest uzdizala do najvišeg plemstva. Kakva ugledna bolest. Kad joj preci dopirahu iz mitološkog
doba! A ne ljutim se ni sada kad sam sam s perom u ruci. Smijem se tome od srca. Najbolji do-
kaz da nisam imao onu bolest proizlazi iz činjenice da nisam od nje ozdravio. Taj bi dokaz uvje-
rio i doktora. Neka se primiri: njegove riječi nisu mogle oštetiti uspomenu na moju mladost. Ja
zatvaram oči i vidim odmah čistu, djetinju, nedužnu ljubav za svoju majku, poštovanje i veliku
naklonost za svojeg oca.; isto, str. 444 - 445.


no) suprotstavljen psihi, prvi i treći, izvrtanjem situacije, pobuđuju grotesku.

Zeno, naime, svjesno pomaže svojem doktoru (kao obrazovani pacijent), dok
bi, naprotiv, neznanje pomoglo oslobađanju potisnutog; kad, međutim, sam
postupa kao (obiteljski) liječnik, gubi - uvjeravanjem u nezdravost zdravlja
- i relativnu utjehu vlastita (ženskog) antipoda. Svevov treći dvojnik neće vi-
še, poput prethodnog Emilija, ispunjavati prazninu »pronađenim vremenom.,
nego će moći jedino opisivati povijest vlastita liječenja: »U psihoanalizi ne po-
navljaju se nikad iste slike ni iste riječi. Valjalo bi je nazvati drugačije. Nazovi-
mo je psihičkom pustolovinom •. 69 Postavivši sebe samog na mjesto psihijatra,
Zeno je izbrisao antagonizam između liječnika (njih ravno petnaest pobrojali
su kritičari u romanu!) i pacijenta, a stvaranjem (čitaj: književnim) ukinuo je,
za sebe, pojam laži. Pristajanje na bolest, iz spomenutog djela, postaje u epis-
tolaru (1927) »živi prosvjed protiv smiješnog poimanja natčovjeka.,1° očito ni-
čeansko-danunciovskoga kova. Ishod Svevove autoanalize, odnosno autotera-
pije, podosta je različit od ranijeg Kamovljeva. Isušivanjem »kaljuže.-psihe lik
Janka Polića, dijelom autobiografski »otrovni. Arsen, gubi identitet, ostavlja-
jući čitatelja u nedoumici glede »ozdravljenja.: konačne cenzure Super-ega ili
doista superiorne, nasmiješene nad-individualnosti. Kriza erosa, odnosno ne-
prilagodljivog »ja., iz prvih romana tršćanskog pisca, rezultira raspadom lič
nosti u najzrelijem djelu (ključni citat: »moja se misao javlja odvojena od me-
ne.),7l da bi se na iskustvenoj razini (od koje »konkretni. Svevo nikad ne 223
odustaje) poklopila s vanjskom Apokalipsom I. svjetskog rata. Ako individu-
alna bolest djelotvorno stagnira epistemološki, za bolest svijeta nema lijeka
(osim pretvorbe u čistu nebulozu s posljednje stranice Zenove svijesti i, zapra-
vo, izgubljene kolektivne savjesti).72 Nakon takva zaključka, bez obzira na
kratkotrajno raspoloživo vrijeme, četvrti roman (Starkelja; Il vecchione ), zapo-
čet posljednjeg piščeva ljeta, 1928, preostao u jednom početnom fragmentu i
paralelnoj novelistici, nije mogao naći drugog uporišta izuzev kontrastne psi-
hologije zimske i proljetne (rekao bi Umberto Saba) životne dobi. Unatoč up-
ravo opisanim Zenovim otporima, očita je transgresija »očinstva. - osobito u
Noveli o dobrom starcu i lijepoj djevojci (o toj post-Zenovoj fazi manje se piše)
69 Isto, str. 457.

70 Iz Epistolara (27. prosinca 1927); po G. Spagnoletti, Svevo. Ironia e nevros~ cit. izd., str.
145.
7l La coscienz.a di Zeno, cit. izd., str. 24.
72 Isto, str. 479 - 480. Zanimljivo je da tim stranicama prethodi odlomak iz Dnevnika jed-
nog pjesnika Alfreda de Vignyja, datiran 1830: .Onog dana kad više ne bude medu ljudima ni
oduševljenja, ni ljubavi, ni obožavanja, ni odanosti, izdubimo zemlju do njena središta, stavimo
onamo petsto milijardi buradi baruta i nek se ona rasprsne na komade kao bomba usred nebes-
kog svoda.; Le journal d'un poete. Extraits, Larousse, Pariz 1951 (2. izd.), str. 21. Jedan drugi odlo-
mak iz istog djela nazvan je .Analiza sebe. - Unutrašnje ispitivanje. (str. 35). No za romantičara
de Vignyja, slično Leopardiju, glavna je (psihološka) bolest dosada.


.Umjetnost riječi. XXXII (1988) -3 - Zagreb - srpanj - rujan
sa strane svojevrsnog Edipa, na zalazu života, prema posvojenoj-prisvoje-

noj .rodoskvrnoj., pučkoj Elektri.73
Kada, kako i u kojoj mjeri Svevo upoznaje Freudov opus i nije od presud-
ne važnosti. Za pisca koji je svoje izvorno ime i židovsko prezime Ettore
Schmitz zamijenio programatskim dvojnim pseudonimom Italo Svevo (a
Svevi su Hohenstaufeni, germansko-sicilska dinastija na dvoru koje započinje
srednjovjekovna talijanska književnost~, kao i za bivšeg srednjoškolca iz Nje-
mačke (gdje će studirati i Pirandello), naravno nije bilo jezičnih zapreka ni
prije prvog Freudova djela u talijanskom prijevodu 1912. godine. Dapače,
sam Svevo 1915, zajedno s nećakom, započeo je prevođenje jednog Freudova
teksta o snu, ali se ne može točno utvrditi kojeg (čuvene Traumdeutung ili
kraće studije Uber den Traum). Piščev odnos s doktorom Weissom, prvim
psihoanalitičarom u Trstu, tiče se vidljivo tek godine objavljivanja Zenove svi-
jesti: liječnik prepoznaje sebe tobože ismijan u romanu, zatim razuvjeren obe-
ćava da će o njemu izvijestiti u jednom bečkom psihoanalitičkom časopisu da
bi, u toj stalnoj oporbi sa sobom, napokon zaključio kako .knjiga s psihoana-
lizom nema veze •. 74 Dulja pripovijetka Uspjela šala, vremenski smještena u
doba I. svjetskog rata (tih je godina glavni lik, nepriznati Mario Samigli, bio
.gotovo šezdesetogodišnji literat.),75 no napisana 1926, može - putem trans-
pozicije - pomaknuti ponešto unatrag datum druženja. Lavagetto vjerojatno
224 ima pravo kad Weissa (pogotovo s obzirom na važnost početnih slova u ime-
nima općenito) vidi kao lažnog predstavnika izdavača Westermanna u nove-
li.76 Samigli (koji i odviše sliči - tal. [as]somigliare - skrivenom .ja.) ne dola-
zi do potonjeg izdavača, upravo kao ni Svevo, makar u poodmakloj dobi, do
Kompliment je, međutim, sa strane nedohvatnog autoriteta izrečen jed-
nom drugom Talijanu, koji ga dvije godine prije rane smrti (1912) vjerojatno
nije uspio ni pročitati. Leonardo (1452-1519) Edmonda Solmija, tiskan još
1900. godine (pa zatim uzastopno objavljivan od 1907. nadalje), prvi je pri-
mjer psihoanalitičke biografije, u pogledu dokumenata i njihova odmjerenog
tumačenja tada besprijekorno znanstvene. Manje je shvatljivo, naprotiv, da
Michel David, kojemu danas u Italiji pripada monopol na književnu psiho-
analizu, uopće ne spominje tog autora u jednom svojem kritičkom presjeku,
gdje se od Lombrosa (čak i mimo Sveva!) izravno .skače. u 30-e godine. Bilje-
žim kao kuriozitet (ovaj put zahvaljujući Davidu) to da do 1970. na talijanski
73 I. Svevo, lA novella del buon vecchio e della bella tanduila, u Racconti - Saggi - Pagine
sparse, Dall'Oglio, Milano 1968. Objektiv je posljednjeg liječenja .zdrava starost., koja se svrsis-
hodno okružuje .zdravom mladeži. (str. 61).
74 Svevov citat (bez oznake izvora), u M. Lavagetto, poglavlje .Edoardo Weiss., u L'impiega-
to Schmitz, Einaudi, Torino 1975, str. 53 - 54; takoder u G. Spagnoletti, cit. izd., str. 166.
75 I. Svevo, Una burla riuscita, u Racconti - Saggi - Pagine sparse, cit. izd., str. 78.
76 L'impiegato Schmitz, cit. izd., str. 54.


nije preveden Freudov tekst o Leonardu (s razlogom osporavan, ali nepristu-

pačan!), čime je još jednom neizravno zakinut Solmi.77
No u razgovoru o Svevu to je tek zagrada, nakon koje se valja svakako os-
vrnuti na Zapise posvećene Joyceu. Najraniji od njih sročen Je na engleskom
(kao duhovita zadaća!?), još 1907. godine ili nešto kasnije, a nosi naslov Gos-
podin James Joyce kakvim ga je opisao njegov učenik Ettore Schmitz. U talijan-
skom tekstu (gotovo knjižici od 50-ak strana) osvrće se autor na Uliksa (1922)
kao na »najosebujniji roman. ('il romanzo piu caratteristico') s početka ovog
stoljeća, i dodaje: »Mogu naime dokazati da misao Sigmunda Freuda ne do-
spje do Joycea navrijeme da bi ga vodila u zamisli njegova djela. (...) Kad nas
je 1915. napustio, Joyce nije znao ništa o psihoanalizi. (...) Joyceovim djelima
psihoanaliza se stoga ne može hvastati. No i dalje sam uvjeren da ona mogu
postati predmetom njezina proučavanja•.78 U istom tekstu potvrđuje se kritič-
77 M. David, La critica psicanalitica, u l metodi attuali della critica in Italia, uredili M. Corti
iC. Segre, cit. izd., str. 115 -132. Uspio sam se domoći dvaju prethodnih Davidovih djela (ukup-
no oko 1000 tiskanih stranica!) tek između završenog pisanja svojeg teksta i ovih bilježaka Pro-
tivno naslovima, za književnost je korisnija La psicoanalisi nelJa cultura italiana (Boringhieri,
Torino 1966), negoli Letteratura e psicanalisi (Mursia, Milano 1967, novo izd. 1976), gdje David
promatra književna djela uglavnom posredstvom tuđe kritike (pa katkada i kritike o kritici, iz tre- 225
će ruke), što je u manjoj mjeri i obilježje prethodne studije. Stoga, unatoč obilju marljivo prikup-
ljenih podataka (vidi iscrpan prikaz M. Zorića, Psihoanaliza u talijanskoj kulturi i književnost~ u
.Književna smotra«, br. 2/1969 -1970, str. 75 -79), čitatelj može samo požaliti što mu izmiče
autorov stav prema pojedinom predmetu, dok se on globalno izražava prilično ortodoksnim froj-
dizmom. Stoga npr. u svojoj prvoj studiji David ustupa više prostora Sabi negoli Svevu, a u dru-
goj potonji nestaje kao samostalna jedinica, jer se tuda kritika (prije Lavagetta, dodao bih) nije
njime bavila na psihoanalitičkoj osnovi. Tako ustupljenim prostorom Sveva nadmašuje Moravia.
Po tom kriteriju potonji bi bio oko 4,5 puta, a Pavese oko 2,5 puta značajniji od Savinia! U pogle-
du Saviniove povijesne uloge i uloge njegova brata Giorgia De Chirica (kojeg promatra isključivo
kao slikara), David se najprije koleba između futurizma i kubizma (La psicoanalisi nalJa cultura
italiana, str. 356) da bi zatim obojicu smatrao .epigonima« nadrealizma (!?) ili - podjednako
diskutabilno - .više futuristima negoli nadrealistima« (Letteratura e psicanalis~ str. 170, 255),
ponešto u proturječnosti s vlastitom (ispravnom) tvrdnjom da je Marinetti bio .okrutan antipsi-
hologist« (isto, str. 275). Može li se - nakon odviše paljbe na kritiku protivnu psihoanalizi (Cro-
ce, Gentile), ali obratno, i nakon autoru promaklog Saviniova djela Maupassant i 'drugi' - za-
ključiti: .Znam da gotovo nijedan talijanski kritičar ili psihoanalitičar - ili ),sihijatar - nije pri-
stao da se okoristi Freudovim instrumentom da bi približio talijanske knjizevne tekstove, a ono
malo što je učinjeno duguje se stranim autorima, njemačkim, švicarskim, američkim ili engles-
kim« (isto, str. 80)? Ako David piše u godinama tek započete Saviniove revalorizacije (pa vrijeme
ublažava propuste), znatno ranijeg Edmonda Soirnija (vidi novije izd. njegove monografije, Lon-
ganesi, Milano 1972) zaista neopravdano nema u indeksima imena dvaju spomenutih djela. Au-
tor je napose strog prema teorijskim otklonima, pa se Marcuse, Fromm, Timpanaro i Lacan (ko-
jim se Eco, vidjesmo, opširno bavio u djelu iz 1968!) jedva usput spominju, a Jung se jednom
prilikom citira u francuskom prijevodu (isto, str. 103). Pisac je tako uvjeren u ispravnost Freudo-
ve analize Leonarda da preuzima argumentaciju zasnovanu na .kraguju« bez vlastita komentara i
pripisuje je (ipak ispravljenom!) .jastrebu«, kako bi - intertekstualnom psihoornitologijom -
pokušao proniknuti u Manzonijevu Gertrudu u Zaručnicima (isto, str. 322). Kad su, međutim, u
pitanju autori poslije Freuda, za Davida je metodološki odlučnija njihova psihoanalitička .namje-
ra« ili pokazatelj sa strane (otprilike u stilu: ne zaboravite da je Lampedusina supruga bila psihoa-
nalitičar!), negoli otvorena, povijesna mogućnost kritičkog tumačenja teksta.
78 I. Svevo, Jeritti su Joyce, u Racconti - Saggi - Pagine sparse, cit. izd., str. 724, 725.


ka hipoteza da Bloom i Stephen odgovaraju transponiranoj slici dvojice ro-

manopisaca: .Židovski i irski su dva naroda mrtva jezika. (...) joyce je - kao
što sam rekao - izvukao Dedalusa iz vlastita džepa, dok je morao poći tražiti
Blooma širom svijeta« (čitaj: u Trstu!); .Komad Irske zrio je na našem sun-
CU«.79 Portret već proslavljenog autora, koji nakon četiri godine boravka u -
ipak .psihoanalitičkom« - Zurichu seli u Pariz, vrijedi i kao dokument i kao
dopunsko otkrivanje u nas nepoznatog Sveva: •joyceov fizički izgled nije se
od njegova dolaska u Trst mnogo izmijenio. Prešao je četrdesetu. Tanak, vi-
tak, visok, mogao bi se doimati sportašem, kad se ne bi kretao kao nemarna
osoba kojoj vlastiti udovi uopće nisu važni. Mislim zapravo da su ti udovi bili
vrlo zapušteni i da nikada nisu upoznali sport ili gimnastiku. Hoću reći da iz-
bliza ne djeluje kao srčan borac na kakvog bi upućivalo njegovo odvažno dje-
lo. Vrlo kratkovidan, nosi debele naočale što mu uvećavaju oko, a to modro
oko, vrlo dojmljivo čak i bez naočala, motri s nekom vječnom znatiželjom i
jednako velikom hladnoćom. Ne mogu a da ne zamislim kako to oko ne bi
bilo manje znatiželjno i manje hladno, spuštajući se na nekog suparnika s ko-
jim bi se joyce morao odmjeriti. Evo i ja upadam u zabludu da zamišljam
joycea fizički borbenim. Valjda zato što ga vidim tako rijetko, a toliko mislim
na njega«.80 Intertekstualno i dvoznačno valja zaljučiti da je .Bloom Stephenu
dostojan drug«.81 Poznate su posljedice joyceove preporuke: pisac čija su prva
226 dva romana ukupno potakla tek sedam uglavnom lokalnih osvrta, a treći isto
toliko do booma proizašlog iz .slučaja Svevo« (1925), postao je posredstvom
francuskog prijevoda (i francuske kritike) svjetsko ime. Ne stoga što bi bio ta-
ko loše pisao na talijanskom, umjesto .dobro na njemačkom«, kako je, valjda
svjestan vlastita pretjerivanja, rekao Saba,82 nego stoga što je, unatoč stilskoj
nebrizi ili pak odviše vidljivoj brizi, unio u književnost nemali broj tada aktu-
alnih novina. Ipak, poslovni Ettore Schmitz alias Italo Svevo alias .znanstve-
ni« Bloom (etimološki .cvijet«; ukorijenjen u svojoj provinciji) nikada nije
upao u borbenu napast odmjeravanja snaga s .mitološkom« književnošću: kao
pokretni Kamov s Danteom; kao labirintički joyce s Homerom.
79 Isto, str. 718, 721, 709. Kronologija Joyceovih boravaka u Trstu, nakon nekoliko mjeseci
provedenih u Puli (vidi o tome: I. Vidan, Joyce i južni Slaveni, u .Književna smotra«, br. 45, mo-
nografski, 1982), obuhvaća razdoblje između 1905. i 1915 (uz prekide: boravak u Rimu, oko pola
godine 1906 -1907, i tri povratka u Irsku, 1909-1913). Smatra se da prvi projekt Uliksa potječe
iz Rima. U Trstu su nastala (podsjećam na autorovu indikaciju na završetku romana: .Trst-Zu-
rich - Pariz, 1914 -1921«) prva tri poglavlja, kao i 13. i 14 (za Joyceova povratka, oko devet mje-
seci, 1919-1920). O tome: G. Melchiori, Introduzione, u J. Joyce, Ulisse, preveo G. Melchiori,
Mondadori, Milano 1973, 1. izd. 1960).
80 I. Svevo, Scritti su Joyce, cit. izd., str. 708.
81 Isto, str. 721.
82 U. Saba, po B. Maier, La lingua di Svevo, u Il caso Svevo. Guida storica e critica, uredio E.
Ghidetti, Laterza, Bari 1984, str. 82. Ta duhovitost nije umanjila pjesnikovo poštovanje prema
starijem piscu i sugrađaninu, uključivši i .projekt epigrafa« (vidi: U. Saba, In memoria di Svevo, is-
to, str. 36 - 38).


Sa stajališta kreativne psihoanalize Umberto Saba je skučeniji od svojeg pro-

znog sugrađanina, jer ponešto udžbenički, premda proživljeno, ilustrira Freu-
da: od Drugog oproštaja (.0 srce od rođenja razdvojeno, / koliko muka mučih
da te spojim! / Koliko ruža da zatajim bezdno!.)83 iz ciklusa Preludij i fuge
(1928) do sljedećeg ciklusa Mali Berto (1929 - 1931) s posvetom doktoru We-
issu, koji je napokon došao na svoje zahvaljujući - drugom! - pravom paci-
jentu. Sabina tvrdnja iz autokomentara da, unatoč tome, u pjesmama 'nema
ničeg psihoanalitičkog: 84 pobuđuje smiješak, koji će odsada s vremena na vrije-
me pratiti neuvjerljivu naivu talijanskih autora.• Mali Berto. je Saba u trau-
matskom, dijakronom zrcalu .• Utvara. se oslobađa začudo pri sredini a ne na
kraju nepovezane ispovijedi,85 u kojoj se afektivni prijenos očituje putem tros-
trukog .regresa.: prema dadilji, majčinoj sestrični (praktično tetki) i vlastitoj
kćeri. Tri deficitarna odnosa - s majkom, ocem i ženom (.Kasno je. Vrati se
svojoj ženi, Berto«;86 Berto, ne Saba!) - tako su očita da će i najveći skeptik
barem trenutačno pristati uz najpoznatiju Freudovu dijagnozu.
Premda se dr. Weiss, pred rasnim progonima (a nakon objavljivanja djela
Elementi psihoanalize, u Milanu, 1931, s Freudovim predgovorom), odselio u
Ameriku, njegov neumrli duh odolijeva u jednom opredjeljenju novije knji-
ževne kritike: Mario Lavagetto, naime, otvoreno govori o .zamkama« postav-
ljenim autoru ('trappole che gli abbiamo teso,).87 Sam izbor tema (točnije: istih
- naknadnih - .pacijenata.!), u djelima Sabina kokoš(1974) iNamještenik 227
Schmitz (1975), gotovo upućuje na postojanje nekog tršćanskoga kompleksa,
mimo onog povijesnog, >carskog., o kojem govori Carolus L. Cergoly, inače
(obratno) sprijateljen s hipertrofijom erosa.88 Lavagettova se metoda svodi na
kliše: polazi se od poznatog lika i teksta (Svevov Zeno ili Sabina pjesma Mojoj
ženi) da bi se psiho-detektivsko raskrinkavanje izvelo putem neke marginali-'
je u opusu, vjerojatno kao njegova nesvjesnijeg dijela (npr. bajke što ih Svevov
protagonist Samigli, kao priče u priči, piše u Uspjeloj šali, odnosno kokoš kao
simbolično-incestualni tabu u Sabinoj zaboravljenoj prozi iz 1913). Izbjegao
sam namjerno takav postupak u okviru jednog novijeg čitanja Umberta Sabe,
83 U. Saba, Il Canzoniere, Einaudi, Torino 1961 (5. izd.) str. 431; Antologija talijanske poezije
XX sto!je{a, uredio M. Machiedo, Svjetlost, Sarajevo 1982, str. 92.
84 U. Saba, Stona e cronistoria del Canzoniere, Mondadori, Milano 1948, str. 203. Na pre-
thodnoj str. o Weissu. Godine 1930. Saba oduševljeno čita Freudovo djelo Totem i .tabu u netom
objavljenom Weissovu prijevodu (o tome: M. Lavagetto, La gallina di Saba, Einaudi, Torino
1974, str. 80).
85 U. Saba, Il Canzoniere, cit. izd., str. 447.
86 Isto, str. 437.
87 M. Lavagetto, La gallina di Saba, cit. izd., str. 215.
88 M. Lavagetto, L'impiegato Schmitz, cit. izd.; C. L. Cergoly, osobito u Il complesso dell'impe-
ratore, Mondadori, Milano 1979; Latitudine nord, Mondadori, Milano 1980; L'allegria di TlJor,
Mondadori, Milano 1987, gdje je riječ o stiliziranom, autoironičnom uklapanju psihičkih kom-
pleksa u životni polet.


.Umjetnost riječi. XXXII (1988) -3 - Zagreb - srpanj - rujan
tijekom kolegija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1984/1985. godine,

ali je na završetku ciklusa - mnogo jednostavnijim, logičkim, dapače gotovo
silogističkim postupkom - slična .dijagnoza« izbila na vidjelo. Cetiri teksta
odabrana iz pjesnikove posljednje faze (Dječak i ševa, Zlatna kugla, Moje pjes-
me i Trenutak) dala su slijedeću shemu: odnos dječak-ptica (kao želja, posje-
dovanje, sadistički hir, gubitak, mazohistička bol), zatvaranje ptice-u-sebi
(sretno .nepostojanje«, pristanak na libido, ukidanje erosa), odnos Saba-ptica
uoš jedno poistovjećivanje s .Lavagettovom« kokoši, zatim s pticom u krleci,
pa krletka kao metafora obitelji), naposljetku - no bio je autoru za to potre-
ban cijeli pjesnički opus! - donekle prevladan odnos starac-dječak u prvom
licu: .Imam li zaista godine / koje znam da imam? Ili samo deset? Čemu / mi
je onda služilo iskustvo? Da živim / namiren malim stvarima zbog kojih živ-
ljah / nemiran nekoć«.89 Psihičkom mijenom činjenice u vremenu rasvjetljava
se unatrag i stalno prestrukturiranje kao poetika Kanconijera. (Sabinim ne-
dostižnim idealom iz istog razdoblja ostaje Nietzsche, vrh oko kojeg .ne lete
ptice«, dakle filozof koji pobjeđuje podsvijest).9o
Za razliku od donekle suvremenih Tršćana, Luigi Pirandello se čuvao iz-
ravnijeg izlaganja psihoanalizi. Ipak, neke njegove rane misli, naravno podre-
đene osnovnom humorističkom učinku, mogu djelotvorno dopuniti kon-
tekst: .To što mi znamo o samima sebi, samo je dio, možda ponajmanji dio
228 onoga što jesmo«; .A upravo različite težnje koje objašnjavaju osobnost poti-
ču ozbiljnu pomisao na to da nije jedna pojedinačna duša«.91 Pirandello sum-
nja u razrješenje, jer sumnja u istinu kao takvu. Mattiji Pascalu npr. (ne upu-
ćuje li on, ali odrično, na francuskog prezimenjaka, mislioca Blaisea, iz XVII.
stoljeća?) dana je, na početku romana iz 1904. godine, samo sigurnost imena
da bi administrativnim gubitkom identiteta .pokojni« u zaključku izgubio i tu
tautološko-nominalističku utjehu. 92 Motiv prerušavanja za druge biva preuzet
osamnaest godina kasnije u drami Henrik IV, koja ujedno opisuje i promaše-
nu terapiju. Ta, naime, proizlazi iz pogrešne psihijatarske dijagnoze. Stoga
savjetovana (i provedena) rekonstrukcija scene koja je izazvala ludilo nema
smisla: Henrik samo hini ludost, pa povijesna maskarada ispada dvostruko
grotesknom. 93 U prvom odlomku kasnijeg romana Jedan, nijedan i sto tisuća
89 U. Saba, Momento, u Il Canzoniere, cit. izd., str. 650; prethodne pjesme: Il JanciulIo e
l'averla, Palla d'oro i Le mie poesie, isto, str. 618, 635, 647.
90 U. Saba, Nietzsche, u II Canzoniere, cit. izd., str. 623. Po autorovu priznanju, upravo Niet-
zsche i Freud .bijahu njegovi dobri učitelji. (Stona e cronistona del Canzoniere, cit. izd., str. 204).
91 L. Pirandello, L'umorismo, cit. izd., str. 158. Na istoj se stranici parafrazira jedna Pascalova
misao.
92 L. Pirandello, Il Ju Mattia Pasca4 Mondadori, Milano 1969 (novo izd.), str. 3, 250.
93 I stručnjaci za mentalne bolesti bivaju izvrgnuti ruglu u jednoj konverzaciji (.Uglavnom
prvo što kažu je da ne prave čuda - kad bi upravo bilo potrebno čudo!.); L. Pirandello, Enrico
IV, u Sei personaggi in cerca d'autore. Ennco IV, Mondadori, Milano 1969 (2. izd.), str. 187 - 188.


(1926) zatječe se glavni lik pred zrcalom, no fabulu ne pokreće ni udvojena

slika ni trauma nepodudarnosti subjekta, već tuđa relativistička primjedba iza
leđa. 94 .Ukorijenjena je u njegovu (antihumanističku) ideologiju - kaže o Pi-
randellu Guido Guglielmi u djelu Talijanska proza 'novecenta'(1986) - mi-
sao o nepripadnosti čovjeka sebi: svijet nije neka njegova objektivizacija«.9'
Podnaslovom citirane studije, .Humorizam Metafizika Groteska«, povezuje
taj kritičar Sveva i Pirandella, a zatim i ime koje bi se u svakom slučaju našlo
na ovim stranicama. I po Leonardu Sciasci, riječ je Goš - ili tek? - 1976)
.poslije Pirandella, o najvećem talijanskom piscu ovog stoljeća •.96
Iz opusa Alberta Savinia (pravo mu je ime Andrea De Chirico), zbog posve iz-
nimne mentalne napetosti, .lakog. enciklopedizma, kontrapunkta ili centri-
fugalnosti ideja, bogatstva imaginacije i trajnog strukturalnog iznenađenja,
čovjek ne zna što bi izdvojio: unutrašnje vrijeme u Hermafroditu (prozama iz
1918), psihološko-etička djela o djetinjstvu, intertekstualnu aktualizaciju Psi-
he, zrcaljenje u biografijama ekscentričnih ljudi, .Batailleovu. istosmjernost
erosa i thanatosa, etimologiju i anagram kao skrivena svojstva .pojava., homo-
nimiju i lapsuse svjesno korištene za skretanje smisla, ili pak seksualiziranje
neživog i animalizaciju živog (poput pokućstva s roditeljskim fizionomijama i
likova sa životinjskim glavama, u autorovoj prozi i slikarstvu)? •Jer ludost je
redukcija mentalnog prostora. (oo.) Ludost je redukcija broja ideja. (.oo) Pod jed- 229
nom idejom počinje ludost.;97 budući da se Savinia ne da sažeti, valja birati
gotovo nasumce i dijagonalno povezivati raspršene točke njegova stvaralaštva.
Taj autor približava ili blagom ironijom udaljava Freudove topose, recimo u
rasponu od pripovijetke Moja me majka ne shvaća (s pretvorbom protagonis-
ta u .kokicu. i .pilića.!) do namjernog upiranja u pseudoznanstvenu sablast:
.Strava da vidi sebe odraženog napada gospodina Miinstera kao nevidljivi
sobni kraguj •.98 U jednom svojem, reklo bi se filmskom, nadrealističkom ro-
manu iz 1927. godine autor se narugao metodi psihoanalitičkih seansi: dok-
tor Bischoff (Bečanin!) ne uspijeva probuditi iz sna Angelicu-Psihu, dok mu
se na .radiografskom ekranu. (u didaskaliji i .didaskalično«) pojavljuje mitolo-
ški Amor.99 Promjena registra, s osobnim svjedočanstvom oFreudovoj meto-
Relativnost Henrikova duševnog stava ne prikriva manirističku Hamletovu dilemu: • - Jesam

ili nisam? - Ma, hajde, da, lud sam!«; isto, str. 195.
94 L. Pirandello, Uno, nessuno e centomila, Mondadori, Milano 1926 (3. izd.), str. 3.
9' G. Guglie1mi, Poetiche di romanzo in Pirandello, u La prosa italiana del Novecento, Einau-
di, Torino 1986, str. 106.
96 L. Sciascia u časopisu .Scena«, po S. Lanuzza, Savinio, La Nuova Italia, Firenca 1979, str.
7.
97 A. Savinio, Tutta la vita, Bompiani, Milano 1969 (3. izd.; 1. izd. 1945), str. 293.
98 A. Savinio, Mia madre non mi capisee, u Casa 'la Vita; Bompiani, Milano 1971 (4. izd.; 1.
izd. 1943), str. 159, 171; Il signor Munster, isto, str. 261.
99 A. Savinio, Angelica o la notte di maggio, Rizzoli, Milano 1979 (1. izd. 1927), str. 89.


di i, štoviše, s njezinom osobnom kritičkom primjenom, nije za Savinia

unatoč bližim datumima - rezultat neke evolucije, već stalnog izmjenjivanja
slikovne parodije i misaone ozbiljnosti .• Freud je mrtav - kaže pisac - a na
njegov račun čuli smo u Italiji sve i svašta. Katolik po prirodi, Talijan se opire
svemu onome što nagriza čovjeka kao Božju pohranu i nastoji izvući ljudsku
istinu. Da li je zato u Italiji tako oskudna psihologija, tako oskudan roman?
Za nas, poslije Schopenhauera, Freud je najbolji među odgajateljimao (000)
Freud pokazuje stvari iz života, 'sve' stvari, pa i one najdublje pokopane, ali ih
ne prosuđuje: ostavlja učeniku slobodu da uzme ili ostavi«olOO Po mišljenju
jednog od Saviniovih monografa (četvorica monografa u 70-im i peti u 80-im
godinama naspram piščeve smrti 1952!), taj autor je djelom Maupassant i
'Drugi~ godine 1944, pružio prvi model psihoanalitičke esejistike u Italij i. 10 I
Uz vrlo čitljive elemente, kao što su žena i voda, valja istaći motiv .dvojnika«,
supstituciju pravog očinstva duhovnim, te snagu .dvojne« utvare (Flauberta),
koja otima Guy ja pravoj majci o(Nije li sam Savinio otklanjao takvu opasnost
stalnim intertekstualnim množenjem svojih dvojnika?) Zamjena francuske
riječi 'la mere'( = majka) foničkim homonirnom 'la mer'( = more), s promje-
nom roda i personifikacijskom pretvorbom na talijanskom u 'il signor Mare'
(= gospodin More), u prozi iz 1943,102 govori na drugi način o afektivnom
prijenosu, naime o .'mogućem' beskraju«, naznačenom upravo u djelu o Mau-
230 passantu, a što ga samo potvrđuje naknadna kritička natuknica 'regressus ad
infinitum~ 103 Autora koji je i svoju stvarnu biografiju porazdijelio između
rodne Grčke, .glazbene« Njemačke, Apollinaireove i Bretonove Francuske i
neosvojive Italije, ovjekovječio je Carni crtežom Odlazak argonauta Savinija
još 1916, kad se nije moglo predvidjeti budućeg modernog .argonauta za sto-
lom«olO4 Kao da neki objektivan korelativ spaja .plovidbu« iz kabineta s kreta-
njem u mjestu iz Joyceova Uliksao Traženje kuće kao .zagonetnoga kamenog
čvora« (u pjesmama 1918), prolaz kroz .kuću duhova« (ujedno i naslov roma-
na iz 1925) do oslobođenja u djelu Kuća 'Život'(1943) odaje možda opsesivnu
nit autorove psiheo l05 No metaforički prijenos iz posljednjeg citiranog naslova
najavljen je znatno ranije u zaključku Hermafrodita: .U svijetu promijenje-
100 A. Savinio, u Dico a te Clio (izd. 1946), po U. Piscopo, Alberto Savinio, Mursia, Milano
1973, str. 161.
101 O tome M. Cariino, Alberto Savinio (la scrittura jn stato d'assedio), Istituto della Enciclo-
pedia Italiana, Rim 1979, str. 172.
102 A. Savinio, Walde'mare: u Casa 'la Vita: cit. izd., str. 91.
103 A. Savinio, Maupassant e 'Faltro: Adelphi, Milano 1975 (novo izdo), str. 114; S. Lanuzza,
Savinio, cit. izd., str. 15.
104 V. Bramanti, Gli dei e gli eroi di Savinio, Sellerio, Palermo 1983, str. 33.
105 A. Savinio, Dramme de la ville meridiane(nastavak u odnosu na Les chants de la mi-mOri,
1914), u Hermaphrodito, Einaudi, Torino 1974 (novo izd.), str. 32; La casa ispirata, Adelphi, Mi-
lano 1986 (1. izd. 1925); Casa 'la Vita: cit. izd.


nom i istom, moja kuća neće ostati među kućama ljudi«.106 Programatski usre-
dotočen na promjenu (.pronaći svakog jutra novi duh, u pomanjkanju novog
svijeta«)/07 Savinio je izraziti protivnik građanske nepomičnosti. (Usputna
nadopuna: u Tragediji djetinjstva odrastao je čovjek po sebi obilježen kao
.građanin«.)108 Možda više od ijednog talijanskog pisca ovog stoljeća Savinio
zadire u Marcuseovu utopiju načela zbiljnosti, pretvarajući užitak bivšeg libi-
da u zadovoljstvo ne-represivnog rada, što ga je i sam uprimjerio merkurov-
skom protežnošću, odnosno neorenesansnim univerzalizmom .• Bijeli« andro-
ginski stil odgovara viziji takvog Super-ega (u uvjetima 'supercivisma') ili .la-
kim ljudima bez težine«, zauvijek oslobođenim tragedije (unutrašnje i one što
je izvana uzrokuje agresivni natčovjek).109 .Bjelinu pročelja« Savinijeve inte-
lektualne zgrade valja cijeniti kao napor da se ne propadne u, nikad previđe
nu, .crninu prozora«:110 'Car la profondeur n'est / que surface en formation'
(. Jer dubina je samo / površina u oblikovanju« ).111 Zabilježio bih, napokon, da
piščev najpoznatiji pseudonim (točnije pseudonim pseudonima) Nivasio
Dolcemare (imenom anagram od .oficijelnijeg« Savinia) sadrži snježnu bjeli-
nu (od lat. nive[m]), blagost mora (tal. dolce + mare), konotaciju na bijeg ili
udaljavanje (lat. evasione[m], tal. evasione), te slatko-gorak okus (tal. dolce +
amaro), kao sažetak gotovo svega letimično rečenog.
•Svaki moderni mit još u oblikovanju oslanja se u svojem ishodištu na dva
djela gotovo nerazlučiva po duhu, [djela] Alberta Savinija i njegova brata Gior- 231
gia De Chirica.... ;
Italija nije odviše brzo osluhnula tu poruku iz Bretonove Antologije crnog hu-
mora, 1940. godine. ll2 No utemeljitelj nadrealizma odavno prati De Chiricovo
slikarstvo, štoviše jedna se njegova referencija, u tom pogledu, vremenski pot-
puno podudara s objavljivanjem prvog Manifesta, a druge dvije pripadaju ro-
manu Nadja.
•Sa sigurnošću da nema ničeg neshvatljivog i da sve, po potrebi, može poslužiti
kao simbol, mi rasipamo blaga imaginacije«,
106 A.Savinio, Hermaphrodito, cit. izd., str. 234.

107 A.Savinio, Nuova enciclopedia, Adelphi, Milano 1977, str. 110.
108 A.Savinio, Tragedia dell'infanzia, Sansoni, Firenca 1945, str. 151.
109 A.Savinio, Maupassant e 'l'altro; cit. izd., str. 55. Vidi takoder: Sorte dell'Europa, Adelphi,
Milano 1977 (1. izd. 1945), str. 94; Infanzia di Nivasio Dolcemare, Einaudi, Torino 1973 (1. izd.
1941), str. 55.
110 A. Savinio, Tragedia dell'infanzia, cit. izd., str. 133.
111 A. Savinio, Tutta la vita, cit. izd., str. 302. Psiha je za Savinia uvijek pomična i ništa, sto-
ga, ne može jamčiti pobjedu razuma: ona se gasi kao mitološka personifikacija u djelu Naša dula
(La nostra anima, 1944), dok u noveli Mladenci (iz zbirke Zaljubljeni Ahilej, još 1938) psihičko
stanje protagonista - na način kasnijeg Bunuela - uvjetuje kozmičku evoluciju, a zatim i sam-
rtnu involuciju sobnog prostora; Giovani spos~ u Achille innamorato, u Tutta la vita, cit. izd., str.
443-449.
112 A. Breton, Anthologie de I'humour noir, Pauvert, Pariz 1966 (novo izd.), str. 367. Savinio je
uvršten u tu antologiju, a De Chirico nije.

M. M a c h i e. d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

.Umjetnost riječi. XXXII (1988) e 3 e Zagrebe srpanj - rujan
kaže autor u članku Giorgio De Chirico, kojega u djelu Izgubljeni koraci (1924)
svega par stranica dijeli od Intervjua s profesorom Freudom.113 Još je značajniji
poticaj u Nadji (1928):
.De Chirico je tada priznao da može slikati samo iznenađen (iznenađen on prvi)
stanovitim rasporedom gredmeta i da je svaka enigma objave za njega sadržana
II toj riječi: iznenađen •. 14
.Gubiti. korake ili .spavati uspravno.,m sasvim je u skladu s Bretonovom fa-

bulom sačinjenom od neplaniranih detalja i iznutra obnavljanom. Dovoljno
je da protagonisti, lutajući noćnim Parizom, produ ispred .Hotela Sfinga. da
bi proradio .demon analogije., te da Sfingine .oči boje paprati. postanu um-
nožene Nadjine (uz nacrtan autoportret maskiran srcem jedini izrezak njenog
lica?) na pridodanoj foto-montažiY6 S dvije latice nasuprot, pretvorene u uk-
rižane oči protagonista, a druge dvije u srca, Nadjin crtež Cvijet ljubavnikall7
upućuje - nesvjesno - na .oko srca. iz ranokršćanske tradicije, u smislu vi-
dovitosti, ali, vodeći računa o širem simboličnom značenju (zračenju) oka, i
na sunčani princip, vatru i pepeo. Peteljka cvijeta završava u ustima zmije,
dvostrukog simbola duše i libidaY8 Perspektivu parapsihološke veze odškri-
nute nadom (od ruskog nadja, nadježda) dokida .komentar. trokutaste De
Chiricove slike Tjeskobno putovanje ili Enigma kobi s .ognjenom rukom. na
šahovskim poljima (igre već bez figura) medu urbanim elementima kroz koje
232
probija noć.1l9 Upravo Nadjina sudbina s tragovima punim značenja, ali i
mentalnim pomračenjem (uz nejasnu razliku izmedu onog prije i poslije!),
uVjetuje Bretonov antitetičan pogled na dva aspekta Freudova nauka: prihva-
ćenu teoriju (.psihoanalize, metode koju cijenim.) i radikalno odbačenu prak-
su (.prezir s kojim se općenito odnosim prema psihijatriji.).120
113 A. Breton, Giorgio de Chirico, u Les pas perdus, Gallimard, 1969 (novo izd.), str. 94; Inter-
view du professeur Freud, isto, str. 99 - 100. Ne bi se reklo da je s potonjim uspostavljena prisna
veza: .Nalazim se pred malim starcem neupadljiva držanja, koji prima u svojoj siromašnoj ordi-
naciji rajonskog liječnika. Ah! on mnogo ne voli Francusku, jedinu ravnodušnu zemlju prema
njegovim radovima. (str. 100). Freud se, inače, dvaput spominje u prvom Manifestu nadrealizma
(1924): nje~va bi otkrića bila zaslužna za oslobađanje od .carstva logike. i .apsolutnog raciona-
lizma., a sam autor kaže da mu duguje poticaj za prve eksperimente s .govornom mišlju. ('la
pensee partie" proizašlom iz uvjerenja da bnina misli nadmašuje bninu riječi; A. Breton, Mani-
festes au surrea/isrne, Gallimard, Pariz 1973 (novo izd.), str. 18 -19, 33 - 34.
114 A. Breton, Nadja, Gallimard, Pariz 1964 (novo izd.), str. 14 -15.
11' A. Breton, Nadja, cit. izd., str. 177. Slično u prvom Manifestu nadrealizma: .čovjek, taj
konačni sanjač.; Manifestes du suma/isrne, cit. izd., str. 11.
116 A. Breton, Nadja, cit. izd., str. 120, 128, 127, 142.
117 Isto, str. 137.
118 Mogućnost takva tumačenja dugujem djelu J. Chevaliera i A. Gheerbranta, Dictjonnaire
des symboles, Seghers, Pariz 1969.
119 Protagonistkinja sama sebi izabire simbolično ime; Nadja, cit. izd., str. 74; komentar uz
De Chiricovu sliku i njenu reprodukciju; isto, str. 147, 149. .
120 Isto, str. 25, 164. Taj roman u nas još uvijek nije cjelovito objavljen. Njegova se izravna
prisutnost svodi na časopisnu bibliografsku jedinicu Nadja (ulomci), u prijevodu V. Machiedo (uz


Poštujući kronologiju, valja se načas vratiti De Chiricu, no ovaj put kao

piscu, prije osvrta na nastavak Bretonova razgovora s Freudom u 30-im godi-
nama. Podosta je simptomatično što De Chiricove dvojezične pjesme, malo-
brojne za dug život, izlaze postumno u knjizi, u Parizu 1981. godine, sedam
desetljeća nakon najranijih datuma njihova nastanka. Citati Savinia Gedinog
Talijana!), Crevela, Eluarda i Cocteaua na ovitku podsjećaju na jedno još rani-
je iskazivanje počasti. Ocean zemlje iz Apollinaireovih Kaligrama posvećen je
također De Chiricu (Saviniu bi bolje odgovaralo Danteovo .morsko tlo«):
.Oko kuće je taj ocean koji ti poznaješ / I koji ne počiva nikada«,121 u doba
dok slikar, uglavnom budući pisac, još nije .obišao lađom svoju sobu«.122 Pjes-
ma Epod, koju načas izdvajam, izražava čežnju apatrida za majčinskom utje-
hom futurološke arheologije. U pogledu podudarnosti i veza s nadrealizrnom
i frojdizmom bogatiji je roman Hebdomeros, nastao na francuskom u Parizu
1929, koji u stopu prati pojavu Bretonove Nadje. (1940. godine preveo ga je
sam autor na talijanski.) To je neprekinut monolog, metafizički solilokvij
kroz stapanje putovanja i sna, obuhvaćenih svojevrsnom .automatskom« ima-
ginacijom, ali bez krajnjeg prepuštanja iracionalnom: .zato vam kažem, prija-
telji moji: budite metodični, ne trošite nimalo vaše snage; kad ste našli neki
znak ('un signe), okrećite ga i preokrećite sa svih strana (.. .)c.123 Gdje li neće za-
vršiti prešutni Freudov .kraguj« (spomenut odmah iza Leonardovih letećih
.ljudi-kondora«)! .Bivši penzionirani gladijator kraguj eva oka«, .gradići zakva- 233
čeni o litice kao kragujeva gnijezdae, neka .grabežljiva rukae koja poput kra-
gujevih pandža para draperiju u dnu imaginarne scene, te kružni let spome-
nutih ptica u jednom vulkanskom, planinskom predjelu, no zapravo - bre-
tonovski rečeno - .mentalnom krajolikue,124 mogu ponešto dočarati slikov-
nu introspekciju lika, oprezno naoružanog .automatskim pištoljeme.m Zao-
kupljen svojim snažnim egom, čini se da De Chirico nema vremena da se,
mijenjajući prostore, zadržava na tuđim fizionomijama: .Oni su ga ljudi gle- .
dali a da ga ne vide i vidjeli a da ga ne gledaju; svima je lice bilo isto ... «.126
popratni esej V. Machiedo, Ususret NadjI), u .Književna smotra«, br. 28 - 29/1977 -1978, str.
71- 76, odnosno na radiofonsku obradu (Nadja, prijevod i dramatizacija V. Machiedo), Radio
Zagreb III, praizvedba 19. studenog 1985. godine. O obnovljenom interdisciplinarnom - i in-
terkontinentalnom - odjeku tog romana svjedoči, kao kuriozitet, .Kuća nadahnuta Bretonovom
Nadjomc, u izvedbi tokijske radionice Atsushi Kitagawara 1978 (.The Japan Architect«, 7904).
121 G. Apollinaire, Ocean de terre, u Calligrammes, Gallimard, Pariz 1966 (novo izd.; 1. izd.
1918), str. 134. I kao slikar Savinio je češće zaokupljen morem, a njegov brat žalima.
122 G. Chirico, Hebdomeros, Flammarion, Pariz 1964 (novo izd.), str. 76.
123 Isto, str. 87.
124 Isto, str. 9, 99-100, 167, 105; A. Breton, Nadja, cit. izd., str. 179.
m G. de Chirico, Hebdomeros, cit izd., str. 104. Taj stilem prethodi Bretonovoj zbirci Sjedo-
a
kosi revolver (Le revolver cheveux blancs, 1932), a zaključak pjesme Otajna noć iz 1916 (časopis
.Noi«, 1919, zatim G. de Chirico, poemes. Poesie, dvojezično, Solin, Pariz 1981, str. 42 - 45) -
.samo se kotači uma vrtoglavo vrte« - definiciji nadrealizma kao .automatskog psihizma«; A.
Breton, Manifestes du surrealisme, cit. izd., str. 37.
126 G. de Chirico, Hebdomeros, cit. izd., str. 166.


Možda je to psihološka tajna pojave .krojačkih lutaka. što ih, za slikarstvom,

ponavlja roman.
Bretonov kontakt s Freudom, kao što sam najavio, doživljava svoj nastavak.
Tri pisma koja austrijski psihijatar šalje utemeljitelju nadrealizma iz Beča
1932, objavljena su kao dodatak djelu Spojene posude (istog datuma), ali u no-
vom izdanju iz 1955. godine. (Ne iznenađuje više motto iz Jensenove pripovi-
jetke: pred sanjarskim Hanoldovim pogledima Zoe-Gradiva .prelazi na drugu
stranu ceste«, donekle kao i Bretonova Nadja!). Freud, osjetljiv na jednu od
bibliografskih .'bezobraština'. mlađeg dopisnika (riječ je o tome tko je otkrio
simboliku snova, Volkelt ili Scherner), zaključuje razgovor neočekivanim re-
zom, doduše uz učtiv alibi (sukladno vremenu!) vlastite nekompetencije:
.Premda primam toliko svjedočanstava o zanimanju s kojim se Vi i Vaši pri-
jatelji odnosite prema mojim istraživanjima, ja sam nisam u stanju sebi razjas-
niti što li to želi nadrealizam. Možda uopće nisam stvoren da ga shvatim, ja
koji sam tako udaljen od umjetnosti •. l27 Ako je točna anegdota što je prenosi
Arnold Hauser, o Freudu koji pred smrt kaže Daliju da ga u umjetnosti poto-
njeg zanima svjesno a ne nesvjesno,t2B tada austrijskom psihijatru (može se
tek nagađati što bi rekao Magritteu!) pripada još jedan primat: taj da je (kas-
no) uočio naličje vlastite metode.
Nakon studije Luigija FontanelIe Talijanski nadrealizam (1983) ne bi više
234 trebalo biti dileme oko postojanja tog fenomena, bilo u pogledu kronološke
rekonstrukcije (dadaističkih i prednadrealističkih časopisa, 1917 -1921), bilo
u pogledu imena koja su, nakon neorealističke amnezije,' zaokupila neoavan-
gardu i preživjela, štoviše, njezin zalaz. Palazzeschi, Savinio, Bontempelli,
Delfini i Landolfi predstavljaju reprezentativan izbor, no uz napomenu da su
se trojica od spomenutih (Palazzeschi, Bontempelli i Landolfi) već našla me-
đu osmoricom autora što ih je pod naslovom Magična Italija (nadrealne pri-
če) antologijski predstavio u Parizu (bez Savinia!) Gianfranco Contini 1946.
godine. 129 Ali i Contini nije bez prethodnika, utoliko što se na samom počet
ku 1940. već bio pojavio monografski broj časopisa .Prospettive. pod naslo-
vom Nadrealizam i Italija, te svega mjesec dana poslije, na istome mjestu, i
Macrijev tekst Bilješke o pojmu nadrealnog (napisan prethodne godine), a na-
kon njih 1944. još i Antologija nadrealizma Carla Boa. Te posljednje podatke
izvlači Piero Bigongiari u eseju (ponovljenog naslova) Nadrealizam i Italija
127 A. Breton, Les vases comunicants, Gallimard, Pariz 1955, str. 176.
12B A. Hauzer [Hauser], Socijalna istorija umetnosti i književnost~ preveli V. Kostić i K. Anas-
tasijević, Kultura, Beograd 1962, II, str. 438.
129 L. Fontane1la, II surrealismo italiano, Bulzoni, Rim 1938; Italit magique (Contes surriels
modernes), franc. prijevod, izd. Aux portes de France. Ostali su zastupljeni autori u Continijevoj
antologiji: Baldini, Lisi, Zavattini, Enrico Morovich (Riječanin, suradnik firentinskog časopisa
.Solaria., autor više djela, počevši od Gostionice nad brzicom, L'osteria sul torrente, Firenca 1936) i
Moravia (koji poslije, pod naslovom Nadrealistilke i satiričke priče, Racconti surrealisti e satirici,
1956, obuhvaća jedan aspekt svojeg pripovjedaštva iz razdoblja 1935 -1945).


.Umjetnost riječi« XXXII (1988) • 3 • Zagreb • srpanj - rujan
(1974), skrećući usput dominantnu problematiku sna prema bašlarovskoj pro-

blematici (i vlastite) .metamorfičke nutrine., odnosno nadrealizma prema en-
formelu.130
I nakon Fontanellinih analiza možda još ostaje ponešto prostora za razra-
du verbalne, karikirane psihologije mnoštva u Palazzeschijevim romanima
(od dramskog nizanja anonimnih replika u Pere!aovu zakoniku, 1911, do ese-
jističkog zibanja u Duždu, 1967); za preispitivanje parapsihologije u Bontem-
pellija (recimo Sin dviju majki, 1928); odnosno kompleksnije psihopatologije
u Landolfijevim pričama (kao Maria Giuseppa, datirana 1929, ili More žohara,
1936)Yl Smatrajući očito Dina Buzzatija više ekspresionistom negoli nadrea-
listom, Fontanella ne uključuje toga pisca (a također i slikara) u izbor svojih
studija. Doista, možda psihoanalitičko čitanje Tatarske pustinje (1940), sa sim-
bolima regresa (zrcalo, jeka, hodnik, majka, voda, mjesec ...) i atavističkog stra-
ha (gavrani, sjene, napredovanje crne mrlje ...), ne bi više bitno unaprijedilo
ovaj tekst. Zabilježio bih ipak .dvostruku. ženu iz romana Jedna ljubav
(1963) - najavu Bufiuelove teme iz 70-ih godina - ženu-cvijet kao privlačan
metaforički privid u opreci s negativnom etimologijom njezina imena (Adela-
ide kao spoj Ade = Had i ta ida = prljava, besramna). Između brojnih nove-
la, magistralna je, međutim, ona pod naslovom Crescendo, koja ilustrira stup-
njevito modeliranje događaja u vremenu psihe. Kurtoazan posjet starog prija-
235
telja, bilježnika i doktora, po kišnom vremenu, preinačuje usidjelica iz sek-
vencije u sekvenciju. Od nedužnih čudnih detalja prikaza raste do pretvorbe
u nasilničku neman. Želja, ne sjećanje, izbija na vidjelo na završetku priče.
Prekasno otvorena vrata omogućuju ulaženje jedino .nevidljivoj nakazi. m što,
drugim riječima, znači da je stvarnost prazna, a podsvijest traumatizirana ne-
dočekanim.
Imena iduće dvojice pisaca dovode u prvi plan odnos čovjekove nutrine i
društvenih ili povijesnih okolnosti, gotovo zanemarivih u dosadašnjem slije-
du. Kad Alberto Moravia (nakon što je surađivao u spomenutom broju časo
pisa .Prospetti. o nadrealizmu) tvrdi 1946. godine: .Ne posjedujem temeljito
poznavanje psihoanalitičkih teorija; dapače, da istinu kažem, malo sam čitao i
130 Il surrealismo e l'ltalia, u .Prospettive«, 1-15. siječnja 1940; O. Macri, Appunti alla no·
zione del surreale, u .Prospettive«, 15. veljače 1940, konačni naslov Nozione del surreale, u Esem-
plan del sentimento poetico contemporaneo, Firenca 1941; C. Bo, Antologia del surrealismo, Milano
1944 (paralelno od istog autora Bilancio del surrealismo, Padova 1944); P. Bigongiari, Il surrealis-
mo in Italia, u Poesia italiana del Novecento, Il Saggiatore, Milano 1980, II, str. 470. Korisno je
usporediti prve datume s Bretonovim Manifestima (1924, 1930), odnosno Prolegomenima (1942).
131 Izvorni naslovi: A. Palazzeschi, Il codice di Pereta, Il doge; M. Bontempelli, Il figlio di due
madn; T. Landolfi, Maria Giuseppa (u Dialogo dei massimi sistemI) i Il mar delle Matte.
m D. Buzzati, Le notti difficil~ Mondadori, Milano 1979 (1. izd. 1971), str. 179. Prethodni
izvorni naslovi: Il deserto dei Tarta~ Un amore.


samog Freuda«,133 oprezniji će čitatelj nužno posumnjati u iskrenost ili obra-

zovanje pisca. Taj se ipak vješto iskupljuje i privodi razmišljanje vlastitoj poe-
tici: .Prije Freuda i prije Marxa obitelj i društvo bijahu nevini; sada znamo što
se skriva pod tom nevinošću. / (oo.) Ne poznajem romane ili druge literarne
sastavke izravno nadahnute Freudom. Ali učinak Freuda na umjetnost leži u
otvorenosti i objektivnosti obrade seksualnog čina. (...) Konformizam u seksu-
alnom sadržaju je ostatak XIX. stoljeća. Freud nas oslobađa tog konformizma,
dopuštajući nam da se suočimo s predmetom bez stida, bez sentimentalizma
i bez cinizma. Naime~ otkrivanjem njegove tajne ('con lo svelarne il mistcro),
dopuštajući nam da se njime bavimo na pjesnički način«.l34 Moglo bi se pri-
mijetiti da barem Flaubert zacijelo izlazi iz .konformističkog« ottocenta i da
nadrealizam ne bi pristao na redukciju sanjarije (te bi razgolićenu .poeziju«,
mimo svoje dubinske sklonosti za erotizam, vjerojatno s pravom svrstao u
prozu).• Umjetnost je nutrina ne vanjština«, priznaje pomalo neočekivano au-
tor inače zaokupljen sociologiziranjem, u naknadnom osvrtu na svoje Ravno-
dušne ljude (iz 1929).135 Tim prvim autorovim romanom zacrtan je budući niz
iskompleksiranih (i zakompliciranih) obiteljskih odnosa. Već udžbeničkom
frojdizmu pripadaju .nečisti oganj« u Agostinu i gledanje majke u zrcalu
(1945),136 Saba je ipak preoštar, kad tom djelu predbacuje da 'Prlja ljubav~137
prigovor bi, htijući, bolje pristajao nekim Moravijinim naslovima poslije Do-
236 sade. Nastojanje da se racionalnom jasnoćom iskaza terapeutski prevladaju
podsvjesne smetnje prožima cijeli opus; iluzorno nastojanje, uglavnom, .jer je
misao uvijek pogrešnija, unatoč njenoj prividnoj točnosti, od mračnog i mut-
nog osjećaja«y8 Moravijin esej oMonaldu Leopardiju, ocu slavnog pjesnika
Giacoma, podsjeća na duhovitu primjedbu (gotovo nacionalnu dijagnozu!)
koju je Giorgio Barberi Squarotti izrekao prije četiri godine prilikom svojeg
133 A. Moravia, La psicanalisi(1946), u L'uomo come fine e altri saggi. A quale tribiJ appartie-
ni?, Bompiani, Milano 1976 (1. izd. 1963), str. 63. Propust (!?) je, u svakom slučaju, nadoknađen u
romanu Prezir, Il disprezzo, Bompiani, Milano 1981 (1. izd. 1954), gdje se uz pomoć Freuda tu-
mače Odisejeve podsvjesne zapreke; str. 145 -146.
134 A. Moravia, La psicanalisi, u cit. izd., str. 63 - 64.
135 A. Moravia, Ricordo di 'Gli indifferenti; u L'uomo come fine e altn' sagg~ cit. izd., str. 49.
136 A. Moravia, Agostino, Bompiani, Milano 1975 (novo izd.), str. 99, 60.
137 U. Saba, Eros e gli sen'tton; u I metodi attuali della en·tica in Italia, uredili M. Corti i C.
Segre, cit. izd., str. 135.
138 A. Moravia, II disprezzo, cit. izd., str. 15. Vrijedi prizvati jedan raniji autorov odlomak:
.Uvijek sam, međutim, mislio da iskrenost vrlo naliči vodi mora za stanovitih dana. Osvanu jutra
sa savršenom utihom u kojima, mičući se u lađi i naginjući se da promatramo vodu ispod nas,
stječemo dojam da lebdimo nad prozirnim i dodirljivim ponorima. Voda, koliko god bila dubo-
ka, ne opire se pogledu što se ruši dolje, u zelenoj bistrini, sve do pješčanog dna posutog obluci-
ma i smeđim žbunjem. Javlja se pritom neka vrst ushićenja; čovjek bi želio dotaći ono dno koje
izgleda tako bliskim. No kad se onamo baci sva težina našeg tijela, sva snaga našeg zaleta, dovol-
jna je da zaronimo tek nekoliko metara. One zanosne i daleke dubine ne uspijevamo ni okrznu-
ti«; Jincerita dei narratori (1942), u L'uomo come fine e altri sagg~ cit. izd., str. 22.


zagrebačkog predavanja: talijanska je književnost (govorilo se, zapravo, uže o

poeziji) puna majki, a oskudijeva očevima! Evo napokon jednog, ali ... kao pri-
mjer emblematičnog, arhetipskog, psihološkog .reakcionarstva•. 139 Monaido u
ulozi praoca moderne talijanske književnosti!
Da žrtvom ljubavi-mržnje može postati i Jokasta (a ne uvijek Laj), svjedoči
Gaddin posljednji nedovršeni roman (ako epitet .nedQvršen. uopće može biti
opravdan za poetiku prelijevanja iz djela u djelo, u stalnoj ontološkoj krizi
strukture).• Neki nemilostiv osjećaj, bilo bi se reklo neka duboka, vrlo daleka
bol, silno je rasla u srcu sina (...) / Bijaše to mračna bol kojoj povijesti i zakoni
i sveučilišne discipline velikih katedara ne mogu dokučiti uzrok, ni načine: a
čovjek je nosi u sebi cijelom munjevitom strminom života, sve teža je svakog
dana, neizlječiva •. 14O Zločin u Spoznaji boli (pisanoj između 1938. i 1941),
premda od tuđe ruke, simbolizira podsvjesnu želju. U djelu vanjske oporbe
Eros i Prijap (Iz bijesa u pepeo), gdje je Prijap patološka manifestacija životnog
nagona, opisuje Gadda (1967. godine) nepomirljiv jaz koji dijeli Logos (na
njegovoj je strani, naravno, autobiografski De Madrigal) od ideološko-erot-
skog korporativnog ekshibicionizma. Od rimskih vojskovođa preko Machia-
vellijeva .vladara. do dueea, kao središnje figure, prepoznaje se falokratska li-
nija vlasti pred ushićenom .kolektivnom vulverijom. (autorova kovanica), dok
demagoške novine nude zadovoljenje samodostatnom libidu, lišenom .mo- 237
ralne tjeskobe. svijesti. 141 Mussolini je zasut verbalnom paljbom neobaroknih
nadimaka, reklo bi se promišljeno uperenih u sve oblike prizemnog pragma-
tičkog .klasicizma•.
Sa Jacquesom Lacanom (umro 1981) započinje novo poglavlje za psihoanali-

zu i njoj pripadnu ili blisku literaturu. Ta istovremeno atraktivna i zakučasta
ličnost više pripada usmenoj riječi sveučilišnog seminara (poput de Saussurea
nekoć u lingvistici), negoli dovršenom zapisu. Posljednjim sam terminom i
nehotice izgovorio skroman naslov njegovog najpoznatijeg djela (Zapisi,
1966; tal. izd. 1974). Izvrstan uvid u opus, pa i atmosferu pariškog seminara (s
podosta inače neregistriranih citata) pružila je u djelu tivoli Jacquesa Lacana
i legende o njemu njegova učenica Catherine Clement. •Više razdiran no
Freud - kaže autorica - on bijaše čovjek nužne nesloge •. 142 Točno: ako se u
Freuda prepoznaje prosvjetiteljsko-pozitivističko nasljeđe Srednje Evrope,
Lacan, naprotiv, pripada sveopćoj neurozi XX. stoljeća, proizašloj iz Heideg-
gerova glotocentrizma, tj. situacije u kojoj subjekt, donedavno posjednik jezi-
139 A. Moravia, MonaIdo Leopa,.d~ u L'uomo come fine e altn' sagg~ cit. izd., str. 75.
140 C. E. Gadda, La cognizione del dolo,.e, Einaudi, Torino 1975 (1. izd. 1963), str. 149.
141 C. E. Gadda, Eros e Priapo (Da furore a cenere), Garzanti, Milano 1975 (1. izd. 1967), str.
74,190.
142 C. Clement, Vies et lćgendes de Jacques Lacan, Grasset, Pariz 1981, str. 33.


ka, biva njime posjedovan. Freuda zaokuplja stvarnost, Lacana tek govor »u
ime istine«; Freud vjeruje u to da nesvjesno krije svoj smisao, a Lacan nesvjes-
nom oduzima cilj i ostavlja mu samo »nakaze« verbalne igre. 143 Postupak je
zaista dosljedan na svom putu do gordijskih formula. Još u djelu Stadij zrcala
kao utemeljitelj funkcije vlastitog ja (objavljene u Jungovu Zurichu, 1949) po-
stavlja se teza o djetetu koje »vidi. sebe kao odraslog, ali nikad ne ostvaruje
identifikaciju s idealnim sobom. Otuda, u Lacana, nemoguća stvarnost, uloga
imaginarnog, supstitutivna želja u pogledu drugih osoba i drugih riječi (Q, is-
ključivanje subjekta, nesporazum govora kao takvog. Shvaćaju se tada bolje i
Lacanova »umjetnička. prijateljstva sa slikarima ili piscima, dobrim dijelom
proizašlim iz nadrealizma (Picasso, Dali, Masson, Reverdy, Eluard, Fargue,
Crevel, Bosquet, Bataille... posljednji ujedno i pacijent), njegova predispozicija
»svojevrsnog pjesnika«,144 obuzetost ludim ženama, »bakanticama«, poput
onih u drami Sluškinje Jeana Geneta (iz 1933. godine), odnosno njegov inte-
res za junake sudbonosnog pitanja ili odgovora, poput Edipa i Parsifala.
Tvrdnja da »riječ nije znak, već čvor značenja«,145 očituje se, onkraj struktu-
ralističke konotacije, u duhovitoj igri, ukorijenjenoj u vlastitom jeziku do nje-
ne potpune neprevedivosti (što će uskoro i nadasve u poeziji izazvati nemali
problem). Toj se igri ipak ne može zanijekati ontološka dimenzija (u skladu s
možda jedinom utjehom još jednom osobno prilagodenog Descartesa: »Ja
238 sam onaj koji misli: 'Dakle jesam'«).146 Riječ hommelette pruža primjer tipič
nog skretanja od prvobitne funkcije, ali i »kompromisnog« obogaćenja: jer
sadrži i »čovjeka« (homme) i homonim .omlet« (= omelette), uz genetičku pri-
mjedbu da se oboje dobiva od jajeta!147 (Nije li, medutim, Savinio, posve neu-
očen kao »simbolički otac« - da se lakanovski našalim - predvidio takva
neologistička isijavanja u sve beskonačnijem transindividualnom verbalnom
svemiru?).l48 Nemogućnošću uobičajene komunikacije osporena je i tradicio-
143 Isto, str. 51- 52. Lacan stvaralački .prevodi« Freuda na svojevrsnu psihoanalitičku retori-
ku: simptom se očituje posredstvom metafore, a želja uvijek ostaje metonimijom; L 'instance de la
lettre dans J'inconscimt ou la raison depuis Freud (datirano 1957), u Ecrits, du Seuil, Pariz 1971 (1.
izd. 1966), I, str. 288 - 289.
144 J-M. Domenach, De Freud tl, Lacan, u Enquite sur les Mies contemporaines, cit. izd., str.
48.
145 J Lacan, po C. Clement, Vies et Jegendes de Jacques Lacan, cit. izd., str. 207.
146 J Lacan, po C. Clement, isto, str. 119.
147 J Lacan, po C. Clement, isto, str. 99.
148 Elementarnu nedostatnost riječi, kao nepodudarnost označitelja s neizrečenim, odnosno
kao temeljno lingvističko i stilističko nezadovoljstvo, naslutio je još N. Tommaseo: .Uostalom,
može li riječ ikada biti ravna misli, a nekmoli osjećaju!«; Vjera i ljepota, prevela M. Katušić, Liber,
Zagreb 1982 (po izd. izvornika iz 1852), str. 137; Fede e bellezza, u OPere, cit. izd. (po 1. izd. roma-
na iz 1840), I, str. 601. To zapažanje, dostojno kasnijih psiholoških tendencija u književnosti, bi-
va usavršeno sviješću o potencijalnoj snazi: .Riječ, govorio si mi jednom ti sam, sadrži u sebi ne-
što ne znam kako plodno, što umnožava naslade i boli; i, združujući umove, porađa iz njih nova
idealna bića ('nuovi mti ideali) koja, putem same riječi ponovo združena, bivaju umnožena bes-
konačno«; Due bac4 u Opere, cit. izd., I, str. 501.


nalna metoda psihoanalitičkog liječenja putem riječi. Lacan, doduše, drži se-
minar o etici psihoanalize, a njegovo ukidanje metalingvističke funkcije (pre-
ma preciznom referentu) ne uklanja posve ni problematiku transcendencije,
makar u vidu manjka, naime svođenja nesvjesnog na .govor Drugoge.149 Para-
doks leži u tome što je Lacan, unatoč svemu, .govorio da bude shvaćene -
kako reče Sollers - a .pisao teško da zabilježi ono što je pronašao govore-
ćie.l'o
Suvremena talijanska psihoanalitička kritika kreće se, ako je suditi po nje-
zinu najpoznatijem predstavniku Francescu Orlandu (nekoć prvom biografu
Tomasija di Lampeduse), između Freuda u naslovima (Za frojdovsku teoriju
književnosti, 1973; Iluminizam i Freudova retorika, 1982) i Lacana u mottu (u
drugom spomenutom djelu). Freud biva rezimiran na temelju spoznatljivosti
nesvjesnog putem jezika, primarnosti spola, bivalentnog načela užitka i
zbiljnosti, ali (ponešto markuzeovski) i unaprijeđen pomičnijim shvaćanjem
civilizacije, tj. evolucijom .stalne dijalektike između potiskivanja i potisnu-
toge.m Lacan je .iluminističkie primaknut Freudu, a njegov se nauk prepoz-
naje i u otvorenosti bitnih dilema: .Zato bi napokon bilo nečeg svojevoljnog
u htijenju da se odluči da li da se književnost nazove jezikom nesvjesnog ili
jezikom svjesnog jae. ln Navedeni citati, dakako, ne mogu sažeti praktičnu te-
žinu Orlandovih djela (s vlastitim razlomcima na temu racionalnog i iracio-
nalnog), retoričko-psihoanalitičke pristupe uglavnom francuskoj književnosti, 239
ni autorovo vlastito promatranje prijelaza od .potisnutog u seksualnome
smislu do potisnutog u ideološko-političkome smislue,m što je tendencija
vrlo srodna talijanskoj neoavangardi.
Freuda, Saussurea i Lacana je, razumije se, pažljivo čitao i Stefano Agosti:
ako je prvoj dvojici bliža egzegetska sigurnost kojom u glagolskom obliku :ra-
livi'( = uspinjala si se) kritičar razotkriva - anagramski - Leopardijev libido
prema djevojci po imenu Silvia, u drugim pjesničkim egzegezama, poput one
o Mallarmeu, u djelu Pjesnički tekst (Teorija i analitičke prakse), 1972, autor
posve dijeli Lacanovo uvjerenje: .Objektivnoj nemogućnosti spoznaje suprot-
stavlja se, ukratko, objektivna mogućnost književnosti ... e.I'4 U svakom slučaju,
i Orlando i Agosti odlikuju se obnovljenom pozornošću spram teksta.
149 J. Lacan, po C. Clement, cit. izd., str. 131.

150 Ph. Sollers, Lacan, u Theorie des Exceptions, cit. izd., str. 247.
151 F. Orlando, Per una teona freudiana della letteratura, Einaudi, Torino 1973, str. 50. Iz-
vornik idućeg djela: IJluminismo eretorica freudiana, Einaudi, Torino 1982.
ln F. Orlando, Per una teona freudiana della letteratura, cit. izd., str. 66.• Nesvjesno« ovdje
kao imenica ('inconscio).
IH Isto, str. 49.
1'4 S. Agosti, Il testo poetico. Teoria e pratiche d'analisi, Rizzoli, Milano 1972, str. 39 - 41,
139. Medu poštovaoce Lacana ubraja se i profesionalni psihoanalitičar Ettore Perrella, autor djela
Diptih: Pavese, Pasolini (Dinico: Pavese, Pasolini, SugarCo Edizioni, Milano 1979) s podnaslovima


Bilo bi nepravedno na ovome mjestu zaobići simboličku kritiku koja je -

zahvaljujući ličnostima kakve su Giorgio Barberi Squarotti, Furio Iesi (mlad
umro 1980) i Ezio Raimondi - dala izvornih rezultata i prije talijanskog pri-
jevoda Anatomije kritike Northorpa Fryea (1969; američko izd. 1957), odnos-
no pravog booma koji su doživjele njegove kompleksne arhetipske klasifikaci-
je i kombinacije (njihovom primjenom u epigona čini se da pisac više sudje-
luje u najudaljenijoj prapovijesti no u najbližoj sadašnjosti!). Izdvajam iz gole-
mog Squarottijeva opusa Pascolijevu .pjesničku ornitologiju« (u studiji iz
1966), a kasnije i značajno teorijsko djelo Babilonski kod (1972); Jesijeve vrlo
osobne tekstove o Paveseu, Rilkeu i drugima pod naslovom Knjiievnost i mit
(1968); te Raimondijeve stranice o D'Annunziu (1968), kao .apoteozi osam-
ljene duše u fantazmagorijama enterijera«.155 (Liniju Bachelard - Bigongiari
prepustio bih radije drugoj prigodi, zbog njene izrazitije zaokupljenosti onto-
loškim).
Dva pjesnička opusa s naslovima još iz 50-ih godina .prestižu«, dakako uz
oprez koji nameće svako interdisciplinarno suočavanje, dobar dio spomenute
kritike. Koliko Laborintus Edoarda Sanguinetija, 1956, duguje medutim Jun-
govu djelu Psihologija i alkemija (1944), gotovo je izlišno pitanje, jer je alke-
mijski regressus, putem zamorne simbologije, eksplicitno obrazložen u Giulia-
nijevu komentaru (antologija I novissimt: 1956, 1965).156 Za razliku od Freuda,
240 Jung ne traži komplekse, nego promatra njihovu transformaciju u nesvjes-
nom. 157 S današnjeg stajališta shvatljiv je šok tadašnjeg čitateljstva izvan pri-
strane podrške što ju je Sanguineti uživao unutar same neoavangarde. Laka-
novska, ante litteram (pogotovo izvan Francuske), ta je poezija - svojim eru-
ditskim, sofisticiranim, erotomanskim plurilingvizrnom - unaprijed odusta-
la od čina komunikacije, pa i onoga gnoseološkog napora koji, u samog
Lacana, vodi prema negativnoj metafizici. Vapaj za (auto)definicijom ovdje
nužno završava opetovanim naletavanjem na barijeru tautologije: 'la coniun-
ctio econiunctio il coitus coitus~U8 Kako bi se talijanski kritičari iznenadili, kad
bi im netko dokazao da Sanguinetijeva Palus Putredims t59 i nije tako udalje-
Pavese, mit zrcala i Pasolinijev pepeo, gdje se putem ukrižanih, katkad nepovezanih referencija,
pokušava iskupiti samoća govornika, odnosno njegovo umijeće padanja, etičkim prevladavanjem
dane stvarnosti.
155 G. Barberi Squarotti, L'ornitologia poetica del Pascoli, izvadak iz Simboli e strutture della
poesia del Pascol~ u I metodi attuali della critica in Italia, cit. izd., str. 96 - 100; Il codice di Babe-
le, cit. izd.; F. Iesi, Letteratura e mito, Einaudi, Torino 1981 (1. izd. 1968): .Kolektivni pristup mi-
tu je izgubljen, a samotni pristup je u biti iskrivljujući i kažnjiv«; str. 183; E. Raimondi, Letteratu-
ra e mito in D'Annunzio, u I metodi attuali della critica in Italia, cit. izd., str. 113.
156 I Novissim~ uredio A. Giuliani, Einaudi, Torino 1965 (1. izd. 1961~ str. 95 -118. Vidi: C.
G. Jung, Psihologija d7 alkemija, prevela Š. Ha1ambek, Znanje, Zagreb 1984.
157 O tome J. A. Hadfield, Sogni e incubi in psicologia, tal. prijevod, Editrice Universitaria, Fi-
renca 1961, str. 77.
158 E. Sanguineti, Laborintus, u I Novissim~ cit. izd., str. 111.
159 Isto, str. 195.


na od Kamovljeve »kaljuže«! Isušivanje u hrvatskog romanopisca bit će, dodu-

še, zamijenjeno ideologizacijom u nama suvremenog Talijana, ali također u
dijalogu a Danteom: prizemlje nim skretanjem sada, ne upitnim obrtanjem
gradacijskog modela. Pojam laborintus obuhvaća pjesnički rad (labor) na jezi-
ku u (intus= unutra) mentalnom labirintu (aluzija na labyrintus srednjovje-
kovnog Everardusa Alemannusa). (Ta dvojnost kaosa i poetike zadržana je i u
kasnijoj zbirci Wirrwarr, 1972, u značenju »darmar«, »pometnja«, »zbrka«, ali
uz adekvatnu neoromantičnu skrivčicu, promaklu talijanskoj kritici: Wi-
rrwarr je ujedno i prvobitan, kasnije odbačen, naslov Klingerova kazališnog
djela Sturm und Drang!). U drugom dijelu trilogije, koji ciklus Erotopaegnia
( = grč .• erotske pjesme«) dočarava bolje od sveukupnog naslova Opus metri-
cum, odvija se fantazmagorička ljudsko-animal na igra još uvijek nedefiniranih
protagonista, mjestimično s homoseksualnim narušavanjem inače jasnog
muško-ženskog principa u alkemiji (Q, te s naglašenom ulogom jezika: kao
anatomskog organa i (reduktivne) usklične funkcije. U Cistilištu Pakla (za-
vršnom dijelu trilogije Triputjedan, 1964) progovara čudesno spašen autorov
ego (premda neizliječen od verbalne neuroze!), štoviše neki utopijski ideološ-
ki alter ego: »jer kineski položaj (rekoh) opravdava svaku nadu« itd. (u sad već
povijesno revidiranim godinama).160 Nasuprot Kamovljevoj autobiografskoj,
topografskoj drami - Hrvatska, Italija, Francuska (od »dna« do »visa«) - stoji
mondeni neodekadentizam Sanguinetijevih mjesta (od podsvjesnog do stvar- 241
nog užitka): najprije močvara; zatim studentski grad s nužnikom, odnosno
pretvorbom bazen-pista; i napokon luksuzni hotel simpozijsko-književnih
prigoda (u »paklenskoj« povijesti) s bliskom perspektivom »razglednica« (Po-
stkarten, 1978). Termini giuoco ( = igra), čak dvaput, icapriccio (= hir) u naslo-
vima autorovih romana, kao i djelo Ideologija i govor mogli bi sve to potvrditi
na drugim žanrovskim razinama. 161
Spoznajni je faktor, naprotiv, prisutniji (na uštrb »akcionom« programu) u
djelu Andrea Zanzotta: unatoč negativnoj semantici (spram usklične Sangui-
netijeve), permanentnom »stadiju zrcala«, dakle bitnoj nepodudarnosti ega,
dapače povratnom reflektiranju govornika, točnije njegova .vokativa« (naslov
160 E. Sanguineti, Purgatorio dell'lnferno, uTriperuno, Fe1trinelli, Milano 1964, str. 88; Novi
talijanski pjesnic~ uredio M. Machiedo, M. Marulić, Split 1971, str. 205.
161 Izvorni naslovi: Capriccio italiano (1963), Ideologia e linguaggio (1965), II giuoco de//'oca
(1967).
Jungov interes za bajku povezao je, medutim, Giovanni Ramella Bagneri s kafkijansko-bor-
hesovskom neautentičnošću postojanja. Njegova jasna, narativna poezija odlikuje se prepoznadji-
vim psiho-animizmom koji pokreće bića .bez duše«: poput zmaja, kao neoslobodene poetične
utvare iz dječjeg svijeta (vidi: Zapleteno mjesto, Luogo intricato, Viemme, Novara 1974, najraniji
tekstovi iz 1953), ili .sivkastog lutka« (vidi isto, te istoimenu zbirku, II fantoccio grigiastro, Fo-
rum/Quinta Generazione, Forli, 1985), odnosno uorće marioneta i .dvojnika«, uz učestali motiv
lutkarskoga kazališta (vidi osobito: II teatrino de mondo, Forum/Quinta Generazione, Forli
1984).


zbirke iz 1957): .iz svega toga što ne bi proljeće ni srpanj ni jesen / već samo
boležljiv tračak / već samo psiha, / iz svega toga što nije ništa / i sve je što je-
sam ...• (pjesma Postojati psihički).162 Lako je već pogoditi na što upućuje vlasti-
ta .ispražnjena, neprilagođena riječ., odnosno najdrastičnije povjeravanje:
.tko mi govori ubija me«.163 I sam subjekt je u pitanju: .Pustite da kažem 'ja'. /
Kako je teško: ja. / Sad: 'ja-sam' je ta hemoragija•. 164 U francuskom (!) autoko-
mentaru jednog vizualnog trokuta pod nazivom Mikrofilm pojavljuje se -
naravno - Lacanovo ime uz vrlo rani datum 1963, ali u zbirci objavljenoj tek
deset godina nakon toga. 165 Dvostrana poruka metafizičkog trokuta 'IODlO'
sadrži stapanje ega i apsoluta, ili .božanski. Super-ego, ali se - u vodoravnim
redovima te .križaljke. - otčitava i poništenje ljubavi mržnjom (ODIO) uz još
jedan vokativ (O DIO). No valja doista posjedovati Zanzottovo znanje da bi se
.nulti stupanj. ponovljenog 'O' (s treće stranice pravilne geometrijske figure)
također antitetički povezao s .posvemašnjim krugom zbilje. (dovodeći tako
značenje do potpune arbitrarnosti). A tko bi se tek prisjetio asimilacije en-
gleskog .ja. ('J) s istoimenim spomenom Boga u liku Adama (kasnije El) )iz
XXVI. pjevanja Danteova Raja (34)! Lacanom se opravdavaju i drugi autorovi
minimalistički (deminutivni!) postupci koje, valja dodati, uvijek prati i želja
za uspostavljanjem neke mikro-estetike. Zanzottova je lektira mnogo šira, pa
usput bilježim da utopijski svijet-Miinchhausen, kao gotovo emblematična
242 antologijska metafora, proizlazi (što je očito po jednom detalju u autokomen-
taru) iz Rankova djela Trauma rodenja (1924), no i ovom prilikom prije tali-
janskog prijevoda. 166 U pjesnikovu dijalogu ega sa svijetom - .Daj da se od
(iz-do-nad itd.)-traje ('Pa' di lex-de-ob etc.l-sistere) / i izvan svih prijedloga po-
znatih i nepoznatih / stvori sebi malo izgleda. 167 - pronalazim, zahvaljujući
Domenachu, čak i terminološki poticaj: .Ali Lacanov subjekt nastavlja jecati
u nepostojanju, pa ako 'iz-trajava' ('s'il »ex-iste«), tada je to izvan sebe sa-
mog•. 168 Kao da Zanzottov petel (djetinje tepanje ili tepanje djeci) sadrži po-
jam pute! ( = dijete, dječak) venetskog pjesnika Novente i obojici zajednički
dijalekt (s dvostrukim povratom i adekvatnim infantilnim rimama, a u Za-
162 A. Zanzotto, Esistere psjchicamente, u Vocativo, Mondadori, Milano 1957, str. 66; Antolo-
gija talijanske poezije XX stoljeća, uredio M. Machiedo, cit. izd., str. 268.
163 A. Zanzotto, La beltd, Mondadori, Milano 1968, str. 48, 105.
164 A. Zanzotto, IX ecloghe, Mondadori, Milano 1962, str. 35.
165 A. Zanzotto, Micro/ilm, u Pasque, Mondadori, Milano 1973, str. 47. Tim je tekstom, prije
objavljivanja, autor bio zastupljen na izložbi vizualne i konkretne poezije u okviru .Zagrebačkih
književnih razgovora., u studenom 1971.
166 O. Rank, Il trauma della nascita e l'idealizzazjone artistica, tal. prijevod, u Psicoanalisj e
estetica, uredio A. Pagnini, cit. izd., str. 54; A. Zanzotto, Poesje (1938-1972), Mondadori, Milano
1973, str. 221; A. Zanzotto, La beltd, cit. izd., str. 52.
167 A. Zanzotto, La beltd, cit. izd., str. 52.
a
168 J.-M. Domenach, De Freud Lacan, u Enquete sur les Ućes contemporajnes, cit. izd., str.
49. Ne uspijevam to mjesto (vjerojatno parafrazu) pronaći u Lacanovim tekstovima.

M. M a c h i e d o, .Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

nzotta, U novije doba, i crtarijama).169 .Dijalekt-majka. ipak nije svačiji kao

što, obratno, svi ne moraju osjećati represivnost književne .majke-norme•. l7O
(I ovdje kontekst istom pojmu pridaje dijametralno oprečno značenje.) Šteta
je što pjesnik pozamašne (osobito psihoanalitičke) erudicije i izvanrednih ne-
ologističkih kvaliteta ostaje sve osamljeniji (bez obzira na njegov nedavni, re-
kao bih gotovo zakašnjeli, odjek u Francuskoj): .1 vučem se prema neprevedi-
vom jer / van-idioma, prema tu, prema odmah, / prema kratkom spoju koji
otkucava...•. 171 Prizivajući .večer-nekoć-oluju. (Montaleovu, povijesnu i meta-
fizičku!), .solus ad solam., pristaje neodekadentistički (i pacifistički) Zanzotto
uz intiman D'Annunziov stilem. l72 Očito i nepriopćiv govor od (ipak tragični
jeg) Becketta naovamo donosi u našem vremenu status cijenjenog djela.
Upornim poluglasom poetika je priopćena: .'(...) Dovoljno je stati među / po-
stati ponajčišća inercija, izbjegavati da se izbjegava'..173 Stvar tolerancije? Mož-
da. No i odricanje subjekta (u korist - kojeg? - Drugog). Ili radikalno zao-
štravajući premise: tko još govori i u čije ime u tom izgubljenom zavičaju?
Pretpostavka o nepromjenjivosti ljudske psihe, ako je na početku postojala,

demantirana je raznolikošću predočenih slučajeva i, pogotovo, sviješću o njoj.
Navodim još dva u vezi s kritikom u užem smislu. Ernest Jones (umro 1958)
razriješio je (ili mu se tako činilo), u djelu Što je psihoanaliza?, problem .um-
jetnosti i književnosti. na četiri (!?) stranice istoimenog poglavlja, završnim 243
pozivanjem na Ranka i nepoljuljanim uvjerenjem da su teme tzv. velike lite-
rature samo varijante malobrojnih osnovnih motiva (među kojima, u prvom
planu, aspekti incesta i Edipova kompleksa).174 U razmaku od dvadesetak go-
dina (ne baveći se još analizom propusnog transindividualnog označitelja)
Murray Krieger, u Teoriji kritike (1976), doživljava i samoga kritičara kao .pa-
radoksalno dramatičnu figuru., podijeljenu, da ne kažem rascijepljenu, izme-
đu intuitivne .ličnosti. (koja bi odgovarala idu ili esu) i teorijske .persone.
(primjerene super-egu).175 Pri takvom razdvajanju kreativnosti od prosudbe os-
taje upitnom (središnja) funkcija ega kao što, općenito, prostor između užitka
169 A. Zanzotto, II 'Putel' nel poeta Noventa, u l metodi attuali della critica in Italia, cit. izd.,
str. 153 -158.
170 Isto, str. 158. A. Zanzotto, E la madre-norma (s polemičkom posvetom Fortiniju), u La
belta, cit. izd., str. 106 -107.
171 A. Zanzotto, Idioma, Mondadori, Milano 1986, str. 100.
172 Isto, str. 104.
173 A. Zanzotto, Pos/eni, Mondadori, Milano 1983, str. 56.
174 E. Jones, Che cosa e la Psicoanalisi?, tal. prijevod, Editrice Universitaria, Firenca 1954 (2.
izd.), str. 104. Autorov pristup ne odudara od takve linije i kad je posrijedi književni predložak,
kao u 'Giulio Cesare' e Edpo (iz djela Hamlet i Edip, 1954), tal. prijevod, u Psicoanalisi e estetica,
uredio A. Pagnini, cit. izd., str. 165 -169.
175 M. Kriger [Krieger), Teorija kritike, preveo S. M. Ignjačević, Nolit, Beograd 1982 (1. izd.
izvornika, Baltimore - London 1976), str. 99, 85.


i cenzure možda biva ponajmanje pokriven psihološkim pristupom, pa upravo

onamo ciljaju ontološke i druge metode.
Italo Calvino, autor centrifugalne znatiželje, ali i usmjeravanja slojevite re-
cepcije (semiološkom gradacijom - objekta, koda i učinka - u djelu teles-
kopskog naslova Palomar, 1983),176 a zatim (postumno) i razlaganja percepcije
(nedovršeno djelo Pod jaguarskim suncem, 1986, gdje su osjetila preduhitrila
likove),177 rekao je u jednom svojem ranijem tekstu (o kibernetici i utvarama):
.Podsvijest je more neizrecivog...• P8 Dodao bih da su na moru orijentiri rjeđi,
manje vidljivi i katkad varavi, a svaka plovidba u načelu moguća. Podmornič
ka pogotovo. Bretonova postavka iz prvog Manifesta nadrealizma (1924), po
kojoj .čudesno nije isto u svim epohama.,l79 mogla bi se jednako primijeniti i
na psihu. (Štoviše, nova je psihoanaliza, premda u osnovi kao znanost ne-ko-
munikacije, neslućenom gibljivošću, točnije uključivanjem svega, ostvarila
.suradnju. sa semiologijom, kao znanošću sinteze i komunikacije, o čemu go-
vori Todorov u jednom intervjuu).18o Riječ je ipak o području koje zbog vlasti-
te empirije, točnije želje za tumačenjem, odnosno ovladavanje m nesvjesnim,
nema teorijskog cilja pred sobom, odnosno .perspektive. u uobičajenome
smislu riječi. Ili radije: nema perspektive osim razvedene vlastite historičnos
ti.
244 Listopad - studeni 1987.
176 I. Calvino, Pa/omar, Einaudi, Torino 1983, str. 130 (strukturalno objašnjenje kazala). Psi-
hologija je prisutna napose u monologu subjekta iz završnog poglavlja .Kako naučiti biti mrtav.:
.Hoće li svijet manje on značiti kraj zabrinutosti? (...) bilo njega ili ne bilo sve se nastavlja zbiva-
ti.; str. 124.
177 I. Calvino, Sotto il sole giaguaro, Garzanti, Milano 1986. Autora ne zanima stvar po sebi,
nego njezin psiho-semiološki učinak: .Otkad si se uspeo na prijestolje ne slušaš glazbu, već samo
potvrdu kako glazba biva upotrijebljena...• ; str. 80.
178 I. Calvino, Cibernetica e fantasmi (Appanti sulla narrativa come processo comhinatorio), u
Una pietra sopra, Einaudi, Torino 1980, str. 178.
179 A. Breton, Manifestes du sumalisme, cit. izd., str. 26.
180 Tz. Todorov, intervju u okviru teme Semiologija e critica letteraria (pitanja G. Palmieri), u
.Uomini e libri., br. 70/1978, str. 30 - 31.


Summary
EXPRESSING THE INEXPRESSIBLE
(ON THE THEME OF LITERATURE AND PSYCHOLOGy)
In the text under the title Expressing the Inexpressible (On the Theme of Literature
and Psychology) the author explores the two-way links between scientific theories
and the pertinent literary context. Impulses from antiquity (for example when
Herodotus .corrects« Freud) and Italy (Boccaccio, Marino, etc., all the way to
Pirandello's analysis of Giusti) belong to .non-normative« psychology. The
historical role of Lombroso was established on the cross-roads between related
titles and the theses of Dostoevsky, Dossi's .autodiagnoses« and Kamov's Dried
up Quagmire (= psyche). Bergson was amplified by Proust, Ungaretti, Pirandello
and Eco (the last two have been indebted to Laughterj. Freud has been treated as
a critic of literary and artistic activities; he was amplified by Italo Svevo (the
novelist and Joyce's eye-witness), Saba, Pirandello, Breton ... The revaluation of
Italian Surrealism is of considerable importance, with forerunners such as Savini
(the creator of numerous changes) and Giorgio De Chirico (painter and
participant of Nadja), while the links between man's interior and history have
been explored by Moravia and Gadda. The poetry of Neo-Avantgarde is
permeated by Lacan's theses: Sanguinetti's Latin tautology and Zanzotto's
micro - aesthetics. A latent vertical dialogue has been conducted by the author of
the text and criticism: since the emergence of psychoanalytical biography (the
forgotten Leonardo by E. Solmi), through the revision of Freud (Fromm, Marcuse, 245
Timpanaro), disputation Oung, Croce, Lopez, Meletinski), the foregrounding of
psychoanalysis (Domenach, Sollers, Orlando, Agosti), its literal application or
.authoritative« exlusiveness (Lavagetto, M. David), or the shift towards the
symbolic (after Frye)... all the way to Krieger's .psychoanalysis« of the critic
himself and Calvino's quotation which (partly) accounts for the title of the essay.
The manifolded historicity of the literary-psychological examples tries to
compensate for the lack of perspective in the sense of a usual .terminus ad
quem«.

Expressing-The-Inexpressible-On-The-Theme-Of-Literature-And-Psychology - Content File PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Expressing-The-Inexpressible-On-The-Theme-Of-Literature-And-Psychology - Content File PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,

Source: Umjetnost riječi

.Umjetnost riječi« XXXII (1988) • 3 • Zagreb. srpanj - rujan

Izvorni znanstveni članci

MLADEN M A e H I E D o (Zagreb - Filozofski fakultet)

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

Opća istina o skrivenom postojanju fenomena i prije njihove znanstvene ob-

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

Fiammette smatraju psihološkim romanom. S obzirom na količinu glasnih

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

13 G. B. Marino, L'Adone, Einaudi, Torino 1976, str. 207.

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

primjeri. Jacopo Ortis Uga Foscola pridodaje modelu patetične Fiammettine

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

me« kao .nužnoj osnovi njezina estetičkog vrednovanja«,21 može se protegnuti

Cesare Lombroso, Henri Bergson i Sigmund Freud označavaju tri momenta

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

duše, sačinjene od intelektualnog pojasa, pojasa strasti i nekog neoskvrnjenog

24 Isto, str. 195.

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

29 M. Machiedo, Eksplozija poticaja (Inozemni Kamov), u .Croatica., br. 24 - 25/1986, str.

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

osluškivanjem sebe istog podrijetla, vitalni je polet ubrzo usmjerio pjesnika

CEEOL copyright 2021

M. M a e h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

Mletački trgovac i Kralj Lear, kao i povodom Michelangelova Mojsija), a čas

39 S. Frojd [Freud), Mikelandelov Mojsije (1914), preveo V. Jerotić, u Iz kulture i umetnost~

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

vačice, primjerene nespretnoj dječjoj igri osjenčavanja nevidljive figure, pri

41 S. Frojd IFreudI, Jedna uspomena iz detinjstva Leonarda da Vinlija, preveo V. Jerotić, u Iz

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

45 H. Marcuse, Eros i civilizaCija (Filozofsko istraživanje Preuda), preveo T. Ladan, Naprijed,

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

činjenici da su one dijelom opovrgnute novim eksperimentalnim datostima i

48 Isto, str. 195 - 196.

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

Zanimljiv je također osvrt na Sofokla i Euripida: u jednog, paralelizam uočen

54 Isto, str. 107.

CEEOL copyright 2021

M. M a e h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

goni st sentimentalno i erotski).65 Nova su tematski naslovljena poglavlja, pod-

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)

no) suprotstavljen psihi, prvi i treći, izvrtanjem situacije, pobuđuju grotesku.

69 Isto, str. 457.

CEEOL copyright 2021

M. M a c h i e d o, Talijanska književnost i psihologija (207 - 245)